sveuČiliŠte u zagrebu · web viewslike 12, 13 i 14. utvrđivanje prinosa zelene mase utvrđivanje...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET
Mario Beljak
UTJECAJ ODGOĐENOG KORIŠTENJA I N GNOJIDBE NA PRINOS GORSKOG
TRAVNJAKA
DIPLOMSKI RAD
Zagreb, 2013
SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET
Biljne znanosti
Mario Beljak
UTJECAJ ODGOĐENOG KORIŠTENJA I N GNOJIDBE NA PRINOS GORSKOG
TRAVNJAKA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: prof. dr. sc. Josip Leto
Zagreb, 2013
Ovaj diplomski rad je ocijenjen i obranjen dana_______________
s ocjenom ___________________ pred Povjerenstvom u sastavu:
1. prof. dr. sc. Josip Leto ____________________________
2. doc. dr. sc. Krešimir Bošnjak _______________________
3. dr. sc. Ivan Vnučec _______________________________
Sažetak
Sve veći troškovi zimske hranidbe domaćih životinja obnovili su interes za produžavanjem
pašne sezone u kontinentalnoj Hrvatskoj. Cilj diplomskog rada bio je utvrditi utjecaj datuma
početka nakupljanja biljne mase u ljeto i dušične (N) gnojidbe na prinos zelene mase (ZM) i
suhe tvari (ST) gorskog poluprirodnog travnjaka u kasnojesenskom razdoblju. Korišten je
split-plot dizajn u 3 ponavljanja s inicijalnim datumom početka nakupljanja biljne mase kao
glavnim faktorom (13,5 x 20 m) i N gnojidbom kao podfaktorom (4,5 x 20 m). Korišteni su
slijedeći datumi početka nakupljanja biljne mase: 15. lipnja, 1. srpnja, 15. srpnja i 1. kolovoza
2012. godine. Gnojidbeni tretmani su bili: 0, 35 i 70 kg N/ha primijenjeni na dan početka
nakupljanja biljne mase. Datum početka nagomilavanja biljne mase poluprirodnog travnjaka
za kasnije korištenje značajno je utjecao na prinos ST nagomilane mase krajem listopada
(P<0,05). Najmanji prinos ST nagomilane mase zabilježen je kod najkasnijeg datuma početka
nagomilavanja biljne mase – 1. kolovoza (1,57 t/ha), dok značajnih razlika u prinosu ST među
ostalim inicijalnim datumima nije bilo (prosječno 2,17 t/ha). Gnojidba dušikom značajno je
utjecala na prinos ZM i ST nagomilane mase i najveći prinos ZM je postignut kod
gnojidbenog tretmana N70 (13,29 t/ha), a najveći prinos ST kod N70 i N35 (prosječno 2,24 t/ha).
Najmanji prinos ST utvrđen je kod negnojenog travnjaka (1,59 t/ha) (P<0,01). Obzirom da je
interakcija gnojidba x inicijalni datum bila nesignifikantna (P>0,05) zaključujemo da je
gnojidba slično djelovala na prinos travnjaka kod svih inicijalnih datuma početka
nagomilavanja biljne mase.
Ključne riječi: travnjak, odgođeno korištenje, inicijalni datum, gnojidba
Abstract
Increasing costs associated with winter feeding have renewed interest in extending the grazing
season in continental part of Croatia. The aim of thesis was to determine the impact of the
initiation date of accumulation of biomass in the summer and nitrogen (N) fertilization on
green mass yield and dry matter yield of semi-natural grassland in late autumn period. A split-
plot design with four initiation dates and three N treatments was applied to existing semi-
natural pasture to evaluate influence of initiation dates and N fertilization rates on stockpiling
forage yield. Stockpile initiation dates were 15 June, 1 July, 15 July and 1 August. Nitrogen
fertilization treatments were 0, 35, or 70 kg/ha applied at the beginning of the accumulation of
biomass. Data collected included forage mass in October 2012. The lowest dry matter yield of
biomass was recorded in the latest initial date of stockpiling - 1st August (1.57 t/ha), while
differences in DM yield among other initial dates were not significant (average of 2.17 t/ha).
Nitrogen fertilization significantly affected forage yield. October DM yield was greater with
70 and 35 kg N/ha (2.24 t/ha) than with 0 N fertilization (1.59 t/ha) (P<0.01).
Key words: grassland, stockpiling, initial dates, fertilisation
5
Sadržaj:
1. UVOD.....................................................................................................................................1
2. VRSTE TRAVA ZA ODGOĐENO KORIŠTENJE..............................................................3
2.1. Vlasulja trstikasta.............................................................................................................3
2.2. Vlasnjača livadna.............................................................................................................4
2.3. Vlasulja nacrvena.............................................................................................................4
2.4. Engleski ljulj....................................................................................................................5
2.5. Zubača obična..................................................................................................................6
2.6. Klupčasta oštrica..............................................................................................................7
3. CILJ RADA............................................................................................................................9
4. MATERIJAL I METODE......................................................................................................9
5. REZULTATI I RASPRAVA................................................................................................15
5.1. Klimatski podatci...........................................................................................................15
6. ZAKLJUČCI.........................................................................................................................18
7. POPIS LITERATURE..........................................................................................................19
ŽIVOTOPIS..............................................................................................................................21
1. Uvod
Razdoblje zimske hranidbe preživača u kontinentalnom području Republike Hrvatske traje i
više od 6 mjeseci, pogotovo u brdsko-planinskim područjima. Produžavanjem pašne sezone
skraćuje se razdoblje hranidbe u štali, a time se reduciraju i troškovi zimske hranidbe kao
najveći dio ukupnih troškova u stočarskoj proizvodnji. Jedan od načina produžavanja pašne
sezone u jesen je prestanak korištenja travnjaka u određeno vrijeme u ljetnom razdoblju i
korištenje akumulirane biljne mase u jesen ili čak ranu zimu nakon prestanka sezone
napasivanja (eng. stockpiling). Na taj se način pašna sezona može produžiti i za više od
mjesec dana, ovisno o godini. Primjenjivost takve prakse u Hrvatskoj nije temeljito
vrednovana, jer se sustavno i ne koristi, osim u priobalnom dijelu gdje se primjenjuje
cjelogodišnje napasivanje, pa uzgajivači dijelove pašnjaka ostavljaju za kasnije korištenje
(kasna jesen ili zima).
Nagomilavanje i odgođeno korištenje krme (eng. stockpiling) jedna je od metoda u
menadžmentu gospodarenja travnjacima, tj. stvaranja zaliha za kasno jesensko ili pak rano
zimsko korištenje. Nagomilavanje krme jest postupak koji počinje u ljetnim mjesecima i traje
sve do kasne jeseni i zime kada voluminozne krme za pašu nema. Produljivanjem pašne
sezone odgodom korištenja krme prvenstveno se smanjuju troškovi hranjenja preživača u
štali. Ovisno o vremenskim uvjetima pašna sezona se može produljiti i za više od mjesec
dana. Menadžment ove prakse uključuje: odabir pogodnih travnih vrsta, vrijeme početka
nagomilavanja krme, gnojidbu, menadžment i učinkovito korištenje biljne mase.
Stvaranje zaliha krme praksa je koja se primjenjuje u ljetnim mjesecima na pašnjacima, gdje
se odgađa korištenje pašnjaka tijekom ljetnih mjeseci i omogućava nagomilavanje biljne mase
koja se onda koristi tijekom jeseni ili zime kada krme za napasivanje na pašnjacima nema
(Reid i sur., 1988).
Nagomilavanje i odgođeno korištenje krme je definirano kao dopuštanje da se nagomila krma
za kasnije napasivanje (FGTG, 1992). Nagomilavanje krme je također znano kao odgođeno
napasivanje (McCallum i sur., 1991).
Korištenje nagomilane krme se prakticira u jesen kada je proizvodnost travnjaka niska.
Glavna prednost nagomilavanja je što nema košnje i napasivanja do jeseni, pa se time
smanjuju troškovi proizvodnje, a skladišni prostori nisu opterećeni. Kvaliteta nagomilane
biljne mase travnjaka može puno varirati ovisno o datumu početka nagomilavanja i kasnijim
uvjetima za rast travnjaka (Ocumpaugh i Matches, 1977).
Stvaranjem zalihe tj. nagomilavanjem krme se postiže veći prinos u jesenskom razdoblju, ali
kvaliteta krme može opadati što je veća i starija krmna masa. Na rast i razvoj krme utječu
agroekološki čimbenici i biljne vrste koje prevladavaju na travnjaku (Turner i Begg, 1981;
Bircham i Hodgson, 1983).
Odabir travnih vrsta koje su tolerantne na niske temperature imaju veći značaj u
nagomilavanju zaliha krme i postižu bolje prinose (Matches, 1979; Van Keuren i
Stuedemann, 1979).
Mahunarke se uglavnom ne koriste za nagomilavanje zaliha krme, jer nisu otporne na niske
temperature tj. njihovo lišće se oštećuje nakon izlaganja niskim temperaturama, što dovodi do
pada u kvaliteti i kvantiteti (Mays i Washko, 1960).
Nagomilavanje krmne mase se općenito ne preporučuje u mljekarskoj proizvodnji koja ima
visoku produktivnost mliječnih krava, zbog nepredvidljive varijacije u kvaliteti krme, što se
može kasnije loše odraziti na kakvoću dobivenog mlijeka. Nagomilavanje se najčešće koristi
u hranidbi mesnog tipa goveda (McCallum i sur., 1991).
Mnogi proizvođači u stočarskoj proizvodnji koriste odgodu korištenja pašnjaka tijekom
ljetnih mjeseci, te tako stvaraju uvjete za dobivanje visoke kvalitete pašnjaka u jesenskom i
zimskom periodu. Takva praksa se zove nagomilavanje zaliha hrane, stvaranje zaliha hrane.
Menadžment ove prakse uključuje odabir travnih vrsta, vrijeme početka nakupljanja biljne
mase, gnojidbu, upravljanje i učinkovito korištenje biljne mase (Lacefield i sur., 2006).
Nagomilavanje i odgođeno korištenje krme se može definirati također kao stočna hrana koja
se ostavlja prilikom ljetnih mjeseci da raste i akumulira se za jesen i zimu, tj. za razdoblje
krmnog deficita. U stočarskoj proizvodnji zimska hranidba je najskuplji trošak, te se tehnikom
nagomilavanja krme smanjuju ti troškovi te čine proizvodnju profitabilnom (Barnhart, 2010).
Zimska hranidba u stočarstvu čini najveći dio troškova. U Mississippiju godišnji trošak
hranidbe po grlu varira od 400 do 650 USD, a od toga na zimsku hranidbu otpada 50 do 80 %.
Nagomilavanjem krmne mase mogu se smanjiti troškovi za dva ili više mjeseca što dovodi do
pozitivnog financijskog rezultata (Lemus, 2008).
Dostupnost krme u listopadu općenito je veća kod ranijih datuma početka nakupljanja
biomase (2,58; 2,44; 1,98; 1,28; 0,78 i 0, 65 t/ha suhe tvari za inicijalne datume početka
nakupljanja biomase: 1. lipanj, 15. lipanj, 1. srpanj, 15. srpanj, 1. kolovoz i 15. kolovoz,
respektivno), a gnojidba sa 56 kg N/ha rezultira većim prinosom ST od 0 kg N/ha, dok
primjena 112 kg N/ha ne izazva povećanje jesenskog prinosa krme u odnosu na gnojidbu sa
56 kg N/ha (Cuomo i sur., 2005).
2. Vrste trava za odgođeno korištenje
Najbolje vrste trave koje se koriste u nagomilavanju i odgođenom korištenju su livadna
vlasnjača (Poa pratensis) i trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea) jer zadržavaju zelenu
boju i kvalitetu krme do kasne jeseni i zime (Lacefield, i sur., 2006).
Tlo, klimatski uvjeti i pašni sustav koji se planira koristiti, određuju travnu vrstu koja će se
koristiti u odgođenom korištenju krme (Dick i sur., 2008).
Barnhart i sur. (2010) tvrde da se od gotovo svih vrsta trava i mahunarka može stvarati zaliha
hrane za zimsku hranidbu. Trstikasta vlasulja najčešće se koristi u odgođenom korištenju,
zbog toga što je otporna na gaženje i na niske temperature. Stoklasa bezosata (Bromus
inermis) i klupčasta oštrica (Dactylis glomerata) nutritivno su vrednije od trstikaste vlasulje,
ali tijekom dužeg vremenskog perioda na istoj površini postaju nešto osjetljivije na zimske
uvjete i slabije podnose gaženje. Mahunarke poput lucerne i crvene djeteline povećavaju
biljnoj masi hranidbenu vrijednost i ostavljaju u tlu dosta dušika, ali su osjetljive na niske
temperature pa smanjuju prinos zelene mase, a osjetljive su i na gaženje.
Lacefield i sur., (2006) zaključuju da odgođeno korištenje adaptiranih trava kao što su
trstikasta vlasulja i livadna vlasnjača produžava pašnu sezonu, smanjuje troškove zimske
hranidbe sijenom, omogućava dobar prinos visoko kvalitetne krme za svaki kilogram dodanog
N gnojiva, te omogućava mesnim pasminama goveda idealno mjesto za prezimljavanje i
teljenje.
2.1. Vlasulja trstikasta
Trstikasta vlasulja raširena je u Europi, sjevernoj Africi, sjevernoj Americi i Australiji. Sije se
u čistoj kulturi ili u smjesama s drugim travama i mahunarkama za korištenje u zelenom
stanju (košnja i ispaša) i za proizvodnju sijena, silaže i sjenaže.
Trava je ozimog tipa, otporna na mraz, zimu i sušu. Zbog visoke otpornosti na niske
temperature i preko zime ostaje zelena. Odgovaraju joj vlažna, svježa, ali i suha staništa. Na
sušu je otpornija od klupčaste oštrice i rane pahovke (francuski ljulj). Može rasti na tlima čiji
je pH od 4,6 - 9,5. Vijek trajanja joj je od 8 - 10 godina (Stjepanović i sur., 2008).
Goveda hranjena trstikastom vlasuljom i bijelom djetelinom imaju veći prirast u jesenskom
razdoblju od goveda koja su hranjena klupčastom oštricom i crvenom dijetelinom (Pope,
2011). Trstikasta vlasulja koja se ostavlja za kasnije korištenje može biti izvrsna hrana za
zimski period kravama u bređom stanju. Goveda mogu dobiti pola kilograma ili više po danu
prirasta (Pope, 2011). Takva krma smanjuje potrebe drugih dodataka za hranidbu u stočarstvu.
Prinos trstikaste vlasulje koja se ostavlja za kasnije korištenje ovisi o količini oborina tijekom
mjeseca kolovoza. Trstikasta vlasulja je produktivnija od livadne vlasnjače, a u jesenskom
razdoblju proizvodi više ugljikohidrata od vlasnjače (Pope, 2011).
Slika 1. Trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea Schreb.)
Izvor: J. Leto
2.2. Livadna vlasnjača
Livadna vlasnjača rasprostranjena je općenito na svim kontinentima (ubiquist). Odlikuje se
dobrim prinosima i odličnom kvalitetom zelene mase i sijena na livadama i pašnjacima na
lakšim tlima i sušnim staništima (Stjepanović i sur., 2008). Sije se najčešće u smjesama s
djetelinama i drugim travama za korištenje ispašom i košnjom. Pojedini varijeteti i kultivari
koriste se za sjetvu ukrasnih travnjaka i sportskih igrališta. Livadna vlasnjača je trava koja
traje 10 i više godina. Nakon košnje dobro se obnavlja te daje vrlo kvalitetnu voluminoznu
krmu. Najbolje joj odgovaraju umjereno vlažna, plodna, subglinasta tla, slabo kisele ili
neutralne reakcije, no može se uzgajati i na kiselim tlima s pH vrijednosti 4 – 4,5 (Stjepanović
i sur., 2008). Voli vlagu (izdrži plavljenje do 30 dana) i podnosi sušu. Otporna je na gaženje,
niske temperature te na kasne jesenske i rane proljetne mrazeve (Stjepanović i sur., 2008).
Slika 2. Livadna vlasnjača (Poa pratensis L.)Izvor: http://onlinemedia.unimarburg.de/biologie/botex/exkrauischholzhausen/pages/poa_pratensis.htm
2.3. Nacrvena vlasulja
Nacrvena vlasulja je rasprostranjena u Europi, u umjerenom dijelu Azije, sjevernom dijelu
Afrike i Sjevernoj Americi. Koristi se za sjetvu u smjesama travnjaka za korištenje ispašom,
za sjetvu ukrasnih travnjaka i sportskih terena. Dobro podnosi košnju, ispašu i gaženje
(Stjepanović i sur., 2008). Cvate krajem svibnja. Postoje dvije podvrste: uskolisna nacrvena
vlasulja (F. rubra spp. fallax Thuill) i širokolisna nacrvena vlasulja (F. rubra spp.
genuina Hack). Za proizvodnju stočne hrane značajnija je širokolisna vlasulja nacrvena. Kod
korištenja za krmu može trajati 7 - 10 godina. Razvija se kao trava ozimog tipa koja sporo
raste nakon nicanja. Dobro podnosi niske temperature i sušu, kao i polusjenu i kisela tla
(Stjepanović i sur., 2008).
Slika 3. Nacrvena vlasulja (Festuca rubra L.)
Izvor: http://www.british-wild-flowers.co.uk/F-Flowers/Festuca%20rubra.htm
2.4. Engleski ljulj
Engleski ljulj je rasprostranjen u Europi, sjevernoj Americi, sjevernoj Africi, Australiji i
srednjoj Aziji. Ubraja se među najkvalitetnije trave. Na pašnjacima se koristi za ispašu svih
vrsta stoke, ali i za košnju, pogodan je za ukrasne travnjake i igrališta te zaštitu od erozije,
osobito u smjesama s drugim vrstama trava (Stjepanović i sur., 2008). Engleski ljulj je trava
ozimog tipa rasta. Dobro podnosi mrazeve, ali ne i jako niske temperature, mraz i duboki
sniježni pokrivač. Dugotrajne suše smanjuju mu prinos, a temperature od 25 – 30 °C
zaustavljaju njegov rast. Navodnjavanje mu pogoduje u razvoju, ali ne i plavljenje. Vijek
trajanja je 3 – 5 godina, ako se koristi košnjom, a ako se koristi za ispašu stoke, u povoljnim
uvjetima traje i do deset godina. Dobro uspijeva na svježim i umjereno vlažnim, srednje
teškim do teškim (ne zbijenim) tlima. Najbolje se razvija na tlima gdje je razina podzemne
vode 50 – 70 cm dubine. Prilično dobro uspijeva na alkalnim tlima, pa i na onima gdje je pH
8,5, ako ima vode (Stjepanović i sur., 2008).
Slika 4. Engleski ljulj (Lolium perenne L.)
https://www.google.hr/search
2.5. Obična zubača
Trava koja se često može naći kao korov na pašnjacima, oranicama i ruderalnim staništima.
Vrsta je prilagođena sušnijim staništima, a otporna je i na mraz. Dobro podnosi gaženje i
ispašu. Krmna joj je vrijednost osrednja.
Kod nas najbolje uspijeva u priobalnom području na suhim pašnjacima. Izrazito je
toploljubiva biljka, pa kasno počinje i rano završava s vegetacijom. Jedna je od trava s
najkraćom vegetacijom. Dugotrajna je vrsta, koja u odgovarajućim uvjetima može postati vrlo
prodorna. Zakorovljuje suhe oranice i vinograde. Zbog svog niskog rasta nije pogodna za
košnju. Njezina glavna prednost je što podnosi velike vrućine i jake suše. U vrijeme ljetnih
suša, dok ostale trave prestaju rasti, ona nastavlja s porastom i na taj način 'premošćuje' taj
zastoj u porastu tratine koji traje do jesenskih kiša.
Hranjiva joj je vrijednost vrlo varijabilna, ovisi u prvom redu o gnojidbi i vremenu korištenja.
Vrlo povoljno reagira na gnojidbu, a treba je koristiti prije nego procvate (Stjepanović i sur.,
2008).
Slika 5. Obična zubača (Cynodon dactylon L.)
Izvor: www.saguaro-juniper.com
2.6. Klupčasta oštrica
Klupčasta je oštrica jedna od najraširenijih trava u skoro svim prirodnim sastojinama
travnjaka Europe, Azije, sjeverne Afrike, Australije i dr. Vrlo je cijenjena kao stočna krma jer
je selekcioniran velik broj kultivara za različite primjene: košnju, ispašu, zatravljivanje
voćnjaka, ukrasne i zaštitne tratine. Daje visoke prinose zelene mase (do 70 t/ha i više) i
sijena 10 – 15 t/ha (Stjepanović i sur., 2008). Puni razvoj postigne u drugoj godini uzgoja.
Jedna je od najranijih trava u proljeće. U povoljnim uvjetima može se kositi 3 – 4, pa i više,
puta godišnje. To je dugogodišnja trava ozimog tipa. Nakon košnje se vrlo dobro obnavlja.
Tijekom zime dobro podnosi niske temperature (i do -25 °C). Sušu također dobro podnosi jer
tjera korijenje duboko u tlo, ali tada daje manje prinose. Ne šteti joj zasjena i gaženje, pa se
sije između redova u voćnjacima i rasadnicima za zatravljivanje (malčiranje). Prema tlu nema
većih zahtjeva, iako su za razvoj najpovoljnija srednje teška, svježa tla s dovoljno humusa. Na
kiselost tla nije osjetljiva, pa dobro uspijeva kako na kiselim, tako i na alkalnim (pH 8) tlima
(Stjepanović i sur., 2008).
Slika 6. Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata L.)
Izvor: http://ookaboo.com/o/pictures/topic/12831332/Dactylis
3. Cilj rada
Cilj diplomskog rada bio je utvrditi utjecaj datuma početka nakupljanja biljne mase i različitih
količina dušičnih gnojiva na prinos gorskog travnjaka u kasnojesenskom razdoblju.
4. Materijal i metode
Istraživanje je provedeno u Centru za travnjaštvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, na Medvednici, na polu-prirodnom travnjaku, u kome dominiraju trave (oko 75%,
prvenstveno engleski ljulj, klupčasta oštrica i livadna vlasnjača) i zeljanice (23%, prvenstveno
maslačak, stolisnik i dr.), dok je sitnozrnih mahunarka svega 1%, dominantno bijele djeteline.
Korišten je split-plot dizajn u 3 ponavljanja s inicijalnim datumom početka nakupljanja biljne
mase kao glavnim faktorom (13,5 x 20 m) i N gnojidbom kao podfaktorom (4,5 x 20 m).
Korišteni su slijedeći datumi početka nakupljanja biljne mase: 15. lipnja, 1. srpnja, 15. srpnja i
1. kolovoza 2012. godine. Gnojidbeni tretmani su bili: 0, 35 i 70 kg N/ha primijenjeni na dan
početka nakupljanja biljne mase. Prije početka nakupljanja biljne mase travnjak se koristio
kombinacijom napasivanja i košnje. Na inicijalni datum površina je pokošena na visinu tratine
od 8 cm, pokošena masa je odmah uklonjena i pokusna površina pognojena određenom
količinom N gnojiva - KAN (27% N) (N35 i N70).
Slika 7. Košnja pokusnih parcelica na inicijalni datum
Slika 8. Prikupljanje pokošene mase travnjaka
Slika 9. Gnojidba pokusnih parcelica
Prinos suhe tvari (ST) travnjaka utvrđen je krajem listopada neposredno prije pojave prvog
snijega. Prinos zelene mase (ZM) utvrđen je košnjom trake 1,2 x 5 m na svakoj osnovnoj
parceli, vaganjem pokošene mase i preračunavanjem u t/ha.
Slika 10. Izgled pokusnih parcelica u jesen
Slika 11. Košnja obračunske parcele
Slike 12, 13 i 14. Utvrđivanje prinosa zelene mase
Sušenjem poduzoraka cca. 500 g zelene mase sa svake osnovne parcelice 48 sati na 60 °C u
sušioniku, ponovnim vaganjem i preračunavanjem u t/ha utvrđen je prinos suhe tvari
travnjaka.
Rezultati su obrađeni u statističkom programu SAS (SAS Institut, 1997) koristeći GLM
proceduru.
Slike 15 i 16. Vrećice s poduzorcima zelene mase
Slike 17 i 18. Sušenje uzorka zelene mase i utvrđivanje prinosa suhe tvari
5. Rezultati i rasprava
5.1. Klimatski podatci
Na pokusnoj lokaciji vegetacijsko razdoblje 2012. godine bilo je toplije od prosjeka za 1,4 °C,
dok je 2012. godina bila toplija za 0,8 °C od višegodišnjeg prosjeka (tablica 1). Količina
oborina u vegetacijskom razdoblju je bila niža od višegodišnjeg prosjeka i to za oko 10 %.
Početak godine bio je ispodprosječno suh (siječanj – travanj). Izrazito suhi su bili srpanj i
kolovoz, što je na plitkom tlu na Medvednici uzrokovalo potpuni zastoj u rastu travnjaka.
Rujan i listopad su bili iznadprosječno vlažni i topli što je rezultiralo ponovnom aktivacijom
rasta travnjaka, pa je i prinos krme bio zadovoljavajući obzirom na sušu u ljetnim mjesecima.
Tablica 1. Mjesečne količine oborina i srednje mjesečne temperature zraka, Medvednica-
Puntijarka 2012 i višegodišnji prosjek 1991-2005.
Mjesec
Medvednica - Puntijarka
Mjesečne količine oborina, mm Srednje mjesečne temperature
zraka,0C
2012 1991-2005 2012 1991-2005
Siječanj 29,2 68,6 -2,3 -1,8
Veljača 67,9 69,6 -6,5 -1,5
Ožujak 3,2 75,2 5,4 1,9
Travanj 76,3 100,4 6,7 6,0
Svibanj 128,7 92,0 11,2 11,1
Lipanj 131,8 111,6 16,4 14,3
Srpanj 77,8 123,4 18,0 16,1
Kolovoz 20,4 111,1 19,2 16,6
Rujan 151,3 135,9 13,4 11,6
Listopad 125,1 117,2 8,4 7,5
Studeni 111,7 123,9 5,1 2,5
Prosinac 111,9 117,3 -1,7 -1,5
Ukupno/Prosjek 1035,3 1255,2 7,8 7,0
Ukupno/Prosjek
Vegetacijskog
razdoblja (IV-X)
711,4 791,6 13,3 11,9
Analiza varijance za prinos zelene mase u 2012. godini nije pokazala opravdane
razlike među inicijalnim datumima početka nakupljanja biljne mase travnjaka (P>0,05), dok
su značajne razlike utvrđene među gnojidbenim tretmanima (P<0,01). Utvrđene su značajne
razlike u prinosu ST travnjaka među inicijalnim datumima početka nakupljanja biomase
travnjaka (P<0,05) i gnojidbenim tretmanima (P<0,01). Interakcija početka nakupljanja
biomase i gnojidbenog tretmana nije bila signifikantna (P>0,05) (tablica 2).
Tablica 2. Kombinirana analiza varijance za prinos zelene mase i suhe tvari
2012
Prinos ZM Prinos ST
Inicijalni datum (D) NS *
Gnojidba (G) ** **
D x G NS NS
* Signifikantno uz P=0,05, ** Signifikantno uz P=0,01, NS nije signifikantno
Prosječan prinos zelene mase travnjaka na svim tretmanima (inicijalnim datumima) bio je
10,77 t/ha (P>0,05).
Najmanji prinos ST utvrđen je kod najkasnijeg početka nakupljanja biljne mase 1. kolovoza
(1,57 t/ha), dok među ostalim inicijalnim datumima nije bilo značajne razlike u prinosu ST
(prosječno 2,17 t/ha) (tablica 3).
Gnojidba dušikom značajno je utjecala na prinose ZM i ST. Najveći prinos ZM ostvaren je
gnojidbom sa 70 kg/ha N i bio je veći od N35 za 21,6%, a od N0 za 65,9%.
Najveći prinosi ST ostvareni su gnojidbom sa 70 i 35 kg N/ha (prosječno 2,24 t/ha) i bili su
veći od negnojenog tretmana za 40,1%.
Tablica 3. Godišnji prinos zelene mase i suhe tvari travnjaka
Prinos ZM i ST, t/ha
ZM ST
Datum
15. lipanj 11,53 2,40a
1. srpanj 10,95 2,10a
15. srpanj 11,61 2,02a
1. kolovoz 9,00 1,57b
LSD (0,05) NS 0,45
N gnojidba
N0 8,01c 1,59b
N35 10,93b 2,04a
N70 13,29a 2,43a
LSD (0,05) 2,34 0,42
Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite (P>0,05)
Istraživanja ukazuju na to da raniji inicijalni datumi gomilanja biljne mase travnjaka u ljeto
rezultiraju većim prinosom, ali i nižom kvalitetom voluminozne krme (Matches i sur., 1973;.
Taylor i Templeton, 1976; Burns i Chamblee, 2000a; Cuomo i sur, 2005). Kod inicijalnih
datuma od 15. kolovoza do 1. prosinca u Kentuckyju, gnojidba sa 50 kg N/ha povećala je
prinos trstikaste vlasulje za 64%, a prinos livadne vlasnjače za 131% u usporedbi s
negnojenim pašnjakom (Taylor i Templeton, 1976). Nekoliko istraživanja (Collins i Balasko,
1981, Fribourg i Bell, 1984; Burns i Chamblee, 2000b) u Midsouth SAD su pokazala da
kasniji inicijalni datumi početka nagomilavanja biljne mase na travnjaku za kasnije korištenje
(kolovoz-rujan) rezultiraju većom hranjivom vrijednošću krme tijekom zime u odnosu na
ranije datume (lipanj-srpanj).
Gnojidba dušikom također povećava količinu nagomilane biljne mase travnjaka. U
Marylandu se prinos trstikaste vlasulje povećao za 1,01 t/ha kada je vlasulja gnojena sa 100
kg N/ha u usporedbi sa negnojenom trstikastom vlasuljom kod 100 dana nagomilavanja biljne
mase (Archer i Decker, 1977). U jednom istraživanju o utjecaju količine N (0, 45, 90 ili 135
kg/ha) i vremena primjene dušičnog gnojiva (0, 14, ili 28 d nakon košnje) na količinu
nagomilane biljne mase trstikaste vlasulje, Gerrish i sur. (1994) izvješćuju da je najveći prinos
nagomilane mase bio kod primjene 45 kg N/ha neposredno poslije košnje travnjaka.
Zaključci
Datum početka nagomilavanja biljne mase poluprirodnog travnjaka za kasnije
korištenje značajno je utjecao na prinos ST nagomilane mase krajem listopada 2012.
godine.
Najmanji prinos ST nagomilane mase zabilježen je kod najkasnijeg datuma početka
nagomilavanja biljne mase – 1. kolovoza (1,57 t/ha), dok razlika u prinosu ST među
ostalim inicijalnim datumima nije bilo (prosječno 2,17 t/ha).
Gnojidba dušikom značajno je utjecala na prinos ZM i ST nagomilane mase i najveći
prinos ZM je postignut kod gnojidbenog tretmana N70 (13,29 t/ha), a najveći prinos ST
kod N70 i N35 (prosječno 2,24 t/ha), a najmanji prinos ST kod negnojenog travnjaka
(1,59 t/ha) .
Obzirom da je interakcija gnojidba x inicijalni datum bila nesignifikantna
zaključujemo da je gnojidba slično djelovala na prinos travnjaka kod svih inicijalnih
datuma početka nagomilavanja biljne mase.
6. Popis literature
Archer, K. A. i A. M. Decker (1977). Autumn-accumulated tall fescue and orchardgrass: I. Growth and quality as influenced by nitro- gen and soil temperature. Agronomy Journal 69: 605–609.
Barnhart, S. K. (2010). Stockpiled Forages: A way to extend the grazing season. Iowa state university. University Extension.
Bircham, J. S. i Hodgson, J. (1983). The influence of sward condition on rates of herbage growth and senescence in mixed swards under continuous stocking managment. Grass and Forage Science 38: 323-331.
Burns, J. C., i D. S. Chamblee (2000a). Summer accumulation of tall fescue at low elevations in the humid Piedmont: I. Fall yield and nutritive value. Agronomy Journal 92: 211–216.
Burns, J. C. i D. S. Chamblee (2000b.). Summer accumulation of tall fescue at low elevations in the humid piedmont: II. Fall and winter changes in nutritive value. Agronomy Journal 92: 217–224.
Collins, M. i J. A. Balasko (1981). Effects of N fertilization and cutting schedules on stockpiled tall fescue: II. Forage quality. Agronomy Journal 73: 821–826.
Cuomo, G. J., Rudstrom, M. V., Peterson, P. R. Johnson, D. G., Av Singh i Sheaffer, C. C. (2005). Initiation Date and Nitrogen Rate for Stockpiling Smooth Bromegrass in the North-Central USA. Agronomy Journal 97:1194–1201.
Dick, A. C., Baron, V. S., i Aasen, A. (2008). Agronomic Management of Stockpiled Pastures. Agri-Facts, Practical Information for Albertaˈs Agriculture Industry.
FGTC (Forage and Grazing Terminology Committee) (1992). Terminology for grazing lands and grazing animals. Journal of Production Agriculture 5, 191-201.
Fribourg, H. A. i K. W. Bell (1984). Yield and composition of tall fescue stockpiled for different periods. Agronomy Journal 76: 929–934.
Gerrish, J. R., P. R. Peterson, C. A. Roberts i J. R. Brown (1994). Nitrogen fertilization of stockpiled tall fescue in the Midwestern USA. Journal of Production Agriculture 7: 98–104.
Lacefield, G., Smith, R., Henning, J., Johns, J. i Burris, R. (2006). Stockpiling for Fall and Winter Pasture. UK Cooperative Extension Service. University of Kentucky-Colledge of Agriculture.
Lemus, R. (2010). Stockpiling Perennial Grasses Warm-Season Grasses. Mississippi State University.
Mays, D. A. i Washko, J. B. (1960). The feasibility of stockpiling legume-grass pasturage. Agronomy Journal 52, 190-192.
McCallum, D. A., Thomson, N. A. i Judd, T. G. (1991). Experiences with deferred grazing at the Taranaki Agricultural Research Station. Proceedings of the New Zealand Grassland Association 53, 184-190.
Matches, A. G., J. B. Tevis, i F. A. Martz (1973). Yield and quality of tall fescue stockpiled for winter grazing. p. 54–57. In Research in agronomy. Misc. Publ. 73–5. Univ. of Missouri, Columbia.
Matches, A.G. (1979). Managment. In: Buckner, R.C. i L.P. Bush (eds) Tall Fescue. Agronomy Monograph 20, American Society of Agronomy, Madison, Wisconsin: 171-199.
Ocumpaugh, W. R. i Matches, A. G. (1977) Autumn winter yield and quality of tall fescue. Agronomy Journal 69, 639-643.
Pope, J. D. (2011). Stockpiling Forage Grasses for Winter Grazing in West Tennessee. The Faculty of the University of Tennessee.
SAS Institute (1997). SAS/STAT software: Changes and enhancements trough release 6.12. SAS Inst., Cary, NC.
Stjepanović, M., Z. Štafa i G. Bukvić (2008). Trave za proizvodnju krme i sjemena. Zagreb.
Taylor, T. H. i W. C. Templeton, Jr. (1976). Stockpiling Kentucky bluegrass and tall fescue forage for winter pasturage. Agronomy Journal 68: 235–239.
Turner, N. C. i Begg, J. E. (1981). Plant-water relations and adaptation to stress. Plant and Soil 58, 97-131.
Van Keuren, R. W. i Stuedemann, J. A. (1979). Tall fescue in forage-animal production systems for breeding and lactating animals. In: Buckner, R.C. and Bush, L.P. (eds) Tall Fescue. Agronomy Monograph 20, American Society of Agronomy, Madison, Wisconsin, pp. 201-232.
ŽIVOTOPISMario Beljak rođen je u Zaboku 18. kolovoza 1988. godine. Osnovnu školu pohađao je u Lac
Sud, Villeneuve, Canton de Vaud, Švicarska i OŠ Franje Horvata Kiša Lobor u Loboru, a
kasnije upisuje srednju školu u Bedekovčini za zanimanje Poljoprivredni tehničar opći smjer.
U 2008. godini upisuje preddiplomski stručni studij poljoprivrede na visokom gospodarskom
učilištu u Križevcima smjer Bilinogojstvo. 2011. godine završava preddiplomski stručni
poljoprivredni studij Bilinogojstva te obranio završni rad na temu: Mehanizacija u
vinogradarskoj i podrumarskoj proizvodnji na OPG Micak te time stekao pravo na akademski
naziv: stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer poljoprivrede. Trenutno pohađa diplomski
studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je upisao 2011.
godine.