teorija.predavanje.4

5/28/2018 Teorija.Predavanje.4

1/21

1.Knjievno djelo kao samostalnainjenica. Opa, komparativna i

nacionalna knjievnost.

Knjievnost i drugi tekstovi; Struktura knjievnog djela; Knjievno djelo u nacionalnom korpusu; Nacija, nacionalna knjievnost i poimanje nacije

kao imaginarne zajednice;

Korpus zapadnog knjievnog kruga; Kanon kao dogovorena knjievna dijakronijska

paradigma.


2/21

2. Knjievnost i drugi tekstovi

Filoloka analiza teksta: Knjievnost se ostvaruje tek u suradnji autora, djela i

publike: Ona je komunikacija izmeu autora i itatelja.

Knjievnost ovisi o razumijevanju Razumijevanje jezika, okvirnih namjera autora, vjerovanja,

obiaja i miljenja naroda.

Uvid u tradiciju i smisao za nijanse jezinog izriaja. Veinu uvjeta za razumijevanje knjievnih djela stjee se

posebnim obrazovanjem.


3/21

3. Filoloka analiza kao preduvjet

razumijevanja

Preduvjet razumijevanja teksta i utvrivanjanjegove pripadnosti korpusu:

Utvrivanje pravog teksta (varijante, utvrivanjeizvornog i najboljeg teksta, kritika izdanja).

Utvrivanje autorstva i datiranje (vrijeme nastanka ipripisivanje odreenom autoru utjee na razumijevanje).

Komentari: rezultat prethodne analize. Komentar kao

poetak analize.

Filoloka analiza tekstologija.


4/21

4. Djelo kao smislena cjelina

Knjievno djelo je sloena smislena cjelina.

Od besmislenih tekstova do smislenih cjelina.

ak i smisleni tekst neemo shvatiti kao knjievno djelo akoga ne shvatimo kao STRUKTURU.

Unutar JEZINE strukture ostvaruje se KNJIEVNAstruktura: Uokvirena PRIRODOM knjievnog djela i

knjievnom FUNKCIJOM. Od najjednostavnijih prema sloenim. Od poslovice

mladost ludost do sloenih romana.


5/21

5. Struktura knjievnog teksta

Strukturajedan od kljunih pojmova kojima se tumai knjievni tekst.Uao iz epistemologije

Struktura od lat. Structura, graenje, gradnja. Nain na koji je sloenacjelina, na koji dijelovi ine cjelinu.

Odnos meu dijelovima i zakonitosti po kojima je sloena cjelina.

U svim znanostima struktura shaena kao sistem transformacija.

Sistem: zato to podrazumjeva smislenu cjelinu

Transformacija: zato to ne podrazumjeva sluajno uspostavljene vezemeu elementima ve zakonitu organizaciju u kojoj su svi ukljuenielementi preobraeni u skladu s prirodom cjeline (kod nas prirodomknjievnog djela).


6/21

6. Struktura knjievnog djela II

Pojedinani elementi naeg iskustva mogu se razumjeti samo ako se izanjih otkriju sistemi u koje su ukljueni.

Jean Piaget: elementi ujedinjeni u totalitetu koji ima odreena svojstva asvojstva elemenat ovise potpuno ili djelomino od obiljeja totaliteta.

U knjievnosti: organska forma (A. Wl Schlegel)

Forma djeluje iznutra, odreena unutranjom biti samog djela.

Struktura: stalan pokret i promjene (slojevi umjetnosti, lirika, filmski

lager) - Mukarovski Pojam nema isto znaenje kod razliitih teoretiara ali podrazumijeva

usmjerenost na cjelinu.


7/21

7. Struktura i forma

Umjetnost kao formalizacija ovjekovog iskustva u kojoj mentalne slike,emocije, slutnje i ideje dobijaju svoj izraajni oblik. Forma

Ali: formom je prenesen neki sadraj.

Forma je usmjerena na sadraj, sadraj na formu: ne postoji ista forma. Froma: lat. Oblik (gr. Morphe). Kroz povijest razliita zanaenja: Forma kao raspored dijelova, forma u odnosu na sadraj, forma kao

uobliavanje materijala, forma kao pojmovna bit ono to predmet jest(Aristotel).

U toriji knjievnosti: esto se izjednaava sa anrovskim

karakteristikama djela; nain oblikovanja. Struktura: u sebe ukljuuje i elemente forme i elemente sadraja. Struktura: odnosi koji su uspostavljeni meu elementima koji ine

cjelinu.


8/21

8. Slojevitost strukture

Svako knjievno djelo, prema Romanu Ingardenuima tri sloja:

Zvukovni sloj: Zvuk rijei moe biti samostalni element znaenja. Niz postupaka estih u poeziji (rima, ritam, melodija). Odnos rijei prema zvukovima u prirodi (onomatopeja). Jezini znak: jedinstvo zvuka i znaenja. Ferdinand de Saussure: jezini znak kao kombinacija akustine

slike i pojama. Vezaarbitrarna, proizvoljna Znak ne zna za drugi zakon osim tradicije zato to je

proizvoljan, a moe biti proizvoljan zato to se zasniva natradiciji


9/21

9. Slojevitost strukture II.

Jezini znak eli ostvariti prisniju vezu oznaenog i oznaitelja.Glasovna supstanca nije iskljuivo u funkciji oznaavanja:

Sloj jedinica znaenja: Svaka rije ima svoje odreeno, relativno utvreno znaenje.

Asocijativna polja: paradigmatski (polje izabira i sintagmatski

nizovi (polje povezivanja).

Sloj razumijevanja znaenja pojedinih rijei.

Znaenje pojedinih rijei povezuje se tako da se u naoj matipojavi svijet pjesme ili narativnog teksta.


10/21

9. Slojevitost strukture II

Sloj svijeta djela:

Razlikujemo sloj ideja i aspekta knjievnog djela.

Prednji plan (onog to je neposredno jezikom prikazano)

Pozadina (ono na to prikazano u prednjem planuukazuje).

Sadraj: ono to je u knjievnom djelu sadrano.

Oblik: nain na koji je reeno (sadrano) izraeno,odnosno prikazano.


11/21

11. Strukutra prema Juriju Lotmanu

Strukturalno semiotiki pristup Strukturalna metoda: sistem koji mora ispitati odnose meu jedinicama. Semiotika metoda

Strukturalna analiza: otkriva strukturu Semiotika analiza ispituje odnose koji sadre i prenose znaenja. Tekst je poruka: informacije koje nosi umj. Tekst sadrane su u unutarjem

ustrojstvu, funkcionalnij meuzavisnosti i to kako elemenata vieg reda (sie, fabula, likovi, odnosi) tako i onih nieg reda (metrike forme, rima, glasovna ponavljanja.

Svaki element moe biti nositelj znaenja. Tekst je nositelj informacija i umjetnikim djelom postaje ako je sainjen od

sistemskih jedinca knjievnosti kao zasebnog sistema. Kodbitna uloga itatelja. On uspostavlja razliku izmeu sistemskih i

nesistemskih jedinica.


12/21

12. Tema, motiv i fabula (neki

elementi vieg reda) Slojevi: djeluju u jedinstvu koje omoguuje da djelo uvijek

govori svojim vlastitim jezikom.

Kod: omoguava prihvaanje zajednikog jezikaknjievnosti.

Odnos forme i sadraja na primjeru jedinica: Tema: prema grkom thema, ono to je postavljeno:

Ukazuje na to da se knjievno djelo odnosi prema neemneknjievnom.

Sve dijelove djela povezuje ono o emu se govori. Potekoa: u tome da se sve to je u djelu prikazano svede na

jedinstvenu temu.

Odreivanje teme: uvijek je openito.


13/21

13. Tema, motiv i fabula II.

Tema se moe razlagati na motive Motiv (od latinskog moveopokretati, razlog):

Najmanji dio knjievnog djela koji sadrava nekorelativno samostalno znaenje u okviru teme. Brojnost motiva i nain povezivanja ovise o knjievnoj

vrsti kojoj djelo pripada.

Analiza motiva: vea u manjim knjievnim vrstama. Neki teoretiari smatraju da je motiv tematska jedinicakoja se moe prepoznati u mnogim knjievnim djelima. Motivi: dio sadraja; nain ulanavanja motiva: dio

forme.


14/21

14. Fabula, sie, narativ.

Takvo shvaanje motiva vezano uz termin fabula (pria) Fabula (prema lat. fabula, pria) Ima dva principa: vremenski princip i princip

zapleta.

Kralj je umro, a onda je i krraljica umrla (story -pria) Kralj je umro, a onda je od tuge umrla kraljica (plot - zaplet)

U brojnim se knjievnim djelima opisuje neko zbivanje; uzrono-posljedini niz. Fabula oznaava samo niz dogaaja, a ne sve to je sadrano u djelu. Fabularna i nefabularna djela: nemaju sva djela fabulu, niti je u svim djelima fabulu

lako razluiti zbog raznih fabularnih slojeva. Fabula se moe suprotstaviti sieu.

Ruski formalisti: fabula kao sirova graa koja se prerauje u priu (sie) Danas: narativ: konstrukcija sazdana na narativnoj shemi.

U fabuli: redosljed dogaaja Subjektivno vrijeme narativa: redosljed govorenja i perspektiva.


15/21

15. Kompozicija djela

Narativ, trad. Sie (prema francuskomsujet, predmet, razlog) Rijeko se prikazuje pria od poetka do kraja (fabula). Sie je nain kako je fabula prikazana u djelu.

Fabularni elementi dobivaju razliito vrijeme u narativu: odnos izmeuvremena pripovijedanja i vremena u kojem se pripovijeda: razliiti nainitrajanja: elipsa (poslije dvije godine), pauza (opisi, refleksije), prizor(vrijeme pripovijedanja i pripovijedano vrijeme se podudaraju), rezime (kadse itave godine samu u reenici ili dvije)

Kompozicija: prema lat. compsitio, sloiti, uskladiti Nain na koji je odreena tema obraena, sastavljena od nekih manjih

dijelova. Djelo je sloena jezina tvorevina, jasnoa izlaganja esto nije najvanija.

Nain na koji je djelo sloeno jednako vaan kao tema.


16/21

16. Motivacija djela

Motivacija:

Nain na koji se opravdava unoenje pojedinih motiva injihovo povezivanje u cjelinu.

Svaki motiv treba imati svoje opravdanje:

Stvaranje iluzije zbilje,

Ekonominost izraza,

Stvaranje umjetnikog dojma.


17/21

17. Odnos djela prema drugim djelima

Svaka knjievna struktura odnosi se prema: Stvarnom svijetu

Drugim knjievnim djelima. Jedan i drugi odnos mogu biti razliito

MOTIVIRANI.

Knjievno djelo odnosi se prema izvanjskimuvjetima nastanka: U odnosu prema sinkronijskim imbenicima. U odnosu prema dijakronijskim imbenicima.


18/21

18. Sinkronijska uvjetovanost

Sinkronijski, knjievna struktura odnosi se: Prema suvremenim izvan-knjievnim diskurzivnim

presjecitima, nacionalnim i globalnim:interdisciplinarno.

Prema suvremenim knjievnim djelima, nacionalnim istranim: intertekstualno.

Sinkronijska uvjetovanost knjievnih djela zahtijeva iriuvid u procesu interpretacije pojedine knjievne strukturei ispitivanje sva tri sloja njegova znaenja.


19/21

19. Dijakronijska uvjetovanost

Dijakronijski, knjievna struktura odnosi se: Prema dijakroniji vlastite knjievnosti i kulturne

paradigme. Prema ire zamiljenom dijakronijskom sustavu

komparativnog diskurzivno uvjetovanog konteksta.

Knjievno djelo u okviru zadane metodoloke

paradigme smjetamo u povijest nacionalneknjievnosti, uvijek u dinaminom odnosu premafenomenu knjievnosti kao zamiljene cjeline.


20/21

20. Korpus nacionalne knjievnosti.

U prouavanju pojedinane knjievne injeniceuvijek polazimo od nacionalnog korpusa:

Smjetanje knjievnog djela na mjesto u korpusunacionalne knjievnosti: Prema knjievnim osobinama i drutvenoj kontekstualnoj

uvjetovanosti,

Na temelju knjievne analize: filoloke i povijesno knjievne, a

na temelju spoznaja iz teorije knjievnosti i kritikog odnosaprema djelu.

Knjievna razdoblja kao konvencije, djela kao konkretnerealizacije.


21/21

21. Opa i komparativna knjievnost

Svako djelo usustavljeno u nacionalni korpus istovremenopripada imaginarnom korpusu (ope) knjievnosti.

Komparativna knjievnost: pronalaenje mjesta pojedinihdjela iz nacionalnih knjievnosti u sustavu intertekstualnih iinterdisciplinarnih odnosa uspostavljenih prema idealnozamiljenom i pragmatiki realiziranom, dogovorenomkanonu.

Opa knjievnost kao potencija i komparativno realiziranisustav intertekstualnih odnosa kao realna mogunost

prouavanja. Pronalaenje mjesta nacionalne kulture u zamiljenoj

kulturnoj zajednici zajednikog knjievnog i kulturnogkruga.

teorija.predavanje.4

Documents