Premda po obrazovanju akademskigrafičar, Siniša Majkus je umjetnik kojisvoju izražajnost nije ograničio isključi-vo na područje grafičkog, ali ni na ono

slikarstva i skulpture. Ipak, njegov je rad najbliži skulp-turalnom izričaju jer su njegove realizacije trodimenzio-nalne izvedenice koje smješta u prostor te ih tako doživ-ljavamo u njihovoj cjelini. Njegove "skulpture", međutim,nisu izgrađene jednodimenzionalnim tretiranjem volume-na i mase kao osnovnih skulptorskih gradbenih eleme-nata, već su istkane kako od materijalnih i doista tvarnihtako i od onih materijalno neopipljivih elemenata, čestozanemarivanih ili zaboravljanih, no punovrijednih i izražajnih - praznina i sjena, koje im daju naročituizražajnost, dinamiku i metaforičnost. Djelići Majkusovihporoznih "katedrala" nesputano su i jednostavno kom-binirani. U takvu su odnosu da pružaju niz varijanti i mogućnosti doživljavanja i tumačenja, dopuštajućiautoru da svoje skulpturalne sklopove neprekidnoproučava, promišlja, mijenja i nadograđuje. Materijal štoga upotrebljava podatan je i promjenljiv poput, prim-jerice, skaja, Ijepenke, žice, sugerirajući nam i time svoju

svjesnost o promjenljivosti i procesualnosti umjetničkogdjela. Prisutnost je tih tvorbenih materijala, premda se naprvi pogled tako ne čini, jednakovrijedna, a naglasci nanekom od njih, bilo kvalitetom, ili kvantitetom, prven-stveno oblikom ili bojom tek su prividni, prizivajućiorganičnost njih samih, kao i organičnost nastankaumjetničkog djela.Majkusovi prvi radovi predstavljeni prosudbi javnostisvratili su pozornost i ukazali na okvire u kojima će se kre-tati njegov budući razvoj i daljnji rad, na njegovu poetiku i kreativni postupak. Njegov se raniji tematski izbor kretao u okvirima zoomorfnih i biomorfnih oblika, koje je slobodnokreirao i rekreirao pokazujući vlastitu stvaralačkunesputanost, slobodu i maštovitost. Ta su djela progova-rala Majkusovom začuđenošću prirodom i svim njezinimznanim, ali i naslućivanim pojavnostima. Upravo ovdje onje izdvojio i naglasio ono što je svojstveno svakom razum-nom biću - čuđenje i opčinjenost kao polazišta ljudskekreativnosti. Majkus kao pripadnik onog malobrojnog dijelaljudskog roda, umjetnika, obdarenih posebnim senzibilite-tom, nastavio je i dalje oblikovati svoju viziju, mijenjati svi-jet onako kako ga je tjerao njegov eros i stvaralačka strast.

128

Žudnja za novim, drukčijim, svježim, boljim iskazuje se i u njegovu posljednjem ciklusu realizacija predstavljenih naizložbi u Salonu galerije "Karas" u Zagrebu (08. 01. - 25.01. 1997.). Majkus je, oterećen balasta prethodnih ost-varenja, svoje ideje pročistio, osvježio i istaknuo njihovujednostavnost. Fokus njegova zanimanja sada je prostor,koji uvijek ostavlja nedorečenim otvarajući sebi, i nama,široko polje mogućnosti. Izražajno sredstvo je jednos-tavno, no dojmljivo iskorišteno - žica. Njegove su noverealizacije žičane strukture monokromatskog obilježja jerrabi tek njihovu crnu i sivu boju. To su crteži oprostoreni,definirani žicom, različiti od njegovih ranijih radova, u koji-ma je bio zaigraniji, ne mareći za red, i u kojima su biliprisutniji jači koloristički naglasci. Riječ je o jasnim,čvrstim, definiranim sklopovima koji u sebi nose eklekticis-tičke odjeke načela konstruktivizma. Majkus tka svojestrukture žicama različite debljine. One deblje tvore okvir zatanje te tako nastaju maštovite geometrijske struktureprožete dijalektičnošću konstruiranja.Ova ostvarenja uravnotežena su delikatnim postupkomodabira materijala (žice) i njihovom obradom (paučinastestrukture). Prožimajući se i stapajući međusobno, kon-

frontirajući se svojim obilježjima, uravnotežuju se, obliku-jući monumentalan prostorni sklop. Takvim načinomupotrebe materijala i oblikovanja postignut je iluzionističkiučinak, koji tek ostavlja trag u promatračevim očima jerono što vidimo jest fragmentarna slika, prostorno defini-rana, ali zbunjujuće plošna, ne dopuštajući nam da ihsagledamo, doživimo i zapamtimo u njihovoj materijalnojpojavnosti te kao čvrste sklopove.No oblici koje Majkus upotrebljava u posljednjim radovimaupisani su u našu memoriju jer je riječ o osnovnimgeometrijskim oblicima poput kocke, pravokutnika, stošca,kugle i njihovih izvedenica. Premda razumljive, te sustrukure vizualno neopredmećene vlastitom prozračnošću,prožimanjem prostora i volumena, koje tek omogućujenaslućivanje njihovih kontura. Majkus tako pokušava do-kinuti granicu vanjskog i unutrašnjeg prostora koji seprožimaju i žive svojim osobitim životom, otkrivajući namsvakim novim usredotočenjem nove kvalitete i vrijednosti.Njegove realizacije usklađuju i uravnotežuju klasične anta-gonizme statičnosti i pokretnosti na senzibilan i krajnje jed-nostavan način: statična no zbog obrisnih granica pokretnaforma posustala je pred prodiranjem prostora u nju samu.

129

Siniša Majkus, L. Mactans, 1996., čelična žica / Siniša Majkus, L Mactans, 1996, steel wire

Tako su zrelim i jasnim promišljanjima, nesputanomkreativnošću i jednostavnim materijalom ostvarena djelakoja očaravaju svojom domišljatošću.Naposljetku, neće se pogriješiti ako se zaključi da su žicomoprostoreni crteži Siniše Majkusa rezultat slobodoumnog i nesputanog promišljanja medija i otvorenosti bezopterećenja tradicijom. Majkusova djela su živa i bogatamogućnostima doživljavanja i tumačenja, ona odašiljuimpulse koji snažno penetriraju u svijest promatrača.Opčinjuje njegova spretnost u predstavljanju vlastitih nam-jera s izrazitim ciljem koji vodi osvješćivanju našeg proma-tranja i promišljanja, što potvrđuje otvorenost za nova

iskustva i raznovrsnije načine izražavanja vlastitih ideja. Tiradovi navješćuju daljnji razvoj Majkusove kreativne energi-je, koja je i do sada zračila svježinom i samouvjerenošću u ispravnost vlastitih namjera.

SummaryDamir DemonjaSiniša Majkus - The Space Weaver

Although an academic graphic designer by education,Siniša Majkus did not limit his expressiveness exclusive-

130

Siniša Majkus, Linné, 1996., čelična žica / Siniša Majkus, Linné, 1996, steel wire

ly to the field of graphic art.His work is more sculptural in utterance, since his real-izations are three dimensional derivations, placed withinthe space, so that we can experience them in theirwholeness.His new realizations are wire structures of monochro-matic character, since only black and gray are used.They are actually drawings with space quality, defined bywire. They differ from his earlier works, in which hemanifested more playfulness, and showed less care fororder, with stronger color accents. They present clear,firmly defined structures embodying the ecclecticist

echoes of the principle of constructivism.His realizations harmonize and balance classic antago-nisms of the static and mobility in a delicate, and yetextremely simple way: a static, but due to contour limitsmobile form, surrended to the space penetration intoherself. Thus, a mature and clear thought, accompaniedby creativity and simple materials, bear into being worksfascinating in their ingenuity.

131