IRFAN KLICA

UPOZNAJ SUFIZAM "DA BI GA VIE VOLIO"

Abdullah ibn Abdullah

UVOD

Hvala Sveznajuem, koji Svojim robovima samo ono to e ih usreiti, ako po tome rade! I neka je salavat na Njegovog Poslanika s.a.v.s. koga Allah posla da izvede ljude iz tmine na svjetlo!

Musliman je stoljeima vladao svijetom, ne zato to je posjedovao oruje koje nisu imali drugi, nego zato to je u srcu nosio ispravnu vjeru koja mu je omoguila da jasno sagleda svoju ulogu i misiju na ovom svijetu.

Najbitniji uzrok nazatka poznih sinova tog slavnog djeda je njihovo udaljavanje od Allahove upute. Milioni muslimana prodaju ahiret za dunjaluk, oslanjajui se na truhle kosti evlija umjesto na Allaha, kruei oko mezara umjesto oko Kabe, uzimajui krane, idove i murike za zatitnike umjesto Allaha, Poslanika i muslimana!

Postoje razni stepeni irka, tmine nad tminama i ponori nad ponorima. Islamska ulema taj posvemanji mrak mora odagnavati iz srca, i korov irka posvuda mora sasijecati.

Cilj ovog pisanja nije kritika, nego bratski savjet brai sufijama, skidanje koprena sa oiju, i vraanje onome s ime je doao Allahov Poslanik s.a.v.s. Molim Allaha da ovaj trud stavi na vagu mojih dobrih djela!

NASTANAK I RAZVOJ SUFIJSKIH POKRETA

Rije "sufizam" je preuzeta iz grkog jezika od rijei "SOPH", to u prijevodu znai mudrost. Neki pak tvrde da joj je porijeklo od nekih drugih rijei, meutim sva druga miljenja su manje osnovana.

Sufizam i tesavuf nisu postojali u vrijeme Allahovog Poslanika s.a.v.s.niti u vrijeme ashaba. To je uljez koji se meu muslimane uvukao iz neislamskih civilizacija koje su dole u dodir s njim.

"Ako dobro prouimo sufijsko uenje, u prvo vrijeme njegove pojave kao i u novije vrijeme, i izjave njihovih prvih elnika, kao i naih savremenika, koje su zabiljeene u starim i novijim sufijskim djelima, vidjeemo da izmeu njega i uenja Kur'ana i sunneta postoji ogromna razlika. Nita od sufizma ne nalazimo u ivotu Allahovog Poslanika s.a.v.s. niti u ivotu njegovih ashaba

1

Naprotiv, primjetiemo da je sufijski nauk preuzet od kranskih svetenika, hinduskih brahmana, jehudskih monaha i budistikih isposnika." [1]

Tako npr. u rilanki i u nekim drugim azijskim zemljama, postoje mezari kojima dolaze i "muslimanski" dervii i budisti i hindusi, i svi oni se dovom obraaju mrtvim kostima u tim grobovima, to jasno ukazuje da je sufizam mjeavina asketizma raznih vjera, filozofija i kultura. Kulturni islamski centar rilanke je tampao spisak s 45 islamskih praznika i imena mjesta koja njihove sufije hodoaste i kod njih obavljaju hadd. [2]

Prvi ko se prozvao sufijom je Abduke Abulkerim 210. god. po hidri. Istoriari prenose da je on pripadao jednoj i'itsko-iranskoj sekti, a drugi kau da je upravo on bio glavni elnik kufanskih otpadnika od islama. Kufa se nalazi u blizini Perzije te je vatropoklonstvo koje je prije islama vladalo Perzijom znatno doprinijelo pojavi sufizma, kao i grka filozofija ija su djela uveliko prevoena na arapski jezik upravo u Kufi.

U treem i etvrtom hidretskom stoljeu sufizam prolazi kroz tri sljedee etape:

1. Prvi muslimani u kojima se mogu pronai neki simptomi sufizma su bili poznati po iskrenosti u isposnitvu do te mjere da je to prerastalo u vesvese. Oni su bjeali od dunjaluka i pretjerano se odavali ibadetu to je bilo opreno onome emu je pouavao Allahov Poslanik s.a.v.s., zato je on tako neto osporio grupici ljudi koji su pitali za njegov ibadet. Rekao im je: "Ja postim, ali i mrsim, klanjam none nafile, ali i spavam, oenjen sam, jedem meso, i onaj ko postupa suprotno mom sunnetu nije od mene."

Tako su postupali i ashabi i tabeini. Nisu zapostavljali ni znanje ni injenje dobrih djela, ni ibadet, ni rad za dunjaluk. estoko su osuivali novotarije. Tako se Ibn Mes'ud estoko suprostavio grupnom obavljanju zikra.

U tom periodu se pojavljuju neki struni sufijski izrazi koji do tada nisu bili poznati, javlja se uvjerenje da je osnovni izvor spoznaje "kef" (otkrovenje), kao i tvrdnja da sufijski ejhovi mogu initi razna natprirodna djela.

2. U drugoj etapi dolazi do zastranjivanja u idejnom pogledu. Tekstovi Kur'ana i sunneta se poinju komentarisati onako kako to odgovara idejnom usmjerenju sljedbenika odreene sekte.

U sufijskim kruoocima se pojavljuju, do tada nepoznati pojmovi, kao to su: vahdetul vudud (ubjeenje da postoji samo jedno postojanje), fena'a (utapanje ovjeka u Boga), itihad (spajanje ovjeka s Bogom), hulul (tvrdnja da se Bog oliio u Svom stvorenju), sahv (opijenost ibadetom), murid (uenik), 'arif (onaj ko je spoznao), mekamat (stepeni), i dr. Njihovi najpoznatiji uenjaci u tom periodu su: Ebul Jezid El-Bistami (umro 263. g. po hidri) i Zun-Nun El-Misri (245. g.h.) i dr.

Prenosi se da je Bistami rekao: "O Ti koji si ja, ve sam se sjedinio s tobom. Neka sam ja slavljen, neka sam slavljen! Kako sam ja samo uzvien!"

3. U treoj fazi, sufizam se uveliko mijea s grkom filozofijom i poprima veoma opasne konotacije. 2

Do izraaja dolazi uenje o hululu, itihadu i vahdetul vududu. Zagovara se filozofska ideja o tome da postoji samo Allah, a sve drugo je samo privid.

Krajem treeg stoljea tesavuf je ve formiran kao cjelovito uenje. Ebu Mugis El-Husejn ibn Mensur El-Halad, iji je djed bio zoroastrista, poinje iriti nevjernike ideje o hululu i itihadu i obznanjuje sufijsku akidu (vjerovanje) zbog koje ga erijatski sud osuuje na smrt. Smrtna kazna je izvrena (309. g. po hidri).

Meutim, njegove ideje ostaju. ejtan u svojim redovima iznalazi one koji e njegov nauk iriti. I sufizam se, poput korova, nastavlja iriti Iranom, Irakom i drugim krajevima islamskog svijeta.

U etvrtom stoljeu po hidri, sufizam stie u Egipat i Alir, gdje se poinju graditi i prve tekije. Iranski sufija Ebu Seid Muhammed Ahmed El-Mejhemij (307-430. h.g.) udara temelje na kojima e se formirati razni derviki redovi.

Dakle, sufizam je 300 godina nakon objave Kur'ana, poeo pokazivati svoje pravo lice, koje je ranije prekrivao strahujui od islamskog maa, koji je dok su ga nosile ruke ashaba sasijecao sve novotarije u korijenu. Ideje prvih sufija poinju davati plodove, i eri'atski sudovi imaju puno posla sa jereticima.

Od svoje pojave pa sve do prvih javnih istupa u etvrtom hidretskom stoljeu, nijedan arap nije prihvatio sufizam. Svi su oni porijeklom iz Perzije.

U estom hidretskom stoljeu mnogi sufijski ejhovi tvrde da vode porijeklo od Muhammeda s.a.v.s. i svaki od njih zasniva zaseban tarikat. Tako se u Iraku javlja Er-Rufa'i, u Egiptu El-Bedevi (ije je porijeklo tadanjim Egipanima bilo potpuno nepoznato).

U sedmom i osmom hidretskom stoljeu sufijska fitna doivljava kulminaciju. Osnivaju se posebni kruooci dervia i na sve strane se nad grobovima grade turbeta i kubbeta i to pod blagoslovom Fatimija koji su vladali Egiptom i jo nekim pokrajinama islamskog svijeta.

Sufizam dobija svoj dananji oblik izmeu petog i estog stoljea, u vrijeme Ebu Hamida El-Gazalija (450.-505. h. G.) roenog u perzijskom gradu Horasanu. Gazalija je bio veliki borac protiv filozofskih uenja, ilmul kelama i uveliko je sufijsko uenje pribliio islamskom, da bi se na kraju u potpunosti odrekao sufizma. Peto hidretsko stoljee za sufizam predstavlja pravi procvat koji se iz Irana poinje iriti prema ostalim dijelovima islamskog svijeta.

U to doba se javljaju Kaderije i Rufaije, kao i poznati uitelj sufizma Es-Suhraverdi ihabu Ed-Din Ebu el-Futuh Muhjuddin ibn Hasen (549.-587. h.g.) kojeg je pravedni halifa Salahuddin El-Ejjubi zbog nevjerstva pogubio.

Isto tako pojavljuje se Ibn Arebi (560.-638. h.g.) samozvani "zadnji evlija", koji obnavlja uenje o vahdetul vududu, tj. samo jednom postojanju i o tome da se sva Boija svojstva mogu oliiti samo u ovjeku kada se on utopi u Bogu.

3

A to se tie Bosne, sufizam se u njoj javlja dolaskom Osmanlija. "Osmanlijska drava je dervikim redovima davala podrku ak i slubenim aktima, to je doprinijelo irenju sufizma, praznovjerja i izopaenih ideja kod neukog svijeta. Meutim, Allah s.v.t. je na Sebe preuzeo obavezu da e uvati ovu vjeru sve do Sudnjeg dana. I kada god nastupi period nazadovanja i zastranjivanja u vjeri, uini da se nae ulema koja e ummet vratiti ka pravom putu." [3]

VEZA IZMEU SUFIZMA I I'IZMA

Sufizam je i'itsko edo, strano islamskom uenju. Prvi sufija je bio Perzijanac, Abduke Abdulkerim, i'ija i elnik kufanskih otpadnika od islama. Prvo arapsko mjesto u kome se pojavio sufizam je bila Kufa, koja se nalazi u blizini Perzije. Sufizam se od svoje pojave pa sve do etvrtog hidretskog stoljea nema ni jednog pristalicu meu arapima. Sve sufije tog vremena su porijeklom iz Perzije.

Na zemaljskoj kugli ne postoji drava u kojoj ima vie sufizma od Irana.

Izmeu sufizma i i'izma postoji vidna veza. I jedni i drugi se najee pozivaju na Aliju r.a. koji je za sufije prvi kutb, a za i'ije prvi evlija.

Sufije su ideju o kutbovima i ebdalima preuzeli od i'itske sekte ismailije. Vjera u bezgrijenost sufijskih evlija je preuzeta iz i'itskog vjerovanja u bezgrijenost njihovih imama.

SUFIJSKE SEKTE (TARIKATI)

Sufije imaju veoma mnogo tarikata. Gotovo da nema muslimanske zemlje, a da u njoj nema sufija. Posvuda nalazimo njihova svetita, kabure njihovih evlija kod kojih veoma mnogo ljudi ini irk. Oni brino uvaju kaburistane, obilaze ih, ponekad ih osvjetljavaju, nad njima podiu turbeta ili kubeta, polau na njih cvijee, ili pak, oko njih tavafe i prizivaju ih.

Egipatski "Meihat dervikih redova" je 1989. god. izdao tabelu sa 72 priznata dervika reda.[4] A svaki od njih se raslojio na nekoliko desetina ili pak, stotina manjih tarikata. Tako se npr. jedan od egipatskih ogranaka azilijskog tarikata koji se zove "hamidije azilije", pocijepao na hiljadu drugih sekti. Sljedbenike svih tih mnogobrojnih podsekti moete vidjeti kod turbeta i mezara tobonjih evlija. Tako su se i neke od velikih egipatskih damija preobratile u kaburistane njihovih evlija kod kojih se ini svakovidni vid irka.

Isti je sluaj i sa Sudanom u kojem se sufizam javlja tristotine godina nakon hidre Allahovog Poslanika s.a.v.s. U Sudanu, ali i u svim drugim mjestima, kolonijalisti svesrdno podravaju sufizam, jer on nikada nije bio prepreka njihovoj ekspanzionistikoj politici. Naprotiv, historija nam svjedoi da je na elu engleske kolonijalistike vojske koja je porobila Kartum porazivi vojsku halife Mehdija u bitci (Um Dibukrat) stajao ejh jednog poznatog dervikog reda.

Sufizam je umrtvio sudanske mase, koje su morale biti slijepo poslune ejhovima, 'poput mrtvaca u rukama onoga ko ga gasuli'. Ako je ejh kazao 'da je sino hodao po nebesima', ili 'da mu je Poslanik

4

s.a.v.s. u snu naredio da radi tako i tako', tu nije bilo pogovora. Takvo stanje je potrajalo sve do 1917. god., kada veliki islamski uenjak Ahmed ibn Hader poinje razotkrivati pravo lice sufizma, pozivajui u pravi islam i najavljujui rat kubetima i graevinama nad mezarima kod kojih se uveliko ini irk. Tada je u Sudanu takvih turbeta bilo vie nego damija. U jednom selu od 5000 stanovnika je bilo 99 turbeta, a damija nije bilo ni 10. Sufije su Ahmedovom pozIvanju davale nevien otpor, ali Allah s.v.t. je htio da sunce iste vjere iznova zasija sudanskim nebom, i da ista akida iznova zauzme mjesto koje joj pripada u zajednici muslimana. I 1986. god. islamske partije u sudanskom parlamentu dobivaju preko 50 mjesta, nakon to su imale samo jedno. Plodovi islamskog da'veta poinju sazrijevati u svijesti ljudi. Iznova se trai da Sudanom vlada erijat, da zaivi isti i izvorni islam. Islam koji je svoje sljedbenike jedan put uinio voama ovjeanstva. Budi se uspavni div. Islam e iznova imati tlo pod nogama, onoga ko e ga tititi nakon to je ivio kao jetim, obezglavljen bez domovine, bez oca i majke. I (tek) tada ustaje Amerika i cijeli kranski svijet u osudi Sudana. Tada se on proglaava stjecitem fundamentalista. Zapitajte se zato bezbonom svijetu nije smetao podervieni Sudan? Naravno, odgovor je jednostavan, jedno mranjatvo nikada nije smetalo drugom mranjatvu? Zajedno ne mogu samo istina i zabluda, svjetlost i tmina. To je Allahov zakon.

Ni u Nigeriji stanje nije nita bolje. U njoj ima preko 10 000 000 sufija tidanijskog tarikata.

U Maroku i Sjevernoj Africi ima oko 10 000 000 sljedbenika hatmijskog reda. U Pakistanu i Indiji ima veoma mnogo dervia koji pripadaju redu zvanom Pirilvije. Oni zastranjuju u odreivanju uloge i poloaja Allahovog Poslanika s.a.v.s., prizivaju umrle ejhove kada se nau u nevolji, pokazuju veliko neprijateljstvo prema sljedbenicima sunneta, prinose rtve kod mezara svojih evlija, obilaze ih u odreeno doba godine i upuuju im dove.

Takvo je stanje i u mnogim drugim krajevima islamskog svijeta. Posvuda irk i mranjatvo.

Pa neka te ne zavaravaju ni nae bosanske sufije. Tragovi irka se naziru i kod nekih od njih, na Ajvatovici koja je za njih mali hadd, kod turbeta sedmorice brae u Sarajevu, u Kariima u koje je odlazak jedanput godinje ibadet, u tekijama, kod mezarja koje oni podiu po Sarajevu, Travniku, Tenju i dr., ako treba i od sredstava namijenjenih za obnovu damije. Posvuda isti simptomi, ista bolest, ista zabluda i isti millet.

Poto je nemogue pobrojati sve dervike redove, jer im broj ne zna niko osim Allah s.v.t. zadovoljit emo se pomenom najpoznatijih.

1. Kaderije ili Dejlanije

Tvrdi se da im je osniva[5] Abdulkadir Gejlani (umro 561. h.g.) kome se pripisuju djela koja ne moe initi niko osim Allah, kao to su: oivljavanje mrtvih, poznavanje gajba (tajanstvenog), odreivanje ta e se desiti u svemiru i za ivota, a i nakon smrti. On je, kako to tvrde dervii, svojim muridima propisao odreene zikrove i virdove. Govorio im je (?): "Ko se nae u nevolji neka od mene trai pomo, pa u mu olakati"[6] Mezar mu je u Bagdadu i posjeuju ga velike skupine sufija traei u tome bereket i oni mu svake godine prave mevlude.

2. Rufa'ije5

Njihov osniva je Ebul Abas Ahmed ibn El-Husejn Er-Refa'i (580. h.g.), za koga tvrde da posjeduje boanske osobine, da je kutb nad svim kutbovima, i na Zemlji i na nebu, da svih sedam nebesa nosi na svojoj nozi, kao to nosi obinu halku.[7] Rufa'ije svoje "keramete" dokazuju probadanjem sabljama. Zajedniko im je sa i'ijama to to i jedni i drugi vjeruju u Daferov kitab, u dvanaest imama, da je trinaesti imam Ahmed Er-Rufa'i, i jedni i drugi oplakuju auru. Ovaj tarikat se podijelio na tri sekte: bazije, melekije i hubejbije.

3. Ahmedije ili bedevije

Osniva ovog tarikata je najpoznatiji egipatski "evlija" Ahmed El-Bedevi, koji je roen u jednoj i'ijsko iranskoj porodici, a umro 624. h.g. u Iraku, gdje je pokopan i iji kabur svake godine posjeti preko 3 000 000 Ahmedija. Sljedbenici ovog tarikata su izali iz okvira islama. Svo njihovo uenje je zatrovano mnotvom idolatrije i novotarija od kojih je islam potpuno ist.

Njih ima u Egiptu i mnogim dijelovima Evrope, a obino se prepoznaju po crvenoj 'poi' koju zamotavaju oko glave. Tarikat im se pocijepao na esnaest sekti.

4. Bektaije

Ovaj tarikat se proirio meu Osmanlijama, a i danas postoji u Albaniji. Njihovo uenje je blisko uenju i'itskih sufija.

5. Mevlevije

Osniva mevlevijskog reda je iranski pjesnik Delaludin Er-Rumi (umro 672. h.g.). Pokopan je u turskom gradu Konji. Sljedbenici ove sekte se razlikuju od ostalih dervia po tome to u toku zikra pleu u krugovima. Ovaj derviki tarikat je bio uveliko rasprostranjen u Turskoj i nekim dijelovima Zapadne Azije, a danas se mogu pronai samo neke od njihovih tekija u Turskoj, Halepu (Sirija) i nekim dijelovima Maroka.

6. Nakibendije

Osniva ove sekte je ejh Behauddin Muhammed ibn Muhammed El-Buhari, poznat kao ah Nakibend (umro 791. h.g.). Njegov tarikat se rairio u Iranu, Indiji i zapadnim dijelovima Azije.

Mnoge dervike sekte su iezle, a u okrilju sufizma su se javljale druge, manje poznate sekte, kao to su: Tidanije, Kadijanije, azilije, Kana'ije, Kajrevanije, Murabitije, Bebeije, Senusije, Muhtarije, Hatmije i dr.

I svaka od njih tvrdi da je samo ona na pravom putu, a u stavri su sve u zabludi, i ni s jednom od njih nije doao Allahov Poslanik s.a.v.s. i od svih njih je islam ist. sa Hidajet Talic i Anes Papi .

6

VASPITNE MJERE KOJIMA SE DERVII PODVRGAVAJU

ejhovi svoje sljedbenike prevaspitavaju na jedan poseban nain. Od njih trae slijepu pokornost. Posluaj ta od njih trae, pa sam donesi sud o svemu. Evo samo nekih od njihovih zahtjeva:

U ejhovom prisustvu budi kao mrtvac u rukama onoga ko ga gasuli; bez dozvole nema pogovora, ni pokreta ni prie.

Onaj ko svome ejhu kae: 'Zato?' nikada nee uspjeti.

Ako tvoj ejh uini neto nepristojno, znaj da je njegova nutrina potpuno ista.

Onaj ko nema ejha, ejtan mu je ejh.

Nipoto ne prezirite to to neki od evlija ne klanja s vama u dematu. Postoje ljudi koji svaki namaz klanjaju van zemlje u kojoj ive. Neki od njih svaku dumu klanjaju u haremu Mekke ili kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., a neki pak klanjaju svaki akam na Zul Karnejnovom zidu ili na brdu Kaf

Ne drui se s onim ko nevoli tvoga ejha.

Od ejha ne skrivaj nita to ti padne napamet, i bez njegove dozvole se nemoj eniti niti putovati. Muridu je haram da pita

ejh El-Dunejd je svoje muride savjetovao da ne budu zaokupljeni: 'sticanjem opskrbe, izuavanjem hadisa (Poslanikovog s.a.v.s. sunneta), enidbom'. On isto tako od njih trai da ne itaju, ne piu, jer je to krai put do spoznaje.

Ovo su samo neke od metoda kojima odgajaju svoje muride i pripremaju ih na slijepo slijeenje njihovih zabluda.

Eto, tako sufijski ejhovi odgajaju svoje muride. Postavljaju temeljna pravila koja treba da u potpunosti upokore pristalice njihove sekte. Od obinog dervia se trai slijepa pokornost: da bude samo alatka u rukama nekoga ko za njega misli. On treba da pokorno i bez ikakvog razmiljanja radi ono to mu se servira. I tako neuki slijepo slijede zalutale, ljube im ruke, pred njima osjeaju strahopotovanje, od njih odlaze povijajui svoje vratove. Njihov glas ne smije se uti. ejhu se vjeruje sve, jer je on, za njih, nepogrjeiv.

Sve su to prepredene zamke kojima ejhovi skrivaju svoje neznanje i zavode potpunu vlast nad umovima i srcima obinog svijeta.

Gdje to u Allahovoj s.v.t. vjeri stoji da svako mora imati ejha? Islam ne trai slijeenje nikoga osim Allahovog Poslanika s.a.v.s. Muslimanu je jedini uzor on, a od drugih se znanje uzima samo ako ono nije u protivrjeju s njegovim sunnetom. Dakle, od nas se trai slijeenje ispravnog programa, a ne slijeenje osobe. U islamu nema slijepog slijeenja. Allahov Poslanik s.a.v.s. se u potpunosti slijedi samo zato to ga je Allah sauvao od grijeha, a od svakog drugog se uzima i odbacuje. Muslimanu je

7

dovoljno da prisustvuje dersovima raznih alima i da od svih njih uzima znanje. To je ono to se od njega trai: da upozna svoju vjeru, a ne da slijepo slijedi osobu, ma ko ona bila.

ejh moe izai i go na mimberu i u takvom stanju odrati hutbu, moe poput faraona tvrditi da je 'on bog' kao to je to uinio njihov ejh Hallad, moe tvrditi da jednim korakom obie zemaljsku kuglu, da je hodao po nebesima, i da radi ono to ne moe initi niko osim Allaha s.v.t., a murid sve to treba da povjeruje, i to bez ikakvog pogovora, i ijednog pitanja. ejh je za njih nepogrjeiv, njegova nutrina je ista, a udesa koja radi su kerameti.

Ako se sufijama prigovori, rei e: "Naravno, samo su oni tako neto u stanju, jer samo oni 'poznaju' tajna znaenja Kur'ana." sa Anes Papi i 2 drugih .

OSNOVE SUFIJSKE VJERE

Sufije imaju svoj akaid, svoje vjerovanje u Boga, svoje razumjevanje poslanstva, svoj sud o evlijama i svoje vienje svijeta. I njihovo vjerovanje ovisi o tarikatu koji slijede. Ovdje iznosimo samo osnovna ubjeenja veine sufija po pitanju njihovog odnosa prema Allahu s.v.t., Njegovoj vjeri, Poslaniku s.a.v.s., evlijama, dennetu, dehennemu, Iblisu, faraonu, virdovima, zikru, ibadetu, dovi, i sl.

SUFIJSKA VJERA U ALLAHA S.V.T.

Neki od dervia slijede e'arijski ili maturidijski pravac u pitanju Allahovih s.v.t. svojstava i imena, drugi tvrde da se sufija utapa u Allahovo s.v.t. bie i s Njim sjedinjuje, a trei smatraju da ima samo jedno postojanje, te su irenjem ideje o hululu, ittihadu i vahdetul vududu potpuno izali iz okvira islama.

1. Hulul i ittihad

Prvi zagovornik hulula i ittihada je bio Hallad i u tom uenju je vidan uticaj indijsko-kranskog asketizma. Sjeme koje je posijao Hallad i danas, poput korova klija. I danas ima dervia koji vjeruju u 'hulul', tj. da se Bog utjelovljuje u biu sufije i da se sufija sjedinjuje s Bogom do te mjere da iezava sve to ih je nekada razdvajalo. Otuda su, neki od njih u stanju 'opijenosti' izrekli nevjernike rijei, poput onih koje je izgovarao faraon: "Ja sam bog", i "U mom dubbetu nema nikog osim Allaha".

2. Vahdetul vudud

'Vahdetul vudud' je ideja koju je Iblis prvi puta zasijao u glavi Muhjuddina ibn 'Arebija. Tako je on poeo govoriti o 'samo jednom postojanju'. Po njemu ne postoji nita osim Allaha, da bi potom za sve postojee ustrdio da je sve to Allahovo bie. Govorio je 'da je Allah stvorenje i da je stvorenje Allah!?' Jednom prilikom je rekao: "Allah mene hvali, i ja Njega hvalim. Ja oboavam Njega i On oboava mene." A za svoju knjigu "El Futuhat el-Mekkije" kae da je ona od Allaha s.v.t.!?

Ebu Jezid El-Bistami je govorio: "Da mene jedanput vidi, bolje ti je nego da vidi Allaha hiljadu puta."

8

Kada je jedan ovjek pokucao na njegova vrata on je uzvratio: "U kui nema nikog osim Allaha."

Jedan drugi sufijski ejh bi prilikom oblaenja svoga dubeta govorio: "U dubbetu nema nikog osim Allaha."

Hallad, sufija kojem je sablja erijata odsjekla glavu zatrovanu nevjernikim idejama, je tvrdio 'da su mu lino od Allaha s.v.t. stizala pisma koja je Allah napisao Svojom rukom'.

Neki dervii smatraju da je mogue vidjeti Allaha i na dunjaluku. Ed-Dusuki je izjavio: "Ja sam na nebesima vidio svoga Gospodara. Govorio sam s Njim, dok je On bio na Svome Kursu (prijestolju)."

Eto oni mogu ono to poslanici nisu mogli, Musa a.s. kojeg je Allah odlikovao nad ostalim svijetom, je molio Allaha da mu se pokae, kako bi Ga vidio. Posluaj ta mu Allah s.v.t. kae: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" "Ne moe Me vidjeti" ree -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"

"O Musa", - ree On "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom"[1]

SUFIJSKA VJERA SE SASTOJI OD ERIJATA I HAKIKATA

Islam, po miljenju sufija, se sastoji od dva dijela:

- Vanjskog koje se naziva erijatom (Allahovim vjerozakonikom) i

- Tajanstvenog koji se naziva hakikatom (stvarnou).

erijat je, za njih, samo kapija na koju ulazi svaki musliman, a hakikat je iznad erijata i do njega mogu dospjeti samo odabrane sufije. Tako je njihov sufizam satkan od ta dva dijela islama. I kada im se iznesu jasni dokazi, oni za njih imaju nekakva 'tajanstvena znaenja' koja ne zna niko osim njihov ejh. Na taj nain dovode cijeli islam u pitanje. A kada je Ebu Bekr r.a., upitan za znaenje ajeta koje mu je bilo nejasno, rekao je: "A koje e me to nebo zakloniti, i koja e me to Zemlja na sebi nositi, ako ja o Kur'anu kaem ono to ne znam?!" Meutim, zavirite u Mesneviju koju oni nazivaju najboljim komentarom Kur'ana, pa ete vidjeti kako sufije tumae Kur'an!

Navodimo samo jedan primjer njihovog iskrivljavanja Kur'ana. 106. ajet sure Bekare, koji je Korkut preveo ovako: "Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne donesemo", a ejh azilijskog reda, Ebu El-'Abbas El-Mersij (umro 1287. h. god.) ga tefsiri ovako: "Mi nijednog evliju ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da boljeg od njega ili slinog njemu ne dovedemo"

9

SUFIJE I POSLANIK S.A.V.S.

Meu sufijama postoje i oni koji smatraju da je stepen do koga su se oni uzdigli iznad derede do koje je doao Allahov Poslanik s.a.v.s. zato to on nije poznavao elnike tesavvufa, kako to izjavljuje uitelj sufizma El-Bistami. On kae: "Mi smo zagazili u more na ijoj su obali zastali Allahovi poslanici."

Neki od njih vjeruju da je Muhammed s.a.v.s. prvo Allahovo stvorenje, vrhunac svemira i da su od njegovog nura stvoreni nebesa, Zemlja, Ar, Kursijj i sva ostala stvorenja, a da za to nalaze nijedan valjan dokaz.

Ebu Jezid El-Bistami je govorio: "Neka sam ja slavljen, neka sam slavljen, kako sam ja samo uzvien! Allaha mi, moj bajrak je vei od Muhammedovog! Pod mojim bajrakom su svi vjerovjesnici od ljudi i dinna!"

A drugi tvrde da njihovi ejhovi Poslanika s.a.v.s. vide u budnom stanju. To se samo njima 'deava'. Poslanika s.a.v.s. nakon smrti i ukopa niko od ashaba nije vidio, ali eto danas meu derviima ima i onih koji su bolji od njih i tako neto mogu. Da nas Allah sauva od takvih gluposti.

Ahmed Et-Tidani, (1815. god.) je tvrdio da se susreo s Poslanikom s.a.v.s. i s njim direktno razgovarao, pa mu je Poslanik s.a.v.s., rekao da ui slijedei salavat: "Allahumme salli 'ala sejjidina Muhammedinil fatihi lima aglika, vel-hatimi lima sebeka, nasiril-hakki bil-hakki, el-hadi ila siratikel-mustekim, ve 'ala alihi hakka kadrihi ve mikdarihi el 'azim.", i rekao mu: "Ko ga proui jedanput kao da je prouio Kur'an 6000 puta.[2] Svaki komentar na ovo je suvian.

SUFIJSKE EVLIJE

Po islamskom uenju, svaki musliman koji se pokorava Allahu, ostavlja ono to mu On zabranjuje i slijedi sunnet Njegovog Polsanika s.a.v.s., je evlija. U Kur'anu i sunnetu se nigdje ne kae da su kerameti dokaz da je neko evlija.

Meutim, sufije po pitanju evlija imaju vie stavova. Jedni ih smatraju niim od Allahovih poslanika, drugi ih uzdiu iznad njih, trei ih poistovjeuju sa Allahom u svim boanskim svojstvima, tvrdei da evlija daje opskrbu, stvara, oivljava i usmruje, i ima neka zaduenja u svemirskim dogaanjima.

Po njihovom ubjeenju evlije imaju hijerarhiju po kojoj najvei stepen, dereda 'gavsa', zatim 'kutba', pa 'bedela' i 'nedba'. A sve evlije se nou okupljaju u Mekkanskoj peini Hira radi uvida u sudbine.

Ahmed Et-Tidani je rekao: "Allah je u stanju da poslije mene poalje drugog evliju, ali On to nee uiniti, isto kao to nee ni novog poslanika poslati nakon Muhammeda s.a.v.s."

Neki od sufija ne vjeruju u tako neto, ali se 'pribliavaju' Allahu prizivanjem umrlih evlija. Tome ih ue njihovi najvei ejhovi.

Tako je Ed-Dusuki izjavio: "U mojoj ruci je bio dehennem, pa sam ugasio njegovu vatru, i dennet pa sam otvorio njegove kapije. Niko me nee posjetiti, a da ga neu uvesti u dennet zvani Firdevs I

10

nikada evlija nije bio sjedinjen s Allahom, a da s Njime nije razgovarao kao to je Musa a.s. s Njime razgovarao."

Brate, ne vjeruj Ed-Dusukiju nego vjeruj Allahu s.v.t., koji poruuje: "Njegovoj kazni neete umai ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zatitinika ni pomagaa."[3]

Sve je to tako daleko od istog islama u kome evlija ni sebi ni drugome ne moe nikakvo dobro pridonijeti. A tako je mnogo dervia koji tavafe oko mezara evlija i upuuju im dove, to predstavlja irk. To sam svojim oima vidio u jednoj velikoj damiji u Damasku (Sirija). Uzvieni Allah kae: "Samo se Njemu moete moliti! A oni kojima se pored Njega mole nee im se odazvati, kao to ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena."[4]

Zemljom nije hodao bolji ovjek od Muhammeda s.a.v.s., a njemu Allah s.v.t. kae: "Reci: "Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga Njemu ravnim ne smatram." Reci: "Ja nisam u stanju da od vas kakvu tetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim."[5]

Omiljena sufijska mjesta su kaburi evlija. I gdje god oni vode glavnu rije oni podiu kabure, ograuju ih, uljepavaju i osvjetljvaju. A u islamskom svijetu se irk najvie ini kod kabura. Kod njih prizivaju mrtve ejhove od kojih se trai porod, opskrba, kia, srea, uspjeh, i sl. Allah s.v.t. onima koji tako misle poruuje: "Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha traite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! Njemu ete se vratiti."[6]

Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju evlije (zatitnike) i govore: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili."[7]

SUFIJSKI KERAMETI (Malo smijeha...)

Kerameti su nadnaravna djela Uzvienog Allaha koje Allah daje nekome od Svojih dobrih robova. Onaj kome se takvo neto desi je u narodu poznat kao evlija. Meutim, po islamskom uenju pojam evlije je razliit. Svaki vjernik je Allahov evlija. A to se tie nadnaravnih djela, ona sama po sebi nisu niemu dokaz. I kada bi nekoga vidjeli da leti po nebesima bez ikakve letilice, to samo po sebi nije dokaz da je dotina osoba evlija. Moda ga nose ejtani, moda obmanjuje vid onoga koji ga posmatra, moda se radi o sihru i magiji. Zato za nas uopte nije bitno to to je nekom od ljudi dato neko nadprirodno djelo, jer ono samo po sebi nita ne dokazuje. Vjernik gleda u njegova djela, pa ako ona budu u skladu s Allahovom vjerom, onda moe tu osobu smatrati dobrom.

Razlika izmeu kerameta i mu'diza je u tome to se mu'diza deava na molbu nekog od Allahovih poslanika, a keramet nekom od Allahovih dobrih robova. Mnogi ne prave razlike izmeu kerameta i magije koju ine najgora stvorenja koja hodaju ovom zemljom.

11

Meutim, kerameti su kod sufija neto sasvim drugo. To se kod njih postie duhovnim vjebama. Prof. Muhammed Handi nam govori o stavu Hasana Kjafije Pruaka po tom pitanju, pa kae: "Prezirao je dervike ejhove svog vremena, suprostavljao se njihovom uenju, i dolazio im s jasnim erijatskim dokazima. Izmeu ostalog im je govorio: 'Da se keramet postie duhovnim vjebama i ja bih ga postigao'[1]

'Kerameti' nekih dervikih ejhova su tako krivotvoreni i jadni da je suvian svaki komentar. Zato emo pomenuti samo neke od 'kerameta' zabiljeenih u njihovim knjigama, i prepustiti itaocu da o njima sam formira svoje miljenje.

E-a'rani kazuje: "ejh Ibrahim bi pri ulasku u neko nepoznato mjesto, selam poimenice nazivao svakom pojedincu, i malom i velikom, kao da je meu njima odrastao. Potom bi se potpuno go popeo na mimber i odrao ljudima hutbu."

El-Menavi nam govori o kerametima Muhammeda Es-Sa'idija: "Njemu su se dogaali mnogi kerameti, od kojih je i to da bi mu doao lav, pa bi ga on zajahao i na njemu iao kuda god hoe."

A za ejha Ahmeda Es-Sadija kae: "Kada bi ejh Ahmed pao na seddu ostao bi na njoj godinu dana, tako da bi na njegovim leima nikla trava i drugo rastinje."

Jedan od sufijskih kutbova kae: "Da se ne stidim Allaha pljunuo bih na Njegov dehennem i on bi se pretvorio u dennet."

E-a'rani pria o kerametima ejha Jusufa El-'Admija: "Pogledao je u psa pa su ga poeli svi psi sluati i slijediti. Kada bi krenuo svi psi bi krenuli, a kada bi zastao svi bi zastali. Javili su to ejhu Jusufu, pa je poslao ovjeka do tog psa da mu kae: 'Neka si bijedan i jadan', pa su se psi okrenuli protiv njega i poeli ga ujedati. Potom je ejhov pogled ponovo pao na tog istog psa, pa su ga psi ponovo poeli potivati. I kada se pas razbolio, dolazili su mu psi sa svih strana i za njim alosno plakali. Krepao je, pa je tuga za njim meu psima porasla. Posvuda se uo lave pasa. Nekim ljudima je doao ilham (nadahnue) da tog psa pokopaju. I od tada su svi psi koji su ga poznavali, svake godine posjeivali njegov kabur. A kakav bi tek ugled imao ovjek kojeg bi on pogledao?!"

"Ueniku Ebu Jusufa Ed-Dehmanija je umro sin, pa se raalostio. Doao mu je ejh Ebu Jusuf i njegovom mrtvom sinu naredio: 'Ustani', i on je ustao i dugo nakon toga ivio."

Ebu Talib El-Mekij kazuje: "Korak od Allahovog evlije se protee na 500 godina. On jednom nogom stane na brdo Kaf, a drugom na neko drugo brdo i nainivi samo jedan korak obie cijelu zemaljsku kuglu."

Muhammed Ahmed Fergali nam kazuje o kerametu svoga ejha, pa kae: "Jednog dana je krokodil pojeo kerku Muhejmira En-Nekiba, pa je plaui otrao do ejha, koji mu naredi: 'Idi na mjesto, gdje ju je krokodil pojeo i na sav glas ga zovni i reci mu da doe kod mene'. I on ga je zovnuo. Krokodil je izaao iz vode i doao pred ejhovu kuu. ejh je naredio kovau da mu izbije sve zube, a potom krokodilu naredio da iz svoje utrobe izbaci djevojicu, to je on posluno uinio. Potom je ejh od njega uzeo zavjet da vie nikada nee nikoga iz tog mjesta pojesti, i on je sa suzama u oima otiao

12

prema rijeci."

A sada posluaj Allahove rijei: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On ivot i smrt daje, i vi osim Allah nemate ni zatitnika ni pomagaa."[2]

Ebu Nasir Et-Tusi nam kazuje o "kerametima" svoga ejha Muhammeda ibn Alija El-Kitanija, pa kae: "Na tavafu (oko Kabe) je prouio 12 000 puta cijeli Kur'an."

Zamislite, ako je svaki dan prouio cijeli Kur'an koji ima 600 stranica, trebale su mu 33 godine da ga proui 12 000 puta. A onaj ko ga proui prije tri dana nije ga razumio. Tako neto, zaista, niko ne moe osim sufijski ejh!

ejh Et-Tidani za evlije kae: "Ni jedan evlija u dennet nee ui bez obrauna, osim ja."

Egipatski dervi Abdurrahim El-Kanavi pria o kerametu svoga ejha: "Dok smo, jednog dana, sjedili kod ejha, meu nas je s neba siao nekakav duh o kome nita nismo znali. ejh je s njim razgovarao oko sat vremena da bi se on potom uzdigao na nebesa. Pitali smo ga o emu se to radi, pa nam je rekao: 'To je bio melek koji je poinio grijeh, pa je pao s nebesa meu nas da od mene zatrai efa'at (zagovornitvo da mu Allah oprosti). Ja sam to uinio i moj efa'at je primljen te se on ponovo vinuo u nebesa."

Ako povjerujemo ejhu, ta emo onda s Allahovim rijeima u kojima Allah tvrdi da Njegovi meleki ne grijee?

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome to im Allah zapovjedi nee opirati, i koji e ono to im se naredi izvriti."[3]

Pripadnici nekih dervikih redova se udaraju sabljama, i gutaju vatru i time dokazuju da su evlije i da posjeduju keramete.

A u stvari se radi o ejtanskim trikovima kojim obmanjuju neuke. Uzvieni kae: "Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veliao, Mi emo ejtana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug postati;"[4]

Hinduski murici (Sike) su u gutanju vatre i probadanju sabljama vjetiji od tih "naih" dervia, pa hoemo li i za njih rei da su evlije?!

Eto to vam je sufizam. Gomila bajki izmijeanih s kojekakvim virdovima i zikrovima koje nije objavio Uzvieni Allah i s kojima nije doao Njegov Poslanik. I onaj ko u njih povjeruje, taj je, zaista u stanju povjerovati u sve to mu ejh kae. S takvim je lahko manipulisati, jer su u potpunosti iskljuili svoj razum.

Onaj ko vjeruje da mrtvog moe oiviti neko mimo Allaha s.v.t., vei je nevjernik od predislamskih Arapa za koje Allah s.v.t., tvrdi da su vjerovali u to da samo Allah oivljava, daje opskrbu, sputa s

13

neba kiu: "A da ih upita: 'Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potinio?' sigurno bi rekli: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeu? Allah u izobilju daje hranu onome kome hoe od robova Svojih, a nekome i uskrauje; - Allah, zaista, zna sve. A ako ih upita: 'Ko s neba kiu sputa i njome mrtvu zemlju oivljava?' sigurno e rei: 'Allah!' a ti reci; 'Hvala Allahu!' ali veina njih ne shvaa."[5]

Oni su ispravnije razumijevali Allahovu mo, jer su vjerovali da samo Allah stvara, hrani, ravna svemirom, uvodi u dehennem i dennet Pa koliki li je tek onda irk nekih dananjih dervia?!

Onaj ko vjeruje da se Bog utjelovljava u svakom insanu, vei je nevjernik od krana koji kau da se Bog otjelovio samo u Isau i Merjemi. Krani tvrde da postoje tri boga (neuzubillah), a zagovornici "hulula" tvrde da je svako stvorenje bog, jer se bog po njima utjelovio u svemu. Zato neki njihovi ejhovi nazivaju svinji i psu selam i govore: "lebejke ve sa'dejk" to znai 'odazivam ti se gospodaru'. I ta nam je preostalo da kaemo na sve to osim: "Neka ih Allah uputi i oisti njihove umove i srca od takvog smea!"

Nad njihovim "kerametima" se zdrav razum zgraa. Pa zar e, brate dragi, krenuti za takvim luacima i vlastitim rukama se baciti u propast. Zar e umjesto s istog islamskog vrela piti s vrela mitova i bajki. Kloni se deddala koji i od tebe trae da ne ui, ne ita, ne postavlja pitanja, nego trae da pred njima bude kao mrtvac, bez vlastite ideje, volje, linosti. Oni znaju da ne mogu obmanuti uenog i zato od tebe trae da iskljui vlastiti razum kojim te je Allah obdario. A onoga ko progleda nakon to mu um obasja svjetlost znanja oni odbacuju, etiketiraju ga kako se njegova rije ne bi kod naroda prihvatala.

Imam afija, neka je Allah s njim zadovoljan, je rekao: "ovjek koji prihvati derviluk jutrom, nee doekati podne, a da ne postane pravi ahmak."

A onome kome se dopadaju sufijski "kerameti", preporuujemo a'ranijevu knjigu "Et-Tabekat el-kubra", jer je ono prepuno takvih izmiljotina. sa Anes Papi i Hidajet Talic .

SUFIJSKA VJERA U DEHENNEM I DENNET

Pravi sufija od Allaha ne trai da ga uvede u dennet. Za njega je to velika manjkavost. On udi da se s Allahom sjedini, da spozna gajb (tajanstveni svijet) i postigne pravo na upravljanje svemirom. Eto to je dennet sufija.

Isto tako je sa dehennemom. Sufija od njega ne bjei niti Allaha moli da ga od dehennema udalji. To je osobina robova, a sufija je slobodan. A zato bi i bjeali od dehennemske vatre kada vjeruju da im ona nita ne moe, i koja bi se ugasila, ili pak, u dennet pretvorila kada bi neki od sufija u nju uao. Posluajte ta oni o tome kau:

Ebu Jezid El-Bistani je govorio: "Dennet nije nita drugo do djeja igraka." Jedan od njihovih "kutbova" je rekao: "Da se ne stidim Allaha pljunuo bih na Njegov dehennem i on bi se pretvorio u dennet."

14

Moe li zamisliti da je jedan od njihovih ejhova rekao: "Mi Allaha ne oboavamo iz elje da uemo u dennet, niti bojei se dehennema!"

A Uzvieni Allah, Svoje poslanike hvali zato to Ga skrueno mole da ih uvede u dennet i da ih sauva dehennema, pa kae: "Oni su se trudili da to vie dobra uine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni."[1] Tj. nadali su se dennetu i strahovali od dehennema. Pa koga to treba (po)sluati: Allaha s.v.t. ili dervie!? U drugom ajetu Allah s.v.t. nam poruuje: "a Njemu se molite sa strahom i nadom;"[2]

ejh Muhammed Morgani kae: "Onoga ko mene vidi, i onoga ko vidi onoga koji je mene vidio itd. (pomenuvi pet generacija koje su jedne druge vidjele) toga nee dehennemska vatra priti."

Pa ako je on u pravu, pa emu onda Kur'an i sunnet, kakav smisao imaju iman i injenje dobrih djela, kada je onome ko njega vidi sve doputeno i nema ega da se boji. Ebu Dehlu nije bilo od koristi to to je vidio Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a eto dervie e vienje Morganija "spasiti" od vatre. Pa moe li to zdrav razum prihvatiti?!

Eto, tako sufizam iznova protivurjei istom islamskom uenju. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, ni svojoj keri ne moe na Sudnjem danu pomoi, a eto Morgani "moe". Poslanik sallallahu alejhi ve sellem svojoj keri Fatimi radijallahu anha kae: "Fatima, znaj da te ja od Allaha ni najmanje ne mogu zatititi." Time je savjetuje da radi to vie dobrih djela i da se samo na Allaha oslanja, dok ejh Morgani tvrdi da je dovoljno da njega neko vidi, pa da bude sauvan i spaen.

SUFIJSKA VJERA U IBLISA I FARAONA

Sufije veliaju Iblisa, uzdiu ga i prema njemu osjeaju saaljenje. Meu njima i onih koji vjeruju da je najbolji iman Iblisov iman, zato to on nikome nije pao na seddu osim Allahu subhanehu ve te'ala. Njemu je Allah subhanehu ve te'ala oprostio i uveo ga u dennet.

A Uzvieni Allah u Svome Kur'anu jasno kazuje da se na Iblisa rasrdio, prokleo ga, iz denneta protjerao i od Svoje milosti udaljio. Ali, za njih je, i pored svih tih ajeta najbolja akida (vjerovanje) Iblisova akida, zato to on nije pao na seddu stvorenju, Ademu. Oni gube iz vida to da meleki na seddu nisu pali zbog Adema alejhi selam, nego zbog Allahove subhanehu ve te'ala naredbe. Uzvieni Allah za Iblisa kae: "Meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili, osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik."[3]

"on se uzoholio i postao nevjernik."[4]

Tako je i s faraonom. On je, po miljenju sufija, i bolji vjernik i znaniji od Musa alejhi selama, jer je rekao: "Ja sam va gospodar najvei."[5], i time pokazao da je sve to egzistira Bog. Tako je, po njihovom miljenju, faraon, vjernik i zasluuje dennet.

Eto opet sufije jedno, a Allah subhanehu ve te'ala drugo. Onaj ko je itao Kur'an zna da Allah subhanehu ve te'ala, u veoma mnogo ajeta faraona oslovljava kafirom i garantuje mu da e ga uvesti

15

u dehennem, a ve smo vidjeli ta o njemu kau neke sufije, pa da vidimo ta o njemu kae Uzvieni Allah:

"a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrio."[6]

"a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as: 'Uvedite faraonove ljude u patnju najteu!'"[7]

"O velikai", - ree faraon "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, laac!"[8]

SUFIJE I ZIKR

Ono to se danas smatra sufizmom (dervilukom) je uglavnom skup murikih ubjeenja i novotarija u vjeri, kao to je prizivanje Abdulkadira Gejlanija, ili rijei: "meded meded" ili upuivanje dova kutbovima i ejhovima, i grupni zikr uz povijanje za koje u vjeri ne postoji nikakav dokaz.

Sljedbenici svih dervikih tarikata ue zikrove koje su izmislili njihovi ejhovi, i s kojima islam nema nita zajedniko. Svi oni zikr obavljaju zajedniki, doputaju ples, povijaju se desno i lijevo, podiu glas u toku zikra, koriste defove i druge muzike instrumente, prizivaju Allaha imenima koja On sebi nije dao niti Ga je njima prizivao Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.

A Allah subhanehu ve te'ala kae: "Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene."[9]

Podizanje glasa u toku zikra je zabranjeno.

A Uzvieni Allah kae: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previe glasno mole."[10]

Derviki zikr su propisali njihovi ejhovi i oni smatraju da je uenje ba tog zikra ibadet, dok je zikr koji je propisao Uzvieni Allah u Kur'anu ili je njemu pouio Svoga Poslanika, zikr obinog svijeta. Tako su rijei: 'la ilahe illallah', zikr obinih ljudi, a rijei 'Hu' ili 'ah' zikr dervia.

Zato je njihov zikr veoma udan, a ponekad i smijean. Obino ga poinju izgovaranjem rijei 'Allah Allah Allah Allah Allah' (nakibendije ga nazivaju sranim zikrom), da bi neosjetno preli na rije 'ah ah ah ah ah', ili 'Hu Hu Hu Hu Hu' I kao da su potpuno zaboravili rijei Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "Najbolji zikr je: 'la ilahe illallah'!"

Uzvieni Allah kae: "Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova imena kako budu radili, onako e biti kanjeni!"[11] A kada su to rijei: 'Hu ili ah' i sl. bile Allahova imena?!

16

Dervii, naravno, imaju svoje tumaenje Objave. Pogledajte kako oni ovdje iskrivljuju Kur'an, kako bi iznali dokaz za svoje zablude. Navode Allahov subhanehu ve te'ala ajet: "Reci: 'Allah!' Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju." En'am 91, i to im je dokaz da treba zikr initi izgovaranjem rijei 'Allah'. Takav nain iznoenja dokaza je potpuno pogran, i na taj nain se moe nai dokaz za sve. Tako npr. moete Allahovim subhanehu ve te'ala rijeima: "Tako mi vremena, - ovjek je, doista, na gubitku,"[12] dokazati da je svaki ovjek gubitnik u svakoj situaciji. Meutim, to je pogrean nain koritenja dokaza, jer time je misao jo uvijek nedoreena, te se moraju uzeti u obzir i ajeti koji slijede.

Kur'an se ne moe tumaiti neprirodnim isijecanjem pojedinih dijelova iz konteksta koji se ne da ralanjivati. Dervii, namjerno preuuju ajete koji prethode ajetu iz koga oni uzimaju dokaz za svoju zabludu. Oni neukim nee da kau da je ajet koji su oni pomenuli, samo odgovor na upit u ajetu pomenutom prije njega. A sada itajte taj ajet s ajetima koji mu prethode, pa sami zakljuite da li ajet ukazuje na to da zikr treba obavljati izgovaranjem same rijei 'Allah' ili ukazuje na neto drugo.

Uzvieni Allah kae: "Reci: 'A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, - a mnoge i krijete-, i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?' Reci: 'Allah!' Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju."[13] Tj. Reci: 'Allah je objavio Knjigu koju je donio Musa.'

Sufija isto tako kae: "Bojim se da izgovarajui rijei: 'la ilahe illallah' koje znae 'nema boga osim Allaha', ne umrem izmeu negacije i potvrde koje se u njima nalaze. Zato izgovaraju samo Allahovo ime ponavljajui 'Allah' ili umjesto njega izgovaraju linu zamjenicu treeg lica 'hu' (On). Takav nain zakljuivanja je u potpunosti pogrean, jer u vjerodostojnom hadisu se kae da se djela vrijednuju prema namjerama. I niko nee umrijeti kao nevjernik, ako ne bude u srcu nevjernik.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je traio da se samrtnik podsjea na rijei: 'la ilahe illallah', jer e onaj ije posljednje rijei budu la ilahe illallah, ui u dennet." A da postoji ikakva opasnost od smrti izmeu negacije i potvrde, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ne bi traio od samrtnika koji svakog momenta moe umrijeti da izgovara te rijei, nego bi od njega traio da zikr ini izgovarajui samo rije 'Allah', ili pak, zamjenicu treeg lica mukog roda kao to to rade sufije. Naravno, sufijski zikr je u potpunoj suprotnosti s islamskim uenjem.

Zikr je vrsta ibadeta, a sve ibadete je propisao Allah subhanehu ve te'ala. I onaj ko nekome propie nain na koji e obavljati odreeni zikr, ili mu odredi vrijeme ili koliinu, on mora imati za to dokaz u Kur'anu ili sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer je vjerodostojnim putem do nas prenesen hadis: "Ko unese u ovu nau stvar (vjeru) to nije od nje, to mu se odbija."

Propisivanje zikra, njegove kakvoe, koliine ili vremena je iskljuivo pravo Uzvienog Allaha, i svako ko se u to petlja kvarta se u Allahovo. Zato su svi naini zikrova i virdovi koje ne nalazimo u ivotu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem neprihvatljivi, bez obzira ko ih propisao.

A tvrdnja da ejh uzima znanje direktno od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ili pak, direktno od Allaha subhanehu ve te'ala je samo podla la na Allaha subhanehu ve te'ala i na Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. erijat se ne uzima iz snova. Islam je upotpunjen prije smrti

17

Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i niko nam ne treba u njega nita po svome prohtjevu unositi. "

DOVE KOD SUFIJA

Veina sufija pored Allaha subhanehu ve te'ala upuuju dove i vjerovjesnicima, i ivim ili mrtvim evlijama. esto ponavljaju sljedee rijei: 'Ja Resulullah! El-Meded El-Meded Ja Resulullah, alejku el-mu'temed!', a to znai: 'O Allahov Poslanie, pomozi nas, pomozi nas O Allahov Poslanie, na tebe se oslanjamo!' Neki od njih u dovi prizivaju mrtve i govore: 'O Dejlani podari mi opskrbu, o Rufa'i izlijei me, o azili pomozi me!' Takve dove su pravi irk.

Uzvieni Allah zabranio je da se bilo kome pored Njega upuuje dova, pa kada bi se radilo o najodabranijem Poslaniku, ili Allahu najbliem meleku. Dova se upuuje samo Uzvienom Allahu.

"i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik."[14]

"Ako ih upita: 'Ko je stvorio nebesa i Zemlju?', sigurno e rei: 'Allah!', a ti reci?: 'Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?'"[15]

Dova je ibadet isto kao i namaz. I kao to se nikome osim Allahu subhanehu ve te'ala ne moe klanjati, tako se nikome drugom ni dova ne smije upuivati. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kae: "Dova je ibadet."[16]

Tako onaj ko klanja, posti, obavi hadd, ali uz to trai pomo od mrtvih ili od meleka, taj je murik. Ako bude posavjetovan, pa ustraje u svome irku, umro je kao murik, te se ne gasuli, ne klanja mu se denaza, niko od muslimana ga ne nasljeuje, ne kopa se u muslimansko groblje, ne smije se za njega moliti oprost grijeha, jer je poinio veliki irk koji izvodi iz islama. "

DERVII I IBADET

"Tesavvuf se u treem i etvrtom stoljeu javlja zaodjenut u 'ruho' ibadeta, pobonosti i odricanja, to je po islamskom uenju ne samo prihvatljivo, nego i pohvalno, da bi ubrzo nakon toga pokazao svoje pravo lice. Takav je sluaj sa svakom novotarijom. U vjeri se nikada nijedna novotarija nije pojavila, a da na samom poetku nije bila upakovana u islamsko ruho koje je prihvatljivo, pa ak i pohvalno u oima onih kojima se ona nudi."[1]

I meu dananjim sufijama ima onih koji vjeruju da su namaz, post, hadd i zekat ibadeti obinog svijeta, i poto oni sebe smatraju 'elitom' (hasah) ili 'elitom elite' (hasatul-hasah), imaju i svoj ibadet, koji njima prilii. Obino je to utapanje u Allaha ili samo srani ibadet, ili obavljanje svakog namaza kod Ka'be iako on ivi u sasvim drugoj zemlji, i sl. (da nas Allah subhanehu ve te'ala sauva od takvih pomisli). I ako je cilj ibadeta obinog svijeta ienje srca, onda je zikr sufijske elite vezivanje srca uz

18

Allaha kako bi direktno od Njega uzimali znanje Zato je za takve sufije sasvim normalno da veinu noi provedu u grupnom zikru, koji im je propisao njihov ejh, a da ne ustanu na sabah namaz.

Stoga neke dervike sekte smatraju da su njihovi sljedbenici osloboeni od injenja ibadeta koji obavlja obian narod, te za njih ne postoji ni halal ni haram. "Oni su to ve prevazili."

Dokaz za to pokuavaju pronai u 99-tom ajetu sure Hidr tumaei (shodno svojim ejfovima) rije 'jekin' spoznajom. Taj ajet je Besim Korkut (rahmetullahi alejhi) sasvim ispravno preveo: "i sve dok si iv, Gospodaru svome se klanjaj!" I sva islamska ulema se slae u tome da je znaenje rijei 'jekin' smrt. A Kur'an se najbolje tumai samim Kur'anom. Rije 'jekin' nalazimo i u suri Muddesir i to s istim znaenjem.

Uzvieni kae: "'ta vas je u Sekar dovelo?' 'Nismo' rei e bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima uputali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt (jekin) nije dola."[2]

I svako ko smatra da je prije smrti osloboen od islamskih obaveza, namaza, posta i sl. je ve u potpunosti okrenuo lea islamu i izaao iz njegovih okvira. Zato su eriatski sudovi mnoge sufije osudili na smrt zbog otpadnitva od islama.

Ako neko misli da se to deavalo tamo negdje daleko od nas, vara se. Dok je Allahov erijat vladao Bosnom sufije nisu mogle iriti svoje zablude. "Kada se Hamza Bosnevi, ejh Biramijskog tarikata, 968. h. godine osmjelio pozivati sufijskim idejama koje su bile suta suprotnost erijatu, najpoznatije istambulske kadije su ga osudile na smrt. Pogubljenju je prisustvovao jedan od njegovih murida, koji je, tom prilikom, sam sebe ubio noem uinivi sebe kurbanom kojeg prinosi svome ejhu. Meutim, sjeme koje je on posijao nije iskorijenjeno njegovim pogubljenjem. Njegovi muridi koji su sebe smatrali sljedbenicima 'tarikata i hakikata' nastavljaju u Bosni iriti njegovo uenje, sve dok im u kraj nije stao erijatski kadija Hasan Kjafi Pruak i njegovi saradnici, koji su neke od njih osudili na smrt, neke protjerali, dok su se preostali pokajali, tako da im se sjeme zatrlo."[3]

Onaj ko eli provjeriti podatke o sufijskim zabludama neka se obrati na sljedea sufijska djela:

- 'El-Futuhat El-Mekkije', koju je napisao Ibn Arebi,

- 'Kutu el-kulubi' koju je napisao Devni

- 'Et-Tavasin' koju je napisao Hallad.

Ta djela su osnovni izvori 'njihove vjere' i ona su prepuna irka i kufra, tako da su onome ko se na njih osloni dovoljna da ga odvedu na dno dehennema.

Musliman ukazuje na postupke koji predstavljaju kufr ili irk, te kae da je onaj ko radi tako i tako, ili ko vjeruje u to i to, on je nevjernik ili murik. Zato ovdje skreemo panju na to da nisu sve sufije (dervii) nevjernici, niti murici, ali svi su, posigurno, u zabludi. Svi oni rade ono s ime nije doao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i svi ine novotarije. Mnogi ne znaju bit sufizma, a kada bi

19

znali o emu se radi pokajali bi se. I cilj ovog rada je upravo to, ukazati na zastranjivanje, kako bi razumom obdareni razmislio, jer Allah subhanehu ve te'ala kae: "i nastavi savjetovati, savjet e vjernicima, doista, koristiti."[4]

ISLAMSKI STAV PO PITANJU IBADETA

Islam posjeduje preciznu vagu kojom se vrjednuju djela. I samo se njome moe i treba, odvagati svako djelo koje se ini da bi se znalo da li je ono ibedet ili nije. Pa neka i sufije svoje postupke i cio sufizam na nju stavi.

OSNOVNI PREDUSLOVI DA BI NEKO DJELO BILO IBADET

1. Da se taj ibadet ini samo u ime Allaha subhanehu ve te'ala

Uzvieni Allah kae: "Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!"[5]

Ako se u ibadet uvue i najmanji vid irka pokvarie cio ibadet.

Uzvieni Allah kae: "A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su Inili."[6]

2. Da se ini iz ljubavi prema Allahu subhanehu ve te'ala

Uzvieni Allah kae: "Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"[7]

Uzvieni nam ovim ajetom kazuje da se ljubav prema Njemu subhanehu ve te'ala ogleda kroz pokoravanje Njemu i kroz slijeenje Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Ljubav je jedan od najbitnijih temelja na kojima se gradi ibadet, ali nije i jedini. Dakle, u ibadetu nije dovoljna samo ljubav, jer onaj ko Allahu subhanehu ve te'ala ini ibadet samo iz ljubavi taj je otpadnik od vjere, ko ga ini samo iz straha iman mu je manjkav, a ko ga ini iz ljubavi i iz straha taj je pravi vjernik. Krani su iz ljubavi prema Isa alejhi selamu rekli da je on Boiji sin, i upravo su time postali nevjernici.

3. Da je nain na koji se obavlja propisan od strane Allaha subhanehu ve te'ala

U injenju ibadeta nema mjesta za ljudsko miljenje. Nain na koji se on obavlja je objanjen Kur'anom ili sunnetom. Tako npr. namaz otpoet sa selamom ili uenjem sure se ne smatra ibedetom i nee biti primljen, jer svojom kakvoom protivrjei erijatskom nainu obavljanja namaza.

4. Da nam je jedini uzor u injenju tog ibadeta Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem

Uzvieni Allah kae: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje."[8]

20

Uzvieni Allah kae: "Ono to vam Poslanik da to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite;"[9]

A Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kae: "Ko unese u ovu nau stvar (vjeru) to nije od nje, to mu se odbija."[10]

"Klanjajte onako kako vidite da ja klanjam."[11]

"Od mene uzmite obrede (hadske)."[12]

5. Ibadet je odreen vremenski i koliinski

Od ibadeta se ne moe po vlastitom hiru neto oduzimati, niti mu se smije neto samovoljno pridodavati. Ako bi neko npr. ikindijskom farzu oduzeo etvrti ili mu dodao peti rekat, pokvario bi cio namaz.

Ibadet je vezan za odreeno vrijeme. Tako se npr. hadd obavljen u ramazanu ne prima i ne smatra ibadetom, jer ramazan nije vrijeme za obavljanje hadda.

Uzvieni Allah kae: "Hadd je u odreenim mjesecima;"[13]

6. Neki ibadeti se obavljaju samo na odreenim mjestima

Neki ibadeti su vezani za odreeno mjesto i ako se obave na drugom mjestu nee biti valjani. Ako bi neko npr. tavafio oko Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem damije umjesto oko Kabe, njegov tavaf je novotarija i gubi svojstvo ibadeta.

7. Pametan i punoljetan musliman je zaduen injenjem ibadeta sve do svoje smrti

Uzvieni Allah kae: "I sve dok si iv, Gospodaru svome se klanjaj!"[14]

"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!"[15]

Pa stavimo i sufizam, a naroito ibadet sufija na ovu vagu, da bismo vidjeli da li su njime zadovoljni Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.

Ibadet je sve ono to Allah voli od rijei, djela i ubjeenja, i on je iskljuivo pravo Uzvienog Allaha, a korist od njega se vraa onome ko ga ini.

- Onaj ko odbije da obavlja ibadet taj je ohol.

- Ko ga ini Allahu i jo nekom taj je murik.

- Ko ga ini Allahu, ali na nain koji nije u skladu sa erijatom je novotar.

- A onaj ko ga ini iskljuivo Allahu i to na nain koji je vjerom propisan taj je pravi vjernik.21

Poto je ibadet ovjeku potrebniji od hrane, a on ga nije u stanju spoznati svojim vlastitim umom, Allah subhanehu ve te'ala je na Sebe preuzeo obavezu da mu putem Objave i Svojih poslanika objasni kako ga treba initi.

Uzvieni Allah kae: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!'"[16]

I onaj ko ibadet ini po vlastitom ukusu, taj ga ne ini Allahu subhanehu ve te'ala nego svojoj strasti i svome ejtanu koji mu tu novotariju uljepava.

Uzvieni Allah kae: "Reci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, ako nee Allah, na pravi put ukazati? Zato se ne urazumite?"[17]

ZAVRNA RIJE O SUFIJAMA

Brate! Propisivanje erijata (zakona po kojem se mora ivjeti) je iskljuivo pravo Uzvienog Allaha. Samo On u potpunosti zna u emu se krije korist po Njegove subhanehu ve te'ala robove, a u emu teta. A ako je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem istupio sa s nekim propisom, to je bilo samo sa Allahovim subhanehu ve te'ala doputenjem.

Ibadet, o kojem smo ovdje govorili, nam je propisan radi ienja due. Uzvieni Allah kae: "Uspjee samo onaj ko je oisti,"[1]

Allah subhanehu ve te'ala nije zadovoljan s prljavom duom i u Svom dennetu ne eli prljavtinu, te je propisao nain na koji e se ona oistiti, kao i nain na koji e se ona oistiti, kao i nain na koji e se od neistoa uvati.

Samo Onaj ko je u hrani stvorio sastojke kojima se moe utoliti glad, i u vodi one koji gase e moe odrediti nain na koji se dua hrani i isti, i ona se niim drugim ne moe nahraniti niti oistiti. Dua se isti samo Kur'anom, sunnetom i onim to se u njima nalazi, a svim drugim se samo prlja.

Allahovim subhanehu ve te'ala robovima, koji ive pod Njegovim nebom i na Njegovoj zemlji, koji jedu hranu koju je On dao i udiu zrak koji je On stvorio, niko osim Njega nema pravo propisivati erijat ili ibadet.

Zato se vrati Allahovom subhanehu ve te'ala Kitabu i sunnetu Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Vrati se onome emu su Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i ashabi radijallahu anhum nauavali, a kloni se svega to je u islam uneseno nekoliko stoljea nakon njegove kompletne objave.

Kloni se sufizma koji je daleko od izvornog uenja, i raznih zikrova i virdova koje ti propisuje ejh, jer zikr je ibadet, a ibadet moe propisati samo Allah subhanehu ve te'ala. To je iskljuivo Njegovo pravo.

22

ak ni Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ne smije po svome nahoenju propisati nikakav ibadet. Njegova zadaa je da prenese i pojasni ono to mu Allah subhanehu ve te'ala objavljuje.

Predislamski idolopoklonici su sebi i drugima propisali ibadete i propise, kao to je tavaf oko Kabe bez odjee, zabrana jedenja mesa nekih ivotinja odreenim osobama, i sl. pa je to Uzvieni Allah strogo osudio: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio?"[2] Njima se na kraju ajeta prijeti patnjom nesnosnom: "A nevjernike, doista, eka patnja nesnosna."

Nikakve razlike nema izmeu propisivanja virda od strane ejha, i murike zabrane jedenja halal mesa. Ni jedno ni drugo nije propisao Allah subhanehu ve te'ala, i ni zajedno ni za drugo ne postoji nikakav dokaz u Njegovoj Objavi.

Zato, brate, sve svoje postupke stavi na islamsku vagu, odvagaj ih vagom erijata, pa e shatiti da u mnogim tvojim shvatanjima, rijeima i djelima ima tako mnogo irka. I ni za kim, osim za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem se ne povodi, jer e te svi drugi odvesti u zabludu.

Ve smo vidjeli kada i gdje se sufizam pojavio i kuda on vodi. Od svoje pojave, pa sve do danas, je predstavljao zastranjivanje od ispravnog islamskog poimanja islama i zuhda (odricanja od dunjaluka), koji je u islamu nerazdvojan od sticanja znanosti, injenja dobrih djela, nareivanja dobra, zabranjivanja zla i borbe na Allahovom subhanehu ve te'ala putu. Upravo zato je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prezreo isposnitvo nekih ashaba, njihovu elju za pretjeranim injenjem nafila, odricanjem od dunjaluka, enidbe, spavanja, lijepih jela, i sl.

Nakon to je sufizam doao u dodir s grkom, indijskom i kranskom filozofijom, poprimio je jo opasnije oblike, to su kolonizatori islamskog svijeta i drugi neprijatelji islama veoma vjeto iskoristili, predstavljajui sufizam kao jedinog meritornog tumaa islama, nastojei preko njega ocrniti cio islam.

Brate sufijo, tebi govorim.

Zar nije vrijeme da se osvijesti! Zar e i dalje iskljuivati svoj vlastiti razum, kojim te Allah subhanehu ve te'ala nije bez razloga obdario, i nastaviti da misli ejhovom glavom? Zar e prodati ahiret za dunjaluk?! Povrati se Allahu subhanehu ve te'ala dok ti nije kasno. Ne vjeruj u bajke. Truhle kosti Dejlanija i Ajvaz Dede ne mogu od tebe otkloniti nikakvu nesreu niti ti priutiti nekakvu korist.

Zar tvoj um jo uvijek vjeruje u lane keramete, i zar si jo uvijek zadovoljan svojom pripadnou sekti iji su osnivai govorili 'da im Allah subhanehu ve te'ala alje objavu koju pie lino Svojom rukom, da jednim korakom obiu itavu zemaljsku kuglu, da se uspinju na nebesa i na njima vide nekakve labudove, da se kod njihovih kitaba pojavljuje nekakva tajnovita svjetlost, da iz Bosne idu u Mekku i da tamo obavljaju svaki namaz? Zar tvoj um jo uvijek vjeruje u tako neto?

Sjeti se Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, koji je bolji od tvog ejha, sjeti se njegovog hidretskog puta, njegovih izranjavanih nogu u dihadu. Sjeti se koliko je udio za povratkom u rodnu Mekku. Islam je vjera koja ne izlazi izvan okvira prirodnih zakona. Tano je da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem imao mu'dize, i da Allah nekim Svojim dobrim robovima daje keramete, ali ono to 'ine' neki sufijski ejhovi je prelo sve granice. U njihove 'keramete' ne vjeruju vie ni mala

23

djeca, oni vie ni za njih nisu. Pa kada e i ti, brate sufijo, progledati?!

Znaj da posljednjim ljudima ovog ummeta nema selameta i spasa osim u onome u emu su ga pronali ashabi.

Kloni se onih koji te zovu novotarijama prije nego to nastupi Dan kada e mnogi govoriti: "Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru na, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!"[3]

"Ulazite u dehennem s narodima, sa dinnovima i ljudima koji su prije vas bili i nestali! rei e On. I kad god neki narod ue, proklinjae onaj za kojim se u nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada e obian puk rei o glaveinama svojim: "Gospodaru na, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" "Za sve e biti dvostruka!" rei e On-, "ali vi ne znate."[4]

Kloni se dova u kojima se krije irk i ne prizivaj onoga ije su kosti istruhle ili e istruhnuti. Ne prizivaj Allaha subhanehu ve te'ala na nain koji ti nije On propisao, kao to su rijei: 'Hu Hu' i sl., jer izraz 'Hu' je samo zamjenica treeg lica, a nije Allahovo subhanehu ve te'ala ime.

Shvati da su sve vrste ibadeta, dove, zikr, obredi i sl. osnovni dio vjere i u njima nema prostora za ukus, prohtjev i ljudsko miljenje. Onaj ko je objavio ovu vjeru, samo On ima pravo da propie nain na koji Mu se rob moe pribliiti. I islam je samo ono to je On objavio preko Svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Sve drugo je novotarija koju islam strogo osuuje. A zar neko moe znati islam bolje od Allaha subhanehu ve te'ala koji ga je objavio, ili Poslanika kojeg je Allah subhanehu ve te'ala poduio i poslao da bude tuma Njegove vjere?!

Uzvieni Allah kae: "I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili."[5]

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ti poruuje: "Onaj ko od vas bude dugo ivio vidjee veliko razilaenje. Vi se tada drite moga sunneta i sunneta mojih hulefair-raidina. Toga se vrsto prihvatite, a klonite se unoenja novina u vjeru, jer svaka novina u vjeri je novotarija, a svaka novotarija je zabluda."

Molim Allaha subhanehu ve te'ala da moju brau dervie izvede iz tmine na svjetlo, da s njihovih oiju skine debele zastore dehaleta, kako bi uvidjeli odakle potie nauk koji oni slijede i kuda on vodi, i shvatili da je pravi put samo ono s ime je doao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a sve drugo zabluda.

Gospodaru uputi i nas i njih na pravi put, na put onih s kojima si Ti zadovoljan, i put onih koji slijede Tvoj Kur'an i sunnet Tvog Poslanika! Amin!

24

Irfan Klica