1

2

Autori: Tina Fras Boris Rasheta

Izdava: 24sata d.o.o.

Grafiko oblikovanje: Tihana Bedenikovi

Lektura: Ana Marija Vrkljan

Fotografije na naslovnici: Fotolia Tisak:

Grafiki zavod Hrvatske d.o.o. CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 816844'

3

4

Tina se probudila u ledenom znoju. Srce joj je bubnjalo kao da hoe probiti kou i iskoiti.

Vrisak je, ipak, zastao na vrhu usana. Da je izaao iz nje, ne bi probudio samo majku, nego pola Trenjevke.

Sva srea, nije vrisnula. Opet ju proganja isti san. Iznad Tine stoji mrtvi otac i gleda u nju.

Njegov je pogled topao, tako kako mogu biti topli samo pogledi zaljubljenih oeva. Smijeio joj se u snu osmijehom od milijun dolara, ba onakvim kakav je imao dan prije no to e poginuti.

A onda se oevo lice smrailo, onako kako se, naglo i bez najave, smrkava nebo nad Jarunom, kad s juga doe prijetea sparina i kad se golemi elinosivi oblaci odlue nadviti nad grad.

Iz oevih oiju poela je kapati krv. Najprije se iz ugla lijevog oka skotrljala kap, pa jo jedna, a onda se

krv prolila iz oba oka. Otac je u gru zaustio neto rei. No, prije no to je stigao izgovoriti

ijednu rije, Tina se probudila. San! Opet isti, prokleto uznemirujui san. Ovo je ve trei ili etvrti put da sanja isti prizor. Ona gotovo nita

drugo i ne sanja. Oev joj je lik nou dolazio pred oi, proganjao ju, divan i zastraujui istodobno.

Tina se minutu-dvije vraala sebi. Leala je klonulo, gledajui u plafon. Potom se uspravi u krevetu. Pokuala se protegnuti, instinktivan

pokret nakon buenja. Odmah potom, osjetila je miris parfema i pive. Otkud? Osvrnu se oko

sebe. Zauje korake na cesti. Ustavi iz kreveta, osjetila je kako su joj majica i gaice mokre od

znoja. Pogledavi kroz prozor, ugleda pedesetak metara udaljenu priliku -

mladia koji se vraa kui, oito se vraajui iz izlaska. Iako je bio daleko, Tina je jasno osjetila miris njegova parfema pomijeana s memljivim zadahom piva.

S nita manje jasnoe ula je njegove korake i osjeala kucanje njegova srca.

Nemogue, pomislila je, ali jasno je ula i mirisala. Osjetila su joj postala ultrajaka. Posve precizno, sjetila se i trenutka

kada se to dogodilo. Odmah nakon to je ispila Kale krvi, kad je pristupila klanu. Kale

kojim je poelo njeno pretvaranje. Kale koji ju je odveo drutvu Crvenog jastreba. Kale kojim je moda spasila majku i sebe od siromatva i ula u posve novi svijet... svijet stvarnih vladara, svijet zakulisnih legendi, svijet koji naemu nalikuje jedino po konturama i borbi za mo i vlast. I ona je sada stajala na pragu te moi i taj ju je osjeaj zbunjivao.

5

Njezina bi osjetila nakon tog rituala nou esto podivljala. Tina sada jasno uje udaljene zvukove i osjea mirise koje obini ljudi ne mogu uti i osjetiti. Jednom joj se dogodilo da je legla u krevet i bez razmiljanja poela itati knjigu. Tek nakon desetak stranica shvatila je da uope nije - upalila svjetlo.

To ju plai jer Tina osjea da ju takva mo tjera da bude nemilosrdna. No ono to ju jo vie plai, san je u kojem njezin otac krvari iz oiju. Nije ono to ju uasava strava samog prizora, Tina je ve navikla na

strane snove, niti to to zna da poruka koju joj otac eli rei ima stranu vanost. Tinu istinski uasava osjeaj uzbuenja koji joj prome cijelo tijelo kada vidi prvu kapljicu krvi. Osjeaj udnje, gladi. Osjeaj slasti.

Predatorski instinkt, instinkt lovca koji u drugome vidi lovinu. No, tjei ju to to osjea samo u snu. U stvarnosti, niti jednom nije osjetila sladostrae na prizor krvi.

Budna, vidjevi krv, nije osjeala nita - ni uzbuenje ni strast ni strah. Zato? Tina odlui prekinuti takve misli. Pogleda na sat i vidi da je pet ujutro. Nije za tu informaciju niti trebala gledati na sat. Taj san, koji se

ponavljao ve etvrti ili peti puta u zadnja dva mjeseca, nije brojala, ali je osjeala da je vrlo est, uvijek ju je probudio tono u pet.

Tina zna da vie nee zaspati do zore, a raditi neto, znailo bi probuditi majku. Probuditi majku, znailo bi probuditi njenu zabrinutost, a majina zabrinutost sa sobom povlai mnotvo pitanja na koja je teko dati odgovore, barem one istinite, a Tina ne zna lagati, radije preuuje.

Da Teodor ivi s njima, bilo bi joj puno lake. Tada bi imala sat, sat i pol za leanje u krevetu, dok se on ne probudi i

krene, po svakojutarnjoj eljeznoj navici, u pekaru po peciva. No Teodor ne ivi vie s njima, a i bolje je tako, pomisli. Njen ouh, Teodor, nestao je bez rijei oprotaja i majku je to skoro

slomilo. Bez povoda, bez objanjenja, barem s njene toke gledita posve nerazumljivo, on je samo iezao. Poput nekih ljudi. Mamine prijateljice dugo su je tjeile. Priale su joj da je jedan ugledni zagrebaki sudac otiao ispratiti prijatelje, na stubite, i vie se nikad nije vratio. Drugi je otiao u duan po cigarete, i nestao. Ba kao Teodor.

Majka je alarmirala policiju, ali ona se pokazala posve nezainte-resiranom. Sastavili su zapisnik i slegnuli ramenima.

Tina je znala zato je Teodor nestao, ali nije to majci mogla rei. Kako da joj ispria da je, kad je one strane noi morala stati pred lice Elektorskog suca, sa stravom i zaprepatenjem, ustanovila da je to Teodor? Njen dobri ouh, koji je od mana imao samo preveliko razumijevanje i osjeajnost prema njenim problemima? Da je ba on lik koji kontrolira pravila igre, koji odluuje o tome moe li se regrutirati novi lan. Da je upravo on izbornik koji pronalazi novog lana i usmjerava ga u klan za koji on procijeni da treba.

Ipak, s Teovim nestankom, dogodilo se i neto malo manje udno, ali

6

dobro. Nestali su majini problemi s bankom i njen salon mogao je ponovno

raditi. U pozadini te odluke bilo je, dakako, njeno stupanje u klan. Ali to opet

nije bilo besplatno. Zagreb se pretvorio u grad pun praznih poslovnih prostora. Banci je

bilo bolje da majku cijedi na sitno, polagano, nego da je uniti u mahu i da onda nema vie nita od nje. Tini je nekako palo na pamet da je to vrlo slino klanovima, regrutacijama, opscenim ritualima - sve je to borba za mo, za isisavanje ivota.

Majin salon ponovno je proradio, no majka je i dalje ostala zabrinuta jer muterija je vremenom bilo sve manje. Zato joj Tina nije zadavala brige, kola je ila sjajno. Prijemni na fakultetu poloila je meu najboljima.

No, na fakultet ju je, poput neeljene sjene, dopratila i Danijela. Danijela koja ju je oboavala u gimnaziji. Barem se tako na poetku

inilo. Danijela koja ju je htjela uvui u svoj klan, koja joj je htjela zariti zube u vrat kad se pridruila Crvenim jastrebovima.

Danijela nije mogla podnijeti Tinino pribliavanje Crvenim ja-strebovima. Izmeu klanova uvijek vlada netrpeljivost ili jo gore, kao u ovom sluaju, ljubav preraste u mrnju.

Klanovi se mrze. Ne pokazuju uvijek svu tu mrnju, ali ona je svima dobro poznata. Oni se bore na ogranienom teritoriju, za svakoga lana. Borba je neprestana. Vei klan, izgubi li puno lanova, postaje manji. A to znai i slabiji. S veim ansama da nestane. Da zauvijek iezne. Nepisana pravila, jaa od zakona, kazuju: ne druite se s lanovima suprotnog klana jer to znai da ste jednom nogom uli u njihov svijet. Da ete prihvatiti njihove nagovore. Da ste, za poetak, jednim dijelom, izdajnik. A tko je izdajnik jednim dijelom, postat e to svim svojim biem kad-tad. I to treba sprijeiti. Nije zato dobro da vas vide s nekim iz drugog klana. Nije pametno da odete s nekim. Tad vas ekaju prijezir, mrnja, odmazda.

A Tina je otila. Od tada nije progovorila ni rijei s Danijelom. Sad na fakultetu osjea

njene poglede pune mrnje, ali joj ih s jednakom mrnjom uzvraa. vrstim pogledom koji govori znam to misli.

I ponekad stvarno moe osjetiti to misli, a ono to osjea je ista mrnja.

Ali i strah. Zato Danijela uvijek prva skrene pogled. Ima tu jo neto. Monkey jo uvijek nije izaao iz ludnice u koju su ga spremili Danijela,

njen otac i svi ti Skarabeji, mrani klan o kojemu ona jo uvijek ne zna previe, ali posve pouzdano zna da su moniji od Crvenih jastrebova. Od njenog klana, kojemu pripada otkako je popila kale krvi.

Izuzev onog stranog pojaavanja svih njenih ula, Tini se od tad nije dogodilo nita posebno. Poela se sastajati s jastrebovima, naroito sa Sonjom, koja je postala njen protee. Crvenokosa Sonja, 19-godinja

7

studentica neega - nitko nije znao tono rei ega, osim da je rije o privatnom fakultetu - bila je alfa enka. Malo gothic, malo rock imagea, odijevala se naizgled neupadljivo, u traperice i kone jakne i izme, no iako je ta odjea odudarala od elegancije Danijele i njezinog klana, ustvari je i to bilo iznimno markirano i skupo. Snaga njene posebnosti ogledala se i u rijetko elegantnom nainu na koji je hodala, neujno poput make, otmjeno poput kakva supermodela. Sonja je esto komunicirala s liderom jastrebova, ali Tini je ostalo nedostupno saznati tko je tajanstveni ef. Klan je pred njom jo uvijek imao tajne, prirodne i razumljive, jer je Tina jo bila regrut. Iako je ispila kale, novi Elektorni sudac, koji je trebao potvrditi njen pri-jam, nije bio izabran.

Tini je imponiralo i to to Sonja, poput ostalih lanova klana, vozi motor. To je djelovalo tako mono! Sonja je odmah zavoljela Tinu, a umjesto inicijacije u klanovske tajne, tek ju je vrlo esto, ispitivala kako se osjea, koje promjene doivljava. No, tajne klana nije joj otkrivala. Klanovi uvaju tajne pred ljudima. Izdaju kanjavaju smru. No, s obzirom na mali broj lanova i velike turbulencije u drutvu, mnogi vampiri osnovali su brane zajednice s ljudima i uspjeli pobjei i sakriti se od svojih klanova. To jo vie pojaava potrebu za utnjom.

Sonju je zanimalo sve o Tininoj majci, ocu, Teodoru, baki, no Tina na ta pitanja nije htjela odgovarati.

Jednom je prilikom Sonja skoro iskoila iz kontrole. - Znai, nee mi rei nita o baki? - Ne, rekla je Tina. - To me ne ini sretnom. - Ba me briga to nisi sretna, pomislila ja Tina. Ba me briga.

Ionako me ne priznajete kao pravog lana pa ako vi nemate povjerenja u mene, nemam ni ja u vas.

- Iako, nasmijeila se Tina sama za sebe, danas je taj dan. Tina ponovno ustane iz kreveta. Danas Monkey izlazi. Konano, pomislila je s olakanjem i osjeajem radosti u tijelu. Jesu li to Jastrebovi sredili? Imaju li takvu mo i sposobnost? Toliko je

gnjavila Sonju za Monkeyja, da je najradije vjerovala da je rije o tomu. Nije ga vidjela dva mjeseca. Nedostajao joj je taj momak uvijek

spreman na okraj, pravdoljubac. Monkey je opaki individualac. On ne vjeruje u klanove, u skupine za uzajamnu potporu, u kolektive. Vjeruje, snano, u slobodu osobnog izbora. Izbora izmeu dobra i zla. Izmeu sluenja moi i sluenja istini i pravdi. On ne misli da je za ovo drugo nuno dobiti neku nagradu. On vjeruje da je dobro initi dobro, bez obzira na ishod, cijenu i konani rezultat. On je spreman leati u ludnici ako to moe spasiti nju.

Ima takvih ljudi na ovome svijetu, pomisli Tina. Konano, mnogi misle da se dobro uvijek vraa zlim, da dobri i poteni uvijek nastradaju, a nije ba tako. Evo, i Monkey e izai.

Je li to traio? Nije. Je li to dobio? Jest, njenu doivotnu zahvalnost.

8

Jastrebovi su zabranili Tini posjete. Bojali su se da on zna neto, strepili su da on zna puno.

A on je znao sve. To je moglo biti pogibeljno. Tina nije ila kod Monkeyja, no svakog je dana zvala njegove roditelje.

Slala mu je poruke preko njih, pozdravljala ga, slala mu katkad sitne darove.

Monkeyjev otac, razoarani stari ratnik, uvijek je bio ljubazan prema njoj. Ali nikad joj nije uzvratio pozdrav. Niti jednom.

Znala je i zato. Monkey je bio ljut jer je izabrala, ne radi sebe, nego radi njega. Jer se

odrekla slobode izbora. Jer joj duguje zahvalnost. Jer je negirala njegove principe. Monkey je sam izabrao doi u ludnicu,

a sad je iz nje izlazio njenom voljom. Teko je shvatiti Monkeyja, mislila je Tina, iako je nekako duboko u

sebi znala da je, moda na udan i sulud nain, ali ipak, u pravu. Mogue je, pomislila je, da ju Monkey ne pozdravlja i zbog Maksa.

Osjetio je da je njega i Tinu vezivalo i neto vie od prijateljstva, moda. Moda? Ne, ipak je odmahnula glavom. Ne, ne moe biti to, pomisli, osjetivi, na neki udan nain, u bljesku,

kratkotrajno, da joj je krivo to Monkey nije ljubomoran. Kao da ju nije gledao kao enu. Vie kao dijete, sestru, prijateljicu?

Kako god, nije joj se to dopalo, ali je odmah odbacila te misli koje su je uznemiravale.

Ustane i pone se spremati. Mama je tek ustajala. Bilo je neto prije sedam sati ujutro.

Na brzinu je pozdravila majku koja je nije stigla ni upitati kamo ide. Izlazei iz kue, Tinu je privukao jak prizor. Bilo je moda tek oko

sedam i pet, a vani je, oko kontejnera za smee, eprkala ena, traei boce. Bila je okrenuta leima, no osjetivi Tinin pogled na potiljku, okrenula se.

Tina se zaprepastila. Prepoznala je gospou koja je neko dolazila k mami na frizuru, barem

jednom mjeseno. Gospoa Kara, legendarna profesorica matematike iz novozagrebake gimnazije, ena koja je odgojila generacije uenika. Bila je stroga, ali potivana profesorica.

I gospoa Kara prepoznala je Tinu. esto ju je, dolazei na frizuru, znala pomilovati po glavi, katkad joj darovati okoladicu.

Postiena, sagnula je pogled. Mora da je to straan osjeaj, pomisli Tina, a onda se sjeti da su jo

nedavno ona i majka stajale pred slinom opasnou. Da je salon bankrotirao, da ga je banka uzela, od ega bi ivjele?

Moda bi i one morale skupljati plastine boce. Uas. Tina se napravila luda i nastavila dalje. Jutro je bilo lijepo, prozrano,

sunano, idealno za pjeaenje do Vrapa. I to je djelovanje Kalea krvi. Ta blistava energija. Snaga za maraton. Eksplozivna brzina.

9

Posve nenormalna snaga i energija. Na sreu, osjeti koje ima nou, danju nisu intenzivni pa ne osjea sve te mirise i zvukove... kao neka stara Tina.

Doavi u Vrape, Tina ugleda poznatu priliku u majici s kapuljaom, hoodici, trapericama i martama.

Frajerski, leerni hod. Stari, dobri Monkey. Ali - neto ju je zapanjilo. Bivi elavac imao je gustu, crnu, blago

kovravu kosu. Monkey s kosom!? Kao da je tu novi ovjek. Gdje je nestao onaj elavi grubijan, stalno na

korak do zatvora ili popravnog doma. Tina pomisli na trenutak: Hm, moglo bi se rei da je zgodan. Monkey pogleda Tinu i licem mu se razlije osmijeh, koji na trenutak

podsjeti Tinu na osmijeh njezinog oca. - Long time no see, ree joj Monkey leerno kao da nije tako dugo u

ludnici, doetavi do nje. Tina mu se bez rijei baci u zagrljaj, osjetivi beskrajno povjerenje i

sigurnost. - Ej, ej, smiri se, ree Monkey. - Pa samo sam malo bio u ludari. Ionak zna da sam lud, ree,

nastojei ostaviti utisak frajera iako je na trenutak ipak osjetila neko podrhtavanje u njegovom glasu.

Tina se odmaknu, osjeajui da e joj potei suze. - Kaj, sad e se rasplakati kao zadnja plaipika, ree Monkey,

smijeei se razdragano i oito potreseno. Ona ga lagano lupi po prstima. - Budalo, ree, nasmijeivi mu se. Monkey se naglo uozbilji. Desetak metara dalje, ugledao je visokog

mukarca. Bio je vrlo visok, oko 190 centimetara, miiav i irokih ramena,

poluduge sjajne crne kose. Bio bi jako zgodan i privlaan da nema slomljen nos. Bio je to Viktor, Sonjina desna ruka, maturant, snagator, platonski

zaljubljen u Sonju koja mu je bila nedostupna, to je samo pojaavalo njegovu ionako jaku ljubomoru.

- Je li ti ono prijatelj? Nije ni saekao da Tina odgovori. - ta je pederino, ta gleda, prodere se Monkey krenuvi prema

njemu. Viktor ostane stajati na mjestu stisnuvi samo ake. Monkey mu se unese u lice. Tina dotri za njim. Bila je uzbuena, nije bila sigurna to uiniti. - Ej, stani, daj, ta ti je, vikala je Monkeyju, no on i Viktor stajali

su face to face, kao dva boksaa koji se gledaju u oi prije mea. - Znai to su tvoji novi prijatelji, ovakvi pederii, ree Monkey ne

pomaknuvi se ni centimetra od Viktora i ne gledajui Tinu. Tina se uplaila da ne otkrije da zna neto to ne bi smio znati. Htjela

10

je zatititi Monkeyja od pogibelji. ak i po cijenu da prema njemu bude gruba.

- Kretenu, to mi je prijatelj, daj odjebi, ree Monkeyju. U tom tenutku, sa strane im je pritrao stariji ovjek. Galama je

ubrzala njegov dolazak. Pogrbljena, poluelava figura, s hrpom papira u ruci.

Monkeyjev otac, kojemu je u ruci oito otpusno pismo i ostala papirologija iz bolnice.

- Sine idemo, povue ga za ruku. Nije ga zanimao sukob, samo je htio izvui sina. Suvie je gubio, suvie je pretrpio u ratu i poslije, bio je suvie

razoaran, da bi ulazio u, oito nepotrebne, sukobe. Monkey se na trenutak opusti i okrene. Hladno pogleda Tinu. - Nai me kada e ti trebati pravi prijatelji, a do tada me zaboravi. Potom se ponovno okrenuo prema Viktoru i lagano trznuo ramenom

kao da e ga udariti. Viktor samo pomakne za milimetar glavu, lagano trepnuvi. No to je Monkeyju dovoljno za slavodobitni osmijeh. - Do tad mi se ne javljaj, ree hladno Tini, pokupivi se sa starim

prema stajalitu taksija. Tina ostane s gorkim osjeajem. to, sad me i pratite ? Viktor joj nije odgovorio na pitanje. Rekao je samo: - Treba te Sonja, odmah.

11

Vonja kroz grad bila je uzbudljiva jer je Viktor pokuavao juriti cik-

cak izmeu automobila. Valjda mu se strano urilo. A moda mu je samo bilo neugodno zbog naina na koji se suoio s Monkeyjem pa je sada nastojao glumiti motoristikog asa. to god je mislila o njemu, Tina se nije bojala jer je bila sigurna da su svi Jastrebovi dobri vozai motora.

Tkalieva je bila puna dokonih etaa. Masa ljudi zaposjela je kafie. Prizor iz normalnog ivota natjerao je Tinu na razmiljanje o gubitku spokoja. Je li joj sve to trebalo? Je li to mogla izbjei?

Onda je odagnala te misli. Pogleda po Tkali. Nije mogla ne uoiti da veina gostiju na terasama pije neka skromna pia, najee kavu i vodu, koju dugo, dugo cuclaju, nastojei sauvati vanjski smisao posjete kafiu. Novca nema, svi su u banani, ovjek to nikada ne bi mogao zakljuiti gledajui sve te zgodne ljude ovako na prvi pogled.

Sonja je sjedila u kafiu nedaleko od crkve koju su koristili kao ulaz u svoj dio tunela.

Crkva svetog Ivana Krstitelja, na Novoj Vesi, nastala na mjestu nekadanjeg templarskog hrama, kao bogomolja templarskog reda koji je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prije nekoliko stoljea bio izuzetno jak, da bi zbog sukoba s Papom nestao preko noi, bila je povezana mreom podzemnih tunela koji su se prostirali, poput nekog dinovskog labirinta, ispod znaajnog dijela stare jezgre Zagreba. Klan je tunele poznavao kao svoj dep.

No iako je Tina pristupila klanu, jo nijednom se s njima nije spustila u tunele.

Razmislivi malo, sijevnulo joj je kroz glavu kako ih nikad nije vidjela da ulaze u crkvu u kojoj su Monkey i ona, bjeei pred potjerom Skarabeja, otkrili prolaz u tunele. Odnosno, izlaz iz njih.

Iz misli ju je trgnulo Sonjino pitanje, upueno prije pozdrava. Oito je bila bijesna.

- Zato mi nisi rekla da e ii vidjeti Monkeyja? Tina, nisam to oekivala od tebe. Nije ti pametno kriti takve stvari jer to navodi na sumnju.

- A zato ti meni nisi rekla da me pratite, uzvratila je Tina protupitanjem, i dodala: i to navodi na sumnju, ali moju. Uostalom, niste li trebali znati da Monkey izlazi, naroito ako ste ba vi sredili da ga puste?

Tina je govorila tiho, ali bijes nije mogla prikriti. Nije ni pokuavala. Bila je ljuta jer su oko nje pruili mreu koja ju je smetala i inila posve neslobodnom. Potpuna kontrola bila je neto emu se ipak nije nadala. Sjetila se Monkeyjevih rijei, iz ludnice, o klanu. K vragu, ako pripada klanu, zar je to doista tako obvezujue, tako nepromjenjivo i tako vjeno ? Guio ju je taj osjeaj, ta nova spoznaja o neslobodi koju nosi pripadanje. Neslobodi koja daruje mo.

Iako je Sonja razgovor zapoela kao lider, kao onaj koji ispituje i kojem se svi pokoravaju, bijesni Tinini odgovori naveli su ju da promijeni taktiku.

12

- Tina, smiri se, rekla je s laganim smijekom, gledajui u Tinu snano sugestivno. Najbolje je, i sama si svjesna toga, da Monkey nita ne zna, uostalom, on je jedino tako posve siguran, zna da je tako?

Rekla je to vie kao pitanje nego kao konstataciju pa je Tina odmah bila svjesna kamo razgovor vodi. Sonja je ispipavala koliko Monkey zapravo zna o njima i njihovom svijetu.

Zahvaljajui vama neu moi kontaktirati s njim, odgovori Tina, nastojei staviti do znanja da nije nita manje histerino ljuta, i da ju Sonjine reenice nisu spustile. Dodala je: Osim ako on to bude elio.

Monkey, naime, nije elio da se Tina rtvuje za njega ulaskom u klan. Ljutilo ga je to.

Shvativi da je u situaciji koja nadilazi njene mogunosti kontrole, Tina osjeti laganu vrtoglavicu od bijesa, pri emu su joj ivci poeli titrati, kao onda kada je u koli prvi puta ula to Danijela misli.

Uspjela je potisnuti emocije. No, uslijedilo je novo pitanje koje ju je iznova razjarilo, dovevi je do

zakljuka da klan eli znati sve ne samo o njoj i Monkeyju, nego apsolutno sve o povijesti njene obitelji. Radoznalost je ila do nevjerojatnih detalja.

- Zato nam nee nita rei o bakinoj kui? I tko ti je otkrio zato si izabrana, upitala ju je Sonja.

Zato vas to zanima, odgovorila je Tina, nastojei ostati suzdrana. Vrtjela je po glavi razgovor s fra Branislavom, koji joj je otkrio brojne kljune tajne: nju su izabrali jer je dovoljno jaka da moe preivjeti pretvaranje u vampira. Kao i svaka vojska, oni trebaju nove regrute, ali tek rijetki preive test: ostali, slabiji, umiru.

Iako ih je malo, uvijek su na mjestima na kojima kontroliraju svijet. I to oduvijek i uvijek iz sjene. No nije samo to razlog, vampir se postaje roenjem tako da se ne mogu razmnoiti. Tek rijetki ljudi mogu podnijeti mijeanje svoje i vampirske krvi te poprimiti neka svojstva vampira. Veina ih umire od toga. No oni rijetki, koji to mogu podnijeti, nee u prvoj generaciji poprimiti sva svojstva vampira. Zato i meu njima postoji hijerarhija i meusobna borba za dominacijom.

Svi vampirski klanovi nastavio je, imaju zajedniki zakon, a jedan od tih zakona zaklinje ih da ne otkrivaju tko su. To je tvoja mo. No budi sigurna, kada su ljudi u pitanju, svi klanovi su ujedinjeni protiv njih kao zajednikih neprijatelja. Moe trgovati.

Ali znaj ovo, doda, sigurno e te nai, povrijediti nekoga od tvojih. Upamti: moni su i ima ih svugdje. I nemoj zaboraviti, izdat e te oni u koje najmanje sumnja, oni koje voli. Tako sam ja izdao tvog oca.

Iz misli ju je opet trgnuo Sonjin glas. - Zanima nas zato jer je vano, zato jer si sada dio nas i zato jer

meu nama ne smije biti tajni. - Da? A zato onda ja ne mogu nita doznati od vas ? Tina se nije

predavala. Nije bila sigurna da e od Sonje iscijediti bilo kakav odgovor, ali je odmah shvatila da joj je napad najbolja obrana. A moda ipak neto i dozna...

13

- Zato jer jo nisi spremna. Jo nisi potvrena od elektornog suca, uzvrati suho Sonja.

Elektorni sudac brine se da se utakmica izmeu klanova odvija po zakonu. Regrutacija mora biti dobrovoljna, inae je nevaea. No, prijevare se, kao i u obinom svijetu, ne otkrivaju posve lako. Elektorni sudac mora vidjeti kakva svojstva posjeduje svaki kandidat. Je li podoban, ima li mrlje, moe li preivjeti, moe li se na njega raunati... Klan u koji bi dospjeli kvarni kandidati, bio bi osuen na slabljenje, a moda i propadanje. Nije teko pomisliti da ne moe jedan pojedinac dovesti do nestanka klana. No, to je greka. Moe! Vaan je svaki pojedinac jer moe biti fatalan, na ovaj ili onaj nain, zato je potivanje pravila uvjet opstanka. Zato su svi pod prismotrom. Zato to je sve rat, a u njemu pobjeuju samo disciplinirani, snani, spremni, oni u ijim redovima nema izdajnika.

Tina je tada dobila neto to nije oekivala. Ponudu da postavi pitanja. - Ali dobro, da ne misli da ti ne vjerujem, pitaj, ree Sonja, naj-

edanput posve otvoreno.- to te zanima? Ni sama ne znajui zato, Tina ju upita ono to ju je najvie kopkalo: - Zato u vaim prostorijama pie: Mrtvi mogu vidjeti. Sonja je nasmija. Tini se uinilo kao da je odahnula. - Nita, bez veze, zvui cool i dobro, kao u filmovima, ree Sonja. Ipak, Tina je nepogreivo osjetila da Sonja lae. Natpis se ponavljao preesto da bi bio samo prazna parola, na-

mijenjena impresioniranju mase. Osjeti kako ju hvata srditost, vrtoglavica, kako se srditost pretvara u

neto nalik svjesnoj nesvjestici, no ovoga puta odlui pustiti da do kraja potee njezinim ilama.

U mozgu su joj se poele oblikovati rijei reene Sonjinim glasom. Tina je vidjela da joj se usne ne miu, no u djeliu sekunde Sonjine rijei ule su se u njenoj glavi. Nisu bile kristalno jasne, ali Tina je razabrala sve tri rijei, bez ikakve sumnje.

- Knjiga, mo, mrtvi... Onda je pustila da ju nesvjestica zahvati jo jae. ... onaj koji vidi e uskrsnuti mrtve koji spavaju... Tina osjeti kako joj se potpuno zamrailo pred oima. Na trenutak,

koljena su joj zaklecala kao da e pasti. Tijelo joj je krenulo prema naprijed, u sunovrat.

Sonja ju je uspjela prihvatiti, a izraz brige obuzeo je njeno lice. - Jesi dobro? Nije mi nita, ree Tina, dodavi da loe spava radi svih mirisa i

zvukova koje uje, a i do sada je dan bio uzbudljiv jer je Viktor skoro napao Monkeyja.

Sonja upitno pogleda Viktora. Viktor je, umjesto da kae kako je bilo obrnuto - Monkey je napao

njega - samo kimnuo glavom i procijedio: - Da, bilo je uzbudljivo. Tina je bacila oko na Sonju i odmah vidjela ono to je i slutila: po

14

Sonjinom izrazu lica bilo je jasno da joj nije povjerovala. Ni njoj ni Viktoru. Sonja ju je gledala rendgenskim, ispitivakim pogledom, stisnutih

usana. Ali Tina je znala da moe izdrati. Pritom se zarekla da joj nita nee otkrivati dok ne bude sigurna u

njih, dok joj se ne povjere jer ni sama ne zna to moe dovesti u opasnost Monkeyja, mamu, bakinog brata fra Branislava, dodue njemu nita ne duguje, ili nju samu.

Tina pomirljivim tonom ree da je stvarno umorna. Ako ste gotovi, ja bih ila, procijedi. - Tina, obrati joj se Sonja pomalo sveanim glasom, pa nastavi,

uskoro dolazi novi Elektorni sudac. To sam ti zapravo htjela priopiti. Mi bismo te do tada trebali temeljitije pripremiti za sve to te eka. Podosta toga zna, neto nasluuje, ali mi emo se ve pobrinuti da sazna sve to mora. No, ti mora suraivati s nama. Mi moramo imati vie povjerenja, meusobno. Naveer bismo se trebale vidjeti, zakljui ona.

- Nema problema, uzvrati Tina. Odgovara li ti naveer, kod crkve? Da, rekla je Sonja. I upamti, vie povjerenja, ree, uputivi joj znakoviti

pogled. Tina pomisli to vrijedi i za tebe, no odlui rei tek ok. Nakon toga, uputila se Tkalievom. No, ipak je skrenula na stube koje

vode do Gornjeg grada, prolazei kraj ulaza kroz koji su ona i Monkey prvi puta provalili u tunele i zavrili u dvoritu Maksove i Danijeline kue.

Kako bi bilo dobro probiti se kroz tunele do Maksa, sijevnu joj kroz glavu. To bi napokon bilo neto lijepo.

Nasmijeila se na tu misao. Bolje je ipak da hodam, pomislila je, jer ju je poeo pratiti snaan osjeaj da ju netko prati. Tko god to bio, praenje bi mu u tunelu bilo samo lake pa zato mu olakavati?

Tina i Maks imali su mjesto na kojemu su se redovito sastajali. Bila je to klupica na Tukancu, visoko u umi, na mjestu koje nije bilo pretjerano dostupno oima radoznalaca, koje je, naroito nou, spreavao i mrak i dubina ume, koja nije bila sasvim ugodna.

Iako joj nitko nije zabranio da se via s Maksom, Tina je znala da se to nikome ne svia pa joj je tajnovitost ume odgovarala.

Uostalom, Maks joj je na vrijeme objasnio zato to nije dobro. Druenje razliitih klanova bilo je deklarirano kao opasnost. Manji klanovi nastojali su privui pripadnike veih, a to je za ove bila izravna opasnost. Vei su to isto inili malima, ugroavajui ih jo snanije. Dvije zavaene obitelji ne trpe meusobna ukrtavanja.

Zato je i Maks svojima preuivao da via Tinu, iako mu se inilo da Danijela zna za to.

Tina i Maks zato su se sastajali u udna vremena; u podne, ujutro, nikad na javnim mjestima.

Tini je to smetalo, ali to je njihovoj vezi davalo ar zabranjenog. ak su i u kino odlazili odvojeno. Obino bi ona ili on sjedali na ve unaprijed kupljene karte tek nakon to je film ve poeo. Takoer bi, iz predostronosti, jedno od njih otilo iz kina prije nego film zavri.

15

Tini nije smetalo to je propustila poetak ili kraj filmova, mada ih tako nije najbolje shvatila. Dranje za ruke u mraku dvorane i strasni poljupci ionako su zasjenili sve to se dogaalo na ekranu. Ma kako dobro bilo...

ekao ju je na klupici. Odmah mu se bacila u zagrljaj. Poeli su se strasno ljubiti. Potom su se uhvatili za ruke i utei etali. Tina je cijelo vrijeme osjeala ljubav i elju, a nemogunost da budu

zajedno razdraivala ju je i uzbuivala. Kad se vidimo, zapitala ga je, s osjetnom tugom u glasu. Javit u ti se, rekao je Maks. Instinkt joj je govorio da e se dogoditi neto udno, moda opasno po

nju. Rastajui se od Maksa, krajikom oka skrenula je umjesto prema Ilici,

prema Jabukovcu. Potom je krenula kroz park, a zatim u jednom trenutku jednostavno mugnula i sakrila se u grmlju.

U grmu je uala minutu, dvije, tri... Osjetila je kako joj srce lupa od uzbuenja. Bila je ljuta, moda ak bijesna, po tko zna koji put u zadnje vrijeme...

Nakon nekog vremena, ugledala je Viktora kako smirenim korakom koraa putem kojim je i ona ila, napeto ju traei pogledom.

Tina pomisli kako bi mu mogla skoiti na lea i zariti mu zube u vrat. Ta misao ju toliko prome da je gotovo mogla osjetiti njegovo meso i

kou na zubima. Da mu skoim za vrat, pomislila je. Ipak, brzo je odustala od te zamisli

jer joj se uinila suludom. Ostala je sakrivena u grmlju, gledajui kako ju on zbunjeno prati

pogledom, zaputivi se napokon prema gore, putem kojim je ona ila, Tina prieka, a zatim se izvue iz grmlja i potri prema Ilici. Na uglu kod kina Tukanac ugleda Viktorov motor. Znai znao je kuda ide, pomisli. Sigurno ju je i vidio s Maksom.

Bijesno srui njegov motor i prije nego to ju je itko mogao zaustaviti, potri prema Ilici i uskoi u tramvaj.

Cijelim putem do kue mislila je o tome kako ju Viktor prati. Pomisao na to kako vjerojatno netko stalno motri na nju ponovo ju

ispuni bijesom. Osjeala je potrebu da stane pod tu, da ispere sve te negativne emocije sa sebe, ali da ispere i uzbuenje od Maksovih poljubaca.

Doavi kui, ugleda otvorena vrata. Pomisli kako je mama dola iz salona po neto doma, ali nije zatvorila

vrata. No, uavi u stan, osjeti da neto nije u redu. Otvorivi vrata svoje sobe ugledala je potpuni nered, kaos, razbacane

stvari, prevrnut madrac, otvoren ormar i razbacanu odjeu. Prvo to je uoila u ormaru, bilo je da je bakina krinja nestala.

Prokuhala je od ljutnje. Pomisli na Sonju, Viktora... Danijelu. Na brzinu pregleda stan i shvati da u drugim sobama ustvari nitko nije

ni bio. Znai, ciljano su doli po bakinu krinju. Ali nitko ne zna za nju.

16

Kod vrata ugleda slomljenu bravu. Sjeti se kako su Monkey i ona prvi puta provalili vrata tunela. Monkey

zna za sve. Osjeti ogorenje i ljutnju zbog izdaje, ali odmah otkloni tu pomisao. - Ne, nije Monkey. Ali mogao je. Odlui da ga jednostavno mora

pitati. Suoit e ga s tim, znat e ako joj lae.

17

to e rei majka kad vidi ovaj kaos, pomislila je Tina, upavi, na

krae vrijeme, u oaj. Prizor ju je posve smeo. Ako majka doe i vidi ovo, postavit e joj sasvim logina pitanja: zato je provaljeno ba u njenu sobu i ba u njen ormar. Kakva se tu dragocjenost moe kriti? Nikakva, to je tako jasno. Dakle, majka bi poela sumnjati da Tina ima neki skriveni ivot. Nikad joj, dakako, ne bi palo na pamet ono to se uistinu zbiva, ali sve su druge opcije bile jednako loe. Droga, prostitucija, kriminal, veza s nekim iz podzemlja... sve podjednako uasavajue.

- U toj konkurenciji, pomisli Tina, vampirski klanovi djeluju jo relativno najpitomije.

Ta ju je misao nasmijala, a onda joj je mozak poeo raditi munjevitom brzinom. Pomislila je matematiki: prvo - moram ovo spremiti, drugo - moram srediti bravu, tree - imam malo vremena, etvrto - sve mora biti kao i prije, peto - moram smisliti neko uvjerljivo objanjenje za bravu. Znam, rei u joj kako sam slomila klju, to se dogaa... Brava je stara, zaglavio se, i krc...

Tina se prestravila mogunosti da izmeu nje i majke zavlada nepovjerenje. Tek bi to bio uas.

Sjela je za raunalo i Googlala dvije rijei: bravar + Trenjevka. Nije se puno kolebala. Okrenula je prvi broj koji joj je Google ponudio. Blagoslovljeni Google, pomislila je. A sad moram biti bra od svjetlosti.

Srea u nesrei bila je to to je majka obino iz salona dolazila u stan kasno naveer, pogotovo sada kada se borila za svaku muteriju.

Brzinski se bacila na spremanje sobe. Elementarna forenzika: vidi se da je znalaki provaljeno.

Struno je pretraena. Monkey to sigurno ne bi napravio. Dodue, hm, Monkey jedini zna za bakinu krinju. Je li mu ikada

rekla gdje ju dri. Ne ba. Ali zar ne bi lopov prvo pogledao u ormar ako je traio krinju? Ili

moda nije znao to trai. U svakom sluaju, krinja je jedino to je nestalo. Jedino koga sigurno moe iskljuiti je Viktor, on ne bi stigao do stana

prije nje, ispreturati sobu i nestati. Rije srea nije, meutim, predugo titrala u njenoj glavi. Zaboravila je

na nju im je, nakon kratke i histerine zvonjave, ugledala lik bravara. Kakav uas! Lik je iscurio iz filmova strave. Tip je, moe se slobodno

rei, odvratno debeo, ili ne, on ak nije ni tako strano debeo, on je naprosto jak i trbuast, ali je sav mastan, zaputen, s nekom prastarom konom torbom punom alata, dolje obuen u donji dio trenirke, a gore u kariranu koulju... Lo dojam pojaavale su nezgrapne cipele na nogama, stare valjda sto godina. Glava? Medvjed, a na medvjeoj glavi smijene metalne naoale za vid koje su mu davale izgled rune i opake ptice, neke sove kukuvije...

18

Hm, u ovim okolnostima moda je neskromno oekivati filmsku zvijezdu, pomisli Tina, bitna je brzina.

Bravar je osjetio paniku pa joj je ve preko telefona nabio sumanutu cijenu. im je Tina zaustila prosvjedovati, Masni - tako ga je nazvala u glavi im ga je vidjela - je, mrtav hladan, rekao: onda si vi gospodina u ovo doba naite jeftinijega koji e vam brzo doi, slobodno pa samo vi izvolite, lijepo molim.

Smee je osjetilo da sam u kripcu, pomislila je i pristala na cijenu. Je gospodina ovo vam je struno obijeno...

Onda se smee dosjetilo da moe uicati jo. - Jeste li zvali policiju, mislim, ja bih morao ako niste vi ? Smee odvratno. Tina je sreom imala uteevinu, a medvjed je nastavljao: ...osim ako

se moemo nekako drukije dogovoriti. U oima mu bljeska jo vea cijena promjene brave. Koji gad, fuck, koji

gad, pomisli opet Tina, misli da sam mala glupaa koju moe smuljati. Hm, smuljati ne moe, ali ucjenjivati moe mirne due, to ga spreava?

- No, onda kaj bumo? Tinu je to razjarilo, ali uspije se smiriti. Tip izgleda kao da e ga ovo to dvostruko naplauje hraniti bar tri

mjeseca. Nekako se suzdri od izljeva agresije. Jebi ga, debeli samo pokuava

preivjeti u ovom svijetu, treba svakoga dana hraniti tu bavu slanine - koliko to kalorija troi dnevno? - a ovjek vidi glupu klinkicu koju je frka pred njezinim starcima i pokuava iskoristiti situaciju.

Bez rijei ode do sobe i iz ladice izvadi napravicu koju joj je Monkey svojedobno dao. Top. Dao joj ga je kad su razbijali bravu na ulasku u tunel.

- Pukao mi je klju u bravi pa sam je razvalila. S ovim... Tip je malo buljio u napravu pa malo u nju. - Top? Jebate pa to vam je iz kamenog doba spravica. Mada, nije

loa. Nije loa, to ne... Top je nalik na neki veliki avao, koji ima utor u obliku cilindrine

brave. Stavlja se na bravu tako da brava ue u top. im ga zaokrene, sila postaje ogromna, brava se lomi i vadi iz leita... Star je, ali pouzdan.

- To vam je danas jako rijetko, mljeo je medvjed. - Mislim danas su lopovi jako napredovali, ovo je neto onak za divljake, kao kad sam ja bio mlai. Bi prodali vi to, zapitao je, vrlo zainteresirano.

Smee muljatorsko. Tina je tek tada vidjela tetovae na njegovim ruerdama. Plave, amaterske, ili iz JNA ili iz zatvora, pomisli.

Ne, to mi je draga obiteljska uspomena, ree Tina, da se ismijavanjem bar malo revanira za guljenje.

- teta, teta, gospodina, jako dobra stvarica, a rijetko tko je u gradu moe nabaviti i razvali bravu u sekundi, znate. A, da, znate, svata i ja priam.

Dok je majstor bravar mljeo, Tini se opet upalio centar za krizna stanja u mozgu. Forenzika.

19

- Hm, mogao bi ipak biti Monkey, pomisli Tina. Stvarno bi mogao. Ali zato? Zato. to on ima od toga, on ne eli nita od takvih stvari. Ne zanimaju ga nikakve tajne, uostalom stalno sere svoju mantru: ako eli otkriti bilo kakvu mistinu tajnu, samo slijedi trag novca. Obino je krivac onaj koji ima najvie koristi. I takve gluposti. Moda je to neki njegov sulud nain da me spasi, da me izvue, ali da mi provali u stan, i jo ostavi ovaj drek, ovaj nered... Ne, nije mu nalik.

Tina osjeti ljutnju, bijes, ali i neku sjetu to ne moe okrenuti telefon i pitati Monkeyja to misli o tome.

Znala ga je jako dobro. Ve kad bi joj rekao ,,halo znala bi je li on u ovo upleten, a uostalom, mogla je raunati i na svoje pojaane osjete.

Fuck, morat u ga posjetiti, htio to on ili ne, pomisli. Jednostavno, moram znati odgovore. Nema drugog naina nego da ga

vidim. im mu pogleda u oi znat e je li neto skrivio. Uvijek je znala. I

nikad joj nije lagao kad bi ga pitala. Jebi ga, takav je: lagao je starcima, lagao je muriji, lagao je skinsima, lagao je svima, ali iz nekog njoj nepoznatog razloga, njoj lagao nije nikad...

Bilo je dovoljno da ga pogleda u oi i pita samo tri rijei... - to si sjebao? ... da se Monkey postieno namijei i ispria sve, do u najmanji detalj,

ma kako stvar bila gadna. A Monkey je u ivotu imao gadnih doivljaja, o, kako ne. Ali nikad joj ih nije tajio.

Pritom nikad nije nastojao uljepati stvar, sebe prikazati rtvom okolnosti, izvui se na ovo ili ono. Ne, rekao bi tono kako je bilo.

Tina se raznjeila. Dovraga, malo je takvih odnosa meu ljudima. Malo. Ako ih uope ima.

Ali u svakom sluaju moram ga pitati, zakljui. Ako nije on, on bi to trebao znati. Moda e ju vie cijeniti ako postupi kao on i kae mu golu istinu. Moda se ak i nee mijeati ako mu to jasno kae.

Majka je stigla petnaestak minuta nakon to ju je medvjed oderao za najvei dio uteevine. Dovoljno da se smiri, da zaustavi lupanje srca, da poprimi uobiajen izgled.

Kad je majka dola, Tina je ve bila spremna za izlazak. Naminkala se, obukla traperice, tenisice i majicu. Ve je imala

spremnu i la, ide na koncert. No, majka je bila klonula od umora. Jedva ju je i primjeivala. Samo se, tihim glasom, poalila:

Sve je manje muterija. Da mi je znati tko ih ia? Ue li ljudi zbog ove krize sami iati, kupuju mainice, ili kaj ? udno, Tina, nisam nikad mislila da e ovako biti. Katkad pomislim, rat je bio bolji. Zna, manje je bilo para, svega je bilo manje, ali ljudi su se nekak drali blisko. Bili su topli, pomagali su jedni drugima. Svi smo imali neki vii cilj, preivljavanje i kraj rata, slobodu, mir i ljudi su se voljeli. Imam dojam da se danas sve, ali ba sve, i svatko, gleda samo kroz novac, preko niana, kao u ratu s neprijateljima.

- I meni se to ini uasno, ree Tina, mehaniki.

20

Majka se potom bacila na spremanje veere, oito puna briga od salona u kojem je provela itav dan.

Monkey je ivio u kui na Trnju. Otok kuica sve vie su okruivale moderne, visoke zgrade, no Monkey je uvijek bio nekako ponosan jer potjee iz stare garde proletera s Trnja.

Tini je to uvijek bilo smijeno kad bi Monkey rekao proleteri. Kao da je u partizanskom filmu.

I Monkeyju je to bilo smijeno. Ali to ga nije spreavalo da sebe prestane definirati i predstavljati kao potomka stare garde proletera. inilo mu se, uvijek, da u toj rijei, koja oznaava ljude koji ive od svoga rada, nema nita nepoteno. Naprotiv.

Dok je nad Zagrebom padala no, Tina je sve jasnije osjeala mirise u tramvaju koji ju je vozio prema Trnju. No je ponovno probudila njena ula. U glavi su joj se, kao u nekom loncu, mijeali mirisi znoja, pive, gemita, jeftinih gableca, sa sladunjavim parfemima klinki koje su se uredile za izlazak i veselo avrljale o frajerima.

- Hm, klinkice, pomisli Tina, nasmijeivi se. - Ja sam takva klinkica, samo to vie to nisam. Pomislila je kako vie pripada ovom svijetu, zabrinutim majkama koje

se vraaju s posla, muevima koji su zapeli u birtiji pa smiljaju isprike za enu dok se voze tramvajem ili ovim veselim curicama koje pune iekivanja izlaze u zagrebaku no, nego seksi svijetu monih vampirskih klanova, koji fasciniraju moi, elegancijom, borbom...

Jasno je osjeala da tom svijetu vie nikada nee pripadati... Sila je kod Palae pravde. Zaputila se prema trnjanskim kuercima,

no im je ula u Monkeyjevu ulicu, opazila je rotirajua svjetla policijskih automobila. Taj ju je prizor uznemirio. Kakva no! Najprije zagonetna provala, potom ludi bravar, a sada ova policijska svjetla, ove rotirke koje ne miriu na dobro.

Uhvatio ju je istinski strah. Potrala je koliko ju noge nose, umijeavi se meu znatieljnike koji su se okupili i gledali to se dogaa.

Ugleda krvave mrlje na ploniku ispred dvorita, a zatim Monkeyjevog oca. U prizoru kakav nije eljela ni sanjati. Dvojica policajaca izvodila su ga iz kue, u lisiinama, na poniavajui nain.

Beli je kvartovski heroj. Nalik je na Monkeyja, samo nije elav, ne brije glavu. Beli puta kosu tamo gdje mu ona moe rasti, a to je tek na rubovima. ela mu je u obliku potkove, gola i bez kose. On je razvojaeni branitelj, koji ivi od penzije, ali ne one astronomske, nego obine, male penzije. Beli je etiri ratne godine proveo na ratitu, ali ne eli ba puno priati o tome. Razoaran je i slomljen. Ali Beli nije podrtina, nego puki filozof.

Kroz svoje slomove i razoaranja, doao je do neke svoje gorke, ali konane istine koja ga ini stoikom. Lijeio se, i izlijeio, od PTSP-a, alkohola, nasilja i pobuna, a sad, kad je sve to iza njega, Belom se ini da je sve bilo uzalud... Naroito mu se taj osjeaj, vjerojatno, pojaao s lisiinama na rukama. Belog su susjedi bodrili. Oni su ovo doivljavali ne samo kao

21

ponienje, nego i kao poraz, kao smrt idealizma. Zajednikog idealizma. Kao da se nekako sakrio u zavjetrinu i tek rijetko proplamsa njegova gorljivost i hrabrost, kao nekada kada je iao na frontu ili kada je u prosvjedima probijao policijske kordone.

Jedino do ega mu je istinski stalo je Monkey, no ini mu se kao da mu ne moe pomoi i kao da Monkey nepogreivo ide njegovim putem. Kao da fotokopira sve njegove loe postupke i zablude. Beli voli Tinu jer je pomogla Monkeyju i jedna je od rijetkih koja se prema njemu odnosila normalno.

Susjedi su ogoreno vikali na policiju. - Kaj ga kurac vodite, pizda vam materina, kad je pucao na etnike

bilo vam je svima dobro, kad vas je branio skupa sa mnom onda je bio dobar, oglasio se brkati debeli tip koji je stajao kraj Tine.

- Pizda vam materina, on je heroj, heroj, jebem vam mater balavu, vikao je debeli na dva, vrlo mlada policajca koji su izvodili Monkeyjevog oca.

Okupljeni znatieljnici odobravali su rijei ljudeskare. Mladi policajci su na trenutak zastali, zbunjeni tim povicima. A onda

se stariji poluelavi tip, koji je puio naslonjen na maricu, uputio prema debelom buntovniku.

- Jebem mu mater uro, nemoj mi radit sranja, rekao je polu-glasno, ali ga je debeli jasno uo.

- Deki samo rade svoj posao. Debeli zausti da neto kae, ali ga tip prekine. - I nemoj mi samo srat o svojim junakim djelima, koliko se ja

sjeam, pola rata si proveo u kuhinji, a pola u bolnici, dok smo se ja i Beli tukli, sad je glasniji bio tip, oito inspektor, iako je Tini vie liio na nekakvog mesara ili skladitara.

Gledao je debelog strogo u oi, a onda malo tie, ali jednako strogo dodao:

- Uostalom, nemoj da ti malo zavirim u radionicu, siguran sam da mi ne zna objasniti od kuda ti dolazi pola autodijelova.

To je debelog dotuklo pa je zautio. No inspektor je odmah dodao. - Drat emo ga dan-dva i pustit, zna proceduru. - Znam, odgovorio je krotko debeli. On je oito i sam esto prolazio

te procedure od dan-dva. Kad se inspektor udaljio, Tina je upitala debelog: - to se dogodilo? Oito jo smiren inspektorovom lekcijom, krotko joj je odgovorio da je

Beli pucao iz kalanjikova jer su mu trojica tipova napali sina pred kuom. - Pucao je u zrak, a trebao je u gadove, dodao je debeli. Znai one krvave mrlje su od Monkeyja, pomisli Tina. - A Monkey, ovaj Igor, ta je s njim, upita debelog. - Nita, nestao je prije nego je policija dola, ali nee dugo, vidi

koliko je krvi ostalo tamo. Mora u bolnicu. Ali Tina je znala vie. Ne, nema anse da Monkey nakon dva mjeseca ludnice zavri u

22

bolnikom krevetu! Radije e iskrvariti u nekoj rupi. No sad postoji jo jedan problem. Ako je Monkey odluio nestati, to znai da ga nitko iv ne moe

pronai. Puna crnih slutnji, Tina se vrati na stanicu ekajui tramvaj koji je

uskoro stigao. Krenula je na sastanak sa Sonjom, no cijelim putem osjeala je na leima neije oi.

Kao da je ula tihe korake iza sebe, ali znala je da, okrene li se, nita nee vidjeti.

23

Tina se opet tramvajem uputila prema centru grada. Osjeala se loe

kao malo kad. Toliko se toga zgusnulo u nekoliko sati, i sve, ali ba sve, je bilo loe. U grudima je osjeala teinu, na trenutke joj se inilo da joj se grlo toliko stee da nee moi udahnuti zrak. Pomislila je kako joj nikad nije palo na pamet koliko je disanje automatska stvar, sve dok ne zakripi... Uostalom, sa svime je tako: vrijednost bilo ega ne zna dok ga ne izgubi. Cijeni li to izgubljeno vie kad ga iznova nae? Najee ne. Opet bude sve po starom.

Jako je brinula oko Monkeyja. Bilo ju je strah da e zaglibiti u neto iz ega se nee moi izvui, slutnja koju je osjeala po cijelom prsnom kou pritiskala ju je kao uteg. Predosjeala je, mada je osjeaj doista bio maglovit, da to ima veze i s provalom i kraom bakine krinje. Da ima veze s njom. Uostalom, znala je da sve to nije mogla biti sluajnost u jednom jedinom danu. U glavi joj je odjeknula Monkeyjeva reenica, o kojoj do sad nije puno razmiljala: Jednom je sluajno, dva puta je nemar, a tri puta je neprijateljska djelatnost!

Uvijek je imao takve izreke. Kad bi ga nakon neke od njih Tina udivljeno pogledala, samo bi se cinino nasmijao rekavi - to ti je iz tog filma ili te reklame ili iz tog vica.

Kao da mu je stalo da ne pokae da je pametan... No, nije mogla udahnuti ni zato jer je osjeala da se iza toga svega krije

neto veliko i opasno. Neto to moe ozbiljno ugroziti i Monkeyja i njegovu obitelj. I ne samo to, ve i nju i njenu obitelj i sve koje voli. Maksa ponajprije. Prisjetila se rijei fra Branislava, koje su joj esto dolazile u glavu kao runo proroanstvo, kao vizija koja izaziva strah.

Povrijedit e one tebi bliske... Sjetila se odmah i drugih rijei: Izdat e te netko blizak. Sve te zavjere, tajne, neobina osjetila, sve joj se u glavi pomijealo u

neku udnu masu sastavljenu od straha, strepnje, slutnje. Osjetila je kao da e se sruiti.

ini se da je pritom i izgledala neobino loe jer joj je neka smijena bakica ponudila:

- Sjednite na moje mjesto, djevojko, ini mi se da vam nije naj-bolje...

- Hvala vam gospoo, nije mi tako loe, rekla je i otklonila ponudu. Bilo je to prvi put u ivotu da joj se netko ustajao u tramvaju. Bila je sigurna da e na to ekati jo barem pedeset godina. Naroito

sada, kada raspolae moima koje nemaju ni vojni specijalci... I jo k tomu, ustala joj se bakica, staraki dom. - Jebote, pomisli, ja sam vampir, a bakice mi se u tramvaju ustaju

da sjednem, kao da sam invalid. Zasmijana bizarnom ponudom, Tina je sila na Trgu i uputila se

24

prema Tkali. I dalje ju je pratio isti, udni osjeaj. U gomili ljudi koji su visjeli po

kafiima ili tragali za slobodnim mjestom u nekom od njih, nije osjeala korake iza sebe. Pa ipak, nekako je znala, bila je sigurna da ju netko promatra. Slutila je da je to Viktor, ali mogao je biti bilo tko.

Nadala se samo da nije Monkey. To bi bilo najgore. Za Monkeyja je najbolje ako sad negdje lei zamotan i uukan u

krevetu i lijei se. U tom joj je trenutku kroz glavu proletjela misao - sasvim, dodue usputna, i vrlo kratkotrajna - da Monkeyja moda lijei neka djevojka. Dosad nikad nije razmiljala na taj nain.

Ono to ju je iznenadilo, jest da ta misao nije proletjela kroz glavu ravnoduno, bezosjeajno, mehaniki - naprotiv, neto ju je trecnulo, osjetila je neku bol po prsima. Drhtaj ljubomore. To ju iznenadi.

Ali odbaci tu misao i prije nego to se razvila u njenoj glavi. Radovala se injenici da je odbacila tu pomisao jer joj je stvarala nelagodu, ali ju je i zbunjivala. U daljini je ve vidjela Sonju kako ju eka. Sonja se svojom elegantnom pojavom jednostavno morala izdvajati od ostalih ljudi oko nje. I da to nije htjela, priroda ju je uinila osobitom, linou koja privlai panju. Zraila je karizmom. Vampirskom karizmom. - Jesi li dobro, upita ju Sonja. Jesam, kratko uzvrati Tina. Sonjina idua reenica ju je iznenadi-la. Znam ta se dogodilo. Zna da su napali Monkeyja, odgovori brzopleto. No, Sonja joj hladno odgovori. Ne, znam da su ti provalili u stan. Kako? Otkud? Sonja se - primijeti Tina - nije ni osvrnula na informaciju da je Monkey napadnut. Naprotiv, Sonja je kao neki policajac, nastavila s pitanjima. - to su uzeli ? Tina odlui rei ono to je Sonja ionako slutila. - Uzeli su bakinu krinju. Sonja na taj odgovor tako snano stisne usne, da su pobijelile. Kao da je na trenutak ostala zbunjena i razmiljala to e pitati sljedee. Sonji se takve zbunjenosti ne dogaaju esto. Naprotiv. No, Tina se pribrala i odluila iskoristiti situaciju.

Napala ju je protupitanjem. - Tko je to uinio? - Ne znam, ree Sonja. Uinila se iskrenom. Pa onda nastavi: - Moda Skarabeji, ali slutim da nisu, da je rije o neem veem. - A tko je napao Monkeyja, upita Tina, lovei Sonjin slabi trenutak

jer je znala da e kratko trajati. Sonjini su ivci titrali, vidjelo se da jedva spreava izljev bijesa. - Koga briga za njega!? To nema veze s nama... Tina je, meutim, dobro znala da sve ima veze s njima. Jedino je

pitanje s kime sve. S Jastrebovima, Skarabejima, nekim treim i monijim? Jo nije uspijevala pohvatati konce.

Sonja se uspije sabrati. - to je bilo u bakinoj krinji? Tina joj odgovori iskreno. - Bile su fotografije, neto bakinog nakita... - Vrijednog?, priupita Sonja.

25

- Mislim da nije vrijedan, ree Tina. Nije ba biuterija, ali srebrnina i to, moda neto zlata. Svakako ne

neto zbog ega bi se isplatilo poduzimati takvu provalu. Bili su i neki moji crtei i sitnice iz djetinjstva, koje je baka uvala.

Tini je mozak grevito vrtio slike. Pokuaji da se prisjeti mijeali su se s osjeajem tuge zbog izgubljenih uspomena, koje se, vjerojatno, vie nikad nee vratiti.

- Bila je i knjiga recepata, sjeti se Tina, pa doda: - Takve stvari, zna ve to ostaje iza baka, kae joj, pomislivi tko

zna to je ostalo iza Sonjine bake, vjerojatno je jo iva. No, Sonja kimne glavom kao da zna.

- Jesu li uzeli jo neto? Je li ostalo neto od bakinih i oevih stvari? Tina odmahne glavom. Ne, nisu. Barem koliko ja znam.

Na trenutak pomisli na bakine naoale koje su joj bile u depu. Odkada je ispila kale, naoale joj nisu trebale, ali ih je nosila kao talisman. Vjerovala je u to. Baka, baka je ljubav. Ljubav je snaga. Ljubav titi. Bakina ljubav bila je bezuvjetna i, kako joj se inilo, prekogrobna, kao da ju je osjetila.

No, pomisli, to sada ionako ne moe biti vano. Odlui ispriati Sonji malo vie detalja. Raskopali su mi cijelu sobu...

- Da? - Da, vjerojatno nisu znali to trae. Da su precizno znali, odmah bi

uli u ormar, ili gdje ve, ali su tapkali. Moda su samo htjeli, zbunjivanja radi, ostaviti taj dojam, pomisli, ali

onda se sjeti da to sad ionako ne moe odgonetnuti. Zato je tu pretpostavku ipak preutjela. Sonji je na trenutak laknulo. Tina je uhvati u tom trenutku.

- ta su traili? Sonja, Tini se uinilo iskreno, odgovori: - Ni ja ne znam tono, ali je oito neto vrlo vano. Tu zauti, kao

da je rekla previe. - I kakve ja veze imam s time, upita Sonju. Pojma nemam, ree

Sonja. No ovoga puta Tina joj nije povjerovala. Tada se Sonja uozbilji i nastavi:

- Ali, doznat e im te potvrdi elektorni sudac, onda e znati ono to i ja znam ili barem veinu. A elektorni sudac dolazi i za tri dana trebala bi biti potvrena. Stati pred njega, odgovoriti na pitanja i proi ritual.

Sonja se nasmijei. - Ne brini, to je samo folklor, vana su pitanja. I vano je da se ovo

smiri, sav ovaj mete mogao bi odgoditi tvoje lanstvo, zato se mora povui. A to znai, Sonja ju pogleda, nema potrage za Monkeyjem, nema tajnih sastanaka s odreenim pripadnikom drugog klana, nema bjeanja, nema osvete Skarabejima, nema nieg... Nema nieg. Obina si cura jo tri dana...

Tina joj se nasmijei, istovremeno osjeajui da ju neto kopka po mozgu, da joj je Sonja upravo rekla neto to nije mogla znati. Otkuda moe znati da je Monkey nestao?

No, Sonja joj prie. Uhvati je za ruke i unese joj se u lice. Tina pokua

26

dignuti ruke, ali Sonjin stisak bio je od elika, gledajui je u oi Sonja prosike:

- Ovo nije igra, iskesivi na trenutak zube, koji su joj se u polutami Tkalieve uinili kao pravi vampirski zubi.

Bio je to prizor kakav nikad prije nije vidjela, ak ni kada se na nju, u onom uasnom trenutku, prijetei kesila Danijela. Sonja ju je drala za ruke elinim stiskom, gledajui je u oi kao da joj eli svoje rijei urezati u mozak. Tina osjeti bol u zglobovima. Osjeti kako bi joj Sonja mogla zdrobiti ruke ako taj stisak potraje. U tom trenutku Viktor je potapa po ramenu i Sonjin stisak, osjetila je veliko olakanje, popusti. Sonja se okrene i udalji nekoliko koraka od Tine. Tina se naprezala svim ulima da popusti nesvjestici i udnom stanju polubudnosti u kojoj uje misli. Ali to nije tako ilo, ta stanja dolazila su sama od sebe, a ne kada bi ona htjela ili kada bi joj trebalo. No Viktor je bio preuzbuen da rijei izgovori pretiho. Tina je dodue ula tek dio: Stigla je poruka i pono.

Sonja se okrene Tini i kae joj da ide i da dobro upamti to joj je rekla: - Sljedeih dana si obina cura, nema niega i upamti, uvijek te

neke oi gledaju.

27

Tina se Tkalievom mirno odetala do Trga. Gledala je, pomalo

ljubomorno, spokojna lica ljudi koji su sjedili u kafiima. Nekad je i ona tako ivjela. Ii u kolu ili na faks, itati, ispijati kave, traati, biti daleko od ovog komara... kako dobro, kako daleko!

Pedesetak metara dalje, neprimjetno se okrenula. Uoila je da Sonja i Viktor neto raspravljaju. Iste sekunde odluila je ubrzati. Krenula je ustrije, skoro trei. Skrenula je potom na Dolac pa se proetala preko placa, vraajui se drugom stranom do ugla Tkalieve.

itavim putem nadala se da nee zakasniti. Dok je s druge strane dola do ugla Tkalieve, ugledala je Sonju kako se rastaje s Viktorom. Sonja je krenula niz Tkalievu.

Tina je krenula za njom, nastojei je ne izgubiti iz vida. Nesmetano praenje olakavala joj je gomila etaa u Tkali. Tina ih je doivjela kao jedan masovni, mobilni zaklon. Nastojala je pratiti Sonju tako da, ako se ova ijednom okrene, ako joj bude neto sumnjivo, Tina uvijek bude zaklonjena iza nekog etaa, a osjetna prednost koju joj je davala, Tini je poveala sigurnost.

Kad je Sonja dola do kraja Tkalieve i skrenula prema Trgu, Tina je priekala neko vrijeme, oko minute, a zatim dotrala do ugla i pogledom traila Sonju. Pogledala je najprije prema Ilici, ali je tamo nije bilo. Lijevo, prema Gradskoj kavani, isto. Uznemireno je pomislila da ju je izgubila iz vidokruga, ali onda ju je ugledala kako ide prema Prakoj. Odahnula je.

Nastavila ju je pratiti. Sonja je grabila prema Glavnom kolodvoru. Tina je drala razmak, hodajui uza zid, nastavljajui sa starom, uinkovitom metodom maskiranja: drei se uz ili iza nekog prolaznika.

No, Sonja nije ila na Glavni kolodvor. Doavi do zgrade HAZU, naglo je skrenula da bi potom, na Tinin uas, nestala - u grmlju izmeu zgrade i parkia.

- Kako u je sad nai, zabrinula se. Ostala sam i bez zatite pro-laznika. Vrlo lako moe otkriti da je pratim.

Priekala je nekoliko minuta, a onda pregrizla: Idem! I zaputila se na isto mjesto.

Paljivo je razgledala parki i drugu stranu Zrinjevca, no Sonje nigdje nije bilo.

To je tono ono ega se pribojavala. Sonja kao da je u zemlju propala. No, Tina je znala da nije tek tako

mogla nestati. Nakon poetne zbunjenosti, uoila je jedinu loginu toku Sonjina nestanka.

Bio je to teki, zahrali eljezni aht. Hm, treba biti Hulk pa ovo dii, pomislila je, no ipak odlui pokuati.

Na njeno iznenaenje, poklopac ahta otvorio se zauujue lako. Tini se skoro oteo izdah olakanja, no iz predostronosti ga je zaustavila. Osjetila je pritom ponos zbog snane samokontrole.

28

Ugledala je eljezne ipke, poput stepenica. S donje strane ahta postojao je rukohvat. Uvukavi se u grotlo, Tina je povukla aht natrag, zatvarajui prolaz za sobom.

Sad je bila u zatvorenom tunelu. Nekoliko trenutaka stajala je na eljeznim ljestvama, pokuavajui se

priviknuti na gustu tamu. U tunelu nije bilo ni trunke svjetla. No, uskoro su se njene oi navikle na mrak pa se Tina poela snalaziti u prostoru. Odmah se poela sputati u dubinu. Dolje su jasno odjekivali Sonjini koraci pa Tina nije htjela ostati bez toga dragocjenog orijentira. Tko zna na koliko se strana hodnik dalje grana pa ako je ne budem ula - mislila je - moda je vie ni na koji nain neu moi nai.

Zaustavila je dah i skinula tenisice, osjeajui kako joj hladnoa i vlaga prodiru preko arapa u noge.- No to joj je davalo prednost. Znala je da e zato njeni koraci biti posve neujni.

Uputila se za zvukom Sonjinih koraka. Mrani tuneli smrdjeli su po mokrai i izmetu, a unato apsolutnom nedostatku svjetla, Tina je suvereno hodala po njima. to bi bilo da te sad vidi bakica koja ti se ustajala u tramvaju', pomisli pomalo samodopadno. No, u taj as nestali su svi razlozi za zadovoljstvo.

Odjednom vie nije ula Sonjine korake. - K vragu, pomisli, kako u je dalje slijediti? Tunel se ravao u vie

smjerova. U dnu tunela jasno je vidjela prolaz i vrata. To joj se uini loginom

putanjom - iako logika s tim zapravo i nije morala imati veze Sonja je, zakljui Tina, mogla krenuti u bilo kojem smjeru.

- Znai, sad je sve lutrija, pomisli. Pa dobro, curo, hajdemo se onda kockati...

Tina se kladila na vrataca. Sigurno je tuda prola, pomisli s nadom. Otvorivi vrataca provukla se kroz njih. Ugledala je iste onakve

stepenice. Poela se uspinjati. Uspon je trajao dosta dugo, inilo joj se kao da se

penje uz grotlo vulkana. U jednom trenutku osjetila je da je ve iznad povrine zemlje, no uski je prolaz vodio i dalje prema gore... Kamo to ide, k vragu, pomislila je, no onda je shvatila da se nala u nekoj zgradi. Podzemni labirint bio je oito jedini put prema tom mjestu, a ona se nalazila u nekom tajnom hodniku zgrade koji vodi do tunela ispod Donjeg grada. Prolaz je zavravao malim vratima. Na njenu sreu, vrataca su bila odkrinuta.

Tina ih otvori i nae se u nekom uredu. Ured je bio prostran, prozraan, namjeten stvarima iz pedesetih godina prolog stoljea. Veliko, neko bogato, neobnavljano, ali isto. Oito je rije o nekoj kulturnoj ustanovi, pomisli, ovo ne izgleda kao odvjetnika kancelarija ili ured nekog bogatog privatnika.

Iz susjednih prostorija odjednom su poeli dopirati glasovi. ula je njihov jasan odjek. Eho je, usprkos aptu, odzvanjao kao jeka. Tina otvori vrata ureda i

ugleda uzak hodnik koji je vodio do velike sale. Tad joj se upalila lampica.

29

Nalazila se - u muzeju! Samo, kojem muzeju? Tina se grevito pokuala sjetiti svih muzeja koji su u blizini. Ali, nije

bilo sigurno niti koliko je to blizu Zrinjevca. Podzemni tuneli, silazak, penjanje, tko zna gdje bi to moglo biti. Mimara? Moderna galerija? No, ovdje nigdje nema slike. Znai, muzej jest, ali nije takav... Onda je shvatila.

To je arheoloki muzej. Hm, nisam se daleko odmakla. Ali, zato je Sonja ila podzemnim

tunelima, kad je Muzej bio takorei nadohvat ruke od mjesta na kojemu je ula u podzemni tunel. Odlui, ipak, ostaviti ta pitanja za vremena kad ne bude u stisci.

Poela se uljati uskim hodnikom, prema dvorani iz koje su se uli glasovi.

Zatiena mrakom hodnika, neujno hodajui po podu, uskoro ugleda Sonju.

Stajala je s visokim mukarcem, otmjene, prosijede, poluduge kose, s bradicom. ovjek je izgledao vrlo aristokratski, pomalo moda staromodno.

Ukoila se. Pokuala se pretvoriti u uho. Do Tine su dolazili manje-vie jasni elementi njihova dijaloga. - Provalili su u ormar... nisu bili sigurni... odnijeli su... Sonja je oito priala o provali u Tininu sobu. - A to je s onim njenim divljakom, upitao je mukarac. - To smo rijeili... Kuja, pomisli Tina. Kuja prokleta. Mukarac se strogo obratio Sonji, skoro galamei. - Kako rijeili, Sonja? Kako rijeili, ako je pobjegao? I ti to meni

prikazuje kao rjeenje ? A jo je dolo i do pucnjave. Tina je prokuhala. Znai Sonja je organizirala napad na Monkeyja. No

Sonja i visoki mukarac nastavili su razgovor. - to su uzeli iz Tininog stana, upitao je mukarac.

Pa kaem ti, ni sami nisu znali to trae... To je visokoga umirilo. No po njegovim gestama, Tina je shvatila da se

visoki opet uzrujao. - Sonja, ponavljam ti. Moramo nai Knjigu izumrlih. Moram li to

jo koji put rei ili e sada shvatiti ? To je kljuno. Procijedi, pritom, neku neujnu psovku. Potom je nastavio, u neto smirenijem tonu, ali ledeno. - Ve sama injenica da netko drugi trai Knjigu izumrlih je ka-

tastrofalna. Sonja, tebi je jasno to znai ako je nau. Jasno mi je, procijedi Sonja. Bilo je to prvi put da je Sonju vidjela, odnosno ula, uznemirenu,

nesigurnu, moda ak zaplaenu. - Jesi li siguran da je Tina klju, promuca ona. - Prema mojim spoznajama, ona je jedina koja ih moe dovesti do

Knjige. - Ali vjeruj mi, ja sam ju ispitivala, pratila, jednostavno ona o tome

30

nita ne zna. - I bolje je tako, procijedi visoki, dodajui: Vjeruj mi, ona je klju. Sonja mu na to proaputa da bi bilo lake kada bi barem znali to

trae. - Kada bi barem bilo lako, uzvrati ovaj zamiljeno pa se okrenu

prema eksponatu. Kada bi naa prijateljica mogla priati, sve bi bilo lake, ree i pokae

na sarkofag. U sarkofagu je bila mumija. Na crvenom postolju lealo je anoreksino, balzamirano tamnosmee

tijelo nalik na kosture iz konc-logora. Mumija je izgledala mistino, kao neko bie koje je tisue godina mrtvo, ali se unutar te tamnosmee ovojnice krije ivot koji eka iskoiti prvom prigodom.

Visoki prui Sonji neke papire. - Vidi je li ita od onoga to su uzeli Tini, neto od znakova na ovim

fotografijama. Znakovi me zanimaju, ali i bilo to drugo. - Kako da to izvedem bez da Tina ita dozna, upita Sonja. - To je tvoj posao, a kad naemo Knjigu izumrlih, Tina uope nije

ni vana. Kad je elektorni sudac potvrdi, bit e zatiena naim zakonima, ree

Sonja. Tad joj neemo moi nita. Ba zato ti kaem, pouri doznati sve to treba prije no to se to

dogodi. Naroito sad kada jo netko traga za knjigom, nemamo vie vremena.

- Znai li to ono to ja mislim, upita Sonja, s nelagodom. - Da. Upravo to. Eliminiraj ju. Tinu prestravi hladnoa glasa kojim je to izgovorio, kao da je kukac

kojeg treba zgaziti. Iz ruku joj ispadne jedna tenisica koju je jo drala u rukama od kada

ih je skinula u tunelu. Udarac tenisice u pod odjeknuo je poput pucnja u praznim hodnicima. Sonja i Visoki istodobno su se okrenuli, ali Tina nije ekala njihov

pokret. Iste sekunde poela je trati, bre no to je trala ikad u ivotu. Pobjegla je natrag u ured pa kroz hodnik u tunele.

31

Tina je, uletjevi u tunel, poela sama sebi u glavi vikati Tri, Tina,

tri, pri emu joj se vlastiti glas u glavi uskoro poeo povlaiti pred mahnitim lupanjem srca... Srce je divlje radilo, kao kad popije deset Red Bullova i pet kava.

Ne razmiljajui, instinktivno se drala istog puta kojim je ve prola. Je li to pametno? U jednom trenutku pomislila je da je to najgore rjeenje od svih kojega se mogla sjetiti jer joj je oduzimalo svaku prednost pred protivnicima, koji mogu napamet znati njenu putanju, a i sto puta bolje poznaju te tunele.

No, bilo je kasno. Iza sebe je ula korake i bilo je jasno da je Sonja prati u stopu. Nije joj bilo posve jasno koliko je njena progoniteljica daleko, ali to nije moglo biti vie od deset metara. Ok, pomisli, u prednosti sam. Ne velikoj, ali prednosti. Kad izae na Zrinjevac, odnos snaga e se promijeniti. Park je javno mjesto, gore su ljudi, gore je sjedite ministarstva, policija u orievoj i Petrinjskoj je nadohvat ruke, i bit e samim time van ivotne pogibelji. Osim, ako ovi nisu rijeeni da je ubiju ba pod svaku cijenu. Tina se pribojavala i takve mogunosti, ali je ipak vjerovala da e joj Zrinjevac dati dodatnu sigurnost. Ve kad bude na travnjaku, razmislit e to i kako dalje.

Uspjela se doepati ljestvi i hitro poput make se poela uspinjati s njima. Wow, cat woman, bravo Tina.

S lakoom je pomaknula aht i podigla ruke iznad dohvativi povrinu da se podigne i izvue iz tunela. Uspjelo joj je. Obradovala se da je nadohvat slobode, makar i uvjetne. Valjda me nee naganjati gore, pomisli.

No, im je njeno tijelo dopola izvirilo iz grotla, Tina je ugledala prizor koji ju je paralizirao.

Iznad ahta stajao je Viktor. Bilo je oito da ju eka. Nazad nije mogla. Snani momak uhvatio ju je za ruke i iupao iz zemlje. Tina se

pokuala iupati iz zagrljaja, ali stisak je bio neumoljiv. Viktor joj je judo zahvatom savio ruku na lea, a nogom je snano udario po nogama, prisilivi je da klekne.

Potom se i on spustio na zemlju, sjedajui na pod i obgrlivi je snano nogama. Drugom rukom i dalje joj je drao ruku na leima, u poloaju u kojemu ju je mogao slomiti jednim jedinim pokretom. Tina se nije mogla pomaknuti. Drugom rukom uhvatio ju je za kosu i potegao glavu prema natrag. Bila je posve blokirana. Osjetila je njegov dah navratu, kao da ju njui. Potom je osjetila njegove usne koje su klizile arterijom na vratu. Viktor se ponaao kao da joj njui krv, a onda je iz njegova grla izaao hladni glas ubojice:

- Da nisi pisnula! Sjedili su nekoliko minuta, oito ekajui Sonju da izae za njima.

32

Viktorov stisak niti jednog trenutka nije postajao slabiji. Osjetila je da je u gru i da ne kani imati milosti ako pokua bilo to. No, minute su prolazile, a Sonja nije izlazila.

Tina je osjeala da Viktor postaje nervozan - bez Sonje nije znao to uiniti dalje, osjeala je kako se mekolji, da bi nakon toga ipak poeo poputati svoj stisak nogama.

Tina ipak odlui progovoriti, vrlo tiho i smireno, nastojei ga ne uzrujati, a njenu mirnou svakako je pojaavala i injenica da je neprestano osjeala Viktorove zube i dah na nekoliko centimetara od arterije na svom vratu.

- Nema je, bila je nekoliko koraka iza mene, proaputa, a onda doda: nemogue je da je nema, neto se dogodilo.

- uti! Zaepi, odgovori joj Viktor. No, Tina je osjetila nesigurnost u njegovom glasu. Poeo se osvrtati oko

sebe. Zrinjevcem i okolnim ulicama su prolazili ljudi, svaki as netko je

mogao skrenuti ovdje, vidjeti ih i pozvati policiju. Zagrepani jo uvijek nisu distancirani kao zapadnjaci, kojima je svejedno ako na ulici nekoga i ubijaju. Oni se samo boje da se ne uvale u kakav problem. Kod nas nije tako. Neki lik koji je ivio blizu Tinina kvarta, prije par godina je ubijen jer je probao zaustaviti pljakaa banke, smatrao je da ne smije dozvoliti razbojstvo. Ovdje je takvih ljudi sve manje, ali ih je jo uvijek puno. Male su anse da bi je Viktor zadavio na Zrinjevcu, a da netko od prolaznika, koji ugleda prizor nasilja, ne pone vritati, ne pozove policiju, a neki hrabriji bi se moda i sam ukljuio u incident i pokuao je spasiti.

Viktor je sve to znao. Zato, i jo vie zbog Sonje, postajao je sve nervozniji. Popustio je stisak nogama i pustio joj je ruku. Ipak, drugom rukom joj je i dalje drao kosu. Podigne ju, ne vie tako brutalno kako ju je prizemljio, a potom je okrene prema sebi i uhvati joj ruke. Iz depa je potom izvadio lisice kojima joj je vezao ruke s prednje strane. Odahnula je. Ako su lisice tu, onda sigurno nije doao s idejom da je ubije. Ako ba ne mora.

Viktor ju je grubo gurnuo prema otvoru. Tina je krenula prema dolje, ali je bila vrlo nespretna. Lisiine su joj

smetale i inile je posve nespretnom. Uspjela se nekako spustiti, polaganije no to bi mogla bez te sprave. im je stupila na tlo tunela, Viktor je doskoio dolje, grubo je sruivi

na tlo. Odvezao joj je lisice, ali samo zato da bi ih ponovno svezao na leima. Stegnuo ih je toliko estoko da su se eljezni okovi zasjekli u meso. Cijuknula je od bola.

Oito nije imao milosti prema njoj. Nastavio ju je gurati ispred sebe, drei ju za ruke vezane na leima.

Prizor koji je Tina, prva, ugledala nakon nekih pedeset metara munog naguravanja bio je jeziv.

Sonja. inilo se da je oslonjena na zid tunela. Na licu joj je bio sleen izraz

strave: Tini je odmah bilo jasno da je to bila strava posljednjeg prizora. Uas

33

koji se zrcalio na Sonjinom licu bio je uas nastao u trenutku smrti, odnosno, u trenutku suoenja, a onim to je smrt prouzroila.

Iz Sonjinih prsiju virila je drka dugog bodea. Otrica bodea probila je prsa tono na mjestu srca, no preciznosti tog filigranskog smrtnog udarca odgovarala je i divovska snaga kojom je udarac izveden. Sonja je, naime, tim bodeom bila doslovce prikovana za zid.

Ispod trupla bila je neka fotografija ili papir. Tina nije jasno razabirala o emu je rije.

Ugledavi Sonju probodenu bodeom, Viktor divljaki kriknu. Bio je to krik oka, tuge, nevjerice, neizrecive alosti, pomalo nalik na zavijanje vuka.

Viktor je rukama pomilovao njeno lice, dok su mu se suze slijevale niz obraze, a prsa nadimala od ubrzanog disanja.

Tina je znala da joj je ovo moda jedina ansa da pobjegne, ali noge je nisu htjele sluati. Otkazale su poslunost. Znala je, povrh toga, da bi ju Viktor stigao u nekoliko koraka.

Nije mogla odvojiti oi od izraza strave na Sonjinom licu. Viktor priblii svoje usne Sonjinima i poljubi je. A onda snanim pokretom istrgne bode iz njezinih prsa i Sonjino tijelo beumno sklizne na pod.

Viktor se okrene prema Tini. Pogledao ju je s izrazom mrnje i bijesa. S bodeom u rukama, u dva koraka skoi do nje i zamahne bodeom prema njezinom vratu.

Tinini instinkti proradili su umjesto nje. Tina se sagne dok je otrica fijuknula nekoliko centimetara od njene glave udarivi po zidu tunela. Metal je zaparao po betonu, proizvevi nekoliko iskri. No, nije se izmakla zadugo. Viktor ju je udario koljenom u prsa. Tina se bolno srui na zemlju, nemono se ispruivi na podu. Viktor joj pritisne koljenom prsa i otricu bodea prisloni na vrat.

- Ubila si ju, ubila si ju, mrmljao je mahnito dok joj je vrh bodea bio na vratu.

Tina skupi svu snagu kako bi se sabrala. Glasom ija ju je mirnoa iznenadila, pribrano, kao da nije u kripcu,

ree mu: - Razmisli, nisam mogla biti ja. Razmisli. Ona je progonila mene.

Vidio si me, pratio si me. Gdje sam mogla sakriti takav bode? Viktor baci oko na no. Bio je to bode obine, crne drke, no otrica je

bila od drugaijeg materijala. Nije to bio elik. Otrica je bila srebrna, s elinim okvirom. Duga 30-tak centimetara, tanka.

Njezine rijei ga na trenutak pokolebaju, no Tina je i dalje osjeala bode na svom vratu.

Nastavi smirenim glasom, pokuavajui otkloniti njegov bijes, koji bi mogao dovesti do najgoreg ishoda.

- Razmisli, jesam li ju ja mogla svladati, zadati joj takav udarac, probiti joj prsni ko i srce, da se bode zabije u zid, i to sve kada me progoni, kada je spremna da se sukobi sa mnom. Razmisli...

Tina vidje kako se Viktorovi miii napinju. Sklopila je oi oekujui da joj se otrica zabije u vrat.

34

Umjesto toga, stisak njegova koljena popusti. Viktor naglo ustane. Otiao je do Sonje, sjeo pored mrtve djevojke,

zagrlivi njeno truplo. Viktor pone tiho jecati, kimajui glavom i nariui oito u nesvjesnom stanju.

Tina se pridigne i dopue do njega pokuavajui biti razumna. - Odvei me, tko god je ovo uinio nije daleko. Moramo ii odavde.

Doi k sebi. Viktor ju ponovno grubo primi za ruke. - Gdje je Sonja bila? Sve mi reci i pazi da nita, ali ba nita ne

preuti. Inae.... Nije trebao dovriti, oi su mu govorile tono ono to e se dogoditi nakon toga.

Tina mu je ispriala sve o Sonjinom sastanku s visokim mukarcem u muzeju.

Odvedi me tamo, ree Viktor. Tina se opet nala u mranom tunelu.

35

Tina je povela Viktora prema prolazu kroz koji je prola pratei Sonju.

Viktor je utio i hodao iza nje, drei u rukama krvavi bode i fotografiju pronaenu pored Sonjina tijela. Ruke u lisiinama, koje su stvarale sve veu bol, posve su joj odrvenjele. Uskoro joj je napor postao neizdrljiv. Odvagujui, krae vrijeme, poziciju u kojoj se nalazi, zakljui da je Viktor presudno zainteresiran da ga ona odvede do mjesta na kojemu je zadnji put vidjela Sonju ivu, ali i da je Viktor jednako zapaljen za ostatak njene prie. Ima ga, dakle, ime pritisnuti. Tina se odvai i ree mu:

- Mora me odvezati. Viktor nije reagirao, ali je primijetila da se zbunio. Stoga ponovi: - Odvei me ili idi sam. Kad ju je Viktor pogledao, uoila je da je pomalo odsutan. Bez rijei,

ipak, posegnu u dep, odakle je izvukao kljueve lisica. Odvezao ju je bez rijei.

Tina je udahnula i protrljala nateene zglobove, u kojima su lisice ostavile duboke crvene tragove.

Doavi do kancelarije u kojoj se odvijao dramatini Sonjin dijalog s Visokim, Tina je i nehotino pomislila: Zar opet!?

Prostorija je, naime, bila u posvemanjem neredu. Stvari su bile razbacane, a od onog doista beivotno muzealnog reda, kakav je vladao jo nedavno, vie nije bilo ni traga. Ovdje kao da je proao tajfun.

Prevrnuta stolica, po podu razbacane knjige, telefon na podu, svjetiljka prevrnuta... sve je navodilo na jedan logian zakljuak: ovdje se, moda jo nedavno, vodila borba. Ogorena borba.

Pored prevrnute stolice na podu jasno se vidjela krvava mrlja. Tina se okrene Viktoru koji je stajao iza nje: - Moda bi bilo pametnije da odemo odavde ? Ni u ludilu, ree Viktor, pa ponovi za sebe, jo jednom: ni u ludilu.

Nakon kraeg razmiljanja, okrene se prema njoj: - Pazi, sad mi treba svaka rije. Sve, ali sve ega se moe sjetiti,

mora mi rei. O emu su priali? Molim te, razmiljaj... Rije molim te iz Viktorovih usta - jo do prije koju minutu lisiinama

joj je skoro otparao kou, a pod vratom drao no - zazvuala je okantno. - Sonja i taj lik, taj, visoki gospodin, razgovarali su o neemu to se

zove Knjiga izumrlih. To je oito neki tajanstveni, vaan spis jer mislim da se sva ta pria vrtjela oko te Knjige... Ja sam...

U tom joj je trenutku u mozgu odjeknulo upozorenje: uti! To preskoi! Htjela je rei ja sam klju, ali se odmah sjetila da nastavak prie glasi

treba ju eliminirati prije no to proe prijem kod elektornog suca jer e onda biti zatiena, jedna od nas.... Likvidirati im se knjiga nae. Zato je taj dio uredno preskoila.

Sumnjiavi i luaki pogled u Viktorovim oima bio je neto slabiji nego maloas, ali jo uvijek dovoljno snaan da zna kako se nalazi u

36

opasnosti i nije mu eljela dati ni najmanji povod. Znala je da mora postupno stei njegovo povjerenje. Viktoru je Sonjina smrt oito bila nepodnoljiva. Da, Viktor je bio

zaljubljen u Sonju, ali je to krio. Bio je ponosan i nije mogao podnijeti ideju da netko zna da je on zaljubljen u nju i da je ta ljubav neuzvraena. To bi poderalo njegov ponos. No, sad, kad se vie nije mogao kontrolirati, u graninoj situaciji ivota, nije mogao prikriti koliko je volio tu djevojku.

Za iju je smrt, i dalje, krivio Tinu. - Tko je bio taj ovjek s kojim je Sonja razgovarala, upita ga Tina. - Opii mi ga poblie, ree Viktor. - Visok, prosijed, elegantan... Imao je dubok, markantan glas. - Sebastijan. To moe biti samo Sebastijan, ree Viktor. Tina ga je pogledala s upitnikom u oima. - Nisam sasvim siguran jer sam ga samo jednom vidio. Samo

jednom, ali ini mi se dovoljno jasno da ga ne zaboravim iako je to bilo iz daljine. Sebastijan je voa klana. On je uvijek bio jako tajanstven i komunicirao je samo s istaknutim pripadnicima klana, a Sonja je bila jedna od izabranih...

Viktor se zamisli. Smirio se, oito dovoljno da pusti mozak u razmiljanje. Razum mu je, kako se inilo, napokon nadvladao emocije. Ovdje se - ree na glas - vodila borba i kako izgleda, Sebastijan ju je izgubio. Oito ih je bilo vie jer sumnjam da bi ga netko tek tako svladao, a Sonju je malo tko mogao svladati sam. Pokai mi gdje su razgovarali.

Tina ga povede iz kancelarije u hodnik do izlobene sale, u sreditu koje je bila izloena tajanstvena mumija.

- To je bilo ovdje, pokae mjesto. A ja sam bila tamo, doda. Viktor vie za sebe nego Tini zakljui kako nema Sebastijanovog tijela pa je vjerojatno iv.

Ne vjerujem da bi napadai sa sobom nosili le, ree zamiljeno. Uostalom, Sonju su ostavili, ali to znai da je vjerojatno otet.

- to je to Knjiga izumrlih, presijee ga Tina pitanjem. - Legenda, procijedi Viktor. To je legenda meu klanovima. O njoj

se apue... Ali ja o tome nita ne znam. Znam samo da knjiga ima veliku mo. Kakvu, to mi nije jasno, ali iz svega to sam o njoj uo, ta je mo neusporediva s moi bilo koje druge knjige, relikvije, talismana ili totema.

- Ups, ote se Tini. - Ne znam kakva je prava priroda te moi. Je li to neka ifra za

neto, oruje, mo, ubijanje, pravo da ti kaem, nikad mi nitko nije objasnio, ali o Knjizi nismo ni mogli puno priati. Samo katkad aputati.

Doda potiho: Sonja je bila opsjednuta njome... Ime Sonja i naredne rijei izgovorio je neuobiajeno sentimentalno,

osjeajno, s oitim prizvukom aljenja u glasu. Tina zaboravi udarce i to to ju je gotovo ubio i saali se nad Viktorom,

u kojem je najedanput poela gledati obinog deka, koji pati od neuzvraene ljubavi. Tim gore to mu ta ljubav vie nikada nee biti uzvraena.

37

- Ako je Sonji bilo vano, onda je vano i meni, nastavi Viktor. - O emu su jo govorili ? Nita, odgovori Tina, prisjetivi se neeg vanog: - Sebastijan je rekao da bi im, kad bi njihova prijateljica mogla

priati, bilo puno lake nai put do knjige. - Koja jebena prijateljica, povika Viktor, koji je naas opet izgubio

ivce. Tina mu rukom pokae na mumiju. Viktor pone razgledavati mumiju. Kruio je oko nje, nadvijao se nad

misteriozno truplo, piljio u nju, ali pomoi nije bilo. Mumija je bila utljiva kao i sva tri tisuljea do sad.

Bez pritiska borbe za ivot i Tinin je mozak poeo raditi normalnije. Poela je shvaati u kakvoj su situaciji. Praktiki su provalili u muzej, a u hodnicima ispod muzeja nalazi se mrtvo tijelo. Koji uas!

- Viktore idemo, ovdje postaje gadno, ree mu tiho, ali Viktor se nije obazirao. Bio je posve predan izuavanju mumije.

U jednom je trenutku, meutim, kriknuo: - Gle! Vidi ovo! Tina mu prie nastojei vidjeti to je izazvalo takvu reakciju. Viktor je pokazivao slike natpisa izloenih pored mumije. Tini nije bilo

jasno to je tu senzacionalno i zato je kriknuo. - Vidi, pokae joj fotografiju koja je stajala kraj Sonjinog tijela. Ona

nije uspjela vidjeti, u onom komaru, to je na njoj. Tina je pogleda. Fotografija je bila ispunjena istim udnim simbolima,

koji su tek tu i tamo podsjeali na grki alfabet, kao i natpisi. - to je to, upita. Viktor joj pokae na saeto muzejsko objanjenje izloka. Zagrebaka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis) rukopis je s

najduim sauvanim tekstom etruanskog jezika. To je jedini preostali etruanski tekst s knjievnim obiljejima i jedini ouvani primjerak lanene knjige iz staroga vijeka. Platno na kojem je tekst s oko 1130 rijei sauvano je u pet naknadno izrezanih traka kojima je bila omotana egipatska mumija. Duina cijele knjige iznosi oko 340 cm, a irina najire trake je 35 cm. Tekst je rasporeen u 12 stupaca s razliitim brojem redaka (od 26 do 36). Pretpostavlja se da on sadri niz obrednih propisa vezanih uz vjerske rituale starih Etruana. Dosad su odgonetnute pojedine rijei koje spominju rtvene darove i datume pojedinih svetkovina...

- to to znai? Viktor slegne ramenima. - Ne znam, Sonja mi nikad nije priala o takvim stvarima. No

koliko vidim, ovdje znaenje teksta, osim ponekih rijei, je nepoznato. K vragu i tajne i simboli i proklete zavjere, pobjenjelo prosike, udarivi nogom u stakleni koveg kojim je bila zatiena mumija.

Greka, to su odmah oboje shvatili. Tina se prestravi kada se, nakon udarca, oglasio alarm. - Bjemo, povie, povukavi iznenaenog Viktora za ruku.

38

Bjeei kroz hodnik prema kancelariji gdje je bio prolaz u utoie podzemnih tunela, Tina ugleda priliku nonog uvara koji je hodnikom trao prema njima.

- Pazi, povie, no bilo je kasno. uvar se ve bacio na Viktora vrsto ga drei. Tina se izmakne i potri u kancelariju, dok su hodnikom odzvanjali

zvukovi borbe izmeu Viktora i uvara. Zastane i okrene se da mu pomogne. Viktor je ve savladao uvara i

bio spreman da pobjegne, ali Tina ugleda kako kroz hodnik tre dvojica policajaca.

Oito je uvar ve ranije pozvao policiju. Kad su dva policajca epala Viktora, na nain slian onomu koji je on primijenio na njoj, postalo joj je jasno da je Viktor gotov i da mu tu ne moe pomoi.

Tina se zavue u kancelariju i brzo proe kroz vrata, sputajui se u hodnike.

Tek tu je vidjela da u ruci i dalje dri fotografiju, sliku udnih natpisa, koju joj je Viktor dao.

Spustila se u sigurnost hodnika, ali nije potrala prema izlazu na Zrinjevcu.

Naprotiv, uputila se u dubine mranih tunela, znajui da u svakom kutku moe vrebati ubojica, ili, jo gore, ubojice.

No, Tina je znala gdje ide. Ila je na mjesto gdje joj je ostala jedina mogunost da baci malo

svjetla na udne dogaaje. Znala je da e time prekriti sva pravila, ali pravila ionako vie nisu vrijedila, bilo je to oito. Ovdje je bila rije o borbi za opstanak, a tada pravila ne vrijede.

Prepustila se instinktu koji ju je vodio kroz mrane tunele. Nije poalila. Instinkti su je vodili u pravom smjeru. Dola je do ljestava koje su vodile do bunara u Maksovom i

Danijelinom dvoritu. Tina zastane na trenutak, hvatajui dah i oslukujui ima li jo koga u

mranim hodnicima. Izvadi mobitel i poalje Maksu poruku, nadajui se da je ostavio zvuk upaljen i da e ga probuditi.

Otvori mi bunar, vano, pitanje ivota. ekala je napeto da joj odgovori, osjeajui kako joj srce lupa. Oito mu je mobitel bio iskljuen. A tada zauje um. Netko se kretao tunelima, trudei se da bude

neujan, a to je znailo samo opasnost. Tina ponovno izvadi mobitel i odlui se na jedini izbor. Poalje jo jednu poruku. Odgovor je doao iste sekunde i zvuk dolaska poruke odjeknuo je

tunelom poput pucnja. Dolazim odmah. Neujni koraci pretvorili su se u trk, ali Tina je ve krenula ljestvama

prema gore, doavi do vrha. Kad se poklopac bunara otvorio, Tina je ugledala poznato lice. Iznad

39

otvora ukazala joj se Danijela, pruajui joj ruku kako bi lake izala.

40

im se Tina iskobeljala iz tunela, Danijela je spustila poklopac i

zakljuala ulaz. U noi mranoj poput tunela, dvije su djevojke razmijenile poglede. Oi u oi, moda po prvi put bez mrnje koja je Danijelu proela u trenutku kad je Tina, u koju je njen brat zaljubljen, na ope iznenaenje, odluila prii Jastrebovima.

Danijela je, oito, bar nakratko zaboravila ili potisnula razloge za mrnju, no oni su vrlo brzo, Tina je to vidjela po jednom tiku na njenom licu, opet oivjeli.

U Danijelinim oima zrcalio se prezir, bahata nadmo, ali i strah. Tina je ba i raunala na strah. Jer, Danijela se imala razloga plaiti. - Zato si dola, to eli, upita je Danijela, i doda. - Normalno, ako

nisi dola mome bratu, ali za to vam ja stvarno ne trebam, da vam drim svijeu. Gukni.

Hm, znai i ona zna. Maks i ja smo utroili toliko vremena i energije na smiljanje naina kako da sve ostane u tajnosti, a ipak, svi znaju. Sve mjere predostronosti, tajni sastanci, skrivanje, sve to je njenoj i Maksovoj vezi davalo neku auru tajnosti i uzbuenja, u stvari je bilo uzalud. Osim, to je moda ba ta tajanstvenost pojaavala ljubav. Prepreka, zabranjeno voe, iskuenje, napetost, strah, jaki osjeaji koji u nekoj udnoj sinergiji pojaavaju jedni druge...

Oba su klana -Tina je tu sad bila naisto - znala da su njih dvoje zajedno, i oito su oba klana, iz nepoznatih joj, logiki nerastumaivih razloga, tu vezu tolerirala iako je njeno postojanje krilo brojna pravila. No u svemu tom ludilu ionako je postojala jedna pravilnost. U svim tim tajnim planovima, namjerama, u onom to se naziralo u pozadini misterioznih zbivanja, uvijek je bio jedan jedini pijun u vanoj igri - ona sama. Koji uas.

Ta ju pomisao ispuni ogorenjem. Sigurno bi i Monkey tako zakljuio pomisli. Uplete se u neto, ili jo

gore, ue u neto posve nehotino jer to ne moe izbjei, a onda shvati da si samo orue u igri klanova, da nema slobodu, osim neto malo to uspije izboriti, ali uvijek kad doe do nekih bitnih pitanja, na putu ti se isprijei klan koji kae, ne, mi smo tu, kolektiv je vaniji, mi odreujemo pravila, mi nameemo suce, mi odreujemo pravila igre, jer, tko bi to uinio u protivnom ? Pojedinci ? Tako bi prvo stradali red i pravila, onda bi se ta anarhija preselila na druge klanove, onda bi se uruili klanovi i za kratko vrijeme nestalo bi poretka i civilizacije... Jesi, pijun si, ali drukije ne moe. A Monkey bi pomislio, ne, odjebite, ja u si izboriti svoju slobodu i mjesto pod suncem, a vi ete ionako nai dovoljno poslunika...

Kad bolje razmislim - Tini su jedna za drugom nadirale misli o njemu, nije se mogla kontrolirati ...pa Monkey mi je uvijek to i govorio, samo apstraktno. On je definitivno odbijao biti dio bilo ijeg tajnog plana, bilo iji pijun u veoj igri...

Ipak - zakljui - bilo bi glupo razmiljati u shemama. ivot trai i malo

41

prilagodbe, naroito ako nam te prilagodbe idu u korist. Naime, sad sam ovdje ja sa svojim planom, u kojemu je neprijatelj moga neprijatelja, moj prijatelj: ja vie nisam pijun, oni e sad biti moji pijuni.

Pa makar to morala biti Danijela i Skarabeji! - Trebalo bi mi vremena da ti ba sve objasnim, duga je pria, ree

Tina Danijeli, i odmah pokaza na ulazna vrata. - Ajde, vodi me Maksu, a ako ti mogu iskreno rei, najbolje i

najpametnije bi bilo da odmah pozove i oca. Otac je bio voa Skarabeja. Tina nije bila sigurna da on nema veze s posljednjim dogaajima, ali

znala je da ovaj puta mora riskirati. Danijela skeptino klimne glavom. - Nee moi ove noi. Tata je u Beu i vraa se tek sutra. Bit e

puno zdravije po tebe ako je to to ima rei doista jebeno vano. Malo zastade pa joj pokaza rukom ulaz: - Ajde, ui. Tina se opet nala u velikom, dobro poznatom salonu u prizemlju.

Radost joj se nakratko vratila u grudi. To je onaj salon gdje se zaljubila u Maksa. Tada su ona i Danijela jo bile bliskije od sestara, bile su najbolje na svijetu, jednako dobre koliko su sada u zavadi.

Kad je sjela u jednu od starih, ali savreno ouvanih francuskih fotelja, ispruila je noge, shvativi, napola s uasom napola sa smijehom, kako je cijelo vrijeme bosa. Tenisice su joj ostale u muzeju i sve od tada je bila u arapama.

Tek tada osjeti bol posvuda po tijelu, od udaraca, uzbuenja, trke. - K vragu, pomisli, sigurno izgledam kao da sam se vratila s fronte.

Nema veze, moda e mi to pomoi da ih uvjerim u ozbiljnost situacije. Maks se pojavio kremljiv, ali blistav i lijep, u bijeloj pamunoj majici i

boksericama, otmjen i aristokratski blijed, miiav i neodoljiv. Tinino se lice odmah ozarilo od sree. Ne osvrui se na sestru, priao je Tini, koja mu se bacila u zagrljaj.

Poljubac je, inilo joj se, trajao vjenost - ili bar, toliko dugo da je opasno iziritirao Danijelu. Ona se, da ih prekine, nakaljala.

Bilo je to prvi puta od