TIPOLOGIJA ODNOSA RELIGIJSKIH ZAJEDNICA I DRAVA:

TIPOLOGIJA ODNOSA RELIGIJSKIH ZAJEDNICA I DRAVA: Drava ima elemente kao i religija: dogme, misterije, svetost, simbole, sveenike. Religijske zajednice i drave ne mogu izbjei meusobni odnos. Religijska zajednica uvijek postoji u dravnoj zajednici sa kojom mora regulirati niz pitanja iz meusobnih odnosa. Na to utie odnos drave prema religijskim zajednicama, ali i odnos religija i religijskih zajednica prema dravi. Odnos izmeu drave i religijske zajednice odreen je dobrim dijelom i odnosom stranke na vlasti prema religiji i religijskim zajednicama. Sa jedne strane imamo odnos drave i dravnih organa prema religiji i delatnosti religijskih zajednica

imamo odnos politikih stranaka prema religiji i religijskim zajednicama. Odnosi izmeu religijskih zajednica i drave mogu biti DOBRI I KONFLIKTNI. Drava moe ignorisati religijske zajednice, a moe imati i dravnu religijsku zajednicu. U multikonfesionalnim zajednicama konfliktu mogu voditi odnosi u kojima bi neka od rekigijskih zajednica imala status dravne Crkve. Jo jedan od potencijalnih konflikata moe nastati zbog zakonskih odreenja uloge religijske zajednice u dravi. Idealan je odnos u kojem e sve religijske zajednice imati jednaka prava, bez bilo kakvih razlika. I drava i religijska zajednica izbjegavaju miljenja i konfliktne situacije, niti je u interesu dravi da se mjeau unutranja pitanja religijskih zajednica, stvarajui tako konflikte, niti bi trebalo biti u interesu religijskih zajednica da se mjeaju u u sferu politike djelatnosti, da na toj relaciji izazivaju sukobe sa dravom.

Harmonija u meusobnim odnosima zasnovana je na potenju, uzajamnoj nezavisnosti i obostranim pravima koristi i religijskim zajednicama i dravi. Za taj odnos je vana spoznaja religijske zajednice i religijskih voa da treba napustiti uplitanje u politika pitanja, odricanje dravnih organa od uplitanja u interne poslove religijskih zajednica. Odnosi izmeu religijskih zajednica i drave esto su obilovali nerazumjevanjem, nepovjerenjem i otrim meusobnim konfliktima. Religija moe biti i tehnika izbjegavanja zahtjeva koje postavlja ta drava. Konflikti mogu i izazivati i religijske zajednice, a ne samo drave. Ako religijska zajednica iri uenje da je svaka vlast avolsko delo, ono vodi konfliktu sa dravom. Mogui su i nereligijski konflikti izmeu drave i religijskih zajednica kad one hoe osnaiti svoju ulogu u politikom ivotu. Postoje 3 modela odnosa izmeu religijskih zajednica i drave:

Teokratski model - Drava za svoju osnovu priznaje religiju i religijsku zajednicu i njeno uenje ugrauje u sustav vrijednosti drutva. Ostale religijske zajednice nemaju prava ili su diskriminisane. Taj model postoji u V. Britaniji, Sjevernoj Irskoj, Danskoj, Norvekoj, Islandu, Finskoj, Italiji, paniji, vajcarskoj, Grkoj, Malti, Izraelu, Iranu, Libiji, Aliru. U britaniji je monarh ujedno i poglavar crkve . Grka je od 1968 proglasila dravnu Crkvu i zabranila svaki politeizam.U dravnoj crkvi religija je udoredna policija drave. Ona ui poslunosti i dravnoj pokornosti svojih sljedbenika. Neposlunost prema dravi je i neposlunost prema Bogu, jer je vlast od njega. Dravna religijska zajednica smatra da njoj pripada potpuna sloboda, jer je ona jedina, prava. Drava na razne naine potpomae dravnu religijsku zajednicu, uz pomo drave, namee drutvu svoj sustav vrednosti. Mogua je situacija da se geografska rasprostranjenost neke religijske zajednice, u ovom modelu, podudara sa geografskiom rasprostranjenou dravnih granica. ef drave imao je ovlatenja i uticaj na religijsku zajednicu. Radi se o modelu u kojem su vladari, da bi uvrstili svoju vladavinu, eleli biti na elu religijskih zajednica. Weber to naziva cezaropapizam. Re je o kontroli drave nad religijom i koritenjem religije i religijskih zajednica za legitimiranje politike vlasti. To je odlika teokratskog modela vlasti: vrhovna religijska i vrhovna svjetovna vlast su u rukama vladara. U dravnoj crkvi religijsko vostvo ini dio dravnog aparata, te je napad na njega napad na vlast. U totalitarnim politikim sustavima nalazimo tenju vlasti ka kontrolisanju religijske zajednice. Mogua je i situacija da dominantnu poziciju ima religijska zajednica. Taj model nazivamo hijerokacija. Re je o religioznoj dravi, nesavrenoj dravi koja uzurpira religiju. Religija je dravi nuna kao instrument za postizanje njenih ciljeva. Drava brigu za religijskim zajednicama smatra svojom zadaom, religija je bila dio dravnog prava, religijska zajednica i drava bile su jedno te isto. Kada su drava i religijska zajednica u simbiozi imamo politiku religiju (radikalni hinduizam, radikalni islam, radikalo hrianstvo). Postoji jedinstvo religije i politike, religijske i poltike zajednice (vladajue stranke). U ovom modelu politike stranke mogu svoje interese identifikovati u islamskim zajednicama (zemljama) u kojima je religija osnova ustavne vladavine (to imamo u islamskim zemljama u kojima je islam temeljem ustavne vladavine). I u sluaju snane identifikacije religijske zajednice sa dravom, kao i u sluaju njene negativne identifikacije sa dravom postoji korelacija sa niskim nivoom vjerskih sloboda.Sustav tzv. Priznatih religija - kada drava prizna odreeni broj religija i religijskih zajednica koje imaju jednaka prava, dok pripadnici drugih nepriznatih religija nemaju pravo izraavati svoju religioznost. Taj model je primjenjen i u bivoj Jugoslaviji nakon II Svjetskog rata. U BiH su bile priznate rimokatolika, pravoslavna, islamska i idovska religija. Nisu se mogle osnivati druge religijske zajednice niti biti njihov sljedbenik. Osnovno obiljeje i jednog i drugog modela je da garantuju slobode religije samo pripadnicima jedne ili odreenog broja religija.

Odvojenost religija i religijskih zajednica od drave - titi religije od svijeta i svet od religija. Ovaj model proizaao je iz liberalne, politike teorije. U Francuskoj je od 1905 na snazi zakon o odvojenosti religijskih zajednica i drave. Ta se odvojenost simboliki iskazivala kai vlast dva maa, crkva kao duhovni ma i ma vlasti, odnosno graanski ma. Taj model su slijedili Belgija, Holandija, Nemaka, Austrija, Portugal, Turska, Cipar. U ovom modelu religijske zajednice nemaju politiku ulogu, ve ostaju religijske institucije koje se bave problematikom vjere, a ne politike. Religijske zajednice nemaju institucionalnog uticaja na dravni ivot. Drutveni ivot (brak, kola, dravni poslovi) se sekularizira. Nema politikih stranaka konfesionalnog tipa. U djelu Svetog Augustina De civitate dei, on govori o boijoj dravi u kojem se odvaja boija i zemaljska drava. Iz toga proizilazi da se krianstvo ne smije poistovjeivati sa dravomDrava se oslobaa dravne, religijske zajednice i religija se ne smatra sastavnim delom prava. Weber ovaj model nativa SINALIJA - ravnopravni odnos u kojem ni religijske zajednice ni drava ne izdaju zapovedi jedna drugoj. Weber navod primjer USA gdje odavno postoji ovaj model odvojenosti , koji se realizuje tako da ne postoje ni slubene statistike vezano za konfesionalnu pripadnost, jer je protuzakonito graanina pitati za njegovu religijsku ili konfesionalnu pripadnost. U ovom modelu vjerske slobode ne zavise od veliine religijske zajednice niti od broja sljedbenika neke religije. Drava emancipira od religije, jer ne postoji dravna religija i dravna religijska zajednica. Sutina je da religijska zajednica bude odvojena od drave jer se ta relacija kroz istoriju pokazala loom. Meunarodna udruga za slobodu (International Religious Liberty Association) usvojila je 95 deklaraciju u kojoj se istie da se vjerska sloboda najbolje oituje tamo gdje je religijska zajednica odvojena od drave. Moderna drava se ne protivi religiji ali se i nepoistovjeuje s njom. Kada nema dravne, privilegovane religije, ovjek se politiki emancipuje od religije onda kada je iz javnog potiskuje u privatno pravo. Drava ne priznaje ni jednu religiju niti religijsku zajednicu za neto osobito.

Kontroverze oko stava "religija je privatna stvar" - privatnost religije upuuje na razmiljanje o ne ba stabilnoj poziciji religija i religijskih zajednica u savremenom drutvu. Teolozi prigovaraju kako je taj stav rezultat ideologije prosvjetiteljstva i individualnog poimanja religije kao osobnog ina i odbacivanja njene socijalne uloge. Na taj se nain religija svodi samo na teizam i odbacuju se sve njene drutvene uloge. Javlja se dilema da li religiju zadrati kao privatnu stvar ili kao konstitutivni faktor drutva. U sekularnoj dravi religija mora biti privatna stvar u odnosu na dravne organe i institucije. Ako je religija privatna stvar graana onda ona ne moe biti ideologija drutva. Drava nikome ne namee religiju, niti namee graanima kakav e odnos imati prema religijskoj zajednici - da li pozitivan ili negativan. Odnos prema religiji kao privatnoj stvari podrazumjeva da se ne dozvoljavaju nikakve privatne ili neke druge javne razlike meu graanima koje bi proizilazile u zavisnosti od njihovih religijskih opredjeljenja. Po Parsonsu pluralizam religija vodi privatizaciji religije. Smatra se da je pomjeranje religije u sferu privatnosti preferirana povjesna opcija. Drava na (ne)verovanje gleda kao na privatnu stvar graana. Mesto koje modernizam odreuje religiji je dom.

Tako se privatizacijom religije ona potiskuje iz javnog drutvenog i politikog ivotau privatnu sferu. Tu imamo dva procesa:a. Religija postaje privatna stvar

b. Privatizacijom se religija kolektivizira i poopuje

Po liberalnim politikim koncepcijama religija treba da ostane privatna stvar. Privatizacija religije ne mora znaiti da religija nije nazona u ponaanju ljudi, njihovim stavovima pa i odlukama. Deprivatizacija religije moe biti opravdana kada religija i religijska zajednica ne tite samo svoju slobodu, ve slobode i prava u cjelosti. Ta se pojava desila u zemljama jugoistone Europe nakon pada socijalizma kada je religija ula u sferu javnosti i postala sastavni dio politike, obrazovanhja i dravnih poslova.

Razine odvojenosti religijske zajednice i drave: a. strukturalna odvojenost - simboliko iskazana u maksimi "cara carevo, Bogu boije"... b. apsolutna odvojenost - prvi amandman ustava SAD regulie da drava nee donositi nikakav zakon u smislu uspostave dravne religije ili speavanju iskazivanja religijske pripadnosti.Drava ni na koji nein nema utjecaja na religijske zajednice i nema mogunosti donositi zakone i odluke koje bi ukljuivale podrku bilo kojoj religijskoj zajednici.

c. vrednosno odvajanje - religijske zajednice ne mogu imati uticaja na javno obrazovanje, religija je privatna stvar

d. prilagoavanje i saradnja - meusobno pomaganje i proimanje sve dok drava ne daje prednost ni jenoj religijskoj zajednici.

Iz modela odvojenosti religijskih zajednica i drave proizilazi nekoliko bitnih naela i to: a. Ne radi se ni o vjerskoj niti ateistikoj dravi, ve o svjetovnoj, demokratskoj zajednici u kojoj je svjetonazor stvar osobne slobodeb. Niko dravi ne mora podnositi izjee o svojoj religioznosti. c. Drava se ne mjea u aktivnost religijskih zajednica u pitanjima vjerovanja, imenovanja i premjetanja religijskog voe.

d. Graani mogu slobodno osnivati religijske zajednice. e. Poloaj religijskih zajednica se regulie Ustavom i sve su zajednice pred zakonom jednake

f. Niko zbog stava prema religiji nema ni pravnih ni politikih ni drutvenih posljedica.

g. Slobodno (ne)obavljanje vjerskih obreda i vjerskih poslova.

h. Izazivanje, raspirivanje ili poticanje vjerske netrpeljivosti, mrnje, razdora je obino zakonom kanjivo.

i. Svakom se priznaje njegovo religijsko opredeljenje a da to ne predstavlja smetnju za drutvenu promocijuDakle odvojenost religijskih zajednica od drave podrazumjeva tolerantnost i potivanje svaije vjere i uvjerenja. Pa ipak sve religijske zajednice ne prihvataju model odvojenosti religijskih zajednica od drave. Smatralo se da ako je religija bez javne funkcije da to vodi indiferentnom odnosu graana prema njoj. Odvojenost moe dovesti i do progona religijske zajednice ili marginalizacije uloge religije u drutvu ili ivoti pojedinca. Ovakav model omoguava i nastanak novih religijskih pokreta-sljedbi. Dakle ovaj model ini ''uslugu'' religijskim zajednicama, stvarajui pretpostavke za institucionalno jaanje. U njemu je religijska zajednica osloboena odgovornosti za niz sekularnih pitanja (gospodarstvo, zdravstvo, obrazovanje) i bavi se drugim pitanjima.Najidealniji je tip odnosa religijskih zajednica i drava u multikonfesionalnim drutvima, omoguava da sve religije i religijske zajednice imaju ista prava, da se ne pravi razlika izmeu pripadnika pojedinih religijskih zajednica niti pojedinih pojavnih oblika religija. Pluralitet religijskih zajednica, koji je odlika sve veeg broja zemalja, zahteva da drava ne bude svetovna. Pluralizam religijskih zajednica i razliitosti u njihovim vjerovanjima je ono to navodi modernu dravu da zauzme stav neutralnosti prema svakoj od religija i religijskih zajednica. Vijee Europe je krajem 20 vijeka zatrailo od svih demokratskih drava sa dopuste svim religijskim zajednicama da se razvijaju pod istim uslovima i da im se omogui prikladno mjesto u drutvu.PAGE 1