SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Tina Drašković

ZNAČAJKE MALIH BANAKA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ZNAČAJKE MALIH BANAKA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Investicijska analiza

Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Student: Tina Drašković

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081128864

Rijeka, lipanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................. 1

1.1. Predmet, problem i objekt istraživanja ........................................................................ 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ............................................................................. 2

1.3. Svrha i cilj istraživanja ................................................................................................. 3

1.4. Metode istraživanja ...................................................................................................... 3

1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 4

2. POVIJESNI RAZVOJ BANKARSTVA U HRVATSKOM

FINANCIJSKOM SUSTAVU ............................................................................ 5

2.1. Banke i bankarsko poslovanje ...................................................................................... 5

2.2. Vrste banaka ............................................................................................................... 10

2.3. Razvoj banaka i bankarskog poslovanja u Republici Hrvatskoj ................................ 13

3. KARAKTERISTIKE HRVATSKOG BANKARSKOG SUSTAVA ..... 15

3.1. Vlasnička struktura hrvatskog bankarskog sustava.................................................... 15

3.2. Aktiva banaka u Republici Hrvatskoj ........................................................................ 17

3.3. Koncentracija hrvatskog bankarskog tržišta .............................................................. 19

3.4. Pokazatelji poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj ............................................... 24

3.5. Regulatorni okvir poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj .................................... 31

3.5.1. HNB – regulator hrvatskog bankovnog sustava .................................................... 31

3.5.2. Baselski sporazumi i implikacije na bankovni sustav ............................................ 34

4. MALE BANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ ...................................... 39

4.1. Pojam i karakteristike malih banaka u Republici Hrvatskoj ...................................... 39

4.2. Analiza poslovanja malih banaka u Republici Hrvatskoj .......................................... 42

4.3. Okrupnjavanje banaka – posljedice za male banke .................................................... 51

5. BUDUĆNOST POSLOVANJA MALIH BANAKA ................................ 53

5.1. Financijska kriza i bankarska kriza ............................................................................ 53

5.2. Budućnost malih banaka ............................................................................................ 57

6. ZAKLJUČAK .............................................................................................. 59

LITERATURA ..................................................................................................................... 61

POPIS TABLICA ................................................................................................................. 65

POPIS GRAFIKONA .......................................................................................................... 66

1

1. UVOD

1.1. Predmet, problem i objekt istraživanja

Struktura financijskog sustava se konstantno mijenja pod utjecajem gospodarskih i

financijskih okolnosti i mogućnosti, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Velike

banke imaju značajnu ulogu u gospodarstvu svake zemlje te njihove karakteristike kao što su

stabilnost i sigurnost nameću pitanje značaja malih banaka u Republici Hrvatskoj i njihove

buduće perspektive. U bankarskim sustavima diljem svijeta prevladava utjecaj velikih banaka,

odnosno teži se univerzalnom bankarstvu gdje dolazi do sve češćeg procesa okrupnjavanja

kako bi banke lakše odgovorile na nove zahtjeve tržišta. Modernizacija poslovanja, koja

slijedi tehnološki napredak, iziskuje dodatna ulaganja banaka te samim time i povećanje

troškova s kojim se teže nose male banke.

Stabilnost financijskog sustava je vrlo bitna za gospodarski rast i razvoj svake zemlje te

kvalitetnom regulacijom može se postići financijska stabilnost i sigurnost koja drži poslovanje

banaka pod kontrolom, a ujedno ne sputava to isto poslovanje kao i sam napredak banaka.

U radu će se istražiti karakteristike bankarskog sustava Republike Hrvatske kao i regulatorni

okvir unutar kojega banke posluju. Naime, svrha regulacije je postići da na tržištu posluju

likvidne i solventne banke kako bi klijenti s povjerenjem deponirali svoja sredstva te izravno

doprinosili jačanju financijskog sustava. Velika očekivanja kao i postavljeni zahtjevi od strane

regulatornih institucija vrše značajne pritiske na male banke u financijskom smislu i umanjuju

šanse za njihov daljnji prosperitet.

Međutim, poslovne prilike za male banke postoje, budući da se zadnjom financijskom krizom

dokazalo da ni velike banke ne mogu agregirati toliki vanjski pritisak te se sve više zagovara

princip „to small to fail“ koji se odnosi na veći broj malih banaka u financijskom sustavu gdje

se žele izbjeći šokovi prilikom propasti velikih banaka te prepustiti razvoj situacije na tržištu

samim tržišnim okolnostima.

2

Realna su očekivanja da će se broj malih banaka i dalje nastaviti smanjivati, međutim, male

banke i dalje ostaju glavni nositelji razvoja manjih regija i sredina gdje pružaju usluge malim

poduzetnicima i obrtima, stvarajući s njima prisnije odnose i prepoznavajući njihove potrebe

koje uspješno zadovoljavaju.

Male banke su značajne financijske institucije za svako gospodarstvo te njihovim nestankom

ostale bi nezadovoljene razne potražnje koje postoje u bankovnom sustavu.

Potaknuta izmijenjenim i novim uvjetima u kojima su se našle male banke, odlučila sam

istražiti područje njihovog poslovanja kako bi ustvrdila postoji li budućnost za takve

financijske institucije. Predmet istraživanja u ovom radu je položaj malih banaka unutar

bankarskog sustava Republici Hrvatskoj, kao i razvoj ovog segmenta hrvatskog financijskog

sustava. Objekt istraživanja su male banke u Republici Hrvatskoj.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Temeljem prethodno iznesenog problema i predmeta istraživanja poslovanja i problema s

kojima se susreću male banke u Republici hrvatskoj moguće je postaviti znanstveno

utemeljenu hipotezu: Znanstveno utemeljenim spoznajama o principima poslovanja banaka te

sustavnim istraživanjem i analizom hrvatskog bankovnog sustava moguće je dokazati da male

banke u hrvatskom financijskom sustavu ostvaruju lošije performanse od ostatka domaćeg

bankovnog sustava.

Pomoćne hipoteze ovog istraživanja glase:

H1: hrvatski bankovni sustav stabilan je i usprkos financijskoj krizi ostvaruje dobre poslovne

rezultate.

H2: novi regulatorni okvir hrvatskog bankovnog sustava uzrokuje dodatne troškove u

poslovanju malih banaka.

3

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha ovog istraživanja je pokazati da su male banke u Republici Hrvatskoj u nezavidnom

položaju uzrokovanim raznim regulatornim mjerama, promjenama u bankarskom sustavu kao

i globalnim financijskim promjenama te da je njihova budućnost neizvjesna, ali raznim

instrumentima se njihovo poslovanje može oporaviti i prilagoditi novonastalim uvjetima

budući da je prepoznata njihova društvena, gospodarska i financijska korist.

Cilj je istražiti imaju li male banke u novonastalim, promijenjenim uvjetima predispozicije za

uspješan nastavak poslovanja ili je doveden u pitanje njihov opstanak unutar bankarskog

sustava.

1.4. Metode istraživanja

Prilikom izrade ovog diplomskog rada bit će korištene razne znanstvene metode. Tako će se

metoda deskripcije upotrijebiti za opisivanje raznih procesa, događaja ili samih činjenica.

Zatim, metoda komparacije će služiti za različite usporedbe podataka. Metoda analize će se

koristiti za raščlanjivanje složenih cjelina na jednostavnije dijelove, a metoda sinteze kod

povezivanja tih jednostavnijih dijelova.

Naposljetku, metode indukcije i dedukcije će se koristiti kod donošenja zaključka.

Cjelokupnim kvanitativnim i kvalitativnim istraživanjem dokazat će se, odnosno opovrgnuti

postavljene hipoteze diplomskog rada.

Prikupljeni podaci vezani uz banke i njihovo poslovanje kao i podaci vezani za gospodarstvo

Republike Hrvatske bit će osnova za korišenje ovih metoda. Izvor podataka činit će

tradicionalna literatura kao i razni internet izvori, publikacije, zakoni i časopisi.

4

1.5. Struktura rada

Diplomski rad se sastoji od uvoda, pet sadržajnih cjelina i zaključka.

U prvom poglavlju, odnosno uvodu, definirat će se predmet, problem i objekt istraživanja,

istraživačke hipoteze, ciljevi kao i metode istraživanja.

U drugom dijelu rada opisat će se povijesni razvoj bankarstva u hrvatskom financijskom

sustavu, objasnit će se kakve vrste banaka djeluju na tržištu te koja je njihova uloga u

bankarskom sustavu.

U trećem poglavlju navest će se karakteristike hrvatskog bankovnog sustava, analizirati

poslovanje banka (njihove poslovne performanse, koncentracija banakarskog tržišta) kao i

regulatorni okvir unutar kojeg djeluju.

Četvrti dio se odnosi na male banke u Republici Hrvatskoj. Pojasnit će se sam pojam malih

banaka kao i njihove karakteristike te će se analizirati njihovo poslovanje kao i sve značajniji

proces okrupnjavanja unutar bankarskog sustava.

U petoj cjelini naglasak će se staviti na budućnost poslovanja malih banaka, ali i analizirati

kako je financijska kriza utjecala na bankarsko poslovanje i cjelokupni sektor.

U zadnjem dijelu rada iznijet će se zaključno mišljenje s najvažnijim činjenicama i otkrivenim

spoznajama ovog istraživanja kao i konačnom ocjenom malih banaka te njihovoj budućnosti

unutar hrvatskog bankarskog sektora.

5

2. POVIJESNI RAZVOJ BANKARSTVA U HRVATSKOM

FINANCIJSKOM SUSTAVU

U ovom dijelu rada bit će prikazan razvoj bankarstva od njegovih početaka do danas te sam

pojam banke kao i podjela banaka. Također će se objasniti uloga banke u gospodarstvu te

njezin značaj i funkcije.

2.1. Banke i bankarsko poslovanje

Prvi poslovi koji se vežu uz bankarstvo nastali su u vrlo ranim razdobljima razvoja ljudske

civilizacije. Pojava kovanog novca je pridonijela i postavila temelje za razvoj banaka. Razvoj

bankarskog poslovanja može se sagledati kroz nekoliko faza koje su istovjetne s razvojem

ljudske zajednice uopće. Prva faza se može povezati sa pojavom kovanog novca, sa

robovlasničkim periodom pa sve do kraja 14. stoljeća. Karakteristični poslovi su mijenjački,

založni i dr. Pozajmice su odobravane u naturalnom obliku. Druga faza, od 14. do 18. stoljeća,

obilježena je pojavom specijaliziranih novčanih ustanova. Prva osnovana banka u povijesti je

Casa di Sant Giorgio u Italiji. Treća faza nastaje početkom 19. stoljeća u Engleskoj, a zatim i

u drugim zemljama. Banke sve više napuštaju financiranje države i posvećuju se

posredovanju u kreditnom i platnom prometu. Također, istraživanje bankarskog poslovanja se

značajno razvija te se analiziraju osnovni principi i postavljaju zakonitosti poslovanja.

Bankarstvo je poslovanje koje obuhvaća držanje depozita i posuđivanje novca. Organizacija i

funkcioniranje suvremenog bankarstva zasnovano je na kreditu, a sustav kredita moguć je

uglavnom zbog razvoja bankovnog sustava (Limun.hr, 2015).

Banke su financijske institucije koje se osnivaju kao dionička društva čiji je osnovni predmet

poslovanja prikupljanje i pribavljanje novčanih sredstava i njihovo usmjeravanje klijentima u

obliku kreditnih i nekreditnih plasmana. Obavljajući navedene, ali i druge bankarske poslove

te poslujući po klasičnim načelima (likvidnost, sigurnost i rentabilnost) banke trebaju

ostvarivati dobit (Jurman, 1991). Napretkom cijelog bankovnog sustava, banke se više ne

ograničavaju samo na financijsko poslovanje nego šire svoje usluge izvan uobičajenih granica

kako bi zadovoljile zahtjevnije potrebe stanovništva.

6

Temeljna zadaća financijskog sustava je realokacija resursa. Kako bi financijski sustav

ostvario ovu zadaću, sustav se koristi sa šest funkcija (Kandžija, Živko, 2014):

1. ponudom likvidnosti i uslugama kliringa i platnim prometom kako bi se olakšala

trgovina i proizvodnja;

2. transformacijom imovine i tijekova sredstava tako da svi projekti budu dostatno

financirani;

3. transferiranjem ekonomskih resursa kroz vrijeme, prostor i gospodarske djelatnosti;

4. stvaranjem, akumuliranjem i širenjem informacija u svrhu donošenja odluka;

5. upravljanjem rizicima;

6. iznalaženjem načina na koji se može upravljati s nepostojanim, nedostatnim ili

asimetričnim informacijama.

Banke upravo ovih šest navedenih funkcija vrlo dobro i uspješno obavljaju jer je banka ta koja

osigurava različita sredstva plaćanja, od primjerice čekova preko kreditnih kartica te

elektroničkog sustava plaćanja. One također transferiraju sredstva od novčano suficitarnih do

novčano deficitarnih subjekata.

Isto tako banke prikupljaju, proizvode i objavljuju informacije o sebi kao i o svojim klijentima

te kada žele odobriti kredit zajmotražitelju, prvo prikupljaju relevantne informacije s tržišta i

informacije dobivene detaljnom analizom financijskih izvještaja te podataka iz industrije.

Zatim je vrlo važno navesti kako banke nadziru sposobnost zajmotražitelja, prate kvalitetu

kredita i osiguravaju garancije sve u cilju smanjenja izloženosti riziku i njegove kontrole.

Dakle, banke obavljaju sve navedene funkcije financijskog sustava, iako druge financijske

institucije obavljaju također neke od ovih funkcija, komercijalne banke su te zapravo koje

vrlo uspješno prilagođavaju svoju institucionalnu strukturu razvoju pojedinih funkcija

financijskog sustava.

7

Budući da je financijski sektor u stalnoj interakciji s realnim sektorom neke ekonomije, može

se izdvojiti pet načina na koje banke mogu utjecati na realni sektor:

1. analiza kreditne sposobnosti banke pomaže utvrditi tko dobiva kredite u gospodarstvu;

2. kreditno rangiranje od strane banaka ograničava dostupnost sredstava pojedinim

zajmotražiteljima;

3. banka ima ključnu ulogu u kreiranju likvidnosti, dok istodobno mora upravljati

svojom likvidnošću u slučaju pojačanog povlačenja depozita ili potražnje za

kreditima;

4. bankovne kreditne linije, obveze i garancije olakšavaju trgovinu i investicijske

aktivnosti;

5. banke osiguravaju informacije o svojim korporativnim klijentima.

Banke u realnom i financijskom sektoru obavljaju određene funkcije koje se mogu podijeliti u

dvije skupine: primarne i sekundarne funkcije. Primarne funkcije banke su primanje depozita i

davanje kredita, dok se u sekundarne funkcije ubrajaju posredovanje u plaćanjima, kreiranje

novca, rizika i politike. Moderne banke imaju i dodatne funkcije koje su netradicionalne

bankarske funkcije i dijele se u dvije skupine: funkcije agenta u ime klijenta (zaprimanje i

isplata čekova, dividendi, kamatnih stopa, zastupanje klijenata kod drugih banaka) te opće

financijske usluge namijenjene i klijentima banke kao i široj javnosti (osiguranje, leasing,

factoring).

Prilikom kreiranja novca banke imaju veliku ulogu koja se očituje u procesu ponude novca

kroz stalnu ponudu kredita, odnosno sekundarnom emisijom novca. Osnovu za kreiranje

novca čini iznos novih kreiranih depozita nastalih odobravanjem bankarskih kredita. Cijeli

proces multiplikacije depozita i kreditne ekspanzije su dva usko povezana, ali i uzajamno

ovisna procesa.

Prilikom obavljanja funkcije financijskog posrednika, komercijalne banke prikupljaju

slobodno raspoložive izvore koji su većim dijelom u obliku depozita iz kojih odobravaju

kredite klijentima te upravo ti pribavljeni izvori, odnosno njihova ukupna vrijednost, čine

financijski potencijal banke. Cijeli iznos financijskog potencijala banka ne može upotrijebiti

prilikom posredovanja jer je na veći dio obvezna izdvojiti stopu obvezne pričuve te u

konačnici, financijski potencijal umanjen za obveznu pričuvu čini kreditni potencijal banke.

8

Obavljajući funkciju financijskog posredovanja banka obavlja (Kandžija, Živko, 2014):

· ročnu transformaciju, koja bankama omogućava odobravanje dugoročnih kredita iz

kratkoročnih izvora;

· stvaranje učinkovitih i racionalnih metoda mobilizacije i usmjeravanja sredstava kroz

smanjenje transakcijskih troškova povezivanja vjerovnika i dužnika, postizanje nižih

prosječnih troškova pružanja usluga;

· diverzifikaciju rizika;

· optimalnu koncentraciju i integraciju novčanih tijekova u cilju prevladavanja

prostornih, vremenskih i namjenskih ograničenja.

Banke su posrednici u plaćanjima jer obavljaju poslove platnog prometa te poslove kliringa za

svoje klijente i druge banke. Navedene poslove obavljaju točno, brzo i uz niske transakcijske

troškove. Budući da za obavljanje poslova platnog prometa s inozemstvom i sva plaćanja u

inozemstvu postoje propisi koje banka mora udovoljiti, samo one banke koje posluju prema

zadanim propisima smiju obavljati navedene poslove. Funkcija posredovanja u plaćanjima je

izuzetno bitna u procesu kreditne aktivnosti jer je sustav bezgotovinskog plaćanja temelj

kreditne akitvnosti banaka. Kako su navedeni poslovi zapravo standardizirani i

automatizirani, banka ih može obavljati u velikoj količini te ostvariti učinke ekonomije

obujma.

Funkcija rizika je vrlo važna za bankovni sustav te banke svojima klijentima nude proizvode

kojima upravljaju rizicima svojega poslovanja. Riječ je o proizvodima upravljanja rizikom

kojima klijenti banke obilježja financijskog rizika po kreditima i drugim instrumentima

preoblikuju bez pregovaranja ili dodatnih odredbi na uvjete originalnog instrumenta. Na ovaj

se način klijenti banke štite od tržišnih rizika (kamatne stope, cijene roba, valutnog rizika)

kako bi lakše upravljali dugom. Neki od proizvoda banke su: kamatni swap, valutni swap,

kamatni cap, floor i swap (Kandžija, Živko, 2014).

Razmatrajući funkciju politike, od velikog je značaja da država i njezina Vlada imaju interes

za osiguranjem svih državljana, odnosno omogućavanjem društvenoj zajednici jednak i

ravnopravan pristup po pitanju proizvoda i usluga banke. Dok s druge strane, banke imaju

važnu ulogu u nacionalnoj makroekonomskoj i monetarnoj politici budući da su kanal kojim

novac i krediti se kreću prema gospodarstvu kao i ostalim sektorima financijskog sustava.

9

Banke su u svom poslovanju izložene utjecajima raznih rizika te se prilikom poslovanja

moraju držati određenih načela među koje pripadaju:

· načelo sigurnosti;

· načelo likvidnosti;

· načelo rentabilnosti.

Načelo sigurnosti se odnosi na to da banke prilikom odobravanja kredita veliku pažnju

posvete sigurnosti otplate tog kredita. Odnosno, banke trebaju stalno voditi brigu o

smanjivanju kreditnog rizika i izbjegavati ulaganje u rizične projekte.

Načelo likvidnosti se odnosi na sposobnost banke da u svakom trenutku bude sposobna

otplatiti svoje dugove. Ovo načelo je izuzetno bitno jer ako je likvidnost narušena, čak se i

solventna banka može naći u velikim problemima.

Načelo rentabilnosti odnosi se na sposobnost ostvarivanja profita koji se pak ostvaruje

povećanjem prihoda i/ili smanjenjem troškova.

Banke su specifične institucije koje se razlikuju od ostalih sektora aktivnosti jer upravo one

predstavljaju sustav, odnosno pripadaju institucionalnom i hijerarhijskom ustroju. Veoma je

važno da taj bankovni sustav bude stabilan i siguran kako bi mogao disperzirati rizike koje

nastaju prilikom poslovanja te biti učinkovit financijski posrednik koji stimulira gospodarski

razvoj pojedine zemlje. Bankarski sustav koji je dobro organiziran, glavni je temelj održivog

ekonomskog razvoja i napretka kao i procesa smanjenja siromaštva.

10

2.2. Vrste banaka

Suvremeno bankarstvo karakterizira više vrsta banaka, što je najvećim dijelom rezultat

najzahtjevnijih bankovnih poslova, kako po kriteriju roka, rizika tako i po njihovu opsegu

(Gregurek, Vidaković, 2011). S obzirom na poslovne aktivnosti i sadržaja konkretnih poslova

kojima se neka banka pretežno bavi, moguće je banke podijeliti na više vrsta, ali sljedeći

tipovi bankarskih i drugih financijskih institucija su najčešći u okviru bankarskog poslovanja

(Kandžija, Živko, 2004):

1. središnja banka;

2. investicijske banke;

3. komercijalne banke;

4. univerzalne banke;

5. štedne banke i štedionice.

Središnja banka je temeljna financijska institucija novčanog sustava, odnosno banka koja u

suvremenim tržišnim gospodarstvima ima zakonski monopol za izdavanje zakonskog sredstva

plaćanja ili primarnog novca kao i pravo da poslovne banke kod nje moraju držati određene

rezerve. Monopol na stvaranje primarnog novca centralnoj banci omogućava obavljanje

ostalih funkcija koje se odnose na reguliranje novčanog sistema, održavanje stabilne

vrijednosti novca, upravljanje tečajem domaće valute u odnosu na svjetske valute, upravljanje

deviznim rezervama države, obavljanje platnog prometa među bankama (Poslovni dnevnik,

2015).

Investicijske banke su banke čije usluge se sastoje od preuzimanja, spajanja i akvizicije,

trgovanja dionicama i instrumentima fiksnog prihoda, menadžment fondova, konzultacije i

globalnu zaštitu.

Komercijalne banke su banke koje kreditiraju gospodarstva, ali i stanovništvo. Temelj ove

aktivnosti čine kratkoročni depoziti iz svih izvora. Odobravanjem kredita ove banke

povećavaju novčanu masu. Temeljna razlika između investicijskog i komercijalnog

bankarstva je u tome što komercijalne banke u svoje poslovanje uključuju i usluge

investicijskog bankarstva.

Univerzalne banke pružaju većinu bankarskih usluga te su danas banke pretežito univerzalne.

One su organizirane tako da koriste sve pozitivne odlike komercijalnih i investicijskih banaka.

11

U svojoj pasivi, veliku pažnju posvećuju jačanju vlastitog kapitala, vlastitim emisijama

vrijednosnih papira i povećanju likvidnosti kroz likvidne rezerve. Takve banke posluju i sa

svim sektorima u ekonomiji, bez obzira na veličinu i zahtjeve. Njihove usluge obuhvaćaju

tradicionalno bankarstvo, ali isto tako pružaju i usluge koje ulaze u poslovanje na tržištu

kapitala te usluge financijskog savjetovanja (Gregurek, Ivanović, 2011).

Većina banaka koje posluju u Hrvatskoj su univerzalne banke i zbog toga postoji problem

profiliranja pojedinih banaka u različite vrste kategorija na malome tržištu. Međutim, da bi

male banke opstale na bankarskom tržištu, važna je specijalizacija za pružanje određenih

usluga određenim klijentima kako bi se uspješno zadovoljile njihove potrebe koje i dalje

postoje unutar manjih regija i sredina. Ako se gospodarska kretanja promatraju kroz prizmu

njihovog dualističkog karaktera, onda se može zaključiti da upravo nizak nivo razvijenosti

gospodarstva u regiji bi trebao predstavljati šansu malim regionalnim bankama za stvaranjem

vlastite klijentele i njihovim vezanjem za jednu dugoročniju suradnju (Institut za javne

financije, 2003).

Štedionice su specifične, specijalizirane financijske institucije koje su se specijalizirale po

tipu poslova koje obavljaju i tipu klijenata s kojima posluju. Njihova je osnovna djelatnost

prikupljanje i plasman štednje određenih slojeva stanovništva u što većem broju. Specifičnost

štedionica je upravo u prikupljanu malih, ali vrlo brojnih štednih uloga. Prikupljena sredstva

se zatim plasiraju po točno određenim pravilima u točno određene instrumente.

Štedna banka je kreditna institucija karakteristična za Hrvatsku koja pruža sljedeće usluge:

izdavanje garancija ili drugih jamstava, kreditiranje uključujući odobravanje potrošačkih i

hipotekarnih kredita, trgovanje za svoj račun, obavljanje platnog prometa, izdavanje

instrumenata plaćanja i ostali poslovi.

Također, unutar bankovnih sustava razlikuju se velike od malih banaka te je važno naglasiti

da nema jedinstvenih kriterija razlikovanja koji vrijede za bankovna tržišta diljem svijeta jer

se pojam malih banaka razlikuje od svake zemlje posebno.

Tako se npr. u SAD-u banke dijele na (Šverko, Pavlović, Vukas, 2012):

· male banke s aktivom manjom od 1 milijarde USD;

· srednje banke s aktivom između 1 i 10 milijardi USD;

· velike banke s aktivom preko 10 milijardi USD.

12

Međutim, Europska unija pojam malih banaka različito definira u odnosu na iznesenu podjelu

u SAD-u. Europska središnja banka male banke definira kao one banke čija je aktiva manja

od 0,005 posto bankovne aktive Europske unije, srednje banke su one čija je aktiva između

0,005 i 0,5 posto bankovne aktive, dok su velike banke one koje imaju aktivu iznad 0,5%

(Šverko, Pavlović, Vukas, 2012).

Međutim, iako definicija malih banaka nije jedinstvena, male banke imaju manju veličinu

aktive te su zapravo orijentirane na manje tržište.

Velike banke su vrlo kompleksne organizacije koje nude širok spektar proizvoda i usluga te

odluke temelje na centraliziranim odlukama i modelima na razini grupacije. A suprotno tim

karakteristikama, male banke su okrenute klijentima pa svoje odluke zasnivaju na osobnom

kontaktu s klijentima i na pojedinačnoj ocjeni njihova boniteta (Šverko, Pavlović, Vukas,

2012).

Organizacija male banke je jednostavna, što pospješuje brže donošenje odluka i analizu

poslovnih informacija. Veza između uprave banke i nižeg menadžmenta je dosta jaka i temelji

se na važnosti efikasnosti menadžera prilikom vođenja i upravljanja poslovima banke.

Najčešće rješenje problema malih banaka je pronalazak novih menadžera koji će zamijeniti

postojeće.

13

2.3. Razvoj banaka i bankarskog poslovanja u Republici Hrvatskoj

Bankarski sustav kao važan segment gospodarskog sustava se mijenjao kroz godine pod

utjecajem različitih političkih, socijalnih i ekonomskih uvjeta te je za razumijevanje današnje

strukture banaka u Republici Hrvatskoj, potrebno napraviti kratki povijesni pregled

bankarstva u Hrvatskoj.

Republika Hrvatska je zbog svog državnog statusa imala razne posebnosti u području

bankarstva budući da do 1990. godine je bila u sastavu drugih država uz veću ili manju

samostalnost. Upravo takva situacija je ostavila značajan trag na bankarstvo u Hrvatskoj te

zahtijevala od hrvatskih bankara promptne promjene kako bi se zadovoljili hrvatski nacionalni

interesi. Među značajnije primjere unaprijeđenja domaćeg bankarskog sustava je osnivanje

1916. godine zastupstva Središta za novčane zavode iz Budimpešte u Zagrebu (Kandžija,

Živko, 2004).

U prvoj polovici 19. stoljeća na području današnje Republike Hrvatske se razvija bankarski

sustav kada se razvija i kapitalizam i osnivaju prve financijske institucije. Založni zavod,

osnovan 1671. godine u Dubrovačkoj Republici, preteča je banke, međutim, primat hrvatskog

bankarstva nosi Prva hrvatska štedionica koja je osnovana 1846. godine u Zagrebu te postaje

vrlo značajna i među najvećim bankama tog razdoblja. Među prvim i značajnijim bankama

mogu se navesti i Realna vjeresiona banka zemaljske vlade, Hrvatska eskomptna banka,

Hrvatska poljodjelska hipotekarna banka, Osječka štedionica d.d., Bjelovarska štedionica d.d.

i druge značajne. U to vrijeme bankarstvo je bilo karakteristično po izuzetno velikoj

rascjepkanosti i broju malih privatnih banaka te odsustvu specijalizacije u bankarskim

poslovima. Tako na primjer, u Republici Hrvatskoj, nakon Prvog svjetskog rata je djelovalo

178 banaka koje doživljavaju stečaj, likvidaciju ili pak pripajanje drugim bankama nakon

izbijanja velike svjetske ekonomske krize 1929.-1932. godine. Dakle dolazi do promjene

vlasničke strukture gdje veliki broj banaka prelazi u državno ili poludržavno vlasništvo.

Važnu ulogu u razvoju domaćeg bankarstva imala je i Poštanska štedionica gdje se obavljao

gotovinski i bezgotovinski platni promet te je imala velik broj podružnica diljem Hrvatske

koje su pružale usluge velikom broju klijenata.

Nakon Drugog svjetskog rata likvidiraju se sve privatne banke i prelazi se na administrativno-

centralističko planiranje te se bankarstvo podređuje novom društvenom poretku gdje postaje

državno vlasništvo.

14

Hrvatski bankarski sustav, koji se nalazio unutar jedinstvenog sustava državne zajednice čija

je bila pripadnica, prošao je različite etape organizacije - od organizacije po teritorijalnom

principu savezne, republičke i lokalne banke do koncentracije bankarskog sustava u okviru

središnje banke pa sve do decentralizacije. Važnu ulogu u bankarstvu socijalizma imala je

Služba društvenog knjigovodstva (SDK) koja je osnovana 1959. godine u cilju kontrole,

evidencije i statističke obrade novčanih tijekova.

Nastankom Republike Hrvatske počinje se razvijati moderno bankarstvo. Prelaskom iz

socijalističkoga društvenoga u privatno vlasništvo omogućuje se i stvaranje privatnih banaka

koje djeluju na području Republike Hrvatske. Godine 1990. osnovana je Hrvatska narodna

banka koja ima ulogu središnje banke u Republici Hrvatskoj i u njezinom je vlasništvu

(Gregurek, Vidaković, 2011).

Razdoblje od 1990. do 2000. godine obilježeno je u početku ratnim uvjetima, a zatim

konsolidacijom i stabilizacijom bankarskog sustava. Samim prelaskom društvenog u državno

vlasnišvo, banke ostaju u istom vlasništvu budući da su u vrijeme socijalizma bile u

vlasništvu poduzeća ili lokalnih zajednica. Problem s kojim se banke susreću početkom 90-ih

godina odnosi se na loše plasmane koji nastaju raspadom SFRJ i ratnim uvjetima, tako da

veliki dio banaka odlazi u sanaciju te se prodaju uglavnom stranim vlasnicima. Također je

važno je nadodati kako je u navedenom periodu hrvatski bankovni sustav prošao dva ključna

razdoblja bankovnih kriza. Prvo krizno razdoblje bilo je između 1991. i 1996. godine tijekom

kojeg je država izdala obveznice umjesto stare devizne štednje, obveznice za restrukturiranje i

razvoj te sanirala neke od tada najvećih banaka (Privrednu, Riječku i Splitsku banku). Druga

bankovna kriza javila se 1998. godine nakon kraja faze brzog rasta kreditnih plasmana

srednjih i manjih banaka. Nakon tog kriznog razdoblja prisutne su individualne, za razliku od

sustavnih, i nepovezane krize (Prga, 2006).

Naposljetku, novija povijest bankarskog sustava od 2000. godine do danas može se podijeliti

na razdoblje prije i poslije financijske krize. Prije financijske krize Hrvatska narodna banka je

je vodila jednu restriktivnu monetarnu politiku, dok samom pojavom krize središnja banka,

težeći povećanju likvidnosti cijelog sustava kako bi banke mogle svoja sredstva usmjeriti u

razvoj gospodarstva, počinje voditi ekspanzivnu monetarnu politiku. Sama pojava navedene

krize je zapravo iznijela nagomilane probleme hrvatskog gospodarstva na površinu. Cijeli

bankovni sustav je bio stabilan i za vrijeme krize, međutim banke su svoja sredstva

usmjeravala prema državi. Dominatan proces okrupnjavanja banaka i dalje se nastavlja.

15

3. KARAKTERISTIKE HRVATSKOG BANKARSKOG SUSTAVA

U ovom dijelu rada analizirat će se bankarski sustav Republike Hrvatske, njegova struktura

kao i trendovi poslovanja banaka. Uvidom u regulatorne smjernice pobliže će se objasniti

okvir unutar kojeg djeluje hrvatski bankarski sektor te njegov utjecaj na poslovne aktivnosti.

3.1. Vlasnička struktura hrvatskog bankarskog sustava

Broj banaka u Republici Hrvatskoj se dinamično mijenjao što najbolje potvrđuju događaji

poput bankarske krize u 1998. godini kada je ukupno propalo 14 banaka, zatim od 1999. do

2005. godine stečajem ili likvidacijom je zahvaćeno 19 banaka. Također, u tom istom periodu

ostvarilo se 16 procesa spajanja ili pripajanja. Broj banaka se konstantno smanjuje, kao što je

vidljivo iz grafikona 1 te tako trenutno posluje 30 banaka na području Republike Hrvatske, od

kojih je najveći dio u stranom vlasništvu, a njih samo dvije u domaćem vlasništvu. Očekuje se

nastavak procesa spajanja ili pripajanja. Među pet najvećih banaka na domaćem prostoru

ubrajaju se: Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, Erste&Steiermärkische banka,

Raiffaisen banka te Hypo Alpe-Adria banka.

Grafikon 1: Broj banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine

Izvor: izradila autorica prema Standardnom prezentacijskom formatu HNB, 2015.

2 2 2 2 2 2 2 2 2 2

18 16 15 16 17 16

13 13 12 11

14 15 16

16 15 15

17 16 16 17

0

5

10

15

20

25

30

35

40

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Broj banaka u stranom

vlasništvu

Broj banaka u domaćemprivatnom vlasništvu

Broj banaka u domaćemdržavnom vlasništvu

16

Prva strana banka ušla je u Hrvatsku krajem 1994. godine. Do 1999. udio aktive stranih

banaka u ukupnoj aktivi bio je mali, a većina stranih banaka bile su novoosnovane tvrtke kćeri

matičnih banaka. Ta se situacija drastično promijenila krajem 1999. i početkom 2000. kad su

druga, treća i četvrta najveća banka po ukupnoj aktivi prodane inozemnim strateškim

ulagačima (Kraft, 2003).

U tablici 1 je prikazana vlasnička strukutura banaka i udio njihove imovine u imovini svih

banaka u Republici Hrvatskoj u radoblju od 2011. do 2014. godine. Trenutno u Republici

Hrvatskoj posluje 13 banaka u domaćem vlasništvu, dok je preostalih 17 banaka u većinskom

vlasništvu stranih dioničara čiji je udio u ukupnoj imovini svih banaka bio dominantan,

odnosno iznosio je 90% u 2014. godini. Broj banaka je u promatranom periodu, u domaćem

državnom vlasništvu, konstantan te u tu skupinu banaka pripadaju Hrvatska poštanska banka i

Croatia banka. Imovina banaka u domaćem vlasništvu se smanjila u zadnjoj promatranoj

godini u odnosu na 2013. godinu. Udio imovina banaka u domaćem državnom vlasništvu je

ostala na istoj razini, dok se imovina banaka u domaćem privatnom vlasništvu smanjila za

0,4%.

Iz ovih podataka je vidljivo kako je hrvatski bankarski sustav visoko koreliran utjecajem

stranog kapitala, a to zasigurno znači da su strane financijske institucije promijenile strukturu

bankovnog sustava i utjecale na njegov razvitak. Jedan od najznačajnijih učinaka ulaska

stranih banaka u Hrvatsku jest taj što su strane banke, ušavši u vlasničku strukturu neke od

banaka, postupno zatim stjecale udjele u vlasničkim strukturama drugih, najčešće manjih

banaka te onda s vremenom te manje banke pripajali (Šubić, 2009).

Tablica 1: Vlasnička struktura banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u

Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2014. godine

2011. 2012. 2013. 2014.

Broj

banaka

Udio Broj

banaka

Udio Broj

banaka

Udio Broj Udio

banaka

Domaće vlasništvo 15 9,4 15 9,9 14 10,3 13 10,0

Domaće privatno

vlasništvo 13 4,8 13 5,2 12 5,1 11 4,7

Domaće državno

vlasništvo 2 4,5 2 4,8 2 5,3 2 5,3

Strano vlasništvo 17 90,6 16 90,1 16 89,7 17 90,0

Ukupno 32 100 31 100 30 100 30 100

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, 2014.

17

Među bankama koje su u stranom vlasništvu, šest banaka su kontrolirali austrijski dioničari, a

imovina tih banaka činila je 60,5% ukupne imovine svih banaka. Zatim dioničari iz Italije su u

svome vlasništvu držali četiri banke čiji je udio u ukupnoj imovini svih banaka iznosio 18,3%.

3.2. Aktiva banaka u Republici Hrvatskoj

Aktiva je sva imovina jedne banke iskazana u njenoj bilanci te pokazuje u što su uložena

financijska sredstva banke. Stavke aktive imaju protustavku u pasivi banke (HNB, 2015). Na

grafikonu 2 je prikazana ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj u periodu od 2005.

godine do 2014. godine.

Grafikon 2: Ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do

2014. godine

Izvor: izradila autorica prema SPF, HNB, 2015.

Iz grafikona se može primjetiti kako ukupna imovina banaka od 2005. godine, kada je iznosila

260,3 mlrd. HRK, do 2011. godine, kada je iznosila 406,9 mlrd. HRK, konstantno raste, a od

2007. godine, kada je uvedena mjera upisa obveznih blagajničkih zapisa HNB-a za banke čija

aktiva raste po stopi višoj od dopuštene, aktiva banaka raste usporenim tempom.

Četvrta uzastopna godina u kojoj je gospodarska aktivnost padala ili stagnirala, ostavila je

dosta posljedica na poslovne aktivnosti bankarskog sektora te se posljedično tome u 2012.

godini po prvi puta nakon 1999. godine smanjila ukupna imovina banaka (HNB, 2014).

260,3

304,6

345,1 370,1 378,4

391,1 406,9 399,9 397,9 399,7

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

mlrd. HRK

Ukupna imovina banaka

18

Smanjenje imovine u 2013. godini bilo je posljedica više činitelja, od izlaska jedne banke iz

sustava i prodaje problematičnih potraživanja do regulatornih i metodoloških promjena (HNB,

2014).

Najznačajnija stavka unutar aktive banaka su krediti. Njihov udio u aktivi u promatranom

desetogodišnjem razdoblju, prema grafikonu 3, prelazi 50%. Od 2003. do 2010. godine njihov

udio je u konstantnom rastu, dok se lagani pad počinje bilježiti 2011. godine te se on nastavlja

i do zadnje promatrane 2013. godine. Do usporavanja kreditiranja stanovništva pod utjecajem

promjena na financijskom tržištu i smanjenja potražnje dolazi u 2008. i 2009. godini te

sukladno tome, u navedene dvije godine, zabilježen je jednaki udio kredita u ukupnoj imovini.

U 2012. godini HNB je poduzimao niz poticajnih mjera kako bi olakšao dostupnost kredita

privatnom sektoru. Međutim, unatoč tim mjerama bilježi se smanjena potražnja za kreditima,

kao i nastavak nesklonosti banaka prilikom preuzimanja novih rizika.

Grafikon 3: Struktura aktive banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do

2013. godine

Izvor: izradila autorica na temelju godišnjih Biltena o bankama, HNB, 2003.-2013.

Gotovina i depoziti kod HNB-a do 2006. godine imaju uzlazni trend, zatim se njihova

količina smanjuje te 2008. godine imaju najmanju vrijednost. Depoziti kod banaka se

smanjuju od 2003. do 2006. godine, zatim u sljedećoj bilježe porast i nakon 2007. godine

ponovno smanjenje sve do zadnje promatrane 2013. godine. Vrijednosni papiri nemaju

konstantan trend kretanja, ali može se primjetiti da u periodu od 2008. do 2012. godine,

bilježe lagani pad. U 2012. godini porast vrijednosti navedene stavke najvećim dijelom se

zasnivao na trezorskim zapisima Ministarstva financija.

13,7 15,2 16,5 16,3 14,9 11,5 12,6 12,1 13 12,8 12,9

15,3 14,5 8,9 8,5 10,2 9,6 8,7 7,7 6,6 6 5,4

53,8 54,6 58,4 61,6 62,7 66,7 66,7 68,3 68 67 66,3

9,1 10,5 10 8 7 6,7 6,7 6,4 6,1 8 7,5

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Vrijednosni papiri

Krediti

Depoziti kod banaka

Gotovina i depoziti kod

HNB-a

%

19

3.3. Koncentracija hrvatskog bankarskog tržišta

U bankarskom poslovanju nameću se razna pitanja o pružanju usluga potrošačima i

zadovoljavanju njihovih potreba te sve važnije postaje pružiti brzu i kvalitetnu uslugu, a to za

mnoge od njih postaje problem i opterećenje.

Banke su usmjerene na istu tehnologiju, a susreću sa sa silama globalizacije i tehnoloških

izmjena, te moraju ulagati visoke iznose u vlastiti informatičko-tehnološki sustav.

Elektronička revolucija također iscrpljuje tradicionalnu ulogu banke kao posrednika između

uzajmljivača i pozajmljivača novčanih sredstava te smanjuje bankarske prihode. Tako su

banke prisiljene na nužno i često puta hitno smanjivanje troškova pa koncentracija s drugom

bankom postaje privlačna opcija (Petrović, Ružić, 2001).

Bankarsko tržište u Republici Hrvatskoj karakterizira visoki stupanj koncentracije. Pod

pojmom koncentracija sažeto se može zaključiti da se radi o nekom obliku povezivanja

banaka kojim one dolaze pod zajedničku kontrolu te se među njima stvara određeni stupanj

ekonomskog zajedništva koji do trenutka udruživanja nije postajao jer su banke djelovale,

pravno i ekonomski gledano, kao samostalni subjekti (Šubić, 2009). Postoje mjere

koncentracije koje prikazuju udio nekog poduzeća na tržištu i daju pojednostavljeni prikaz

realnog stanja poduzeća na tržištu.

Najčešće korištene mjere, odnosno indeksi koncentracije su Herfindahl-Hirschmanov indeks i

koncentracijski omjer koji se izračunavaju i publiciraju u Biltenima Hrvatske narodne banke.

Hrvatska se nalazi ispod europskoga prosjeka prema pokazateljima koncentracije u

bankarstvu za referentnu skupinu „malih“ zemalja. To znači da su pokazatelji koncentracije

banaka u Hrvatskoj niži od očekivanih vrijednosti u europskome kontekstu kada se uzme u

obzir utjecaj stupnja ekonomskog razvitka (koji ima negativan učinak na koncentraciju: što je

viši stupanj razvoja, koncentracija je manja) i veličine zemlje (koja također ima negativan

učinak: koncentracija je veća u manjim zemljama) (HUB analiza, 2007).

Koncentracijski omjer stavlja naglasak na “k” najvećih banaka, a zanemaruje utjecaj manjih

banaka na tržištu. Najpoznatiji je način mjerenja industrijske koncentracije izračun relativnog

tržišnoga udjela i/ili temeljnog kapitala nekoliko najvećih banaka (Tipurić, Kolaković,

Dumičić, 2002).

20

Obično se računa udio imovine najvećih banaka u ukupnoj imovini bankarske industrije.

Omjer se kreće u rasponu od 0 do 1, približavajući se vrijednosti 0 kad je na tržištu prisutan

beskonačan broj jednakih banaka (uz pretpostavku da je izabrani k iznimno malen u odnosu

na ukupan broj banaka), dok vrijednost 1 poprima kad zbroj k broja banaka čini kompletnu

bankarsku industriju. Zbog lakše interpretacije dobiveni se koncentracijski omjer najčešće

množi s brojem 100 te se tumači kao postotak udjela na određenom tržištu (Ljubaj, 2005).

Formula za izračun koncentracijskog omjera:

Iz grafikona 4 se može primjetiti da udio imovine dvije najveće banke u ukupnoj imovini

banaka iznosi nešto više od 40%, međutim kad se u omjere uzmu u obzir četiri najveće banke,

taj udio u imovini iznosi preko 60% udjela u ukupnoj imovini banaka.

Udio imovine dvije najveće banke od 2007. godine sve do zadnje promatrane 2014. godine

bilježi konstantan rast, dok udio četiri najveće banke od 2007. do 2012. godine je u

konstantnom rastu, dok u 2013. počinje bilježiti manji pad u udjelu u ukupnoj imovina banaka

u Republici Hrvatskoj.

Grafikon 4: Udio imovine dvije (četiri) najveće banke u ukupnoj imovini banaka u

Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine

Izvor: izradila autorica prema SPF, HNB, 2015.

43 41,3 40,09 41,6 41,7 42 42,3 43,3 43,4 43,5

64,9 64,1 63,9 64,8 65,2 65,3 66,4 66,9 66,8 66,8

0

10

20

30

40

50

60

70

80

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Dvije najveće banke Četiri najveće banke

%

21

U izračun Herfindahl-Hirschmanov indeksa (HHI) uključuju se sve banke te on zapravo pruža

bolju informaciju nego koncentracijski omjer. Osim toga, HHI stavlja veći naglasak na

najveće banke jer se tržišni udjeli kvadriraju. HHI se kreće u rasponu od 1/n do 1, s time da

najnižu vrijednost, koja je jednaka recipročnoj vrijednosti broja banaka, doseže kada su sve

banke na tržištu jednake veličine. U slučaju monopola HHI se približava vrijednosti 1. Indeks

se može prikazati i u drugačijem rasponu, tako da maksimalna vrijednost bude 100 ili 10000

(Ljubaj, 2005).

HHI se računa prema formuli:

²

Budući da se smatra da nekoncentrirane industrije imaju HHI koncentracije manji od 1.000, a

visoko koncentrirane preko 1.800, može se zaključiti da je tržište srednje koncentrirano s

obzirom na navedene podatke u grafikonu 5 za razdoblje od 2005. do 2014. godine kada se

vrijednost Herfindahl-Hirschmanovog indeksa kreće između 1.200 i 1.500.

Grafikon 5: Herfindahl-Hirschmanov indeks za banke u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2005. do 2014. godine

Izvor: izradila autorica prema SPF, HNB, 2015.

Povećanje koncentracije bankovnog sustava u zadnjem promatranom periodu, može se

protumačiti otvaranjem stečaja nad velikim brojem banaka te ponekim pripajanjem manjih

bankovnih institucija.

1357,9

1296,5 1277,7

1308,9

1366,4 1361,7

1400,6

1427,2 1440,5

1429,6

1150

1200

1250

1300

1350

1400

1450

1500

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Sve banke

22

Broj banaka manje veličine se konstantno smanjuje, međutim zadržavanje njihovog broja na

relativno visokoj razini, održalo je HHI koncentracije na umjerenoj razini. Grafikon 6

prikazuje HHI za imovinu, dane kredite i primljene depozite u Republici Hrvatskoj u periodu

od 2004. godine do 2013. godine.

Grafikon 6: Herfindahl-Hirschmanov indeks za imovinu, dane kredite, primljene

depozite u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2004.-2014.

Na kraju 2013. godine on iznosi 1440, što je za samo 0,9% više nego u odnosu na prethodnu

2012. godinu. Značajniji porast bilježi HHI za dane kredite (neto) za 1,3%, dok se HHI za

depozite vrlo blago smanjio i bio najniži među tri promatrane vrijednosti.

Grafikon 7 prikazuje udio imovine, kredita i depozita najvećih banaka u ukupnoj imovini,

kreditima i depozitima u Republici Hrvatskoj u 2013. godini. Posljedica razduživanja i

smanjivanja imovine dijela vodećih banaka je smanjenje HHI za depozite, zbog čega dolazi i

do blagog pada udjela prvih pet banaka u ukupnoj imovini. Međutim, taj udio je zadržao

visoku vrijednost od 74,4% na kraju 2013. godine te zajedno sa udjelima preostalih

promatranih grupa upućuju na znatnu koncentriranost bankovnog sustava.

Ova razina koncentriranosti bankovnog sustava je tipična za manje zemlje i zemlje čija su

gospodarstva prošla proces tranzicije (Bilten o bankama, 2012).

1.000

1.050

1.100

1.150

1.200

1.250

1.300

1.350

1.400

1.450

1.500

1.550

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. VI. 2013.

Imovina Primljeni depoziti Dani krediti

23

Grafikon 7: Udjeli imovine, kredita i depozita najvećih banaka u ukupnoj imovini,

kreditima i depozitima svih banaka u Republici Hrvatskoj u 2013. godini

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2014.

Prema navedenim podacima, nameće se logično pitanje posljedica ovog rastućeg trenda

koncentracije. Međutim, odgovor je dvojakog karaktera budući da s jedne strane klijenti mogu

imati koristi od koncentracija u vidu jeftinijih proizvoda i usluga i većih pasivnih kamatnih

stopa. S duge strane, na hrvatskom bankarskom tržištu prevladavaju banke u stranom

vlasništvu i problem nastaje ako se velike banke počnu ponašati po principu „to big to fail“

(prevelike da bi propale) i posljedično tome preuzimati veću razinu rizika nego što zapravo

mogu, računajući na pokriće od strane države.

Prikazani trendovi koncentracije nikako ne idu u prilog opstanku malih banaka. Velike banke

koje se svojim poslovanjem ističu na hrvatskom bankarskom tržištu, žele širiti svoj tržišni

udio, postaju sve veće i pridobivaju sve više klijenata te tako utječu na poslovanje malih

banaka kojima ne preostaje puno prostora za daljni napredak i razvitak.

43,0 43,8 42,8

74,9 76,5 74,8

92,6 93,5 92,3

0

20

40

60

80

100

Udio imovine u ukupnoj imovini Udio danih kredita u ukupnim

danim kreditima

Udio primljenih depozita u

ukupnim primljenim depozitima

%

Dvije najveće banke Prvih pet najvećih banaka Prvih deset najvećih banaka

24

3.4. Pokazatelji poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj

Zarada ili dobit je primarni cilj poslovanja svake poslovne banke, no tek pod uvjetom da su u

svakom trenutku sposobne izvršiti sve dospjele obveze te barem očuvati vrijednost uloženog

kapitala dioničara. Međutim, profitabilnost i uspješnost poslovanja banaka nije važna samo

njihovim dioničarima, upravama, zaposlenima i komitentima već i cjelokupnoj javnosti, a s

obzirom na u znanosti i praksi poznate tzv. pozitivne i negativne eksternalije njihova

poslovanja. Nakon razdoblja njihova redefiniranja, restrukturiranja i rehabilitacije, bankovni

sustav u Republici Hrvatskoj, kao uostalom i u drugim zemljama, očekivano upravlja s

najvećim dijelom ukupne nacionalne štednje, stoga se od njega opravdano očekuje da svojim

kreditnim i drugim aktivnostima ne teži samo ostvarivanju interesa svojih vlasnika već da

podupire i razvoj cjelokupnog hrvatskog gospodarstva (Pejić-Bach, Posedel, Stojanović,

2009).

Prema zadnjem Biltenu o bankama (2014) poslovanje kreditnih institucija je bilo narušeno s

obzirom na nepovoljno ekonomsko okruženje. Kreditna aktivnost prema privatnom sektoru je

bila slaba jer su banke pojačale oprez pri kreditiranju, a i samo potraživanje stanovništva je

bilo znatno smanjeno. Poslovni rezultati banaka su bili opterećeni poraslim troškovima

rezerviranja za gubitke u kreditnim portfeljima.

Kao što je vidljivo iz grafikona 8, depoziti uz kredite su stavke koje imaju najveći udio unutar

pasive banaka. Depoziti od 2008. godine imaju spori trend rasta, izuzevši 2012. godinu kada

je zbog razduživanja prema maticama, bio zabilježen pad depozita od 2%. Depoziti su u 2013.

godini iznosili 282,8 mlrd. kuna te su bilježili porast od 2,5% u odnosu na 2012. godinu.

Međutim, stopa porasta ostvarena u toj godini bila je najslabija u zadnjih 16 godina i na

njezinu visinu je utjecalo razduživanje banaka prema domaćim financijskim institucijama i

usporavanje porasta depozita stanovništva.

Unatoč navedenom, depoziti stanovništva su i dalje najstabilniji i najveći izvor financiranja

banaka s udjelom od 52,6% u ukupnim izvorima. Porast udjela depozita stanovništva,

djelomice je rezultat smanjenja depozita ostalih sektora i to u prvom redu depozita trgovačkih

društava, a zatim depozita stranih i domaćih financijskih institucija.

25

Grafikon 8: Obveze i kapital banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2007. do 2013. godine

Izvor: Bilten o bankama, HNB, 2014.

Ukupni kapital banaka tijekom 2013. godine bilježi najmanji iznos u posljednjih 15 godina,

ali unatoč tome ostaje na visokoj razini u pasivi banaka te u zadnjoj promatranoj godini iznosi

14%. Samom smanjenju kapitala najviše je pridonijela dobit tekuće godine, koja je bila niža

za 81,1% u odnosu na 2012. godinu, također dodatne utjecaje imale su isplate dividendi i

izlazak jedne banke iz sustava.

Nakon blagog smanjenja u 2012. godini, dani krediti banaka skromno su porasli u 2013.

godini. Kreditni rast bio je usmjeren na veće i stabilnije klijente, posebno na one iz javnog

sektora. U 2013. godini kreditni portfelj bio je izložen izvanrednim utjecajima koji su imali

snažan učinak na njegovu visini i iskazanu kvalitetu te strukturu promatranu po

institucionalnim sektorima (Bilten o bankama 2014).

Kao što je vidljivo iz grafikona 9, banke su pretežito bile usmjerene na kreditiranje državnih

jedinica te je njihov udio u strukturi kredita izrazito visok i imaju uzlazni trend kretanja, a u

razdoblju od 2008. godine do zadnje promatrane godine taj se udio povećao za 7 postotnih

bodova.

Suprotan trend, odnosno negativan trend bilježi sektor stanovništva, čiji se udio smanjio za 7

postotnih bodova u istom periodu jer dolazi do smanjenja potražnje stanovništva za kreditima

u nestabilnim recesivnim uvjetima gospodarstva. Što se tiče kredita prema trgovačkim

društvima, njihov udio se nije značajno mijenjao.

26

Grafikon 9: Stope promjena kredita banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004.

do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2004.-2014.

Narušavanje kvalitete kredita banaka nastavljeno je malo snažnijom dinamikom, što je

posljedica višegodišnjih nepovoljnih gospodarskih kretanja, koja umanjuju mogućnost naplate

bankovnih kredita. Grafikon 10 prikazuje udio djelomično nadoknadivih i nenadoknadivih

kredita banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2013. godine.

Grafikon 10: Udio djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih kredita banaka

u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2008.-2014.

Najveći udio u djelomično nadoknadivim i potpuno nenadoknadivim kreditima u razdoblju od

2008. do 2013. godine, nedvojbeno imaju trgovačka društva, zatim ih slijede dani krediti

stanovništvu. Djelatnost građevinarstva je najveći izvor rizika bankama, te više od četvrtine

ukupnog iznosa trgovačkim društvima odnosilo na tu djelatnost u skupini B i C.

-25

-15

-5

5

15

25

35

45

55

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. VI. 2013.

%

Trgovačka društva Stanovništvo Državne jedinice Ukupno

58 62,6

65,6

58,2 58,1

67,8

40,1 34,8

32,2 30,4 30,3 30,5

1,4 2,4 2 1,1 1,4 1,5

0

10

20

30

40

50

60

70

80

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Državne jedinice Trgovačka društva Stanovnišvo Ostali sektori

%

27

Unutar svih vrsta kredita stanovništvu bilježilo se pogoršanje kvalitete, a stambeni krediti su

bili glavni uzrok ukupnom kretanju pokazatelja.

Kao što je vidljivo iz grafikona 11, najveći udio u strukturi izvora financiranja banaka

zauzimaju depoziti i to čak preko 80% ukupnih izvora. Njihov uzlazni trend je primjetan kroz

sve promatrane godine. Zatim ih slijede krediti, čiji se udio kroz godine smanjuje te u zadnjoj

godini iznose 12,6%.

Grafikon 11: Struktura izvora financiranja banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju

od 2010. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2010.-2014.

Izdani podređeni i hibridni instrumenti zauzimaju neznatni udio u stukturi izvora financiranja

i to manji od 2%, dok izdani dužnički vrijednosni papiri imaju udjele koji se kreću oko 0,1%.

Glavni izvori prihoda banaka su prihodi od kamata. Većina kamatnih prihoda dolazi od

kredita koje su banke dale drugim subjektima, ali banke također ostvaruju kamatne prihode i

ulaganjem u vrijednosnice i depozite kod drugih banaka. Osim već navednih kamatnih

prihoda, znatan dio prihoda banaka se odnosi na nekamatne prihode, odnosno na prihode od

provizija i naknada nakon čega slijede i ostali nekamatni prihodi.

Kamatni rashodi, čine najveći dio rashoda banaka te oni obuhvaćaju kamate isplaćene po

osnovi kredita, depozita i vrijednosnih papira kojim su banke financirale svoje poslovanje.

Osim toga i nekamatni rashodi (među kojima najveći udio imaju opći administrativni troškovi

i amortizacija) zauzimaju veliki dio rashoda banaka.

83,3 83,9 84,1 85,9

15,4 14,7 14,4 12,6

1,2 1,5 1,4 1,4

0

20

40

60

80

100

120

2010. 2011. 2012. 2013.

Depoziti Krediti Izdani dužnički vrijednosni papiri Izdani podređeni i hibridni instrumenti

%

28

Najveću promjenu u računu dobiti i gubitka banaka pokazao je kamatni prihod. To se

dogodilo primarno pod utjecajem rasta poteškoća u naplati kredita. Dio smanjenja kamatnih

prihoda, nadoknađen je uštedama na troškovima, ponajprije razduživanjem na financijskim

tržištima i daljnjim smanjivanjem općih troškova poslovanja (Bilten o bankama, 2014).

Prema grafikonu 12, dobit banaka u promatranom razdoblju nije imala ujednačen trend

kretanja, međutim od 2011. godine bilježi negativan trend kretanja. Banke su ukupno u 2013.

godini ostvarile 726,1 mil. kuna dobiti što je čak za 78,4% manje od dobiti ostvarene u 2012.

godini. Troškovi ispravka vrijednosti i rezerviranja snažno opterećuju neto prihod iz

poslovanja te u 2013. godini iznose 6.176,1 mil. kuna što je u odnosu na 2012. godini porast

od čak 62,8%, a najveći uzrok tog porasta su regulatorne promjene, odnosno pooštrena pravila

klasifikacije plasmana. Zbog starenja neprihodonosnog portfelja ovi troškovi će i dalje

opterećivati poslovne rezultate banaka.

Grafikon 12: Dobit banaka prije oporezivanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2007. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2007.-2014.

Operativni prihod u 2013. godini je iznosio 14.391,7 mil. kuna, što je za 3,1% manje u odnosu

na 2012 godinu, zbog smanjenja neto kamatnog prihoda. On je zadržao visoku vrijednost od

70,6% u operativnim prihodima i zrcalio udio tradicionalnih bankarskih poslova, odnosno

depozitno-kreditno poslovanje (Bilten o bankama, 2014).

5105

5737

4215 4303

4660

3359

726

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Dobit banaka (prije oporezivanja)

29

Trend jačanja udjela niskorizičnih i manje izdašnih plasmana (poput plasmana državnim

jedinicama i najvećim klijentima) je nastavljen i zapravo odražava pojačani oprez banaka, ali i

smanjenu potražnju stanovništva (HNB, 2013). Kamatni prihod je smanjen za 7,6% zbog

otežane naplativosti plasmana u uvjetima nižih kamatnih stopa i slabog rasta kreditne

izloženosti. Najvažniji učinak na sam pad kamatnih prihoda, imao je pad kamatnih prihoda od

kredita koji je zabilježen kod svih sektora, a posebice u sektoru trgovačkih društava.

Banke su veliki pad kamatnih prihoda uspjele nadoknaditi nižim kamatnim troškovima, koji

su se smanjili za 9,8% u odnosu na 2012. godinu, a u tome im je uvelike pomoglo

razduživanje na financijskom tržištu i padu kamatnih stopa na depozite.

Gubitke (prije oporezivanja) imala je polovica banaka, odnosno njih 15, u ukupnoj vrijednosti

od 1,2 mlrd. kuna.

Analiza profitabilnosti je temelj analize poslovanja banaka, a pokazatelji ROAA i ROAE su

najbolji indikatori uspješnosti poslovanja banaka.

Stopa profitabilnosti prosječne imovine banke (ROAA) računa se kao omjer neto dobiti i

prosječne ukupne imovine. ROAA je računovodstvena stopa prinosa na aktivu banke, tj. na

ukupnu prosječnu imovinu kojom upravlja menadžment banke. (Pejić-Bach, Posedel,

Stojanović, 2009). Ovaj pokazatelj zapravo prikazuje koliko menadžment banke ostvaruje

kuna neto dobiti na sto kuna aktive.

Stopa profitabilnosti prosječnog dioničarskog kapitala, odnosno, ROAE banke izračunava se

kao omjer neto dobiti i prosječnog dioničarskog kapitala. Vlasnicima banke ova mjera govori

koliku je dobit menadžment banke ostvario po kuni njihova udjela u kapitalu banke. ROAE se

izračunava na temelju knjigovodstvene, a ne tržišne vrijednosti dioničarskog kapitala banke

(Pejić-Bach, Posedel, Stojanović, 2009).

Grafikon 13 prikazuje kako je nakon dvije godine blagog oporavka, u 2012. godini došlo do

pada pokazatelja profitabilnosti, a u 2013. godini pad je bio još izrazitiji. ROAA i ROAE

spustile su se na najnižu razinu zabilježenu od 1998. godine, kada je bankovni sustavi bio u

krizi. Tako da ROAA je iznosila 0,2%, a ROAE 0,9%. Pad profitabilnosti u 2013. godini bio

je ponajprije posljedica rasta troška rizika, a zatim i smanjenja neto kamatne marže.

30

Grafikon 13: Profitabilnost prosječne imovine (ROAA) i profitabilnost prosječnog

kapitala (ROAE) banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, HNB, 2007.-2014.

Iako na vrijednosti ovih pokazatelja djeluju i eksterne varijable (npr. regulatorna ograničenja,

monetarna i fiskalna politika), oni su općeprihvaćeni pokazatelji uspješnosti rada uprave

banke iz sljedećih razloga (Pejić-Bach, Posedel, Stojanović, 2009):

1. Neto dobit je razlika između ostvarenih ukupnih prihoda i troškove banke u određenom

razdoblju, što je u izravnoj vezi s poslovnom politikom banke koju utvrđuje uprava i nadzire

njezino provođenje;

2. ROAA je u prvom redu određena strukturom aktive banke i njezinom sposobnošću da

generira prihode i dobit, dok je ROAE uz spomenuto određena i visinom multiplikatora

dioničarskog kapitala, što je također izravna odgovornost uprave banke.

Prema stajalištu Europske središnje banke profitabilnost je prva linija obrane banaka od

nepredviđenih gubitaka, zato jer osnažuje kapitalnu poziciju i poboljšava buduću

profitabilnost kroz ulaganja zadržane dobiti.

1,6 1,6 1,1 1,1 1,2

0,8 0,2

10,9

9,9

6,4 6,5 6,9

4,8

0,9

0

2

4

6

8

10

12

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

ROAA

ROAE

%

31

3.5. Regulatorni okvir poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj

Stabilni financijski sustav utječe na gospodarski rast zemlje te je sustav regulacije banaka

izuzetno važan za postizanje financijske stabilnosti i sigurnosti. Bankarski sektor je jedan od

najreguliranijih sektora, budući da se radi o području od posebnog društvenog interesa. Tako

u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/08, 54/13) kao temeljni zadaci ističu se upravo

regulacija i nadzor bankovnog poslovanja preko raznih regulatornih mjera kako bi se očuvala

efikasnost poslovanja te indirektno stabilnost cijelog gospodarstva. Regulacijom se želi

osigurati solventnost, likvidnost banaka, te izgraditi konkurentniji financijski sustav. Samom

pojavom financijske krize pojavila se potreba za strožim nadzorom i regulatornim sustavom.

3.5.1. HNB – regulator hrvatskog bankovnog sustava

Hrvatska narodna banka zadužena je za nadzor nad bankama od samog stjecanja

samostalnosti Republike Hrvatske te donošenja Zakona o Narodnoj banci Hrvatske i Zakona o

bankama i štedionicama, a zbog promjena u bankarskom sektoru i potrebe za dodatnom

regulacijom poslovanja banaka te su zakone vrlo brzo zamijenili novi zakoni i propisi. U

travnju 2001. donesen je novi Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci (NN, br. 36/01) kojim se, uz

posebno isticanje samostalnosti i neovisnosti Hrvatske narodne banke, u poslove iz njezine

nadležnosti ubraja i nadziranje poslovanja banaka. Zbog potrebe proširivanja ovlasti Hrvatske

narodne banke u nadzoru banaka 1998. godine donesen je Zakon o bankama (NN, br. 161/98)

kojim se utvrđuje da HNB nadzire zakonitost poslovanja banaka, ocjenjuje sposobnost banaka

da upravljaju rizicima u poslovanju i donosi mjere za uklanjanje utvrđenih nezakonitosti i

nepravilnosti. Razvoj bankarstva, ulazak stranih banaka na domaće tržište te izlazak domaćih

banaka na strana tržišta, no, prije svega, pridruživanje europskim integracijama razlog su

sastavljanja i donošenja novog Zakona u bankama u srpnju 2002. godine (HNB, Supervizija,

2015).

Hrvatska narodna banka ima i poseban sektor bonitetne regulative i nadzora banaka, koji

usklađuje postojeće bonitetne regulative s međunarodnim standardima supervizije, ali i donosi

nove regulative. Zatim usklađuje analize financijskih izvješća i podataka pojedinačnih

banaka, vrši izravni nadzor nad poslovanjem banaka, podružnica i predstavništava stranih

banaka u Republici Hrvatskoj. Također obavlja poslove analize podataka i pokazatelja te

izrađuje standardna izvješća na razini bankovnog sustava Hrvatske (HNB, 2015).

32

Regulatorni okvir HNB-a je vrlo složen i može se reći da se sastoji od četiri glavna

regulatorna instrumenta.

Prvi instrument je prava obvezna pričuva, koja se obračunava na gotovo sve obveze bez

obzira na njihovo dospijeće. Trenutna stopa obvezne pričuve iznosi 12%. Osnovica za

obračun sastoji se od kunskog i deviznog dijela. Stopa, obuhvat i postupak održavanja mnogo

su puta mijenjani, ponajviše zbog promjene karaktera monetarne politike, ali i kreiranja,

odnosno povlačenja kunske i devizne likvidnosti (HNB, istraživanja, 2015).

Drugi instrument su minimalno potrebna devizna potraživanja koji obvezuje banke da

određeni postotak deviznih obveza održavaju u likvidnim deviznim potraživanjima i to

proizlazi iz štednje hrvatskog stanovništva u stranoj valuti. Kako središnja banka ne može

kreirati devize, poslovne banke moraju održavati velik dio svojih deviznih obveza u obliku

likvidnih deviznih sredstava da bi ih po potrebi mogle upotrijebiti. (HNB, 2015). Ovaj je

instrument također doživio brojne promjene stope i obuhvata.

Treća vrsta regulatornog zahtjeva, ukinuta 2008. godine, bila je granična obvezna pričuva,

koja se odnosila na zaduživanje poslovnih banaka u inozemstvu u razdoblju od 2005. godine.

Zahtjev je uveden kako bi se otežalo veliko inozemno zaduživanje poslovnih banaka kojim se

financira domaća kreditna ekspanzija. Stopa je postupno povećavana s 25% na 55% novoga

inozemnog duga poslovnih banaka. Tom je mjerom uspješno zaustavljen rast inozemnog duga

poslovnih banaka, a potaknute su znatne dokapitalizacije banaka (strane banke majke

povećale su kapital domaćih banaka da bi izbjegle izdvajanje granične pričuve, zbog čega je

iznimno narasla kapitaliziranost hrvatskih banaka) te izravno inozemno zaduživanje

poduzeća.

Zadnji regulatorni instrument odnosi se na obvezne blagajničke zapise. Poslovne banke koje

ostvaruju rast plasmana privatnom sektoru veći od dopuštenog obvezne su kupiti blagajničke

zapise HNB-a koji donose mali prinos, i to u iznosu od 75% osnovice rasta plasmana koji

premašuje dopuštenu stopu rasta. Mjera je uvedena 2003. godine, ukinuta 2004. godine te

ponovo uvedena 2006. godine. U oba je slučaja njome uspješno usporen rast domaćih kredita

u Hrvatskoj, dok su u drugim zemljama u regiji plasmani brže rasli.

Ukupni troškovi reglutornih mjera, izračunati kao postotni udio likvidnih sredstava u ukupnim

obvezama, vrlo su visoki i iznosili su oko trećine ukupnih obveza banaka.

33

Regulacija poslovanja banaka je uvijek bilo ključno pitanje koje se može promatrati sa dva

aspekta. Neki kritičari zapravo se ne slažu da bi se bankovno poslovanje trebalo regulirati jer

se tako postojeće banke štiti od ulaska novih konkurenata u sustav. Naime, u prilog toj tezi

iznosi se objašnjenje kako regulatori osim što postavljaju pravila poslovanja, nerijetko

ograničavaju ulazak novih banaka na tržište i time omogućavaju postojećim da ostvare

monopolističke naknade.

Međutim, dobro reguliranje poslovanja banaka može utjecati na povjerenje klijenata u banke

koji, kada su sigurni da središnja banka ispravno i redovito kontrolira poslovne banke,

povećavaju svoje aktivnosti sa bankom i vjeruju da su svoja sredstva ostavili na sigurnom

mjestu. Sva regulatorna pravila su u osnovi skup zaštitnih mehanizama s naglaskom na

preventivnom djelovanju, koji uz organizacijski ustrojene procedure i postupke te sustav

internih kontrola trebaju osigurati maksimalnu zaštitu malih štediša, deponenata i općenito

vjerovnika banke što sve u konačnici pozitivno utječe na stabilnost bankovnog i gospodarskog

sustava (Miletić, 2008).

Također, promatrajući regulaciju s aspekta likvidnosti kao i solventnosti banaka, ona služi

kako bi sve banke imale i zadržale zadovoljavajuću količinu likvidnih sredstava koja će služiti

za pokrivanje dospjelih obveza. Bez postojanja regulacije tog područja, vrlo lako bi se moglo

dogoditi da klijenti koji ne uspiju doći do svojih sredstava u banci, izgube povjerenje u njih i

krene uništavajući juriš drugih komitenata na banke, koji dovodi do insolventnosti banke ako

ne uspije osigurati likvidna sredstva kako bi ispunila zahtjeve svojih klijenata.

Budući da poslovanje regulatora iziskuje razne troškove postavlja se pitanje do koje mjere

treba razvijati ulogu regulatornog tijela kako taj kontrolni aparat ne bi postao preskup s

aspekta ljudskih resursa, s aspekta administracije i s aspekta sredstava koje banke moraju

izdvajati kao mjeru koju propisuje nadzorno tijelo sve u svrhu zaštitnog mehanizma za

potrebe očuvanja stabilne monetarno-kreditne politike (Proklin, Šubić, Zima, 2010).

34

3.5.2. Baselski sporazumi i implikacije na bankovni sustav

Financijska kriza koja je potresla cijelo gospodarstvo kao i bankarski sektor otvorila je pitanje

stabilizacije cjelokupnog sustava te se kao odgovor nametnula ideja o postrožavanju

regulatornih zahtjeva. Baselski komitet za bankarsku superviziju 2009. godine objavljuje prvu

verziju mjera bankarskih reformi pod nazivom Basel III. koji unaprijeđuje postojeći okvir

Basel II. i Basel I.

Prihvaćanje Bazelskih standarda nije dužnost nego slobodan izbor, međutim zemlje članice

Europske unije su dužne uskladiti svoje poslovanje s ovim standardima jer je Europska unija

donijela Direktivu kojom sve zemlje članice, kao i one koje to žele postati, imaju obvezu

poslovati prema standardima Basela.

Ciljevi Basela I. bili su: osiguranje dovoljno kapitala kako bi se apsorbirali gubici i time

spriječile pojave sistemskih rizika te stvaranje jedinstvenih pravila poslovanja na

međunarodnoj razini kako bi se izbjegli konkurencijski sukobi (Živko, Kandžija, 2014).

Smatralo se da se problem upravljanja drugim rizicima u poslovanju banke riješava

adekvatnim pokrivanjem kreditnog rizika te komitet razvija nove pristupe mjerenja rizika,

pomoću kojih se adekvatnost kapitala pokušava vezivati s bitnim elementima bankarskog

rizika. Isto tako se želi poboljšati i unaprijediti bankarske sustave upravljanja rizicima kao i

sposobnost djelatnika koji se bave upravljanjem rizicima unutar bankovnog poslovanja.

Stopa adekvatnosti kapitala banke koje je izračunata prema Baselu I. ne mora biti dovoljno

dobar indikator njezine adekvatnosti kapitala te su zbog toga predložene izmjene standarda za

regulaciju kapitala. Ciljevi novog standarda, donesenog 2001. godine poznatijeg kao Basel II.

bili su (Živko, Kandžija, 2014):

1. unaprijeđenje sigurnosti i stabilnosti financijskog sustava s tim da novi sustav treba

održavati najmanje tekuću razinu ukupnog kapitala (8% minimalnog jamstvenog

kapitala);

2. stvaranje uvjeta za osiguranje konkurentske jednakosti banaka;

3. stvaranje šireg pristupa raspoređivanju rizika (kreditni, tržišni, operatvni rizici);

4. razvijanje prikladnih pristupa određivanju adekvatnosti kapitala koji reflektiraju

osjetljivost na stupanj rizične izloženosti banke u njezinim pozicijama i aktivnostima.

35

Koncept se temelji na tri stupa, od kojeg se prvi stup odnosi na minimalnu adekvatnost

kapitala koja izražava sposobnost banke da apsorbira rizike kojima je izložena u svome

poslovanju. Izmjene se odnose na to da se aktiva prilikom izračuna minimalne adekvatnosti

kapitala ne ponderira samo kreditnim već i tržišnim i operativnim rizikom.

Drugi stup se odnosi na bankarsku superviziju i temelji se na nekoliko smjernica kojima je

zajedničko obilježje nastojati utjecati na banke kako bi one prilagodile svoju adekvatnost

kapitala riziku koje su izložene tijekom poslovanja. Supervizija mora ocijeniti upravljaju li

banke dobro svojom adekvatnosti kapitala u odnosu na rizike kojima su u svojem poslovanju

izložene.

Baselski komitet kroz treći stup pokušava stvoriti i ohrabriti postojanje tržišne discipline

preko niza zahtjeva koji omogućuju tržišnim sudionicima dobivanje ključne informacije o

rizičnoj izloženosti banke i razini kapitaliziranosti. Na taj način svi sudionici na tržištu imaju

više informacija o izloženosti i upravljanju rizicima pojedinih banaka, što će u konačnici

rezultirati i zdravijim bankarskim sustavom.

Prema grafikonu 14, promatranjem kretanja adekvatnosti kapitala bankarskog sektora u

Republici Hrvatskoj, omjer kapitalne adekvatnosti pokazuje da su banke tijekom krize

zadržale visok stupanj stabilnosti. Dvije su male banke imale stope manje od zakonski

propisanog minimuma od 12%, a pojedine su male banke stope održale pretvaranjem

hibridnih instrumenata u kapital ili dokapitalizacijama u novcu.

Grafikon 14: Kretanje stope adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema Bilten o bankama, 2014.

16,4

15,2

16,4 18,8

19,6

20,9

21,1

0

5

10

15

20

25

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala

Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala

%

36

Neprijeporno je da relativno nizak kapital banaka povećava njihovu ranjivost, produžuje

recesiju i otežava izlazak iz krize. Kod nisko kapitaliziranih banaka veća je vjerojatnost da

neće izdržati neki od šokova krize, pa će u najgorem trenutku morati prikupljati kapital. To će

pak odgoditi početak kreditnoga ciklusa. Također je neprijeporno da je uvođenje nove

regulacije Basel II neposredno prije krize kod najvećih banaka podržalo iluziju o mogućnosti

održavanja povijesno niskih kapitalnih omjera. Stoga je bilo posve logično da su regulatori

naumili zamijeniti regulaciju Basel II novom regulacijom Basel III (HUB analiza, 2007).

Problem vezan za primjenu regulative Basel II. je to da su banke prisiljene da u značajnoj

mjeri vežu dio izvora te da povećaju operativne troškove i investicije u informatičku

tehonologiju.

Basel III. pokušava ukloniti manjkavosti koje su uočene kod izražene osjetljivosti modela

interne ocjene kreditnog rizika i njegova pridonošenja procikličnosti te redefiniranju kvalitete

i kvantitete banaka do 2019. godine. Basel III. donosi više zahtjeve adekvatnosti kapitala,

strožija pravila definiranja kapitala i izračuna rizikom ponderirane aktive.

Nova regulativa uvodi dva nova pokazatelja (HUB analiza, 2010):

1) Omjer pokrića likvidnosti (Liquidity Coverage Ratio - LCR) - otpornost kratkoročnih

pozicija likvidnosti - od banaka se traži da imaju dovoljno kvalitetne likvidne imovine da se

održe u uvjetima 30-dnevnog stresnog scenarija koji određuju nacionalni regulatori;

2) Omjer neto stabilnih izvora (Net Stable Funding Ratio) - otpornost kroz duža vremenska

razdoblja - predstavlja dugoročni strukturni omjer koji se bavi neusklađenostima likvidnosti i

potiče banke da koriste stabilne izvore financiranja.

Učinak Basela III. na banke se očekuje kod manjih i slabijih banaka zbog problema u

osiguranju i dosezanju više razine kapitala. Rast kapitalnih zahtjeva za sobom nosi više

troškove financiranja, pritisak na marže banaka i njihov operativni kapacitet (Živko, Kandžija,

2014).

Prema podacima preuzetima sa stranica Privredne banke Zagreb procjenjuje se utjecaj Basela

III. na izračun stope adekvatnosti kapitala i upravljanje sustavom likvidnosti.

37

Procjena utjecaja promjena u izračunu stope adekvatnosti kapitala (Birov, 2011):

Prema svim relevantnim studijama postoji globalni nedostatak redovnog osnovnog kapitala

(CET1):

· BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 602 milijarde EUR kapitala;

· CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 291 milijarda EUR kapitala.

Analiza utjecaja regulacije upravljanja sustavom likvidnosti (Birov, 2011): Prema svim

relevantnim studijama postoji globalni nedostatak kratkoročne likvidnosti (likvidnih

instrumenata):

· BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 1730 milijardi EUR;

· CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 1000 milijardi EUR.

Također, postoji i globalni nedostatak dugoročne likvidnosti (izvora financiranja):

· BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 2890 milijardi EUR;

· CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 1800 milijardi EUR.

Studija Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) govori da strahovi koji su se pojavili među

bankama zbog uvođenja Basela III. su neopravdani te navode: ”Čini se da banke imaju

sposobnost prilagoditi se regulatornim promjenama bez poteza koji bi naštetili širem

gospodarstvu.”

U studiji ističu da banke već sada povećavaju kapitalnu bazu zbog financijske krize koja je

zahvatila cijeli svijet i da bi posljedično tome trebale biti sposobne apsorbirati nešto više

troškove. Stručnjaci smatraju da će novi kapitalni zahtjevi poput povećanja osiguranih

depozita kao i stroža pravila za derivate, povećati trenutne razine kapitala banaka i pojačati

amortizere u nedostatku likvidnosti te neće znatnije smanjiti kreditiranje ili naštetiti globalnoj

ekonomiji.

Nova pravila, koja pooštravaju zahtjeve za kapitalom i likvidnosti, banke su oštro kritizirale

tvrdeći da će posljedica biti smanjen plasman kredita, a samim time i gospodarski rast.

Također, Institut za međunarodne financije smatra da će Basel III smanjiti svjetski BDP za

3,2% i povećati kamatne stope za petpostotnih bodova u SAD-u i Europi.

38

Ipak, bit će i kratkoročnog dodatnog troška te će nastati dodatni tranzicijski troškovi s

obzirom da će banke povećati kapital i likvidnost (Bašić, 2012). Procjenjuje se da je ukupan

manjak u kratkoročnom financiranju zbog novog omjer pokrića likvidnosti (LCR) oko 1,3

trilijuna € (Bank for International Settlements).

Sama primjena propisa Basela III, ne uključujući promjene velikih sistema, procjenjuje se da

će iznositi €45m - €70m po banci, isključujući unaprjeđenje rizika i financijskih sposobnosti,

kapitala, financiranja i upravljanja bilancom stanja. To je ekvivalentno 30%-50% troškova

Basela II (Jackson, 2015).

Prvi problem koji se javlja prilikom primjene novih odredaba je praćenje kreditnih statistika

kako bi se kapitalni rizik točno izračunao. Dakle, kako bi banke mogle pratiti kreditne

statistike, morat će investirati u nove računovodstvene sisteme ili pak modificirati postojeće.

Također, potrebni su dodatni djelatnici i često prilično skup software.

Sljedeći problem na koji se nailazi prilikom primjene Basela III. je sam ponder rizika čija će

promjena vrlo vjerojatno uzrokovati prekid hipotekarnih kredita u malim bankama. Kada

banka mora po novim uvjetima zadržati četverostruko više kapitala, postaje jednostavno

preskupa za tržište gdje drugi sudionici ne posluju pod istim uvjetima.

Primjenom Basela III. od malih banaka će se zahtijevati sakupljanje novih i često složenih

informacija kako bi mogle odrediti ponder rizika. Novi regulatorni okvir i teret koji s njim

dolazi utjecat će na povećanje troškova koji će se kroz godine višestruko povećati te utjecati

na ionako već oslabljenu profitabilnost malih banaka. Kao posljedica navedenim promjenama

također će se javiti veći troškovi posuđivanja, smanjenje dostupnosti kredita i bankarskih

usluga klijentima, malim poduzećima i lokalnim vlastima te nastavak procesa konsolidacije.

U uvjetima produljene recesije i rasta udjela problematičnih kredita, većina se vlasnika malih

i srednjih banaka sve teže nosi sa zaoštrenim regulatornim zahtjevima. O tome svjedoče i

učestale rošade u upravama banaka (Poslovni.hr, 2015).

Sve navedeno u potpunosti potvrđuje hipotezu da su novi regulatorni zahtjevi izvor novih,

dodatnih troškova u poslovanju malih banaka. Iako su nove regulatorne mjere donesene radi

jačanja stabilnosti bankovnog sustava, one ne upravljaju rizikom u bankarskom sektoru te čak

povećavaju razinu sistemskog rizika. Povećava se rizik likvidnosti, smanjuje se mogućnost

povećanja kapitala kroz privatne dionice te se smanjuje diverzifikacija bilance jer je povučena

cijela jedna klasa proizvoda iz ponude banaka.

39

4. MALE BANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ

U ovom poglavlju analizirat će se male banke u Republici Hrvatskoj, odnosno njihovo

poslovanje, značaj i karakteristike malih banaka kao i koje posljedice nosi sa sobom sve

primjetniji proces okrupnjavanja u hrvatskom bankarskom sektoru.

4.1. Pojam i karakteristike malih banaka u Republici Hrvatskoj

Prema podjeli Hrvatske narodne banke, male banke su one čiji tržišni udio ne prelazi 1%

udjela u aktivi ukupnog hrvatskog bankovnog sustava. Takve banke su uglavnom lokalnog ili

regionalnog karaktera te su najčešće čvrsto povezane sa sredinom u kojoj djeluju. Njihova

glavna prednost je fleksibilnost s obzirom da u odnosu na velike banke imaju znatno manji

broj klijenata te češće izlaze u susret klijentima. Također, često mijenjaju svoju ponudu

prilagođavajući je postojećim klijentima i ujedno pokušavajući privući nove klijente (Štednja,

2011). Zadnjih nekoliko godina većina hrvatskih manjih banaka modernizirala je svoje

poslovanje kroz uvođenje elektroničkog poslovanja za klijente, modernizaciju web stranica i

šireći druge aspekte poslovanja. Određeni nedostatak ovih banaka može biti manji kapital

zbog kojeg moraju puno pažljivije birati svoje plasmane, ali isto tako zbog te činjenice često

nude veće kamate na štednju od velikih banaka.

Hrvatska narodna banka razlikuje tri vrste banaka - velike, srednje i male banke prema

kriteriju tržišnog udjela u aktivi bankovnog sustava:

· male banke su banke s tržišnim udjelom manjim od 1 posto;

· srednje banke su banke s tržišnim udjelom između 1 i 5 posto;

· velike banke imaju tržišni udio iznad 5 posto.

Broj malih banaka se konstantno smanjuje pod utjecajem procesa okrupnjavanja te, kao što se

može vidjeti iz tablice 2, trenutno posluje 21 mala banka na području Republike Hrvatske, što

je i dalje značajan broj s obzirom da srednjih banaka ima 3, a velikih 6. Međutim, kada se

uzme u obzir njihov udio u ukupnoj imovini svih banaka, primjećuje se da njihov udio iznosi

neznatnih 8,4%, dok za razliku od njih 6 velikih banaka zauzimaju udio od 81,3%.

40

Udio velikih banaka u ukupnoj imovini se smanjio u 2013. godini u odnosu na prethodne

promatrane godine, dok se udio srednjih i malih banaka povećao u ukupnoj imovini banaka.

Tablica 2: Grupe banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine

2010. 2011. 2012. 2013.

Broj

banaka

Udio Broj

banaka

Udio Broj

banaka

Udio Broj

banaka

Udio

Velike

banke

6 82,1 6 82,6 6 82,2 6 81,3

Srednje

banke

3 9,0 3 9,0 3 9,7 3 10,4

Male

banke

24 8,9 23 8,4 22 8,2 21 8,4

UKUPNO 33 100,0 32 100,0 31 100,0 30 100,0

Izvor: izračun autorice prema Bilten o bankama, HNB, 2010.-2013.

Nepovoljna gospodarska kretanja utječu na to da banke i dalje smanjuju opće troškove

poslovanja što uključuje troškove zaposlenika i kanale distribucije. Na kraju 2013. godine u

bankama je bilo zaposleno 20.982 osobe, a to je za oko 3% manje nego u prethodnoj 2012.

godini. Smanjuje se ukupan broj zaposlenika i to najviše u skupini malih banaka gdje se

negativni trend kroz godine povećava, za razliku od skupine srednjih banaka gdje se bilježi

povećanje broja zaposlenika. Najveći utjecaj na smanjenje broja zaposlenih u malim

bankama, pored pokušaja smanjenja operativnih troškova, imala je propast nekoliko malih

banka i pripajanje jedne male banke velikoj banci.

Također, zbog intenzivnijeg smanjenja broja djelatnika dolazi do povećanja iznosa imovine

kojom prosječno upravlja jedan zaposlenik banke na gotovo 19 mil. kuna. Visina tog iznosa

uobičajeno je manja kod skupine malih banaka te veća kod skupina velikih banaka koje imaju

i veću složenost samog poslovanja.

Broj poslovnih jedinica se smanjuje i četvrtu godinu zaredom i skupina malih banaka bilježi

konstantan negativan trend, kao i skupina velikih banaka, dok skupina srednjih banaka

suprotno od toga povećava broj poslovnih jedinica.

41

Poslovna mreža na kraju 2013. godine od svake banke sastojala se od prosječno 41 poslovne

jedinice, dok su samo tri banke svoje poslovanje obavljale unutar jedne poslovne jedinice.

Za razliku od broja poslovnih jedinica, broj bankomata se nastavio povećavati u svim

grupama banaka osim u skupini malih banaka gdje se bilježi pad od 9,1%. Također, četiri

male banke u ponudi svojih usluga nemaju bankomate.

Male banke u Republici Hrvatskoj su pretežito u vlasništvu poduzetnika ili bogatih pojedinaca

koji, pod sve većim vanjskim pritiskom i novim regulatornim okvirom, traže rješenje za

opstanak tih banaka. Budući da financijskim sredstvima kojima raspolažu ne mogu odgovoriti

na sve zahtjevnije uvjete poslovanje, traže vanjske ulagače te se vlasnička struktura malih

banaka konstantno mijenja. Tako se proces konsolidacije unutar bankovnog sustava i dalje

nastavlja te strani vlasnici ulaze na domaće tržište.

Male banke koje su u stranom vlasništvu većinom pripadaju europskim bankovnim

grupacijama i to pretežito austrijskim i talijanskim grupacijama (Bilten o bankama, 2013).

Ulaskom stranih investitora u domaće banke njezine performanse bi se trebale poboljšati

budući da oni donose svoja iskustva i znanja kao i tehnologije te utječu na smanjenje ukupnih

troškova poslovanja i povećanje profitabilnosti malih banaka.

42

4.2. Analiza poslovanja malih banaka u Republici Hrvatskoj

Poslovanje malih banaka u Republici Hrvatskoj bit će prikazano kroz analizu njihove

imovine, troškova, obveza i ostalih sastavnica unutar tog područja.

Tablica 3 prikazuje ukupnu imovinu po grupama banaka usporedivih značajki u Republici

Hrvatskoj. Iz tablice je vidljivo da nakon dugog perioda rasta imovine, koji je bio i usporen

nakon 2007. godine kada je uvedena mjera upisa obveznih blagajničkih zapisa HNB-a za

banke čija aktiva raste po stopi višoj od dopuštene, ukupna imovina banaka opada u zadnje tri

promatrane godine.

Tablica 3: Ukupna imovina po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2004. do 2014. godine

GODINA

VELIKE

BANKE

SREDNJE

BANKE

MALE

BANKE

UKUPNA

IMOVINA

RAST

IMOVINE

2004. 187.366.959 22.607.739 19.330.538 229.305.237

2005. 213.051.093 27.098.771 20.135.365 260.285.229 13,51

2006. 244.292.761 36.669.532 23.642.963 304.605.256 17,03

2007. 272.659.919 44.350.907 28.070.564 345.081.390 13,29

2008. 293.899.910 46.072.594 30.130.494 370.102.998 7,25

2009. 312.985.729 34.279.487 31.105.362 378.370.578 2,23

2010. 321.140.983 35.366.304 34.563.906 391.071.193 3,36

2011. 335.991.808 36.804.046 34.141.778 406.937.632 4,06

2012. 328.598.600 38.665.972 32.655.272 399.919.844 -1,72

2013. 323.474.596 41.352.736 33.290.906 398.118.239 -0,45

2014. 320.535.367 47.830.369 27.532.098 395.897.834 -0,49

Izvor: izradila autorica prema Privremeni nerevidirani pokazatelji poslovanja za kreditne institucije,

2005-2014.

Udio manjih banaka u ukupnoj aktivi raste sve do 2010. godine kada je ukupna imovina malih

banaka iznosila 34,5 milijarde kuna. Do ovog rastućeg trenda došlo je vjerojatno zbog toga

što je dotadašnji model agresivnog rasta aktive velikih banaka zamijenjem modelom

stabilizacije aktive (ponajprije zbog promjena u strategijama banaka-majki u inozemstvu)

(Šverko, 2012). Nakon toga su uslijedile dvije godine pada ukupne imovine kao rezultat

smanjenja broja malih banaka, pada danih kredita, pogoršanja njihove kvalitete izravno

starenjem portfelja i problema u naplati.

43

Zatim u 2013. godini imovina malih banaka ponovo raste za 1,9% i iznosi 33,3 milijarde

kuna, da bi u 2014. godini ponovno bilježila pad koji je iznosio -17,3%.

Kao što je vidljivo iz grafikona 15, kod skupine manjih banaka niža je razina imovine po

zaposlenom jer manje banke teško ostvaruju efekte ekonomije obujma. Tako njen iznos

sredinom 2013. godine iznosi 10,7 mil. kuna te u svim promatranim godinama nema većih

odstupanja. Imovina banaka po zaposleniku u svim skupinama banaka raste, međutim u

kategoriji malih banaka ta imovina raste, ali u znatno slabijem omjeru.

Grafikon 15: Imovina banaka po zaposleniku usporedivih značajki u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.

U ovom segmentu poslovanja teško je očekivati neke veće promjene kod malih banaka te se

očekuje sličan trend i u daljnjim godinama poslovanja.

Sljedeći grafikon 16 prikazuje kretanje aktive malih banaka u odnosu na ukupnu aktivu u

Republici Hrvatskoj te se može primjetiti da je rast aktive malih banaka konstantno veći od

rasta aktive svih grupa banaka u periodu od 2005. do 2011. godine s povremenim znatnijim

odstupanjima kao u 2007. i 2010. godini. Nakon 2010. godine vidljiv je pad aktive malih

banaka i to u većem omjeru od ostalih grupa banaka. U 2013. godini zabilježen je ponovi rast

aktive malih banaka, međutim u 2014. godini bilježi do sada najveći pad od čak -17,3%, dok

rast ostalih grupa banaka je ostao konstantan.

21,1 20,7 20,8

14,5 14,8 15,2

10,1 10,4 10,7

18,6 18,5 18,7

0

5

10

15

20

25

2011. 2012. VI. 2013.

mil

. H

RK

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

44

Grafikon 16: Kretanje aktive malih banaka u odnosu na ukupnu aktivu u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine

Izvor: izradila autorica prema Privremeni nerevidirani pokazatelji poslovanja za kreditne institucije

2005-2014.

S druge strane, ako se gleda utjecaj pojedinačnih stavki imovine na ukupnu aktivu malih

banaka, najveći utjecaj svakako imaju odobreni krediti, a potom slijede gotovina i depoziti

kod HNB-a te u konačnici vrijednosni papiri.

Nadalje, valja istaknuti da se male banke u Hrvatskoj po poslovanju značajno razlikuju od

svojih srednjih i velikih konkurenata. Najznačajnije razlike su: manji udio kredita u aktivi,

veći udio depozita u pasivi, niži omjer kredita i depozita, niža imovina po zaposlenom, viši

omjer općih administrativnih troškova te amortizacije i neto prihoda, niža profitabilnost, viši

udjel problematičnih plasmana te niža stopa adekvatnosti kapitala (Pavlović, Šverko, Vukas

2012).

Promatrajući strukturu imovine grupe banaka usporedivih značajki, iz sljedećeg grafikona,

primjećuje se da u svim grupama banaka, iako postoje, razlike po pojedinim stavkama nisu

znatno izražene. Tako na primjer krediti kod grupe velikih banaka zauzimaju udio od 68,1%,

kod srednjih banaka 65,3%, a kod malih banaka 58,5%. Međutim, niži udio kredita u aktivi

jedan je od glavnih razloga niže profitabilnosti malih banaka u odnosu na njihove veće

konkurente. One ta sredstva plasiraju u vrijednosne papire ili u depozite (tj. u likvidnija

sredstva).

4,16

17,42

18,73

7,34

3,24

11,12

-1,22

-4,35

1,95

-17,3

-20

-15

-10

-5

0

5

10

15

20

25

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Ukupano kretanje aktive Kretanje aktive malih banaka

%

45

Grafikon 17: Struktura imovine grupe banaka usporedivih značajki u Republici

Hrvatskoj u 2013. godini

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.

Razlozi za manji udio kreditnog portfelja kod malih banaka raznoliki su, ali od najvažnijih

treba napomenuti da su velike i srednje banke u većini slučajeva dijelovi velikih bankovnih

korporacija i kao takve mogu računati na grupne izvore likvidnosti u slučajevima stresnih

situacija.

S malim bankama to obično nije slučaj jer su one većinom osigurane isključivo svojim

rezervama likvidnosti. Male banke u Hrvatskoj imaju lošiji kreditni portfelj od svojih većih

konkurenata, sukladno tome veće ispravke vrijednosti te konačno i manja neto stanja

kreditnog portfelja (Pavlović, Šverko, Vukas, 2012).

Banke i dalje ne uspijevaju poboljšati troškovnu efikasnost, unatoč naporima koje ulažu u

smanjivanje općih troškova poslovanja (u koje se ubrajaju opći administrativni troškovi i

amortizacija). Iz grafikona 18, koji prikazuje opće troškove poslovanja po grupama banaka

usporedivih značajki u Republici Hrvatskoj, primjećuje se da je znatan broj banaka pod

opterećenjem općih troškova, što se posebno odnosi na manje banke.

13,0

5,5 10,7

67,0

4,5 -0,7

-10

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Gotovina i

depoziti kod

HNB-a

Depoziti Vrijednosni

papiri

Krediti Ostalo Ispravak

vrijednosti za

gubitke na

skupnoj osnovi

%

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

46

Grafikon 18: Opći troškovi poslovanja po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2011. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB 2011.-2013.

Opći troškovi poslovanja banaka se povećavaju u svim grupama banaka, a posebno je taj

trend naglašen u skupini malih banaka gdje ti troškovi prelaze u zadnjoj promatranoj godini

čak 90% udjela operativnog prihoda.

Opći troškovi kod velikih banaka ne prelaze udio od 50% u sve tri promatrane godine, dok u

skupini srednjih banaka u 2013. godini taj pokazatelj prelazi 60%. Dio ovih troškova se

odnosi upravo na ispunjavanje regulatornih zahtjeva koji znatno više opterećuju male banke

nego njihove veće konkurente s obzirom da one raspolažu sa manjim iznosom financijskih

sredstava i ostalih potrebnih uvjeta.

Na sljedećem grafikonu 19, prikazana je struktura obveza i kapitala grupe banaka usporedivih

značajki u Republici Hrvatskoj. U strukturi obveza i kapitala najveći udio u svim grupama

banaka zauzimaju depoziti, koji kod skupine malih banaka zauzimaju 74,2%, kod srednjih

71,8%, a kod velikih banaka 69,2%. To znači da njihovi veći konkurenti ipak više ovise o

ostalim izvorima sredstava, prije svega o međubankarskim izvorima.

43,5 45,1 49,7

58,9 63,1

66,2

77,1

89,1

97,8

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

2011. 2012. VI. 2013.

% o

pe

rati

vn

og

pri

ho

da

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

47

Grafikon 19: Struktura obveza i kapitala grupa banaka usporedivih značajki u

Republici Hrvatskoj u 2013. godini

Izvor: izradila autorica prema HNB

Viši udio depozita u ukupnoj pasivi obično je vezan uz relativno stabilnije izvore u

poslovanju banaka. Međutim općeniti trend kretanja depozita u pasivi je takav da kod malih

banaka je u laganom padu ili stagnaciji, a kod srednjih i velikih banaka raste. To može biti

jedan od znakova nepovjerenja klijenata, odnosno stanovništva u samo poslovanje i

budućnost malih banaka, ali i sve manje razlike u pasivnim kamatama što ima za posljedicu

okretanje klijenata ka većim bankama, u kojima vide veću sigurnost i stabilnost.

Grafikon 20 prikazuje stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala po grupama banaka u Republici

Hrvatskoj, a banke su prema Zakonu dužne održavati stopu adekvatnosti jamstvenog kapitala

u iznosu od najmanje 12%.

Grafikon 20: Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala po grupama banaka u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2011.-2013.

69,8

11,1

1,2 3,7

14,1

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Depoziti Krediti Vrijednosni papiri Ostalo Kapital

%

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

20,1 21,8 21,9

17,5 17,2 16,6 16,4 16,6 16,1

0

5

10

15

20

2011. 2012. VI. 2013.

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

%

48

Jamstveni kapital kreditne institucije jest iznos izvora sredstava koji je kreditna institucija

dužna održavati radi sigurnoga i stabilnog poslovanja, odnosno ispunjenja obveza prema

svojim vjerovnicima (HNB, propisi).

Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala u promatranom periodu je najviša u grupi velikih

banaka gdje u sve tri godine prelazi 20%, dok kod srednjih je malo niža, ali prelazi 16%, te na

kraju najmanju stopu adekvatnosti kapitala imaju male banke koje su na tragu stope grupe

srednjih banaka i prelaze također 16%.

Povremeni rast stope adekvatnosti jamstvenog kapitala posljedica je dokapitalizacije, rasta

jamstvenog kapitala te sporijeg rasta plasmana i izloženosti banaka rizicima (Bilten o

bankama, 2008).

Prema grafikonu 21, može se primjetiti kako se dobit u svim kategorijama smanjuje pa tako u

skupini velikih banaka je znatna razlika između zadnje promatrane godine u odnosu na 2011.

godinu, kada se dobit smanjila za čak 71%. Skupina srednjih banaka također bilježi smanjenje

dobitka kroz zadnje dvije promatrane godine te tako dobit u 2013. godini iznosi 100,6 mil.

kuna.

Grafikon 21: Dobit (gubitak) banaka iz poslovanja koji će se nastaviti u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.

Skupina malih banaka jedino u 2011. godini bilježi dobitak, dok u svim ostalim promatranim

godinama bilježi gubitak. U 2012. godini 11 malih banaka je bilježilo gubitak od 125 mil.

kuna.

-1000

0

1000

2000

3000

4000

5000

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

2010.

2011.

2012.

2013.

49

Grafikon 22 prikazuje profitabilnost prosječne imovine u Republici Hrvatskoj za grupe

banaka usporedivih značajki iz kojeg se može primjetiti da male banke imaju nisku razinu

ROAA te da u 2012. i 2013. godini poprima čak i negativne vrijednosti. Grupe srednjih

banaka drže razinu ovog pokazatelja između 0,2% i 0,6% prosječne imovine u promatranom

periodu, dok kod velikih banaka se ovaj pokazatelj smanjuje kroz godine i u zadnjoj

prikazanoj godini iznosi 0,8% prosječne imovine.

Grafikon 22: Profitabilnost prosječne imovine banaka (ROAA) u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2011. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.

Smanjenje svih marži dovelo je do pada profitabilnosti, pri čemu je ključan utjecaj imao pad

neto kamatne marže koja se zapravo najviše smanjila u grupi malih banaka, što je u

suprotnosti sa dosadašnjim trendom kretanja i tradicionalno najvišim vrijednostima neto

kamatne marže kod malih banaka.

Male banke su neto kamatnu maržu koristile kako bi pokrile fiksne troškove i troškove

gubitaka u kreditnim portfeljima gdje se najveći udio odnosi na odobrene kredite trgovačkim

društvima, a oni su zapravo znatno rizičniji u usporedbi sa kreditima danim državnim

jedinicima ili pak stanovništvu.

1,3

1,1

0,8

0,6

0,2

0,5

0,1

-0,9

-0,6

-1

0

1

2

2011. 2012. VI. 2013.

% p

rosj

ečn

e im

ovi

ne

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

50

Grafikon 23 pokazuje profitabilnost prosječnog kapitala banaka u Republici Hrvatskoj te je iz

grafa vidljivo da ovaj pokazatelj također poprima negativne vrijednosti za skupinu malih

banaka te iznosi -5,3% prosječnog kapitala. Skupine srednjih i velikih banaka drže pozitivnu

razinu ROAE.

Grafikon 23: Profitabilnost prosječnog kapitala banaka (ROAE) u Republici Hrvatskoj

u periodu od 2011. do 2013. godine

Izvor: izradila autorica prema HNB, 2013.

Osjetno veći troškovi rezerviranja za gubitke po plasmanima utjecali su također na pad

pokazatelja profitabilnosti malih banaka, čemu su pridonosile migracije problematičnih

potraživanja u lošije rizične skupine (Bilten o bankama, 2013).

Analiza poslovanja malih banaka pokazuje kako promjene u bankarskom sustavu od

regulacije preko tržišnih uvjeta do financijske krize utječu na performanse kako velikih i

srednjih banaka, tako i na male banke.

7,7

6,1

4,1 4,4

1,3

4,0

-0,3

-6,8

-5,3

-8

-3

2

7

12

2011. 2012. VI. 2013.% p

rosj

ečn

oga

kap

ital

a

Velike banke Srednje banke Male banke Ukupno

51

4.3. Okrupnjavanje banaka – posljedice za male banke

Prethodnim analizama koncentracije bankarskog sustava u Republici Hrvatskoj (u poglavlju

3.1.3.) pomoću koncetracijskog omjera i Herfindahl-Hirschmanovog indeksa ustvrdilo se da

hrvatski bankarski sustav karakterizira znatan stupanj koncentracije gdje se banke povezuju te

se nameće pitanje nastavka procesa koncentracije banaka i utjecaja na poslovanje malih

banaka.

Proces okrupnjavanja se može provoditi iz različitih motiva i ciljeva, međutim on se

uglavnom povezuje sa povećanjem učinkovitosti i profitabilnosti te postizanjem prednosti za

same sudionike, kao i za klijente te ostale sudionike na tržištu. Tako na primjer ulaskom

inozemnih banaka u vlasničku strukturu domaćih banaka može se pridonijeti razvoju novih

proizvoda i usluga te banke, prenijeti znanje, iskustvo i tehnologiju kao i omogućiti lakši

pristup stranom kapitalu.

Također, banka bi smanjivanjem administrativnih troškova te modernizacijom poslovanja i

posljedično tome porastom učinkovitosti i profitabilnosti, ostvarila veću stopu povrata na

kapital, a komitentima bi mogla ponuditi povoljnije proizvode i usluge od svojih konkurenata.

Cijeli proces okrupnjavanja može pozitivno utjecati na korištenje suvremenijih metoda

poslovanja kao i rukovođenja, međutim ako pojedinačne male banke ne prate proces napretka

i ne posluju po novim zahtjevima, njihovo poslovanje se ozbiljno ugrožava i dovodi do

problema opstanka na tržištu.

Razlog za polovinu banaka koje više nisu u bankovnom sustavu, krije se u činjenici da je

došlo do neke vrste okrupnjavanja među bankama, koje je bilo pokrenuto inozemnim

kapitalom matičnih institucija koje su preuzimale manje banke. Takvi oblici koncentracija

najčešće su se odvijali između neke od velikih banaka koja bi onda pripajala neku manju

banku. Koncentracije u bankarskoj industriji mogu utjecati i na ekonomski rast, no to će

ponajprije ovisiti o stupnju gospodarskog razvoja pojedine zemlje. Razvoj financijskog

sustava pozitivno je koreliran s gospodarskim rastom, stoga su obilježja bankarskog sektora

iznimno važna (Ljubaj, 2005).

Prema dosadašnjim bankovnim okrupnjavanjima na području hrvatskog bankovnog sustava,

može se zaključiti da se stvaranje velikih financijskih grupa provodilo međusobnom

spajanjem i okrupnjavanjem među bankama.

52

Na hrvatsko bankarsko tržište velike inozemne banke su ušle kroz stjecanje već postojećih

banaka na tržištu. Jedan od razloga je taj što su se one već specijalizirale u postupcima

pripajanja banaka te posljedično tome izabrale taj model kao njihovu strategiju ulaska na nova

ciljana tržišta, ali i uvjeti za dobivanje odobrenja za osnivanje nove banke su teški.

Okrupnjavanje banaka vrlo vjerojatno dovodi do porasta razine koncentracije u bankovnom

sustavu, međutim, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja treba procijeniti da li je porast

koncentracije dovoljno značajan da bi mogao ugroziti učinkovito tržišno natjecanje (Šubić,

2009). Prilikom okrupnjavanja banaka može se javiti problem omogućavanja nekim bankama

da svoj položaj, kojeg imaju na tržištu, zloupotrijebe.

Analizirajući okrupnjavanja banaka na hrvatskom bankovnom tržištu vidljivo je da su u

velikom dijelu okrupnjavanja sudjelovale najveće banke u sustavu. Ukoliko bi se nastavio i

dalje takav trend, potencijalna opasnost za tržišno natjecanje bi mogla biti činjenica da se

prevelika koncentracija tržišne moći nalazi u posjedu nekoliko najvećih banaka u sustavu.

Prethodno izračunati pokazatelji koncentracije mogu dodatno potvrditi navedenu tvrdnju

(Šubić, 2009).

53

5. BUDUĆNOST POSLOVANJA MALIH BANAKA

5.1. Financijska kriza i bankarska kriza

Financijska kriza je zasigurno ostavila trag na bankarsko poslovanje kako u svijetu, tako i u

Republici Hrvatskoj. Sve skupine banaka su se našle u otežanim uvjetima poslovanja, a

posebno su male banke sve teže upravljale svojom imovinom, obvezama i rizicima

poslovanja. S obzirom da recesivna okolina utječe na performanse bankovnog sustava,

potrebno je dodatno pojasniti i analizirati financijske, ali i ne tako rijetke bankovne krize.

Financijska kriza je širi pojam od bankarske, koja je samo jedna vrsta financijske krize i mogu

biti u snažnoj interakciji. Ekonomska teorija definira financijsku krizu kao oštro, kratko i

ultracikličko pogoršanje svih ili većine financijskih parametara, kamatnih stopa, cijena

dionica ili nekretnina što rezultira komercijalnom insolventnošću i stečajevima financijskih

institucija. Suvremena ekonomska teorija priklanja se stavu o postajanju snažne interakcije

između financijske i bankovne krize. Iako monetaristički pristup pokušava dokazati relativnu

autohtonost bankovnog sektora i njegovu sposobnost da sačuva stabilnost u situaciji

poremećaja na financijskim tržištima, realnije je stajalište po kojem fragilnost realne i

financijske strukture čini i bankovni sustav visoko senzibilnim na eksterne šokove (Prga,

2006). Prilikom promatranja financijske krize ne smiju se izostaviti psihološki čimbenici koji

izazivaju neracionalno i nepredviđeno ponašanje tržišnih sudionika i samim time produbljuju

krizu.

Prema Mishkinu, bankovnu krizu vrlo složenom čini domino efekt, odnosno, kada dođe do

nepovjerenja u financijske institucije, štediše će zbog nedovoljnog znanja o stabilnosti

pojedine banke vući svoje sredstva kako iz nesolventnih, tako i iz solventnih banaka te dolazi

do financijske panike koja se odražava na čitavo gospodarstvo i rezultira velikim gubicima.

Uzrok bankovnim krizama koje su bile izražene devedestih godina može se tražiti u

pogrešnim kreditnim politikama kao i u propustima kontrolnih procesa unutar banke.

Bankovne krize najčešće kreću kao kriza u jednoj banci koja se poslije počinje prelijevati i

zahvaćati cijeli sustav. Karakteristično je za te krize da štediše masovno kreću podizati svoja

sredstva sa računa (bank run) gdje dolazi do propasti banaka. Ovakve krize imaju snažan

financijski efekt na cijelo gospodarstvo gdje građani gube povjerenje u financijski sustav i

regulatorne mehanizme tog sustava (Prga, 2006).

54

Trenutna financijska kriza se razvijala sporo. Postupno je jačala od ljeta 2007. godine, kad su

problemi s drugorazrednim hipotekarnim kreditima izašli na vidjelo. Ipak, tek je trebalo

otkriti koliko su ti proizvodi prisutni u cijelome financijskom sustavu. U proljeće 2008.

godine, američke su vlasti već započele proces dokapitalizacije nekoliko najvećih financijskih

institucija, a financijska je kriza dosegnula vrhunac krajem rujna 2008., kada je propast

Lehman Brothersa potresla cijeli financijski svijet (HNB, 2010).

Zemlje čija tržišta su tek u nastajanju, osjetila su utjecaj krize s povećanjem nesklonosti

prema riziku te smanjenju priljeva kapitala. Zabilježen je također pad tržišta dionica u cijelom

svijetu te je sve navedeno uzrokovalo porast troškova inozemnog zaduživanja za zemlje s

tržištima u nastajanju, unatoč tome što je ublažavanje monetarne politike koje su proveli FED

i ESB dovelo do smanjenja kamata u zemljama s razvijenim tržištima. Povećanje ovih

troškova sve primjetnije postaje krajem 2008. godine.

Uzroci krize kriju se i u povećanom nekontroliranom kreditiranju koje obuhvaća snižavanje

samih kriterija za odobravanje kredita, niske kamatne stope i povoljnije uvjete. Banke su više

gledale vrijednost samog kolaterala nego kreditnu sposobnost dužnika kako bi zaradile na

njegovoj prodaji u slučaju da dužnik nije u stanju otplatiti kredit. Također liberalizacijom

tržišta kapitala sve više su postali dostupni vanjski izvori financiranja te kontrola priljeva

kapitala postaje sve teža.

Financijska kriza u Republici Hrvatskoj se pojavila zbog prelijevanja odnosno domino učinka

iz okruženja. To se dogodilo i zato što robna razmjena hrvatskog gospodarstva s članicama

EU-a čini oko 60% sveukupne razmjene (Prohaska, Draženović, Suljić, 2011). Hrvatska je

imala rastuće troškove zaduživanja, dok je gospodarska aktivnost počela slabiti sredinom

2008. godine da bi 2009. godine krenuo period velike recesije.

Prema Mihaljeku (2009), izdvajaju se četiri glavna događaja na globalnoj razini koji su

prouzročili prenošenje šokova na europske zemlje s tržištima u nastajanju, uključujući

Hrvatsku:

1) propast dvaju fondova banke Bear Stearns za omeđivanje rizika (engl. hedge funds) 17.

srpnja 2007., što je dovelo do postupnog rasta razlika prinosa na državne obveznice izdane u

inozemstvu;

55

2) propast banke Lehman Brothers 15. rujna 2008., nakon čega se ubrzao tada već

jednogodišnji trend pada vrijednosti vlasničkih vrijednosnih papira i rasta razlika prinosa na

državne obveznice izdane u inozemstvu i razlika prinosa na premiju osiguranja od kreditnog

rizika (engl. credit default swaps, CDS), što je dovelo do kratke epizode navale na banke i

povlačenja depozita u rujnu i listopadu 2008.godine;

3) neispunjavanje obveza i nacionalizacija velikih islandskih banaka od 7. do 9. listopada

2008. godine, koji su produbili strahove vezane uz likvidnost i solventnost bankarskog sektora

malih europskih država, a to je potaknulo povlačenje štednih depozita i s tim u vezi

deprecijaciju domaće valute;

4) upozorenje koje je 17. veljače 2009. godine izdala agencija Moody’s, a koje se odnosi na

mogućnost smanjivanja kreditnog rejtinga onih zapadnoeuropskih banaka koje su značajno

izložene europskim državama s tržištima u nastajanju, nakon čega je uslijedio još jedan krug,

najžešći dosad, ponovnog određivanja cijena vlasničkih vrijednosnih papira, obveznica,

premija osiguranja od kreditnog rizika i valuta europskih zemalja s tržištima u nastajanju.

Bankarski sektor je osjetio negativne posljedice recesije u realnom sektoru. Recesivna okolina

je znatan uteg za poslovanje banke, stopa nenaplativih zajmova raste, a regulator sve više

inzistira na strožoj klasifikaciji plasiranih zajmova, što stvara dodatni pritisak na adekvatnost

kapitala, koji se sve više približava zakonskom minimumu, a u nekim je bankama već i prešao

kritičnu razinu (Banka.hr, 2014). Nastankom krize sve je veći udio loših kredita zbog rasta

nezaposlenosti i problema rasta švicarskog franka. Također dolazi do velikog pada danih

kredita kako stanovništvu tako i privatnom sektoru. Vlada zatim poduzima mjere kako bi

zadržala povjerenje u bankarske institucije i povećava iznos osiguranih depozita sa 100 tisuća

na 400 tisuća kuna te time pokušava smiriti već vrlo uznemirene štediše.

Financijska kriza je kao posljedice ostavila nemogućnosti vraćanja kredita, pad tržišnih cijena

nekretnina, porast razine rizika i kamatnih stopa što za sobom povlači i sporiji rast

gospodarstva te deflaciju.

Utjecaj na banke evidentan je u smanjenju kreditne aktivnosti, smanjenju osnovnih prihoda

banaka te povećanje troškova rezerviranja za gubitke i negativne utjecaje tečajnih razlika

(Bilten o bankama, 2010). Međutim, iako su se smanjili troškovi poslovanja (trošak rada,

amortizacija i materijalni troškovi poslovanja), također se smanjila i dobit razdoblja kao i

rentabilnost poslovanja.

56

Prema Europskoj središnjoj banci, prvu liniju obrane od financijskih kriza čine banke,

osiguravajuća društva i druge financijske institucije. Njihova je dužnost da ostanu likvidne i

solventne, da provjeravaju kreditnu sposobnost zajmoprimaca i na taj način upravljaju

rizicima koje preuzimaju.

Drugu liniju obrane čine mjere koje donose tijela javne vlasti kako bi ublažila financijsku

krizu. U te se mjere ubrajaju (ESB, 2015):

1. bonitetna regulativa (tj. pravila kojih se financijske institucije moraju pridržavati kako

bi osigurale učinkovito upravljanje rizicima i sigurnost sredstava deponenata), praćena

objavom informacija kako bi se promicala tržišna disciplina;

2. bonitetni nadzor (tj. osiguravanje da se financijske institucije pridržavaju tih pravila);

3. aktivnosti praćenja i procjene, kojima se utvrđuju ranjivosti i rizici financijskoga

sustava u cjelini.

Pritisci na banke da smanje obujam poslovanja ojačali su nakon globalne financijske krize

kojoj su prethodili valovi spajanja i akvizicija (Banka.hr, 2015). Posljedično tome, razni

ekonomisti smatraju da nema potvrde da razmjeri bankarstva, odnosno veličina banke utječe

na kvalitetu poslovanja te da veće ne znači ujedno i bolje. Preostaje pitanje koliko se vodeće

osobe banaka žele upuštati u ponudu široke palete proizvoda i usluga ili s druge strane, u

jednostavniju ponudu.

57

5.2. Budućnost malih banaka

Sve oštrija konkurencija u bankarskom sektoru, jačanje najvećih banaka, intezivno uvođenje

novih tehnologija i bankarskih proizvoda, te postupan ulazak nebankarskih organizacija na

bankarsko tržište i uvođenje procesa disintermedijacije na domaćem tržištu, opravdano

postavljaju pitanje gdje se danas nalaze male regionalne banke i koja je perspektiva njihovog

razvoja u Hrvatskoj (Institut za javne financije, 2003).

Analiziranjem poslovanja malih banaka pokazano je kako male banke zaostaju za svojim

većim konkurentima. Njihova aktivnost ne ostvaruje dobre rezultate i nužna je promjena,

najizglednije u vidu daljnjeg spajanja ili okrupnjavanja. Međutim, male banke u okviru

pokazatelja poslovanja bilježe kako negativne, tako i pozitivne razlike.

Tako se unutar pozitivnih razlika ističe niži udio kredita u akitvi i viši udio depozita u pasivi

što im donosi dodatnu stabilnost jer je niži omjer kredita i depozita. Suprotno tome, negativne

razlike se očituju u nižoj imovini po zaposlenom, višim troškovima - što uzrokuje slabiju

efikasnost kao i profitabilnost. Nadalje, male banke imaju viši udio loših plasmana koji nije

pokriven višim stopama adekvatnosti kapitala, koji je znatno viši kod njihovih većih

konkurenata.

Do prije nekoliko godina za male banke na hrvatskom tržištu bilo je uobičajeno da svake

godine bilježe dvoznamenkasti postotni rast depozita i kredita, rast dobiti te da imaju stabilnu

bilancu koja je podloga za daljnje širenje poslovanje. No, danas su vlasnici malih banaka u

Hrvatskoj i regiji u izrazito teškoj situaciji. Od 15 banaka koje su u 2013. godini poslovale

negativno, 13 banaka ima aktivu manju od tri milijarde kuna (Banka.hr, 2014).

Potražnja za bankovnim uslugama je dovoljno snažna u svim regijama Republike Hrvatske,

što omogućuje kreditno sposobnim klijentima da dođu do potrebnih usluga. Ako velike

nacionalne banke uspiju u širenju svojih mreža na području cijele države, one će vjerojatno

preuzeti mnoga bolja, veća poduzeća, čak i na regionalnoj razini. Takva veća poduzeća će

zahtijevati širi raspon financijskih usluga od onih koje mogu ponuditi manje lokalne banke.

Isto tako, veće će banke vjerojatno moći ponuditi atraktivniji izbor financijskih proizvoda za

stanovništvo pa će vjerojatno na koncu također imati znatan dio depozita stanovništva na

regionalnoj razini.

58

Zbog komparativnih prednosti boljeg poznavanja lokalnog tržišta, odnosno manje asimetrije

informacija od strane menadžmenta i fleksibilnije unutarnje organizacije, lokalne banke mogu

napraviti kvalitetniju i jeftiniju procjenu rizičnosti klijenata i ulaganja te bolje sagledati

perspektivu razvoja određenog projekta (Institut za javne financije, 2003). Male banke imaju

lokalno iskustvo, odnose, informacijski kapital i osoblje za procjenu malih poduzeća i

zadovoljavanje njihovih financijskih potreba. Također, mala poduzeća često cijene manji

birokratizam malih banaka te visoko vrednuju sposobnost malih banaka za pružanje brze

usluge.

Malo i srednje poduzetništvo u hrvatskom gospodarskom sustavu zauzima vrlo važno mjesto

jer zapošljava veliki broj ljudi, brojno je i ima velik ukupno ostvareni prihod kao i izvoz.

Njihov potencijal je velik te razvojem takvog poduzetništva može se utjecati na razvoj cijelog

gospodarstva kroz otvaranja novih radnih mjesta, povećanjem izvoza i djelovanjem na ukupne

performanse nacionalne ekonomije. Međutim, takva poduzeća nailaze na velike probleme

prilikom prikupljanja financijskih sredstava jer iako banke nude kredite i za njih, teško

prikupljaju informacije na temelju kojih procjenjuju njihovu kreditnu sposobnost. Upravo

zbog toga male banke, koje su upućene u događanja na lokalnom tržištu mogu reagirati na

takve zahtjeve te kvalitetnije i jeftinije odrediti sposobnost klijenata za otplatu kredita.

Ispitivanje Hrvatske narodne banke (2001) je potvrdilo da postoji nekoliko zdravih, uspješnih

lokalnih banaka, malih po veličini prema međunarodnim standardima, pa čak i prema

hrvatskim standardima, koje popunjavaju, a vjerojatno će i dalje nastaviti popunjavati, tu

tržišnu nišu.

Isto tako, sposobnost malih banaka da opstanu može ovisiti o njihovoj spremnosti na

međusobnu suradnju i suradnju s većim bankama, bilo da omoguće klijentima usluge koje

manje banke same ne mogu pružiti, financiranjem većih projekata putem sindiciranih kredita

ili drugih sporazuma o suradnji, bilo stvaranjem potrebne uobičajene infrastrukture kao što su

bankomati (Kraft, 2001).

Očekivanja vezana za budućnost malih banaka idu u smjeru procesa daljnjeg okrupnjavanja

gdje će takve novonastale banke nastaviti pružati specijalizirane usluge svojim klijentima te

pronalaskom tržišnih niša osigurati svoje buduće poslovanje.

59

6. ZAKLJUČAK

Banke, kao najvažniji financijski posrednici, imaju veliki značaj i ulogu u nacionalnoj

makroekonomskoj i monetarnoj politici budući da se preko njih novac i krediti kreću prema

ukupnom gospodarstvu. Stabilnost i sigurnost bankovnog sustava je od izuzetnog značaja jer

samo takav sustav može disperzirati rizike koji nastaju u poslovanju te poticati gospodarski

razvoj pojedine zemlje.

Hrvatski bankovni sustav u posljednja dva desetljeća, prolazi kroz procese spajanja i

pripajanja, odnosno dolazi do porasta koncentracije samog sustava. Broj banaka, zaposlenika

kao i poslovnih jedinica se smanjuje. Također, vrlo je izražen utjecaj ulaska inozemnih

banaka u vlasničke strukture domaćih banaka. U bankarskom sektoru vrlo je važno

zadovoljstvo klijenata koje im se može pružiti brzom i kvalitetnom uslugom, međutim

problem je kako smanjiti troškove prilikom pružanja takvih usluga i kao privlačna opcija

bankama se jednostavno nameće međusobno okrupnjavanje.

Cijeli proces okrupnjavanja može biti poticaj za korištenje suvremenijih metoda poslovanja i

upravljanja bankama. S druge strane, problem se može pojaviti u skupini malih banaka ako ne

rade na poboljšanju svojih usluga i modernizaciji cjelokupnog poslovanja budući da još uvijek

postoje male banke koje u svojoj ponudi npr. nemaju bankomate. Za njihovo poslovanje je

vrlo važno da prate nove zahtjeve tržišta jer u suprotnom, dolazi do problema samog

opstanka.

U recesivnoj okolini koja vlada posljednjih sedam godina, male banke sve teže upravljaju

imovinom, obvezama i rizikom banke. Uloga financijskog posrednika postaje sve teža, budući

da je konstantno prisutan pad neto prihoda, rast nenaplativih zajmova kao i troškova

poslovanja te troškova za rezerviranje po gubicima iz nenadoknadivih ili djelomično

nadoknadivih plasmana. Slabljenje investicijske aktivnosti na tržištu i pogoršana rizična

struktura kredita utječe na cjelokupno bankarsko poslovanje kao i održavanje tražene stope

adekvatnosti jamstvenog kapitala.

Novi regulatorni okvir uvelike otežava poslovanje malih banaka u vidu povećanja pritiska na

marže, problema osiguranja i dostizanja viših razina kapitala, te pritiska na operativni

kapacitet. Cijela situacija zahtjeva prilagodbu na novo nastale uvjete koji utječu na poslovanje

malih banaka.

60

Također, opći troškovi poslovanja će se kroz godine povećavati te utjecati na njihovu već

oslabljenu profitabilnost jer regulatori žele, neovisno o veličini i financijskoj snazi banaka,

stvoriti mjesto samo za solventne i likvidne banke, kao okosnice zdravog financijskog

sustava.

Budućnost za male banke nosi razne izazove s kojima se moraju suočiti i samo pravim

odgovorom na nove postavljene uvjete, moći će naći svoje mjesto u bankovnom sustavu.

Usmjeravanjem na određeni segment bankarskog tržišta uz pružanje specijaliziranih usluga s

obzirom na potrebe svojih klijenata, mogu ponovno postati razvojni centri unutar svojih

lokalnih zajednica. Bliske odnose s klijentima te prepoznavanje potreba malih poduzeća uz

njihovo kreditiranje, najuspješnije provode male banke budući da velike često gube takav

kontakt sa svojim strankama.

Važno je zaključiti kako se male banke moraju konstantno razvijati i raditi na prilagodbi

novim uvjetima jer u konačnici sustav prepoznaje samo banke koje se razvijaju ili pak

stagniraju.

61

LITERATURA

A) KNJIGE

Gregurek, M., Vidaković, N., 2011, Bankarsko poslovanje, RRiF, Zagreb

Kandžija, V., Živko, I., 2014, Upravljanje bankama, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci i

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar – Rijeka

Kandžija, V., Živko, I., 2004, Poslovna politika banaka, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar – Rijeka

B) ČLANCI

Derado, D., 2009, 'Financijska integracija i financijska kriza: Hrvatska na putu prema

ekonomskoj i monetarnoj uniji’, Financijska teorija i praksa, vol 33., no. 3, pp. 303-333.

Jurman, A., 2003, 'Jamstveni kapital hrvatskih banaka u svijetlu novih bazelskih standarda',

Časopis za ekonomsku teoriju i praksu, vol. 21, pp. 65-82.

Jurman, A., 1991, ‘Pribavljanje izvora sredstava u hrvatskim bankama’, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 28, no. 2, pp. 1377-1397.

Mihaljek, D., 2009, ‘Globalna financijska kriza i fiskalna politika u središnjoj i istočnoj

Europi: hrvatska proračunska odiseja u 2009. godini’, Financijska teorija i praksa, vol. 33,

no. 3, pp. 239 – 272.

Miletić, I., 2008, 'Nadzor banaka i stabilnost bankarskog sustava', Ekonomska istraživanja,

vol. 21, no. 3, pp. 43-56.

Pavlović, A., Šverko, I., Vukas, J., 2012, 'Analiza poslovanja malih banaka u Republici

Hrvatskoj', Privredna kretanja i ekonomska politika, vol. 133, pp. 27-45.

Pejić-Bach, M., Posedel, P., Stojanović, A., 2009, 'Determinante profitabilnosti banaka u

Hrvatskoj', Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 7, no.1, pp. 81-92.

Petrović, S., Ružić, T., 2001, 'Koncentracija banaka', Hrvatska pravna revija, vol. 9, pp. 1-20.

62

Prga, I., 2006, 'Stabilnost hrvatskog bankovnog sustava - jesu li bankovne krize prošlost?',

Ekonomija, vol 13., pp. 141-156.

Prga, I., Šverko, I., 2004, 'Značaj malih banaka i njihova budućnost', Računovodstvo i

financije, vol. 50, no. 4, pp. 81-87.

Tipurić, D., Kolaković, M., Dumičić, K., 2002, Istraživanje promjena u koncentraciji hrvatske

bankarske industrije 1993.-2000., Ekonomski pregled, vol. 53., pp. 470-494.

Šubić, R., 2009, 'Uloga stranih banaka u okrupnjavanju bankovne industrije', Ekonomski

vjesnik, vol. 2, pp. 296-313.

C) ZAKONI

Uredba o Narodnoj banci Hrvatske (NN 71/91)

Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/08, 54/13)

Zakon o bankama (NN, br. 161/98)

D) OSTALI INTERNET IZVORI

Banka.hr, 2015, Novi model banaka – „manje i jednostavnije“, pogledano 28.05.2015.,

<http://www.banka.hr/svijet/novi-model-banaka-manje-i-

jednostavnije?utm_source=nldnevni&utm_medium=email&utm_campaign=newsletter>

Banka.hr, 2014, Male banke: Tko će preživjeti, a tko propasti?, pogledano 25.04.2015.,

<http://www.banka.hr/male-banke-tko-ce-prezivjeti-a-tko-propasti/print>

Bankarstvo, Limun.hr, pogledano 25.04.2015.,

<http://limun.hr/main.aspx?id=27399&Page=>

Bank for International Settlements, pogledano 20.04.2015.

<http://www.bis.org/about/financial.htm?m=1%7C2%7C600>

63

Bašić, T. 2012, Monetarni fond bankarima: prenapuhali ste utjecaj Basela III., Poslovni

dnevnik, pogledano 12.04.2015. <http://www.poslovni.hr/trzista/monetarni-fond-bankarima-

prenapuhali-ste-utjecaj-basela-iii-215631>

Birov M., 2011, Basel II. – utjecaj nove regulative na financijska tržišta, banke i njihove

korporativne klijente, Privredna banka Zagreb, pogledano 12.04.2015.,

< www.treasury.hr/docs/HukrHR/DokumentiTekst/99/0.0/Original.ppt>

Dozan, J., 2015, Male banke pod pritiskom kapitalnih zahtjeva HNB-a, Poslovni dnevnik,

pogledano 02.04.2015.,

<http://www.poslovni.hr/hrvatska/male-banke-pod-pritiskom-kapitalnih-zahtjeva-hnb-a-

289619>

Europska središnja banka, 2015, pogledano 13.06.2015.,

< https://www.ecb.europa.eu/ecb/tasks/stability/html/index.hr.html>

Hrvatska narodna banka, 2014, Bilten o bankama, Zagreb, pogledano 15.04.2015,

< http://www.hnb.hr/publikac/bilten-o-bankama/hbilten-o-bankama-27.pdf>

Hrvatska narodna banka, Supervizija - nadzor nad bankama, pogledano 27.04.2015.,

<http://www.hnb.hr/supervizija/hnadzor-nad-

banakama.htm?tsfsg=c415ab445e68585fe845ede944926497>

Hrvatska narodna banka, Publikacije, pogledano 30.04.2015.

<http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-021.pdf>

Hrvatska udruga banaka, 2010, Ususret novoj financijskoj regulaciji, pogledano 19.04.2015.,

<http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_27_-_nova_regulacija.pdf>

Hrvatska udruga banaka, 2007, Okrupnjavanja u gospodarstvu: o složenosti između

koncentracije i konkurencije u europskome okviru, pogledano 29.03.2015.,

< http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_2_-_koncentracije.pdf>

Institut za javne financije, 2003, Perspektiva razvoja malih banaka u Republici Hrvatskoj,

pogledano 15.05.2015., <http://www.ijf.hr/zaklada/2003/skr5.pdf>

64

Jackson, P., Problemi implementacije, pogledano 26.03.2015.,

< https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uac

t=8&ved=0CCAQFjAA&url=http%3A%2F%2Fsiteresources.worldbank.org%2FEXT

CENFINREPREF%2FResources%2F4152117-1270824012230%2F6954188-

1306236058192%2FPatricia_Jackson_BaselIII_issues_May262011_BosnianSerbian.p

df&ei=dvHrVPPJGoyHPfDFgMAN&usg=AFQjCNEH1fDDfl1KCMaLnIwNzztlzkxa

RA&bvm=bv.86475890,d.ZWU.>

Korinčić D., 2014, Analiza hrvatskog bankarskog sektora, Financijski klub, pogledano

15.04.2015. ,<http://finance.hr/analiza-hrvatskog-bankarskog-sektora/>

Kraft E., 2001, Kreditna politika hrvatskih banaka: Rezultati drugog HNB-ova projekta

anketiranja banaka, Hrvatska narodna banka, pogledano 02.05.2015., <http://www.hnb.hr/>

Kraft E., 2003, Strane banke u Hrvatskoj: iz druge perspektive, Hrvatska narodna banka,

pogledano 05.04.2015., <http://www.hnb.hr/>

Ljubaj I., 2005, Indeksi koncentracije bankarskog sektora u Hrvatskoj, Hrvatska narodna

banka, pogledano 27.03.2015., < http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-021.pdf>

Poslovni dnevnik, 2015, pogledano 10.04.2015, <http://www.poslovni.hr/leksikon/sredisnja-

banka-1083>

Prohaska, Z., Olgić Draženović, B., Suljić, S., 2012, Uloga banaka u recesiji hrvatskog

gospodarstva, Financijska tržišta i institucije Republike Hrvatske u procesu uključivanja u

Europsku uniju,, pp. 200-215. pogledano 25.05.2015.

<https://bib.irb.hr/datoteka/610997.Monografija_-_ProhaskaDimitriBlai.pdf>

Štednja, 2011, pogledano 28.05.2015., <http://stednja.blogspot.com/2011/05/male-vs-velike-

banke.html>

The Unintended Consequences of Basel III for Community Banks in the United States,

pogledano 08.04.2015., <www.profitstars.com>

65

POPIS TABLICA

Broj

tablice Naslov Broj

stranice

1 Vlasnička struktura banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u

Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2014. godine

16

2 Grupe banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine

40

3 Ukupna imovina po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2004. do 2014. godine

42

66

POPIS GRAFIKONA

Broj

grafikona Naslov

Broj

stranice

1 Broj banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine

15

2 Ukupna imovina banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do

2014. godine

17

3 Struktura aktive banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do

2013. godine

18

4 Udio imovine dvije (četiri) najveće banke u ukupnoj imovini banaka u

Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine

20

5 Herfindahl-Hirschmanov indeks za banke u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2005. do 2014. godine

21

6 Herfindahl-Hirschmanov indeks za imovinu, dane kredite, primljene

depozite u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2013. godine

22

7 Udjeli imovine, kredita i depozita najvećih banaka u ukupnoj imovini,

kreditima i depozitima svih banaka u Republici Hrvatskoj u 2013. godini

23

8 Obveze i kapital banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do

2013. godine

25

9 Stope promjena kredita banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004.

do 2013. godine

26

10 Udio djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih kredita banaka u

Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2013. godine

26

11 Struktura izvora financiranja banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2010. do 2013. godine

27

67

12 Dobit banaka prije oporezivanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2007. do 2013. godine

28

13

Profitabilnost prosječne imovine (ROAA) i profitabilnost prosječnog

kapitala (ROAE) banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do

2013. godine

30

14 Kretanje stope adekvatnosti jamstvenog kapitala banaka u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2013. godine

35

15 Imovina banaka po zaposleniku usporedivih značajki u Republici Hrvatskoj

u razdoblju od 2011. do 2013. godine

43

16 Kretanje aktive malih banaka u odnosu na ukupnu aktivu u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2014. godine

44

17 Struktura imovine grupe banaka usporedivih značajki u Republici

Hrvatskoj u 2013. godini 45

18 Opći troškovi poslovanja po grupama banaka u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2011. do 2013. godine 46

19 Struktura obveza i kapitala grupa banaka usporedivih značajki u Republici

Hrvatskoj u 2013. godini

47

20 Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala po grupama banaka u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2013. godine

47

21 Dobit (gubitak) banaka iz poslovanja koji će se nastaviti u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine

48

22 Profitabilnost prosječne imovine banaka (ROAA) u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2011. do 2013. godine

49

23 Profitabilnost prosječnog kapitala banaka (ROAE) u Republici Hrvatskoj u

periodu od 2011. do 2013. godine

50

68

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ZNAČAJKE MALIH BANAKA U

REPUBLICI HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka

Prohaske, a pri izradi diplomskog rada pomogla mi je i doc. dr. sc. Bojana Olgić Draženović.

U radu sam primijenila metodologiju znanstveno istraživačkog rada i koristila literaturu koja

je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti

koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen standardan način,

citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog

jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

Tina Drašković