teorija za tutorijal 8 iz im2 - · pdf filesistemi s konstantnim koeficijentima ... ovaj...
TRANSCRIPT
Teorija za Tutorijal 8 iz IM2
6.2. Sistem obinih linearnih diferencijalnih jednaina 1. reda
Definicija 6.2.1. Sistem diferencijalnih jednaina oblika
gdje su , ija fi, za , 1, 2,...,i j n , neprekidne funkcije na nekom intervalu I u R zovemo
sistemom obinih linearnih diferencijalnih jednaina 1. reda.
Rijeiti ovaj sistem znai nai funkcije 1 2, , ... , ny y y neprekidno diferencijabilne na
intervalu I takve da zadovoljavaju svaku od jednaina u sistemu. Ureena n -orka funkcija
1 2, , ... , ny y y se zove rjeenje toga sistema.
Cauchyev problem ili problem poetnog uslova u ovom sluajujeste problem da se za
zadani 0 Ix i proizvoljne brojeve 01 02 0, , ... , ny y y nae rjeenje sistema tako da vrijedi
Ako stavimo
onda se zadani sistem moe zapisati kao
(6.2.1)
Takoer Cauchyev problem moemo pisati u matrinom obliku
(6.2.2)
Iz teoreme5.1.1. u 5.1. o egzistenciji i jedinstvenosti rjeenja sistema n diferencijalnih
jednaina prvog reda zadanog u normalnom obliku slijedi neposredno sljededa teorema:
Teorem 6.2.1. Neka su , ija fi : I R neprekidne funkcije na I za , 1, 2,...,i j n . Neka je 0Ix i
01 02 0, , ... , ny y y R . Tada Cauchyjev problem
ima jedno i samo jedno rjeenje.
Sistemi s konstantnim koeficijentima
Elementi matrice A (x), funkcije ( )xija se zovu koeficijenti sistema (6.2.1). Ako su
koeficijenti konstantni, onda su elementi matrice A brojevi, pa imamo sistem
(6.2.3)
uz poetni uslov
(6.2.4)
Ovaj sistem se zove sistem linearnih diferencijalnih jednaina 1. reda s konstantnim
koeficijentima.
Ako je 0f , tj. ako je ( ) 0, ( ), ( 1,2, ..., )if x x I i n , onda se sistem (6.2.1), pa, dakle, i
sistem (6.2.3), zove homogen, u protivnom sistem se zove nehomogen.
Metode rjeavanja sistema linearnih diferencijalnih jednaina 1. reda
1. Svoenje na jednu jednainu vieg reda
Jedna od metoda se sastoji u tome da se viestrukim deriviranjem jednaina
posmatranog sistema izbace sve nepoznate funkcije osim jedne. Na taj nain dolazimo do
jedne linearne diferencijalne jednaine n-tog reda, koju zatim rjeavamo poznatim metodama.
2. Eulerova metoda
Druga metoda, Eulerova, se sastoji u tome da se rjeenje pripadnog homogenog sistema
pretpostavi u obliku
gdje je
Uvrtavanje u (6.2.5) daje
pa dolazimo do poznatog problema da za matricu Anaemo vlastite vrijednosti i vlastite vektore.
Primijetimo da matrica Ane mora biti ni simetrina ni ortogonalna, vedmoe biti proizvoljna. Problem
egzistencije i nalaenja vlastitih vrijednosti i vlastitih vektora za proizvoljnu matricu nije tako
jednostavan, pa to oteava diskusiju.
Ako sistem rjeavamo Eulerovom metodom, onda se moe dogoditi da neka vlastita vrijednost
od A ima viestrukost veu od 1. Tada razlikujemo dva sluaja.
a) Vlastitoj vrijednosti je pridrueno onoliko linearno nezavisnih vlastitih vektora kolika ja
njena viestrukost.
b) Vlastitoj vrijednosti pripada manje linearno nezavisnih vlastitih vektora nego to je njena
viestrukost.
3. Dijagonalizacija matrice sistema
Sistem
moemo vrlo elegantno rijeiti, ako se matrica A moe dijagonalizirati. Pretpostavimo da je to
mogude, i da je
Da bismo dobili dijagonalnu matricu pomnoimo prethodnu jednainu s 1X slijeva.
gdje smo stavili
Ovaj sistem, kad se raspie, svodi se na n nezavisnih jednaina
Svaka od ovih jednaina je linearna diferencijalna jednina 1. reda, ije rjeenje je
Konstanta iC se izrauna iz poetnog uslova, koji je sada
Kad tako dobijemo ( ), ( 1, 2, .... , )x i niz rjeenje y naemo iz formule
Ova metoda omoguava elegantno rjeavanje sistema, ako je njegova matrica simetrina.
Neke nesimetrine matrice se takoer mogu dijagonalizirati.
287728782879288328842885289128922893skk:tm1294329442945295129522953295529562957295929602961