Jasna Nurudinović

O povijesti hrvatske glazbe od 11. do 15. stoljeća svjedoče zapisi u

kronikama, darovnicama i rukopisnim knjigama

Pisani spomenici ( sekvencijari, evanđelistari, sakramenti, misali, lekcionari, antifinijari ) svjedoče o

glazbi kao sastavnici crkvenih obreda

Prva osoba koja bilježi povijest hrvatske

glazbe bio je zagrebački biskup Augustin Kažotić ( 1260. – 1323. ),

koji je organizirao crkveno pjevanje, oblikovao višestoljetni zagrebački

obred ( ukinut 1788. ) i najvjerojatnije

stvorio bar 3 crkvena napjeva

U dijelu Hrvatske ( Istra, Hrvatsko primorje s otocima, Lika, sjeverna i

srednja Dalmacija ) postojala je posebna

redakcija glazbe za obrede na staroslavenskom jeziku,

glagoljaško pjevanje

Premda notni dokumenti nisu nikada

pronađeni, a na temelju još uvijek žive tradicije suvremena su istraživanja pokazala da su u 9. stoljeću postojali napjevi

oblikovani od elemenata gregorijanskog korala, bizantskih liturgijskih napjeva i elemenata

pučkog pjevanja

Vrste napjeva

istovjetne su onima na latinskom jeziku

( misni dijelovi, himne, sekvence )

izvođeni su bez upotrebe glazbala

pretežno su jednostavne ritmike

u pravilu su jednoglasni, premda ima i onih u višeglasju heterofnog tipa

dokumenti spominju svirače na raznim glazbalima, pretežno strance u službi gradova, koji su sudjelovali

u javnim svečanostima

Dokumenti svjedoče da je u 14. st. nastala naša najstarija poznata božićna popijevka “Bog se rodi v vitliomi” ( poznata samo u stihovima sve do 1644. kada je s notama objavljena u “Pavlinskoj pjesmarici” ), te da je sredinom 15. st. Splićanin Mihael Bogotić kao glazbenik djelovao u Veneciji

Novo razdoblje u hrvatskoj glazbi počinje u 16. st., kada je u duhu renesanse, proširila svoja stvaralačka obzorja i zakoračila u razdoblje ranog baroka

Zbirka Sacrae cantiones ( 1629 ) Ivana Lukačića Šibenčanina vrijedno je svjedočanstvo duhovne glazbe, kakva se izvodila u Splitu, i uopće jedan od najznačajnijih spomenika cjelokupne starije hrvatske glazbe

Sredinom 19. st. počinje novo razdoblje

hrvatske glazbe koja se očitovala

nastojanjem građanskog društvenog sloja

da stvori pretpostavke za dostupnost

umjetničke glazbe širem krugu građana

Kao odjek pojave autohtonih glazbenih kultura nacionalnih

smjerova u Europi, u Hrvatskoj se 30-ih godina 19 st. javio ilirski pokret koji književnosti i glazbi

namjenjuje društveno – političku ulogu; formiranje i obranu

nacionalne svijesti

U to doba nastaje prva hrvatska nacionalna opera “Ljubav i zloba”

kao i hrvatska himna

Male forme, solol pjesme i klavirske

minijature pojavljuju se razmjerno rano

Ferdo Livadić svoj Notturno u fis molu za glasovir piše 1822.

Autohtona narodna glazbala u Hrvatskoj

dokazuju bogatstvo tradicijskog

instrumentarija kao i kulturnu

mnogostrukost Hrvata i hrvatskog naroda

Pokazuju kulturne posebnosti i poznata su

samo kod Hrvata:

reglasta klepetalkazvrk “buga čiga”

diplice presvučene kožama barskih pijavica

sa svojom sačuvanom posebnom običajnom i ritualnom funkcijom

ukazuju na predkršćanske ( pišta, slavić, ćurlin u obredu pozdrava suncu ) i predpovijesne korijene

( zujalice tj. “ grmavice” u obredu plodnosti, tj. magiji izazivanja

kiše )

sa svojim imenom i konstrukcijom ukazuju na daleko mezopotamsko i

indioiransko porijeklo - tambure dvožice tj. grobničke “cindre”,

“cindrice” iz Lanišća tj. Ćićarije i Kastavštine, identične su s

tamburama na reljefnim prikazima iz Gornje Mezopotamije, tj.

povijesnog podrčja huritske države, a njihovo babilonsko zapisano ime,

“sinnitu”, znači dvožica

upućuju nas dvostruka zvona

Praporci, male metalne šuplje loptice s kuglicom u unutrašnjosti, još

donedavno su visile u Slavoniji nad dječjim kolijevkama, jer se vjerovalo

da štite od zlih sila, ali su također, što je manje poznato, vrlo česti arheološki nalaz u starohrvatskim nekropolama

“mišnjice” , “diple”, kako ih nazivaju,

sa svojim različitim brojem rupica, svjedoče o razvitku dvoglasja i povećanja tonskog niza istih

glazbala, ali i kulturnim vezama i mogućem porijeklu s područja kao što su Kreta, Mala Azija, Armenija,

Iran, Indija

je sveukupna glazbena djelatnost Hrvata u toj zemlji od srednjeg

vijeka do danas

Glazba kao dio kulture u povijesti hrvatskog naroda u BiH pa i

sadašnjosti svakako je jedan od njezinih bitnih i podjednako lijepih

segmenata

Narodna glazba je po postanku vrlo stara

Prenosila se usmeno, pjevanjem, a početci umjetničke glazbe gube se u

tami srednjeg vijeka.

Do osmanlijskog osvajanja Bosne, a zatim i Hercegovine,

srednjovjekovna bosanska država imala je stalne dodire sa srednjom

Europom i Italijom

U to doba u crkvama i samostanima te na dvorovima velikaša, banova i kraljeva postoje začetci glazbene

umjetnosti

o bosanskim umjetnicima, sviračima i plesačima hrvatske krvi i imena nađeni su početkom XV. st.

Herceg Stjepan Vukšić Kosača imao je na svom dvoru godine 1442.

čitav orkestar frulaša, a u njegovoj oporuci stoji da je imao i orgulje, vjerojatno prve na području BiH

nema izvora o glazbenim djelatnostima,

osim onih u narodu i među franjevcima

Spominje se samo Franjo Bosanac koji je u prvoj polovici XVI. stoljeća

prebjagao u Italiju i u njoj djelovao

Iza sebe je ostavio više djela skladanih za lutnju i tako ušao u povijest

europske glazbe

školovani uglavnom u Italiji, njegovali su u svojim samostanima u Kraljevskoj Sutjesci, Kreševu, Fojnici

i Sarajevu crkvenu glazbu

U XVII. st. spominje se Mato Banjalučanin te u XVII. Vice Vicić, koji su skladali crkvenu skladbu i

mise

opet uspostavljena veza s Europom počinje postupno opet glazbena

djelatnost koju vode uglavnom doseljeni Česi, Hrvati i vojnički

glazbenici

1881. su u Banja Luci i Sarajevu održani prvi koncerti

Nositelj glazbenog života Bosne i Hercegovine

u prvoj polovici XX. st. bio je Čeh Franjo Matejovsky

On osniva prvu glazbenu školu u Sarajevu 1908., a vodio je zborove i skladao je pod utjecajem bosanske

narodne glazbe

pored pjevačkih zborova, nastupali su i pojedini solisti, a neka su

društva imala i svoje tamburaške sastave ili različite instrumentalne

ansamle

Utemeljena su hrvatska pjevačka društva:

Hrvoje ( Mostar, 1889. ) Trebević ( Sarajevo, 1894. )

Majevica ( Tuzla, 1896. ) Nada ( Banja Luka, 1898. )

Zabilježila je glazbena umjetnost u Sarajevu poslije 1918. kada je osnovana

Oblasna glazbena škola i Sarajevska filharmonija 1923.

Počeo je i sustavniji rad sarajevskog kazališta koje je preimenovano u pozorište

Od 1928. u njemu se izvodi operni program Uz već spomenutog Matejovskog djeluju i

drugi skladatelji poput Jungića, Pardeša, Majera i Demetera

postaje bogatiji osnivanjemstalnog opernog sastava 1946. u

Sarajevu Glazbene akademije 1955. u

SarajevuSimfonijskog orkestre RTV Sarajevo

Iz spoja tradicije i modernog razvila se u BiH zabavna glazba koju su u

početku izvodili popularni vokalno – instrumentalni sastavi poput Indexa, Bijelog dugmeta, Ambasadora i dr.

Tradicionalna narodna glazba u Bosni i Hercegovini

uglavnom je povezana sa sljedećim:

je danas najpopularniji vid narodnog glazbenog izražavanja i

najreprezentativniji glazbeni oblik folklorne glazbe većeg dijela središnje dinarske zone, a ponajprije područja

dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine

Za gangu su karakteristični tijesni intervali

( mala i velika sekunda ), pa su glasovi koji tvore gangu najčešće u sekundnom

odnosu

potekla iz Imotske krajine, tj. da su joj izvori u Imotsko – bekijskom

polju

O tome govore i svjedočenja starosjedilaca Ljubuškog i okolice koji kažu da je ganga u njihov kraj

došla preko Posušja i Bekije

ganga je, kao zaseban glazbeni oblik, relativno novija pojava, nastala

polovicom 19. st.

Ganga je nastala kao spoj mnoštva arhaičnih strukturalnih elemenata

Najveći je dio uzela od tzv. ojkanja, od zvuka gusala i veoma starih napjeva u

kojima su oba glaza pjevala tekst

je višeglasno muško ili žensko pjevanje, porijeklom iz Dalmacije, rašireno i u zapadnoj Hercegovini

Nastaje udruživanjem pjevača ili pjevačiva s pjevačkim

sposobnostima u posebnu družinu ( klapu ) kako bi uživali zajedno u

pjevanju

pod utjecajem glazbene djelatnosti preporodnog razdoblja, razvilo

dursko višeglasno pjevanje, nosioci kojega su manje skupine – klape

Ovoj tradiciji pripadaju i mandoline, glazbala talijanskoga izvora

U XX. st. klapsko je pjevanje, kao oblik glazbenog amaterizma, postalo dominantnim izrazom dalmatinske

glazbe

je narodni trzalački instrument

Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda na Balkanu

Donijeli su je Turci u XIV. i XV. st.

U Bosni i Hercegovini je najrasprostranjenija u Bosanskoj

Posavini i središnjoj Bosni

najčešće ima 4, 5 i 6 žica no broj varira

One su jednoglasne, dvoglasne i troglasne

Razmak u tonovima koje daju prazne žice katkad je sekunda ( Banja

Luka ), češće terca ( bugarije ), na najviše kvarta

( bačko – srijemske tambure ) ili kvinta

narodni je izraz udariti u tamburu, tamburati, rjeđe kucati u tamburu

Sve se više koristi izraz svirati u tamburu

je skupina tamburaša koji zajednički muziciraju na tamburama različitih

veličina

Zajedničko tamburanje može biti u tercetu, kvartetu, kvintetu i sekstetu

tambura, ali i u većim sastavima

Tamburaški sastav do 15 svirača je tamburaški zbor koji pretežno samo prati

pjevanje

Veća se skupina naziva orkestar i najčešće se bavi koncertnim muziciranjem

Manjim zborovima ravna primaš, a većim dirigent

Postoji nekoliko tamburaških zborova, a dva osnovna su kvartni i kvintni

Nekad se muziciralo na jednoglasno-dvoglasnim tamburama, a kasnije i na

troglasnim i četveroglasnim Prema tome se i tamburaški zborovi

dijele na dvoglasne, troglasne i četveroglasne

su po naravi glazbalo s jednom ili dvije strune i gudalom

Porijeklo gusala još nije pouzdano utvrđeno

Nameću se dvije teorije: slavenska i ilirska Slavenska teorija ( kojoj se priklanja

najveći hrvatski muzikolog Franjo Kuhač ) smatra da su Južni Slaveni tijekom seobe naroda donijeli gusle sa sobom na Balkan

Po ilirskoj teoriji gusle su ilirsko glazbalo kojeg Južni Slaveni primaju od Ilira

su znak prkosa tuđincu

Očuvale su hrvatski nacionalni identitet

Gusle su u BiH rasprostranjene u dinarskom kulturnom području, i to

najviše u zapadnoj Hercegovini, ali se mogu naći i u dijelovima istočne

Hercegovine i Bosne

je žičani trzalački instrument

Spada u skupinu žičanih dugovratnih instrumenata, a u naše je područje

stigla u vrijeme Osmanskog carstva, kada je bila jedan od najomiljenijih

instrumenata bosanskih janjičara koji su svirali na instrumentu sličnom tamburi kao solisti samci pa je narod dao naziv tambura – samica, no ipak je prevladao

turski naziv šargija

U modernijem obliku svira se uz violinu

je rasprostranjena u sjevernoj Bosni, prije svega u bosanskoj Posavini te u žepačkom, šeherskom i komušanskom

kraju pa sve do Olova i Vareša

Šargiju su većinom svirali i danas sviraju Hrvati iz tih krajeva, tako da je ona ostala prepoznatljiva kao simbol hrvatskog ponosa i prkosa i može se reći da je očuvala hrvatski nacionalni

identitet u tim područjima

Hrvatski skladatelji i dirigenti

je hrvatski skladatelj, rođen u Zagrebu, 8. srpnja 1819.

Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač Alberto Ognjan Štriga,

pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i

pridobio Lisinskog za dirigenta Iste godine sklada svoje prvo djelo – solo

pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa ( kasnije zamijenjen novim

tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom leti )

mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski

U razdoblju od 1842. do 1847. zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara

više zborova, solo pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija ( Slavonsko kolo )

te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba Praizvedba opere bila je 28. ožujka 1846.

i protekla je u znaku ilirskih ideja Taj datum označen je kao povijesno važan

u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja

kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske

skladbe Iste godine odlazi na usavršavanje u

Prag gdje sklada orkestralnu idilu Večer ,1850., niz uvertira ( Bellona,

1849. ) i najveći dio opere Porin koju je dovršio 1851. po povratku u Zagreb.

Praizvedbu Porina Lisinski nikada nije doživio

proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom

Od 1851. do 1853. bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog

zavoda Nakon što je otpušten iz te službe

prihvaća mjesto sudbenog auskultanta Razočaran, osamljen i gotovo posve

zaboravljen sklada malo Njegovo posljednje djelo Opijelo nije

sačuvano

bio je najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta p

Prvi je hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio

temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, posebice u operi, solo

pjesmi, orkestralnoj i zbornoj glazbi

Rijeka, 3. 8. 1832. – Zagreb,16. 12. 1914.

znan kao Ivan pl. Zajc, hrvatski je skladatelj i dirigent

Njegov otac, Johann Zajitz, doselio se u Rijeku kao vojni kapelnik 45.

pješadijske pukovnije baruna Majera von Heldenfelda

Doselivši se s pukovnijom u Rijeku Johann Zajc je razvio znatnu glazbenu djelatnost u okviru glazbenog društva,

škole u sklopu društva i kazališta

Johann Zajc počinje dirigirati u riječkom kazalištu

U Rijeci se 3. kolovoza 1832. rodio njegov sin Ivan Dragutin Stjepan, a

nekoloko godina kasnije, 10. prosinca 1837. i kćerka Albina

Ivan Zajc odrasta u glazbenoj sredini pa je od malih nogu upućen u glazbu

Prve poduke dobija od oca, a zatim od mjesnog učitelja

Prvi nastup u javnosti imao je 14. rujna 1845.

na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu, kada je na violini,

uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo

1844. nastaje Zajčeva prva skladbaOuvertura

Sklada i operu koja će, zbog nedovršenog liberta Giovannia Vallea,

ostati nedovršena

1850. Ivan Zajc odlazi na konzervatorij u

Milano

Na konzervatoriju studira od 1850. do 1855.

marljivo sklada, dobija priznanja i nagrade

Vrhunac nastupa na kraju studija bila je opera u 3 čina La Tirolese

20 učenika dobilo je zadatak da skladaju operu na isti libreto

Zajčeva oprera kao najbolja izvedena je

4. svibnja 1855.

vratio se u Rijeku

20. listopada 1855. natječe se za dirigenta i nastavnika gudaćih glazbala u Gradskom filharmonijskom institutu, a ravnateljstvo ga je izabralo na tu dužnost

Osim poduke u glazbenoj školi i dirigiranja u kazalištu bio je dužan voditi crkveni zbor, te za kazalište prepisivati note i brinuti se za rasvjetu

nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje

Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu

razdoblja 7. studenog 1862. otputovao je u Beč gdje je radio kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia

Dana 15. prosinca 1863. u Beču se izvodi njegovo prvo djelo opereta Momci na brod, koja se održala na

rasporedu do 1867./1868., te je doživjela više od 60 izvedbi

Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana

Te godine započeli su pregovori o njegovom dolaskom u Zagreb

Pregovori su urodili plodom pa je 18. studenog 1869. Zajc imenovan

ravnateljem opere koju treba osnovati te ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog

zavoda

Zajc s obitelji putuje iz Beča u Zagreb

24. veljače 1870. nastupio je kao dirigent u Narodnom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, u siječnji 1876. izabran je za časnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda, imenovan je ravnateljem i dirigentom opere u zagrebačkom kazalištu, a 23. veljače 1895. je za zasluge na području glazbe imenovan vitezom

je na svoj zahtjev umirovljen ( 21. veljače 1908. )

1912. JAZU ga je imenovala počasnim članom

Umro je 16. prosinca 1914.

1200 raznovrsnih djela za orkestar, klavir

19 opera 26 opereta

Scensku muziku Oratorij Oče naš Oko 50 kantata

19 misa 14 Ave Maria

170 solo pjesama

Split, 10. listopada 1895. – Zagreb,16. listopada 1982.

je hrvatski operni dirigent i skladatelj Rođen je u Splitu, 10. listopada 1895.

Vodio je pjevačka društva Mladost, Mladost – Balkan i Jug, a nakon II. svjetskog rata Pavao Markovac i

Vladimir Nazor Bio je akademik i član Hrvatskog

narodnog kazališta Dobitnik je nagrade za životno djelo

Vladimir Nazor ( 1964. )

Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove ( 1916. ) pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo

ići, a to je bio put nacionalnog muzičkog realzma

Za svoja vokalna djela uzimao je najviše narodne tekstove

Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred Koleda (1925.), Simfonijsko kolo ( 1926. ),

scenska glazba za Gundulićevu Dubravku ( 1926. ) i romantična narodna opera Morana ( 1930. )

u opernom stvaralaštvu Jakova Gotovca je njegova komična narodna

opera Ero s onoga svijeta ( 1935. )

koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena na devet

jezik

Opere: Mila Gojsalića ( 1951.)

Dalmaro ( 1958. ) Stanac ( 1959. )

Više orkestarskih djela Zborskih kompozicija

Solo pjesama

Umro je 16. listopada 1982. u Zagrebu

Celje, Slovenija, 30. svibnja 1799. Samobor, Hrvatska, 8. siječnja 1879.

Hrvatski skladatelj

hrvatski je skladatelj prvi moderni hrvatski skladatelj

začetnik narodnog stila u Hrvatskoj jedan od vođa Ilirskog pokreta,

odnosno Hrvatskog narodnog preporoda

Rodio se 30. svibnja 1799. u Celju, Slovenija

1809. naslijedio je imanje u Samoboru te se obitelj preselila na samoborsko

imanje

U Samoboru je završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Zagrebu

stekao je u samoborskoj školi, gdje mu je učitelj bio Josip Herović, osnivač

samoborske puhačke glazbe ( 1807. )

U Zagrebu je nastavio obrazovanje učeći pjevanje i violinu

otac ga šalje u Graz ( Austrija ) na studij prava

Livadić je ustovremeno studirao i glazbu kod skladatelja Anselma

Hüttenbrennera, prijatelja Beethovena i Schuberta

Uskoro je Livadić postao poznat u Grazu kao violinist, pijanist i skladatelj,

pa ga je Štajersko glazbeno društvo proglasilo počasnim članom

Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i

koristio ga u svojim skladbama

1833. je skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu Još

Hrvatska ni propala na tekst svog prijatelja i vođe Ilirskog pokreta

Ljudevita Gaja

je skladao glazbu više od 40 godina

Iza njega je ostao sačuvan opus od oko 140 hrvatskih popijevaka

desetak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene, 40 koračnica za glasovir

20 plesova oko 20 drugih skladbi

bio zamjenik ( 1838. – 1841. ), a u dva je mandata bio

samoborski gradonačelnik ( 1842. – 1845. i 1847. – 1850. )

Tri je godine ( 1847. – 1850. ) bio i ravnatelj samoborske škole

Umro je u svome domu8. Siječnja 1879.

Pokopan je na samoborskom groblju

Na grobu i pred njegovom kućom ( danas Samoborski muzej ) nalazi se njegovo poprsje, rad kipara Ferde Ivanščaka

hrvatski je skladatelj i dirigent Rođen je u Honnef na Rajni, Njemačka

Sin je operne pjevačice Maje Strozzi Pečić i oca grčkog plemenitaša

Konstantina Papandopula Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a

dirigiranje u Beču

Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i

Zvonimira u Splitu ravnatelj opere HNK

Dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskog radija

Ravnatelj opere u Rijeci Dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i

Splitu Autor je jednog od najvećih opusa u

hrvatskoj glazbi ( oko 440 djela )

Opere Baleti

Sunčanica Amfitrion Rona

Zlato Teuta

Kraljevo

Istarske freske Marulova pisan

Muka gospodina našega Isukrsta Hrvatska misa u d-molu op.86

Podnevna simfonija Osam studija

Osorski requiem Klarinetski kvintet

Kantata “Himna suncu” ( praizvedena 25. studenog 2010. )

Umro je 16. listopada

1991.

je hrvatski skladatelj i dirigent

Rođen je 25. lipnja 1894. u

Šibeniku

uči teoretske predmete, klavir i rog Nakon mature upisao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Beču ( 1912. –

1914. ) 1915. postaje dirigent u Zagrebačkoj

operi gdje ostaje sve do 1927., kada prelazi na istu dužnost u Beograd

Tijekom 1927. i 1928. gostovao je s beletskom trupom Ane Pavlovne u

Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Italiji

U Zagreb se vraća 1928. gdje ostaje do 1943., kada preuzima vođenje

Radio – orkestra u Bratislavi ( Slovačka )Nakon toga postaje profesor Glazbene

akademije, dirigent Opere i direktor Filharmonije u Beogradu do 1964.

Prvenstveno kao operni dirigent daje svoje najbolje stranice u

scenskim i vokalno – instrumentalnim djelima,

a svojim djelom Licitarsko srce otpočinje novu epohu u razboju

suvremenoh plesa u nas

Umro je 17. studenog 1975. u Beogradu

hrvatski je skladatelj i

glazbeni pedagog

Kompoziciju je učio na konzervatoriju u Zagrebu i na konzervatoriju u Beču

Najznačajniji je predstavnik hrvatske glazbene moderne

Njegova glazba bliska je Richardu Wagneru i Richardu Straussu

Postavio je temelje modernom orkestralnom stilu kod nas

Uveo u operu realističku tematiku Skladao prva impresionistički obojena

djela Odgojio niz istaknutih skladatelja

Od 1922. predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Bersina muzika je romantična i lirski refleksivna

Djela su mu najčešće rapsodičnog oblika

Bio je majstor instrumentacije

Prvi je podigao hrvatsku orkestralnu muziku do zamjerne visine ne samo u simfonijskim, već i u svojim opernim

djelima

ogleda se u njegovim solo pjesmama, zborskim opusima i

orkestralnim djelima, ali najjače u operi Oganj

Umro je 1. siječnja 1934.

je rođen u Rijeci, 31. srpnja 1951. Međunarodno poznati hrvatski dirigent

Zahvaljujujući roditeljima koji su pjevali u Hrvatskom narodnom kazalištu, proveo je skoro cijelo

djetinjstvo u glazbenom okruženju Studirao je u klasi Igora Gjardova na

Muzičkoj akademiji u Zagrebu Poslijediplomski studij završio je u

Rimu kod Franca Ferrarea

šef dirigent Zagrebačke filharmonije Redoviti profesor na Muzičkoj

akademiji u Zagrebu Umjetnički ravnatelj i glavni dirigent

Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu od 1984. do 1989.

počeo je na Hollybush festivalu u New Jerseyu, čiji je umjetnički direktor bio

od 1989. do 1994. Od 1990. do 1993, bio je glazbeni

direktor kazališta La Fenice u Veneciji U Španjolskoj je Šutej poznat kao akademik i član Kraljevske akademije

lijepih umjetnosti Osnovao je Kraljevski simfonijski orkestar

Seville te bio njegov umjetnički direktor i glavni direktor od 1990. do 1996.

Od 1992. do 1997. bio je direktor Houston Grand Opere

Dobitnik je priznanja Orden grada Beča i Nagrade grada Zagreba, a počasni je član Real Academia de Belles Artes kao i počasni građanin Seville

Preminuo je u Zagrebu 2009. , nakon duge i teške borbe protiv leukemije

Hrvatski šansonijeri, pjevači zabavne glazbe,

kantautori i jazz muzičari

Rođen je 28. siječnja 1923. u Garešnici Bio je popularni hrvatski pjevač

zabavnih melodija, pionir zabavne glazbe, i prvi koji je napravio veliku međunarodnu karijeru

Ploču Morgen prodao je u preko milijun primjeraka tako da ga zovu Mister Morgen

Ona je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki naš glazbenik postigao

Nakon srednje škole dolazi u Zagreb (1942.) na studij prava

Počeo je pjevati u zagrebačkom baru Grill Room ( podrum Gradske kavane )

uz orkestar Kalmana Kočija, te na plesu u tada popularnom Tucmanu ( Zgrada Kola ) uz pratnju Charlijea

Pavlića Nakon radijske audicije ( jesen 1943. )

na kojoj pjeva pjesmu Marija Kinela Sniježi počinje uživo pjevati u

programu Državne krugovalne postaje Zagreb

Nakon završetka rata 1945. prilike za mladog pjevača šlagera nisu bile baš sjajne

No Robić i u takvim prilikama pjeva u Opatiji, priređuje koncert u kazalištu, ali prolazi slabo, jer su tad u Opatiji vladali talijanski orkestri ( 1945. )

Od 1946. ponovno pjeva na radio Zagrebu

Nakratko je živio u Mariboru ( od 1949.) nastupajući na tamošnjem radiju

Te iste godine dobija ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a 1950. u Opatiji na terasi hotela Kvarner,

što će vremenom postati njegov zaštitni znak

snima svoju prvu ploču za netom osnovani Jugoton ( Ti ni ne slutiš/Kad zvjezdice )

Ljetni nastupi u Opatiji donijet će Robiću i prvi inozemni angažman

Njegov nastup 1955. se toliko dojmio vlasnika noćnog kluba iz bavarskog ladanjskog gradića Hof on der Saale, da je angažirao Robića i za svoj klub

Tako je Robić otišao u Njemačku te ostao sedam mjeseci i stekao dragocjena iskustva za kasniji proboj na tržište

čehoslovačke diskografske kuće Supraphon došli su u Begorad 1956. kako bi pronašli izvođače za svoju kuću

Odabrali su Robića, a Robić je tu šansu odmah iskoristio

Te iste godine snimio je singl ploču Vaš dum šel spat

Suradnja s praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić izdao 55 singlica, uglavnom prepjeva popularnih hitova tog vremena, između 1956. – 1965.

Tad je odabran od strane istočno njemačkog glazbenog menadžera da zajedno s beogradskom pjevačicom

Lolom Novaković nastupi na Leipziškom sajmu kao predstavnik

Jugoslavije

Dojmili su se i ljudi iz Hamburške diskografske kuće Polydor, tako da je

krajem 1958. Robić dobio poziv za snimanje

Nakon potpisivanja ugovora, 4. veljače 1959. snima skladbu Morgen švicarskog

skladatelja Petera Moessera, u aranžmanu i uz pratnju orkestra Derta

Kaempferta Morgen je Robića lansirao u onovremene

zvijezde lakih nota U nepunih godinu dana Morgen je Robiću

donio Zlatnu ploču Polydora i Brončanog lava Radio Luxemburga ( tada vrlo

popularne i utjecajne radio stanice )

onovremenih poznatih glazbenih časopisa Morgen je vrlo dugo držao visoke pozicije Dospio je i na 13. mjesto Billboardove liste Top 40 ( 21. rujna 1959. )n, kao i na

23. mjesto britanske top ljestvice ( New Musical Exspress, 7. studenog

1959. ) Robić je s pjesmom Morge krenuo u osvajanje američkog tržišta, koju je za

američko tržište izdala diskografska kuća Laurye

Ugovorio je nastupe u tada čuvenom Perry Como Show-u američke TV

kompanije NBC

Pokazao se kao pretežak zalogaj Robić odustaje od Amerike, a nakon

toga odlazio je uglavnom pjevati našim iseljenicima

je istovremeno uspješno gradio i karijeru na domaćem tržištu

Bio je radijska zvijezda 1950-ih U to vrijeme je obnovio suradnju sa skladateljem i tekstopiscem Marijom

Kinelom, pa su izbacili domaće uspješnice:

Uzalud plačeš, Ko divan san, Čežnja i Jadran u noći ( 1953. )

Samo jednom se ljubi, Srce laku noć (1956.)

1953. – 1. Zagrebfest, pobjeda s pjesmom Ta tvoja ruka mala

1958. – Opatijski festival – pobjeda s pjesmom Mala djevojčica ( s tada malom djevojčicom Zdenkom Vučković )

1963. – Splitski festival s pjesmom Moja 1964. osvaja zagrebačku festivalsku

publiku s pjesmom Golubovi, te ponovno 1965. s pjesmom posvećenom Zagrebu Zbog čega te volim, koja je premoćno pobijedila

su vrhunac karijere Ive Robića Tad po prvi put nastupa i u filmu Ljubav

i moda beogradskog redatelja Ljube Radičevića

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih Robić se sve više okreće nastupima na regionalnim festivalima Krapini, Slavoniji i Kvarneru

Za njih piše i vlastite skladbe Odlazi na brojne turneje po Njemačkoj,

Americi i Australiji i puno gostuje na televiziji

Započeo je sa skladanjem još 1950-ih u Državnoj muzičkoj školi u Gundulićevoj ulici u Zagrebu

Među njegove najpoznatije kompozicije ubrajaju se Rodni moj kraju ( 1947 ); Srce, laku noć ( 1954. ); Samo jednom se ljubi (1957.) i Mužikaši ( 1966. )

živio mirno i povučeno na relaciji Zagreb – Opatija, koja je od 1960. postala njegov drugi dom

Počasni je predsjednik Hrvatske glazbene unije

Od mnogobrojnih nagrada izdvajaju se nagrada Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost ( 1981. ) i Porin za životno djelo ( 1997. )

Umro je9. ožujka 2000. u Rijeci

Šibenik, 3. kolovoza 1936. – Zagreb, 24. rujna 2008.

Hrvatski estradni umjetnik, publicist i političar

Porijeklom je s otoka Zlarina Sa 17 godina izbačen je iz šibenske

gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija

To je u tadašnje vrijeme u Jugoslaviji bio ozbiljan prijestup i više nego dovoljan razgog za izbacivanje iz škole

dolazi u Zagreb i upisuje Filozofski fakultet na kojem će diplomirati filozofiju i

talijanski jezik Njegova glazbena karijera počinje

početkom 1959. pozivom na audiciju za pjevače

Nakon audicije prišao mu je direktor opatijskog festivala Josip Stojanović koji mu nudi nastuo na Opatijskom festivalu Na Opatijskom festivalu nastupa iste

godine s pjesmom Mirno teku rijeke, osvaja prvo mjesto i preko noći postaje

najpoznatiji glazbenik u tadašnjoj Jugoslaviji

je bio jedan od najnagrađivanijih pjevača u tadašnjoj Jugoslaviji

Dva puta je predstavljaju Jugoslaviju na Eurosongu i to u Londonu 1963. s pjesmom “Brodovi” i u Napulju 1965. s pjesmom “Čežnja”

Nastupao je u gotovo svim gradovima Jugoslavije i u mnogim stranim zemljama kao SAD, Kanada, Brazil, SSSR, Engleska, Francuska, Njemačka, Japan,Novi Zeland, Australija...

Za svoje karijere snimio je preko 400 skladbi

1971. bio je aktivni sudionik Hrvatskog proljeća

To je zapravo kraj njegove pjevačke karijere u tadašnjoj državi

1972. za velikog vala uhićenja sudionika Hrvatskog proljeća tadašnja milicija mu

pretresa stan U to vrijeme Vukov bio je na turneji po Australiji i u strahu da će biti proganjan od

vlasti, ne vraća se u Jugoslaviju, već odlazi u Pariz u Francusku, gdje je tokom boravka

diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes

Etudes Internationales) u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti

Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, kada je bio etiketiran kao hrvatski

desničar i nacionalist, razni festivali su mu zatvorili vrata

Bilo mu je zabranjeno nastupati i sve njegove ploče povučene su iz trgovina

1976. nakon smirivanja situacije oko njega odlučuje je vratiti u Zagreb gdje završava

studij na Filozofskom fakultetu Nakon završetka fakulteta traži posao ali

zbog sudjelovanja na Hrvatskom proljeću jako ga teško nalazi

1978. nalazi posao u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske

bili su mu onemogućeni sve do 1989. kada mu izlazi album s novim pjesmama, ali bez njegovog imena na albumu

1999. objavljuje knjigu “Pogled iza ogledala” u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi

5. siječnja 2001. imenovan je za veleposlanika Republike Hrvatske u Švicarskoj

2003. ulazi u Hrvatski sabor

u zgradi Hrvatskog sabora spotiče se na stepenicama i pada pri čemu je dobio teške posljedice glave

Hospitaliziran je i podvrgnut operaciji nakon koje pada u komu

U studenom 2007. liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno

nakon 34 mjeseca borbe za život, preminuo je u Zagrebu, u 72. godini života

Arsen Dedić

Hrvatski književnik, pjesnik i kantautor Rođen je 28. srpnja 1938. u Šibeniku u kojem

je završio gimnaziju i srednju muzičku školu U Zagreb dolazi kako bi studirao pravo Studij prava prekida i upisuje Muzičku

akademiju ( 1959. ) na kojoj je diplomirao 1964.

Radio je razne poslove vezane uz glazbu – prepisivač nota, flautist, glazbeni suradnik pri TV i najčešće tekstopisac koji piše za druge

Pjevao je u više vokalnih skupina – Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos

Svirao je u ansamblima popularne i jazz glazbe, vodio svoj vlastiti instrumentalni ansambl – Kvartet flauta

Objavljivao je u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku

Od 1963. je pjevač i solist na festivalima Iste godine pojavljuje se i kao kantautor

(Split), a 1964. objavljuje “Kuću pokraj mora” i “Moderato cantabile”

Objavio je velik broj gramofonskih ploča, od “Čovjek kao ja” (1969.), do CD-a “Na

zlu putu” (2004.) Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik,

producent, dirigent, svirač...

Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone

Autorska pjesma njegov je osnovni izraz Pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme

za dalmatinske klape, pjesme za reklamne spotove

Koncertirao je u većem dijelu Europe, u Sjevernoj i Južnoj Americi, 9 ruskih turneja

Najveći dio njegovog rada je glazba za TV, film i kazalište

Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966.

Slijede velike serije “U registraturi”. “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”...

za svoje filmske, glazbene uradke Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu

nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, te Premio Brel i Porin za životno djelo

Od osnutka je član Glumačke družine histrion Autor je glazbe za gotovo sve histrionske

predstave

Član je društva skladatelja i Hrvatskog društva pisaca

hrvatski je skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni

umjetnik

Rođen je 26. veljače 1937. u Zagrebu

U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb poput

“Zagrebačke španciracije”, “Grič u suncu, Grič u seni”, Trešnjevačka balada”,

Zagrebačko ljeto”, “Zagreb i ja”, Od Selske do vječnosti”, Tango argentino”,

“Trešnjevački plac”, “Stari dečki”...

Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. tajnik Hrvatskog društva skladatelja

Bio je direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe ( 1980., 1981., 1987. )

Od 1972. do 1976. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a od 1982. do 1986. odbornik u Skupštini grada Zagreba

Glazbom se profesionalno počeo baviti 1958. Glazbenu školu nije završio već je samouk Objavio je preko 320 skladbi Za svoj red je primo šezdesetak domaćih i

inozemnih nagrada i priznanja

Sinj, 1937.

Drago Diklić je jazz muzičar, kantautor zabavne glazbe i jedan od najznačajnijih predstavnika zagrebačke škole šansone

Rođen je 1937. u Sinju, a 1941. s roditeljima dolazi u Zagreb

U Zagrebu je pohađao IV. Mušku gimnaziju i usporedno bio đak muzičke škole ( violina, pozauna )

1958. odlazi u inozemstvo ( Njemačka, Francuska, Maroko, Švedska ) što označava početak profesionalnog bavljenja glazbom

Osniva orkestar “Profesionalci” 1962. počinje s komponiranjem vlastitih

kompozicika 1971. preuzima Zagrebački festival

zabavne glazbe Osnivač je i vlasnik jedne od najstarijih diskografskih kuća i muzičke produkcije

ALTA – Zagreb Od 1996. aktivan je bridžist, predsjednik

Zagrebačkog bridge saveza i dopredsjednik Hrvatskog bridge saveza

Festivali

ili Splitski festival jedan je od

najpopularnijih festivala lakih nota u Hrvatskoj Splitske Prokurative , na kojima se festival

održava, znaju zablistati početkom srpnja i postati centar glazbenog svijeta

Prvi Splitski festival održan je 1960. kao glazbeno – modna revija “More-revija-Split” ( na bazenima omladinskog športskog kluba POŠK )

Od 1960. do 1966. “Split” je poznat pod imenom “Melodije Jadrana”

1964. rođena je himna “Nima Splita do Splita” koju pjevaju Tereza Kesovija i Toni Kljaković

Ča nije bija pametan ti stari rimski cara ime mu je, sami znate, Dioklecijan,

palac je svoj sagradija da nije zna ni samna najlipšem dilu svita taman usrid Splita.

Nima Splita do Splita, to govorim ja,Nima Splita do Splita to van svaki zna.Lipšeg Splita od Splita ne more ni bitod svih mista na svitu najlipši je Split.

A nije lipša ni Atina, Split nedan za njui ča će nam Akropola kad Marjan nam je tu,

furešti kažu da je ovdi lipo ka u snua još im je lipše svima uz žmul našeg vina.

1963. festival se seli na ljetnju pozornicu kina “Bačvice”,a 1967. splitski festival s

ljetnje pozornice kina“Bačvice” seli se na Prokurative

Zlatne godine na Prokurativama su od 1975. do 1980., a za to je bio zadužen Zdenko Runjić Dvadeseti jubilarni Splitski festival 1980.,

kao i njegovi prethodnici, u potpunosti je u znaku tradicionalne dalmatinske melodije

Na festivalu pjevaju Oliver, Meri Cetinić, Mišo Kovač, Novi fosili...

Veliki hit tog ljeta bio je duet Borisa Dvornika i Olivera “Nadalina”

U prolazu, 1981., Meri Cetinić Ne budi me mati, 1981., Novi

fosili Infiša sam u te, 1981., Oliver Vrati se, 1982., Milo Hrnić Ja sam pjesma, 1982., Tereza Zabiravi Espaniju, 1982.,

Zlatko Pejaković Ima jedan svijet, 1982.,

Stijene Karoca, 1982., Oliver Kokolo, 1983., Magazin Skitnica, 1984., Jasna Zlokić Anđele moj, 1984., Oliver Pokora, 1985., Zorica Kondža Vrijeme ljubavi, 1986. Z.

Kondža Ne mogu da ga ne volim,

1986., Magazin...

Došla marka dinaru na more od 1987. do 1991. Zaboravljena ljeta 1992. – 1995. Zvijezda koja pada 1996. – 2002. Novi početak 2003. – 2005. Serenada Splitu 2006. – 2009.

Jucer su opet letile boceOvi put nije bilo zbog CoceSvud okolo kole bilo je staklaNije zbog Danijele nije zbog brataIz čista mira me vatija tipI počea vriđat u lokaluKa da on ne voli moju glazbuI neka lipo idem k vragu

A ja san sve trpija i mućijaIskustvo je reklo bit će tučaČinija san fintu da me nije brigaDok mi nije počea i Split spominjatOnda je meni skočia zivacTip me tia isprovociratI onda sam mu zapiva sve po spiskuJos uvik papam bestimu Splitsku

I moš govorit kontra meneI kontra cilog svitaMa necu da čujen ništaNišta kontra Splita

I tako je onda počela tučaBila je prava luda kućaKatrige su letile medu svitI onda su se tako umisali sviI nisan tija ispalo je takoNa njegovu jednu posla san ga u triA moglo je isto sve lipse zavrsitDa mi nije na kraju spominia Split

Dino je ovaki, Dino je onakiPosli su tako govorili sviDino je opet ispa krivI bit ce kriv dok je ziv

1967. pokrenut je prvi Festival, Festival koji je po svojoj starosti kap u moru prema starosti postojanja klapa, no i ta kap je, u ovom slučaju, jednako važna kao i cijelo more. Ta malena kap pruža nam iz godine u godinu jednako koliko i cijelo more, pruža nam sve ono o čemu je malobrojna skupina ljudi sanjala tridesetak godina ranije, kada je cijeli Festival pokrenut. Iz brojnih pisanih dokumenata, kao i iz usmene predaje, dolazimo do činjenice da je, pored predstavljanja dijela hrvatske kulture, Omiški festival imao još jednu ulogu. Riječ je o zaštiti tradicionalnog dalmatinskog klapskog pjevanja i cijele hrvatske izvorne kulture...

Mali brod koji je zaplovio 1967. sada je već stasao u veliki jedrenjak kojeg se teško može potopiti, čak i kada više ne bi bio okružen onom početnom ljubavlju i vjerom. Budući da bez njih i ne može i ne smije ostati, naš hrvatski omiški jedrenjak ima sigurnu budućnost i jedino što mu od srca možemo poželjeti je:

PLOVI NAM, PLOVI, BRODE OD OMIŠA... STOTINE I STOTINE GODINA...

Prva festivalska priredba u Opatiji održala se 1958. u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner

Opatijski festival bio je smišljen po uzoru na tada vrlo popularni Festival talijanske kancone Sanremo

Od 1973. do 1976. u okviru Opatijskog festivala birao se i predstavnik za nastup na Eurosongu

Festival se ugasio sredinom osamdesetih zbog sve slabijeg interesa publike i interpreta

MIK, festival zabavne glazbe, utemeljen 1964. kao Natječaj Melodije Kvarnera, 1969. nazvan je svojim sadašnjim imenom

Festival nije djelovao od 1987. do 1992., a nije održan ni 2001.

Festival se temelji na njegovanju glazbenog izričaja istarske ljestvice i čakavskog narječja s područja Istre, Kvarnera i sjevernojadranskih otoka

Održava se svake godine u lipnju, i to kao putujući festival u desetak mjesta Istre i Kvarnera

raspisan je natječaj kojim se željelo potaknuti mlade i još neafirmirane skladatelje, tekstopisce, zabavnoglazbene i druge stvaratelje

Iako je natječaj bio otvoren i tekstovima na talijanskom jeziku, tada na njega nije stigao niti jedan takav rad

Stručni sud odabrao je 18 skladbi

održan je od 22 do 23. svibnja 1964. pod nazivom Rijeka ‘64

Iako je Opatijski festival bio već uhodana priredba, MIK je pokazao vitalnost hrabrim iskorakom u druga mjesta :

9. svibnja 1966. održan je u Puli 10. i 11. lipnja 1966. održan je u Rijeci

1967. postao je putujućom priredbom i otada sve do 1969. održavao se u Rijeci, Senju, Kraljevici, Lovranu i Opatiji

Uključivanjem Istre putujuća priredba proširena je na poluotok, tako da je najduži festival gostovau u 16 mjesta

Ciljevi festivala promicanje glazbenika s područja Istre i

Hrvatskog primorja poticati folklorne i druge amaterske

aktivnosti promicati gastronomske i turističke

vrijednosti regije

MIK se održavao u Čavlima, Novom Vinodolskom, Medulinu,Rabu, Kastvu,

Lokvama, Vodnjanu, Novigradu, Poreču, Pazinu i drugim mjestima

Poslije 1986., kada je održan potkraj rujna u Pazinu, Kašteliru, Bujama, Novom Vinodolskom i Rijeci, MIK se zbog

organizacijskih i financijskih okolnosti ugasio

Novi ciklus pokrenut je 1991., kada je u Rijeci održana retrospektiva najpoznatijih

skladbi s MIK-a

U organizaciji obnove MIK-a sudjelovali su Milka Čakarun Lenac, Mirka Cetinskog, Andreja Baše i dr.

Prvi obnovljeni MIK održan je 15. lipnja 1993. u pulskoj Areni

Gradovi domaćini su još Umag, Rab i Rijeka

Festival Zagreb ili Zagrebfest je uz "Opatiju" i "Split" jedan od najstarijih domaćih festivala zabavne muzike. Njegovao je urbani zvuk kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih godina, iz kojeg je kasnije nastala prepoznatljiva zagrebačka škola šansone. Festival Zagreb bio je ne samo jedna od najpopularnijih pozornica za velika imena domaće zabavne muzike, nego i festival najznačajnijih domaćih autora šansona i šlagera. drugi.

Tako su se tokom četrdeset i pet godina zagrebačkog festivala u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" pojavljivali autori i izvođači kao: Arsen Dedić, Drago Diklić, Hrvoje Hegedušić, Ibrica Jusić, Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdenka Vučković, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Ljupka Dimitrovska, Zrinko Tutić,, Jasna Zlokić i brojni drugi

Nakon posustajanja tokom 1990 ih godina, uzrokovanoj općom krizom u domaćoj šlageristici i općenito muzici kod nas, festival se orjentira prema

urbanoj šansoni zagrebačkog, gradskog tipa za poseban, srednje veliki, gotovo elitni krug

slušateljstva, mahom srednje i mlađe srednje generacije

Porin

je najuglednija diskografska nagrada u Republici Hrvatskoj

Ustanovljena je 1993., a redovito se godišnje dodjeljuje od 1994.

Idejni začetnici i pokretači nagrade su diskograf Veljko Despot, skladatelj

Zrinko Tutić i novinar Dražen Vrdoljak Utemeljitelji su Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija, HRT i Hrvatska diskografska udruga

nominirane predstavnike svih glazbenih žanrova, od zabavne glazbe, popa i rocka, pa

sve do etna, jazza i klasične glazbe Diskografska nagrada Porin je samostalna

strukovna nagrada u kojoj profesionalci nagrađuju profesionalce, budući da stručno biračko tijelo bira najbolje među sobom

Biračko tijelo čine svi oni kojima su strukovne udruge poklonile povjerenje i

predložile ih na popisa birača ( profesionalni glazbenici, skladatelji, glazbeni urednici i

producenti, aranžeri, ton majstori, kritičari )

Simbol nagrade u obliku je staklene statue visoke oko 30 cm koju je kreirao

Ivica Propadalo, a autor glazbenog identiteta je Alfi Kabiljo