www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 20 (2760) • Godina LXI. Zagreb, 18. svibnja 2010.

Naučimo djecu kako da poboljšaju naš svijet

Vještine građanske kompetencije te konstruktivno sudjelovanje u aktivnostima zajednice od najmlađe dobi stvara generaciju svjesnu svojih ustavnih mogućnosti i obveza, omogućuje im da budu aktivno građanstvo, koje će jednog dana postati bolji političari, bolji saborski zastupnici, odvjetnici, suci... Građanski odgoj i obrazovanje usmjereno na iskustveno učenje ima višestruki učinak na osobni razvoj, jer potiče mišljenje, rješavanje problema i odlučivanje, svladavanje izazova, kreativnost, preuzimanje rizika za učenje, suradnju s drugima, upravljanje sobom, samovrednovanje prednosti i nedostataka, razvoj identiteta i samopouzdanje, poduzetnost te vještine uspješnog učenja Str. 15-18

OkruGLI stOL sDP-a

Vanjsko vrjednovanje obrazovanja str. 6

STRUčNO USAVRšAVANJE KNJIžNIčARA

Obrazovno središte škole bez financijske potpore str. 4

U ovom broju za Školske novine pišu i govore Goran Sirovatka, dr. Gvozden Flego, Marija Lugarić, dr. Petar Bezinović, dr. Josip Milat, dr. Vlatko Previšić, mr. Olga Lui, Ivana Ostrički, Helena Novak, Romana Pastuović, Suzana Jurjević, Zorislav Jelenčić, Nevenka Lončarić-Jelačić, dr. Marko Palekčić

tema broja: GRAANSKI ODGOJ I LJUDSKA PRAVA U ŠKOLAMA

ODLuČIVANJE struČNIH AktIVA

Cijene udžbenika ne smiju ugroziti

kvalitetu i učiteljsku

autonomijustr. 3

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.2www.skolskenovine.hr

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Na Sveučilištu u Zadru provedeno je zanimljivo istra-živanje o zdravlju i ponašanju studenata toga sveučilišta i prema onome što je objelodanjeno može se reći da su podaci prilično intrigantni. Radi se ustvari o projektu pod nazivom Zdravi student, čiji je cilj bio upoznavanje stu-denata sa suvremenim spoznajama iz različitih područja

zaštite zdravlja i prevencije ovisnosti. Na uzorku od 675 brucoša ispitivane su njihove prehrambene navike, tjele-sna aktivnost, seksualno ponašanje, konzumacija alkohola i cigareta.

Iz anketa koje su provedene razvid-no je da čak 53 posto studentica prve godine na Zadarskom sveučilištu još nije bilo na ginekološkom pregledu. Rezultati koji su najviše iznenadili is-pitivače odnose se na seksualni život brucoša. To da ih je 80 posto imalo seksualni odnos ne bi trebalo tumačiti kao očekivani podatak s obzirom na još uvijek snažno isticanje svjetona-zorskih postulata koji takvo nešto ne dopuštaju prije braka. No, što je, tu

je. Uz taj visoki postotak spolno aktivnih brucoša strši još jedan poražavajući podatak koji govori da među njima 37 posto za zaštitu koristi metode koje se teško mogu na-zvati sigurnima, a osam posto priznalo je kako kao zaštitu ne koristi apsolutno ništa.

Rezultati istraživanja pokazuju kako redovito, odnosno svakodnevno puši 29 posto studenata, a povremeno njih 27 posto. Kao razloge koji bi ih potaknuli na prestanak pušenja 72 posto redovitih pušača navodi zdravstvene probleme, a samo četvrtina njih navodi cijenu cigareta. Kad je riječ o konzumiranju alkohola samo deset posto studenata izjavljuje da nikad ne konzumira alkohol, a pre-ostali kažu da barem ponekad dolaze u kontakt s alko-holom, dok njih 15 posto pije redovito. Ovakvi rezultati još jednom potvrđuju važnost kontinuiranoga preventiv-nog djelovanja i edukacije mladih ljudi o štetosti alkohola i cigareta na zdravlje te važnosti mjenjanja i formiranja stavova vezanih za konzumiranje cigareta i posebice al-kohola, čija konzumacija sve više postaje društveno pri-hvatljivo ponašanje.

Studenti, kaže anketa, vode računa o prehrani: njih 52 posto svaki dan redovito doručkuje, a 41 posto kon-zumira kuhani obrok. O tjelesnoj aktivnosti, međutim, puno manje brinu. Najviše studenata, oko 86 posto, aktivno se bavi sportom samo sat do dva svoga slood-nog vremena. U studentskom savjetovalištu provedene su i dvije edukativne radionice čiji je cilj bio prevencija rizičnih zdravstvenih ponašanja. Na prvoj se educiralo sudionike o tome kako reći ne u nekim za njih proble-matičnim situacijama, a u drugoj se razgovaralo o tome što je to pravilna prehrana, o istinama i mitovima o po-pularnim dijetama, i o tome li zdrava prehrana nužno i skupa.

E, sad, u stilu vječnoga čangrizala mogao bih postaviti barem nekoliko pitanja ili konstatacija. Recimo, doista je zbunjujuće da polovica mladih djevojaka u dobi od dva-deset godina nije još posjetila ginekologa. S druge, pak, strane to je i očekivano, jer u školi nema ni zdravstve-nog, ni spolnog niti bilo kakvog sličnog odgoja. I zašto se onda čudimo što djevojke ne posjećuju ginekologa zbog vlastitog zdravlja, a ne zbog želje da budu promi-skuitetne? Zašto se onda čudimo što gotovo polovica mladih pri spolnom odnosu ne koristi zaštitu? Zbog ek-shibicionizma ili zbog neinformiranosti i neznanja? Kad je riječ o prehrani, spremni smo organizirati tribine o svim mogućim vrstama dijeta koje će nam pomoći da smrša-vimo. No, pitanje je u okviru kojega školskog predmeta smo mlade poučili o zdravoj prehrani. Je li to domaćin-stvo, kojega već desetljećima nema u našim školama i u kojemu se mnogo toga moglo naučiti - od prehrane, osobne higijene do nekih životnih i praktičnih stvari po-put šivanja gumba ili prozračivanja prostorije? Pa naše kćeri ne znaju zašiti najobičniji gumb, a ja sam u šestom razredu osnovne morao svladati barem tri osnovne vrste veza iglom!

Pitanje je i hoće li se kakva kvalitetna promjena do-goditi s donošenjem nacionalnoga kurikuluma, koji još nije na vidiku. Ili ga prosvjetna vlast donosi u teškoj konspiraciji pa se ništa niti čuje niti vidi. Pa ni ne znamo hoće li u njemu biti mjesta i za odgojne sadržaje ili će se svesti isključivo na obrazovne ciljeve i postignuća, bez obzira na opasnost da nam to donese manje zdravu mladež.

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Integrirana nastavasVATKO jE jEDINsTVEN, sVI sMO RAZLIČITI str. 9

slobodno vrijemeZA POBOLjŠANjE KVALITETE ŽIVLjENjAstr. 10

FizikaZNANOsT KAO ZNANsTVENA FANTAsTIKA str. 11

Velika Britanija - učenje uz pomoć stimulansaPAMETNI LIjEKOVI ZA BOLjE OcjENE str. 14

Posjetili smo Osnovnu školu Matije Gupca, Tavankut, Republika srbijaUsTRAjNI ČUVARI HRVATsKE RIjEČI str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Škola bi trebala poučiti kako mudro koristiti nove tehnologije. Zapravo se nastavnici, pa čak i knjižničari, navikavaju na ideju da sve informacije i nastavni materijali mogu biti dis-

tribuirani studentima u digitalnoj formi. S ekonomskog gledišta to zaista ima smisla: jeft-inije je. No ograničiti se na ispunjavanje učionica elektroničkim sustavima je kratkovidno ponašanje.

Sredstvo informiranja je bitno, i to vrlo bitno. Bez knjiga, ne samo da je teško koncentrirati se, već smo prisiljeni da na internetu tražimo znanja koja smo ranije naučili i pohranili u naše duboko pamćenje.

Gubljenje dugotrajnog pamćenja je najveći rizik.Nicholas Carr, američki pisac i znanstvenik

Novi list, 17. svibnja 2010., str. 42

Zdrava mladež

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 3www.skolskenovine.hr

aktualno

Kako se približava rok konačnog odabira udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za upo-rabu u školama, počinju se javljati glasovi da bi bi se

stručni aktivi učitelja/nastavnika trebali opredijeliti za naj-jeftinije udžbenike. Čak se insinuira, pa i javno, da je u tom smislu MZOŠ dao preporuku školama i nastavnicima. To s istinom, dakako, nema nikakve veze, no ima – čini se – sa že-ljama nekih nakladnika koji su nezadovoljni izjašnjavanjem učitelja, konkretnije – postotkom udjela njihovih naslova na-kon izjašnjavanja učitelja.

Ministarstvo – treba to imati na umu – nije dalo nikakvu preporuku glede ci-jena kao putokaza u izboru udžbenika; štoviše, u dopisu od 7. svibnja ove godine, izričito je rečeno i službeno potvrđeno da prethodno mi-šljenje Vijeća roditelja o pri-hvatljivosti cijene odabranih udžbenika nije obvezujuće za stručne aktive. Time je MZOŠ ostao dosljedan u opredjeljenju da cijena udž-benika ne smije biti glavnim i konačnim kriterijem njiho-va odabira. To je, podsjeća-mo, bilo s pravom osporeno još dok je o nacrtu prijed-loga Zakona bila riječ, pa su ministar Fuchs i njegovi suradnici dobro učinili uva-žavajući ne samo primjed-

be i prijedloge struke nego i članova saborskog odbora za obrazovanje i drugih saborskih zastupnika. Cijena kao glavni kriterij odbačena je, a MZOŠ i Hrvatski sabor socijalnu su osjetljivost pokazali time što su cijene udžbenika stavili pod kontrolu te Zakonom naložili nakladnicima da cijene udžbe-nika za sljedeću školsku godinu snize za deset posto najma-nje. I tu priča s cijenom biva okončana, a prostor učiteljske/nastavničke autonomije otvoren.

Udžbenici nisu istiSvaki pak nastavnik mogao bi posvjedočiti da nisu svi udž-

benici isti. (Apsurdno bi bilo da je tako!) Različiti su – po konceptu, po didaktičko-metodičkom pristupu, po likovno-grafičkom oblikovanju, po opsegu, po mogućnostima koje otvaraju i potiču u nastavi... po mnoštvu parametara koji za-pravo utječu na njihovu kvalitetu, ono što se – u konačnici – verificira nastavnim i učeničkim postignućima. Svaka će ozbiljnija analiza to potvrditi, jednako kao što svaki učitelj/nastavnik zna zbog čega se opredjeljuje za ovaj, a ne za onaj udžbenik.

S druge strane, svi oni koji slobodno odabiru udžbenik po njegovim obilježjima i vrlinama zasigurno lako mogu naslutiti trikove nekih nakladnika: drastično smanjiti cijenu onih naslova koji su loše prošli u izjašnjavanju učitelja, ne bi li tako snižena cijena bila mamac da se opredjeljenje po-kazano slobodnim izjašnjavanjem eventualno promijeni, te da se, ipak, ”izaberu” udžbenici koji to svojom kvalitetom ne zaslužuju. Takvi pokušaji čista su i perfidna manipulacija usmjerena ne samo protiv intencija Zakona i ciljeva pouča-vanja/učenja (kvaliteta postignuća), nego i protiv autonomije učiteljskog odlučivanja.

Igre cijenama u korist lošijih udžbenikaNekima, nažalost, kao da nije jasno da snižavanjem cije-

ne za vrijednost dva-tri sladoleda ne mogu kupiti naklonost učitelja za knjige već ostarjele i u struci slabo prihvaćene jer su lošije od udžbenika drugih nakladnika. I stoga pokušavaju igrati mimo pravila struke, štiteći samo svoje interese.

No, pokazat će se, vjerujemo, da učitelji nisu naivni i da oni ne će raditi u korist vlastite štete te da će znati braniti vlastitu autonomiju i stručne argumente u odabiru, populi-stičkim i trgovačkim smicalicama unatoč. Samo slobodno i stručno odlučivanje učitelja i aktiva bit će, naime, jamac oda-bira udžbenika visoke kvalitete s kojima se mogu učinkovito postići željeni odgojno-obrazovni ciljevi.

Anđelko Jelin

Od svih zemalja u regiji upravo Hrvatska najbliža Srbiji po pi-tanju ustroja sustava znanosti i obrazovanja, te kako su iskustva Hrvatske kao skore buduće članice EU za Srbiju od iznimnog značaja

Ministar znanosti, obrazova-nja i športa Radovan Fuchs sastao se s potpredsjedni-

kom Vlade i ministrom za znanost i tehnološki razvoj Republike Srbi-je, Božidarom Đelićem. Bilateralni sastanak održan je na marginama Godišnje skupštine Europske banke za obnovu i razvitak koji se 14. i 15. svibnja održavao u Zagrebu. Nakon sastanka, obojica sugovornika iska-zali su svoje zadovoljstvo susretom, te su naglasili kako u znanosti Hr-vatska i Srbija imaju puno dodirnih točaka koje treba iskoristiti kao te-melj za daljnje unaprjeđenje već po-stojeće dobre suradnje dviju država u tom području.

Kao primjere smjernica razvoja suradnje u znanosti, ministar Fuchs naveo je mogućnost natjecanja za-jedničkim projektima za sredstva iz Sedmog okvirnog programa (FP7), stvaranje zajedničke baze recen-zenata za javno financirane znan-stveno-istraživačke projekte, kao i zamisao o omogućavanju razmje-

ne vremena za korištenje kapitalne znanstvene infrastrukture kojima dvije države svaka za sebe raspo-lažu. Ministar Fuchs također je spomenuo kako pred Hrvatskom i Srbijom stoje slični izazovi po pita-nju iznalaženja dugoročno održivog modela financiranja znanstveno-istraživačkih instituta i znanstvenih projekata.

Potpredsjednik Đelić istaknuo je kako je od svih zemalja u regi-ji upravo Hrvatska najbliža Srbiji po pitanju ustroja sustava znanosti i obrazovanja, te kako su iskustva Hrvatske kao skore buduće članice EU za Srbiju od iznimnog znača-ja. Uz to je najavio i kako će dvi-je države u slijedećih godinu dana organizirati i prvi hrvatsko-srpski znanstveni dan, koji bi omogućio izravnije povezivanje znanstvenika

dviju država, ali i jače povezivanje znanosti i gospodarstva u čitavoj re-giji. Najavio je također i formiranje regionalnog tehnološkog fonda ko-jega bi poduprli EU i Europska ban-ka za obnovu i razvitak. Cilj fonda bio bi omogućiti poduzetnim znan-stvenicima i stručnjacima iz regije da svoje poduzetničke ideje ostvare kod kuće, umjesto da zbog njih mo-raju odlaziti u inozemstvo. Na kon-cu je potpredsjednik Đelić istaknuo kako sve veće potrebe velikih i eko-nomski jakih država za stručnim visokoobrazovanim kadrom pred-stavljaju zajednički izazov za sve manje zemlje, kakve su i Hrvatska i Srbija, te da se manje zemlje samo kroz suradnju i zajednički nastup na svjetskoj sceni mogu oduprijeti ina-če neminovnom odljevu mozgova.

R.I.

Ministar Fuchs s potpredsjednikom Vlade Republike Srbije Božidarom ĐelićemmZo©

Puno dodirnih točaka u znanosti i obrazovanju

Matica hrvatskih sindikata, odnosno njihov predsjed-nik Vilim Ribić oštro se

prošloga tjedna obrušio na Vladu RH i ministra financija Ivana Šu-kera zbog namjere da državnim i javnim službenicima oduzme prava zajamčena kolektivnim ugovorom - božićnice, regres i dar za djecu. Tih 3000 kuna po osobi, odnosno uku-pno 640 milijuna kuna vladi treba isključivo za krpanje proračunskih rupa koje će nastati ukidanjem kri-znog poreza, pojašnjava Ribić.

- Ono što vlada namjerava ispod svakih je civilizacijskih kriterija. Nije moguće da kolektivni ugovor prestane, a da odmah isti dan pre-stanu vrijediti i prava iz toga kolek-tivnog ugovora!

Objasnio je kako su tijekom pre-govora sindikati iznijeli šest raznih prijedloga, no nijedan nije prihvatio ministar financija, koji vodi prego-vore. Zato ga je Ribić prozvao sa-trapom javnih službi, koji se ovako ponaša još od 2004. godine:

- Nijedne pregovore Šuker nije uspješno završio, nijedan sporazum

nije potpisan dok je on vodio pre-govore. Tek kada je bio gurnut u zapećak, onda bi premijer ili netko drugi preuzeo pregovore i potpisao sporazum sa sindikatima.

Sindikalne prijedloge Šuker odbi-ja pod izgovorom da vlada namjera-va smanjiti javnu potrošnju, dodaje Ribić, iako je ona u Hrvatskoj, pre-

ma podacima Eurostata, jedna od najmanjih u Europi, samo 9,8 po-sto BDP-a. Daljnjim smanjivanjem javne potrošnje žrtve će biti upravo građani, jer se neće ulagati u zdrav-stvo i školstvo.

- Ovo je demontaža socijalne dr-žave! To je potpuno suprotno pro-gramu HDZ-a i ustavnom određe-nju ove zemlje. Vlada ne zna što radi, nikamo ne vodi, ne kormilari ovim brodom već pluta nesvjesna svojih postupaka. Jedini su joj kri-teriji kratkoročni učinci na javnost - optužuje Ribić.

Spomenuo je i dio medija kojima se vlada dodvorava, putem kapita-la, a koji obmanjuju javnost kako bi HDZ dobio i iduće parlamentarne izbore. To je jedina svrha ovakvog ponašanja vlade, zaključuje Ribić.

Zbog toga će se i Matica pridru-žiti skorašnjem sveopćem sindikal-nom saboru, koji bi konačno trebao uroditi sindikalnim jedinstvom i ot-porom ovakvoj politici vlade i nje-zinih pregovarača.

B. Nađ

Oštro po vladi i ministru Šukeru matICa HrVatSKIH

SINDIKata

Vlada demontira socijalnu državu!

Odlučivanje stručnih aktivaUDÆbeNICI

Cijene udžbenika ne smiju ugroziti

kvalitetu i učiteljsku

autonomiju

Pokazat će se, vje-rujemo, da učitelji nisu naivni i da oni ne će raditi u korist vlastite štete te da će znati braniti vla-stitu autonomiju i stručne argumente u odabiru, populi-stičkim i trgovač-kim smicalicama unatoč.

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno4www.skolskenovine.hr

Orijentacija suvremene ško-le na istraživačku i pro-blemsku nastavu, na tim-

sko suradničko učenje, na veću samostalnost učenika u stjecanju znanja te na transformaciju učeni-ka od objekta u subjekt odgojno-obrazovnog procesa, sve to daje školskoj knjižnici ulogu temelj-nog čimbenika osuvremenjivanja odgojno-obrazovnog procesa, kao i jezgre informacija i mogućnosti za učenje i napredovanje. Škol-ska knjižnica je ključna poveznica ostvarivanja temeljnih kompeten-cija cjeloživotnog obrazovanja i međupredmetnih sadržaja u okviru školskoga kurikuluma - mogla bi ovo biti temeljna misao koja je ne-prestano isticana tijekom trodnev-noga stručnog skupa za školske

knjižničare voditelje županijskih stručnih vijeća te za više od stotinu knjižničara dalmatinskih županija, koji je u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan od 13. do 15. svibnja u Splitu. Tema sku-pa pod naslovom Školska knjižnica - ključna poveznica u nacionalnom i školskom kurikulu, mjesto potica-nja zaštite dječjih prava bila je do-ista poticajna za razgovor o ulozi školske knjižnice u suvremenom obrazovnom sustavu.

Kroz uvodna plenarna izlaga-nja i raspravu stalno se isticalo da je školska knjižnica informacij-sko, medijsko, kulturno i komu-nikacijsko središte škole, mjesto razvoja identiteta svakog uče-nika. Ona je na usluzi svim su-dionicima odgojno-obrazovnog procesa i osigurava stručnu pot-poru za potrebe redovite nastave, izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Kroz razne programe potiče učenike na samostalno istraživanje, uporabu svih izvora znanja na različitim medijima te ima temeljnu ulogu u učenju uče-nja i osposobljavanja učenika za cjeloživotno učenje.

Na usluzi svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa

Suradnja i timski rad između školskoga knjižničara i ostalih sudionika odgojno-obrazovnog procesa nužni su, jer knjižničar treba ostvariti korelacijski pristup planiranju i programiranju rada. Školska se knjižnica neposredno uključuje u školski kurikulum kroz modul knjižnično-informacijskog obrazovanja, a posredno u sklo-pu međupredmetnog povezivanja. Knjižnično-informacijsko obrazo-vanje ostvaruje se kroz tri područja - čitanje, informacijsku pismenost i kulturnu i javnu djelatnost školske knjižnice. Iz toga uvijek proizlazi pitanje koje ćemo kompetencije razvijati kod učenika, kako, kada i

gdje ćemo ih razvijati i kako ćemo vrednovati učinke rada knjižničara, no stvari valja sagledavati i iz šire perspektive, jer u kurikularnom pri-stupu samo učenje omogućuje pri-stup svim područjima života, nije vezano za određeno mjesto i vri-jeme, u prvom mu je planu razvoj ključnih kompetencija učenika te se naglašava situacijsko i praktično učenje usmjereno na pitanja, proble-me i istraživanja. Posve je prirodno da se u knjižnici učenike potiče ne samo na čitanje nego i na razvijanje čitalačkih vještina i navika. Kad je riječ o informacijskoj pismenosti, onda se ne radi o poznavanju rada računala nego o prepoznavanju in-formacijskih potreba učenika, tra-ženju, pretraživanju, vrednovanju i uporabi pronađene informacije pa se ovaj segment sve više ogleda kroz istraživačke projekte korištene u različitim školskim predmetima.

Kad je riječ o integraciji i kore-laciji sadržaja različitih predmeta, odavno se potvrdilo da to knjiž-ničari najbolje mogu, jer imaju najbolji uvid u cjelinu odgojno-obrazovnog procesa, raspolažu s mnogo informacija i nisu vezani

za jedno područje pa predmetnim nastavnicima mogu sugerirati i po-ticati ih na takve projekte u kojima je integrirano više predmeta oko jedne teme. Postoje i kroskuriku-larne teme idu malo teže zbog či-njenice da za njih nije predviđena satnica, već se podrazumijeva da će ih se realizirati tijekom godi-ne. To mogu biti teme iz područja ljudskih prava, ekologije, građan-skog odgoja koje se u školi treba realizirati iako nisu pozicionirane u neki poseban predmet. Knjiž-ničari sve to mogu ostvariti, ali moraju imati primjerene uvjete za realizaciju. Ponajprije materijalne, jer ne može se raditi s izvorima ako ih nema. Premda su školske knjižnice obveza svake škole, da-nas su uvjeti u kojima one djeluju

različiti, jer ovise o snalažljivosti ravnatelja, o tome koliko ravnatelji mogu osigurati novca mimo onoga što škola dobije iz proračuna, koli-ko novih naslova ili drugih medija mogu osigurati za školsku knjižni-cu u situaciji kad iz proračuna već tri godine škole ne dobivaju ni lipe za nabavu upravo knjižne građe.

Bez namjenskih sredstava

Upozoreno je u više navrata da je donedavno opremanje knjižnica i nabava knjiga bila osigurana kroz namjenska sredstva iz proračuna, ali da toga nažalost u posljednje tri godine nema, budući da se je država u borbi protiv krize i ne-minovnosti štednje odlučila uštede ostvariti baš na nekoliko milijuna kuna namijenjenih školskim knjiž-nicama. Iz toga slijedi posve logič-no pitanje: koga knjižničar može motivirati starom, pljesnivom, ras-padnutom i nehigijenskom knji-gom? Odrasle teško, a djecu goto-vo nikako! I zato treba upregnuti sve snage i inzistirati na tome da se poštuju zakonske odredbe i da

se realizira državni proračun u ko-jemu knjižnice nisu izbrisane kao stavka nego je samo obustavljeno izdvajanje novca za tu namjenu. Dakle, nije to traženje nekakve mi-lostinje nego zahtjev da se osigura novac koji knjižnicama pripada. Osim toga, nije to samo novac za nabavu knjižne građe nego i za in-formatičku opremu i audio građu.

Činjenica je da se knjižničari godinama formalno i neformalno stručno usavršavaju, rade na sebi, razmjenjuju znanja i iskustva i da u tome postoji dugogodišnji kon-tinuitet. Uz to valja istaknuti i da većina škola ima knjižničara, da su stručno obrazovani te da je tre-nutačno najveći problem prostor i nedostatak sustavnog financiranja knjižnica, pa se pedagoški standard

ostvaruje od slučaja do slučaja, što više ovisi o snalažljivosti pojedin-ca nego o realizaciji službenih do-kumenata i programa. Knjižnica se i u budućem kurikulumu pozicio-nira kao informacijsko-komunika-cijsko središte škole, mnoge to već i jesu i u nastavnom planu i progra-mu osnovne škole postoje dijelovi koji se odnose na školsku knjižni-cu i realizaciju nekih programskih zadataka u njoj, inovira se i plan i program studija informacijskih znanosti, prate se svjetski trendo-vi, pa se slijedom toga moraju osi-gurati svi uvjeti za kvalitetan rad školskih knjižnica, što podrazumi-jeva osiguranje namjenskog novca u državnom proračunu. Valja po-hvaliti lokalnu samoupravu koja u posljednje vrijeme osigurava nešto novca, ali time se ne može nado-mjestiti ono što godinama ne do-lazi iz državnog proračuna. Pitanje je zašto knjižničari nisu prepozna-ti kao važni i potrebni, zašto se u svakom rebalansu proračuna štedi na knjižnicama i je li to doista sli-ka stanja i odnosa cjelokupne vla-sti prema obrazovanju.

Korak ispred ostalihDanas se puno govori o kuri-

kulumu i tu su knjižničari korak ispred ostalih učitelja i stručnih su-radnika u školama, jer imaju razra-đen program kroz dvanaest godina obrazovanja pod nazivom knjiž-nično-informacijskoobrazovanje učenika koji sadrži teme, sadržaje i očekivana obrazovna postignuća učenika. Program obuhvaća i uče-nike s posebnim potrebama, daro-vite i one s izraženim teškoćama u učenju, a u njemu se pokušava odgovoriti na pitanje kako da ti učenici budu motivirani i kako im omogućiti da napreduju prema svojim opredjeljenjima, mogućno-stima i željama. Valja naglasiti da knjižničari imaju velika postignu-ća, jer su kroz svoje obrazovanje i stručno usavršavanje pripremljeni za sve promjene u obrazovanju ve-zane za nove tehnologije, a činje-nica je da su uvijek radili drukčije te da i danas prednjače u provođe-nju suvremenih metoda i oblika rada u svojim programima.

U raspravama je u više navra-ta apostrofiran odnos knjižničara i ravnatelja škole i uglavnom je jednoglasni zaključak da knjižni-čar može učiniti čuda u školi uko-liko na svojoj strani ima ravnate-lja. Suradnja s ravnateljima kao i s nastavnicima moguća je jedino ako postoji zajednički cilj, interes ili sadržaj na kojemu bi mogli su-rađivati. Govorilo se i o problemu pojedinih pravilnika i zakona koji dopušta da u knjižnicama rade i nestručne osobe, pa ravnatelji na mjesto školskoga knjižničara mogu zaposliti bilo kojeg pro-svjetnog djelatnika koji obeća da će u roku od pet godina završiti studij i postati diplomirani knjiž-ničar. To se često i ne dogodi pa još uvijek dio nestručnih knjižni-čara u knjižnicama čeka mirovinu. Puno je otvorenih pitanja na koja knjižničari traže žurna rješenja pa će svoje zaključke i stavove pro-slijediti na sve relevantne adrese.

Valja naglasiti da su knjižničari imali doista bogat trodnevni pro-gram. U okviru plenarnih izlaga-nja dr. Dinka Kovačević govorila je o ulozi školske knjižnice u na-cionalnom kurikulumu, Veronika Čelić-Tica o knjižnici kao po-veznici u ostvarivanju temeljnih kompetencija u okviru školskoga kurikuluma; Milvija Marković o planiranju i programiranju te o Republici Hrvatskoj i EU fondo-vima; Ana Pezo o važnosti škol-ske knjižnice u promicanju prava djece, dr. Ana Barbarić o kompe-tencijama knjižničara; Antic Lo-vrić o pogledu na školsku knjiž-nicu iz perspektive ravnatelja, a Marijan Šimeg o ulozi Školskih novina u stručnom usavršavanju odgojno-obrazovnih djelatnika. U radionicama su prezentirani broj-ni primjeri dobre prakse, a sudio-nici skupa imali su prigodu posje-titi izložbu Fracisca Goye i stalni postav velikoga hrvatskog slikara Emanuela Vidovića te pogledati lutkarsku predstavu za djecu Put oko svijeta u izvođenju kazališta Produkcija Z.

Andrija Puškarić

aGeNCIja Za oDGoj I obraZoVaNje Stručno usavršavanje knjižničara

Obrazovno središte πkolebez financijske potpore

Većina naših škola ima knjižnice i knjižničare koji su uglavnom stručno obrazovani pa je trenutačno najveći problem prostor i nedostatak sustavnog financiranja. Već nekoliko godina izo-staje novac iz prora-čuna pa pedagoški standard viπe ovisi o snalažljivosti poje-dinca nego o realiza-ciji službenih doku-menata i programa

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 5www.skolskenovine.hr

aktualno

Prvi dan i odlazak djeteta u vrtić sva-kako spada među dane koje roditelji pamte za cijeli život, a sjećaju ga se

i neka djeca, po dobrom ili lošem. Većina djece brzo se prilagodi skupini željna igre i druženja sa svojim vršnjacima. No, nemali je broj i one djece koja se teže privikavaju na vrtić i novu sredinu.

Vrtić djetetu mijenja život Profesorica pedagogije i fonetike Božica

Pintarić, ujedno pedagoginja u DV Maleš-nica, ističe da polazak djeteta u vrtić iz te-melja mijenja način njegova življenja i po-stavlja veliki zahtjev na njegovu cjelokupnu osobnost.

- Kako će se dijete prilagoditi ovisi o njegovim urođenim i stečenim osobinama, iskustvu, stavovima i postupcima roditelja te ukupnog okružja vrtića - navodi Pintarić i dodaje da je razdoblje prilagodbe vrijeme u kojem se dijete suočava s odvajanjem od roditelja, sigurnog i poznatog obiteljskog okruženja, a upoznaje okružje vrtića te u njemu stječe sigurnost.

- S obzirom na to da je to velika i zahtjev-na promjena u djetetovu životu, stresna je za dijete. Dijete može reagirati, ponaša-ti se na različite načine: plakati, opirati se pri odvajanju od roditelja, udarati, odbijati komunikaciju s odgojiteljem, ne uključivati se u aktivnosti, povlačiti se, osamljivati, tu-govati, odbijati hranu, imati probavne smet-nje, privremeno se vraćati korak unazad u razvoju... Ta su ponašanja očekivana i pro-lazna. Ako s vremenom njihov intenzitet ne jenjava, ako se proširuju oblici iskazivanja otpora, neprihvaćanja, možemo govoriti o težoj prilagodbi. Vrsta reakcija, ponašanja djeteta u razdoblju prilagodbe, njihov in-tenzitet i trajanje ovise o različitim čimbe-nicima - kaže Pintarić, koja dodaje da su posebno značajni kvaliteta privrženosti iz-među djeteta i roditelja. Ostvarena sigurna privrženost s roditeljem olakšava djetetu us-postavljanje društvenih odnosa s osobama izvan obitelji, prilagodbu na institucionalni kontekst, odgovaranje na djetetove potrebe, naročito u prvim mjesecima djetetova živo-ta.

- Roditeljeva vedrina i emocionalna do-stupnost razvit će kod djeteta sposobnost da vlada svojim emocijama, da se utješi, umiri. Pozitivan utjecaj na cjelokupni razvoj dje-teta, a napose na razvoj djetetove sigurnosti ima demokratski - dosljedan - autoritativan odgojni stil. Djetetu se pruža toplina i pot-pora, postavljaju granice, provodi nadzor ponašanja uz objašnjavanje, postavljaju se zahtjevi. Dijete osjeća sigurnost, sretno je, znatiželjno, maštovito i lakše se prilagođa-va u novoj sredini. Autoritarni, permisivni, zanemarujući stilovi odgajanja, uz ostalo, za posljedicu imaju osjećaj nesigurnost kod djeteta, što će otežati prilagodbu.

Stabilni odnosi u obitelji, ozračje među-sobnog uvažavanja i potpore, emocionalne topline u obitelji izravno utječu na emocio-nalnu stabilnost i osjećaj sigurnosti djeteta te i lakšu prilagodbu - kaže Pintarić.

Ublažiti teškoće Stručni tim Dječjeg vrtića Zrno u svojoj

analizi tog problema ističe kako je cilj da se prijamom nove djece u vrtić omogući i olakša adaptacija, što prije svega znači stva-ranje osjećaja sigurnosti, emocionalne veze između djeteta i njegove tete i druge djece.

- Nastojimo ublažiti teškoće kod djece koja dolaze s nekim problemom u jaslice ili vrtić te spriječiti nastanak poremećaja koji bi mogli proizaći iz nemogućnosti prilagod-be djeteta. Dnevnim i tjednim praćenjem adaptacije svakog djeteta kroz najmanje tri

tjedna nastojali smo utvrditi kako se djeca adaptiraju, koja djeca imaju teškoće u adap-taciji i kako se one manifestiraju. Na teme-lju toga planirali smo prilagođavanje uvjeta i načina rada potrebama djeteta, suradnju s roditeljima te identificirali djecu sa specifič-nim potrebama - kažu u DV Zrno.

U praksi se to radilo tako da su odgojite-lji ispunjavali protokol praćenja koji su na kraju tjedna na informativno-savjetodavnim sastancima sa stručnim timom koristili kao pomoć pri planiranju postupaka kojima će se djetetu olakšati prilagodba. Nakon sva-kog tjedna odgojitelji su naznačili koja su se djeca, s obzirom na opservirana ponašanja, prilagodila.

Prema protokolu praćenja za djecu do tri godine, utvrđeno je da je za 38 posto dje-ce prilagodba trajala više od 30 dana (oko mjesec i pol), za 33 posto djece do 30 dana, a za 29 posto djece prilagodba je trajala do 15 dana. Ovakvi rezultati praćenja su očeki-vani i u skladu s podacima iz literature koji govore da je kod djece te dobi očekivano teže odvajanje i dulje razdoblje prilagodbe.

Djeca u dobi od godine i pol do dvije imaju dulji period prilagodbe od starije djece, do tri godine, i burnije reagiraju - plač, baca-nje na pod, lupanje po vratima, vrištanje. Za djecu od tri do šest godina utvrđeno je da je za pet posto djece prilagodba trajala više od 30 dana. Uvidom u protokole praćenja utvrđeni su sljedeći mogući uzroci dugoj prilagodbi: roditelji su naglo prekinuli raz-doblje prilagodbe (dijete je već drugi tjedan moralo ostajati na dežurstvu, jer roditelji nisu mogli dobiti godišnji), snažna vezanost djeteta za roditelja, plaho, povučeno dijete; nedostatak suradnje drugih članova obitelji (baka je odgovarala dijete od vrtića).

Plač je najčešća reakcija Kako je kazala pedagoginja Vesna Kašu-

ba, period prilagodbe od 15 do 30 dana utvr-đen je kod 44 posto djece.

- Djeca su reagirala manje burnim reak-cijama. Plač je najčešća reakcija, a smanji-vao se kada bi roditelji otišli. Djeca su se zaigrala tijekom vremena koje su boravila

u vrtiću, povremeno bi pitali za roditelje kada će doći, bili su lošijeg raspoloženja i povremeno bi zaplakali. Reakcije dje-ce su različite. Kao najčešće emocionalne reakcije odgojitelji navode neodlučnost i nesigurnost u uspostavljanju kontakta s djecom i odgojiteljima u prvom tjednu prilagodbe, tuga, osamljenost, lošije raspo-loženje. Od ponašajnih reakcija odgojitelji kao najčešće, prije svega kod djece mlađe od tri godine, navode plač, bacanje na pod, odbijanje ulaska u sobu, čvrsto držanje za roditelja, odbijanje jela i spavanja, ispiti-vanje kada će doći roditelj. Roditelji pro-cjenjuju da su s većinom roditelja ostvarili primjerenu suradnju. Ponašanja roditelja koja su ometala proces prilagodbe bila su nepoštivanje dogovora dolaženja u vrtić i odlaženja iz njega, dugo rastajanje od dje-teta uz puno objašnjavanja, guranje djeteta od sebe, stajanje na vratima i navirivanje u sobu, iskradanje iz sobe dok dijete ne gle-da, nemogućnost ili nepoštivanje dogovora oko postupnog produljivanja vremena bo-ravka u jaslicama odnosno vrtiću, neredo-vitost dolazaka - navodi Kašuba.

U DV Zrno napravili su kroz anketu i analizu za roditelje novoprimljene djece ti-jekom pedagoške godine 2008./2009., kada je u vrtić odnosno jaslice primljeno 101 di-jete. Ta se anketa među roditeljima provodi u listopadu, a kroz nju možemo dobiti uvid u roditeljsku percepciju procesa prilagod-be.

Podrška djeci i roditeljima - Nažalost, veći broj anketa koje roditelji

uzimaju kako bi ih ispunili doma ne vrate. Anketu je vratilo tek 18 roditelja. Odgovori koje smo dobili na otvorena pitanja ne mogu se generalizirati, no mogu nam biti smjerni-ca prema kojoj ćemo u idućoj godini proces prilagodbe nastojati učiniti manje stresnim kako za dijete tako i za roditelje. Kako bi-smo saznali vide li roditelji vrijednost nji-hova boravka u grupi s djetetom, pitali smo ih što misle kako su pomogli djetetu svojim boravkom u grupi. Roditelji navode da su pridonijeli sljedećem: istraživanju velikog prostora s novim i zanimljivim igračka-ma, djetetovu osjećaju sigurnosti u novoj sredini, uspostavljanju kontakta s drugom djecom, upoznavanju nove okoline i odgo-jiteljica te lakšem odnosno manje stresnom odvajanju od roditelja.

Pri odvajanju od djeteta roditeljima je naj-teže bilo slušati djetetov plač, razmišljanje da dijete neće prihvatiti vrtićko okruženje, pomisao da neće vidjeti dijete dulje vrije-me i da se dijete neće smiriti. Roditelji su o sličnim dilemama, teškoćama izvještava-li i prošlih godina. Odgojitelji su informi-rani i educirani o procesu prilagodbe kako bi roditeljima kroz individualne razgovore edukativnoga karaktera stvarali sigurnost i povjerenje u postupke kojima se prilagod-ba čini manje stresnom. Informacije koje su roditeljima bile najkorisnije odnosile su se na spoznaju da nije njihovo dijete jedino koje reagira plačem, da rastanci pridonose i rastu u emocionalnom smislu, upute kako se rastajati od djeteta i zašto tako treba biti. Svidjela im se odlučnost odgojitelja te ohra-brivanje i podrška koju su dobivali u sva-kodnevnoj interakciji. Roditelji pohvaljuju odgojiteljice, osobito njihov pristup u odno-su s roditeljima, kojima jednako kao i djeci treba puno podrške.

- Put do kvalitetnog promatranja nije bio lak. Sastojao se od niza zajedničkih osvrta na aktivnosti djece i odgojitelja, pojedinač-na i skupna ponašanja djece, prepoznavanje stvarnih potreba i njihovo zadovoljavanje - stoji u ocjeni stručnog tima DV Zrno.

I. B.

Prvi dani djeteta u vrtiÊuPreD©KoLSKI oDGoj

Prilagodba uz sigurnost i emocionalnu toplinu

Prema protokolu praćenja za djecu do tri godine, utvrđeno je da je za 38 posto djece prilagodba trajala više od 30 dana (oko mjesec i pol), za 33 posto djece do 30 dana, a za 29 posto djece prilagodba je trajala do 15 dana

Dijete treba pripremiti za vrtić Naše sugovornice kažu da treba jasno izražavati pozitivan stav prema vrtiću, govoriti dje-

tetu što ga očekuje u vrtiću, što će se tamo događati (prilagođeno dobi djeteta), pokazati djetetu vrtić, poigrati se s njim na vrtićkom igralištu. Proces prilagodbe je dvosmjeran. Dije-te i njegova obitelj prilagođava se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija - vrtić svoje okružje treba koliko je god moguće prilagoditi djetetu.

Dijete se prihvaća takvo kakvo jest, sa svim svojim osobinama i vrijednostima njegove obitelji. Za ostvarenje tog načela potrebno je što bolje upoznati dijete, njegove razvojne osobine i potrebe, interese, navike, način življenja u obitelji te očekivanja roditelja. Na te-melju tih spoznaja, vrtić u cjelini, djetetovi odgojitelji neposredno nastoje, u okviru struke, organizacijskih i materijalnih mogućnosti ukupno okruženje vrtića prilagoditi djetetu. Pod vrtićkim okruženjem podrazumijevamo pedagoško-socijalnu, prostorno-materijalnu, organi-zacijsku i vremensku odrednicu. Na temelju spoznaja o djetetovim potrebama, interesima temeljna je zadaća vrtića oblikovati što je moguće kvalitetnije cjelokupno okružje: socio-pe-dagoško, organizacijsko, prostorno-materijalno, sve kako bi dijete imalo iskustvo vrtića kao ugodne i podržavajuće atmosfere s mnogo poticaja za igru i istraživanje.

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.6www.skolskenovine.hr

aktualno

Vanjsko vrjednovanje obrazovanja oKrUGLI StoL SDP-a

Sustav vanjskog vrjednova-nja hrvatskom je školstvu potreban, ali pod uvjetom da mu je cilj podizanje uku-

pne kvalitete obrazovanja, a ne da bude samome sebi svrha. Državna matura kao jedan od oblika vanjsko-ga vrjednovanja u sadašnjem svom obliku zapravo i nije prava držav-na matura nego samo gimnazijska matura kojom su u neravnopravan položaj dovedeni učenici strukov-nih škola koji na državnoj maturi polažu gradivo koje uopće nisu učili u školi...

To su neki od naglasaka iz raspra-ve na okruglom stolu koji je organi-ziran u sjedištu SDP-a u Zagrebu na Iblerovu trgu u petak, 14. svibnja, i kojemu je, kako je u uvodnoj riječi istaknuo Gvozden Flego, predsjed-nik Savjeta SDP-a za obrazovanje i znanost, svrha bila “stručno raz-motriti sadašnji položaj, imanentne potrebe i realne mogućnosti sustava vanjskog vrednovanja obrazovanja, s posebnim osvrtom na državnu ma-turu“.

stručni ili stranački skup?

Na okrugli stol, prema Fleginim riječima, bili su pozvani i predstav-nici Ministarstva znanosti, obrazo-vanja i športa, ali se nitko od njih nije odazvao.

“Iako je skup organizirala jed-na stranka, ovo nije stranački nego stručni skup, koji bi trebao omogu-

ćiti stručnjacima razmjenu mišlje-nja“, naglasio je Flego, “a s druge strane i da omogući stranci da mi-šljenja stručnjaka ugradi u svoj po-litički program“.

“Vanjskim vrjednovanjem usta-novljuju se postignuća učenika i vr-jednuju postignuti rezultati. U tom smislu posebno su dragocjeni naci-onalni ispiti, koji su jednako važni ako ne i važniji od državne mature i koji su u nekim slučajevima pokaza-li zabrinjavajuće rezultate u znanju učenika, no nakon toga nisu uslije-dile i odgovarajuće mjere za pobolj-šanje stanja“, napomenuo je Flego, dodajući kako se tim dodatnim aktivnostima po školama trebalo ustanoviti u kakvim su obrazovnim

uvjetima ti loši rezultati postignuti, je li možda potrebno prestrukturirati i sam nastavni plan i program, odno-sno kurikul i, naposljetku, postoji li potreba za dodatnim obrazovanjem nastavnika i treba li mijenjati udž-benike, no od svega toga ništa nije provedeno, a ono što je provedeno bilo je pogrešno, kao što to bio slu-čaj s ispitima iz matematike za koje su, nakon prvih ispita na kojima je prolaznost bila 48 posto, sniženi kriteriji kako bi više učenika moglo proći. To je poput uzimanja aspirina kojim se uklanja trenutačna bol, ali se ne uklanjaju uzroci bolesti, na-glasio je Flego.

“Zabrinjavajuća je već tradici-onalna hrvatska ‘naopačkost’ – mi

smo, naime, veliki stručnjaci da skoro sve napravimo naopačke, da najprije donesemo “pedagoške“ standarde, nakon toga mijenjamo Zakon o udžbenicima, a tek nakon toga donosimo Zakon o osnovnoj i srednjoj školi, umjesto da bude obr-nuto“, naglasio je Flego, upozorivši da državna matura kao oblik vanj-skoga vrjednovanja može pridoni-jeti upisu na visoka učilišta, ali ne može biti tretirana kao klasifikacij-ski ispit, jer se tada cijela koncepcija mature kao vanjskoga vrjednovanja iz temelja obrće.

Obdukcija stanjaGoran Sirovatka, ravnatelj Na-

cionalnog centra za vanjsko vrjed-novanje obrazovanja, osvrnuo se ukratko na sve ono što je Centar u zadnjih nekoliko godina radio u sklopu priprema za uvođenje držav-ne mature. “Cilj je vanjskoga vrjed-novanja obrazovanja, pa u sklopu toga i državne mature, unaprjeđi-vanje kvalitete i standardizirano vr-

jednovanje vještina i kompetencija, no taj cilj u ovome trunutku još nije ostvaren“, naglasio je Sirovatka, koji je upozorio kako je u ovome trenut-ku najveći problem državna matura u strukovnom obrazovanju, u prvom redu stoga što još nisu definirane strukovne kompetencije koje se na maturi provjeravaju. Stoga je držav-na matura zasad osmišljena zapravo kao završni ispit srednjoškolskoga gimnazijskog obrazovanja.

I Sirovatka dijeli Flegino mi-šljenje da su nacionalni ispiti, kad je riječ o vanjskom vrjednovanju obrazovanja, važniji od državne mature. Dosadašnji nacionalni ispiti upozorili su, prema njegovim riječi-ma, na ozbiljne probleme u nastavi prirodoslovlja, i posebice u nastavi matematike. Iznimno loše znanje iz matematike koje su na nacio-nalnim ispitima pokazali učenici u nekim strukovnim školama otkrilo je da učenici već iz osnovne škole dolaze s ozbiljnim problemima, što se u srednjoj školi samo potencira. “Državna matura predstavlja samo konačnu obdukciju stanja na kraju srednjoškolskog obrazovanja, ona stoga ništa ne može promijeniti, to mogu samo nacionalni ispiti i pro-ces samovrjednovanja u školama“, istaknuo je Sirovatka.

Vrlo kritičan prema državnoj ma-turi bio je i Petar Bezinović, autor prvog projekta državne mature u Hrvatskoj, koji također smatra da su nacionalni ispiti dragocjeni, jer su tijekom njihova provođenja priku-pljeni brojni podatci koji uopućuju na stanje u obrazovanju i koji mogu poslužiti za unaprjeđivanje sustava. To je, po njegovim riječima, bila i polazna ideja uvođenja sustava vr-jednovanja u hrvatsko školstvo. Me-đutim, ono što on u ovome trenutku

vidi kao veliki problem hrvatskoga školstva jest velika nekompeten-tnost upravljanja sustavom obrazo-vanja u Hrvatskoj.

A gdje je nacionalni kurikul?

Sustav vanjskoga vrjednovanja, prema Bezinovićevim riječim, po-stavljen je koherentno, ali se ne pro-vodi kako treba i umjesto da bude sredstvo za unaprjeđivanje kvalitete obrazovanja, vanjsko je vrjednova-nje postalo samo sebi svrhom. “Po mome mišljenju, cijela koncepcija državne mature je promašena. Ova-kva državna matura kakva se sada provodi zapravo i nije prava držav-na matura, to možda jest državna matura u gimnazijskim programi-ma. Državna matura mora predstav-ljati certificiranje u cjelokupnom srednjoškolskom obrazovanju. To je sumativno vrjednovanje kojim se provjerava jesu li učenici na kraju srednjoškolskog obrazovanja, bez

Gimnazijska, a ne državna matura

Ovakvom državnom maturom u neravnopravan položaj dovedeni su prije svega učenici strukovnih škola koji na državnoj maturi polažu gradivo koje uopće nisu učili u školi... − rečeno je među ostalim na okruglom stolu što ga je organizirao SDP-ov savjet za obrazovanje i znanost

Gvozden Flego Goran Sirovatka Petar Bezinović Marija Lugarić

S okruglog stola u sjedištu SDP−a

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 7www.skolskenovine.hr

aktualno

obzira na to u koju školu išli, stekli i razvili one kompetencije, znanja i vještine koje su trebali razviti u skladu s programom škole koju su pohađali. Ovo što sada imamo teška je diskriminacija učenika strukovnih škola koji, da bi se mogli upisati na visoko učilište, moraju polagati ispi-te na temelju gimnazijskoga gradiva koje u svojoj školi nisu slušali. Time je prekršeno jedno od temeljnih pra-vila edukacijskih mjerenja koje kaže da se ne smije ispitivati učenike ono što oni nisu učili u školi“ - naglasio je Bezinović.

Po riječima Marije Lugarić, sa-borke zastupnice SDP-a, projekt vanjskog vrjednovanja obrazova-nja prvi je i do sada jedini projekt u obrazovanju o kojemu je postignut politički konsezus svih političkih stranaka. Ono što nju zabrinjava jest već spomenuta praksa da se u nas odluke u politici obrazovanja donose naopakim redoslijedom. “Vrjedno-vanje je, uz ciljeve učenja, sadržaje učenja i uvjete učenja, zapravo jedna od temeljnih sastavnica koje tvore strukturu kurikulskog sustava, za koji se opredijelila naša obrazovna politika, a mi provodimo državnu maturu i nacionalne ispite bez naci-onalnoga kurikula i njegove razrade kroz predmetne kurikule, što dovodi do mnogih problema, pa tako Nacio-nalni centar za vanjsko vrjednovanje obrazovanja mora tiskati ispitne ka-taloge koji bi trebali premostiti nedo-statak nacionalnoga kurikula. Što se onda zapravo vrjednuje? Vrjednuju se postignuća koja su drugačije defi-nirana nego u postojećem nastavnom planu i programu“ - upozorila je Ma-rija Lugarić.

Velik promet, mala zarada

Milan Matijević, s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tvrdi da naša državna matura, ovako kako je zamišljena, predstavlja “prevelik promet, a premalu zaradu“ - previše je novca potrošeno za nešto od čega će se biti vrlo malo koristi. Držav-na matura, kako je u početku zami-šljena, trebala je unijeti promjene u hrvatsko školstvo, u prvom redu kad je riječ o promjeni same koncepcije obrazovanja i usmjerenosti na uče-nje kompetencija, usvajanje kritič-kog mišljenja, učenje primjenjivog znanja i pripremanje za život, a ne na učenje činjenica. On je sa svojim studentima pregledao kataloge zna-nja i ispitne materijale za izborne predmete i ustanovili su, kaže, da se polovica pitanja u tim materijalima odnosi na činjenično znanje, dok je vrlo malo pitanja koja zahtijevaju kreativno, odnosno kritičko mišlje-nje.

Vlatko Previšić, s Odsjeka za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, osvrnuo se na pitanje postavljeno u raspravi o tome koliko košta provođenje držav-ne mature. Mnogo više od novčanog iznosa za Previšića je presudnija ci-jena koju će platiti učenici i učitelji, pa i roditelji, prije svega kad je riječ o golemom stresu kojemu su izlo-ženi. “Kod nas se mnogo govori o nasilju među mladima, a ja smatram da je naša obrazovna politika − zbog toga što je nestručna, bez obzira tko je vodi, − najveći generator nasilja nad našom školom, učenicima i učiteljima, posebice kad je riječ o pretrpanim planovima i programi-ma i silnoj testomaniji. Mi nikako da se dogovorimo oko nacionalnog kurikula, oko kojega obilazimo kao ‘kiša oko Kragujevca’, natežemo se oko njegova naziva − hoće li se zvati kurikul, kurikulum, uputnik… − a premalo pozornosti poklanjamo

samoj biti kurikula koji je u biti fi-lozofija obrazovanja, filozofija bića škole“, upozorava Previšić.

Nemamo sustav vanjskog vrjednovanja, ali ga provodimo!

“Nemamo sustav vanjskog vrjed-novanja, ali ga u praksi provodimo“ istaknuo je Josip Milat, bivši dekan splitskoga Filozofskog fakulteta, dodajući kako su u ovome trenutku državnom maturom zadovoljni jedi-no dekani i prodekani na fakultetima jer neće morati provoditi razredbeni ispit pri upisu na prvu godinu studija. I on se slaže s tvrdnjom da ovo nije državna nego gimnazijska matura kojom je dovedeno u pitanje cjeloku-pno strukovno školstvo, jer se može dogoditi, kaže on, da će za deset go-dina 50 posto i više učenika htjeti upisati gimnazije, jer će time imati veće šanse za nastavak školovanja, a strukovno školstvo koje je presudno za gospodarski razvoj društva bit će u drugom planu. Pogrešno je također nacionalni kurikul i kataloge znanja izrađivati na temelju postojećih na-stavnih planova i programa koji su loši, ma što mi o njima mislili, upo-zorava Milat, koji smatra da uspjesi što ih postižu naši učenici na među-narodnim natjecanjima iz znanja nisu rezultat dobrih nastavnih planova i programa, nego isključivo darovito-sti pojedinaca.

Olga Lui, iz Hrvatske obrtničke komore, istaknula je kako u stru-kovnom obrazovanju trenutačno nije postignuto ono što se željelo, a to je da se strukovna matura razli-kuje od gimnazijske mature. “Stru-kovno obrazovanje ima drugi cilj, druga mu je svrha, u njemu se u prvom redu razvijaju kompetencije koje streme praktičnim vještinama. Stoga smo htjeli osmisliti strukovnu maturu koja bi istodobno pokazala da je učenik razvio kompetencije, stekao strukovna znanja i sposob-nosti te da je osposobljen za cjeloži-votno učenje. To nismo dobili ovom državnom maturom, jer joj je jedina svrha upis na fakultet“, upozorila je Olga Lui.

Primjer FinskeU raspravi u kojoj je sudjelovao

veliki broj učitelja iz prakse upozo-reno je, među ostalim, kako sam pro-ces vrjednovanja i samovrjednovanja nije svuda shvaćen kako treba, kako je u njegovoj provedbi bilo dosta for-malizma i “prepisivanja“, umjesto da to bude prigoda školama da de-tektiraju neke svoje slabosti i da uz pomoć stručnjaka izvana pokušaju te probleme riješiti. Rečeno je također da je najveći problem u vanjskom vrjednovanju nejasan cilj koji se želi postići. Svrha škole trebala bi biti os-posobljavanje za život, a ostvarivanje toga cilja ne može se uvijek objektiv-nim mjerilima izmjeriti. Upozoreno je i na instrukcije koje dezavuiraju sustav školstva i kojih nakon uvo-đenja državne mature ima još više. Neki smatraju da su uz državnu ma-turu nepotrebne dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti pri uo-pisu na fakultete, da je zapostavljena informatika, da uz vrjednovanje uče-nika treba uvesti i vrjednovanje rada profesora itd. Na često pozivanje na primjer Finske i uspjeha finskog školstva, Petar Bezinović je ustvrdio da jedan od temeljnih razloga uspje-ha finskoga školstva leži u tome što s najmlađima rade najsposobniji uči-teljski kadrovi, pa bi i to mogao biti jedan od “prijedloga za razmišljanje“ o tome kako unaprijediti kvalitetu hrvatskoga školstva.

Ivan Rodić

Rektor zagrebačkog sveu-čilišta Aleksa Bjeliš naja-vio je izbor i imenovanje

studentskih pomagača, po jednog za njega i pet za prorektore, a s ciljem poboljšanja komunikacije sa studentima te bržeg i uspješni-jeg rješavanja nagomilanih pro-blema.

Objasnio je da su do te ideje došli kroz redovite i u posljednje vrijeme česte kontakte sa Stu-dentskim zborom, koji će do kra-ja mjeseca predložiti pomagače iz redova studenata. Oni će po-tom tijesno surađivati s rektorom odnosno prorektorima.

- Pomagači će u većoj mjeri biti uključeni i u izradu važnih dokumenata, propisa i pravini-ka, a koji se tiču života stude-nata - od međunarodne suradnje i mobilnosti, preko financijskih pitanja, školarine i reorganiza-cije proračuna, poboljšanja stu-dentskog standarda, svih pitanja koja su otvorena, a pri kojima je potrebna izravnija komunikacija sa studentskom populacijom, ka-zao je Bjeliš.

Predsjednik Studentskog zbo-ra Ivan Bota rekao je da je ini-cijativa pokrenuta nakon niza razgovora rektora i studentskih predstavnika. Dosad smo imali nekoliko slučajeva da su student-ski problemi jednostavno završili na dnu ladice, pa bi se rješavali kada i ako se stignu:

- Sveučilišne službe su pre-opterećene, svjesni smo toga, i zbog toga su se službenici vjero-jatno prema studentskim proble-mima i pitanjima odnosili manje revno nego prema nekim drugim problemima. Imenovanjem stu-denata/pomagača rasteretit će se sveučilišne službe, a neki će potencijalni problemi biti i elimi-nirani pravodobnom reakcijom pomagača, smatra Bota. Dodaje da će konačno studenti na pravi

način biti uključeni u kreiranje svih dokumenata koji se nađu na rektorskom kolegiju, fakultet-skim vijećima, kao i svi pravil-nici, prijedlozi i odluke. I dosad je postojala ta mogućnosti, ali u znantno suženijoj varijanti. Stu-dentski će pomagači raditi na vo-lonterskoj bazi, bez financijske naknade, kao i svi dužnosnici u Studentskom zboru.

Senat Sveučilišta na prošlo-tjednoj je sjednici donio i odluku o dodatnoj potpori za studente koji odlaze na razmjenu u okvi-ru programa Erasmus. Naime, dosadašnjih 300 eura mjesečno, odnosno 350 eura za odlazak na stručnu praksu, koje daje Agen-cija za mobilnost i programe EU, često nisu bili dostatni, objasnio je rektor Bjeliš, pa je Sveučili-šte odlučilo osigurati dodatnih 100 eura mjesečno za studijski boravak u inozemstvu. Agencija je putem natječaja odobrila kvo-tu za mobilnost 246 studenata u svrhu studijskog boravka na partnerskim institucijama te 30 mjesta za stručnu praksu na stra-nim sveučilištima. Odobrena su i sredstva za mobilnost 29 zapo-slenika u svrhu nastave te 14 za stručno usavršavanje.

Podsjetimo, Sveučilište u Za-grebu raspisalo je natječaj za su-djelovanje u programu Erasmus i financijsku potporu studentima koji odlaze na studijski bora-vak na inozemne visokoškolske ustanove u akademskoj godini 2010./2011. u veljači ove godine. Natječaj je bio otvoren do 8. ožuj-ka, a na njega su se mogli prija-viti redoviti i izvanredni studenti preddiplomskog, diplomskog ili poslijediplomskog studija.

Bjeliš je istaknuo da je Sveuči-lište na temelju potpisanih bila-teralnih sporazuma s partnerskim institucijama za svoje studente osiguralo oko 600 mjesta na sve-

učilištima u Austriji, Belgiji, Bu-garskoj, Češkoj, Danskoj, Fin-skoj, Francuskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Nizozemskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Slove-niji, Španjolskoj, Švedskoj i Ve-likoj Britaniji.

- Ipak, nadamo se da je ovo po-sljednja godina u kojom studente na razmjenu šaljemo u ovakvoj parcijalnoj režiji. Držimo resor-nog ministra Radovana Fuchsa za riječ, kada je obećao da će od iduće godine Hrvatska biti puno-pravna članica europskog pro-grama međunarodne razmjene odnosno Erasmusa.

Dosad se spominjao iznos od 8 milijuna eura, koliko bi Hrvatsku stajalo godišnje članstvo u tome programu, a kojim je previđena europska mobilnost cijele obra-zovne vertikale, od predškolsko-ga do visokoškolskoga kadra. Jedan je od razloga zbog kojeg još nismo punopravna članica tog programa nedovoljna ap-sorpcijska sposobnost hrvatskih obrazovnih institucija, jer uvijek postoji mogućnost da se od pro-grama «izvuče» manje sredstava nego što je uloženo.

- Zagrebačko sveučilište odav-no je spremno ući u program i imati više koristi nego što je kon-kretan financijski iznos za člana-rinu, zaključio je Bjeliš.

Senat je donio i odluku o osni-vanju Zaklade Sveučilišta za stipendiranje studenata lošijeg imovinskog stanja ili onih bez roditeljske potpore, odnosno onih koji su podrijetlom iz Hrvatske, a dolaze na Sveučilište učiti hr-vatski jezik. Na računu Zaklade zasad je oko milijun kuna, opo-ručnom donacijom Josipa Šebči-ća, koji je veći dio života proveo u SAD-u, te donacijom hrvatskih iseljenika iz Južne Afrike.

B. Nađ

SVeUČILIŠte U ZaGrebU

Poboljšanje komunikacije sa studentima

Rektor i prorektori dobit će studente

pomagače

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno8www.skolskenovine.hr

aktualno

Olimpijski festival dječjih vrtića

RIJEKA - Po deveti puta u Rijeci su se na Olim-pijskom festivalu dječjih vrtića Hrvatske na gradskoj razini susreli oni najmlađi, odnosno predškolci. Na stadionu Kantrida okupilo se više od šesto djece koji su bili razvrstani u 15 ekipa. Mališani su se okušali u pet disciplina: trčanju na 50 metara, štafeti, bacanju loptice u dalj, skoku u dalj i nogometu. Najviše su uspjeha pokazali predškolci Zameta 1, dok su drugi bili mališani iz Kvarnera 1, a treće mjesto zauzela je ekipa iz Kvarnera 2. Pobjednici su u trajno vlasništvo dobili pehar, a svi ostali priznanja. Svim predškolcima zdušnu podršku davali su njihovi odgojitelji i roditelji te brojni drugi koji su se okupili na ovoj manifesta-ciji. Osvajanjem prvog mjesta zametski su mališani osigurali i nastup na županijskoj razini Olimpijskog festivala dječjih vrtića.

Vukovarski studenti u veslačkim osmercima

VUKOVAR - U sklopu skorašnjeg obilježavanja sto-ljeća organiziranoga klupskog veslanja u Vukovaru Dunavom su zaveslali i akademski osmerci Veleu-čilišta Lavoslava Ružičke. Svoje umijeće iskazali su muška i ženska posada osmerca, a do 2012., kada se obilježava sto godina od osnivanja prvoga veslačko-ga kluba u Vukovaru očekuje se da izrastu u respek-tabilne posade. Inače, sporazumom s Veleučilištem omogućeno je studentima veslanje u HVK Vukovar, korištenje čamaca i logistike te rad s trenerima. Za veslanje se s Veleučilišta prijavilo po 12 studentica i studenata, a njihovi treneri tvrde kako su u priprema-ma pokazali visoku razinu odgovornosti i veliku spre-mnost da izdrže zahtjevne treninge. Ostvarenom su-radnjom zadovoljni su i na Veleučilištu, a dekan Antun Pintarić ističe da je veslanje akademski sport kojemu dodatnu snagu daje to što se održava na Dunavu i Vukovaru, koji imaju tradiciju veslanja dugu jedno sto-ljeće. Trošni stropovi u osječkim školama

OSIJEK - Osječki osnovci nemaju sreću da bezbriž-no uče, jer su se u kratkom razdoblju u dvije osnovne škole urušili stropovi. Budući da je stanje i u nekim drugim školama s održavanjem zgrada kritično, rodi-telji oko 9000 osječkih osnovaca s pravom su zabri-nuti. Iz Grada poručuju da je za sanaciju osigurano oko 10 milijuna kuna, ali se već dva mjeseca čeka na suglasnost Ministarstva financija za realizaciju kredi-ta. Nakon što je pao strop u hodniku OŠ Vijenac, iz Grada su uputili požurnice na adresu ministra finan-cija i premijerke Jadranke Kosor. Kako sada stvari stoje, čak 17 škola treba hitnu sanaciju, a da je situ-acija kritična najbolje pokazuje i to što se na popisu prioriteta nije našao i strop u OŠ Vijenac, budući da se nije činilo da će se strop urušiti. U Ministarstvu financija kažu da su zaprimili zahtjev iz Osijeka za to zaduženje, ali su tražili i dopunu dokumentacije.

Dvanaest godina vrtića Vukovar 1

VUKOVAR - Dječji vrtić Vukovar 1 proslavio je 12. rođendan. Tom su prilikom mališani zapjevali himnu vrtića i druge prigodne rođendanske pjesme sa že-ljom da se iduće godine u vrtić upiše još više djece. Trenutačno vrtić pohađa oko 600 djece, a zanimljivo je da je prije dvanaest godina, kada je otvoren, vrtić pohađalo samo dvoje djece. Vrtić danas djeluje na pet lokacija u gradu, a na jesen će biti otvorena i po-družnica u Bogdanovcima. Ove su godine nabavljeni i klimatski uređaji, kako bi mališani te njihovi odgoji-telji i ostalo osoblje imalo ugodan boravak u vrtiću. Odgojiteljice, koje su tu još od samih početaka 1998. godine, podsjetile su da su prvo dvoje djece u vrtiću bili Ivana i Ivan. Kasnije se broj djece, na opću ra-dost, iz mjeseca u mjesec povećavao, jer su mališani najbolji dokaz kako, unatoč brojnim problemima, Vu-kovar postaje grad mladih i ugodno mjesto za zasni-vanje obitelji.

I. B.

UKRATKOGodišnjak koji nas upoznaje s poviješću vojvođanskih HrvataDIjaSPora

Prvi broj Godišnjaka za znan-stvena istraživanja, u izdanju Zavoda za kulturu vojvođan-

skih Hrvata, predstavljen je prošlog tjedna u Hrvatskom školskom muze-ju u Zagrebu. U Godišnjaku se do-nosi reprezentativan izbor znanstve-nih i stručnih radova o Hrvatima u Vojvodini, koji su objavljeni u pro-teklih desetak godina, a koji nisu bili vidljivi, pa ni dostupni, zainteresira-noj javnosti u Srbiji. Kako je kazao glavni i odgovorni urednik Tomislav Žigmanov, objavljivanje ovoga Go-dišnjaka iznimno je važno za kultur-ni život vojvođanskih Hrvata.

- Kriteriji za odabir radnji za po-novnu objavu u, zapravo, nultome broju Godišnjaka bili su, među osta-lim, nesumnjiva znanstvena vrijed-nost i istraživačke novine u objavlje-nim djelima, tematska raznovrsnost i različite društvene i humanističke znanosti, prvoobjava je morala biti u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, a da sadržaj široj javnosti u Srbiji nije poznat, te autorska reprezentacija i pluralnost - kazao je Žigmanov.

On je naveo da su povijest i sa-dašnjost vojvođanskih Hrvata bili raritetni predmeti znanstvenog te-matiziranja te su one još nedovoljno istražene pa tako niti jedan segment društvenog i kulturnog života Hrvata u vojvodini - od politike preko knji-ževnosti do tradicijske kulture - nije cjelovito znanstveno obrađen, a ka-moli temeljitije valoriziran.

U godišnjaku su objavljeni radovi s područja povijesne znanosti, jezi-koslovlja, etnologije, sociologije, fi-lozofije i povijesti filozofije. Riječ je o vrlo zanimljivim radovima, poput Formiranja nacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj autora Slavena Bačića, koji je taj rad potpisao pod pseudonimom Bruno Skenderović. Također, tu je rad Zlatka Šrama Kul-turni i politički konzervativizam bu-njevačkih Hrvata u Vojvodini, Mario Bara piše o Samoborskoj deklaraciji i njezinom značenju za Bačke Hrva-te, Robert Skenderović o Suradnji biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića. Svoje radove objavljuju i Istvan Gyorgy Toth - Franjevci Bo-sne Srebrne u osmanskoj Mađarskoj i Transilvaniji od 16. do 18. stoljeća, zatim Franjo Emanuel Hoško - Fra-njevci u Slavoniji i Podunavlju u vremenu kasnog jozefinizma, Stevan Mačković - Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjeva-ca (1686. - 1936.), Petar Vuković

- Bunjevački jezik - korijeni, vari-jeteti, perspektive, Milana Černelić - Pristupi istraživanju bunjevačkih identiteta, Ante Sekulić - Objeloda-njeni prinosi proučavanju filozofske baštine s rubnoga narodnog područja Podunavlja, te Tomislav Žigmanov - Problemi i narav utemeljenja morala u bunjevačkim narodnim poslovica-ma i izrekama.

U Godišnjaku je objavljena i jedna radnja u prvoobjavi - riječ je o ana-lizi monografskih publikacija u koji-ma se izravno i u cijelosti tematizira neki aspekt društvenog ili kulturnog života Hrvata u Vojvodini, objavlje-ne u razdoblju od 1990. zaključno s 2008. Inače, izdavač odnosno Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, ute-meljen je radi očuvanja, unapređenja i razvoja kulture hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini.

Kako je kazao ravnatelj Zavo-da, tako određena svrha postojanja, među ostalim, nužno podrazumije-va i aktivnosti glede znanstvenih, stručnih, razvojnih i primijenjenih istraživanja u područjima kulture, umjetnosti i znanosti vojvođan-skih Hrvata, te raznolikom javnom predstavljanju ostvarenih rezultata istih. Na predstavljanju, koje je or-ganizirano u povodu Međunarodnog dana muzeja, još su govorili Marino Manin i Sanja Lazanin iz Instituta za migracije i narodnosti, te Robert Skenderović.

I. B.

Reprezentativan izbor znanstvenih i stručnih radova

U godišnjaku su objav-ljeni radovi s područja povijesne znanosti, jezikoslovlja, etnologije, sociologije, filozofije i povijesti filozofije

U organizaciji Foruma za slo-bodu odgoja i uz potporu Ministarstva znanosti, ob-

zrazovanja i športa, treća Ljetna EU Akademija održat će se od 2. do 5. rujna 2010. godine u Velom Lošinju. Nastavnici i učenici će se upoznati s Europskom unijom, njezinom povije-šću te organizacijom i načinom rada.

Cilj Akademije je kroz grupni rad, radionice i predavanja pruži-

ti nastavnicima informacije o EU i metode rada s učenicima, a s druge strane učenicima pružiti informacije i potaknuti ih na kritičko promišlja-nje. Prošle godine, polaznici su bili izuzetno zadovoljni Akademijom, a isticali su dobru organizaciju, učenje novih informacija, rad u grupama i upoznavanje novih ljudi.

Za sudjelovanje se mogu prijavi-ti učenici sedmog i osmog razreda

osnovnih škola, učenici srednjih ško-la, nastavnici te studenti nastavnič-kih smjerova najkasnije do 15. srp-nja 2010. godine poštom na adresu Foruma za slobodu odgoja ili putem elektroničke pošte. Prijavni obrazac i više informacija zainteresirane osobe mogu pronaći na internetskim stra-nicama Foruma za slobodu odgoja: www.fso.hr.

R.I.

Izborna skupština Hrvatske zajed-nice osnovnih škola održana je u Osijeku 23. travnja, a 10. svibnja

u Zagrebu konstituirajuća sjednica novog Upravnog vijeća. Prvi puta u više od 40 godina dugoj povijesti Hrvatske zajednice osnovnih škola u Upravnom vijeću izabrana je pred-sjednica, profesorica Karmen Hans - Jalšovec, ravnateljica I. osnovne ško-le Varaždin. Zamjenik predsjednice je Miljenko Bitanga, ravnatelj osnovne škole „Ravne njive“ iz Splita. Ostali

članovi Upravnog vijeća su: Đurđa Horvat, ravnateljica OŠ Tomaša Go-ričana, Mala Subotica, Jasna Butu-mović, ravnateljica OŠ Antuna Mati-je Reljkovića, Davor, Biserka Šćurić, ravnateljica OŠ Otona Ivekovića, Za-greb, Štefica Facko Vrban, ravnatelji-ca OŠ Pokupsko, Pokupsko, Tihomir Jurčević, ravnatelj OŠ Tenja, Osijek, Željko Šimunić, ravnatelj OŠ Pe-hlin, Rijeka, Mato Vidović, ravnatelj OŠ Marije i Line, Umag, Krešimir Božičević, ravnatelj OŠ Vladimira

Nazora, Duga Resa, Zlatko Kralje-vić, ravnatelj OŠ Ivana Filipovića, Osijek, Jure Mišković, ravnatelj OŠ Stjepan Radić, Božjakovina, Tomi-slav Paljak, ravnatelj OŠ Sveti Mar-tin na Muri, Nikica Mihaljević, rav-natelj OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb i Zdenko Ilečić, ravnatelj OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica.

Ravnateljica Zajednice i dalje je Melita Kovačev profesorica engle-skog i španjolskog jezika.

M.O.

Forum za slobodu odgoja

Izborna skupština Hrvatske zajednice osnovnih škola

NajaVa

oSIjeK

Ljetna EU Akademija

Karmen Hans - Jalšovec nova predsjednica

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 9www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše Ivana Ostrički dipl. knjižničarka i prof. hrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi kralja Tomislava, Našice

U okviru projekta U pono-ru diskriminacije: program emocionalnog, kulturološ-

kog i socijalnog osnaživanja žena sa senzoričkim oštećenjima, pod pokro-viteljstvom Europske unije, Andrea Plavšić i Josipa Schweizer, voditeljice Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba Dodir, Osijek, održale su u Osnovnoj školi kralja Tomislava, Našice preda-vanje za učitelje i radionice za uče-nike vezane uz osobe sa senzoričkim oštećenjima. Ciljevi su ovoga projek-ta osnaživanje osoba sa senzoričkim oštećenjima kroz nekoliko razina, po-sebice naglašavanje sposobnosti žena sa senzoričkim oštećenjima, koje su sposobne preuzeti ulogu majke, su-pruge i domaćice.

Poticanje multikulturalnosti

Upravo su zato žene glavne sudi-onice radionica. Kako bi se pripre-milo okruženje i obrazovni sustav za integraciju osoba sa senzoričkim oštećenjem u društvo, provedena je

edukacija odgojno-obrazovnih djelat-nika, s ciljem razbijanja predrasuda, pripremanje učitelja i nastavnika za rad s učenicima sa senzoričkim ošte-ćenjem, posebice gluhoslijepima, te razvoj empatije, prihvaćanje različi-tosti i upoznavanje posebnosti djece s osobama sa senzoričkim oštećenjima, kako bi se time pripremili uvjeti za njihovu aktivnu integraciju u redovne razrede.

Budući da je škola mjesto susreta učenika različitih po svojim kultural-nim, vjerskim i drugim uvjerenjima, prirodno se nameće potreba razvijanja razumijevanja i prihvaćanja tih razli-čitosti u ustanovi koja je učenicima drugi, ali ne i manje važan dom. Su-radnja između Udruge i Škole zapo-čela je sa željom školske knjižničarke za upoznavanjem učenika s kultura-ma različitih manjina, tj. poticanjem multikulturalnosti, ali i razvojem em-patije prema manjinskim skupinama i osobama s invaliditetom. Nakon razgovora s voditeljicom Udruge An-dreom Plavšić, ukazala se prilika za suradnjom u obliku edukacije učitelja o navedenoj temi i organizacije in-tegriranog dana za učenike razredne nastave s naslovom Svatko je jedin-stven. U Udruzi rado i opravdano isti-ču da gluhe i gluhoslijepe osobe treba prepoznavati kao osobe koje su dio kulturno-jezične manjine, koja ima svoje posebnosti te prepoznatljive i

jasne karakteristike manjine, kao što su jezik, kultura i bonton.

Ravnopravni i jednakovrijedni

Predavanje za učitelje, koje je bilo potrebno i vrlo uspješno provedeno, budući da se učitelji vrlo rijetko su-sreću s ovom tematikom, održano je 22. travnja 2010. godine. U petak su uslijedile radionice pod vodstvom tri-ju članica Dodira,Vesne Baša, gluho-slijepe osobe (slijepe/nagluhe), Maje Vukadinović, slijepe osobe, i Bla-ženke Lončar, gluhe osobe, te dviju voditeljica Udruge, Andree Plavšić i Josipe Schweizer. Predstavivši se učenicima kao gluhe, odnosno slije-pe i gluhoslijepe osobe, koje su sa-mostalno vodile svoje radionice, na najizravniji su način vjerodostojno ukazale na mogućnosti ravnopravnog djelovanja osoba sa senzoričkim ošte-ćenjima u društvu, a posebno kako su sposobne brinuti se za dom, obitelj, djecu i baviti se slobodnim aktivno-stima. U razdoblju koje je prethodi-lo integriranom danu razrednici su u matičnoj i područnim školama održa-vali radionice vezane uz bonton, ra-zumijevanje potreba ljudi s invalidi-tetom i komunikaciju gluhih, slijepih i gluhoslijepih osoba, tako da su uče-nici našim gošćama pokazali visoku razinu empatije, ali i znanja vezanog uz kulturu gluhoslijepih osoba.

Od mnogobrojnih aktivnosti u radionicama, učenicima je najzani-mljivije bilo pisanje svoga imena na Brailleovu pisaćem stroju i učenje pjesmice Kad si sretan na hrvatskom znakovnom jeziku. Posebnu je po-zornost dobio Majin terapijski pas, labradorica Didi, koji je svojom do-broćudnom naravi pridobila simpatije naših učenika.

Ne žaliti ih, nego prihvatiti

Osim toga, učenici su se upoznali s posebnim pomagalima koja gluhim, slijepim i gluhoslijepim osobama olakšavaju svladavanje svakodnevnih životnih prepreka te, što je najvažni-je, upoznali kulturu osoba sa senzo-ričkim oštećenjima i naučili na koji način svatko od njih može pomoći takvim osobama u različitim situa-cijama. Učenici su naučili i vrijednu životnu lekciju: ne trebamo žaliti osobe s tjelesnim invaliditetom, jer to nije njihova želja, već ih prihvatiti onakvima kakve jesu i pomoći im da u našem društvu razvijaju svoj poten-cijal, ostvaruju svoja prava i postanu vrijednim članovima koji će ravno-pravno sudjelovati u toj zajednici.

Na kraju integriranog dana naše su gošće izrazile svoje zadovoljstvo u radu s našim učenicima, a mi smo im zahvalili na ugodno i kvalitetno pro-vedenom danu. Nadamo se da će biti još prilika za susret i druženje s čla-novima Dodira, jer nam doista mogu biti životni učitelji!

Rad s osobama sa senzoričkim oštećenjima u OŠ kralja Tomislava u NašicamaU»eNICI S PoSebNIm

Potrebama

Svatko je jedinstven, svi smo različiti

Kako bi se pripremilo okruženje i obrazovni sustav za integraciju osoba sa senzoričkim oštećenjem u društvo, potrebno je kroz odgovarajuću edukaciju razbijati predrasude i pripremiti učitelje i nastavnike za rad s učenicima sa senzoričkim oštećenjem te tako stvoriti uvjete za njihovu aktivnu integraciju u redovne razrede

jOŠ jEDAN ZANIMLjIV PROjEKT U NAŠIČKOj ŠKOLI

stare igre i brojalice kao odgojna metodaNa satu razrednog odjela učenici su na poseban način odradili Projekt sportom protiv nasilja, iskoristivši stare narodne dječje brojalice kojima su se koristila djeca u dječjim igrama u davna vremenaIz razgovora s učiteljicom i razrednicom Đurđicom Mašić doznaje-mo da su učenici 6.e razreda i razrednica Mašić na satu razrednog odjela organizirali susret s vanjskim suradnikom Miroslavom Šari-ćem, studentom etnologije, kulturne antropologije i arheologije u Zadru.Miroslav se folklorom i tradicijskom baštinom bavi više od deset godina.Polaznik je škole hrvatskog folklora i predavač na seminarima pa-nonske zone u Vinkovcima. Bavi se istraživanjem baštine posebice našičkoga kraja, ali i drugih dijelova Hrvatske.Učiteljica Mašić kaže:“Ovaj sat razrednika odradili smo u sklopu Projekta Sportom protiv nasilja.U radionici se kroz dječju igru kao aspekt sporta i kulturnu bašti-nu kao društveno-odgojnu cjelinu htjelo ukazati na nerazdvojivost sporta i odgoj.Pritom se željelo ukazati na to da su tadašnje igre uglavnom težile socijalizaciji i dijalogu među djecom, za razliku od današnjih dana, kada je većina djece u svojim malim svjetovima vezana za mobitele i računala i na taj su način izolirani i usamljeni. Miroslav je otvorio sat prezentacijom starih narodnih dječjih brojalica kojima su se ko-ristila djeca u dječjim igrama u davna vremena.Učenici su najprije naučili riječi brojalica: Ko to kume tapa… i Iš’o djeda u šumicu.Ove dvije brojalice upotrebljavale su se prije igre žmirak ili skrivača.Brojalica Kandilo upotrebljavala se kada su djeca bila u jednom ve-likom kolu ili više manjih kola, držeći se za ruke šeću u lijevu stranu dok pjevaju prvi dio brojalice, a na drugi dio brojanja počinju trčati.Uz četvrtu brojalicu Poletjela mala lasta, učenici su oponašali lastu u letu. Djeca se drže za ruke i šeću na lijevu stranu dok jedno di-jete u sredini kola skakuće u desnu stranu na jednoj nozi i rukama maše. Na zadnju riječ pjesmice skoči pred nekoga i onda to dijete ulazi u kolo i glumi lastu.Zatim smo svi zajedno otišli u dvoranu da se okušamo u igri Tu-čvanje.Cilj je igre očuvati krug koji su napravili na zemlji oko sebe da li-menka ili kvrga od drveta ne uđe u taj krug. Dok jedni štapovima pokušavaju to napraviti, drugi ih u istom trenutku sprječavaju svo-jim štapom i onemogućavaju njihove pokušaje. Onaj koji uspije sta-viti limenku ili kvrgu drveta u krug zauzima mjesto u krugu i igra se nastavlja. Igrali smo i još jednu igru - Tjeranje koluta ili šinje. Cilj igre je tjerati kolut ili šinju do cilja. Na startnoj liniji natjecatelji stoje u stavu pri-pravnosti, a kolut ili šinja u okomitom položaju dodiruje tlo. Na znak suca natjecatelji nastoje tjeralicom gurati kolut ili šinju prema ciljnoj crti tako da se kolut ili šinja kotrlja po tlu.Bilo je ovo divno iskustvo koje nam je približilo neka davna vreme-na bez računala i mobitela, koje nam je približilo stare vrednote i uvid u sasvim drukčiji način poimanja zabave i igre. Smatram da bi se ovakav trend trebao nastaviti i u budućnosti.“

Đurđica Zailac

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno10www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Pišu Romana Pastuović i Suzana Jurjević, OŠ Tina Ujevića u Zagrebu

U utorak, 20. travnja 2010., brojni su prolaznici zastajali u zagrebačkoj Koturaškoj ulici i promatrali djecu

i odrasle u akciji bojanja, kopanja, sadnje cvijeća i oslikavanja zidova. Posvuda kan-tice s bojama, kistovi, zaštitne presvlake i mnogo vrijednih ruku. Trošne žardinjere monotonih boja ispred Osnovne škole Tina Ujevića postajale su vizualno efektne. Oni koji nisu bili umazani bojom, pažljivo su sadili cvijeće u žardinjere, a prvašići su sadili redak cvijeća pored školske ograde. Ispred škole sušile su se i svježe obojane klupe. Budući da se u školu ulazi kroz sta-klenik, već izvana su znatiželjni prolaznici mogli vidjeti oslikavanje unutarnjih zido-

va i kako dječjom kreativnošću i spretno-šću nastaju slike računala, ptica, simboli mira i sadržaja koji se uče u ovoj školi.

Radne su akcije nastavljene i sljedećeg dana. U kopanje rupa za sadnice te premje-štanje težih stvari uključili su se i roditelji učenika. Upravo kada se u dvorištu počelo okupljati osoblje škole s nekoliko učenika osmih razreda, koji su kopali rupu za sad-nju lipe, na iznenađenje prisutnih, u dvori-šte je ušao nepoznat čovjek. Potaknut vo-ljom da podupre našu akciju uređenja oko-liša biljem, donio nam je nekoliko sadnica iz vlastitog uzgoja. Nakon toga okupili su se učenici sedmih i osmih razreda kako bi zasadili drvo lipe kao simbol mira i ljuba-vi, u literaturi spominjano kao staro sla-vensko drvo. Kako je i hrvatska novčana

jedinica lipa, sadnja ovoga drveta simboli-zira želju za mirom i blagostanjem. Nakon čitanja Tadijanovićeve poezije, osmaši su svečano pročitali povelju kojom čuvanje ovog drveta predaju sedmašima.

Sve ove aktivnosti unaprijed su pred-viđene školskim kurikulumom i usklađe-ne su s Nastavnim planom i programom. Integrirani dani su važan dio poučavanja, a ove su godine obogaćeni projektom Za

ljepšu školu, koji je započeo prije integri-ranih dana, a još je u tijeku. Za vrijeme in-tegriranih dana učenici cijele škole prema vlastitim su se interesima uključili u ra-dionice prvenstveno ekoloških tema, kao što su Dan planete Zemlje - ciklus života, Nasljeđe antike, Čovjek, priroda i Bog, Utjecaj čovjeka na promjene klime, Oso-bine vode, Water - naš odnos prema vodi, Zemlja pod vodom (Noina arka), a kroz

Piše Helena Novak Gradska knjižnica Zadarhelena.novak@gkzd.hr

Mediji nas svakodnevno zasipaju vijestima iz crne kronike koji se odnose na nasilničko i problema-

tično ponašanje mladih. Osim problema funkcioniranja obitelji, lošeg utjecaja me-dija i drugoga, jedan je od razloga postoja-nja ovoga gorućeg problema i nedostatak brige društva i njegovih institucionalnih struktura u cjelini. On se dijelom odnosi i na slabu „ponudu“ društvenih struktura u pogledu kvalitetne realizacije slobodnog vremena mladih.

Preventivno djelovanjeGrad Zadar pripada onim hrvatskim gra-

dovima koji nisu na zadovoljavajući način riješili ovo pitanje. Dugo najavljivani Centar za mlade još ne postoji, a i pitanje je kada će se - u recesijskim vremenima - moći krenuti s konkretnim građevinskim radovima. Premda nema Odjel za mlade, Gradska knjižnica Zadar godinama je jedna od rijetkih gradskih institucija koje okupljaju mlade Zadrane te u okvirima svojih prostornih (ne)mogućnosti nastoji osmisliti njihovo slobodno vrijeme. Jedan od dobrih višegodišnjih primjera je Sva-

štarnica za tinejdžere, a u novije vrijeme Klub čitatelja za mlade. Od ožujka 2010. tim primjerima dobre knjižničarske, ali i društvene prakse pridružuje se i projekt Mladi za mlade „How Yes No…“ („Kako da ne...“).

Zamišljen je kao jedan od mogućih mo-dusa kojim bi se kvalitetno osmislilo slo-bodno vrijeme mladih, ali i dalo moguće uputnice za rješavanje njihovih problema. Tako zahtjevan zadatak nije moguće rea-lizirati bez međuinstitucionalne suradnje. Stoga je drugi čimbenik u suorganizaciji i

realizaciji projekta Studentsko savjetova-lište Sveučilišta u Zadru. Riječ je o nizu radionica namijenjenih srednjoškolskoj mladeži, čiji su voditelji studenti volonteri Studentskog savjetovališta. Odabir stude-nata psihologije kao voditelja radionica počiva na recentnijim istraživanjima: ona su ustvrdila da se mladi radije uključuju u aktivnosti koje vode njihovi vršnjaci, što se i u našoj praksi pokazalo kao dobra ideja. Cilj radionica je poticanje mladih na uočavanje, postavljanje i uviđanje nekih njihovih problema, te poboljšanje kvalite-

te življenja. Ovo posljednje je vrlo važno u suvremenom društvu koje – osobito kroz medije – manipulira temeljnim ljudskim vrijednostima te mladima daje lažnu sliku vrijednosti i stvarnosti.

U planu i radionice za osnovce

Niz od šest radionica počeo je 13. ožujka, a završava 29. svibnja 2010. Ra-dionice se održavaju u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar. Predvi-

Učenici, učitelji i roditelji zajednou projektu Za ljepšu školuINteGrIraNa NaStaVa

Lipa na darZa vrijeme integriranih dana učenici cijele škole prema vlastitim su se interesima uključili u radionice prvenstveno ekoloških tema, a kroz uređenje škole i školskog okoliša primijenjeno je znanje učenika i potak-nuto aktivno sudjelovanje u brizi za okoliš

Učenici i učitelji na zajedničkom zadatku

Potaknut voljom da podupre našu akciju uređenja okoliša biljem, nepoznati je čovjek darovao školi nekoliko sadnica lipa iz vlastitog uzgoja

Projekt za mlade „How Yes No...“ („Kako da ne...“)SLoboDNo VrIjeme

Za poboljšanje kvalitete življe njaProjekt je zamišljen kao jedan od mogućih načina kojim bi se kvalitetno os-mislilo slobodno vrijeme mladih, ali i dalo moguće uputnice za rješavanje nji-hovih problema. Riječ je o nizu radionica namijenjenih srednjoškolskoj mladeži, čiji su voditelji studenti psihologije, volonteri Stu-dentskog savjetovališta

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 11www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Znanost kao znanstvena fantastika

Piše Zorislav Jelenčić

Za svakoga pravog fizičara, a k tome još i profesora fizike, smočnica je neiscrpno vrelo svekolike inspira-

cije: ulje maslinovo i obično, boce, sta-klenke za kiseljenje povrća, jaja... Što o tome misli fizičarova žena?! I još kad ustanovi da joj nema sušila za kosu. Pro-fesor je Dragan Klement iz Srednje ško-le Marka Marulića Slatina, a projekt se zove „Zanimljiva fizika“. Za ovogodiš-nji su Dan škole profesor i učenici izveli neobične fizikalne pokuse koji su nama laicima izgledali kao mađioničarski tri-kovi ili scene iz znanstveno-fanstastičnih filmova.

Navest ću neka od „čudesa“: kako pra-znom čašom gurnuti pluteni čep na dno čaše s vodom? Prazna čaša ipak nije pra-zna već je u njoj zrak. Puna čaša okrenuta naopako, a voda se nije prolila - objašnje-nje je da atmosferski tlak djeluje na sve strane jednako pa i prema gore. Pušete fenom između dviju praznih plastičnih boca i umjesto da se razmaknu - one se skupe. Ovo dokazuje da je zbroj statičkog i dinamičkog tlaka stalan. Između boca je dinamički tlak veći, a statički je ma-nji pa veći tlak sa strane gura boce da se primiču. Ovaj se princip primjenjuje kod krila zrakoplova. Jeste li išta razumjeli? Kako god bilo - kad se vozite biciklom ne približavajte se kamionima. Vjerujte profesoru.

Hladna voda je zdrobila limenku u ko-joj je vrelo malo vode. Vodena para se brže skupila u naglo ohlađenoj limenci, nego što je voda ušla u limenku. Kako izvaditi novčić iz vode, a da ne smoči-te prste? Svijeća ispod poklopljene čaše stvara podtlak te upije vodu i novčić osta-ne na suhom. Nešto što je pokušao Neno u „Odmori se, zaslužio si“: kako izvući stolnjak ispod tanjura i pribora za jelo, a da ostanu na istom mjestu? Mi smo iz-vlačili papir ispod staklenki. Moraš biti jako brz.

Netko je podmetnuo probušene slamke za sok i koliko god se svi trudili sok ni-smo mogli povući u slamke. Problem smo riješili tako što smo uzeli čitave slamke i povukli sok iz čaše. Probušenim slamka-ma ne može se isisati zrak pa sok ne može ući u slamku. Pokusom u kojem su dvije vilice i čačkalicu oslonili na čašu i one su stajale u ravnoteži pokazali su da težište tijela može biti i izvan tijela.

Čak i kad pokus ne uspije može se ne-što naučiti: kuhano jaje trebalo je ugurati u bocu čije je grlo nešto uže od jajeta. Za-paljenim papirom stvori se podtlak u boci koji je manji od tlaka izvan boce. I jaje je trebalo upasti. Ali nije. Zašto? Jer su bocu oprali netom prije pokusa - bila je vlažna pa se papir ugasio prije vremena. Zaključak - ponekad ne treba pretjerivati sa čistoćom.

Ovo je samo dio onoga što su profesor Klement i njegovi spretni asistenti Taja-na Novak, Aleksandar Živković, Doma-goj Klement, Marin Vuk, Damir Striber i Sanjin Gumbarević pokazali tijekom „magičnoga“ fizičarskog poslijepodneva. Šteta bi bilo da ove „majstorije“ ne vidi više ljudi, a ne bi škodila ni materijalna potpora za materijal. Dok se to ne dogodi, stradat će smočnica.

Kako nastavu učiniti zanimljivom?FIZIKa

Smočnica je neiscrpno vrelo svekolike inspiracije čak i za profesora fizike. Kako to iz-gleda u nastavi pokazao je profesor Dragan Klement iz Srednje škole Marka Marulića Slatina, koji je zajedno sa svojim učenicima izveo neobične fizikalne pokuse koji laicima izgledaju kao mađioničarski trikovi ili scene iz znanstveno-fanstastičnih filmova

uređenje škole i školskog okoliša primije-njeno je znanje učenika i potaknuto aktiv-no sudjelovanje u brizi za okoliš. Radu na projektu odazvali su se i mnogi roditelji, a rezultate radionica tijekom integriranih dana mogli su vidjeti na plakatima, kroz izložbu radova na školskim hodnicima te u prezentacijama koje su napravili učenici u Power Pointu. Učitelji su pak povratnu informaciju dobili putem evaluacijskih li-stića, iz kojih je vidljivo da učenici žele što više praktičnog rada, vole se družiti pri učenju, rado sudjeluju u uređenju škole, cijene raznoliku nastavu, dobru organiza-ciju, strpljivost nastavnika, vole snimati kratke filmove, izrađivati plakate u boji te prezentacije u Power Pointu, a ne vole ra-diti cijeli sat na isti način te ne vole mnogo zapisivati.

Dan iza integriranih dana uslijedila je završna priredba u dvorani kina Tuškanac. Priredba uoči Dana škole prikazala je rad učenika u izvannastavnim aktivnostima te realizaciju učeničkih kreativnih zamisli usklađenih s Nastavnim planom i progra-mom. Izmjenjivali su se dramski i recita-torski izraz s klasičnim i suvremenim ple-som, a sa scene se čuo hrvatski, engleski i njemački jezik. Kratkim filmom publika je upoznala i rad grupe Prva pomoć. Izmje-njivale su se fotografije koje su prikaziva-le školske aktivnosti tijekom cijele godi-ne, a sve je završilo zajedničkom pjesmom Zbora učitelja i Zbora učenika. Priredba je bila popraćena pohvalama roditelja koji su potpuno ispunili dvoranu te čestitali učite-ljima i učenicima na uspješnoj realizaciji programa.

đene za manje grupe srednjoškolaca, od 10 do 15 polaznika, radionice se u svim segmentima žele približiti mladima, pa je i nazivljem. „How Yes No...“ („Kako da ne...“) skupni naziv kojim počinje na-slov svake radionice: „Kako da učenje ne bude mučenje“, „Kako da ne štekam u komunikaciji“, „Kako da ne kažem ‘da’ “, „Kako da ne gubim samopouzdanje i samopoštovanje“, „Kako da ne ostane sve u meni“ te „Kako da ne živim nezdravo“. Problemima koji bi mogli biti obrađivani na (pre)stručan način, studenti psihologi-je pristupaju na opušten i mladima blizak način. Potrebno je spomenuti i da mladi imaju mogućnost vlastitog planiranja tema i termina radionica.

Budućnost projekta ovisit će o intere-su i ocjeni mladih polaznika, koji nakon svake radionice daju njezinu evaluaciju. Konačna evaluacija bit će javno objav-ljena nakon završetka radionica. Uz mo-gućnost proširivanja radionica na mlađe dobne skupine (više razrede osnovne škole), prelazak projekta u stalni program Gradske knjižnice Zadar ovisit će i o osiguranju redovitih izvora financiranja. Time se dotiče problem društvenog i in-stitucionalnog prepoznavanja vrijednosti ovakvih volonterskih projekata koji ne donose nikakvu (financijsku) dobit, no čiji je unutarnja dobit kod mladih pojedi-naca - nemjerljiva.

Prvašići sade cvijeće

Za poboljšanje kvalitete življe nja

Profesor Dragan Klement i njegovi učenici

Kako probušiti balon, a da ne pukne

Puna čaša okrenuta naopako, a voda se nije prolila

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.12www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše prof. dr. sc. Marko Palekčić Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu

Kriza odgoja i odgoj u vri-jeme krize može se i treba promatrati i tematizirati i iz

pedagogijsko-didaktičke perspek-tive, posebice uz pomoć sintagme ”odgojna nastava”. Pri tome kori-stim kratki povijesni i/ili suvremeni sustavni pristup fenomenu ”odgojne nastave”. Kriza odgoja je ponajprije kriza razdvajanja nastave i odgoja. Odgoj u krizi je istodobno kriza te-orijskih objašnjenja pojma ”odgojna nastava”. Otuda umjesto samora-zumljivosti pojmova u raspravama o odgoju i obrazovanju, ponajprije definiram neke od pojmova bitnih za daljnju eksplikaciju. Didaktiku shvaćam i određujem kao odgoj i obrazovanje kroz nastavu. To shva-ćanje počiva na temeljnim pedago-gijskim pojmovima: odgojivosti i obrazovljivosti i pedagoškim teo-rijama poučavanja i učenja. Takvo određenje didaktike pretpostavlja jasno definiranje i razlikovanje poj-mova nastave i odgoja, ali i njihovo relacijsko shvaćanje.

Odgoj se odnosi na stav, mišljenje i djelovanje i znači ”vanjsko” djelo-vanje na čovjeka u postajanju (pro-ces interiorizacije). U jezgri odgoj je obilježen privođenjem mladog čovjeka - kako je Humboldt rekao - ”proporcijskoj igri” njegovih snaga, to jest tomu da se razum, osjećanja, nagoni, sklonosti i žudnje kao i dje-lovanje međusobno usklade, da ih se međusobno usuglasi pod vodstvom razuma. Obrazovanje obuhvaća ra-zumijevanje sebe i razumijevanje svijeta. Obrazovanje označava pro-ces razvoja u kojemu se ono iznutra eksteriorizira, kao proces osvješći-vanja iskustva, doživljaja, opho-đenja i učenja. Odgojna nastava je odgoj i obrazovanje kroz nastavu, ona nastava koja odgaja i obrazuje iz sebe same, a ne kroz nešto što se njoj dodaje izvana.

Povijesno utemeljene odgojne nastave (na primjeru shvaćanja Herbarta i Petzelta)

A). Johan Friedrich Herbart, utemeljitelj pedagogije kao znanosti na sveučilištu pisao je: ”Priznajem ovdje da nema pojma o odgoju bez nastave kao što i unatrag, barem u ovom spisu, ne priznajem nastavu koja ne odgoja. ” Herbart je uvijek naglašavao odgojni cilj nastave: ”Nastava želi prvenstveno tvori-ti misaoni krug, odgoj i karakter. Posljednje nije ništa bez prvoga, u tome se sastoji glavna bit moje pedagogije.” Temeljno shvaćanje učenja, prema Herbartu, povezano je s izmjenom faza udubljivanja i osvješćivanja. Uravnoteženo izmje-njivanje tih faza pridonosi razvoju višestranosti interesa kod učenika (”odgojna nastava”). Za svaki od tih stupnjeva postoje mirujući i napre-dujući, aktivni stupanj - prvo mirna, pa aktivna udubljenost, a zatim mir-na, pa aktivna osviještenost. Izmje-njivanje receptivnosti (mirujući) i spontanosti - samodjelatnosti učeni-ka (aktivni stupanj) je bit ”odgojne nastave”.

Nastava prema Herbartu, ima dvi-

je dimenzije: spoznaju i sudjelova-nje kao različita stanja ćudi. Nasta-va nastavlja i dopunjava iskustvo i ophođenje. Učenici se nalaze uvijek u međustanju između udubljiva-nja i rasutosti (neusredotočenosti). Svakodnevno iskustvo i ophođenje ne omogućavaju izgradnju sustava (predodžbi) i refleksiju tog sustava. Na tom shvaćanju počivaju Herbar-tovi stupnjevi nastave, koje treba razlikovati od stupnjeva nastave herbartovaca, koji su te stupnjeve shvatili kao rigidnu nastavnu she-mu, koja je pridonijela reduciranju nastave na puku instrukciju. Herbart s tim stajalištima nema baš nikakve veze. Naprotiv, njegova shvaćanja su dublje teorijski utemeljena i tre-bala su voditi sasvim drugačijem shvaćanju nastave - posebice odgoj-ne nastave. Bez jedinstva nastave i odgoja ni obrazovni procesi se, pre-ma Herbartu, ne mogu ostvariti.

Cilj ”odgojne nastave” jest na-stavljati, dopunjavati i proširivati svakodnevno iskustvo i ophođenje učenika prema višestranim intere-sima i istodobno ga osposobiti za sudjelovanje u socijalnom okru-ženju. Odgojna nastava proširuje, prema Herbartu, iskustvo svijeta prema znanosti i umjetnosti te me-đuljudsko ophođenje prema politici i religiji. Temeljni Herbartovi teo-rijski stavovi su: 1. obrazovljivost kao određenost čovjeka receptivnoj i spontanoj tjelesnosti, slobodi, po-vijesnosti i jezičnosti (primjerice, interes je s jedne strane rezultat receptivne spremnosti individue da dopusti predmetu, sadržaju, da na njega djeluje, a s druge strane riječ je o spontanoj aktivnosti zaintere-sirane predanosti i shvaćanja); 2. poziv na samodjelatnost subjekta i dijalektiku mišljenja i djelovanja; 3. dijalektička povezanost odgoja i obrazovanja.

B). Alfred Petzelt (1955.) bit pe-dagogije vidi u razmatranju odnosa između nastave (obrazovanje) i dr-žanja (odgoj). Dok se nastava pro-cjenjuje na dimenziji koliko netko nešto zna, je li znanje točno ili po-grešno, odgoj se procjenjuje prema držanju (odnos, stav, vrijednost, inte-res...) učenika. To je razlika između nastave i odgoja. Sadržaj je uvijek povezan s držanjem, odnosom uče-nika prema njemu. Dok je u prvom slučaju važan odnos prema sadrža-ju, u drugom je bitan odnos sadržaja prema osobi, odnosno vlastiti odnos prema naučenom. Ispravno znanje i dobro držanje su strukturalno razli-čite dimenzije, ali su upućene jedna na drugu. Svrha nastavnog djelova-nja nastavnika jest vođenje učenika od pukog mnijenja do obrazloženog znanja, od nezainteresiranog držanja do aktivne i reflektirane predanosti.

Mogući su različiti odnosi izme-đu znanja i držanja: 1. s nastavne strane, primjerice učenje glagola. Dijagnoza: netočno znanje, zamjena pravila, nedostatno znanje, neade-kvatna primjena. S odgojne strane: mala predanost, nemarno, nesigurno stajalište, nedostatna brižljivost. Pa-ralelizam: točno-pogrešno i dobro-loše; 2. sadržaj nepotpun, površan; držanje (marljivost i brižljivost) snažno izraženo. Prvo pokazuje loš, drugo dobar uspjeh. Diskrepanci-ja zahtijeva utvrđivanje razloga za svaki pojedinačni slučaj; 3. darovit učenik pokazuje dobro postignuće, ali način na koji je učenik ostvario postignuće pokazuje nedostatke: ne-dostatna predanost, nepovezana im-

provizacija. Zadaća je ”obavljena”, ali ne iz osobnog interesa i vlastite volje. Dijagnoza: iz kuta nastave uspjeh, iz kuta odgoja neuspjeh.

suvremena shvaćanja odgojne nastave

Suvremena teorijska utemeljenja pojma odgojne nastave oslanjaju se na Herbartove stavove (primjerice radovi Dietera Bennera) ili svoju inspiraciju traže u stavovima pozna-tih filozofa (primjerice Kantovim). Tako odnos između odgoja i nasta-ve Lutz Koch tematizira na sljedeći način: Razlika I: odgoj bez nastave. Riječ je o odgoju koji se usmjerava samo na osjećanja: zadovoljstvo, bol, radost, strah, mržnja, ljubav, koji se podržavaju i/ili izazivaju pu-tem obećanja, poklona, maženja ili putem prijetnji, psovki, ponižavanja i kazni. Ono što nedostaje su spo-znaja i uvidi, znanje, razumijevanje, uvid i interesi sa i putem nastave. Odgoj može biti utjecajan, učinko-vit samo u kombinaciji s nastavom. Bez vođenja do znanja i uvida od-goj je samo manje ili više prikrivena manipulacija. Razlika II: nastava bez odgoja. Nastava i odgoj u ovom slučaju nisu iznutra međusobno po-vezani. Ona se svodi na puke apele. Nastava bez odgoja se reducira na instrukciju. Jedinstvo razlike: odgoj

putem povratnog utjecaja nastave na učenike. Nastava koja odgaja iz sebe same pretpostavlja ozbiljan misaoni rad nasuprot dominirajućoj pedago-giji zabave i maženja.

O odgojnoj nastavi govorimo kada nije samo riječ o upotrebljivim vještinama nego kada se ona odno-si i na samog nositelja tih vještina. Humboldt je govorio o povratnom djelovanju, to jest jačanju, bistrenju i uređivanju ljudskih snaga. Riječ je, dakle, o obrazovanju, a ne o pukom stjecanju primjenjivih vještina i umijeća, koje danas nazivamo kom-petencijama. Riječ je o nastavi koja učenike ne oprema pukim kompe-tencijama nego ima povratni učinak na samog učenika. U ovom slučaju govorimo i o obrazovnoj i o odgoj-noj nastavi.

Nastava odgaja iz nekoliko razlo-ga. Prvi, razumijevanje odgaja. Ra-zumijevanje je modus spoznavanja i povezan je s razumom i mišljenjem. Mišljenje se označava kao sponta-no i samodjelatno. Kada se nešto uči, pri tome se mora misliti i da to vodi razumijevanju. Učenje tad ima kvalitetu povratnog djelovanje na subjekt učenja.

Drugi, uvid odgaja. Uvid je na-predna forma razumijevanja. Nešto uvidjeti znači produbljeno razumjeti (uvid razloga). U ovom slučaju ra-zumijevanje se može obrazložiti i

obraniti i protiv prigovora. Povratni utjecaj na osobu ovisi o kvaliteti po-učavanja i učenja. Treći, shvaćanje odgaja. Pod shvaćanjem se misli elaborirano razumijevanje, sustavno umrežavanje, sinteza - pregled. Pu-tem analize izoliramo dijelove, pu-tem sinteze povezujemo ono što već znamo i umijemo s novim. Shvaća-nje počiva na vlastitim (misaonim) aktivnostima učenika. Povezivanje se ne može mehanički uspostaviti, nego se mora samostalno uraditi. I četvrto, razlikovnost odgaja. Razli-kovno razumijevanje je cilj nastave. Razlikovnost ima utjecaj i na dje-lovanje, jer ako postaje razlikovno što netko želi to mu omogućava da djeluje različito od onoga koji to ra-zlikovno ne luči - ne zna.

Odgojna nastava i ”suvremena”, ”nova” paradigma

”Prijelaz s poučavanja na učenje i uloga odgojne nastave” (o tome sam šire pisao u Školskim novina-ma 7. travnja ove godine). U novoj paradigmi naglašava se posebice potreba za stavljanjem težišta na učenike umjesto na sadržaje, na ra-zvoj kompetencija, a ne na prijenos sadržaja, na ”nove” nastavne forme (istraživačka nastava primjerice), a ne na tradicionalne. To su sve pri-mjeri neuravnoteženog promišlja-nja, koje ne podupire niti pedagogij-sko-didaktička teorija niti rezultati serioznih znanstvenih empirijskih istraživanja.

U odgojnoj nastavi su uravno-teženi ovi, u novoj paradigmi, me-đusobno suprotstavljeni elementi. Cilj odgojne nastave jest poticanje svestranih interesa, razvoj samo-stalnog mišljenja (primjerice putem poticanja razumijevanja i shvaća-nja) i samostalne djelatnosti uče-nika. Forme putem kojih se ostva-ruje odgojna nastava su određene dijalektičkim (znači i proturječnim, ali i relacijskim) odnosima između pokazivanja i upućivanja nastavnika i spoznaje i sudjelovanja učenika. Nastava koja se reducira na puku instrukciju je nastava koja ne odga-ja i ne obrazuje. Na takvu nastavu i na lošu nastavnu praksu (odno-sno rigidnu shemu herbartovaca) pozivaju se konstruktivizam i nova paradigma ”prijelaza poučavanja na učenje” - u pokušajima da se nametnu kao ”novo”, ”suvremeno” rješenje aktualnih pitanja reforme i organizacije obrazovanja i nastave. Iz pojma odgojne nastave proizlazi da ne treba suprotstavljati nastavu usmjerenu na sadržaje i nastavnika i nastavu usmjerenu na učenika.

”Odgojna nastava je ona koja i obrazuje time što osigurava izmjenu udubljivanja i osvješćivanja; isto-dobno razvija i spoznaju i sudjelo-vanje; principijelno nije samo disci-plinarna nastava (faza udubljivanja), nego je nastava koja transcendira predmetnu nastavu (faza osvješćiva-nja); polazište odgojne nastave nije Nastavni plan i program, nego kon-kretno iskustvo pojedinog učenika; praktična zadaća proširenja indivi-dualnog iskustvenog horizonta ne povezuje samo nastavnika i učenika s društvom, nego i oboje međusob-no. ” (Johan Friedrich Herbart)

(Uvodno izlaganje na Osmom susretu pedagoga Hrvatske

u Osijeku, 19. - 21. travnja 2010.)

i/ili odgoj u vrijeme krizeKrIZa oDGoja...

Odgojna nastava

Kriza odgoja je ponajprije kriza razdva-janja nastave i odgoja. Cilj odgojne na-stave jest poticanje svestranih interesa, razvoj samostalnog mišljenja i samo-stalne djelatnosti učenika. Forme putem kojih se ostvaruje odgojna nastava su određene dijalektičkim, znači i proturječ-nim, ali i relacijskim, odnosima između pokazivanja i upućivanja nastavnika i spoznaje i sudjelovanja učenika

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 13www.skolskenovine.hr

regija

Predstavnici Federalnog mini-starstva obrazovanja i znano-sti prisustvovali su četvrtom

susretu vrhunskih stručnjaka i me-nadžera inovacija u informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji (IKT) u Bosni i Hercegovini Innovation Forum, koji je u Sarajevu organi-zirao Microsoft BiH, a čija je tema bila obrazovanje i zapošljavanje. Ovo je već tradicionalna konferen-cija namijenjena vladinim instituci-jama, nevladinim organizacijama, privrednicima na kojoj sudionici razgovaraju o značaju informacij-sko-komunikacijskih tehnologija i IT pismenosti za obrazovanje i za-pošljavanje.

Inicijativa Partneri u učenju

U okviru globalnih Microsoftovih inicijativa koje se implementiraju u BiH s ministarstvima obrazovanja pokrenuta je inicijativa Partneri u učenju, kojom se želi pomoći ško-lama da uvedu suvremene tehnolo-gije i inovativne pristupe u obra-zovni proces. Federalna ministrica obrazovanja i znanosti BiH Meliha Alić naglasila je dobru suradnju s Microsoftom i podršku te svjetske tvrtke ne samo u tehničkom nego i inspirativnom smislu.

Podsjećajući na Memorandum o razumijevanju, koji su prošle godine potpisali Microsoft BiH i FMON, Alić je istaknula da je us-postavljen okvir za dugoročnu su-radnju u okviru svjetskog programa korporacije Microsoft pod nazivom Partneri u učenju. Osnovne su tri programske cjeline projekta bile inovativni edukatori, inovativna škola i inovativni učenici.

„Programska orijentacija ovog projekta bila je potpuno u skladu s reformskim aktivnostima koje su se implementirale u našoj zemlji - s inoviranjem i modernizacijom na-stavnog plana i programa, novim

metodama rada, drugačijim poima-njem uloge učenika i nastavnika u nastavnom procesu. Srž u promjeni obrazovne paradigme bio je da te-žište nije na onome što učitelj treba predavati, već na onome što dijete treba znati. Bosna i Hercegovina tako je postala karika neraskidivog lanca zemalja koje su svjesne da se nove generacije rađaju u digi-talnom svijetu, da je brza transfor-macija podataka, informacija i zna-nja u digitalni oblik i da im treba omogućiti efikasniji i brži pristup umreženim informacijama”, kazala je Meliha Alić.

Inovativne škole Federalno ministarstvo obrazo-

vanja i znanosti snažnim je djelo-vanjem u prošle tri godine opre-

milo mnogo škola informatičkim kabinetima, u svim sveučilišnim studentskim centrima otvorilo mul-timedijalne centre, opremljene su-vremenom IKT opremom i osigura-lo besplatan pristup međunarodnim bazama podataka Web of Science i Current Content za akademsku i znanstvenu javnost i studente u Fe-deraciji Bosne i Hercegovine.

Ministrica je također istaknula da su FMON i Microsoft BiH po-stali poticajni i efikasni partneri u produbljivanju suradnje inovativ-nih škola, podizanju njihove teh-nološke spremnosti, promicanju primjerima dobre prakse u procesu upotrebe informacijsko-komunika-cijskih tehnologija u osnovnim i srednjim školama.

„Zajedno smo odabrali nastavni-ke za edukaciju o Microsoftovim

alatima, promovirali smo udžbenik 101 ideja za inovativne nastavnike, afirmirali značaj natjecanja Forum inovativnih nastavnika, na kojem su izabrani najbolji pojedinačni i grupni projekti koji su predstavlja-li BiH na europskom natjecanju u Berlinu, koordinirali smo aktivno-sti oko sudjelovanja predstavnika škola na konferenciji o zaštiti inte-lektualnog vlasništva, a predstav-nici Ministarstva bili su i članovi žirija za odabir najboljih radova u okviru projekta Partneri u učenju”, naglasila je federalna ministrica.

Ističući izniman značaj informa-

cijskih tehnologija u procesu obra-zovanja novih generacija i značaj promicanja ekonomije znanja, mi-nistrica Alić uvjerena je da će bu-dući zajednički put biti putokaz za stvaranje modernog, fleksibilnog, poticajnog i europski orijentiranog obrazovnog sustava u Bosni i Her-cegovini.

Teorija i praksaDirektorica Microsofta BiH

Lejla Zukić-Krivdić rekla je da su obrazovanje i zapošljavanje izni-mno značajni za svaku zemlju, pa ni BiH ne može biti iznimka.

„Osim dobre suradnje s vladi-nim institucijama, surađujemo i s nevladinim organizacijama i kroz globalnu Microsoftovu inicijativu već tri godine financijski pomaže-mo projekt kojem je cilj izobraz-ba nezaposlenih osoba i socijalno ugroženih kategorija. Na taj im se način pomaže da postignu veću konkurentnost na tržištu rada“, ka-zala je Zukić-Krivdić.

U tom se kontekstu, kako je do-dala, mnogo radi i s fakultetima da bi se studentima omogućilo da osim teorijskog znanja steknu i praktične vještine koje će im po-moći pri zapošljavanju. Tema prve panel-diskusije bila je „Značaj IKT-a i IT pismenosti za obrazo-vanje i zapošljavanje“, a sudionici su imali priliku upoznati se s trenu-tačnim stanjem primjene IKT-a i IT pismenosti u BiH, ali i s postojećim i planiranim projektima i inicijati-vama u svrhu poboljšanja aktualne situacije, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru.

Prema FMON-uI. B.

Održana četvrta konferencija Innovation Forum boSNa I HerCeGoVINa

FMON i Microsoft BiH postali poticajni i efikasni partneri u produbljivanju suradnje inovativnih škola, podizanju njihove tehnološke spremnosti, promicanju primjerima dobre prakse u procesu upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u osnovnim i srednjim školama

Ugostiteljsko-turistička škola iz Osije-ka darovala je 501 knjigu subotičkoj Ekonomskoj srednjoj školi ”Bosa

Milićević”. Riječ je o knjigama školskog bi-bliotečkog fonda koje se više ne koriste u hr-vatskom školskom programu, a koje su u srp-skim programima i dalje u uporabi. Ravnatelj subotičke Ekonomske škole Igor Bem ističe kako je ova donacija značajna za školu, jer je bibliotečki fond već prilično star i iskorišten, te dodaje kako je ovaj dar još jedna potvrda dobre suradnje dviju partnerskih škola.

Pomoć u dopremanju knjiga pružio je Ge-neralni konzulat Republike Hrvatske u Subo-tici, a prigodom predaje generalna konzulica

Ljerka Alajbeg istaknula je da ”kao što se da-nas razmjenjuju knjige, tako će se sutra raz-mjenjivati učenici između partnerskih škola, kada svi skupa budemo u Europskoj uniji. Cilj nam je da se učenici povežu, i kasnije da postanu suradnici i prijatelji. Želimo i da nema barijera, barem između djece, između njih koji će svima nama stvoriti bolju buduć-nost. Danas ovakvu, s granicama, a sutra i bez granica” - rekla je Alajbeg.

Članica Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić Prćić istaknula je da će HNV podržati i su-rađivati sa svim zainteresiranim školama, ne-ovisno o tomu provodi li se u njima nastava

na hrvatskom jeziku, a član Gradskog vijeća Slobodan Čamprag rekao je kako lokalna sa-mouprava potiče prekograničnu suradnju i podupire zajedničke projekte.

Pratnerska suradnja između Ugostiteljsko-turističke škole iz Osijeka i subotičke Eko-nomske srednje škole ”Bosa Milićević” za-počela je prije tri godine i sada već funkcioni-ra uhodanim tempom. Prije mjesec dana pro-fesori ugostiteljskog usluživanja s učenicima su bili u gostima na jednom od regionalnih natjecanja u Vinkovcima, a učenici i jedne i druge škole redovito se posjećuju prigodom raznih manifestacija i natjecanja.

Slavica Mamužić

Prekogranična suradnjaSUbotICa

Na kraju 22. međunarodnog sajma knjiga i učila, održanog od 21. do 26. travnja u Sarajevu, čiji je moto bio Knjiga - svijet kreativne edukacije, uruče-ne su nagrade i obilježen je svjetski dan intelektual-nog vlasništva Inovacija - povezivanje svijeta. Cen-tar Skenderija s dvije dvorane bio je najposjećenije mjesto u glavnom gradu BiH.

Posljednjega sajamskog dana dodijeljene su na-grade najuspješnijim izlagačima, i to u 15 kategori-ja. Nagrada za najbolji prijevod pripala je Zdeslavu Dukatu za prijevod Plutarhovih Usporednih životo-pisa I - II, koju je izdao nakladni zavod Globus iz Zagreba. Željko Ivanković dobitnik je nagrade za uredništvo monografije Stećci izdavačke kuće Ra-bic. Nagrade za najbolji časopis dobili su Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod, koje izdaje časopis za kulturu i književna pitanja Behar, ured-nika Seada Begovića, te Nova škola iz Banje Luke za časopis za djecu Šiki Miki, urednika Pere Spaso-jevića. Najbolje oblikovanom knjigom proglašen je Filmski letak Slobodana Šijana i Miloša Majstorovi-ća, koju je štampao Službeni glasnik iz Beograda, a

uredio Branko Kukić. Ista nagrada pripala je i knjizi Kako se crta sunce Toše Borkovića, u izdanju Bo-sanske riječi iz Tuzle.

Najboljim sajamskim štandom proglašen je onaj Kašmir prometa, izdavača dječjih knjiga Matice hr-vatske, ogranak Dubrovnik. Nagradu za izdavački pothvat godine dobila je Udruga građana Lastavica iz Praga za prijevod šest svezaka izabranih djela Ive Andrića na češki jezik (Na Drini ćuprija, Travnič-ka hronika, Jelena, žena koje nema, Vezirov slon, Znakovi na putu i Omer-paša Latas). Prevoditelj je bio Dušan Karpatski. Buybookova promocija sabra-nih djela književnika Tariqa Alija (Islamski kvintet, Sjene narova drveta, Knjiga Salahudinova, Kame-na žena, Noć Zlatne leptirice i Sultan u Palermu) proglašena je najboljom sajamskom promocijom.

Za životno djelo u području književnosti nagrađen je Šimo Ešić i njegova Bosanska riječ iz Tuzle, a za životno djelo u području izdavaštva IP Svjetlost iz Sarajeva i Sarajevo Publishing.

Prema Oslobođenju I. B.

Microsoft ulaže u obrazovni proces

MEđUNARODNI sAjAM KNjIGA I UČILA U sARAjEVU

Knjiga - svijet kreativne edukacije

Dar subotičkoj Ekonomskoj školi

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno14www.skolskenovine.hr

svijet

Josh je imao ispit. Kao i osta-li dječaci u prestižnoj javnoj školi, želio ga je riješiti što

bolje. Pojeo je doručak, lijepo se obukao, a prije nego što je krenuo na nastavu popio je bijelu pilulu. Kupio je 30 tableta preko inter-netske prodaje iz SAD-a za oko 400 kuna, ali i sam je svjestan kako je moguće da su tablete pri-stigle iz ilegalnih kućnih farmaci-ja u Indiji. Ipak, stimulans moda-finil, koji se koristi za nesanicu, dosad je funkcionirao. Ako ne zakaže ni ovaj put, opet će dobiti dobru ocjenu. Dobrodošli u svijet pametnih lijekova, znanih i kao kognitivni napredni lijekovi.

U stresnim vremenima mnogi školarci pristupaju ispitima bez po-moći, ali ostala djeca mogu podu-zeti ekstremne mjere. Ovo je svijet u kojem 15-godišnjaci sudjeluju u ilegalnoj internetskoj prodaji lije-kova i izmjenjuju iskustva o tome koji je koktel pilula najbolji za do-bivanje dobrih ocjena. Zabrinutost zbog pametnih lijekova raste već neko vrijeme među znanstvenici-ma, političarima i farmakolozima, a došao je u žarište nakon što je bivši britanski ministar zdravstva Lord Datzi of Dehnam napravio studiju o njihovu učinku.

Pilula za dugotrajnu pažnju, produktivnost i izdržljivost

Čini se neobičnim, jer je većina tih lijekova desetljećima bila na-mijenjena za liječenje narkolep-sije, kroničnog poremećaja spava-nja, ili ADHD-a, poremećaja hipe-raktivnosti i deficita pažnje, i bili su ocjenjeni sigurnima. No, nitko nije pratio njihovo kaotično kori-štenje kod mladih, koji ih koriste u pretjeranim dozama kako bi po-jačali svoje intelektualne sposob-nosti. Neki stručnjaci misle da nji-hovo korištenje u mozgovima koji su tek u razvoju mogu uzrokovati ovisnost i trajna oštećenja.

Josh je inteligentan i elokven-tan 17-godišnjak, pa se pitate zašto mu je potrebna dodatna po-moć kako bi se osjećao „pamet-nijim“. On uzima modafinil (koji se prodaje samo na recept, poput kao provigila, alerteca, modavigi-la i modalerta) već godinu dana, a njegovi prijatelji i dvostruko du-lje. Josh živi u Londonu, a rodite-lji su mu odvjetnici.

“Čitao sam o modafinilu, istra-živao na internetu i pričao s pri-jateljima o tome“, rekao je Josh i nastavio: “Privukao me kao jefti-na i brza metoda za bolju koncen-traciju. Inače bih ovisio o kavi, čaju i energetskim napicima. Mo-dafinil mi pruža dugotrajnu pa-žnju, produktivnost i izdržljivost, a i pamćenje mi je bolje. Mogu zapamtiti grafikon nakon samo jednog crtanja, ne moram ga cr-tati nekoliko puta, kao ranije. Re-

kao bih da me čini dvostruko pro-duktivnijim svakoga dana, ali ne automatski i pametnijim. Kada se bliže završni ispiti, prvo uzimam 100 mg modafinila svakog dana kroz nekoliko tjedana, a doza zna i narasti na 300 mg kada učim i po 18 sati dnevno. Shvatio sam da mogu spavati samo četiri do šest sati dnevno tri tjedna u nizu i tek onda mome tijelu treba odmor. Tada uzmem slobodan dan i ods-pavam 24 sata u komadu.“

Od ljekovitog svojstva do ovisnosti

No, Josh nije jedini. Kratak po-sjet studentskim forumima otkri-va mnogo toga o pametnim lije-kovima, gdje ih nabaviti, kako ih međusobno razmijeniti...

“Modafinil se ne razlikuje od drugih stimulansa, poput kave, kafeinskih tableta i energetskih napitaka, ali niti od tableta za gla-vobolju. Koristim ga uoči ispita, a koristit ću ga i kad upišem fa-

kultet. Preporučam ga svima koji znaju kako ga koristiti. Nisam još rekao roditeljima o tome, znam da oni ne bi razumjeli o čemu se radi i branili bi mi korištenje.“

Koristi od ritalina i adderalla, koji se koriste za liječenje ADHD-a, usporedive su s provigilom i modalertom te skupinom lijekova nazvanih droga-lijekovi (ampaki-ne), propisani na recept, čijom se uporabom vide pozitivne naznake u liječenju Alzheimerove i Parkin-sonove bolesti. Problem je kako natjerati učenike da ih ne koriste kada su ispitivanja pokazala da ti lijekovi pomažu i pri podizanju koncentracije i pamćenja, utječu-ći na neurotransmitere - kemijske tvari koje prenose poruke u moz-gu. Liječenje ADHD-a zahtijeva amfetamine, koji mogu izazvati ovisnost, a postoji sumnja da i modafinil, koji pomaže prilikom poremećaja spavanja, u konačnici može rezultirati ovisnošću.

Barbara Sahakian, profesorica neuropsihologije na Sveučilištu

Cambridge, kaže da znanstveni-ci znaju da lijekovi poput ritalina stimuliraju razine neurotransmi-tera dopamina i noradrenalina u mozgu. Utječu na raspoloženje i pamćenje, ali...

„Postoji optimalna doza za idealan učinak. Veće doze mogu uzrokovati ovisnost. A zapravo nitko ne zna kako modafinil dje-luje u mozgu.“

Različiti stavovi stručnjaka

No, dokazi ukazuju na to da modafinil utječe na razinu dopa-mina. A to je značajno otkriće, jer stvaranje dopamina može voditi prema ovisničkom ponašanju. Neki ga zovu „nagradni lijek“, jer se dopamin u tijelo ispušta, pri-mjerice, tijekom uživanja u sek-su, hrani i drogi. Ljudi su željni ponoviti taj „nagradni proces“, što može rezultirati ovisnošću.

Studija objavljena lani u časopi-su „Journal of the American Medi-

cal Association“ proučavala je de-set zdravih muškaraca koji su uzi-mali modafinil i potom je u njiho-voj krvi pronađena povišena razina dopamina. Istraživanje je provodio Nacionalni institut za zloupotrebu droga (Nida) u SAD-u.

„Modafinil potencijalno vodi u ovisnost. Studije su pokazale da svaka zloupotreba droga ima za-jednički efekt - porasta dopamina u mozgu“, rekla je direktorica Nide dr. Nora Volkow.

No, ispitivanje na samo deset nije konačno mjerilo. Sahakian je pozvala vladu na javnu raspravu o korištenju pametnih lijekova. S jedne strane misli kako bi mogli pomoći ako su sigurni, dok se s druge pita hoće li ljudi u buduć-nosti biti primorani uzimati ih kako bi radili dulje i teže...

Postoje dokazi da neki studenti osjećaju pritisak pa smatraju da moraju uzimati pametne lijekove kako bi išli ukorak s uspješnijim studentima, koji ih uzimaju. Neki nadobudni roditelji čak i podrža-vaju njihovu uporabu. Jedan je student treće godine na Sveučili-štu London Metropolitan istaknuo da mu je modafinil spasio život i pomogao mu da ispuni akadem-ske zadatke.

„Poznajem srednjoškolce koji ga uzimaju, a povremeno i njiho-vi roditelji. Čuo sam da je jedna mlada djevojka popila modafinil na nagovor prijatelja iz razreda. No, nakon pet dana bez sna od-vedena je u bolnicu. Imala je vrlo visok krvni tlak, bila je aksiozna i imala neku vrstu halucinacija i psihoza. Popila je, naime, ek-stremno veliku dozu. Osjetila je euforiju i te ih uzimala sve više i više. To je dokaz da bi modafinil kod nekih mogao uzrokovati ovi-snost“, kazao je student.

san, vježbanje i zdrava prehrana

Ukoliko je Nida u pravu i svi ti lijekovi utječu na razinu do-pamina u organizmu, onda će se zabrinutost prebaciti i na školarce koji su sami uzimali nedozvolje-ne doze u duljem razdoblju. Dr. Daniel Amen kaže da kod mladih pacijenata s ADHD-om kontroli-rana doza ritalina može uvelike pomoći, ali nekontrolirano kori-štenje može biti opasno.

„Višak dopamina u organizmu smanjuje dotok krvi u mozak i dugoročno može uzrokovati traj-no oštećenje. Mozak adolescena-ta naglo se razvija. Svako uplita-nje u taj proces može uzrokovati dugotrajne probleme“, smatra dr. Amen i dodaje da postoje i manje riskantna i iskušana sredstva u poboljšanju moždanih funkcija - san, vježbanje i zdrava prehrana. Navodno djeluju.

Prema Daily MailuPriredila Ivana Čavlović

Učenje uz pomoć stimulansa VeLIKa brItaNIja

„Modafinil mi pruža dugotrajnu pažnju, produktivnost i izdržljivost, a i pamćenje mi je bolje. Privukao me kao jeftina i brza metoda za bolju koncentraciju. Inače bih ovisio o kavi, čaju i energetskim napicima“, kaže 17-godišnjak koji često pije pametne lijekove

Pametni lijekovi za bolje ocjene

Na studentskim forumima uvelike se raspravlja o tome je li korištenje pametnih lijekova u učenju - va-ranje. Neki kažu da jest, dok drugi tvrde da oni koji ih se žele moraju biti spremni odreći i sličnih stimu-lansa, poput kave i nikotina. Čak su i stručnjaci po-dijeljeni. Dr. Anders Sandberg, profesor filozofije na Oxfordu, koristio je modafinil kao dio istraživanja tri godine, a koristi ga i danas. Zajedno sa studentima koji ga uzimaju, on je stao na zakonitu stranu ovoga nezakonitog posla.

„Kada ga uzmem, u mojoj glavi kao da radi mali električni motor i sastavlja popis svih stvari koje moram obaviti, pa umjesto da ih odgodim za sutra učinih ih odmah. Lijek koristim povremeno, kada trebam nešto napisati ili kod dugotrajnih letova na

razne konferencije na kojima držim govor. Pritom me ne muči vremenska razlika i mogu se usredotočiti na posao“, objasnio je dr. Sandberg i na pitanje šalje li pritom pogrešnu poruku studentima dodao: „Mno-go sam razmišljao o tome. Vjerujem da ljudi trebaju imati pravo na kontrolu nad vlastitim tijelom, a lijek treba koristiti na odgovarajući način.“

No, zdravstveni stručnjaci boje se zloupotrebe.„Svatko tko uzima lijek na recept, a da se pritom

nije konzultirao sa stručnjakom, radi veliku pogreš-ku. Nuspojave su opasne - srčani problemi, povišeni krvni tlak, mučnina, bolovi u trbuhu - a rastu zajedno s veličinom doze. Što ih više uzmeš, veći je rizik“, kazao je Neal Patel, farmaceut i glasnogovornik Kra-ljevskoga farmaceutskog društva. (I. Č.)

Zakonita strana nezakonitog posla

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 15www.skolskenovine.hr

tema broja

Naučimo djecu kako da poboljšaju

naš svijetVještine građanske kom-petencije te konstruktivno sudjelovanje u aktivnostima zajednice od najmlađe dobi stvara generaciju svjesnu svojih ustavnih mogućnosti i obveza, omogućuje im da budu aktivno građanstvo, koje će jednog dana postati bolji političari, bolji saborski zastupnici, odvjetnici, suci... Građanski odgoj i obrazovanje usmjereno na iskustveno učenje ima višestruki učinak na osobni razvoj, jer potiče mišljenje, rje-šavanje problema i odlučivanje, svladavanje izazova, kreativnost, preuzimanje rizika za učenje, su-radnju s drugima, upravljanje so-bom, samovrednovanje prednosti i nedostataka, razvoj identiteta i samopouzdanje, poduzetnost te vještine uspješnog učenjaTem

a broja:

Građan

ski odg

oj i ljud

ska pra

va u ško

lama

Zagreb je prošlog tjedna bio domaći-nom 10. po redu državne smotre pro-jekata iz područja Nacionalnog pro-

grama odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Predstavljeno je tridesetak projekta koje su osmislili, izradili i pred prosudbenom komisijom predstavili učenici od predškolske do srednjoškolske dobi. Tom je prigodom Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, naglasio kako velik broj od tridesetak proje-kata iz cijele Hrvatske obvezuje da se i dalje djecu poučava o demokratskom građanstvu, ljudskim pravima, tim temeljnim vrijedno-stima svakog čovjeka.

- Ljudska prava predstavljaju temeljnu vrijednost odgojne komponente škole, i vrlo je važno da u tome sudjeluju djeca već od vrtićke dobi, ne samo u svrhu provedbe ovih projekata, nego u smislu načina življe-nja. Tolerancija, solidarnosti i uvažavanje svega što je drukčije, osobito uvažavanje manjinskih skupina, sve to škole moraju na-učiti svoje đake. Naravno, bez entuzijazma svakog učitelja ponaosob svega ovoga ne bi bilo i trebamo svi zajedno zahvaliti svim hr-vatskim učiteljima, poručio je Filipović.

S njim se na otvaranju smotre složila i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja smatra da sudjelovanje djece u ova-kvim projektima predstavlja važan korak prema učenju i stjecanju znanja o ljudskim pravima, sudjelovanju, participaciji u druš-tvenim zbivanjima.

- Za učenje o ljudskim pravima, pa time i dječjim pravima, nikad nije prerano početi. Čak i najniže vrtićke skupine važno je upo-

znavati s time, dakako, na njima primjeren način. Jer, učenje o ljudskim pravima jest učenje o korištenju vlastitih prava, ali i uva-žavanju i poštivanju prava drugih. Potrebno je uspostaviti sustavno obrazovanje djece i mladih o ljudskim pravima, jer se time una-pređuje cjelokupno obrazovanje. Država je također obvezna da svoj djeci omogući jednaku priliku da sudjeluju, i u učenju o ljudskim pravima, pa raznim aktivnostima, poput ove, ostvarujemo zajednički obrazov-ni cilj.

Povezivanje teorije koja dobiva praktičan smisao

Poznavanje svojih prava doista je uvjet za dobru, pozitivnu, kvalitetnu budućnosti svakog pojedinca. To je isto tako osnovni preduvjet za sudjelovanje u demokratskim procedurama. I dok još uvijek velik dio po-pulacije smatra da je politika samo sjedenje u saboru i vladi, mladi sve više shvaćaju onu staru izreku “ako se ti nećeš baviti po-litkom, politika će se baviti tobom”. Jer, po-litika je sve što činimo kako bismo pobolj-šali prvenstveno uvjete vlastitog života, ali onda nužno i život šire društvene zajednice. Stoga i mladi moraju sudjelovati u donoše-nju odluka, u životu društva općenito. Odra-sli im za to moraju dati priliku, a projekti poput Građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava možda su najbolji način.

Sljedeća faza je konačno usvajanje Na-cionalnog okvirnog kurikuluma, u kojem

Pripremio Branko Nađ

Nastavak na 18. stranici

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno16www.skolskenovine.hr

tema broja

II. OŠ ČakovecGLEDAMO OČIMA, VIDIMO sRcEMVoditeljica Snježana Odak Hrkač, prof.

Razgovarajući na Vijeću učenika, saznali smo da je roditelj jednog učenika slijep. Uočeno je da djeca imaju puno predra-suda u odnosu na slijepe osobe, ali i prema drugim invalid-nim osobama. Odlučili smo nešto poduzeti da bi se stavovi učenika promijenili. Pomogla nam je naša knjižničarka koja je već volontirala u Udruzi slijepih i predložila da snimimo priče za slijepe osobe, posebno za slijepu djecu. Odlučili smo pozvati člana Udruge i upriličiti susret da bismo mogli u izravnom kontaktu sa slijepom osobom dobiti pravu pre-dodžbu o tome kako slijepe osobe žive. Zaključili smo da je jedino rješenje u izravnom kontaktu i razgovoru sa slijepim osobama. U razgovoru sa članovima Udruge slijepih saznali smo da im je najveći problem nedostatak tonskih zapisa priča za slijepu djecu. Odlučili smo snimiti priče za slijepu djecu na CD. Javili smo se na natječaj za građanske inicijative Na-cionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Dobili smo sredstva od udruge Zamah za ostvarenje našeg cilja. Napravljena je audicija na kojoj su odabrani učenici za čitanje priča. U suradnji s Udrugom odabrali smo priče koje još nemaju u svojoj zbirci. Odabrani su učenici uvježbavali čitanje i dramatizaciju u školi i kod kuće. Uslijedilo je sni-manje u tonskom studiju. Na kraju je najveće zadovoljstvo bilo veselje slijepe djece koja su došla u našu školu po tonske zapise i veselo slušala priče. I dalje planiramo snimljeni au-diomaterijal distribuirati ostalim udrugama slijepih, knjižnici za slijepe, djeci s teškoćama u čitanju, itd.

Šumarska i drvodjeljska škola, Karlovac KORUPcIjAVoditeljice Nevenka Bončić, dipl. politologinja, i Mirna Kor-kut, prof. pedagogije

Definirali smo korupciju kao aktualnu pošast u našem druš-tvu koja sve više uzima maha. Pokušali smo osvijestiti da je korupcija pojava koja narušava temeljne vrijednosti svakoga demokratskog društva.

Postavlja se pitanje može li se protiv korupcije učinkovito boriti, odnosno postoji li uopće volja da se otpočne s borbom? Na tragu ovih pitanja istražili smo aktualne slučajeve i po-krenute postupke te djelovanje USKOK-a kao specijalizira-nog odjela državnog odvjetništva za borbu protiv korupcije i organiziranoga kriminala. Otkrivanje korupcije i kažnjavanje odgovornih nije dovoljno, pa smo u trećem koraku pokušali razviti strategiju borbe protiv korupcije. Sagledavajući pred-nosti i nedostatke postojećih politika i proučavajući putove i strategije borbe protiv korupcije, odlučili smo se za edukaci-ju, prvenstveno mlade generacije. Promjena svijesti o etičkoj prihvatljivosti oblika korupcije jedan je od prvih koraka u našem predloženom rješenju borbe protiv korupcije. Stvoriti od pasivnih primatelja informacija angažirane subjekte koji će znati ne samo prepoznati pojavu korupcije već i djelovati u cilju njezina suzbijanja moguće je postići samo sustavnom edukacijom, što podrazumijeva cjeloživotno obrazovanje.

Od sljedeće školske godine započet ćemo s projektom edu-kacije vršnjačkih edukatora. Njihova je zadaća da na interak-tivnim radionicama za predškolsku djecu, učenike osnovnih i srednjih škola te na tribinama za roditelje i građanstvo osvje-šćuju postojanje problema korupcije u našem društvu i traže načine njezina suzbijanja.

OŠ Petra Zrinskog, ČabarKAKO ZAŠTITITI sMEđU ŽABU?Voditeljica Ksenija Petelin, prof.

Dolazi proljeće, a s njime i buđenje biljnog i životinjskog svijeta. Upravo je to vrijeme kad se u nekim dijelovima na-šega kraja nedopušteno izlovljavaju livadne i šumske smeđe žabe za jelo. Ono što ovu životinjsku vrstu dodatno ugrožava jest činjenica da se love prije nego što se uspiju izmrijestiti. Premda su propisane kazne za izlov, sukladno Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjama na zaštićenim životinjskim vrstama, one se i dalje love. Neki su nam ispitanici rekli da je žabolov tradicija. Postoji li uopće izbor između tradicije i zaštite? Mi bismo ovim projektom željeli pronaći odgovor na pitanje kako zaštititi smeđu žabu.

Moguća su rješenja uzgoj žaba na farmi te zakonom regu-liran izlov žaba. Smatramo da Republika Hrvatska ima dobre zakone koji štite životinje. Mi se zalažemo da kraj u kojem živimo bude i nadalje prepoznatljiv po svojim prirodnim bo-gatstvima. Također, odlično je rješenje uzgoja žaba. Iako na području Gorskoga kotara nema uzgajališta žaba, iskustva zemalja koje izvoze žabe potvrđuju da je uzgoj jestivih žaba vrlo unosan posao. Možda bismo u tom dijelu trebali više na-učiti od drugih.

Planiramo potaknuti obilježavanje prijelaza vodozemaca pro-metnom signalizacijom na prometnicama čabarskoga kraja te sudjelovati u istraživanju populacije vodozemaca čabarskoga kraja koje provode biolozi naše škole. Dosad smo potaknuli or-ganizaciju stručnog skupa Zajedno u zaštiti smeđe žabe u ožuj-ku ove godine, a uspostavili smo suradnju s Hrvatskim herpeto-loškim društvom te Javnom ustanovom Priroda zaduženom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode naše županije.

PREDsTAVLjAMO NEKE sUDIONIKE DRŽAVNE sMOTRE PROjEKATA IZ NAcIONALNOG PROGRAMA ODGOjA I OBRAZOVANjA ZA LjUDsKA PRAVA I DEMOKRATsKO GRAđANsTVO

Srednja škola BedekovčinasTARI ZANATI V KORBIcE sUVREMENOsTIVoditeljice Vera Hrvoj, prof., Marta Žiger, prof., Danijela Švi-gir, prof.

Prošle su školske godine učenici proveli projekt kojim je potaknuto uvođenje kajkavskog dijalekta kao oblika dodat-ne nastave u školi. Projekt je otvorio i čitav niz mogućnosti za daljnje istraživanje. Poseban su interes učenici pokazali za stare zanate koje vrlo slabo poznaju. Drvene igračke, sla-mnati krovovi, keramika, kovačija, bačvarstvo, medičarstvo i licitarstvo tek su dio zanata o kojima su čuli. Zainteresirali su ih proizvodi nastali na tradicionalan način i upravo smo se zbog toga odlučili i ove školske godine posvetiti njima. Ono što nam se svima nametnulo kao problem jest način kako po-vezati tradicionalnost i originalnost u proizvodnji s modernim načinom života. S obzirom na to da je naša škola strukovna, učenici su se opredijelili za one zanate koji su na neki način vezani uz zanimanja u našoj školi. Odmah je bilo jasno da su to uglavnom zanimanja vezana uz graditeljstvo, ali i poljopri-vredu. Rad na projektu pokazao je da se ova zanimanja mogu uspješno povezati i sa zanimanjima u medicinskom učilištu.

Pokazali smo da tradicionalan način proizvodnje može biti ne samo izvor zarade i osiguravanja materijalne egzistencije već i izvor zadovoljstva i radosti za one koji se njima bave. Također smo pokazali da su postojeća znanja koja učenici do-bivaju u formalnom obrazovanju temelj na kojem će graditi svoj profesionalni razvoj. Istaknuli smo važnost daljnjeg usa-vršavanja i praćenja događaja vezanih ne samo uz osnovno zanimanje već i uz kretanja na tržištu, tako da se na najbolji način iskoriste sve mogućnosti koje im se u tom smislu nude.

OŠ Sveti Križ ZačretjeOČEME “KAj” VRNUTI NAZAj Voditeljice Ksenija Mihelec, prof. povijesti, i Nevenka Sinko-vić, pedagoginja

Prošle su školske godine učenici osmog razreda ostvarili cilj projekta Zavičajni govor - izborni predmet u našoj školi. S obzirom na to da za naš zavičajni govor ne postoji ni pravopis ni gramatika, tj. nema udžbenika, učiteljica hrvatskog jezika imala je težak i ozbiljan zadatak. Ipak, osmislila je plan i pro-gram izborne nastave zavičajnog govora od 70 sati godišnje. Imali smo i podršku lokalne zajednice i roditelja koji smatraju da je vrlo važno očuvati jezik i kulturu zavičaja.

Učenici povijesne grupe imali su puno ideja kako još više približiti zavičajni govor učenicima naše škole i učenicima drugih škola u Zagorju. Izvrsna je njihova ideja o pokretanju školskog radija tako da bi se za vrijeme odmora mogle dava-ti važne informacije na kajkavskom jeziku i kratke vijesti o tjednim događanjima u školi.

Odlučili smo potaknuti svoje sumještane na suradnju sa školom. Izradit ćemo letak kojim ćemo moliti sumještane da nam pomognu u skupljanju riječi, starih pjesama, zaborav-ljenih običaja i slično. Polaznici izborne nastave informatike napravit će internetsku stranicu na kojoj će navesti čime se bavimo te da nam je cilj upoznati i zainteresirati širu javnost za projekt.

Što smo ostvarili? Dopunjen je rječnik kajkavskih riječi, napisano puno sastavaka i pjesama na kajkavskom, pokazali smo na razne načine kako se može čuvati i njegovati zavi-čajni, kajkavski govor i način na koji se to može ostvariti na razini osnovne škole. Prva smo škola u županiji koja je uvela kajkavski u nastavu.

Srednja škola ObrovacIZ ŠKOLE U KLADIONIcUVoditelji Darko Tokić i Zdenka Sršen-Juričević

Kockanje je legalan, svima dostupan, društveno prihvatljiv oblik zabave. Iako je zakonom zabranjeno kockati mlađima od 18 godina, u praksi nije teško naići na takve primjere. Mla-di su rizična skupina koja lako usvaja modele ponašanja. Pri-hvaćanje kockanja znači negativne učinke na sve aspekte ži-vota, učenje, školski uspjeh. Učenici koji odlaze u kladionice izostaju iz škole, imaju slab uspjeh, a agresivni su kad gube.

Proveli smo istraživanje tijekom siječnja 2010. u srednjoj školi u Obrovcu, anketirali po principu dobrovoljnosti i ano-nimnosti. Naš je učenik uplatio listić u jednoj kladionici, bez da ga je zaposlenik pritom upitao koliko ima godina ili ga zatražio osobnu iskaznicu.

Obratili smo se pravobraniteljici, organizirali smo radioni-cu na temu zašto se krši zakon o zabrani kockanja mlađima od 18 godina. Lokalna bi zajednica trebala prepoznati potre-bu postojanja savjetovališta u koju bi bez stida došli potražiti pomoć oni koji je žele. Ono što se nužno mora uvesti u za-kon jest decidirano zabraniti maloljetnicima ulaz na ovakva mjesta i istodobno postrožiti kaznene odredbe. Smatramo da je jako važno da kladionice i kockarnice ne bi smjele imati istaknute nazive, blješteće i svjetleće reklame, koje mlade pri-vlače. U kladionicama bi se trebale stavljati oznake o štetnosti kockanja i upozorenja poput onih koja postoje na kutijama cigareta. Kockarnicama treba nametnuti visoke poreze, jer kockanje nije igra, već biznis koji je dopustila država. Ono za što se posebno zalažemo jest zabraniti (zatvoriti) kladionice koje se nalaze u blizini škole.

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 17www.skolskenovine.hr

tema broja

OŠ Josipa Račića, Zagreb UPOZNATI ODRAsLE sA ŽIVOTOM I DjELOM jOsIPA RAČIćAVoditeljica Dragana Rakonca, dipl. učiteljica

S ciljem razvoja osobnog i grupnog identiteta razreda i ško-le kao zajednice te upoznavanjem odraslih s kratkom biogra-fijom Josipa Račića, obilježili smo 100 godina od smrti Josipa Račića, posjetili smo Modernu galeriju u kojoj je bila retros-pektivna izložba Račićevih radova, napravili smo i anketu za roditelje, prema kojom većina njih ne zna puno o Račiću.

Gledali smo dokumentarni film o Račiću, pratili tisak i ostale medije, prikupljali informacije s interneta te od svih skupljenjih podataka radimo plakate. Dijelimo se u skupine, a svaka od njih raspravlja i oblikuje najbolji način rješavanja problema. Većinu posla ipak obavljamo zajedno, jer učenici tako više vole raspravljati. Krenuli smo u realizaciju, napra-vili smo kalendar s Račićevim motivima, koji prodajemo na Božićnom sajmu. Novac od prodanih kalendara poklanjamo Hrvatskoj udruzi za cističnu fibrozu.

Plan projekta i ciljeve predstavili smo Učiteljskom vije-ću i Školskom odboru, gostovali smo u emisiji Koga briga Drugog programa Hrvatske televizije, a o nama je na svojoj stranici pisala i Udruga za cističnu fibrozu, ističući nas kao primjer dobre prakse. Možda je najveći rezultat naše akcije što smo učini jedno dobro djelo - pronašli smo Udrugu za koju nismo znali i djecu za koju nismo čuli, upoznali se s lju-dima koji rade s njima te naučili da naša mala pomoć itekako nekome može biti velika. A naš će projekt, učenici i cijela škola biti prezentirani u Dubrovniku na Jugoistočnoeuropskoj konferenciji za cističnu fibrozu, koja će se održati od 1. do 3. listopada ove godine.

Četvrta gimnazija Marka Marulića, SplitKORUPcIjA - TO NIsAM jAVoditeljica Natalija Palčić, prof.

Odlučili smo se baviti ovom problematikom, jer smatra-mo da je razina korupcije u Hrvatskoj izrazito velika, a da se na njezino suzbijanje itekako može utjecati, i to na razne načine: od edukacije građanstva do poboljšanja učinkovi-tosti institucija zaduženih za provođenje protukorupcijskih mjera.

Odlučili smo se za politiku Antikorupcijskog sata, jer sma-tramo da ona razvija svijest o štetnosti korupcije. Upravo su-djelovanjem u odgoju mladih i nadograđivanju njihove svi-jesti siječemo problem u njegovu korijenu, podižemo razinu spoznaje o izrazitoj štetnosti korumpiranog društva, a svi uče-nici mogu sudjelovati. Naravno, problemom korupcije bavi se USKOK te druge vladine organizacije, ali smatramo da se ona u biti može ukloniti samo mijenjanjem svijesti svakoga od nas!

Odlučili smo se prvenstveno posvetiti osobama našeg uzrasta. Stoga su naše akcije usmjerene na provođenje an-kete o poznavanju problema korupcije među učenicima naše škole te o tome u kojoj se mjeri edukacijom utječe na promjenu stava o korupciji - usporedba s učenicima koji su tek upisani u srednju školu i nisu educirani o problemu ko-rupcije. Također, zahtijevamo primjenu transparentnih pro-cedura u radu javnih institucija, provođenje edukativnih tri-bina o korupciji u školama te korištenje suvremenih medija, poput Facebooka, gdje ćemo osnovati grupu Korupcija - to nisam ja.

OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok cUNGE, cUNGE, cUNGERAj! Voditeljice Ružica Kotarski, prof. pedagogije, i Senka Jurina (KUD Zabok)

Njegovanje i čuvanje narodne baštine, točnije plesanje zagorskih plesova potaknulo nas je na raspravu kako njego-vati kulturnu baštinu zabočkoga kraja na način koji će biti zanimljiv učenicima. Kontaktirali smo voditeljicu folklorne sekcije KUD-a Zabok Senku Jurinu, koja predlaže da svaki razred nauči plesati jedan zagorski ples. Djeca će se time poticati na veću tjelesnu aktivnost, razvoj koordinacije tije-la i osjećaja za ritam, jačanje zajedništva i samopouzdanja. Učenici su razgovarali kako čuvati baštinu kajkavskog jezi-ka. Dali su nekoliko prijedloga: prikupljanje kajkavskih riječi za stvaranje rječnika zabočke kajkavštine, prikupljanje priča, običaja, anegdota i opisa tradicionalnih igara, učenje izvornih zagorskih dječjih pjesmica i plesova, organiziranje likovne radionice s motivima zagorske nošnje, itd.

U školskoj godini 2008./2009. usredotočili smo se na uče-nje zagorskih plesova. Učitelji razrednici i učitelji TZK nau-čili su sve učenike od prvog do osmog razreda plesati pleso-ve, redom Muha h melin nosila, Polegala trava detelina, Oj ti lepa moja či, Jelica kolce vodila, Nad mostec, Judin polka, Repa i Oberštajer.

Učenike su podučavali razrednici, učitelji TZK i volonteri KUD-a Zabok. Generalna proba održana je u dvorani za TZK, a javna prezentacija upriličena na Trgu svete Jelene u svib-nju 2009. godine. Projekt je nastavljen i u tekućoj školskoj godini, kroz integriraciju s hrvatskim jezikom te likovnom i glazbenim kulturom.

PREDsTAVLjAMO NEKE sUDIONIKE DRŽAVNE sMOTRE PROjEKATA IZ NAcIONALNOG PROGRAMA ODGOjA I OBRAZOVANjA ZA LjUDsKA PRAVA I DEMOKRATsKO GRAđANsTVO

Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boško-vića, OsijekMEDIjI - KREATORI NAŠE sTVARNOsTI Voditeljice Jasna Sudarić, prof., i Gordana Popović, prof.

Na osnovi anketa i intervjua koje smo proveli u našoj ško-li uvjerili smo se da mladi većinu svoga slobodnog vremena provode uz elitne programe i emisije te na internetu, dok je njihovim roditeljima takav svijet potpuno nepoznat. Mediji afirmiraju mnoga ljudska prava i često pomažu podizanju opće svijesti o važnosti zaštite djece i mladih, ali, nažalost, često i ugrožavaju njihova prava. Mladi koji su u svom ra-zvoju skloni prihvaćanju različitih vrednota izloženi su opa-snostima konzumerizma, nametnutim potrebama te različitim načinima medijskoga zlostavljanja. Ono što je posebno začu-đujuće, ali i zabrinjavajuće, njihova je nedovoljna zaštićenost od negativnih utjecaja neprimjerenih novinskih, televizijskih i internetskih sadržaja i nemoć roditelja koji ne znaju kako to spriječiti.

Odlučili smo djelovati uvođenjem debata u razredu, otva-ranjem foruma na stranicama naše škole te pokretanjem tema na internetskim forumima, na Facebooku, kreiranjem prigod-nih plakata i letaka namijenjenih roditeljima.

Proveli smo ankete koje su nam potvrdile već poznate či-njenice: mladi ljudi puno više znaju od svojih roditelja i služe se suvremenim medijima te izgrađuju svoje društvene odno-se pomoću internetske komunikacije, što ima za posljedicu zdravstvene probleme, ali i socijalne i psihološke. Posjetom Gradskom poglavarstvu utvrdili smo da Grad ima u planu ak-tivnosti vezane za zaštitu mladih od neprimjerenih sadržaja na internetu i u drugim medijima, ali su mladi o tome preslabo informirani.

OŠ Marina Getaldića, Dubrovnik TOČKIcA U sLAVNOM GRADU Voditeljica Ðurđica Bender-Masle, učiteljica razredne nasta-ve, i Jadranka Zlošilo, prof. psihologije

Istraživanjem slavne prošlosti grada Dubrovnika željeli smo pronaći rješenje kako na praktičan način približiti djeci našega grada i djeci Hrvatske slavnu i bogatu povijest našeg zavičaja. Tragali smo za zanimljivim pričama i legendama iz slavne dubrovačke prošlosti, međutim knjige koje smo našli nisu bile primjerene nama djeci. Tekstovi su u njima dugi, teški, s puno nepoznatih riječi, a malo fotografija.

Ohrabrili su nas dobri primjeri izrade slikovnica diljem Hr-vatske o zavičajnoj povijesti. Uvjerili smo se da i mi djeca možemo sami napisati tekst i oslikati slikovnicu. Shvatili smo da prije pisanja slikovnice moramo puno toga pročitati iz onih debelih knjiga za odrasle, razgovarati s našim roditeljima, bakama, djedovima, učiti od turističkih vodiča, naoružati se znanjem o prošlosti našega grada i zavičaja. Smatramo da će naša slikovnica biti poticaj djeci da se što ranije zainteresiraju za grad i cijene njegovu povijesnu vrijednost.

Pozvali smo predstavnicu Centra za neohumanističke zna-nosti iz Karlovca koja nas je naučila kako se izrađuje slikov-nica. Tekst za našu slikovnicu zajedno je osmislilo nas dvana-est učenika iz razreda. Oslikat ćemo ju računalnim crtežima, u tome će nam pomoći Dorin tata. Planiramo se javiti na neke od natječaja za međunarodne projekte. Vjerujemo da će naša slikovnica za godinu dana biti tiskana i doći u ruke naših vrš-njaka.

OŠ Kneza Mislava, Kaštel SućuracEUROPsKI ODGOjVoditelj mr. sc. Tihomir Rajčić

Projekt Europski odgoj provodi se već desetu godinu na području Kaštela i Splita. Bavi se rješavanjem vrlo izraženog problema - ozbiljnog deficita građanskih vrijednosti u

hrvatskom društvu, a posebno kod mladih. Negativno, autoritarno naslijeđe prošlosti, nedovoljno utjecajan susta-va podučavanja te nedosljedno provođenje programa koji bi promicali razvoj modernog hrvatskog građanstva ozbiljan su problem u odgoju djece i mladeži.

Istražuju se četiri problemske cjeline: “Kolijevka Europe − antički Rim”, “Europa u Hrvatskoj − Ivan Mažuranić vs. Ante Starčević”, “Hrvatska 1918. − Svetozar Pribičević vs. Stjepan Radić” i “Pred vratima Europe, eurooptimisti vs. eu-roskeptici”.

Nakon provedenog istraživačkog rada, svaka skupina obli-kuje svoje javno priopćenje u formi govora koje slušateljima treba ponuditi pozitivne odnosno negativne aspekte istraži-vanog problema.Učenici prolaze i kroz dužu ili kraću vjež-bu govorništva, konzultirajući pritom literaturu za područja retorike. U javnom nastupu, svoje kolege moraju potaknuti na razmišljanje o pojedinim važnim problemima te njihovu utjecaju na današnjicu.

Važan aspekt ovog dijela projekta jest i izdavanje časopisa za europski odgoj i nastavu povijesti “Povijesni šalabahter”, koji između ostalog ima zadatak promicanje europskog kuta gledanja na hrvatske probleme iz prošlosti i na suvremena društvena pitanja.

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno18www.skolskenovine.hr

je predloženo da se Građanski odgoj kao kroskurikularna tema i integrirani obrazov-ni sadržaj ugradi u sve predmetne kurikulu-me, u sve predmete gdje je to primjereno i moguće. To se odnosi na osnovne škole. U srednjim školama već sada postoji predmet Politika i gospodarstvo, koji se može i dalje tako zvati ili promijeniti u npr. Građanski odgoj, ali sadržaj i metode, načini učenja i poučavanja trebaju biti vezani za aktivno uključivanje učenika za stjecanje iskustva, kazala nam je Nevenka Lončarić-Jelačić, viša savjetnica za nacionalne programe pri AZOO-u i predsjednica Državnog povje-renstva za provedbu Smotre. Dosad je pro-vođenje projekata s temama iz Građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava bilo u vidu izborne nastave, i nastavnici su se u koštac s ovakvim projektima hvatali više iz svog entuzijazma nego iz nekakve obveze. No, sam porast broja projekata na ovakvoj smotri dokazuje da taj program vrijedi. U ovim kriznim vremenima, kada učitelji pri-maju manju plaću, a rade više, još uvijek na smotru dolaze s većim brojem učenika i projekata. Škole i nastavnici su prepozna-li kvalitetu programa građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava, i na nama je da ga dignemo na sljedeću razinu, govori Lončarić-Jelačić:

- S NOK-om će se dobiti obveznost uključivanja tih tema, odnosno modula u razne predmete. Moduli su definirani kao nekoliko malih kurikuluma, koji se onda integriraju u razne predmete sadržaje. Tako da ne dolazi do povećanja obrazovnih sadr-žaja ni predmeta, jer bi i time mogli prekr-šiti prava učenika. Oni su već sada preop-terećeni, stoga smo morali na pragmatičan način riješiti obogaćivanje postojećega ku-rikuluma s novim sadržajima i metodama, i povezati ih s predmetnim sadržajima. Na taj će se način izbjeći gomilanje novih zna-nja, povećanje opterećenosti, a istodobno se povećava učinkovitost postojih sadržaja, budući da kroz projekte građanskog odgoja teorijska znanja dobivaju svoju praktičnu primjenjivost, povezanost sa životom, što, pak, obogaćuje dosad često suhoparne i ap-straktne predmetne sadržaje.

Ovogodišnja smotra pokazala je da se proteklog desetljeća provođenja programa dogodio veliki napredak, ponajprije u struč-nosti izrade i obrane školskih projekata, koji se sastoje od lociranja i prepoznavanja problema, istraživanja, predlaganja rješe-nja, odabira najbolje politike za rješavanje problema i prezentacije rješenja predstav-nicima vlasti. Kroz cijeli taj period učenici su upućeni koristiti sve izvore informacija, koristiti sva znanja iz svih predmeta koja se odnose na probleme, povezivanje teorijskog znanja sa stvarnim životom, što učenicima daje i krila za bolje učenje tih sadržaja, jer oni konačno dobivaju praktičan smisao. Zajedničkim, timskim radom i uvažava-njem tuđih prijedloga, ideja i mišljenja dje-ca proživljavaju i novu odgojnu dimenziju. Nastavnici koji redovito sudjeluju suvereno vladaju ovom materijom, ali svake godine

na smotru dolaze i mnoge nove škole iz ci-jele Hrvatske. Jasan je to pokazatelj da su učenicti i učitelji željni praktičnih znanja, vještina i cjelokupnog iskustva koje Gra-đanski odgoj donosi.

Društvena uključenost od najmlađe dobi

Koristi od ovakvoga projektnog rješava-nja društvenih problema imaju svi - učeni-ci, nastavnici, lokalna zajednica i društvo u cjelini. Učenici su svladali metode i stekli iskustva aktivne uključenosti u društve-nu problematiku, što znači da su spremni prihvatiti i obavljati svoju ustavnu ulogu građana na stručan i kvalitetan način. Svla-dali su metode koje će im omogućiti da se

uvijek uključe u bilo koju drugu društvenu problematiku, koja će se ticati njih ili neko-ga širega zajedničkog interesa društva. A to je znanje, vještine za cijeli život. Stoga ova-kav projekt rad spada u kategoriju cjeloži-votnog učenja. Kao rezultat takvih pristupa očekujemo stvaranje kvalitetnije, u pravom smislu demokratskog društva koje će omo-gućiti i kvalitetan gospodarskih razvoj.

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i odgovornosti te demo-kratsko građanstvo, donesen 1999. godine, pridonio je promicanju temeljnih ljudskih vrijednosti i njihovu življenju i u dječjim vrtićima u Republici Hrvatskoj, poručuju u prigodnoj publikaciji u povodu ovogo-dišnje smotre Ivanka Stričević i Dubravka Maleš, profesorice pedagogijskih znanosti i sutkinje-procjeniteljice projekata predškol-ske dobi. Naime, svake je godine moguće

pratiti napredak u ostvarenju dječjih prava i odgovornosti u sve većem broju odgojno-obrazovnih ustanova za rani odgoj i razvoj u Republici Hrvatskoj. Djeca predškolske dobi stječu iskustva, razvijaju se i uče ak-tivno sudjelujući u različitim svakodnev-nim aktivnostima i situacijama. Stoga je u današnjim sve manje humanim i prirodnim uvjetima posebno važno omogućiti djeci što prirodnije okruženje. Posebice je bitno naglasiti odgovornost i ulogu odraslih u stvaranju što raznovrsnijih prirodnih situa-cija za djecu rane dobi u kojima bi mogla razvijati se i odrastati na njima primjeren način. Budući da se učenje u ranoj dobi te-melji prvenstveno na iskustvenom učenju, kada je riječ o učenju o ljudskim pravima, polazi se od onoga što je djeci najbliže, što se izravno odnosi na njihov život i odgova-ra na njihove temeljne potrebe, a čini prava djeteta.

- Djeca o svojim pravima najbolje uče živeći u uvjetima gdje se ta prava poštuju i oživotvoruju. Poticajno okruženje za uče-nje i razvoj otvara mogućnosti za stjecanje socijalnih vještina i kompetencija nužnih za život u demokratskom društvu. Okruženje u kojem dijete ima priliku izraziti svoje mi-

šljenje, da se ono čuje i uvažava, osnažuje ga za djelovanje i uspostavljanje odnosa temeljenih na suživotu i pridonosi razvoju stavova temeljenih na humanim društve-nim vrijednostima, zaključuju Stričević i Maleš.

Problemi koji se obrađuju polaze od stvarnih potreba djece koje proizlaze iz ži-vota u zajednici (vršnjaka, ustanove i šireg okruženja), a djeca uz pomoć odraslih ini-ciraju, planiraju i sudjeluju u projektnom procesu. Primjerice, predstavljeni su pro-jekti Vrtićke prometne pustolovine i Dječja prava u vrtiću.

svjesnim građanima ne može se manipulirati

Cilj je da djeca iskazuju inicijativu, za-jedno s odraslima stvaraju situacije inte-rakcijskog učenja i usvajaju demokratske vrijednosti koje omogućuju da uistinu žive svoja prava te time pridonose poboljšanju kvalitete života sve djece, bez obzira na dob, u ustanovi i zajednici. Predstavlje-ni projekti predstavljaju interdisciplinaro učenje, nevezano samo uz jednu struku ili jednu teoriju, znanje, a učenici kroz ovakvu praksu povezuju sve teorije, znanja i vje-štine. I to je možda najveća vrijednost pro-grama Građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava.

- Ta energija i znanje koje će učenici po-nijeti u život vjerojatno će se vrlo brzo jed-nog dana očitovati u kvalitetnijoj politici, kvalitetnijim političarima, kvalitetnijim sa-borskim zastupnicima, ako baš hoćemo, su-cima, odvjetnicima, kvalitetnijim ljudima. U svim su profesijama potrebna ovakva znanja i umijeća, ovakva etika, inovativnost i kreativnost. Jer, ovdje učenici nauče kako svoju kreativnosti i inovativnost usmjeriti i iskoristiti na pozitivan način, za dobrobit društvene cjeline, zaključuje Lončarić-Je-lačić. Posebno je pohvalila sudjelovanje u projektu Đure Sesse, suca Vrhovnog suda i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, koji je, pak, predstavio projekt Sudnica u razre-du, čime se također na praktičan način dje-ca uče djelovanju u stvarnom svijetu.

Građanski je odgoj stoga svakako neop-hodan u demokratskim društvima. Budući da zakoni i sam Ustav od građana očekuju određenu aktivnu ulogu, ako građanin za to nije osposobljen na stručan i kvalitetan na-čin, on ne može tu svoju ustavnu ulogu ni izvršavati. S druge strane, sudjelovanjem u projektima Građanskog odgoja učenicima se donosi obilje znanja, vještina i stavova, koji ih osposobljavaju za cjeloživotno uče-nje, rad i aktivnu društvenu uključenost. Ta-kva bi se društvena aktivnost danas morala očekivati od svakoga, pogotovo od mladih naraštaja. Nacije koje danas građanskim inicijativama mijenjaju svoje vlade, zakone u pozitivnom smislu, građani koji nedaju da se njima manipulira niti da ih se iskorištava samo na dan političkih izbora - svi su oni shvatili značaj društvene uključenosti dav-no prije nas. Sada je red na nama. Točnije, na našoj djeci. Da ih naučimo kako bi oni uspjeli poboljšati naš svijet!

tema broja

Nastavak sa 15. stranice Djeca o svojim pravima najbolje uče živeći u uvjeti-ma gdje se ta prava poštuju i oživotvoruju. Poticajno okruženje za učenje i razvoj otvara mogućnosti za stjecanje socijalnih vješti-na i kompetencija nužnih za život u demokratskom društvu. Okruženje u kojem dijete ima priliku izraziti svoje mišljenje, da se ono čuje i uvažava, osnažuje ga za djelovanje i uspostavlja-nje odnosa temeljenih na suživotu i pridonosi razvoju stavova temeljenih na humanim društvenim vrijednostima

Nevenka LonËariÊ-JelaËiÊ, viša savjetnica za nacionalne programe pri AZOO-u

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 19www.skolskenovine.hr

savjetnici

U Pravilniku o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i eviden-ciji u školskim ustanovama određena je forma obra-zaca za razredne svjedodžbe. Uspostavom ispisa razrednih svjedodžbi iz sustava e-matice obrazac svjedodžbi tiska se na posebno zaštićenom papiru s kemijskom zaštitom, radi sprječavanja zloporabe, pri čemu je preporučljivo korištenje laserskih pisača zbog kvalitete i trajnosti ispisa.

Praktični problemi neurednih, nečitkih, pa čak i pravopisno ne-točnih svjedodžbi sada su iza nas. No, od toč-nosti unosa podataka u e-matice ovisi i točnost podataka koji će biti ispisani u svjedodžba-ma, pa o tim elemen-tima uvijek treba voditi računa.

U usporedbi s do sada važećim forma-ma obrazaca, u općim podacima o učeniku uočljivo je rodno odre-đenje. Uvodi se i defini-

ranje spola zbog čestih zabuna kod istih imena učeni-ka različitog spola. Kao i u svim novim dokumentima, unosi se osobni identifikacijski broj, a izostavljen je podatak o narodnosti.

Raspored predmeta prilagođen je nastavnom pla-nu, predviđen je prostor za unos ocjena iz izbornih predmeta, ocjenu vladanja, kao i uključenost u izva-nnastavne i izvanškolske aktivnosti. Izostanci se utvr-đuju kao opravdani, neopravdani i ukupni.

U odnosu na prijašnje obrasce, ovaj predviđa pro-stor u kojem se upisuje uspjeh kojim je učenik zavr-šio razred, pa makar bio i negativan. Prijašnji obrasci imali su formulaciju u kojoj je bilo razvidno da se uče-nici s negativnom uspjehom upućuju na ponavljanje razreda. Obrazac sadrži i prostore za potpise razred-nika i ravnatelja te pečat škole. Nema propisanog obrasca obavijesti ili, kako je to prije bilo, izvješća o upućivanju učenika na popravni ispit.

Značajna se novost u obrascima svjedodžbi od-nosi na posebno oblikovane obrasce za učenike koji nastavu završavaju s rješenjima o primjerenom obliku školovanja. Naime, uz već navedene forme obraza-ca svjedodžbe, ovaj je dopunjen podacima o kla-si, urudžbenim brojem i datumom izdanog rješenja. Poseban obrazac oblikovan je u skladu s nastavnim programom za učenike s posebnim potrebama, sa svim dosad istaknutim podacima. Za nastavak obra-zovanja ovih učenika posebno su važni podaci koji se upisuju kao vrsta odgojno-obrazovne potpore, ali i završno mišljenje i preporuka. Iako je Pravilnik o od-goju i obrazovanju za učenike s teškoćama na snazi, zasigurno bi obrasci bili sadržajniji da je omogućen upis i naziv pravilnika, odnosno službenog glasnika u kojem je izdan, kao i članka po kojem se učenici školuju.

Osim razrednih svjedodžbi, Pravilnik definira i svje-dodžbe o državnoj maturi, svjedodžbe o završnome radu i druge svjedodžbe, potvrde i uvjerenja.

Svjedodžbu prevodnicu, koja se prije nazivala svje-dodžba prijelaznica, prilično je univerzalno oblikova-na, jer omogućava upis nastavnih predmeta i razinu škole, a izdaje se učeniku koji prelazi u drugu školu tijekom školske godine.

Ispis svjedodžbi iz e-matica na kraju nastavne go-dine olakšava razrednicima iznimno važan admini-strativan posao, ali i ujednačenost u svim školskim ustanovama.

Pedagoška dokumentacija (2. dio)

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Način na koji podučavamo učenike, oblikujemo nastavu i osmišljavamo doma-će zadatke može bitno pridonijeti našoj i njihovoj uspješnosti u zajedničkom poslu.

Nemojte proširivati gradivo. Naši na-stavni programi i udžbenici obiluju činjeni-cama i faktografskim znanjem koje učenik treba upamtiti. Očistite gradivo od svih činjenica osim onih koje su bitne za ra-zumijevanje suštine, načela, sustava koji obrađujete. Birajte primjere koje koristite u nastavi tako da, prvo, naglašavaju ra-zumijevanje i međuovisnost činjenica koje tumačite, drugo, povezuju novo gradivo sa svakodnevnim iskustvom i, treće, sa znanjem istog ili drugih predmeta koje već imaju. To su načini na koji gradivo činite smi-slenijim i zanimljivijim, čime izravno pomažete bržem i boljem zapamći-vanju gradiva.

Ako treba usvojiti neke vještine ili gradivo koje treba naučiti napa-met (strane riječi, tablica množenja, gramatička pravila i sl.), onda ta-kvo gradivo ponavljajte često, ali kratko, pet do deset minuta svakog ili svakog drugog sata tog predmeta. Primjer je dobre prakse da sat stranog jezika započinje kratkim diktatom kako bi se učenici potaknuli na usvajanje što većeg fonda riječi, dakako na prethodnom satu bi se zadalo pet do najviše

deset novih riječi koje bi učenici trebali naučiti za domaću zadaću.

Prilikom izlaganja novoga gradiva ko-ristite što je više moguće više različitih sredstava i pomagala. Povećavajući broj kanala i oblika kojima informacije ulaze u mozak, povećavamo opseg moždanih po-dručja koja procesiraju informacije, čime, pak, povećavamo razumijevanje i brzinu pamćenja.

Koristeći ploču, uvijek ispišite gradivo pregledno i sustavno (različite boje, razli-čito podcrtavanje gradiva, izrada taksono-mija, natuknice). Tako pomažete njegovu razumijevanju, razlučivanju bitnog od ne-bitnog i primjerom učite učenike kako iz

udžbenika i druge litera-ture praviti bilješke.

Svo se gradivo može nacrtati (ne samo „Zima u mome mjestu“, već i glavni lik iz lektire, fizi-kalni zakon koji kaže da se smanjenjem volume-na povećava tlak plina na stijenkama). Zadajte usred sata petominut-ni zadatak da grafički prikažu ono o čemu se upravo govori. Time ste razbili monotoniju sata, potaknuli ih da razmišlja-ju o gradivu, da se njime aktivno bave i unijeli ste malo veselja i osobnosti u nastavu.

Nastavni sat je pre-dugačak ako koristimo jednu metodu rada, radi koncentracije učenika. Zato sat treba razbiti na

manje cjeline. Oblikujte svaki sat u nekoli-ko različitih cjelina, po sadržaju i metoda-ma rada. Bitno je primjenjivati dva načela: više aktivnog i iskustvenog sudjelovanja učenika, a manje pasivnog primanja in-formacija te više osobnosti u rješavanju zadataka. Oba ova načela ne dopuštaju učeniku da se utopi u velikom razredu, da se povuče i odluta mislima, već ga potiču da bude sada i ovdje. Planirajte stanke ti-jekom sata, a primjenjujte ih kad god osje-tite povećani nemir, šuškanje ili pasivnost u razredu.

Praćenje, ispitivanje i ocjenjivanje uče-nika vrlo je važno, jer u tome leži ključ motiviranja za školski rad i uspjeh. Ako učenike želimo potaknuti da paze na satu, sudjeluju u radu, uče, pišu zadaće, valja ih nagrađivati, a ne kažnjavati. Nagrade nisu samo petice i četvorke, to mogu biti i pohvale. Nagrađivati treba samo ono ponašanje koje pokazuje pomak u napre-dovanju, u protivnome mogli biste ih oma-lovažiti. Unaprijed postavite pravila nagra-đivanja tako da ona budu transparenta i jasna svakom učeniku. Ako kažnjavate, činite to odmah, za trajanja nepoželjnog ponašanja, činite to odmjereno i tako da bude jasno što se kažnjava. Dakle, na-građujte ih često, one pasivnije za svaki nagovještaj pažnje i aktivnosti, a kažnja-vajte ih kada morate, i to odmah i samo za neprihvatljiva ponašanja, poštujući osobu (Pregrad, 1994.).

Pitajte ih često i malo. Tako ćete ima-ti puno ocjena koje će sve zajedno biti objektivnije, potaknut ćete ih da stalno ponavljaju te će znanje učvrstiti. O sa-mom ispitivanju i ocjenjivanju te zadavanju domaćih zadaća bit će više u sljedećem nastavku.

?Zaposlen sam u školi na radnom mjestu učitelja matematike - VSS

sprema - zvanje profesor matemati-ke. Krajem svibnja ove godine 2010. navršavam 65 godina života i ukupno 38 godina priznatog staža. Izgubio sam dio staža zbog ratnih neprilika. Po kojim propisima i pod kojim uvjetima mogu produljiti ugovor o radu do dvije godine?

Prema članku 112. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.) radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje suklad-no općim propisima o radu. Članak 104. točka 3. Zakona o radu (NN br. 149/09.) propisuje da radniku radni odnos presta-je kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, ako se po-slodavac i radnik drukčije ne dogovore. Članak 33. stavak 4. Kolektivnog ugo-vora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/09.- koji se kao pravno pravi-lo i dalje primjenjuje do sklapanja novo-ga kolektivnog ugovora sukladno članku 4. toga kolektivnog ugovora kao i članku 262. Zakona o radu ) određuje da izni-mno od odredbe stavka 3. ovog članka, učitelju odnosno stručnom suradniku ugovor o radu prestaje istekom školske godine (31. kolovoza ) u kojoj navršava 65 godina života i najmanje 20 godina

staža osiguranja. Smatram da vam se treba odobriti nastavak ugovora o radu do kraja školske godine u kojoj navrša-vate 65 godina života u skladu s navede-nom odredbom granskoga kolektivnog ugovora za osnovne škole, kao i činje-nici da se radi o deficitarnoj struci, a i zbog pedagoških razloga (koji nisu ni u kakvoj suprotnosti s važećim propisima) da učenici u zadnjih nekoliko tjedna na-stave ne mijenjaju učitelja.

Na prijedlog ravnatelja škole, a uz prethodnu suglasnost školskog odbora, prije nego što navršite 65 godina živo-ta trebate sklopiti sporazum o nastav-ku ugovora o radu nakon navršene 65 godine života do 31. kolovoza 2010. godine - tj. kraja školske godine u kojoj ste navršili 65 godina života. Spomenut ću i odredbu članka 37. Zakona o ob-veznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 150/08.), prema kojoj osiguranik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu u skladu s propisima o mirovinskom osi-guranju Republike Hrvatske nema pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja za vrijeme bolovanja već na teret sredstava poslodavca, odnosno na teret sredstava osiguranika obveznika uplate doprinosa. Navedena zakonska odredba kao i (ne)mogućnost zapošljavanja mladih osoba, gotovom sigurno, u vašem slučaju neće

omogućiti nastavak vašega radnog od-nosa i dalje nakon 31. kolovoza ove škol-ske godine u kojoj ste navršili 65 godina života i 38 godina radnog staža.

?Učiteljica radi u našoj školi nepu-no radno vrijeme dva dana u tjed-

nu, a putuje iz drugoga mjesta. Kako joj odrediti trošak prijevoza, možemo li na temelju iznosa mjesečne karte međumjesnog prijevoza koji dajemo ostalim učiteljima, a koji putuju s iste udaljenosti kao i ona, odrediti naknadu prijevoza za ovu učiteljicu?

Prema tumačenju br. 30/08. Povjeren-stva za tumačenje Temeljnoga kolektiv-nog ugovora za službenike i namješteni-ke u javnim službama, naknada za trošak prijevoza na posao i s posla ne može se obračunavati na način da se iznos mje-sečne karte podijeli s brojem radnih dana u mjesecu i tako dobiveni iznos množi s brojem dana koje je radnik proveo na radu. Poslodavac može odlučiti izme-đu kupnje mjesečne karte, koja radniku pripada za cijeli mjesec ili plaćanja vri-jednosti pojedinačne karte, koja se onda isplaćuje za svaki radni dan koji je radnik proveo na radu. Stoga učiteljici koja radi nepuno radno vrijeme treba odrediti na-knadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla prema navede-nom tumačenju.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Produljivanje ugovora o radu

U odnosu na prijašnje obrasce svjedodžbi, novi predviđa prostor u kojem se upisu-je uspjeh kojim je učenik završio razred, pa makar bio i negativan

Koristeći ploču, uvijek ispišite gradivo pregledno i sustavno. Tako pomažete njegovu razumijevanju, razlučivanju bit-nog od nebitnog i primjerom učite učenike kako iz udžbenika i druge literature praviti bilješke

Oblikovanje nastavnog sata

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.20www.skolskenovine.hr

Krajem travnja predstavnici Škol-skih novina (direktor Ivan Vavra i glavni urednik Marijan Šimeg) bo-

ravili su u Republici Srbiji. Posjetili su tom prigodom Osnovnu školu Matije Gupca u Tavankutu te Hrvatsko nacionalno vijeće u Subotici. Tim ustanovama predali su do-naciju stručnih knjiga, a ugodni razgovor s ravnateljicom škole Stanislavom Stan-tić Prćić, koja je ujedno članica najužeg vodstva Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužena za pitanja obrazovanja, ticao se ponajviše obrazovanja hrvatske manjine u Vojvodini i suradnje s ustanovama iz Re-publike Hrvatske.

„Nastava u našoj školi izvodi se na hr-vatskom i srpskom jeziku, i to u čistim odjeljenjima. Imamo oko 380 učenika u tri objekta, a jedino je matična škola u Tavan-kutu od prvog do osmog razreda. Preosta-la dva objekta imamo u obližnjim selima - Ljutovu i Gornjem Tavankutu - i u njima su smješteni odjeli razredne nastave koju se izvodi na srpskom i predškolski odgoj s otprilike pedesetak učenika. U matičnoj se školi nastava održava na hrvatskom u po jednom odjeljenju u svakom razredu. Dakle, imamo osam čistih odjeljenja s nastavom na hrvatskom jeziku. I da nema podijeljenosti hrvatske nacionalne manji-ne na Bunjevce i Hrvate zasigurno bismo u hrvatskim odjeljenjima imali puno više učenika, jer Hrvati su u Tavankutu većin-ski živalj “ - rekla nam je na početku raz-govora Stanislava Stantić Prćić.

Inače, hrvatska nastava izvodi se u školama u Srbiji već osam godina i ove godine prvi put u povijesti izlazi prva ge-

neracija obrazovana na jeziku nacionalne manjine. Prije toga nije bilo, jer su Hrvati tek 2002. dobili status nacionalne manji-ne. U proteklom razdoblju sve se odvijalo dosta sporadično i bez prevelike podrške Republike Srbije, što je bio velik problem, ali vremena se mijenjaju pogotovo otkako je Vojvodina stekla autonomiju pa je puno ingerencija preneseno na pokrajinu, pogo-tovo u obrazovanju.

Pokrajinska vlast ima puno sluha

„To je dobro, jer pokrajinska vlast puno bolje prepoznaje potrebe manjina, senzibi-litet je razvijeniji i što je jako bitno, među-vladino povjerenstvo, odnosno Odbor za odnose između srpske manjine u Hrvat-skoj i hrvatske manjine u Srbiji ponovo je počeo raditi. Preporuke koje su usvojene na Odboru su uglavnom vezane za obra-zovanje i, što je još važnije, one su iznad svih zakona pa nam je to kao nacionalnoj manjini i konačno donijelo značajne po-make. Recimo, dogovoreno je da se mora-ju tiskati udžbenici na hrvatskom jeziku u

Republici Srbiji, da nastavnici iz Hrvatske koji nam dolaze pomagati u nastavi dobiju legalni status, da možemo otvoriti i stru-kovne škole na hrvatskom jeziku, da ima-mo pravo otvoriti školski namijenjen za doedukaciju, za izvannastavne aktivnosti. Mi radimo i na tome da se pokrene školski list, jer imamo samo dječji podlistak koji izlazi periodično u okviru Hrvatske rije-či. Vjerujemo da će sve krenuti u boljem pravcu i sigurno je da će se i više djece uključiti u hrvatsku nastavu kad ćemo imati udžbenike na hrvatskom jeziku, jer udžbenici su nam jako važni. Odjeli nisu preveliki i bude od pet do petnaest učeni-ka pa se u takvom ozračju jako fino može raditi.

Imamo i kompletnu nastavu na hrvat-skom jeziku u gimnaziji u Subotici koja je počela prije tri godine kao opći smjer i za koju vlada velik interes učenika. Već ima-mo problem, jer kad se otvorio hrvatski odjel bilo je 16 učenika u razredu, proš-le godine su upisana 32 učenika, a dosta njih smo morali odbiti. Ove godine nam je namjera otvoriti strukovni odjel u četve-rogodišnjoj politehničkoj školi i trebalo bi

rePortaÆa

Kroz sve svoje aktivnosti - i školske, izvannastavne i izvanškolske - škola Matije Gupca pridonosi očuvanju za buduće generacije svih onih vrijednosti koje su stoljećima njegovali njihovi preci ukazujući na važnost održanja svijesti Tavanku-ćana o vlastitoj posebnosti, o njihovoj naklonjenosti hrvatskoj domovini, svom narodu, korijenima i običa-jima, ali isto tako i prema svim drugim narodima s ko-jima stoljećima žive u slozi i uljuđenom suživotu

Ustrajni čuvari hrvatske riječi

Vjeroučitelj i župnik Franjo Ivanković: Moje iskustvo u školi je jako pozitivno. Djeca gotovo stopostotno pohađaju vjeronauk bez obzira na to idu li u srpska ili hrvatska odje-ljenja. Moram reći da je suradnja sa školom izvrsna od samog početka nastave vjerona-uka koji je u škole uveden 2001. godine i izvodi se rimokatolički, dvojezični, pravo-slavni, reformacijski, židovski i muslimanski.

Od ove godine i u našoj se školi izvodi pra-voslavni vjeronauk za samo četvoro djece. Moj je raspored sati usklađen s mojim obve-zama u župi i svu nastavu izvodim u školi, jer u župi nemamo prostora. Na sat uvijek idem s tamburom tako da uvježbavamo i narod-ne pjesme te i tako čuvamo našu kulturnu baštinu, tradiciju i nacionalni identitet. Puno znači kad ste dobrodošli u školi kao što sam ja dobrodošao u ovoj školi i kad možemo li-jepo surađivati i zajednički raditi. Jedini nam je problem što još imamo premalo kvalifici-ranih vjeroučitelja. Ima mladih laika koji su završili studij u Hrvatskoj, a i sad ih je neko-liko na studiju i to je način da ih se obrazu-je. Kod nas također imamo teološki institut koji ih obrazuje i osigurava određeni broj vjeroučitelja. No, svejedno nam nedostaje vjeroučitelja. Inače, katolički vjeronauk izvo-di se na hrvatskom, srpskom, ukrajinskom, slovačkom i mađarskom jeziku. Udžbenike na hrvatskom za vjeronauk imamo do šestog razreda i oni su tiskani u Srbiji, a materijali su uzimani iz Hrvatske, a za osmi razred ko-ristimo hrvatske udžbenike.

Direktor Školskih novina Ivan Vavra predao je donaciju stručnih knjiga ravnateljici škole Stanislavi Stantić Prćić

Stanislava Stantić Prćić

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 21www.skolskenovine.hr

biti kombinirano odjeljenje s 15 grafičkih tehničara i 15 fotografa. Smatramo da nisu sva djeca za gimnaziju, ali i to su smjerovi nakon kojih mogu i studirati, ali i naći po-sao“ - ističe naša sugovornica.

sve više udžbenika na hrvatskom

Kakvo je stanje s udžbenicima na jezici-ma nacionalnih manjina?

„Valja napomenuti da je svaka nacio-nalna manjina potpisala ugovor s jednim nakladnikom i mi smo to učinili s BIGZ-

om koji nam radi pripremu udžbenika na hrvatskom jeziku. Mislim da će to biti bo-lje, jer nije običan prijevod sa srpskog na hrvatski, jer nam ni to kao nacionalnoj ma-njini ne odgovara zbog određenih specifič-nosti, nego će to biti novi rukopisi udžbe-nika pisanih na hrvatskom jeziku, jer srp-ski imaju neke specifičnosti koje nam kao nacionalnoj manjini ne odgovaraju. Istina, dosad je Republika Srbija izdala desetak udžbeničkih naslova na hrvatskom jeziku, ali neuporabljivih, jer su se u zadnjih ne-koliko godina dogodile velike promjene i ti udžbenici ničemu ne koriste. Osim toga, mislim da je desetak udžbenika za cijelu vertikalu ipak premalo“ - kaže ravnateljica Stantić i nastavlja:

„Imamo učitelje koji su završili školo-vanje u Republici Srbiji, a i nekoliko pred-metnih nastavnika koji su se školovali u Hrvatskoj. Trenutačno radimo na tome da se u okviru mađarskog Učiteljskog fakulte-ta otvori grupa na hrvatskom jeziku. Tako bi budući nastavnici imali certifikat da rade i na srpskom i na hrvatskom jeziku. Jako nam puno znači doškolovanje i stručno usavršavanje i uglavnom učitelji idu na se-

minare u Hrvatsku, pa i kroz pokrajinske preporuke tražimo da se prizna usavršava-nje naših nastavnika u Hrvatskoj. Po zako-nu smo obvezni licencirati svoje diplome i u okviru tog procesa moramo ići na eduka-ciju, no nastavnicima koji idu u Hrvatsku ili pohađaju neke seminare koje hrvatski stručnjaci odrade ovdje, ne priznaju se ti seminari i sad tražimo da se i to prihvati. U školi imamo dvije do tri paralelke po pojedinom razredu i u svakom razredu po jedan čisti odjel s nastavom na hrvatskom jeziku, što podrazumijeva izvođenje svih nastave predmeta, a ne samo njih nekoli-ko. Imamo i izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture za onu djecu koja idu u srpska odjeljenja, a žele učiti hrvatski jezik i po tome smo kao ško-la specifični. Imati hrvatsku nastavu to nije ništa što nas izdvaja kao negativce, već je to nešto posve prirodno i normalno, jer sve svjedodžbe vrijede jednako. Prvi put ove godine Hrvatska uvažava rezultate svih natjecanja u Srbiji kao i državnu maturu.“

Valja reći da se nastava na hrvatskom izvodi u Tavankutu, Bačkom Monoštoru, u okolici Subotice u selima Đurđin i Mala Bosna, jer je upravo u Subotici i njezinoj

okolici najveća koncentracija Hrvata. U Somboru hrvatski postoji samo kao izbor-ni predmet, a u Sremskoj Mitrovici pre-daje se hrvatski s elementima nacionalne kulture.

Široka lepeza izvannastavnih aktivnosti

Kako nam govori Stanislava Stantić Pr-ćić, nije samo nastava važna, čak su važ-nije izvannastavne aktivnosti preko kojih učenici mogu osjetiti svoju nacionalnu pripadnost, uključenost i održavati jedan normalan suživot sa svojim susjedima u dobrim odnosima, u snošljivosti i tole-ranciji. Reklo bi se, drže se one stare da moramo poznavati sebe da bismo mogli prihvatiti druge.

Uz redovnu nastavu u školi ima puno

izvannastavnih aktivnosti. Vrlo je aktiv-na učenička zadruga koja se bavi slamom i zahvaljujući tome učenici su uključeni i u smotru učeničkih zadruga u Hrvatskoj. Nedavno su bili u Puli na državnoj smotri učeničkih zadruga. Valja spomenuti da je u tavankutskom kraju vrlo razvijeno likov-no stvaralaštvo u tehnici slame pa se godi-nama održava i kolonija naive, a učenici sudjeluju i u radu likovne kolonije u Erne-stinovu. Kolonija u Ernestinovu je njihovo stalno odredište i ove godine imali su čak i slamarsku radionicu u kojoj su kao mento-ri učili druge kako da stvaraju skulpture od slame. Uključeni su i u ekološki kviz Lije-pa Naša i ove godine su bili na natjecanju i osvojili prvo mjesto u kategoriji Power Point prezentacije.

U Tavankutu djeluje i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matije Gupca s kojim škola ima izvrsnu suradnju na brojnim pro-jektima i programima među kojima valja spomenuti dramsku, folklornu, literarnu i znanstveno-istraživačku sekciju. Učenici sudjeluju na Festivalu dječjeg folklora, na žetvenim svečanostima, a često odlaze i izvan granica Vojvodine.

„Surađujemo i sa župnim uredom, lo-kalno upravom i svi djelujemo kao jedno. U hrvatskoj nastavi nastojimo sačuvati tu našu bunjevačku ikavicu, sačuvati te naše korijene, no još nismo zadovoljni našom

uključenošću u aktivnosti u Hrvatskoj, jer ono što djeca nauče u klupama neg-dje moraju koristiti, a jezik se uči govo-renjem. Preko hrvatskoga Crvenoga križa odlazimo u Novi Vinodolski, bili smo na Goranovu proljeću u Lukovdolu. Ekskur-zije su vrlo skupe i zakon nam ne dopušta da idemo preko granice, ali mi zato idemo učiti jezik na studijskim putovanjima po Hrvatskoj“ - kaže ravnateljica.

Dobra suradnja sa školama imenjakinjama

Ravnateljica ponosno ističe i dobru su-radnju između škola koje nose ime Mati-je Gupca i suradnju koju su uspostavili s kolegama učiteljima i djecom iz škola u Gornjoj Stubici. Prvo su Stubičani posje-tili Tavankut, a onda su učenici iz Tavan-kuta s kazališnom predstavom na bunje-vačkoj ikavici pod naslovom Rozlinkavi zec nastupili za dan škole u Gornjoj Stubi-ci. Uspostavili su i suradnju s Osnovnom školom Matija Gubec iz Zagreba, a kra-jem travnja su u Tavankut došli prijatelji iz Cernika, Zagreba i Gornje Stubice kako bi zajedno zasadili kloniranu Gupčevu lipu ne samo u Tavankutu nego i u dvo-rištima ostale tri škole. Škola organizira i Dane kruha i kako je pet škola u kojima se uči na hrvatskom jeziku onda je uvijek jedna od njih domaćin manifestacije. Ne-ispunjena je želja, kako kaže ravnateljica Stantić Prćić, da se pojave i na glasovitom Lidranu, barem da vide kako funkcionira ta smotra stvaralaštva u jezično-umjetnič-kom području.

Pored spomenutih škola surađuju i sa školom iz mađarskog Kačmara, jer u ta-kvoj suradnji vide i mogućnost približa-vanja pristupnim europskim projektima. Sličnu suradnju imaju i s jednom baranj-skom školom kroz zajednički rad na pro-jektu vezanom za ptice. U svim mogućim sferama žele sudjelovati, jer znaju da ih

nitko neće čekati i ponuditi nešto ako to i sami ne pokrenu, a svjesni su da im takva međunarodna surad-nja otvara mogućnost za suradnju, putovanja, razmjenu iskustava, za zajednički rad na programima koje financira Europska unija. Svake se godine u svibnju održava u Subotici međunarodni festival dječjih kaza-lišta i to je prigoda da u Tavankutu gostuju pojedine kazališne družine. Nije važno je li to velika predstava, neki monolog ili monodrama, ali je važno da djeca shvate smisao učenja hrvatskog jezika.

„Stručna literatura je još iznimno velik problem. Imamo ovdje knjižaru

Školske knjige i može se kupiti literatura, ali i te su knjige za nas preskupe i nedo-stupne. Tu i tamo se nešto kupi, ali to je malo. Spas nam je u tome što nas Školska knjiga svake godine pozove na Interliber i onda odvojimo novac za nabavu knji-ga koje jeftinije kupimo u Zagrebu. No, čim je to jednom godišnje, ne može biti na zadovoljavajućoj razini. Školske lekti-re imamo dovoljno i jedino bismo željeli osigurati i lektirne naslove za gimnazijal-ce koji lektiru i dalje čitaju na ćirilici“ - kaže ravnateljica Stantić Prćić.

U zadnje vrijeme razmišljaju o stvara-nju monografije škole čime bi objedinili brojne podatke o školstvu, o župi i samo-me mjestu. Žele na jednome mjestu skupi-ti povijesne materijale, legende, tradiciju, podatke o povijesti školstva koje u ovom kraju datira još iz 1849. godine, a prva škola je bila Sveta Ana koja je otvorena 1864. godine u jednoj privatnoj kući. I to će biti doprinos očuvanju za buduće gene-racije svih onih vrijednosti koje su stolje-ćima njegovali njihovi preci ukazujući na važnost održanja svijesti Tavankućana o vlastitoj posebnosti, o njihovoj naklonje-nosti hrvatskoj domovini, svom narodu, korijenima i običajima, ali isto tako i pre-ma svim drugim narodima s kojima stolje-ćima žive u slozi i uljuđenom suživotu.

Marijan ©imeg

Posjetili smo Osnovnu školu Matije Gupca, Tavankut, Republika Srbija

Ustrajni čuvari hrvatske riječi

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.22www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Terenska nastava CVetLIN Područna škola

Julijane E. Drašković

Učenici svih osam razreda Područne škole Julijane E. Drašković iz Cvetlina

bili su 3. svibnja 2010. na teren-skoj stručnoj nastavi u Krašiću i Zagrebu. Putovanje i stručno vodstvo organizirala je učiteljica povijesti i zemljopisa Brankica Šipek Mitrović uz pomoć vjero-učitelja Josipa Korena i župnika Ivana Hruška. Učenike su pratili i razrednici Verica Dubovečak, Vladimir Heček, Štefica Mihalić, Ljubica Pokupčić, Sanja Špičko i pedagoginja Ankica Džalto.

Učenici četvrtoga, petoga i sedmoga razreda dobili su fo-tokopiranu zemljopisnu kartu i trebali označiti put od Cvetlina do Krašića. Vjeroučitelj je dje-ci u autobusu ukratko ispričao o životu kardinala Stepinca te pod-sjetio da se ove godine obilježava pedeset godina od njegove smr-ti. Dolaskom u Krašić djeca su upoznala kraj u kojem se rodio i živio kardinal Alojzije Stepi-nac. Krašićki županik ispričao je djeci, na zanimljiv način, priču o

životu i radu blaženoga Stepinca, a u zagrebačkoj katedrali vidjeli su i njegov grob, kao i grobove drugih hrvatskih velikana sahra-njenih u katedrali.

Učiteljica Brankica Šipek Mitrović upoznala je djecu i s nastankom grada Zagreba kroz povijest od Kaptola do Grade-ca i Donjega grada. Vidjeli su i brojne povijesne spomenike i ustanove vezane uz nastanak grada te slušali o legendama iz prošlosti Zagreba. Na kraju su vidjeli u Maksimiru park šumu i zoološki vrt. Nakon povratka, učenici su na karti označili mje-sta koja su obišli. Iz vjeronauka

sastavili su literarni prikaz rada i života Alojzija Stepinca te kori-steći prethodno jezično znanje o rečenicama, zapisivali dojmove s terenske nastave.

Učenici nižih razreda na satu prirode i društva razgovarali su o životinjama koje su vidjeli u zoo-loškom vrtu te o imenima zagre-bačkih ulica. Učenici četvrtoga razreda na satu hrvatskoga jezika učili su o velikom slovu te isprav-no pisali imena ulica, trgova i di-jelova Zagreba. Razgovarali su i o kraticama HNK i ZOO, a na satu prirode i društva o kulturno-povi-jesnim spomenicima Zagreba.

Ankica Džalto

KLENOVNIK Susret prijateljskih škola Osnovnu školu grofa Janka Draškovića iz Klenovnika

posjetili su 7. svibnja 2010. učenici prijateljske škole kralja Tomislava iz Našica. Gosti su bili na izletu po Hrvatskom zagorju i na kraju posjetili svoje prijatelje, koji su ih uz srdačnu dobrodošlicu dočekali i prigodnim programom. Nakon razmjene darova, uslijedio je domjenak i druženje učenika i učitelja obiju škola. Uzvratni posjet predviđen je 28. svibnja za Dan škole u Našicama. (Mijo Barišić)

POREČ Druženje Učenici prvoga razreda Srednje škole Mate Balote iz Poreča, koji dodatno uče njemački jezik u okviru projekta Deutsche Sprachdiplom (DSD), boravili su od 24. do 27. travnja 2010. sa svojom profeso-ricom Irinom Riđić u četverodnevnom jezičnom kampu u Selcu smješteni u hostelu Karlovac. Ljepota ambijenta i srdačno osoblje te dobra organizacija kampa bili su dobri preduvjeti za ugodno i vrlo korisno druženje s učenicima iz drugih županija. Učenici su stekli brojna nova prijateljstva, ali i nova znanja. Nakon povratka posjetili su Grižane, rodno mjesto glasovitog Jurja Julija Klovića, a o njegovu radu i životu govorio je slikar iz Selca Marijan Mavrić. (Branka Kalčić)

SPLIT Medalje Splitska logopedica Nataša Radas dobila je zlatnu medalju za didaktička pomagala u učenju matematike na Međunarodnom salonu inovacija, novih tehnologija i proizvoda Geneve 2010. Hrvatska već šesna-est godina sudjeluje na toj najvećoj svjetskoj smotri inova-cija, a uz Natašu Radas, hrvatski su inovatori nagrađeni s još pet zlatnih medalja, četiri srebrne i četiri brončane te s pet posebnih nagrada. (V. K.)

KARLOVAC Sjećanje

Predstavnici učenika Osnovne škole braće Seljan iz Karlovca po-sjetili su 12. svibnja 2010. kuću u kojoj su proveli djetinjstvo po-znati karlovački istra-živači i svjetski putnici Mirko i Stevo Seljan. Ispod spomen ploče na njihovoj kući postavili su spomen plaketu i za-palili svijeću u spomen na Mirka Seljana, za kojega se vjeruje da je ubijen u prašumama Pe-rua upravo 12. svibnja 1913. godine. (Tomislav Šegina)

UKRATKOUčenici su sa svojim učiteljima otkrivali znamenitosti Zagreba i Krašića

Osnovna škola Ivana Mažu-ranića u Novom Vinodo-lskom bila je od 5. do 7.

svibnja 2010. domaćin 11. držav-nog natjecanja iz povijesti. Na-tjecatelje su pozdravili ravnatelj Boris Turjak, gradonačelnik Oleg Butković, predsjednik povjeren-stva za provedbu natjecanja dr. Željko Holjevac i ravnatelj Agen-cije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović. Organizirana je i izlož-ba o povijesti grada i škole.

Učenici su se natjecali u katego-rijama samostalnih istraživačkih radova i pisane provjere znanja. Mentori su za to vrijeme imali te-rensku nastavu o znamenitostima

Novog Vinodolskog i odslušali vrlo zanimljivo predavanje dr. Hrvoja Gračanina o Vinodolskom zakonu. Organizirana je i teren-ska nastava za učenike i mentore o brojnim zanimljivostima grada i okolice te dijelu novljanskoga akvatorija.

Učenici su pokazali doista iz-

vrsno znanje, što se vidi iz rije-šenosti testova i ostvarenih bodo-va. U skupini Prapovijest i Stari vijek pobijedio je Mario Erceg iz Gimnazije Antuna Vrančića iz Ši-benika. U skupini Srednji i Rani novi vijek najbolji je bio Vedran Vizler iz Srednje škole u Valpovu, a u skupini Osamnaesto i devetna-esto stoljeće Karlo Lugomer iz 15. gimnazije u Zagrebu. U četvrtoj skupini Dvadeseto stoljeće pobije-dio je Emanuel Matešić iz Srednje škole Duga Resa.

Najboljim samostalnim istraži-vačkim radom proglašen je uradak Tragovima pulskog tramvaja uče-nice Stele Hrkač iz Osnovne škole Veli Vrh iz Pule, a od srednjoško-laca Razgovor s drugom stranom - spiritizam u Daruvaru između dva svjetska rata, Selmira Hasanića i Filipa Klubičke iz Gimnazije Da-ruvar. Održan je i okrugli stol na kojem su nastavnici imali priliku predlagati načine za poboljšanje natjecanja.

Domaćini su pokazali iznimnu gostoljubivost, dobre organizacij-ske sposobnosti i stručnost u radu, što je ovom natjecanju dalo po-sebno ugodno i lijepo ozračje.

Suzana Pešorda

Državno natjecanje iz povijesti

NoVI VINoDoLSKI Osnovna škola Ivana Mažuranića

Zajednička fotografija ispred crkve i Stepinčeva spomenika u Krašiću

Domaćini su pokazali iznimnu gostoljubivost, dobre organizacijske sposobnosti i stručnost u radu, što je pridonijelo ugodnom i lijepom ozračju

Učenici su pokazali doista izvrsno znanje

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 23www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Agresivni roditelji

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Da je voda svima došla do grla, ne samo do grla, već i do nosa, vidi se po mnogo čemu u našem školskom životu. Učitelji u jednoj

prigradskoj školi dobili su poziv na seminar na kojem će se govoriti o tome kako se zaštititi od agresivnih roditelja. Na prvi pogled čini se da je to smiješno, kad ne bi bilo žalosno. Dvije strane, koje bi neminovno morale biti u savršenom skladu s jedinstvenim ciljem i zadaćom da odgoje i obrazuju sretno, zdravo, spo-sobno, tolerantno, kreativno društveno biće koje će sutra biti uzdanica i zalog sretnoj budućnosti svima, dolaze u takve odnose da se jedni od drugih moraju braniti i čuvati. Nažalost, to je naša stvarnost.

Da smo u Finskoj možda bi sve bio drukčije, jer kažu da se tamo drži do učitelja. Mi smo, nažalost, daleko od Finske. Kod nas je stanje u svakom pogledu nezadovoljava-juće. Razloge za agre-sivno ponašanje imaju i učitelji, i roditelji, i učenici. Kako će i za-što pokazati neki rodi-telj agresivnost prema osobi koja uči i odgaja njegovo dijete to često zavisi od raznih faktora. Nezadovoljni s mnogo čime u ovome hudom vremenu, razloge za nezadovoljstvo netko će pokazivati gdje god može, a naročito tamo gdje su u pitanju njego-vi najvažniji interesi. Dijete i njegov uspjeh, odnosno neuspjeh, uvijek će za roditelje biti pitanje od najveće važnosti.

Da ima agresivnih roditelja, ima ih, uvijek ih je bilo, ali ne baš toliko da se učitelji moraju posebno pripremati kako bi očuvali svoj obraz, izbjegli bati-ne, osvetu i druge neugodnosti. Potkraj školske go-dine ova tema postaje aktualna, osobito kad se radi o završnim razredima. Svi roditelji očekuju od svoga djeteta da pokaže zadovoljavajući uspjeh, a kad nije onako kako roditelji misle da treba, nastaju problemi. Zapravo je najraširenija tiha agresija roditelja prema školi i učiteljima i najčešće se izražava tako što se o školi govori negativno, ponekad samo u kući pred djetetom, a ponekad i javno.

Svatko smatra da se razumije u učiteljski posao i da može davati savjete i preporuke, kritike i osude. Škola je ostala na vjetrometini bez podrške društva, ponekad se svi urote protiv čitavoga učiteljskoga vijeća, nazivaju ih neradnicima, nesposobnjakovići-ma i nemoralnim osobama. Pod takvim okolnostima stvara se potpuno negativno okružje u kojem se više ne može raditi normalno. Oklevetani učitelj više ne može odgajati djecu, jer mu ne vjeruju. Protiv takve agresije najteže se braniti, jer ne znaš tko te sve na-pada i zašto.

Drugi su oblik agresije anonimne prijetnje, tele-fonski pozivi, SMS poruke, a u novije se vrijeme primjenjuju i drugi oblici suvremene komunikacije. Najčešće je svrha tih poziva iznuditi prolazne ocje-ne. Nekad su to doduše samo molbe, želje, apeli na pravednost, a nekad su i uvrede, psovke, zastrašiva-nje. Neki roditelji pribjegavaju tužakanju i usmenim i pismenim prijavama, počevši od razrednika, rav-natelja, inspektora do ministra. Učitelja se najčešće optuži bez stvarnoga povoda, na osnovi strogo su-bjektivnoga viđenja, a onda mora dokazivati da je nedužan i dok se to dokaže, ode autoritet. A učitelj je bez autoriteta kao vojskovođa bez vojske, unaprijed izgubljena bitka.

Verbalni i fizički obračuni na sreću nisu još sva-kodnevna pojava, ali ima ih. Ne mora se ni govoriti o tome kako je teško kad se doživi takav incident i ka-kve psihičke posljedice može imati nasrtaj na učite-lja koji je uvjeren da pravedno i pošteno ocjenjuje, a napadnut nepravedno. Kako se obraniti od agresivnih roditelja? Onako kako se branimo od svih agresiv-nih ljudi, odlučno i dosljedno zahtijevati da se o svim problemima govori otvoreno, da se na vrijeme riješi svaki nesporazum i da se učitelj zaštiti odgovaraju-ćim mjerama opreza.

Učitelja se naj-češće optuži bez stvarnoga povoda, na osnovi subjek-tivnoga viđenja, a onda mora dokazivati da je nedužan i dok se to dokaže, ode autoritet

Osnovna škola Kalnik po četvrti je put obnovila sta-tus međunarodne ekološke

škole i stekla srebrni certifikat, na korak do zlatnoga članstva u eu-ropskoj obitelji ekoloških škola. Od 2002. učenici te škole, uz re-dovnu nastavu, marljivo provode i program ekološkog obrazovanja. U brizi za prirodu i održivi razvoj, učenici i učitelji u prvi plan stavlja-ju očuvanje prirodne raznolikosti i štednju energije. Škola se nalazi

u zaštićenom krajoliku Kalnika, poznatom po endemskim biljnim i životinjskim vrstama te bogatim izvorima vode. Svijest o važnosti čuvanja prirode i zdravog okoliša iz školskih učionica proširila se na cijeli kalnički kraj, tako da danas u široj okolici škole nema niti jed-noga divljeg odlagališta otpada, što je nekada bila vrlo česta pojava. U školskom parku učenici sade autoh-tone vrste voća i tako ih čuvaju od izumiranja.

Podsjećamo i da su se učenici uključili u akciju spašavanja bijelo-ga duda, koju vode Udruga Lijepa naša i časopis Una Terra i posadili jednu sadnicu u školskom parku. Cilj je projekta Sto tisuća sadnica duda spasiti od izumiranja tu bilj-nu vrstu koja je zbog nemilosrdne sječe, gotovo nestala iz hrvatskih prostora, uključujući i kalnički kraj. Učenici i učitečlji nadaju se da će i mještane potaknuti da u ime oču-vanja biološke raznolikosti i oni počnu saditi bijeli dud. Pri sadnji učenici su se podsjetili na osobine i vrijednosti bijeloga duda, čiji je plod vrlo aromatičan i ukusan, a prerađen pomaže u liječenju kraj-nika, želučanih tegoba, groznice, proljeva, upale očiju, kašlja i drugih zdravstvenih tegoba.

Marina Kumer

Srebrni certifikat četvrti putKaLNIK Osnovna škola

Učenici i učitelji, uz redovnu nastavu, marljivo provode i program ekološkoga obrazovanja

Uređenje školskoga cvjetnjaka

Obilazak je završio u dvorištu škole, gdje su se kao u grčka i rims-ka vremena održavale gladijatorske igre

U povodu treće obljetnice od osnutka, učenici i profesori Katoličke klasične gimnazije

u Požegi organizirali su 27. travnja 2010. Dan otvorenih vrata. Cijeloga dana školu su obilazili osnovnoškol-ci, roditelji učenika i ostali građani. Domaćini su im tom prigodom prire-dili zanimljivo Odisejevo putovanje vodeći ih za tu prigodu tematski ure-đenima učionicama. Bile su posveće-ne grčkim olimpijadama, mitologiji, grčkom alfabetu, dok je u četvrtoj bio studio u kojem su se gosti mogli okušati u igri milijunaša iz opće kul-ture ili vjeronauka.

Obilazak je završio u dvorištu škole, gdje su se kao u grčka i rim-ska vremena održavale gladijatorske igre, poput hrvanja, mačevanja, od-mjeravanja snage obaranjem ruku, a onaj tko je dobro napeo luk i strijelu te imao dobar pogodak mogao je osvojiti Odisejevu ženu Penelopu. Posjetitelji su mogli vidjeti i kako su razmišljali grčki filozofi te pogle-dati kazališnu predstavu Labirnit i

Minotaur te trgovati na grčkoj trž-nici, ako su prije toga osvojili kon-vertibilne drahme u igri milijunaša ili bili uspješni na radionici učenja grčkoga i latinskoga jezika.

Učenik Marko Ribičić opisao je svoju školu kao veliku obitelj u ko-joj vlada topla atmosfera te rekao da za razliku od drugih srednjih škola gdje zna biti i oblačno, kod njih je uvijek vedro.

- Željeli smo posjetiteljima, prije svega potencijalnim učenicima naše škole, prikazati naše posebnosti, a to je učenje grčkoga i latinskoga te kulture onoga vremena. Na taj na-čin želimo pojasniti tko smo, čime se bavimo te kako izgleda škola. Uz

pomoć grčkoga junaka Odiseja poku-šali smo što vjerodostojnije približiti to vrijeme - pojasnio je ravnatelj gi-mnazije Pavle Filipović, koju pohađa 165 učenika do trećega razreda podi-jeljenih u šest razrednih odjeljenja.

- Na vrlo lijep način predstavili su svoju školu i sve je bilo izvrsno. Bilo mi je posebno zanimljivo u ra-dionici grčkoga i latinskoga jezika i uspješno sam napisao grčki alfabet. Već sam i prije razmišljao o tome da upišem klasičnu gimnaziju, a sada sam se za to i odlučio - kazao je oduševljeno učenik osmoga razreda Osnovne škole Mladost iz Jakšića Mauricijo Rezo.

Ljiljana Marić

Dan otvorenih vrataPoŽeGa Katolička klasična

gimnazija

Tko će spretnije i umješnije

Ante Bebić (1944-2010)Iznenada nas je napustio kolega i prijatelj Ante

Bebić. Diplomirao je 1967. povijest i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Splitu, a prvi radni od-nos zasnovao je u Osnovnoj školi Nova Sela da bi nastavio predavati u osnovnim školama u Lju-bitovici i naposljetku u Žrnovnici. Pamtimo njegov entuzijazam i zauzimanje za učenike te pokretanje

i uređivanje školskoga lista. Bilo je zadovoljstvo raditi uz njega, jer je temeljito i pažljivo čitao svaki učenički tekst i pojašnjavao jezične nedoumice. Stranice su ostale nedovršene mnogim njegovim zamislima neispisane koje je zagovarao zajednički pričajući, ali ostala je njegova riječ u nama tišinom jutra darovana učenicima, darovana nama, onima koji imaju blagost dana usađenu tišinom glasa.

Učenici i kolege iz Osnovne škole Žrnovnica

U spomen

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno24www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Čovjek koji se morao otisnuti u svijet da bi ostvario sebe i svakod-nevno se potvrđivao

Profesor pedagogije i psihologije Ivan Lakić odnedavno je umirovljen. Gimnazija Dinka Ši-munovića u Sinju, u kojoj je proveo gotovo tri

desetljeća, kao da je ostala bez brižnoga tate, koji bi ranim jutrom dočekivao učenike i kolege, srdačno ih pozdravljao, ali i ispraćao s istom vedrinom na licu, na kraju dnevnih obveza. Nije se trebao posebno pripre-mati za susrete ni upinjati za suradnju. Uvijek je nala-zio odmjerenu riječ, primjerenu gestu, suptilnu misao, beskrajno razumijevanje za drugo i drugačije od oče-kivanoga, za pogrešne korake kolega i učenika.

Neponovljivom empatijom i odnjegovanim opti-mizmom stvarao je bliskosti. Nevjerojatnom intuici-jom znao je ostati nenametljiv, ali toliko sugestivan da čak i kad bi dijelio savjete, sugovornici bi u njima prepoznavali ne samo svoje misli, nego vlastitu vo-lju i htijenje. Svoje poglede i stavove ovjeravao bi u stavovima i pogledima drugih, u uporišnim točkama drugih, osobito kad bi netko od njega očekivao mi-šljenje, stav, podršku ili savjet. Sve mučnine i banal-nosti svakodnevice uklanjao je blagošću.

Na poseban način odnosio se prema učenicima u kojima je prepoznavao roditelje ili pak njihove bliske rođake, pogledom ili bojom glasa, već prvim susre-tom. Svi su ga voljeli, a on je ćutio i duboko u sebi raznosio tu ljubav i sreću i dijelio je s drugima. Takve osjećaje nije znao, a niti je htio skrivati. Upravo zato svima bijaše Tata, dobri Otac. Bio i ostao.

Rođen je 15. siječnja 1944. u vrličkom selu Ko-sorima. Iz Vrlike, u kojoj je 1958. završio osmogo-dišnju školu, odlazi u Rijeku, u kojoj pohađa srednju stručnu školu, potom je na studijskoj grupi tehničkog obrazovanja i fizike u Višoj industrijskoj pedagoškoj školi, koju uspješno završava 1966. Poslije odslužene vojne obveze, zaposlio se u svojoj Vrlici u svojstvu nastavnika, u kojoj ostaje do 1972. godine. U Vrlici je upoznao Dariju Malbašu, s kojom je u braku po-stao ocem dviju djevojčica, Danje i Anke, koje su za-snovale svoje obitelji pa je Ivan danas već djed kojeg uveseljava četvero unučadi.

Čovjek koji se morao otisnuti u svijet da bi ostvario sebe i svakodnevno se potvrđivao, koji se u oskudici

uzdizao i spoznavao život s puno žrtve i odricanja, imao je što pričati svojim učenicima, otvarati im vi-dike, buditi iskru znanja i gonetati smisao postojanja. Mogao je to Ivan Lakić jer je težio prema najvišim dometima. Istodobno s premještajem u Sinj, u kojem je osam godina proveo u dvjema osnovnim školama, opet uz rad, pohađa i dovršava studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Budući da ga je na poseban način privlačila andra-gogija, kolegij iz kojeg je odabrao temu diplomskoga rada, bio je najpozvanijim postati voditeljem obrazo-vanja odraslih u Srednjoškolskom centru u Sinju. Već tada osjeća potrebu za novim izazovima pa u Sarajevu upisuje i dovršava studij psihologije kako bi u reformi-ranom školstvu mogao stručno pokrivati pedagogijsko-psihologijsku grupu predmeta. Od 1990. raspoređen je na mjesto pedagoga-psihologa u Gimnaziji Dinka Ši-munovića, a nastavu psihologije ne naplaćuje, izvodi je svojom željom kako bi bio što bliskiji s učenicima.

Njegov rad, stručne i profesionalne kompetenci-je, a nadasve ljudske kvalitete, prepoznali su mnogi. Ubrzo je promaknut u profesora savjetnika. Također, Psihologijska komora dodijelila mu je potvrdnicu do-pusnicu za samostalnu djelatnost. Član je Hrvatskoga pedagogijskoga društva i Hrvatskoga psihologijsko-ga društva, sudionik brojnih skupova i savjetovanja diljem Hrvatske, nadaleko poznat i kao učitelj, kao pouzdan i nenametljiv savjetnik, i kao prijatelj.

Miljenko Buljac

Tata u zasluženoj miroviniSINj Gimnazija

Dinka Šimunovića

Ivan Lakić Njegov rad, stručne i profesionalne kompetencije, a nadasve ljudske kvalitete, prepoznali su mnogi

PULA Nagrade Učenice Osnovne škole Monte Zaro iz Pule Minja Arsić i Sara Vulić prisustvovale su svečanom uručenju nagrada u Europskom domu u Zagrebu s literar-no-likovno-glazbenoga natječaja Europa u školi 2010., na kojemu su se ista-knule zapaženim likovnim uratcima. Osobito je bila ponosna Minja Arsić, jer je njezin likovni rad osvojio treće mjesto! Čes-titike su zaslužile učenice, ali i njiho-ve vrijedne učitelji-ce Gordana Ružić-Stanojević i Rosana Zupičić. (Branka Sironić)

STARIGRAD Terenska nastava U okviru terenske nastave učenici sedmoga razreda Osnovne škole u Starigradu i učitelji povijesti Marko Jurić, fizike Damir Veledar i engleskoga jezika Daira Palek posjetili su 28. travnja 2010. rodnu kuću Ante Starčevića u Velikom Žitniku te Muzejski centar Nikole Tesle u Smiljanu. Svjedočili su uistinu zanimljivom satu povijesti. Učenici su spremili kolaž zanimljivosti iz života Ante Starčevića od njegova rođenja, odrastanja, školovanja te ulaska u politiku i turbulentnoga političkoga puta. Borbu za opstojnost hrvatske domovine i hrvatskoga jezika, kao i nastajanje pokliča Bog i Hrvati, učenicima su predočili vodiči odjeve-ni u tradicionalnu ličku narodnu nošnju. Potom su posjeti-li pitomo ličko selo Smiljan iz kojega potječe naš najveći izumitelj Nikola Tesla. Nakon gledanja filma o životu Nikole Tesle, obilaskom muzeja, gdje su se ponovo osvje-dočili o genijalnosti uma našega vrhunskoga izumitelja, matematičara i fizičara, divili su se njegovim epohalnim izumima i pokušali predočiti sebi vrijeme i okolnosti nasta-janja tih epohalnih otkrića pa se zapitali da li bi svijet bio ovakav kakav jest da nije bilo Nikole Tesle i njegovih otkrića. Možda bismo još živjeli u mraku. (Vedrana Baradić)

VARAŽDINSKE TOPLICE Koncert U orga-nizaciji Glazbene mladeži iz Varaždina, u Osnovnoj školi Antuna i Ivana Kukuljevića u Varaždinskim Toplicama održan je školski koncert Harmonikaškog odjela Glazbene škole iz Varaždina. Svirajući na harmonikama i klarinetu, publici su se predstavili Josip Horvatek, Natalija Šok, Ivan Golub, Lana Karažinec, Petar Ričko i Mislav Sviben, kojima su mentori Saša Bastalec, Kristijan Potočnjak te Valentina Bašnec. Podsjećamo i da je u toj školi održan stručni skup za učitelje razredne nastave na temu Hrvatska tradicijska kultura. Predavanje i radionicu održali su etnolozi i voditelji Zagrebačkoga folklornog ansambla dr. Ivana Ivančan i Andrija Ivančan. Učiteljima su govorili o hrvatskoj tradicijskoj kulturi koja je premalo zastupljena u svim sferama života pa tako i u odgojno-obrazovnom sustavu. Tradicijska bi kultura trebala biti ugrađena u odgojno-obrazovni proces kao dio opće kulture kako bismo danas u vrijeme europskih integracija sačuvali svoj identitet, naglasili su predavači. Nakon predavanja pred-stavljena je knjiga Gorana Kneževića Naše kolo veliko. Na kraju, učitelji su u sportskoj dvorani sudjelovali u radionici neumorno uvježbavajući četiri koreografije pri-godne za učenike nižih razreda osnovne škole. (Ana Vnučec)

VARAŽDIN Zadrugari poduzetnici Mladi zadrugari Matija Oštarjaš, Lorena Mudri i Lucija Kralj, koje je pratila učiteljica Božica Bunić, vrlo su uspješno predstavili Učeničku zadrugu Licitarsko srce iz Klenovnika na izložbi u Varaždinu, koja je bila u znaku Dana Europe. Za izložene predmete osobito su se zanimali riječki uče-nici, koji su bili na terenskoj nastavi u Varaždinu, a za suvenir kupili su licitarsko srce. (Ankica Džalto)

UKRATKO

Andrija Rosotrunović (1942. – 2010.)

U Gradištu kraj Županje preminuo je 10. svibnja 2010. nakon kratke i teške bolesti učitelj Andrija Roso-trunović. Rođen je u Jameni 1942., ali je još od 1945. živio u Gradištu. U tome slavonskom selu započeo je učiteljsko službovanje 1963. kao nastavnik povijesti i zemljopisa. Na toj je školi i umirovljen kao ravnatelj 2008. I nakon nepune dvije godine od umirovljenja, na-pustio nas je. Iznenadilo je to njegovu obitelj, kolege, prijatelje i mještane koji su ga voljeli, cijenili i poštovali.

Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima, a diplomirao uz rad na Pedagoškoj akademiji u Osi-jeku 1965. U Osnovnoj školi u Gradištu zaposlio se 1963. i bio vrlo savjestan i odgovoran nastavnik po-vijesti i zemljopisa. Od 1971. do 1977. bio je direk-tor, a nakon toga do 1990. općinski savjetnik Župa-nje. Vratio se 1990. u Osnovnu školu Matije Antuna Reljkovića u susjednoj Cerni, a od 1993. ravnatelj je Osnovne škole Gradište i ostao to do umirovljenja 1. rujna 2008. Dakle, četrdeset pet godina u školi, prosvjeti i kulturi jedne lokalne sredine mogu samo istinski i predani zaljubljenici svoje profesije i kraja.

Bio je pravi učitelj, osoba široka interesa, kulture, inicijative i odgovornosti. S njim se moglo dugo, naši-

roko i duboko razgovarati. Ozbiljan u poslu do te mje-re da bi mu dobro odgova-rala pedagoška izreka: Za-htijevam, jer te poštujem i svojim primjerom pokazu-jem! Nije bio samo nastav-nik u učionici. Mještani ga znaju kao pokretača i podupiratelja mnogih seoskih priredbi, proslava, natjecanja, javnih tribina, izvanna-stavnih i izvanškolskih aktivnosti, a osobito po zala-ganju pri utemeljenju i djelovanju raznih organizacija, od izviđača, preko rukometnog i nogometnog do ne-davno osnovanog košarkaškog kluba.

Kao direktor i ravnatelj škole u Gradištu godi-nama je brinuo i dograđivao njezine stare i dotra-jale zgrade, a izgorio gradeći novu školu i prateće objekte, koja je svečano otvorena 2002. U njoj se danas stvaralački odgajaju i obrazuju učenici kojima je ostavio ne samo prostor i opremu nego i svoju osobnost pravog učitelja i prijatelja. Žao mi je što dogodine nećemo zajedno završiti započeti projekt proslave 180. obljetnice utemeljenja osnovne škole u našem Gradištu, ali Andrije ćemo se u toj prigodi svakako sjetiti s osobitim pijetetom prema svim nje-govim zaslugama.

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić

U spomen

Ispravak i isprika UredništvaNepažnjom i pogrješkom urednika koji je prire-

đivao tekst, u Školskim novinama broj 19 (2759) od 11. svibnja 2010. godine objavljen je u krivoj ru-brici članak o odlasku u mirovinu srednjoškolsko-ga profesora pedagogije i psihologije Ivana Lakića pa je to izazvalo pogrješne, neugodne i neželjene zaključke. Ispričavamo se Ivanu Lakiću, njegovoj

obitelji, autoru članka i svim čitateljima te u ime uredništva izražavamo želju da naš profesor još dugo nastavi aktivno djelovati i u mirovini, da ga služi dobro zdravlje na osobnu radost i zadovolj-stvo obitelji, bivših učenika, kolega, prijatelja i svih znanaca.

Uredništvo

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 25www.skolskenovine.hr

mediji

U Galeriji Kaj - pri Kaj-kavskom spravišču, u Ilici 34, u Zagrebu -

ugledna akademska slikarica-grafičarka Zdenka Pozaić prire-dila je izložbu kolaža koji su dio autoričina ciklusa naslovljenoga ZNAK K 33. Izložba je otvore-na u utorak, 11. svibnja, i ostaje otvorena do 1. lipnja.

Zdenka Pozaić rođena je 1940. godine u Čazmi. Školu primijenjenih umjetnosti zavr-šila je u Zagrebu, a 1966. godi-ne diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta, a grafiku je specijalizirala kod profesora Marijana Detonija.

Među ostalim, bila je i redovita profesorica Akademije likovnih umjetnosti.

Imala je pedesetak samo-stalnih izložbi i sudjelovala na više od tristo skupnih u zemlji i inozemstvu. Objavila je i šest pjesničko-grafičkih mapa te 33 naslova u bibliofilskoj ediciji Riječ i slika. Pokrenula je bibli-oteku DUB, u kojoj objavljuje primjere iz davnije povijesti hrvatskoga pjesništva, te biblio-teku Pjesnici, u kojoj objavljuje pjesničko-grafičke mape (među ostalim i Dragutin Tadijanović, Václav Havel, Antun Šoljan...)

Glavni je motiv na kolažima Zdenke Pozaić, izloženima u

Galeriji Kaj, križ - kao znak, kao simbol, kao poruka, uostalom. “Hrvatska riječ križ dolazi od latinske riječi crux. Latinska ri-ječ znači muku, patnju, jad, bije-du, nesreću i propast“ - napisao je, među ostalim, Josip Bratulić u predgovoru kataloga izložbe, a u znaku križa bile su i njegove riječi na otvaranju izložbe koju je otvorio zajedno s voditelji-com Galerije Kaj profesoricom Marijom Roščić. “Križ Kristov tema je mnogim propovijedi-ma, pričama, pjesmama, ali i bezbrojnim likovnim djelima“, napomenuo je Bratulić, a kao ikonografska tema obilježila je likovnu umjetnost kršćanstva, od početaka do naših dana.

Crta križa duboko određuje prostor života i prostor smrti i upravo je to bilo polazište za kolaže Zdenke Pozaić, grafičar-ke s bogatim iskustvom rada s drvorezima, linorezima, s kom-

biniranim tehnikama, ističe Bratulić, objašnjavajući autori-čin pristup ovim kolažima koji su mišljeni i ostvareni u nizu od 33 ravnopravne inačice osnov-ne teme, koliko je i Kristovih zemaljskih godina.

“Autorica se služi - kao majstori u našem srednjovje-kovnom apokrifu - odbačenim materijalima da bi se ostvarila nova vrijednost. (...) Izraziti ko-lorizam, složen u strogi koordi-natni sustav križnih polja, daje tim kolažima posebnu živost i draž. Crte križa, nekad jasne i stroge, drugi put skrivene, po-staju vodilice slike, ali i osebuj-nice svakoga od četiriju polja.

Jedan, posve nov pristup i iza-zov za grafičarku Zdenku Poza-ić, koji je ona uspješno riješila i u potpunosti ostvarila“ - ističe Josip Bratulić.

I. Dorić

IZLoŽbe Zdenka Pozaićkolaži

Školjka Život joj tama.Tiha, uvijek sama.

U njoj pahulja sjajna,cijeloga života tajna.

Martina Šegedin, 8. r. OŠ “Ante Curać−Pinjac“, Žrnovo voditelj Ilija Mijatović (pjesma je uvrštena na ovogodišnji državni Lidrano)

U»eNICI-StVaraoCI

U»IteLjI PISCI

Marija Krmpotić

Učiteljica Marija Krmpotić rođena je u Dra-galiću pored Nove Gradiške. Učiteljsku je školu završila u Gospiću, a Pedagošku akademiju u Rijeci. Radi u Osnovnoj školi Vladimir Gortan u Rijeci. Dodine 2003. unaprijeđena je u zvanje učitelja savjetnika. Od tada je i voditeljica Županijskog stručnog vijeća za učitelje ra-zredne nastave u osnovnim školama Pri-morsko-goranske županije. Mentorica je učiteljicama pripravnicama te studentima Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Jedna je od autorica udžbeničkih kompleta za hrvatski jezik Pčelica i Zlatna vrata od I. do IV. r.Autorica je slikovnice Medo na Krku te su-autorica prve riječke EKO-slikovnice Uz-buna u moru. Rukovet pjesama posvećen obitelji i Lici u kojoj je odrasla i kojoj je posvetila većinu svojih pjesama, objavljen je u časopisu za književnost i kulturu Usponi u Senju.Godine 2009. godine povodom Svjetskog dana učitelja dobila je Županijsku nagradu za uspješan rad.

Zaljubljeni mravZaljubio se Mravac u Mravicu, nakrivio kapicu i krenuo u prošnju na obližnju krošnju.Dugo je smišljao što će reći, donijeti darak manji ili veći ili nasamo zaprositi njenu ruku, izbjeći svu blamažu i muku.I dok je tako kovao plan, raspršio se njegov san.Zaljubila se Mravica u drugog mrava, a on od tada niti jede niti spava.Stalno se premišlja i pita: Jel’ to bila ljubav prava?

Znate liZnate li kad pjesma spava?Kad je umorna i boli ju glava.Znate li kad se pjesma budi?Kad je u ruke uzmu sretni ljudi.Znate li kad pjesma pjeva?Kad joj je dosadno i kad zijeva.Znate li kad pjesma tuguje?Kad je sama i ni s kim ne druguje.Znate li kad se pjesma ljuti?Kad nema što reći ili kad šuti.Znate li kad je pjesma živa?Kad ju dijete čita i o njoj sniva.

SvitanjeDok kapi rose snivaju u travi sunce se žurno iza brda javi; poljubi nebo kao cvijet pčela pa ode u svijet uzdignuta čela.U svakoj...U svakoj kapi jedno more spava, u svakoj zvijezdi svemir obitava.U svakoj krošnji jedna šuma diše, u svakoj riječi jedna priča piše.

Zdenka Pozaić u svome ateljeu (snimila Zlata Vucelić)

U znaku križa

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

N a j a v l j u j e m o . . . Hr Radioigra za djecu

Aleksandar Puškin, Bajka o caru saltanu

Nedjelja , 23. svibnja 2010., u 13,15 sati

Urednica: Nives Madunić BarišićRedateljica: Stephanie JamnickyPrijevod: Radovan Venturin

A. S. Puškin jedan je od najboljih ruskih pjesnika, a svakako otac moderne ruske književnosti. Među prvima je u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom, a pri tome je razvio vlastiti stil u kojem je pomiješao satiru, romantiku i dramu.Prvi prijevod Puškinova djela na hrvatski jezik pojavio se

1842. u listu Stanka Vraza Kolo. Prevedeno je djelo Pikova dama, i od tada ga na hrvatski jezik prevode sve generacije naših pisaca, od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Marti-ća do Kombola, Krkleca i Cesarića.Bajka o caru Saltanu, uz Bajku o ribaru i ribici, vjerojatno je najpoznatija bajka za djecu u stihovima.Tri sestre, ljubomora, ljubav, osveta i brojna čuda te konačno sretan i ovoga puta čak plemenit završetak okrunjen veličan-stvenim opraštanjem ovu bajku čine radiofonski iznimno za-htjevnom. Ritmizirajući ponavljanja, oživljavajući prostore, tkajući svijet čarolije zvukom, glazbom, glasom i stihom kao ravnopravnim elementima redateljica Stephanie Jamnicky is-tkala je još jednu radiofonsku čaroliju.

Zdenka Pozaić, Josip Bratulić i Marija Roščić na otvaranju izložbe u Galeriji Kaj u Zagrebu (snimio Ivan Rodić)

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno26www.skolskenovine.hr

mediji

Web

Pedeset i pet godina Dječjega kazališta

Dubrava

GLaZba Koncerti za Hrvatsku glazbenu mladež

KaZaLIŠte

Ivan kušan, Čaruga, u redateljstvu Joška Juvančića, Hrvatsko naro-dno kazalište u Zagrebu, 2010.

Ivan Kušan (Sarajevo, 1933.) svog je Čarugu napisao kao “crnu komediju”, ali je za-

pravo više satira, ironija, sprda-lica “s pjevanjem i pucanjem”... Stvarni Jovo Stanisavljević Ča-ruga (čarik je opanak!) iz okolice Orahovice, vođa Kola gorskih tića, u Osijeku je 1925. za više razbojstava, pljačkanja i ubojsta-va osuđen na smrt i pogubljen, uz duhovitu opasku: “Moj naklon, gospodine krvniče!” Taj šeretski zločinčev duh gotovo je jedino što je autor uzeo od stvarnoga Čaruge; ovdje se žena bogata ve-leposjednika želi riješiti muža uz Čaruginu pomoć. Prilika je to da se pokaže kako je to bilo u poče-cima Jugoslavije (opanak postaje vojnička čizma): za svoje glupo-sti i zločine, ali i zbog posjeda zemlje, Hrvati su pozatvarani i poubijani, a hrvatski i srpski kri-minalci/policajci/vlast/zle žene... ujedinili su se i - isplivali, još su i nagrađeni, pa i Čaruga! Tako nekako završava ta farsa koja iza tobože naivnoga zapleta i rasple-ta krije istinu/čarugariju: i danas je sve to tako, kriminalci i vlast, ili vlast/kriminalci...

Redateljski, predstava je jasna i pregledna, s lošim vokalnim di-

onicama, osim odličnog Danka Ljuštine (veleposjednik). Ono što je bitno unazadilo redatelj-stvo jest napadna, samodopad-na i likovno bahata pozornica (Miljenko Sekulić), a ni ritam izvedbe (predstavu smo gledali 23. travnja) nije se baš posrećio, sporost, zapinjanje... A bilo je i glumatanja!

Odjeća je bila veselje predstavi (Doris Kristić), izvrsna. Skladbe (Ozren Depolo), da su i dinamič-nije, ništa ne bi izgubile na do-padljivosti. (Komad je, rekosmo, “s pjevanjem”!) Svjetlo je (Josip Levačić) moglo biti i znatniji su-dionik igre, kao i plesni pokreti (Zagorka Živković).

Glumce je predvodio Milan Pleština (Čaruga): odavna nisam

čuo na hrvatskim pozornicama tako čist, precizno oblikovan i pravilan hrvatski jezik. Vlasta Ramljak (zla supruga) dojmljiva. Ana Begić (Tonka) dopadljiva. Dušan Gojić (Josip Zeljić) od-mjeren, vrlo dobar. Goran Grgić (mjernik, ljubavnik) otkriva lako snalaženje u komičnom. Žarko Potočnjak (Frankić) rutin(er)ski. Ivan Brkić (žandarmerijski ka-petan) izvrsno odabran za svoju ulogu. Dušan Bućan (desetnik) bez zamjerke. Igraju još Matija Iveković, Hrvoje Kahlina, Tomi-slav Palinić i Josip Filipović, a čujemo i glas Vlatka Dulića.

U sažetku: gotovo puno gleda-lište učenika znači da kazalište živi kako i treba živjeti.

Stijepo Mijović Kočan

Čarugarija - kao hrvatska sudbina

Dječje kazalište Dubrava svoj 55. rođendan

proslavilo je u nedje-lju, 16. svibnja u 18 sati svojom najnagra-đivanijom predsta-vom Blizanke. Tom je predstavom ujed-no zatvorena sezona nedjeljnih predstava za građanstvo sve do jeseni. Proslavljajući ovaj jubilej, Kazalište je obilježilo i Među-narodni dan obitelji i to tako što je svakoj obitelji sa četiri člana i više poklonilo jed-

nu ulaznicu, poklon paket sponzora ove kazališne kuće za dje-cu Hlapića i TOZ-a, a nakon predstave rodi-telji i djeca mogli su se zabaviti u nekoj od zanimljivih radionica.

Za one koji ne zna-ju, Dječje kazalište Dubrava osnovano je davne 1955. godine pod nazivom Dječje kazalište Donji grad u Savskoj cesti 19 u Zagrebu. Osnivač ka-zališta i njegov prvi umjetnički voditelj bio je Mladen Širo-

la. Nekoliko godina kasnije kazalište mi-jenja naziv u Dječje kazalište Centar i seli u nove prostorije u Vodnikovoj ulici 4 u Zagrebu. Kazalište je od samih početaka bilo vođeno entuzijaz-mom samih osnivača i njihovih nasljednika, a okupljalo je djecu Zagreba i okolice od četiri godine nadalje u dramskim, glazbenim i plesnim tečajevima. Nakon nekoliko godi-na borbe i loših uvjeta rada Dječje kazalište Centar u Vodnikovoj dobilo je 5. studenoga 1970. novouređenu dvoranu. Nažalost, ta je dvorana 1974. iz-gorila u požaru i ka-zalište je ostalo bez doma. Zahvaljujući ravnatelju tadašnjeg Doma kulture Dubra-va, Dječje kazalište Centar odlazi 1976. godine u Dubravu i mijenja ime u Dječ-je kazalište Dubrava, koje je zadržalo do današnjih dana. DKD djeluje u sklopu Na-rodnog sveučilišta Dubrava. (ri)

Dušan Bućan, Milan Pleština, Dušan Gojić i Vlasta Ramljak u Kušanovu Čarugi (snimio Damil Kalogjera)

Provjera hrvatskoga pravopisahttp://hacheck.tel.fer.hr

”Da sam za to znala bar prije tjedan dana kada je bila kriza za diplomski” – napisala je nedavno na Facebooku jedna apsolventica, misleći pritom na Hrvatski akademski spelling checker (Hascheck ili - pohrvaćeno - Hašek).

Kao jedna od najranijih internetskih usluga u Hrvatskoj, Hascheck/Hašek nudi besplatnu pravopisnu provjeru teksta pisanog hrvatskim jezikom. Njegova rječnička baza organizirana je u tri cjeline (Hrvatski općejezični fond, Hrvatski imenski fond i Engleski općejezični fond) i nije statična: u po-zadini usluge djeluje ekspertni sustav

koji uči nove riječi iz tekstova pristiglih na obradu. Ondje je dosad obrađen korpus koji premašuje sto milijuna ri-ječi-pojavnica te je stvorena rječnička baza s više od milijun riječi-različnica, sve s potvrdom u tekstovima pisanim hrvatskim jezikom.

Korisnici ove usluge provjeravaju ispravnost upisom određene riječi/sin-tagme, a mogu na pravopisnu analizu pozvati datoteke (u formatima doc, txt i PDF), kao tekstove web-stranica.

Jednostavno i korisno, prilog je-zičnoj i pravopisnoj kulturi, pomoć u prevođenju s engleskoga na hrvatski jezik.

A. Jelin

Prizor iz najnagrađivanije predstave Blizanke, kojom je Dječje kazalište Dubrava obilježilo 55 godina svoga postojanja

U Maloj dvorani Vatrosla-va Lisinskog u nedjelju, 9. svibnja 2010., prije

podne, održan je već tradicio-nalni koncert pod nazivom Za-grebački solisti i mladi virtuozi. Mlada publika koja je pokazala

zanimanje za ovaj koncert, vje-rujemo da je u njemu našla iza-zov i za ubuduće spoznavanje ljepote klasične glazbe, a Zagre-bački solisti i ovaj put su potica-jan partner u zajedničkom mu-ziciranju s mladim virtuozima.

Bio je to atraktivan program, od glazbe koja je zabavljala kralje-ve do romantične Griegove Hol-berg suite.

Stare arije i plesovi O. Respig-hija, 3. suita, bila je uvodna toč-ka programa koju su virtuozno izveli Zagrebački solisti. Slijedio je Mozartov Adagio u E-duru KV 261 koji je majstorski izvela već afirmirana solistica Đana Kahri-man, violina, inače studentica Muzičke akademije u Zagrebu. Jednako uspješno bila je izvede-na i skladba R. Matza Elegija i humoreska, solist je bio Smiljan Mrčela, violončelo, još uvijek student Muzičke akademije u Zagrebu koji je sviranje usavr-šavao kod prof. Valtera Dešpalja. Od brojnih njegovih uspjeha, spomenimo da je predstavljao Hrvatsku na koncertima za mla-de talente i laureate u Moskvi.

Među slavna djela druge polo-vice 19. stoljeća ubraja se i već spomenuta Holberg suita, djelo prvog velikog skandinavskog nacionalnog skladatelja, Norve-žanina Edvarda Griega. Holberg suita ima pet stavaka: Preludi-um (Allegro vivace), Sarabande (Andante), Gavotte (Allegretto), Air (Andante religioso), Riga-udon (Allegro con brio), Izveli su je na kraju Zagrebački solisti vrhunskim muziciranjem i entu-zijazmom.

Milica Jović

Iskustvo i mladost

Glazbeni događaj za pamćenjeBilo je radosno u utorak 11. svibnja vidjeti u 10 sati ujutro Veliku

dvoranu V. Lisinskog ispunjenu do posljednjeg mjesta najmlađom publikom. Otprilike polovica dvorane pripala je najmlađima, djeci iz vrtića u pratnji odgojiteljica. Drugu polovinu Dvorane zaposjeli su učenici nižih razreda osnovne škole. Stigli su iz cijele Hrvatske, od Raba do Daruvara, da bi poslušali simfonijsku priču za djecu Peća i vuk Sergeja Prokofjeva. Priča o hrabrom dječaku Peći zanimljivo i duhovito je izvedena i stalno je zaokupljala pažnju i onih najmlađih, koji su se nakon predstave „hvalili“ da bi i oni bili jednako hrabri i po-bijedili bi vuka. Prokofjev je ovu skladbu napisao 1936. s namjerom da djecu upozna sa zvukovima pojedinih glazbala, koja obilježavaju i sve sudionike igre. Uz glazbu Filharmoničara, koji su pod vodstvom dirigenta Dinka Appelta poletno i veselo svirali za svoju neuobičajenu publiku i pripovijedanje glumca Dražena Čučeka, stvorili su prirodan spoj glazbe i riječi, pa je ova predstava događaj koji će se pamtiti i po vrhunskoj umjetničkoj izvedbi, kao i o njenoj publici kojoj i u buduće treba nuditi prave vrijednosti, kako bi se mogli nadati većem zanimanju mladih kao publike na koncertima klasične glazbe.(mj)

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. aktualno 27www.skolskenovine.hr

mediji

Uz 26. svibnja, Svjetski dan spor-ta, Smib na uvodnim stranica-

ma donosi mozaičan prilog iz svijeta sporta, kao podsjetnik da bi svatko od nas svakodnevno trebao biti tje-lesno aktivan, zbog vlastitog zdrav-lja, a to se posebno odnosi na djecu koja od malih nogu moraju stjecati zdrave navike. Marina Milčec u ovo-me broju javlja se pričom pod naslo-vom Stambeni problemi na temu za-gađenja voda, a svoj su prilog tome dala i djeca iz Dječjeg vrtića Razli-čak iz Zagreba. Mladen Kopjar au-tor je duhovite priče Specijalitet za mamu o tome što se dogodi kad se nevješte dječje ruke prihvate spre-manja ručka. Rubrika Priče o broj-kama donosi nam priču o „mudroj“ devetki, a u rubrici Navade i običaji tema je sakrament prve pričesti. U rubrici Etno(s)vijest saznat ćemo nešto više o Majci Božjoj od Kame-nitih vrata, koja se u Zagrebu štuje već dva i pol stoljeća, a Abeceda Li-jepe Naše donosi kratke natuknice o rijekama Korani i Kupi, o gradovima Karlovcu Klisu, o otocima Korčuli i Krku, o Konavlima, i dr.

U ovome broju Smiba novom sli-kopričom javlja se Željka Horvat-Vu-kelja, a pjesme pišu Ana Mesar, Mi-lena N. Kramer, Ivica Jembrih, Esad Jogić i drugi i naravno brojni klinci koji se javljaju sa svojim literarnim i likovnim radovima.

Kao poseban prilog u listu nalazi se enigmatski dodatak te plakat po-svećen začinima.

Piju li šišmiši doista krv, čiji je mozak najveći, koliko spava

mačka, a kako spava konj, koliko je istine u tome da su ptice najvjerniji „bračni“ drugovi... O ovome kao i mnogim drugim zanimljivostima iz životinjskog svijeta čitatelji Modre la-ste moći će više pročitati u novome broju toga časopisa, koji kao glavnu temu broja donosi niz zanimljivosti iz čudesnog životinjskog svijeta.

Četiri pitanja iz kviza Lijepa naša traže poznavanje zemljopisa, povi-jesti, glazbe i književnosti, a oni koji točno odgovore imaju šansu dobiti

vrijednu knjigu na dar. Završio je i nagradni natječaj za najbolji rekla-mni plakat, na kojemu su pobijedili učenici IV. osnovne škole iz Varaždi-na, dok su na nagradnom natječaju na stranim jezicima Ja i moja škola najbolji bili učenici OŠ Sveti Petar u Šumi i OŠ Podmurvice u Rijeci.

S ovogodišnjeg Lidrana, koji je održan u Šibeniku, javio se svojim zabilješkama Jan Težak, učenik petog razreda OŠ Marina Držića u Zagrebu koji uz pomoć glavne ured-nice izvješćuje što se događalo na toj najvećoj državnoj smotri literar-noga, dramskoga i novinarskoga stvaralaštva.

Gosti urednici u ovome broju Mo-dre laste učenici su OŠ J. J. Stros-smayera iz Zagreba koji pišu o novoj predstavi u Zagrebačkom kazalištu mladih Put oko svijeta u 80 dana, prema poznatom djelu J. Vernea.

Slijede još prilozi o najzdravijim gradovima u svijetu, pa 19. nastavak priče u nastavcima Nikolin književni laboratorij Mladena Kopjara, rubrika Jezik filma donosi priču o glumci-ma kojima nisu potrebni kaskaderi, kratke priče Modre laste pišu Milan Hećimović i Hrvoje Kovačević, tu su i novi nastavci poznatih stripova i naravno bogat izbor učeničkih lite-rarnih i likovnih radova.

smib

Drvo znanja

Smilje i bosilje, poučno-zabavni list za djecu broj 9., svibanj 2010.

Enciklopedijski časopis za mladegodina XIV., broj 134., travanj 2010.

Naš planet kruži oko središnje zvijezde, koja ga privlači svo-

jom masom. U tome sustavu Sunce je najveći izvor elektromagnetske energije. O tome i drugim pojedino-stima o Suncu, bez čije bi svjetlosti i topline život na Zemlji bio nemoguć, govori glavna tema broja posveće-na Suncu i Sunčevu sustavu. A dok čitatelj dođe do priloga o Suncu, na zadnjim stranicama časopisa (!?), najprije će se susresti sa šturcima i skakavcima, kukcima koji su „slabi letači, a dobri skakači“. Nakon njih dolazi prilog o Kleopatri, najpoznati-joj i najvažnijoj kraljici staroga Egip-ta koja je imala presudan utjecaj i na neka događanja i sudbine velikih osoba u Rimskom carstvu. Slijedi prilog o poplavama koje su najče-šći tip prirodne opasnosti i jedna od najsnažnijih i najopasnijih prirodnih sila. „Čistoća je pola zdravlja“ po-znata je stara izreka koju smo još kao djeca bezbroj puta čuli, a čisto-će nema bez sapuna. Što je sapun i kako se proizvodi čitatelj će također saznati u ovome broju Drva znanja. Rubrika Put oko svijeta vodi nas u srce Sahare, u državu Niger. Prilog iz svjetske povijesti posvećen je Drugom svjetskom ratu i glasovitom japanskom napadu na Pearl Harbor, koji je doveo do ulaska SAD-a u rat. Tu su još prilozi o tajnovitom svijetu čestica, o atomima i svemu što uz njih ide, pa o autizmu, i na kraju o životinjama koje su pravi majstori mimikrije, tj. prikrivanja im kamufli-ranja.

Pripremio I. Rodić

ČaSoPISIKNjIGe

Modra lastaPoučno-zabavni časopis za učenike osnovne škole, broj 9., šk. god. 2009./2010.

Lidija DujićSuhozidUdruga Jutro poezijeZagreb, 2010.

Nadahnut pjesnički šlingeraj

Pjesnički prvije-nac donedavne lutkarske pedagoginje i sveučilišne predavačice, posebna i nadahnuta knjiga neosporne poetske kakvoće

Lidija Dujić (1965.), done-davna lutkarska pedagogi-nja i predavačica na Peda-

goškoj akademiji, a odnedavna u radu na oblikovanju školskih udž-benika, kasno se dakle odlučila podastrijeti javnosti svoj pjesnički prvijenac, no to samo znači da je pravilno postupila: javila se kada su njezini pjesnički uradci sazreli i kada su se uobličili u poseban i prepoznatljiv pjesnički rukopis.

Njezino je pjesništvo, očeki-vano, iz okoliša u kojemu živi, a to je ponajprije svijet nacionalne književnosti (Dujić je doktorirala na ženskom rukopisu u hrvatskoj prozi). Tu je „Cesarićev krvavi oblak“ i „Sidino radobojsko pro-ljeće“ (jedna je pjesma i posve-ćena Sidi Košutić, zaboravljenoj sjajnoj književnici!), naći ćemo i „Sonet Vesni“ i „Bajku o Tadiji i Jeli“...

I svjetska je književnost če-sto tematski i motivski prisutna: „U mandragolu Danteova pakla“ („Ljubavni život, Nekoć i sada“), „Ja bih bila tvoja Laura/ da si ti mogao biti moj Petrarca“ („Kan-conijer iz renesansnog zaleđa“), „Andersen šiva priče i kroji ne-vidljive kostime“...

Umjetnost je, inače, polje na ko-jemu bere svoje stihove ova izni-mno senzibilna njezina čitateljica, slušateljica, gledateljica, uživate-ljica, obožavateljica i - sudjelate-ljica/sudjelatnica! Naći ćemo tu i glazbe, i slikarstva, i oblikova-teljstva, i svijet bajki, i kazalište, a osobito lutkarsko, zatim film… Gotovo da nema pjesme da u njoj ne nađemo ponešto iz pojmovnika umjetničkoga stvaralaštva. To sve ona proširuje u intelektualni svijet uopće, ponaosob onaj pjesnički,

što potvrđuju brojni izričaji/sinta-gme „apsurdna povorka grafema“, „svaka ljubavna poezija“...

Njezin pjesmarij (imaginarij!) slobodnih versa poseban je, jer svi ti motivi ujedno su njezina intima, oživljeni su, postaju konkretan život, svakidašnjica. Osobito je zapaziti da je, osim stihotvorstvu, naklonjena likovnosti (i lutkov-nosti!), da je gotovo sve što kaže u slikama. Ona pjesmu i ne gradi toliko kao umjetnost riječi, nego kao likovnu tvorevinu riječima koja je najčešće završena onda kada je izrečena - slika. Druge po-ante obično i nema. Između toga iščitavamo njezina dva zavičaja: slavonski i onaj dalmatinskog za-leđa, no to su tek lokaliteti: njezin pravi zavičaj je ipak onaj duhovni, intelektualni: pjesništvo, slikar-stvo/lutkarstvo... U njemu je do-sta kultivirane, odmjerene ironije. Zrcali se i - u posebno duhovito složene metafore obložen - he-donizam. Uživanje u umjetnosti, znači u življenju!

Kao što slavonske žene obliku-ju svoj poseban vez oko rupica na platnu, šlingeraj („Pod uštirkanom ravnicom šlingeraja/ meškolje se oteti zemljovidi/ zavičaja“, str. 14), tako i Lidija Dujić, odmakla u intelektualni svijet drugačijih umjetničkih dosega, s elementima lirizirane razlogovštine i impresi-onistički ponuđenog neoekspresi-onizma, predano i usredotočeno na detalj, kao i slavonske vezilje - ispisuje svoje tematski jedin-stvene, sasvim posebne, iznimno profinjene slike iz umjetničkog života, svog i inače. Posebna i na-dahnuta knjiga neosporne poetske kakvoće.

Stijepo Mijović Kočan

Fabijan LovrićZa njimDruštvo hrvatskih književnika - Ogranak RijekaRijeka, 2009.

Knjigom do knjigeKnjiževnik, književni kriti-

čar, učitelj i novinar Fabi-jan Lovrić u knjizi koju mu

je prošle godine objavilo Društvo hrvatskih književnika - ogranak u Rijeci, sabrao je sedamnaest pri-kaza knjiga domaćih autora i dva-naest iz drugih zemalja objavlje-nih u razdoblju od 2000. do 2005. godine. Većina knjiga o kojima Lovrić piše objavljena je u Zagre-bu, a samo četiri knjige u Rijeci i jedna u Splitu. Iz Kazala čitatelj ne može steći uvid gdje su pri-kazi knjiga objavljeni, vjerojatno po raznim časopisima, a nema ni ostalih podataka koji bi čitatelju omogućili da se lakše snađe kad je riječ o knjigama o kojima autor piše. No, bez obzira na to knjiga pruža čitatelju obilje informacija.

Lovrićeva knjiga naslovljena Za njim svakako je dobar vodič koji čitatelja usmjerava na prave čitateljske staze. Međutim, samo objektivno informiranje ne može biti dovoljno ako se autor i sam nije srodio s djelom o kojem piše i ako sam ne posjeduje one kva-litete koje neko djelo čini umjet-ničkim. Ako autor u svom radu nalazi zadovoljstvo, on i svojim djelom pruža čitatelju zadovolj-stvo. Možda je književnik Lovrić ponajbolje to izrazio kad je pisao o Prosenjakovoj knjizi Sijač sre-

će. Autor piše: „Gospodin Boži-dar Prosenjak, za kojega s pravom možemo ustvrditi kako je klasik hrvatske književnosti namijenje-ne djeci, samo je dokazao kako se književnim radom, ako takav ima opravdanost, može doći do svijeta zadovoljstva, do svijeta zvijez-da...“ A upravo spomenutom knji-gom, naslovljenom Za njim, kao i nizom prethodnih knjiga, vlastitih književnih ostvaraja, književnik i književni kritičar Fabijan Lovrić stvara djelo koje ne bi smjelo mimoići ljubitelje knjige. U ovu tvrdnju uvjerit će se svatko tko uzme u ruke Lovrićeve književ-ne prosudbe tuđih knjiga. Knjiga Za njim obiluje nizom radova koji su najbolji tumač onoga što nam brojni autori svojim djelima poru-čuju, a autor knjige na jednostavan i čitatelju blizak način tumači.

U vremenu kad nas je pritisnula recesija knjiga će sve teže prona-laziti svoj put do čitatelja. To je vrijeme kada su materijalne mo-gućnosti nakladnika i drugih koji brinu za knjigu sve manje. U toj i takvoj situaciji potrebno je vrlo osjetljivo prilaziti knjizi, njezinu stvaranju i odabiru. Knjiga Fabi-jana Lovrića Za njim ponajbolje pomaže čitatelju, ali i svakome tko nastoji da knjiga dođe do čitatelja.

Branko Pilaš

Knjiga Fabijana Lovrića Za njim ponajbolje pomaže čitatelju, ali i svakome tko nastoji da knjiga dođe do čitatelja

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.28www.skolskenovine.hr

iz proπlosti

Narodni jezik u pučkoj školiNije tomu dugo, da je u našoj domovini narodni jezik po-

stao podučavajućim jezikom u nižih školah. Ali kako se uči taj jezik? Naši učitelji uče ga isto onako, kao što se uči i drugi tudji jezik. Uče poznavati govorne strane, pokazuju i razlažu izvanjske oblike, manevriraju i operiraju narodnim jezikom i nemisleći, da on nije nepoznato i za djecu mrtvo tielo, koje secirati valja, nego da treba samo njegov život shvatiti i pro-učiti. Pa i zato djeca već sutra zaborave, što se danas uče; a kada se tiečaj dovrši, sva im je korist ta, da su njekoliko dosadnih i neugodnih urah proveli sa suhoparnim žvakanjem kostih bez mesa, soka i kervi. Svrha slovničke obuke u puč-koj školi mora da je jedino ta: da si djeca pribave gradiva i priuče se pravo ga uporavljati; tiem pako da si osiguraju i ojačaju čuvstvo jezika, i put im se prokrči da razumjeti mogu sve, što su si pribavila i što će si danas sutra pribaviti.

Narodna knjiga: koledar za prestupnu godinu 1860.

Svim nastavnicima u HrvatskojVrli naš drug Josip Binički šalje svim listovima ovaj važan

poziv. – Braćo i drugovi! Čitam u novinama žalosnu vijest, da ćemo novom izbornom reformom izgubiti pasivno pravo izbora. Ovo će se, da se blago izrazim, kobno osvetiti na-šoj prosvjeti, jer više ne će moći u sabor nijedan stručnjak ukupne hrvatske niže i srednje nastave. Odsele će biti sabor izručen u glavnom advokatima i svećenicima, a nastavi će se zauvijek zatvoriti usta. Tako će biti nastava lišena svojih stručnjaka u zakonodavnom tijelu, a to će se ljuto osvetiti napretku same nastave.

Stoga predlažem, da se “Društvo hrv. srednjoškolskih profesora” i “Savez hrv. učitelj. društava” odmah obrate za-jedničkom peticijom na visoki sabor, a tu peticiju da složno podupru svi profesorski zborovi i učiteljska društva u domo-vini.

Braćo i drugovi, radimo! Budimo ljudi, ustajmo na svetu obranu svojih prava, jer puža, koji po zemlji puzi, mora svaki trn ubosti.

ŠkolaBr. 5 / svibanj 1910.

Žena - vrhovna nadzornica školstva u Chicagu

Vrhovnom nadzornicom sveukupnoga školstva u Chica-gu imenovana je nedavno mrs. Ellen Flagg-Young. Premda Amerika otvara ženama vrata do svakoga zvanja, napose pak na polju školstva, to je ipak ovo imenovanje pobudilo sen-zaciju, jer se njim ženi povjerava tako visoko, tako odlično, tako odgovorno i unosno mjesto. Kako visoko cijene spo-sobnosti i rad Flagg-Youngove, dokazuje njezin prihod od godišnjih 2000 funti = 48.000 K.

U Sjedinjenim državama ima u školstvu samo još jedno takovo mjesto, i to u New-Yorku, gdje uživa vrhovni nadzor-nik Maxwell istu plaću.

Naprednoj je Americi posve jasno i pravedno, da dobivaju jednaku plaću ljudi jednake kvalifikacije, jednakih dužnostih i jednakih sposobnostih, pa bili ti ljudi i – žene…

Domaće ognjištesvibanj 1910.

Iz rada Hrvatskog društva za unapređenje uzgoja

Dne 16. V. priredilo je društvo predavanje u Trnju u školi. Predavao je ravn. uč. I. Tomašić o temi “Hoće li 18. svibnja propasti svijet”. Školsku sobu napuniše seljaci i seljanke iz Trnja. Predavač je vrlo popularno rastumačio seljacima, da se nemaju čega bojati. Predavanje je štampano u njemačkom jeziku u “Agr. Zeitungu”.

PreporodBr. 6 / lipanj 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Snaga udruženih učiteljicaNa izmaku 19. stoljeća,

u kojem su cvjetali različiti oblici znan-

stvenog, kulturnog, humani-tarnog i strukovnog udruži-vanja, postalo je aktualno i pitanje udruživanja hrvatskih učiteljica. Poznate i priznate učiteljice Marija Jambrišak i Jagoda Truhelka sastavile su i u Narodnim novinama od 29. svibnja 1896. godine objavile proglas u kojem se zalažu za osnivanje Udruge učiteljica kraljevina Hrvat-ske i Slavonije. U njemu se među ostalim kaže:

Društvo će podupirati uči-teljice, koje bez svoje krivnje prije reda postaju nesposob-ne za rad; oboljelima pružat će novčanu i liječničku pri-pomoć; nastojat će, da s vre-menom podigne svoj dom, u kojem bi ostarjele i iznemo-gle učiteljice našle zakloni-šte, a učiteljice izvana jeftin stan i opskrbu; podupirat će darovite učiteljice u znan-stvenoj naobrazbi.

U tu svrhu izdavat će druš-tvo svoje glasilo, izdržavat će knjižnicu, priređivat će poučna predavanja i čitanja o pedagoškim i uopće znan-

Osnovna je svrha Udruge bila širiti opću obrazovanost među ženama, stručnu naobrazbu među učiteljicama te humanitarno djelovanje

stvenim pitanjima; upotre-bljavat će sva zakonom do-puštena sredstva i načine za probit i promicanje društva.

Poziv je ostao bez većeg odjeka sve dok nije došla konkretna potpora od Hrvat-skoga pedagoško-književnog zbora kada je na njegovo čelo došao Antun Cuvaj, koji je na skupštini HPKZ-a u ožuj-ku 1900. godine, predstav-ljajući svoj program, izjavio kako će se postarati da u sta-leškoj cjelini budu i učiteljice valjano i dostojno zastupane. Istoga mjeseca sastale su se zagrebačke učiteljice i do-govorile osnovne smjernice djelovanja radi međusobno-ga povezivanja i podizanja svoga staleškoga ugleda. Dogovorile su se, kako je za-pisano u Cuvajevoj Građi za povijest školstva, sljedeće:

da se učiteljice stalno sa-staju srijedom od 4-6 sati poslije podne u čitaonici Hrv. pedagoškog književnog zbora na zabavu i pouku;

da dižu ugled svoga sta-leža međusobnom slogom i očitim zanimanjem za sve, što se tiče zvanja učiteljica:

da i učiteljice svojim isku-stvom pomažu rad svojih drugova učitelja na nastav-nom polju, da im se ne bi pri-govaralo, da beru samo plo-dove, a ne sudjeluju u radu za stjecanje;

da se briga učiteljica ne ograničuje samo na zagre-bačke učiteljice, nego da s iskrenom ljubavlju obuhva-taju i družice u drugim gra-dovima i selima, pa da baš ovim namjenjuju najviše se-strinskog susretanja, da im budu na ruku, gdje god uz-mogu. U tu svrhu je izabran osobiti odbor, i to Milka Pogačić, predsjednica, Vera Cuvaj, Anka Tkalec, Katari-na Plemić, i dr.

Bila je to osnova rada Gos-pojinskoga kluba učiteljske čitaonice, odnosno Kluba učiteljica koji će 1902. godi-ne održati svoju prvu skupšti-nu pod predsjedanjem Milke Pogačić. Iste je godine jedna

skupina učiteljica inicirala osnivanje Zajednice učitelji-ca, ali njezin rad nije zaživio s obzirom na to da je Klub učiteljica počeo intenzivnije djelovati te je 1904. godine prerastao u Udrugu učitelji-ca kraljevina Hrvatske i Sla-vonije. Predsjednica je bila učiteljica Milka Pogačić.

Osnovna je svrha Udruge bila širiti opću obrazovanost među ženama, stručnu nao-brazbu među učiteljicama, raditi na rješavanju pitanja koja se tiču životnih intere-sa učiteljica te humanitarno djelovanje. Među konkret-nim ciljevima i zadatcima bili su izgradnja Doma za učiteljice, uređenje staleških sanatorija, osnivanje fonda iz kojeg će se učiteljicama i njihovim kćerima davati miraz prigodom udaje, podi-zanje konvikta za učiteljice i učiteljske kćeri koje se budu obrazovale u Zagrebu, itd.

Početkom 1908. godine formirana je, u okviru Udru-ge, Sekcija za našu djecu s ciljem organizirane pomoći i skrbi o napuštenoj i siro-mašnoj djeci. Iste je godine u lipnju uvedena manifesta-cija Dječjeg dana s ciljem senzibiliziranja šire druš-tvene zajednice za socijalne probleme i njezina uključi-vanja u različite oblike hu-manitarnog djelovanja. Već nakon nekoliko godina po-stignuti su zapaženi rezultati kao što su osnivanje Dječ-jeg doma na Radničkom dolu u Zagrebu, Kolijevke za dojenčad i djecu do tre-će godine, Kolijevke i vrtića na Sušaku te organiziranje ferijalnih kolonija u Kralje-vici, Orahovici i Milkovci-ma kod Križevaca. Svoju je djelatnost Udruga učitelji-ca promovirala u časopisu Domaće ognjište, što ga je 1900. godine pokrenuo Hr-vatski pedagoško-književni zbor. List je kasnije izlazi u nakladi Udruge učiteljica, a ugasio se 1914. godine. Udruga učiteljica djelovala je do 1940. godine.

110 godina od osnivanja prve udruge hrvatskih učiteljica

Priredila Štefka Batinić

130 godina škole u KameniciProšle nedjelje u selu Kamenici, Općina Lepoglava, vlada-

lo je pravo prazničko raspoloženje. Mještani ovog i okolnih sela slavili su 130-godišnjicu svoje škole. Uz predstavnike narodne vlasti, društvenih i političkih organizacija na pro-slavu je došao i 80-godišnji učitelj Nikola Pintarić, koji je u Kamenici službovao pune 33 godine. On je najviše zaslužan za izgradnju nove školske zgrade 1928. godine.

Škola u malom selu Kamenici podno Rave gore, ima 14 odjeljenja i niz razvijenih vanškolskih aktivnosti; Tamburaš-ki i Pjevački zbor, Klub mladih tehničara, Streljačku družinu i učeničku zadrugu sa tri ogranka.

Proslava je završila otkrivanjem spomen-ploče na zgradi škole i razgledavanjem izložbe učeničkih radova.

Školske novineBr. 21 / 20. svibnja 1960.

Zagrebački nastavnici stranih jezika u Beogradu

Zavod za školstvo NOGZ-a uputio je grupu nastavnika stranih jezika, engleskog, francuskog i njemačkog jezika u Beograd, da se izmijene iskustva i da se uspostavi suradnja na unapređenju nastave stranih jezika u duhu reforme škole.

Za vrijeme boravka u Beogradu nastavnici su posjetili više osnovnih škola, gimnazija i stručnih škola, Institut za fonetiku, gdje su se upoznali s radom Instituta i vidjeli rad u eksperimentalnim razredima pri tom Institutu, kao i rad u ek-sperimentalnim školama pri Sekretarijatu za prosvjetu grada Beograda.

Nastavnici iz Zagreba naišli su na vrlo srdačan i drugar-ski prijem, koji je na njih ostavio dubok utisak. Kontakt sa stručnim aktivima grada Beograda pridonijet će vrlo mnogo unapređenju nastave kod nas. Ovim putem treba i dalje ići, da se postignu što bolji rezultati u nastavi stranih jezika i ujedna-čeno gledanje na postojeće probleme.

Školske novineBr. 21 / 20. svibnja 1960.

PrIje 50 GODINA

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010. 29www.skolskenovine.hr

πkolski æivot nekoÊ

Eto to Vam je, moja draga, moj album, to su moje nekadašnje učenice. Je li Vam po vo-lji da malo listamo? Vidjet ćete, kako su to raznolike, a mahom mile i lijepe djevojčice! Pravi gjulistan – taj album, a te slike pravi gjulići – ama mnoge su već i „uveoci“. To je istina, ali i sada još divno mirišu, i po mirisu im možeš razabrati i klicu iz koje su nikli, i cvijet kojim su procvali.

[Irena]Eto odmah ova prva. Zar ne da je nježno

čeljade? Ja sam onda još bila sasvim mlada učiteljica. Sedamnaest godina! A i njoj goto-vo već bijaše toliko… Bila sam joj učiteljica dvije pune godine dana – sve do u predvečer-je vjenčanog joj dana. Od francuskog verba i od Meyerbeera i Mendelsona odskakutala je poslije nastavnog sata u naručaj svoga zaruč-nika. I kad god nije bilo mamice na blizu, ra-spravljale smo mjesto o aktivnim i pasivnim glagolima - o aktivu i pasivu novog života, koji je čeka.

Dva filozofa sa srcem i očima kevice! Ima-la je ona ipak preda mnom, štono vele, silan rešpekt, a i kako ne bi? Ja sam bila vazda oz-biljna i preozbiljna, ta sve su me majke svojim kćerima postavljale za primjer. Ona se zvala Irena, a bila je najljepše djevojče u mjestu. Razblugjena jedinica bogatih roditelja, koji su joj učinili sve za volju. Zaručnik joj bio obični špekulant na njene novce, ali ona ga je htjela i moralo je biti. Roditelji su je moli-li, plakali preda njom, pače i mene zaklinjali, da je odvratim od te udaje, ali ona nas je sve redom uhvatila oko vrata i cjelovima zagušila naše ozbiljne riječi i brige.

Srca je bila dobra, a odgoja nikakoga. Zna-la je od svega po malo, ali ništa čestito. I uda-la se…

Roditelji krivili za sav uzgoj svoje jedinice redom sve inštitute, kud je letimice prolazila, i sve učitelje, koje je god imala – samo nije-su krivili glavne krivce – sebe same. Irena se za godinu dana vratila kući bez novca i – bez muža; a što je najgore, bez volje za život i bez nade: razočarana i nesretna... To je eto razblu-gjen uzgoj.

[Zorka]A ova kraj nje? I ovo je bila jedna od pr-

vih mojih učenica – Zorka. Vrlo dobra, česti-ta, mila i marljiva djevojka, ali ohola, sve je snovala na veliko… Starija od mene za četiri godine. Uzeli me u kuću, da svršim njezin ne-dotjerani uzgoj. Kao kći vrlo bogatih roditelja bijaše tri godine u prvim zavodima „Sacré Coeur“ i „Englische Fräulein“; ali je tu jedva naučila dosta rgjavo njemački govoriti i malo tuckati na glasoviru. Ja sam je učila slikanju i francuštini, koju je uz mene vrlo revno učila, pa je već i prilično počela parlirati. Roditelji su uživali, kad bi je čuli. No kao trgovačkoj kćeri našle se često partije, da se uda za trgov-ca – ali ona ne će, pa ne će, - već za oficira. Ovo je sad boljelo roditelje više nego išta. Ne jednom su plakali oboje preda mnom, govo-rili mi, da je neko smutio djevojčine mlade misli, govoreći mi: „Molim Vas, nagovorite ju, ona Vas sluša više nego nas, o jadni mi, zar smo je za to dali toliko naobražavati – da nam propane sad kuća zbog nje, a evo još četiri sestre!?“ No ona se nije dala ni od mene od-vratiti, već je venula, a roditelji su onda ipak popustili i kupili joj za 30.000 fro. – oficira… A ove četiri sestre?… Uzgajaju sada taman kao i Zorku… Noblesse oblige.

[Marica]Okrenimo list albuma. Ovo je Marica. Bilo

joj četrnaest godina, kad je došla pod moje okrilje. Pola godine provela je u nekom mo-dernom penzionatu, pa se time silno ponosila, makar da, prvo rekavši, baš ništa nije znala: ni njemački, ni čitati, ni pisati pravo, ni ručni rad, ni francuski, ni glasovir – ama ništa. Od onoga što je mislila, obično je samo jednu po-lovicu iznosila na javu. Ama šta je i mogla u pola godine dobra i čestita naučiti? No ni kod mene nije marila za nauku… Jednom ju je bo-ljela glava, drugi put zubi, treći put želudac, a onda su opet imali goste ili je ona morala na ples s mamom – pa tako gotovo nikada nije ni naučila ni napisala zadaće. Dolazila je na satove, samo da se kaže i za to, jer su i iz

drugih prvih kuća djevojke uzimale privatne satove. Afektirala je, pri tome i gizdala se sil-no, a besposličila na ulici čitave dane, makar da nije bila iz bogate kuće. Ali „lovila je“… Prava „Cameliendamen-natur“ ili „Zaza-na-tur“, kako vas volja! Vazda je pričala, što ona sve uči i kako je bilo u inštitutu. Ono nekoli-ko nabubanih fraza svakom je prilikom prodavala; dok joj je mati hvalu trubila, da je Mari-ca vrijedna kućanica i da radi čim se probudi, pa do u noć. Sa petnaest godina udala se tako za starog nekog, ali dosta imućnog blaziranog kavalje-ra – a sada me dalje ne pitaj-te… Znate i sami – kako je dalje bilo… Eto ovaj album, to su vam ilustracije uzgoj-nih prilika našega doba i na-ših „boljih“ staleža. Djevojke samo provire u nauku, pa je onda ostave u uvjerenju, da im više ne treba, a ostanu „prazne glave, prazna srca“. Odatle socijalno zlo i rgjave obiteljske prilike. Malo je koja djevojka dobro spremna za suprugu i domaćicu i mater. Malo koja! […]

[Bijelka]Ova tu je vedrija slika. To je Bijelka. Ostala

je rano bez majke, a bila je lijepo, lijepo dje-vojče. Guvernante se redale u Bijelkinoj kući, nikoja nije mogla da ugodi veseloj princesi, a otac je žrtvovao i posljednji obol na oltaru svog idola. Njegove su materijalne prilike išle sve na gore, ali za to je Bijelka ipak trošila sve bolje. Mene je vrlo voljela. Bijaše u nje ćud topla i prihvatljiva za lijepe dojmove i ugod-na raspoloženja. Da je bila uzgojena u drugoj sferi, mogla je biti sretna za se i za druge. Ja sam joj dušu napunila željom za duševnim nasladama, da je odvratim od rastrošnosti i obijesti. I to mi je uspjelo.

U Bijelke bijaše duša bogata i lijepa, a kako je bila vesela, svoj je kući bila sunčana zrȁka, i „nota allegra“. Ali je bila lakoumna. Da je imala majku ili drugu kakvu stariju prijate-ljicu, ova bi se pogrješka izgubila brižnim nastojanjem, no otac, zaljubljeni otac u svoje Bijelke vigjaše samo vrline, a kad ga jednom upozorih na to, reče mi: „Ja se za tu djevoj-ku ne bojim!“… I baš nedavno čujem tužne glase o svojoj „princesi“. Nije našla kralja za muža, a obične je ljude „sa planine“ gledala, pa se sada – kaje i uz staroga oca filozofira o – boljim uzgojnim metodama.

Nijesam je vidjela više nego deset godina – a mogla je postati tako vrla žena sa onakim tjelesnim i duševnim bogatstvom! […]

[Lada]Ova ovdje bijaše „vidovito dijete“, „Wun-

derkind“ ili ako hoćete „enfant-génie“ – kao n. pr. Mozart, Pascal, Richard Strauss, Josip i dr. Fenomenalno dijete – vanrednoga dara, o kakome bi belgijski psiholog G. Jerissenne ovako govorio: „Ta pojava bila bi možda ma-nje rijetka, kad uzgoj ne bi često smetao spon-tanoj evoluciji individua. U prvim godinama svak vrlo brzo i naglo raste i razvija se – pa u mozgu ne mogu da se ustale odregjene grupe znanja sa suglasnim direkcijama, koje se sa-biraju oko jedne tačke – pa nema ništa, nego da uvidiš, da su rezultati vazda anticipirani. Mozak neobičnog djeteta takvog vrlo je nalik na mladicu, koja je gotova procvasti, a uci-jepljena je na divljaku. Atavističke su forme ovdje modelovane, nastalo je neko besvjesno vrijenje, a psihološke klice imadu dalek kori-jen, pa gle sada prije reda proklijaše“.

Ovakvo je dijete pozvano, da bude „zvi-jedom“ svega horizonta, a ono baš naprotiv često postane „varavom svjećicom“ (Irrlicht), koja miga iznad močvara, blata i tresetišta. Što li će biti od [nje]?!…

To je bilo dijete, o kome bi naš narod re-kao: „Odviše je pametno – umrijet će skoro.“ Poslovica, koja nije osnovana na istini, već ju stvorila odveć velika briga i ljubav materina. Zašto da i pametno dijete dugo ne živi? Grci

nijesu tako mislili, oni su ima-li simbol neobičnog djeteta u svom Herkulu, sinu Jupitrovu, koji je još u kolijevci zadavio dvije zmije, a ipak i kasnije ostao jak, da ispuni dvanaest nadčovječnih djela.

Bijaše u nje k tomu fino lišce, izrezano poput kameje u nježne i neopisivo pravilne crte; a isto tako nježnih crta bijaše sav temperamenat toga „bijoux“-a. Njezin živahni duh, pun vatre, sjećao me na igru toplih plamenova usred elegantnog kamina u budoaru kakve lijepe gospogje. Nasla-da je sjediti i mirno gledati u

tu igru svjetla i žara, kako se mijenja svaki čas i veselo pucketa. Takve su rakete blistale i u glavici toga djevojčeta.

Bijaše prava milina slušati njezin razgovor, taj neusiljeni, prirodni, a tako bujni esprit!

Ali malo ih u njenoj okolici bijaše, koji je shvatiše, koji umjedoše da prihvate delikatnu pojavu duše njene blagom nježnom rukom. A nju je tako bolio svaki nenježni dodir!… Tako jako! Tako bijaše ćutljiva…

Kad sam je ja upoznala, bijaše linija nje-ne sudbe još neprelomljena, ali bijaše to tako neodregjeno ocrtana linija sa beskrajnom du-ljinom bez horizonata i peršpektive, već nacr-tana u prazninu i u maglene daljine. Ko ju je vidio onako bujnu, veselu, taj nije znao, što znače oni crveni kolobari oko mladih očiju, taj ne bi vjerovao, da je to dijete u plaču i bolu provelo mnogu noć svoga djetinjstva…

A ipak je tako bilo. Prilike i riječi i doga-gjaji, koji su drugu djecu njenog doba osta-vile hladne ili bezbrižne, na ovu bi djevojči-cu utjecale sa svom tragikom ljudske bijede. Zloba ljudska, nevjera, neiskrenost, licemjer-je, nepravica i bijedne prilike materijalne u roditeljskom domu, sve je ona to prepatila i oćutjela u punoj veličini. Plakala je nijemo, ali su te suze izdubile srce njeno i po malo ga-sile u njemu onaj vanredno veliki plamen srca i duha, što ga je donijela na svijet. I zato nije čudo, ako je od toga plamena kasnije ostao samo plamečak, a i taj nestalan i slab i mnogo nalik na plamen svijeće, koju naglo doneseš iz tople sobe na hladni spoljašni zrak.

Ne jednom zatekoh je zamišljenu. Misli su joj ronile uvijek nemirno, neudovoljeno… pune gorkih dvoumica. Dok je drugim djevoj-kama tekao život poput lagana, bistra potoči-ća – Ladin je život jurio poput nabujale mutne rijeke noseći u krilu mnogi uveo list i cvijet, a u dnu grudi kamenje, koje se otrgnulo sa oba-le života i koturalo se, dok se gdje ne zaustavi i ne složi u humak pokopanih nada.

Gledajući to milo, vanredno dijete, kako je rano pogledalo u gorku zbilju života, prostri-jelila me često slutnja, da to dijete nikad ne će biti sretno.

Sirota moja Lada!Tako joj je prihvatljiva bila duša za ljubav

ljudi i vjerovanje u plemenštinu njihovu i tako joj je bilo ugodno, kada se povjerljivo mo-gla predati toj vjeri, no svaki je novi slučaj, svaka ljudska podlost, neiskrenost, nepravda i nevjera, koju bi ma gdje zatekla, zagleda-la – trgnula iz mekog naručja tog povjerenja i bacila u protivni ekstrem. Tada bi došla k meni i rekla: „Ipak nema nigdje dobrote i ple-menštine u svijetu – sve je opsjena i varka i bajka za malu djecu!“ Ovo nigdje naglasila je upravo očajnim akcentom.

Uzalud sam joj protivno dokazivala, uza-lud je sjećala na divne primjere divnih ljudi iz istorije, a i izmegju suvremenika – uspjela

sam je samo za čas obratiti, ugrijati joj tek le-dene prstiće megju svojim rukama, ali do srca joj nije stigla topla struja moje utjehe, odveć se već oko njega slegao debeo led… Srce je djevojačko kao sobica, u kojoj ne smiješ stu-pati punim korakom, već ti samo na prstima valja lagano koracati; u kojoj ne smiješ govo-riti u sav glas, već samo šaputati, ako hoćeš, da u njemu vlada nježnost, budućnost, sreća i vedrina. Svaki nepromišljen, nenježan dodir tu više pokvari nego popravi, pa makar bio učinjen i sa najbolje, najčišće namjere. […]

[Mare]Ovo vam je opet tip bezazlena lakoumlja

– ovo djevče. Ove su kadifaste oči bistre, a s milih usta ovih mirisala je dobrota. Nestašna je bila, nestašna! Kad sve pobožno šuti, ona se vrti i prevrće, kad svuda oblada nedjeljni mir i ona nepomičnost svega, što se najbolje opaža na žitnim poljanama, gdje je stao rad – ni onda Mare ne miruje, već ispred sebe suncobranom turka suhe grančice i travke, te na zemlji crta kružnice i pravce i svu besvje-snu grafiku nestrpljiva i nesabrana izgledanja. Ama njezin je čitav život bio takvo izgledanje iz daleka – sa vječnim velikim upitnikom u očima. Često sam joj odgovorila na taj draže-sni upitnik ovako sa Vogüem, koji reče Tur-genjevu u dobar čas: „Sjajne aspiracije nijesu dosta, valja im pridodati praktični smisao, vladu nad samim sobom i neumoran rad“.

Ona kao da i nije bila dijete praktičnoga našeg doba. Samo hoće da pjeva, da se smije i da se zaljubljuje u ljepotu i poeziju. Sada je lebdjela nekoliko kilometara iznad površja zemaljskog. Koliko su je kod kuće za to ka-rali, pače i kaznili i ruglu izvrgavali, ona osta vjerna pozivu srca svoga.

Badava je otac i učitelji uvjeravali, da je moderno doba trijezno i ozbiljno, da lokomo-tiva pjeva himnu budućih generacija, da kisik i vodik, sol i biber pjevaju moderne daktile i strofe, a elektrina tome svijetli, dok je poezija već davno pokupila svoje šatore od magle i ružičastih oblaka, te odselila drugamo – ona se nije dala povući strujom svoga okoliša. Njena je individualnost bila za čudo snažna, jaka, neslomiva. Njena je volja bila jaka i odregjena, a to je bio temelj sreće njene.

[Klara]Klara! Ona je danas djevojka od dvadeset i tri

godine, a ipak još pravo djevojče puno premile čistoće i nedužnosti, makar da su je odgajala dva čudna faktora: otac s veoma naprednim idejama i guvernanta študentkinja na medicini. Čudan je bio svat taj Klarin otac! Gragjen baš kao kakav marseljski fabrikant, štono odolijeva vodi. On je htio svoju kćer naobraziti visoko i duboko, ali ne kao kakvu modernu licejku u uniformi gjačkoj, nakljukanu znanstvenim ri-ječima, niti kao kakvu mladu mondainku, koja luduje za športom i zabavama, te govori u svim jargonima i podražava drečanju pjevačica, koje su baš taj čas u modi. Klara je bila odgojena pomno i moderno, ali se morala skromno vla-dati i govoriti. Otac je bio u tome strog, kao kakav čuvar saraja; a guvernanta, makar da se nije slagala s njegovim nazorima, ipak je bila dobar njegov uzgojni pomoćnik za Klaricu. A zašto? Jer je birala u govoru i jer je bila stid-ljiva, te je umjela porumenjeti sve do korijena svoje crvene kose. Zaista dva neobična uzgoj-na utjecaja, zar ne?!… Klarica nije tako nikada zavirila u kakvu djevojačku školu ni u kakav penzionat, pa u nje zato ne bijaše ni za lijek ro-mantičnosti, niti onoga, što smo obikli nazvati dražešću djevojačke – kevičke fantazije… Ona je za to bila naivna sve do svoje dvadeset i treće godine, ali otvorene duše, kad su je povjerili meni, da dovršim njeno obrazovanje. Njena slika u tom pedagoškom albumu svakako ima mnogo da znači, ona govori više nego mnoge duge i opširne feminističke rasprave.

U književnim djelima, memoarskim i bele-trističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti po-zamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Priređuje Anđelko Jelin

Jelica Belović-Bernadzikowska (1870. – 1946.), etnolologinja, književnica i novinarka; potekla iz osiječke učiteljske obitelji, i sama je bila učiteljica: školovala se kod ss. milosrdni-ca u Zagrebu te studirala na višim pedagoškim školama u Beču i Parizu, a kao nastavnica radila je u Zagrebu, Rumi, Osijeku, Mostaru, Sarajevu...

S osobitom sklonošću za odgoj djevojaka, surađujući u hrvatskim, srpskim i bosanskim prosvjetnim časopisima, u pedogošku je literaturu unosila i poetske elemente, što se očito-valo i u njenim zapiscima Iz moga albuma (Školski vjesnik, Sarajevo, 1900.), gdje je dala ”psihološke fotografije” svojih bivših učenica.

Iz mog albuma[Ulomci]

Jelica Belović-Bernadzikowska

Jelica Belović-Bernadzikowska

broj 20 • Zagreb • 18. svibnja 2010.aktualno30www.skolskenovine.hr

pisma

PITANJA

Možemo li odmah u drugiZašto bi dječji vrtić trebao odrađivati nastavni plan i program prvoga razreda osnovne škole

Vjerujem da se u ovo vrijeme upisivanja dje-ce u prvi razred osnovne škole mnogi roditelji pitaju kako će se moje dijete snaći u školi, je li spremno za taj veliki izazov i jesu li ga vrtić i predškola dovoljno pripremili za školovanje. Ja sam se, srećom, već ovih pitanja riješila proš-le godine kada mi je dijete krenulo u školu, ali ono što je uslijedilo bilo je daleko od onoga što sam očekivala ja, ali ne i moje dijete. Možda je problem u tome što sam po struci odgojiteljica predškolske djece, što promišljam na suvre-men, razvojni i humanistički način, što školu svojem djetetu, ali i ostaloj djeci koju odgajam, prikazujem kao izazov, kao novu stepenicu u razvoju djeteta, u njegovu životu općenito.

No, prisjećam se upisa svojega djeteta u školu. Dakle, suprug i ja izvukli smo iz ormara najsvečaniju odjeću, nakon što sam danima uvjeravala svoju djevojčicu da je škola nešto izazovno, novo, lijepo, nešto u čemu će se nalaziti osam godina i uz sve probleme doživ-ljavati i svoja najljepša iskustva. Doživjeli smo tada i nešto neočekivano. Najprije me doslov-ce šokiralo (valjda više nego moju djevojčicu) to što su istog dana kad je obukla svoju traper haljinicu i prve startasice za upis u školu, moje dijete u tom mjestu znanja, iskustva, radosti i novih prijatelja dobila piku, odnosno cjepivo.

I otišli smo iz toga hrama znanja, učenja i novih izazova u suzama koje je izazvala doista mala, ali za moje dijete velika bol od injekcije i ništa, baš ništa je toga dana nije moglo uvje-riti da je škola lijepo mjesto. Danas je situacija drugačija. Moje dijete obožava ići u školu, voli svu djecu iz razreda, jako je osjetljivo na one male, a opet velike nepravde među djecom i ja sam silno ponosna na nju i njezine rezulta-te. Nisu savršeni, ali su jako dobri. Zašto sam se onda primila pisanja ovoga članka? E, pa zbog toga što već dva desetljeća uvjeravam roditelje u vrtiću i predškoli da djeca koja kre-ću u školu ne moraju znati pisati, čitati, raču-nati i sve ono što čini zapravo ni manje ni više već godišnji plan rada za prvi razred osnovne škole.

Doista, kao odgojiteljica s više od dvadeset godina radnog iskustva, stotine sam puta pro-mišljala kako olakšati djeci polazak u školu. U neka davna vremena mislili smo da je jako važno naučiti dijete puno pjesmica, recitacija, brojalica i grafomotoričkih vježbalica kako bi ono bilo dostojno sjedenja u stolcu više od če-tiri sata i tako steklo preduvjete za dobrog i uspješnog učenika.

Ja sam se godinama radeći i usavršavajući sebe i svoje znanje o predškolskom odgoju uvjerila da to baš i nije tako. Djetetu prijelaz iz predškolske u školsku dob treba olakšati dugoročnim, a ne kratkoročnim postupcima. Šestogodišnjaku, uz razvoj samopouzdanja, samopoštovanja i poštovanja drugih, treba dati priliku da upozna svijet oko sebe, ne kroz učenje slova i brojki, već kroz učenja života. I zato moje kolegice i ja, u vrtiću djecu za ško-lu pripremamo već od jaslica. Pripremamo ih da se doživljavaju pozitivno, da budu sigurna i uporna u rješavanju problema, da znaju podi-jeliti teret, ali i odgovornost, da budu otvorena i zainteresirana za nova učenja i izazove, da prepoznaju svoje ali i tuđe potrebe i emocije, da budu vješta i pažljiva u istraživanju svijeta oko sebe, da budu samostalna i svoja, a ne kopija drugih.

Sve to čini se tako malim i uopćenim u od-nosu na poznavanje slova, brojki i računskih operacija. I onda dolazimo u situaciju da djeca doista postižu ono za što ih pripremamo mi u predškolskom razdoblju, poznatom kao najin-tenzivnije životno doba za učenje i svladavanje vještina, ali zamislite to je nekima malo, to je nešto da se djeca malo socijaliziraju i poigraju prije škole gdje ih čekaju važni zadaci, jer ne mogu se djeca cijeli život igrati i slično. Kad tako komentiraju roditelji to nam je koliko to-liko shvatljivo pa se profesionalno nabrusimo da ih educiramo i upoznamo sa zadaćama, ciljevima i prednostima predškolskoga od-goja, ali kad tako govore (srećom malobrojni) učitelji, onda se mi predškolci pitamo činimo li stvarno zajedničku jezgru odgojno-obrazov-

noga sustava?Rastužuju nas i ljute, ali ne obeshrabruju

komentari manjeg broja učitelja razredne na-stave da djeca u vrtiću već trebaju učiti pisati, čitati i računati, jer je onda njima lakše raditi u prvom razredu?! Svjesna činjenice da se granice općeg znanja, istraživanja i spozna-vanja života u cjelini pomiču prema sve ranijoj životnoj dobi pa zato predškolski dio života i nazivamo rani razvoj, ipak smatram da se ne bi trebalo očekivati od predškolskih ustanova da preuzmu realizaciju onoga što je sastavni dio nastavnog plana i programa prvih razre-da osnovne škole. Napokon, radi koga postoji škola? Radi učenika koji trebaju od prvoga ra-zreda stjecati nove vještine i navike utemelje-ne u pripremi djece u vrtiću i predškoli ili, pak, škola postoji da bi nekim učiteljima bilo lakše raditi s djecom koja su već svladala vještine pisanja, čitanja, računanja pa i osnove pozna-vanja stranoga jezika?!

Dragi kolege učitelji, svi mi imamo svoju mi-siju i zadaću u odgoju i obrazovanju djece pa je rad svakoga od nas jednako važan za taj isti razvoj djece. Zašto onda očekivati od dječjeg vrtića ili programa predškole da odrađuju na-stavni plan i program prvoga razreda osnovne škole? Kad bi se to zaista očekivalo i provo-dilo, možda bi djeca odmah mogla krenuti u drugi, a ne u prvi razred, ili ipak nije tako?!

P. G.(Identitet autora poznat je uredništvu)

SJEćANJA

Pravilo trojnoZvoni, a ponetko još nije oblikovao niti prvi red slova, u ruci gumica, u očima nerijetko i skrivene suze

Računalne mi igrice nisu bile ni na kraj pa-meti! Ostale su na dnu moje podsvijesti, na stupnju potpune ignorancije. Za sva vremena. Jer, mlada kolegica iz matematike, koja je sje-dila tik uz mene, tvrdila je da je i njoj to prvi susret s računalom, neiskreno zaboravljajući da je itekako imala vezu s prvim kod nas džoj-sikama zbog prirode matematičke joj struke i informatike. I da joj je to možda doista prvi su-sret, ali tek s nekim drugim modelom PC-a.

A to se uopće nije moglo uspoređivati s mo-jom potpunom englesko-računalnom prazni-nom. I dok sam ja često dezorijentirano samo gledala lijevo, desno ili pravo u prazni monitor ne znajući gdje se uopće nalazi kursor i kako ga naći, moja se mlada kolegica prepotentno i neopterećeno igrala igricama, najčešće s onim živopisno obojenim kartama. Pa kada bi voditelj ponekad stigao doći prebaciti me na pravi kolosijek kao učeniku s posebnim potre-bama u radu kojem gotovo nikada ne stiže-mo, ona bi se svjetlosnom brzinom mišjega klika uključila u ono na čemu smo svi trebali i biti. Zacijelo zbog svega toga za mene su sve računalne igre zauvijek otpisane svjesno i podsvjesno u memoriji i izvan memorije. Na svojem Windows XP-u, koji je već o-ho-hot-na verzija istog operativnog sustava, kao i na laptopu, instalirala sam samo šah, kojim se također gotovo i ne družim, jer nemam vre-mena, iako je to igra koju beskrajno volim od najranijega djetinjstva.

Budući da u ono svoje pravo početno raču-nalno doba nisam imala računalo kod kuće, ponekad sam dugo u noći ostajala sama u školskoj zgradi pokušavajući dešifrirati bar nešto od onoga što smo učili. Nerijetko su niz monitor odozgo curkom sipila prema dnu sva moja slova i tu se raspršeno gubila što me vi-zualno uvijek koloristički podsjećalo na cure-nje bijele protupožarne zaštitne pjene, sibirski gusto bijele, na onim velikim naftnim spremi-štima u Strušcu između Siska i Popovače. Ili na slapove Niagare koji se bijelo obrušavaju i rasprskavaju.

Stalno sam izlijetala iz kontinuiteta, često nisam mogla računalo niti isključiti s monito-rom smrznuto praznim poput čiste fizičke ta-bule rase. Ništa nije reagiralo, a dostupna mi je literatura bila neučinkovita. I telefonom sam tražila pomoć, no sva sreća telefonski su im-pulsi tada bili mnogo manje skupi nego danas. Kolegica Branka, koja mi po godinama može biti kći, ali s kojom sam oduvijek i zauvijek u svemu činila sjajno uspješan školski suradnič-ki tim, bila mi je često u toj računalnoj dezori-jentaciji spasonosni telefon-džoker. Njoj sam stvarno zahvalna, posebno zbog uvijek i nese-

bično otvorenih vrata, iako ponekad ni sama nije znala rješenje. Relativno sam brzo, i to isključivo na temelju tvrdoga i vlastitoga isku-stva na svojim pogreškama, donijela za sebe posebno vrijedno i praktično pravilo trojno:

ne klikaj mišem naslijepo jer ne znaš jezik računala;

moja najvažnija naredba undo - poništenje zadnje radnje i automatsko vraćanje na pret-hodno i

prevažna naredba save - spremi i to što če-šće, jer znalo je nestati struje i ostala sam bez brojnih stranica završno oblikovanoga teksta i nepovratno izgubljenoga vremena.

Odavno mi računalo više nije neka tajna, vladam njime mnogo kvalitetnije od mnogih koji su bili sa mnom na onom prvom tečaju i vladaju engleskim jezikom. Volim raditi u ra-znim programima, posebno grafičkim, istraži-vati, uključivala se na nove seminare, čak sam već bila i u mirovini kad sam se uključila na je-dan računalni seminar, koji je vodila moja biv-ša učenica Sandra Ivšan, poučavala me ona koju sam naučila prva slova. O blagodatima interneta i elektroničke pošte da i ne govorim.

I sad se vraćam našim prvašićima ili djeci u bilo kojem razredu s teškoćama u radu, jer i ja sam bila upravo to u trenutku početnog rada s računalom. Samo, s oho-ho godina i posebno s iskustvom u našoj pedagoškoj praksi, kao i teoriji koju sam istraživala čitavo vrijeme rada. A dijete? S istim problemima o kojima najče-šće gotovo da ništa i ne znamo. Teorija je ipak samo teorija o drugome. Na leđa se mališana početnika stave za njega brojni strani jezici svih predmeta koji su mu teži i od one pre-strašno teške torbetine!

Zvoni, a ponetko još nije oblikovao niti prvi red slova. U ruci gumica, u očima nerijetko i skrivene suze. Novi je sat, već smo na sasvim drugom terenu, novi strani jezik pa se čudimo kad dijete ne zapamti što još ima i za zadaću! Zatim ona druga djeca i odrasli koji najčešće na razne načine i često sofisticirano podcje-njuju takvu obilježenu djecu, bez obzira na sva nastojanja onih koji to trebaju spriječiti. Ja se stoga više ničemu ne čudim! Odavno. Bez-brojna današnja asocijalna ponašanja najmla-đih dokazuju da se sve to temelji i sustavno gradi od samih početnih školskih neuspjeha, od prvoga razreda osnovne pa nadalje. Dok škola najčešće ostaje na konstatacijama for-malističko oblikovanih opravdanja ove ili one x-skalije ili y-kulije, to je kao corpus delicti ra-zloga pedagoških neuspjeha. Ne ulazeći u srž rješavanja stvarnih uzroka. Niti onoliko koliko je ipak moguće od strane škole.

Radoznalo dijete s iščekivanjem ulazeći u školu nailazi posve novi komunikacijski sustav s brojnim stranim jezicima! Iako se to često nama ne čini baš tako, ipak je tako. Onako mlađahno psihički i tjelesno, ranjivo emocio-nalno i mentalno, nađe se često u bezračnom prostoru što se tiče prirodnoga učenja na koje je do tada bilo naučeno! U prvom redu zbog negativnoga ozračja u obitelji, a zatim škole koja prečesto nije učinkovita u istinskom indi-vidualiziranom pristupu. Uz česti verbalizam s apstraktnim pojmovima koji su za djecu plane-tarno daleki - imamo to što imamo i čega smo svi svjedoci, ako to možemo i želimo iskreno priznati, prije svega sami sebi. Bez okretanja leđa problemu spustiti se u činjenično stanje i bez okorjelih hvalospjeva sebi u čast - kom-petentnije se približiti djeci zbog čega učitelji i jesu učitelji.

Opisala sam svoje nesnalaženje s brojnim novim računalnim pojmovima koji su se nizali kao na neprekidnoj traci, za mene kao odraslu osobu. Doista je lako pokleknuti, ostaviti, na-pustiti! A djeca kad uđu u razred, bez obzira na sve suvremeno, mnoga dolaze s većim proble-mima nego što sam ga ja imala s engleskim. Potvrda su za to brojna djeca s prilagođenim programima ili još poraznije: djeca sa završe-nom osnovnom školom, a bez istinskog i te-meljnog pokretačkog znanja i motiva za dalje. Priznali mi to ili ne. Upravo mi je svladavanje računala zbog jezične barijere potpuno osvi-jetlilo nesnalaženja onih često šutljivih ili onih bezobraznih mališana koji remete nastavu sebi i drugima. Dok mi samo brzo zaključimo: poremećaj u kori moždanoj ovoj ili onoj, takvi su mu bili otac i djed pa peremo ruke poput Pilata, čovjek-dijete istodobno je jednostavan

da ne može biti jednostavniji i složen da ne može biti složeniji. U prvom i drugom osnovne kojem se iz raznih razloga posreći pa dobro ide, dobro je. Ali onome drugome nikakve in-strukcije kasnije neće temeljno pomoći, to su tek blijedo-prolazne zakrpice, problem se ce-mentira u odrastanje i mnoga i bistra djeca, na njihovu nesreću, postaju zaista nesposobna.

Kao što je meni u početku trebala prilago-đena nastava iz informatike i uspjeh bi bio brži i kvalitetniji, tako još više brojnim mališanima od prvoga razreda treba nastavu stvarno prila-goditi da dožive istinsko samopotvrđivanje baš pri tim prvim koracima, koji su temelj na koji se sve ostalo kasnije samo dograđuje, izgrađuje, pregrađuje ovako ili onako. Ako je kvalitetno odrađeno to u prvom i drugom razredu, pro-blema kasnije uglavnom više nema. To svje-doče učitelji i djeca koja su to proživjela.

Duboko vjerujem da je u prosvjeti najvažniji ljudski faktor. Danas je on tako često negdje u kutu zbog raznoraznih razloga unutar škole, obitelji i društva. A to se već sada sveti. A što će biti tek sutra?!

Elvira Ančić, Dragonožec

UDŽBENICI

Pismo gospodinu ministruOnog časa kad javnost odustane od svoje odgovornosti, tada umire sloboda i kultura

Poštovani gospodine Fuchs!Na službenim stranicama Ministarstva po-

nosno stoje nazivi nekih projekata kao Hrvat-ska zemlja znanja ili Korupcija to nisam JA! Potaknuti tim izjavama, koje su prioritet svih prioriteta u ovoj zemlji neograničene neodgo-vornosti, sklona sam povjerovati da vam je dio nastavnika ukazao svoje povjerenje vjerujući u stručnost i dobronamjernost. Kolege su, na-ime, odabrali poneke udžbenike iz Kataloga udžbenika i pripadajućih sredstava za školsku godinu 2010./2011. (gimnazije), ne sluteći da se tu mogu naći i takvi koji svojom mizerijom, nestručnošću, nepreciznošću, banalnostima i pogreškama krajnje štete dostojanstvu struke, a time i učenika samih, i uz to vrijeđaju pamet, znanje i slobodu. Riječ je o udžbenicima Li-kovna umjetnost 2 i 3 autorica Petrinec Fulir, Zubek, Jurić Avmedoski, Stipetić ćus u izda-nju Alfe. Kako sam i ranije reagirala, tada sam navela riječi velikog Vlade Gotovca: “Onog časa kad javnost odustane od svoje odgovor-nosti, tada umire sloboda”, a ja dodajem - i kultura.

Iskreno zahvaljujem bar na tome da je Mi-nistarstvo imalo snage i hrabrosti to javno i priznati, jer roditelji koji sve to plaćaju moraju znati koje im vještine i znanja djeca nikada ne će svladati i naučiti, a sva struka i cjelokupna javnost da su umjetnost, kultura i prebogata nacionalna baština ovom narodu nepotrebni i čak potpuno suvišni!

Srdačan pozdrav!Z. B., prof.

(podaci poznati uredništvu)

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uop-će do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824).

Redakcija Školskih novina