studija o preprekama u - un.org.me · između ostalog, to su: stigma i diskriminacija, siromaštvo,...

STUDIJA O PREPREKAMA UOBRAZOVANJU U CRNOJ GORIRomska i egipćanska djeca

1Studija o preprekama u obrazovanju u Crnoj Gori

Studiju pripremio: Ipsos Strategic Marketing, Beograd, Srbija

• Ana Delić• Milica Erić• Milena Lazić• Predrag Kurčubić

Stručni komentari: • Caroline Milena Sykora jun 2013. godine

Studiju pripremio:Ipsos Strategic Marketing, Beograd, Srbija

© Dječji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF)jun 2013. godine

Potrebna je dozvola da se reprodukuje bilo koji dio publikacije. Molimo vas,kontaktirajte UNICEF Crna Gora (Vladike Danila 28, 20 000 Podgorica, Crna Gora, tel: +382 20 224 277; fax: +382 20 224 278; e-mail: [email protected]). Dozvola će biti data besplatno obrazovnim i neprofitnim organizacijama.

Izjave u ovoj publikaciji su gledišta autora i ne odražavaju politiku i gledište UNICEF-a.

Fotografije:UNICEF Crna Gora/Zoran Jovanović MaccakUNICEF Crna Gora/Risto Božović

Fotografija na naslovnoj strani:UNICEF Crna Gora/Zoran Jovanović Maccak

Lektura:Sanja Marjanović

Korektura:Lida Vukmanović

Dizajn i priprema za štampu:Praxis Montenegro d.o.o.

Štampa:DPC d.o.o.

Tiraž:350 primjeraka

2

SADRŽAJ

PREDGOVOR ..................................................................................................................................5

SKRAĆENICE ..................................................................................................................................7

UVOD ................................................................................................................................................8

METODOLOGIJA ..........................................................................................................................10

OKVIR ZA ANALIZU DETERMINANTI ..........................................................................................13

REZIME ..........................................................................................................................................15Podsticajno okruženje ............................................................................................................16Raspoloživi resursi ................................................................................................................19Zahtjevi ....................................................................................................................................21Kvalitet ....................................................................................................................................25

PREGLED POKRIVENOSTI OSNOVNIM OBRAZOVANJEM ......................................................27Podaci o obrazovanju djece u Crnoj Gori ............................................................................28Djeca van školskog sistema u Crnoj Gori ............................................................................30

1. Djeca iz populacije Roma i Egipćana ..............................................................................302. Izbjegla i raseljena lica ....................................................................................................323. Djeca sa smetnjama u razvoju ........................................................................................334. Djeca koja žive u siromaštvu ..........................................................................................35

ANALIZA DETERMINANTI U OBRAZOVANJU ............................................................................37DESK STUDIJA ........................................................................................................................38

Podsticajno okruženje ......................................................................................................38Društvene norme ..........................................................................................................38

1. Stigma i diskriminacija djece iz ugroženih socijalnih grupa ................................38Zakonodavstvo i politika u oblasti obrazovanja ............................................................41

1. Zakonski i normativni okvir za inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori ..................422. Strateški okvir u međunarodnoj zajednici............................................................443. Nacionalne strategije i ciljevi ..............................................................................454. Lokalni strateški planovi ......................................................................................45

Budžet i rashodi za obrazovanje u Crnoj Gori ..............................................................471. Investicija u poboljšanje kvaliteta obrazovanja ..................................................472. Rashodi za nastavno osoblje i troškove komunalija............................................473. Finansiranje politika kojima je cilj pomoć ugroženoj djeci ..................................48

Upravljanje i koordinacija ..............................................................................................491. Prepoznavanje i rješavanje pitanja ranog napuštanja škole ..............................492. Identifikovanje djece koja su u riziku od ranog napuštanja škole i

preduzimanje preventivnih mjera ........................................................................50


EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE..................................................................................................52Raspoloživi resursi ..........................................................................................................52

Dostupnost osnovnih potrepština..................................................................................521. Blizina škole mjestu stanovanja i prevoz ............................................................52

Dostupnost službi s odgovarajućim kadrom..................................................................551. Nedovoljno dostupno predškolsko obrazovanje ................................................552. Važnost upotrebe drugog jezika u školama ........................................................563. Ograničen pristup sistema obrazovanja i službi koje su zadužene da pronađudjecu........................................................................................................................58

Zahtjevi ..............................................................................................................................60Stanovanje i pristup finansijama ..................................................................................60

1. Pristup odgovarajućim stambenim uslovima, vodi i grijanju................................612. Nemogućnost plaćanja školskih troškova ..........................................................653. Doprinos kućnom budžetu ..................................................................................694. Dužnosti u domaćinstvu i briga za druge članove porodice................................71

Kulturološke prakse i vjerovanja ..................................................................................721. Slobodno vrijeme ................................................................................................722. Prijatelji................................................................................................................72

Nezadovoljavajuća podrška roditelja za nastavak obrazovanja....................................741. Upoznatost sa sistemom obrazovanja ................................................................742. Stavovi o značaju obrazovanja ..........................................................................74

Pismenost roditelja........................................................................................................82Rano stupanje u brak ....................................................................................................83

1. Karakteristike romskih i egipćanskih domaćinstava............................................832. Stavovi o braku ..................................................................................................84

Smanjena motivacija i zainteresovanost mladih za obrazovanje ..................................87Kontinuirana potreba ....................................................................................................88

1. Djeca van obrazovnog sistema ..........................................................................88Pohađanje škole............................................................................................................91Izazovi kod upisivanja u knjige rođenih i dokumenta za ličnu identifikaciju ..................93Zdravlje djece i teškoce u razvoju kao prepreka za upis i pohađanje škole..................93

Kvalitet ..............................................................................................................................94Evaluacija Reforme obrazovnog sistema u Crnoj Gori (2010–2012),Implementacija inkluzivnog obrazovanja ......................................................................96

Specifična iskustva djece sa smetnjama u razvoju ......................................................96

ZAKLJUČCI I PREPORUKE ..........................................................................................................99

ANEKS ..........................................................................................................................................115Aneks 1: Zajednički osnovni principi inkluzije Roma ........................................................115Aneks 2: Primjeri dobre prakse............................................................................................117

4


Obezbjeđivanje poštovanja osnovnih ljudskihprava djece romske i egipćanskenacionalnosti predstavlja veliki izazov zamnoge evropske države. Iskazujućiposvećenost evropskim integracijama,ostvarivanju Milenijumskih razvojnih ciljeva iimplementaciji Konvencije Ujedinjenih nacijao pravima djeteta, Vlada Crne Goreobavezala se da će obezbijediti poštovanjeprava svakog djeteta na pristup kvalitetnomobrazovanju.

Napredak u oblasti reforme obrazovanjaistaknut je i u nedavno privremenozatvorenom Poglavlju 26, u procesupregovora o pridruživanju EU, a koje seodnosi na oblasti obrazovanja i kulture.Međutim, u naporima da se ostvari boljaintegracija djece romske i egipćanskenacionalnosti u obrazovni sistem Crne Gore,nailazi se na brojne probleme. Stopa upisa,pohađanja i završetka osnovne škole i dalje jeniska među djecom romske i egipćanskenacionalnosti.

„Studija o preprekama u obrazovanju u CrnojGori“ pruža sveobuhvatnu analizu okolnostikoje često utiču na to da djeca romske iegipćanske nacionalnosti ostanu van sistemaobrazovanja. Nadamo se da će studijaomogućiti efikasnije definisanje programa imehanizama za monitoring i evaluaciju, da biova djeca dobila potrebnu pomoć.

Nijedan društveni problem ne može seobjasniti samo jednim uzročnikom ilideterminantom. Ova studija jedinstvena je potome što je prilikom izrade korišćenoistovremeno posmatranje svih ključnihdeterminanti koje utiču na isključivanje Roma iEgipćana, kao i drugi vezani faktori, kao što surani brakovi i međugeneracijsko siromaštvo.Ove determinante definisane su globalnim iregionalnim studijama o sličnim oblicimasocijalne isključenosti i nejednakosti u sektoruobrazovanja.

Crna Gora je u proteklih deset godina ostvarilanapredak u oblasti inkluzivnog obrazovanja.Na primjer, sve veći broj djece romske iegipćanske nacionalnosti upisuje se u osnovneškole. Podaci Ministarstva prosvjete i sporta iz2011/12. godine, pokazuju da je njih 1582upisano početkom školske godine, u poređenjus 536 koliko ih je bilo prije deset godina.

S druge strane, prema podacima iz popisa,samo polovina djece romske i egipćanskenacionalnosti pohađa školu. Djeca Romi iEgipćani koja idu u školu vrlo često ne postižudobre rezultate, a stopa napuštanja škole je uporastu, naročito kod djece starije od 11godina. Manje od jedne trećine završi osnovnuškolu, a samo 7% završi srednju školu, upoređenju sa 98%, odnosno 86% kolika jestopa završetka osnovne odnosno srednješkole među većinskom populacijom.

PREDGOVOR

6

Studija je pokazala da ne postoji samo jedanrazlog za visoku stopu napuštanja škole, većsu u pitanju višestruki međusobno povezanifaktori. Između ostalog, to su: stigma idiskriminacija, siromaštvo, uslovi stanovanja ihigijena, kulturološki uslovljeni stavovi itradicija u zajednici, niska stopa pohađanjapredškolskih ustanova, kvalitet obrazovanja,nedostaci u sistemu monitoringa i sporosprovođenje zakona namijenjenih poboljšanjunjihovog statusa. Održivi rezultati u oblastipoboljšanja obrazovanja Roma i Egipćanamogu se ostvariti jedino kroz istovremenoprevazilaženje više prepreka.

Obrazovanje ima moć da prekine ciklusmeđugeneracijskog siromaštva i isključenostiRoma i Egipćana. Potvrđeno je da predškolskoobrazovanje doprinosi postizanju boljihrezultata u osnovnoj i srednjoj školi ipredstavlja mehanizam za opšte smanjenjerazlika u školskom uspjehu tokom životnogciklusa djeteta. Predškolsko obrazovanje

pomaže djeci romske i egipćanskenacionalnosti da bolje nauče crnogorski jezik iostvare bolje rezultate u osnovnoj školi, kao ida se bolje integrišu u crnogorsko društvo.

Ostvarivanje trajnih promjena na nivou državemoguće je postići zajedničkim djelovanjemviše činilaca: škole, lokalne uprave, roditeljadjece romske i egipćanske nacionalnosti injihovih zajednica, kao i predstavnika sektoraobrazovanja, socijalne zaštite i zdravstva.Izradu „Studije o preprekama u obrazovanju uCrnoj Gori“ podržali su Ministarstvo prosvjete,Monstat, Crveni krst i civilni sektor.Neophodno je da radimo zajedno da bismodoprinijeli da Crna Gora postane mjesto gdjesva djeca imaju mogućnost da ostvare svojpuni akademski potencijal i svoja ljudskaprava.

Bendžamin Perks,šef predstavništva

UNICEF-a za Crnu Goru


Fotografija: UNICEF Crna Gora/Zoran Jovanović Maccak

EU – Evropska unija

IPA – Instrument pretpristupne pomoći (Instrument for Pre-accession Assistance)

JIE – Jugoistočna Evropa

LPA – Lokalni plan akcija

MONSTAT – Zavod za statistiku Crne Gore

MPiS – Ministarstvo Prosvjete i Sporta

RAE – Romi, Aškalije i Egipćani

RE – Romi i Egipćani

SEN – Djeca s posebnim obrazovnimpotrebama (Special Educational Needs)

SZO – Svjetska zdravstvena organizacija

UN – Ujedinjene nacije

SKRAĆENICE

8

Osnovno obrazovanje i vaspitanje u CrnojGori obavezno je za svu djecu uzrasta od šestdo petnaest godina, bez obzira na pol, rasu,vjeru, socijalno porijeklo ili drugo ličnosvojstvo. Iako je prema podacima posljednjegpopisa stanovništva od 2011. godine 95% svedjece školskog uzrasta pohađalo školu, upopulaciji romske i egipćanske djece stopapohađanja osnovne škole značajno je manja(51% odnosno 54%). Po nezvaničnimprocjenama, stopa upisa u osnovnu školuromske i egipćanske djece je 25,2%, stopazavršavanja prvog ciklusa obaveznogobrazovanja je 32% (u odnosu na 98% uopštoj populaciji), dok odgovarajuća stopa zadrugi ciklus iznosi 7% (u odnosu na 86% uopštoj populaciji).1 Vlada je ratifikovalaKonvenciju UN o pravima djeteta i Crna Gorase obavezala da obezbijedi pravo svakogdjeteta na obrazovanje.

Kao pretpristupna zemlja, Crna Gora mora daispuni određene EU standarde. Procespristupanja podrazumijeva usklađivanjepolitike, zakonodavstva i nacionalnih akcionih

planova sa standardima EU za socijalnuinkluziju, uključujući eliminisanje prepreka sakojima se susrijeću romska i egipćanska djecau domenu pristupa obrazovanju. Konkretno,finansiranje za integraciju i jednakost Romadostupno je u kontekstu proširenja EU krozInstrument pretpristupne pomoci. Kao dio IPAšeme finansiranja, Generalni direktorat zaproširenje Komisije kontinuirano prati razvojantidiskriminacionog zakonodavstva,administrativne radnje2 i socijalnu i ekonomskuintegraciju Roma.3 Povrh toga, nakonRezolucije Evropskog parlamenta o EUstrategiji za Rome iz marta 2011. godine,Evropska komisija za zapošljavanje, socijalnapitanja i inkluziju stavila je na razmatranje EUokvir za nacionalne strategije integracije Romado 2020. godine, što je dio šire strategijeKomisije za rast Evrope do 2020. godine.Evropski savjet usvojio ju je u junu 2011.godine. Iako se okvir prvenstveno odnosi na27 zemalja članica EU, Komisija je posvecenarazmatranju i podršci strategijama integracijeRoma i akcionim planovima za pristupnezemlje4, uključujuci i Crnu Goru.

UVOD

1 Crna Gora poslije krize: Ka manjoj i efikasnijoj vladi, javni rashodi i institucionalni pregled, Glavni izvještaj, World Bank,oktobar 2011.

2 UNICEF, European Social Observatory. [2011] Preventing Social Exclusion through the Europe 2020 Strategy: EarlyChildhood Development and the Inclusion of Roma Families. pp.15.

3 European Union. [2011] EU framework for national Roma strategies: Frequently asked questions.<http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=MEMO/11/216> Accessed 14.9.2011.

4 European Commission.[2011] Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, theEuropean and Social Committee and the Committee of the Regions.An EU Framework for National Roma IntegrationStrategies up to 2020, pp. 11-12.

Crna Gora je prihvatila Milenijumskudeklaraciju, koja obuhvata niz mjerljivih ivremenski definisanih ciljeva koji se odnose naljudski razvoj. Jedan od Milenijumskihrazvojnih ciljeva je 100% pokrivenostosnovnoškolskim obrazovanjem dječaka idjevojčica do 2015. godine, s posebnimakcentom na uključivanju djece izmarginalizovanih grupa, kao i na prevencijiranog napuštanja obrazovnog sistema.

Uprkos određenom napretku u pogleduintegracije romske i egipćanske djece uobrazovni sistem tokom protekle decenije uCrnoj Gori, njihova stopa upisa, pohađanja izavršetka osnovnog obrazovanja još uvijeknije blizu nivoa predviđenog Milenijumskimciljevima razvoja. Vlade, kao što je crnogorska,koje žele da se bave isključenošću Roma iEgipćana suočavaju se s brojnim preprekama.U Crnoj Gori, međutim, još uvijek ne postojepouzdani i sveobuhvatni empirijski dokazi ouzrocima njihovog neuspjeha da se upišu uškolu, kao i o uzrocima koji su doveli donapuštanja škole.

Glavni cilj ove studije jeste da obezbijedisveobuhvatnu analizu romske i egipćanskedjece i prepreka sa kojima se suočavaju uoblasti obaveznog obrazovanja. Studija ceanalizirati postojece zakonodavstvo i politike uoblasti obrazovanja, budžeta i rashodaobrazovanja, koordinacionih mehanizamaizmeđu relevantnih institucija, dostupnostiosnovnih resursa, infrastrukture, kulturnihnormi i vjerovanja, kao i kvaliteta obrazovanja i

postojecih usluga. Pored toga, specifični ciljevistudije su:

• da obezbijedi dubinski uvid u probleme sakojima se susrijecu romska i egipćanskadjeca i njihove porodice, a koji se odnosena uključivanje u obavezno obrazovanje;

• pribavljanje osnovnih podataka relevantnihza programiranje, praćenje i evaluacijustatusa romske i egipćanske djece uobrazovnom sistemu i njegov napredak unarednim godinama;

• da se dopune opšta istraživanja o romskoji egipćanskoj populaciji u Crnoj Gori.

Cilj izvještaja je da razmotri sve glavneodrednice ili krucijalne faktore sa kojima bi bilasuočena svaka vlada koja bi se uhvatila ukoštac s rješavanjem isključenosti ugroženihgrupa. Treba napomenuti da je izvještajorganizovan u oko deset odrednica, odnosnofaktora iz globalnih i regionalnih studija oisključenosti, i ta analiza determinanti služi kaookvir za analizu korišćenu u studiji. Analizadeterminanti prikazana je u nastavku dodetalja.

Izvještaj se sastoji od dijela o metodologiji,opisa okvira za analizu odrednica i izvršnogrezimea. Poslije ovih uvodnih sekcija bićeprikazana desk analiza, kao i dio koji razrađujerezultate empirijske studije, čije sukomponente objašnjene u opisu metodologije.Sekcija sa zaključcima i preporukama, kao ianeks s primjerima dobre prakse, prikazani sunakon empirijskog istraživanja.


10

Cilj istraživanja je da omogući boljerazumijevanje višestrukih faktora koji mogudoprinijeti uključenosti romske i egipćanskedjece u osnovnoškolsko obrazovanje. Pošto tozahtijeva „mjerenje“ fenomena iobezbjeđivanje faktora koji će objasnitiprocese koji stoje iza neupisivanja djece uosnovnu školu ili do ranog napuštanja osnovneškole, sprovedeno je kako kvantitativno, tako ikvalitativno istraživanje. Pored toga,istraživanju je prethodila i desk analiza, kojadaje uvid u postojeće strategije, istraživanja iprograme u ovoj oblasti, podatke zvaničnihinstitucija u vezi s obuhvatom djeceosnovnoškolskim obrazovanjem, primjerepozitivnih praksi drugih zemalja i drugeznačajne podatke. Procjena glavnihkvantitativnih indikatora obuhvata djece data jeu desk analizi. U izvjesnom smislu, deskanaliza predstavlja ono što mi već znamo oisključenosti Roma i Egipćana u Crnoj Gori i,prije svega, odnosi se na politiku i strategijekoje obrazovni sistem preduzima radiuključivanja romske i egipćanske djece.Međutim, ne postoje podaci o tome da širisocijalni, kulturološki, tradicionalni i ekonomskifaktori takođe mogu doprinijeti isključenosti.Glavni cilj ove studije je da se ojačapoznavanje tih širih pitanja.

Zbog toga je korišćena i kvantitativna studija,da bi se procijenio veliki broj drugih indikatorakoji mogu biti u vezi s neupisivanjem ili

napuštanjem osnovne škole – socio-ekonomski status domaćinstva, pravni statusporodica s djecom koja nijesu uključena uosnovnoškolski sistem obrazovanja,vrijednosti, stavovi roditelja itd. Tačnije, ciljkvantitativne studije je da obezbijedi objektivnui tačnu procjenu faktora koji dovode doneupisivanja ili napuštanja osnovne škole. Dabi procjena ovih faktora bila moguća, uistraživanju su upoređivane dvije grupedomaćinstava sličnog socio-ekonomskogstatusa, koje se razlikuju jedino pokarakteristici krucijalnoj za ovo istraživanje –domaćinstva s djecom koja su upisana uosnovnu školu i redovno je pohađaju, idomaćinstva s djecom koja nijesu upisana uosnovnu školu ili su je napustila tokomprocesa obaveznog obrazovanja.

S obzirom na to da se na osnovu rezultatakvantitativnih studija najčešće ne mogu upotpunosti objasniti mehanizmi koji utiču nafenomen koji je predmet istraživanja, poželjnoje kombinovati kvantitativne i kvalitativnepodatke. Kvalitativne studije obezbjeđujudublji uvid, odnosno razumijevanje pojave.Stoga su u okviru istraživanja obavljenirazgovori u fokus grupama s roditeljima djecekoja nijesu upisala osnovnu školu ili su jenapustila, a takođe i s roditeljima sličnogsocio-kulturnog i ekonomskog statusa čija sudjeca upisala osnovnu školu i redovno jepohađaju.

METODOLOGIJA

Posebna pažnja posvećena je mehanizmimakoji dovode do neupisivanja ili napuštanjaosnovne škole. Ti mehanizmi analizirani sukroz studije slučaja o djeci koja nijesu upisalaosnovnu školu ili su je napustila. U tu svrhurealizovani su dubinski intervjui s osobamaključnim za neupisivanje, odnosno napuštanjeosnovne škole – samim djetetom, roditeljem ilistarateljem, učiteljem ili razrednim starješinom,školskim psihologom ili pedagogom i osobomkoja je u opštini zadužena za osnovnoškolskoobrazovanje. Vodilo se računa da u studijamaslučaja budu zastupljeni različiti scenariji, ukojima su razmotreni različiti faktori i procesikoji dovode do neupisivanja ili napuštanjaosnovne škole, kao i da se prikažu primjeripozitivne prakse.

Pošto je fokus istraživanja stavljen narelativno mali dio populacije, metodologijaovog istraživanja ne nudi mogućnostopisivanja populacije svih domaćinstava sdjecom koja nijesu upisala ili su napustilaosnovnu školu. Bez obzira na zastupljenostrazličitih regiona, opština, tipova naselja,domaćinstava različite etničke pripadnosti i izrazličitog socio-ekonomskog i kulturološkogkonteksta u uzorku, ne može se tvrditi da jeuzorak reprezentativan za populaciju svihdomaćinstava, iako se vodilo računa o tomeda veličina i struktura uzorka pružemogućnost za izvođenje pouzdanihzaključaka.

U okviru ove studije sprovedena su četirimanja istraživanja:

1. Desk analiza – analiza postojećih zvaničnihpodataka, relevantnih istraživanja i strategijau vezi s obrazovanjem romske i egipćanskedjece.

2. Istraživanje „licem u lice“ – intervjui sglavom domaćinstva ili drugim članomdomaćinstva koji je najviše upućen uobrazovanje djeteta/djece.

a. Uzorački okvir (ili ciljna populacija)teoretski čine sva domaćinstva u Crnoj

Gori u kojima djeca nijesu upisana ili sunapustila osnovnu školu, kao idomaćinstva sličnog kulturološkogporijekla i socio-ekonomskog statusa ukojima djeca redovno pohađaju osnovnuškolu.

b. Princip uzorkovanja je tzv. Snowballuzorak.

c. Anketirano je ukupno 300 osoba u istotoliko domaćinstava, a u okviru uzorkadjece osnovnoškolskog uzorka kreiranasu četiri poduzorka:

i. poduzorak romskih i egipćanskihdomaćinstava s djecom koja nijesuupisala ili su napustila osnovnu školu– ukupno 100 domaćinstava;

ii. poduzorak domaćinstava većinskepopulacije s djecom koja nijesuupisala ili su napustila osnovnu školu– ukupno 50 domaćinstava;

iii. poduzorak romskih i egipćanskihdomaćinstava sličnog kulturološkogporijekla i socio-ekonomskogstatusa, kao i romska domaćinstva ukojima dijete ne ide u školu, ali i sdjecom koja redovno pohađajuosnovnu školu – ukupno 100domaćinstava;

iv. poduzorak domaćinstava većinskepopulacije sličnog kulturološkogporijekla i socio-ekonomskogstatusa, kao i ne-romskadomaćinstva u kojima dijete ne ide uškolu, ali i s djecom koja redovnopohađaju osnovnu školu – ukupno50 domaćinstava.

d. Upitnik je u prosjeku trajao 45 minuta.e. Istraživanje je sprovedeno tokom avgusta

2012. godine.3. Diskusija u fokus grupama s roditeljima

djece osnovnoškolskog uzrasta:a. s roditeljima romske i egipćanske

etničke pripadnosti čija djeca nijesuupisala ili su napustila osnovnu školu;

b. s roditeljima iz većinske populacije čijadjeca nijesu upisala ili su napustilaosnovnu školu;


c. s roditeljima romske i egipćanskeetničke pripadnosti sličnog kulturološkogporijekla i socio-ekonomskog statusa,kao i roditelji čija djeca nijesu upisala ilisu napustila školu, ali i čija djecaredovno pohađaju osnovnu školu;

d. s roditeljima iz većinske populacijepripadnosti sličnog kulturološkogporijekla i socio-ekonomskog statusa,kao i roditelji čija djeca nijesu upisala ilisu napustila školu, ali i čija djecaredovno pohađaju osnovnu školu.

Fokus grupe s Romima i Egipćanimasprovedene su u Podgorici 3.9.2012.godine,dok su fokus grupe s roditeljima iz većinskepopulacije održane dan kasnije u BijelomPolju.

4. Studije slučaja – šest ključnih scenarijaneupisivanja ili napuštanja osnovne škole ijedan primjer pozitivne prakse razrađeni su i

objašnjeni pomoću podataka dobijenh udubinskim intervjuima s ključnim osobama uprocesu obrazovanja djeteta (4/5 dubinskihintervjua po jednom scenariju):

a. Podgorica (Naselje Konik), Bijelo Polje iNikšić;

b. u periodu od 3. do 10. septembra2012.godine.

Još nešto o metodologiji: u toku identifikacijeroditelja iz uporedne grupe većinskogstanovništva čija djeca ne pohađaju školu isprovođenja terenskog dijela studije, došlo sedo zaključka da su u većini slučajeva to biliroditelji djece s nekim vidom smetnje urazvoju. Stoga je dodatna sekcija o najvažnijimproblemima sa kojim se suočava ta grupadodata na kraju studije. S obzirom na bliskupovezanost između uključivanja romske iegipćanske djece i djece sa smetnjama urazvoju, situacija djece sa smetnjama urazvoju pojavljuje se u cjeloj studiji.

12


Studije unutar EU koje se bave mapiranjemuzroka niskog učešca u obrazovanju(uključujuci rano napuštanje obrazovanja),lošim akademskim postignućem i niskimnivoom obrazovanja koje postižu Romi iEgipćani, ističu da ovakvi ishodi ne mogu bitishvaćeni kao pojedinačni događaji, vec kaoproces koji je pokrenut konstelacijom mnogihfaktora rizika. U skladu s ovom idejom,izvještaj je organizovan oko okvira od desetmeđusobno povezanih odrednica koje jerazvio UNICEF, a koje pomažu da seanaliziraju i prate prepreke ugrožene djece upristupu osnovnim uslugama. Deset odrednicaili determinanti formulisane su u okviru četirivelike kategorije: Podsticajno okruženje,Ponuda, Tražnja i Kvalitet. U ovom izvještaju

to su faktori koji utiču na pružanje obrazovanjai pristup obrazovanju. Vlade širom Evropskeunije imaju višestruko razgranate strategije zaistovremeno rješavanje svih preprekauniverzalnom obrazovanju.

U tabeli koja slijedi prikazane su neke ododrednica koje utiču na obrazovanje djece izromske i egipćanske populacije. Kao što jepomenuto, prikazani okvir je osnova na kojojse zasniva ovaj izvještaj. Sadržaj desk studijeorganizovan je prema determinantama koje senalaze u okviru Podsticajnog okruženja. Ostaleodrednice, koje se nalaze u kategorijama:Raspoloživi resursi, Zahtjevi i Kvalitet, većinomsu opisane u sekciji empirijske studije u okviruovog dokumenta.

OKVIR ZA ANALIZUDETERMINANTI

Odrednice i faktori rizika koje identifikuju regionalne i globalne studije

Po

dst

icaj

no

okr

uže

nje

Društvene norme• Stigma i diskriminacija koja je naročito uperena protiv Roma i Egipćana

ili drugih manjinskih etničkih grupa, izbjeglica i raseljenih lica, i djece sasmetnjama u razvoju ili djece ometene u razvoju

Zakonodavstvo/politika• Pravni okvir ne garantuje ili samo djelimično garantuje inkluzivno obrazovanje• Nedovoljno prolazan sistem obrazovanja• Loše osmišljena ili sprovedena politika socijalne zaštite

Budžet/rashodi

• Nedovoljno ulaganje u poboljšanje kvaliteta obrazovanja• Politike koje se odnose na ugroženu djecu nijesu finansirane ili su

nedovoljno finansirane kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou• Izdaci za nastavno osoblje predstavljaju više od 80% ukupnog

godišnjeg rashoda, s nedovoljnim finansiranjem samog kvaliteta

Upravljanje/koordinacija

• Nacionalni / lokalni informacioni sistem za prikupljanje podataka o djecivan školskog sistema

• Državni organi su nedovoljno koordinisani da identifikuju, bave se irješavaju pitanja koja se odnose na OOSC horizontalno i vertikalno

• Škole nemaju sisteme za identifikaciju djece kod kojih postoji rizik odnapuštanja škole/fokus nije stavljen na prevenciju

Tabela 1 Odrednice i faktori rizika koje identifikuju regionalne i globalne studije

14

Odrednice i faktori rizika koje identifikuju regionalne i globalne studije

Ras

po

loži

vi r

esu

rsi

Dostupnost osnovnihpotrepština

• Ruralna područja i nerazvijeni djelovi gradova – saobracaj i velikerazdaljine između kuce i škole

• Nedostatak infrastrukture za rano učenje, posebno u seoskimsredinama

• Škole nemaju dovoljno didaktičkih materijala i udžbenika na drugomjeziku za obučavanje djece iz manjinskih grupa

Pristup uslugama sadekvatnim brojemosoblja

• Nedovoljno dostupno predškolsko obrazovanje• Nedostatak kvalifikovanih nastavnika i saradnika• Nedostatak podrške za djecu koja ponavljaju razred – nedostatak

programa za savladavanje propuštenog gradiva• Ograničen pristup sistema obrazovanja i službi koje su zadužene da

pronađu djecu• Nastavnici nijesu obučeni za praksu inkluzivne nastave

Zah

tjev

i

Pristup finansijama

• Siromaštvo porodice kao razlog za nemogućnost plaćanja troškovaškole

• Škole ne obezbjeđuju besplatan prevoz od kuće do škole i od škole dokuće

• Loše osmišljena socijalna davanja u gotovini za porodice koje žive uekstremnom siromaštvu

• Dječiji rad – doprinos porodičnim prihodima• Briga za ostale članove porodice i obaveze u domaćinstvu

Kulturne prakse ivjerovanja

• Disfunkcionalna porodična dinamika• Ugrožena podrška roditelja za nastavak školovanja• Rani brakovi • Nedovoljna komunikacija o školi u porodici • Ugrožena motivacija i zainteresovanost za obrazovanje među mladima

Kontinuitet korišćenja • Česti izostanci iz škole, preskakanje časova ili prekid dolaska• Mobilnost roditelja – često mijenjanje prebivališta• Izazovi povezani s prijavom rođenja djeteta i dokumenti o identitetu

Kva

lite

t

Kvalitetno obrazovanje

• Loš kvalitet predškolskog obrazovanja• Loš kvalitet podrške škole djeci s posebnim obrazovnim potrebama• Nastavni plan/gradivo ne reaguje dovoljno i nije dovoljno fleksibilan da

odgovori na potrebe različitih učenika• Praksa inkluzivnog obrazovanja nije održiva zbog lošeg kvaliteta

podrške

Nastavak tabele 1 Odrednice i faktori rizika koje identifikuju regionalne i globalne studije


REZIME

Fotografija: UNICEF Crna Gora/Risto Božović

Ovo istraživanje nastoji da rasvijetli i analiziraprepreke sa kojima se susrijeću romska iegipćanska djeca i djeca sa smetnjama urazvoju u Crnoj Gori u pristupu kvalitetnomobrazovanju. Nadamo se da će ovaj radpomoci nacionalnim i lokalnim donosiocimaodluka da nastave s reformama politike,pokrenu nove inicijative za inkluzivnoobrazovanje i da će poslužiti kao mjerilo zaefikasnu implementaciju.

Ovaj izvještaj organizovan je u okviru okodeset determinanti ili odrednica, odnosnofaktora koji utiču na rezultate u oblastiobrazovanja. Desk analiza predstavlja nekezvanične statističke podatke i baca svjetlost narelevantno zakonodavstvo, politiku, budžetskiokvir, koordinaciju i upravljanje. Empirijskastudija, koja je realizovana putem anketa ifokus grupa, predstavlja podatke o mnogimdrugim odrednicama u kategorijamaraspoloživih resursa, zahtjeva i kvaliteta uoblasti obrazovanja. Konačno i veoma važno,tu je i sekcija sa zaključcima i preporukama,kao i aneks s primjerima dobre prakse.

PODSTICAJNO OKRUŽENJE

Determinante u kategoriji Podsticajnookruženje okvira za analizu determinanti mogu,na nivou sistema i društva, podržavati ilisprječavati jednak pristup kvalitetnomobrazovanju. Te odrednice predstavljaju temeljobrazovanja. Ti temelji mogu da podstaknukvalitetno inkluzivno obrazovanje za svu djecu,uključujući romsku i egipćansku djecu i djecusa smetnjama u razvoju. Četiri odrednicekategorije Podsticajno okruženje pokrivene uovom odjeljku su: društvene norme,zakonodavstvo/politika, budžet/rashodi,upravljanje/koordinacija.

Prema podacima popisa iz 2011. godine, svakideseti stanovnik Crne Gore je

16

osnovnoškolskog uzrasta, a 95% djece ovoguzrasta uključeno je u osnovno obrazovanje.Stopa pohađanja znatno je niža u romskoj iegipćanskoj populaciji s obzirom na to dasamo polovina djece osnovnoškolskog uzrastaiz ove populacije pohađa školu, uprkosčinjenici da ta stopa raste iz godine u godinu.Pored toga, još uvijek ima više od 10% djeceiz romske i egipćanske populacije, s najvecimprocentom djece osnovnoškolskog uzrasta,koja nijesu registrovana u matične knjigerođenih. Takođe, 34% djece bez državljanstvane pohađa školu, kao i 16% djece koja su uprocesu sticanja državljanstva. Ostaleugrožene grupe djece koja su u visokom rizikuod ranog napuštanja škole su djeca sasmetnjama u razvoju i siromašna djeca. Stopadjece koja su ispod linije siromaštva je 10%5.

Brojne empirijske studije rađene u evropskimzemljama, a koje se bave pitanjemodsustvovanja djece iz osnovnog obrazovanja,ukazuju na to da je ovo kompleksan,višedimenzionalan problem, koji uzrokuje imanekoliko faktora rizika. Širom Evrope, stigma idiskriminacija, često prisutne u romskoj iegipćanskoj populaciji i populaciji djece sasmetnjama u razvoju, jedna su od glavnihprepreka za njihovo obrazovanje. Neupisivanjuu školu i ranom napuštanju škole doprinosi isegregacija romske i egipćanske djece:segregacija između škola, segregacija unutarškole, a ponekad čak i segregacija uspecijalnim školama. Romska i egipćanskadjeca lako se nađu u začaranom krugu – školene podržavaju jezik kojim se romska iegipćanska djeca koriste kod kuce, a njihovoznanje zvaničnog jezika na kome se obavljaobrazovanje je loše, što može ozbiljno ugrozitirazvoj romske i egipćanske djece i njihovešanse za kvalitetno obrazovanje. Često sezbog predrasuda stvara percepcija da suromska i egipćanska djeca intelektualnoinferiorna, i kao rezultat toga škole i nastavnicitim učenicima pružaju niži kvalitet obrazovanja

5 Studija o siromaštvu djece u Crnoj Gori, novembar 2011.

zbog smanjenih očekivanja u pogledu njihovihakademskih sposobnosti. Osim toga, romska iegipćanska djeca često su žrtve zlostavljanja,fizičkih i verbalnih uvreda u školskomokruženju, a malo toga je urađeno nasuzbijanju takvog zlostavljanja. Svi ti faktoridjeluju kao prepreke za upis u školu,zadržavanje u istoj, kao i na uspjeh u školi.

Podaci iz niza nacionalno reprezentativnihistraživanja o socijalnoj distanci idiskriminatorskim stavovima ukazuju na to dadiskriminatorski stavovi i osjecanja premapripadnicima romske i egipćanske populacijepostoje u Crnoj Gori, kao što je to slučaj i uvecini zemalja. Kad je u pitanju diskriminacija upristupu obrazovanju, prema ovimistraživanjima, Romi i Egipćani i osobe sasmetnjama u razvoju predstavljajunajugroženije grupe, jer 53% odnosno 40%građana izjavljuju da Romi i Egipćani, odnosnoosobe sa smetnjama u razvoju, nemaju istitretman kao vecinsko stanovništvo u pogledupristupa obrazovanju. Slično tome, unacionalno reprezentativnim istraživanjima oznanju, stavovima i praksi, stigma djece sasmetnjama u razvoju u Crnoj Goriidentifikovana je kao jedna od glavnih preprekaza potpunu inkluziju u obrazovanje i u društvo.

Vlada Crne Gore usvojila je veliki broj zakona,nacionalnih strategija i lokalnih strateškihplanova radi stvaranja inkluzivnog obrazovnogsistema koji pruža jednake mogućnosti svojdjeci. Dva glavna pravca strategija su sljedeća:(i) razvijanje mehanizama za stalnoobrazovanje djece i roditelja iz romske iegipćanske populacije i kontrola kvalitetaznanja koje ta djeca stiču i (ii) stalnoobrazovanje ne samo djece i roditelja izromske i egipćanske populacije, već inastavnika i drugog nastavnog osoblja, o

značaju i karakteristikama inkluzivnogobrazovanja. Nacionalne strategije i akcioniplanovi u vezi s Romima i Egipćanima postojena nacionalnom i lokalnom nivou, radipodsticanja integracije u društvo i obrazovnisistem. Često, međutim, nedostaju sredstvai/ili kapaciteti za primjenu zakonskih propisa,politika i akcionih planova. Štaviše, tek trebaosmisliti sveobuhvatnu politiku o inkluzivnomobrazovanju.

Na nizak nivo postignuca romske i egipćanskedjece u osnovnim školama može da utiče njihovmali obuhvat predškolskim obrazovanjem ivaspitanjem koje je, između ostalog, veomavažno s aspekta prevazilaženja jezičkih ikulturnih barijera. Nizak nivo prisutnosti u timinstitucijama smanjuje šanse romske iegipćanske djece da savladaju zvanični jezikprije nego što krenu u osnovnu školu.

Prema zakonodavstvu Crne Gore, dvijeinstitucije zadužene su za upis u osnovnuškolu i za rješavanje problema neupisivanja inepohađanja nastave u osnovnim školama:državni organ zadužen za vođenje matičnihknjiga građana i obrazovna institucija.

Potrebno je ojačati sisteme za prepoznavanjeromske i egipćanske djece pod rizikom i djecesa smetnjama u razvoju. Precizni podaci iključne informacije o njima i dalje su nedovoljnida bi se pokrenule efikasne obrazovneinicijative i da bi se mjerio njihov uticaj. Prijesvega, ne postoje efikasni informacioni sistemikoji bi pomogli u prepoznavanju romske iegipćanske djece s problemima u učenjuzvaničnog jezika. S tim u vezi, koordinacijameđu relevantnim sektorima radi rješavanjadugotrajnih izazova s kojima se suočavajuromska i egipćanska djeca u pogledu pristupaobrazovanju uglavnom ne postoji.


• Monitoring predrasuda i diskriminacijeromske i egipćanske djece i njihovihporodica u društvu.

• Razvijanje kampanje za njegovanjepoznavanja romske i egipćanske kulturei pozitivnih stavova prema djeci izromske i egipćanske populacije i njihovihporodica.

• Aktivno podsticanje sprovođenjazakonodavstva i politike u oblastisprječavanja diskriminacije i ustaljivanjeobuke o različitosti među relevantnimzainteresovanim stranama.

• Razvijanje ili jačanje efikasnih žalbenihmehanizama, kapaciteta zajedničkogdjelovanja u oblasti ljudskih prava imehanizama za obeštećenje.

• Jačanje političke volje podsticanjemprihvatanja ideja i vršenjem uticaja nadonosioce odluka da uvide koristiinkluzivnog obrazovanja za sve, kao iekonomske koristi. Izrada jasnoartikulisanih ciljeva i rokova, sprovođenjeredovnih procjena i praćenje inicijativaprema akcionim planovima. Sprovođenjecentralnog nadzora na lokalnom nivou.

• Mehanizmi za ulaganje pritužbi iuklanjanje diskriminacije i kršenjaljudskih prava treba da budu ojačani,razvijeni i upareni s kampanjama zapodizanje svijesti o zakonima i načinuupotrebe mehanizama. Potrebna je iizgradnja kapaciteta tijela zaduženih zasprovođenje zakona i politika.

• Jačati mehanizme za prikupljanjepodataka o ugroženoj djeci koja su podrizikom od napuštanja škole ili su vanškolskog sistema (djeca sa smetnjama urazvoju, romska i egipcanska djeca,djeca interno raseljenih i raseljenih lica).

Treba napraviti bazu podataka koja bibila dostupna svim relevantnim državniminstitucijama radi boljeg protokainformacija i ojačati saradnju izmeđuključnih aktera.

• Potrebno je izmijeniti zakone radi boljegprepoznavanja i vođenja evidencijedjece sa smetnjama u razvoju. Potrebnoje u potpunosti sprovesti dodatnoizmijenjene zakone, koji od 2010. godinesveobuhvatnije uređuju potrebe romske iegipćanske djece i djece sa smetnjamau razvoju.

• Promjena strukture izdataka i povećanjeudjela finansiranja koje je usmjereno kamjerama za povećanje kvaliteta,uključujući: razvoj u ranom djetinjstvu,viši nivo obrazovanja i doživotno učenje.

• Naglasiti potrebu investiranja u širenjebesplatnog predškolskog obrazovanja,uzimajući u obzir njegov značaj zasmanjenje jaza između obrazovanja iživotnih šansi između Roma i Egipćana ivećinske populacije.

• Među drugim mjerama, potrebno jeojačati međuresorni rad da bi seosiguralo da romska i egipćanska djeca idjeca sa smetnjama u razvoju primajukoordiniranu holističku podršku.

• Osmisliti jasne procedure i mehanizmekoji bi omogucili efikasnu primjenuodredaba Zakona o osnovnomobrazovanju i vaspitanju koji se odnosena upis u školu i napuštanje škole, kao isankcije koje slijede ako dijete nijeupisano ili je napusti.

• Povecati broj romskih medijatora koji bipomogli u sprovođenju većeg prisustvadjece u školi i smanjenju rizika odnapuštanja škole.

18

Preporuke za sistemsko i međusektorsko rješavanje prepoznatih problemauključuju:

RASPOLOŽIVI RESURSI

Da bi se ostvarilo kvalitetno obrazovanje zasvu djecu, potrebno je obezbijediti određeneosnovne resurse. Elementi koji pripadajukategoriji raspoloživih resursa u okviru analizedeterminanti imaju odlučujući uticaj naobrazovanje Roma i Egipćana i uključuju sveod obezbjeđenja osnovne infrastrukture u kojojse drži nastava do zapošljavanjavisokokvalifikovanih nastavnika u obrazovnomprocesu. Vođenje računa o tome da ugroženadjeca imaju iste šanse da pristupe obrazovanjui da budu uspješna kao i druga, manjeugrožena djeca, iziskuje posebne dodatneelemente, kao što su besplatan prevoz za oneiz udaljenih krajeva do obezbjeđivanja mirnogprostora za učenje.

Još jedna prepreka u obrazovanju na kojunailaze romska i egipćanska djeca jesteudaljenost stambenih objekata u kojima živeod škola. Velika većina romskih i egipćanskihporodica nijesu u stanju da plate siguranprevoz do škole i od škole do kuće, abesplatan prevoz, prema izjavama roditeljadobijenim u toku ovog istraživanja, često nepostoji.

Romska i egipćanska djeca i djeca sasmetnjama u razvoju obično imaju obrazovnepotrebe koje su veće od potreba ostale djece.Zapošljavanje visokokvalifikovanihprofesionalaca u školama, kao i onih koji moguodgovoriti na potrebe dvojezičnih učenika, iobezbjeđivanje kvalitetnih predškolskihustanova u zajednicama, naročito je važno zaosiguranje pristupa i pozitivnih obrazovnihrezultata za obespravljenu djecu. Pohađanjepredškolskih ustanova široko je prihvaćenokao važan element za uspjeh u školi ipredstavlja mehanizam koji smanjuje razlike uobrazovanju. Pohađanje mješovitih

predškolskih ustanova od velike je važnosti zaromsku i egipćansku djecu, jer u velikoj mjeriolakšavaju dalje obrazovanje, djelimično i zatošto pomažu u boljem usvajanju crnogorskogjezika i ovu djecu čini spremnijom zapohađanje škole. Postoji korelacija izmeđuniskog nivoa pohađanja predškolskih ustanovai pohađanja osnovne škole. Većina djece kojatrenutno ne idu u osnovnu školu, a koja supokrivena ovom studijom, nijesu nikada išla uvrtić, dok je pohađanje vrtića bilo mnogo češćemeđu đacima koji trenutno idu u osnovnuškolu, bez obzira na njihovo etničko porijeklo.Na pristup romske i egipćanske djecepredškolskim ustanovama utiče niz prepreka,koje uključuju: dostupnost predškolskihustanova, socio-ekonomske uslove inemogućnost plaćanja naknada; nedostataksvijesti o značaju ranog obrazovanja; blizinapredškolskih ustanova romskim i egipćanskimdomaćinstvima; nedostatak dokumentacije iadministrativne teškoće prilikom upisa.Dodatne mjere za smanjenje stepena ranognapuštanja škole i obezbjeđenja redovnogpohađanja nastave iziskuju koordinaciju međusektorima, što obuhvata obrazovanje, dječiju isocijalnu zaštitu i sistem zdravstva. U timdodatnim sektorima treba da radi osoblje kojezna da odgovori na potrebe i stanje romske iegipćanske djece i djece sa smetnjama urazvoju, i koje će aktivno tražiti porodice čijadjeca ne idu u školu. Kada djeca prestanu daidu u školu, polovina njih se zvanično ne ispišeiz škole. Taj podatak se ne može tumačiti kaopokazatelj potencijalnog povratka u školu,budući da je 84% roditelja eksplicitno naveloda se njihovo dijete neće vratiti u školunaredne školske godine. U najvećem brojuslučajeva djece koja prestanu da idu u školune postoji reakcija zvaničnih institucija, kao štosu škole, opštine i centri za socijalni rad. Uslučaju kada se pomoć pruži, Romima iEgipćanima češće pomažu romske NVO iliCrveni krst.


20

• Obezbjeđivanje besplatnog i bezbjednogprevoza za djecu koja žive u udaljenimoblastima.

• Sve dok se ne sprovedu adekvatnemjere za prevoz, u udaljenim područjimai naročito zimi, potrebno je razmotritiuvođenje privremenih školskih ipredškolskih rješenja, kao što su:osnovne škole sa više razreda ili„satelitske“ osnovne škole; predškolskoobrazovanje kod kuće; kao i mjere kojeobuhvataju podizanje svijesti o značajupredškolskog obrazovanja i kvalitetnihpredškolskih aktivnosti za djecu.

• Prioritet za Crnu Goru treba da budeširenje besplatnog opšteg i obaveznogpredškolskog obrazovanja za djecu od 5do 6 godina. U okviru postojećih planovaza pripremne razrede za tu starosnugrupu, potrebno je voditi računa o tomeda romska i egipćanska djeca pohađajunastavu zajedno s većinskom djecom dabi se unaprijedile vještine poznavanjacrnogorskog jezika.

• Upis u predškolske institucije treba dabude olakšan, naročito za roditelje kojisu nepismeni i koji nemajudokumentaciju. Potrebno je ukinuti takseza upis u predškolsku ustanovu i prioritetupisa djece iz porodica sa dvazaposlena roditelja.

• Predškolsko osoblje i učitelji i osoblje izosnovnih škola treba da budu obučeniza dvojezičnu nastavu, da bi odgovorilina zahtjeve djece čiji maternji jezik nijecrnogorski. Potrebno je držati dodatnu

nastavu iz crnogorskog jezika uosnovnim školama i angažovati osobljekoje će sprovoditi tu nastavu.

• Jačanje sistema i uloge romskihmedijatora koji će raditi s romskom iegipćanskom djecom čiji maternji jeziknije jezik na kome se održava nastava.

• Potrebno je izraditi mjere za jačanjekapaciteta centara za socijalni rad idrugih relevantnih aktera, uključujući iškole, da bi oni mogli pratiti đake kojinapuštaju školu ili koji ne pohađajuredovno nastavu.

• Potrebno je uspostaviti bolje praćenje ikvalitetnije sisteme baza podataka, kao ibolje odnose s drugim relevantnimsektorskim institucijama – da bi seefikasno pratilo odsustvovanje snastave, ponavljanje razreda inapuštanje škole. U tom smislu možepomoći razmjena informacija oaktivnostima i metodima koje koristeNVO angažovane u toj oblasti.

• Primjena mjera kojima bi se pomoglo uinformisanju romskih i egipćanskihroditelja o značaju predškolskogobrazovanja i njihovih izbora. Premarezultatima istraživanja, roditelji romske iegipćanske djece nijesu dovoljnoobaviješteni o predškolskim izborima.Romska i egipćanska djeca ne morajuda idu u lokalna obdaništa za romsku iegipćansku populaciju; romski iegipćanski roditelji mogu upisati svojudjecu u etnički šarolika obdaništa koja senalaze na drugim mjestima.


ZAHTJEVI

Ono što romske i egipćanske porodice iporodice s djecom sa smetnjama u razvojumogu da urade i što su spremne daobezbijede da bi olakšale obrazovanje svojedjece predstavljaju determinante u kategorijiZahtjevi u okviru analize determinanti. Njihovizahtjevi za obrazovanjem prije svega suodređeni njihovim finansijskim položajem, kaoi, na primjer, njihovim vrednovanjemobrazovanja – oni možda nemaju dovoljnoinformacija da pravilno procijene dobitak odulaganja u obrazovanje svog djeteta. Drugifaktori takođe igraju ulogu i razmotreni su ustudiji.

Djeca iz većinske populacije ne upisuju se uškole prije svega zbog razloga koje njihoviroditelji opažaju kao zdravstvene probleme ilizbog nekog vida smetnji u razvoju. Romskai egipćanska djeca ostaju izvan sistema, kakozbog neupisivanja, tako i zbog ranognapuštanja škole, a prije svega zbog razlogakoje njihovi roditelji pripisuju socijalno-ekonomskoj prirodi, u čemu i tradicija igraodređenu ulogu.

Loš socio-ekonomski status domacinstavaobuhvacenih ovim istraživanjem ogleda se uniskim prihodima, nedostatku osnovnihsredstava za život, ali i lošim uslovimastanovanja, što je najvidljivija razlika izmeđuromskih i egipćanskih i domacinstava izvećinske populacije u ovom istraživanju.Životni prostor Roma i Egipćana generalno jemanji i skučeniji, tako da djeca dijele prostorijes većim brojem drugih lica. Oni rijetko imajuodgovarajući prostor za učenje. Skoro svakodomacinstvo u ovom istraživanju, bez obzirana etničku pripadnost, suočava se s nekimstrukturalnim problemom: krovom kojiprokišnjava, zagađenim vazduhom, bukom inedostatkom svjetlosti. Svi ovi negativniaspekti još su izraženiji kod Roma i Egipćana,a naročito u romskim i egipćanskim

domaćinstvima u kojima djeca nijesu uključenau obrazovni sistem. Pored toga, u čak jednojtrećini domaćinstava zimi je veoma hladno i, upoređenju s većinskom populacijom, Romi iEgipćani imaju više poteškoća da se snabdijugorivom za grijanje. Jedna od najvećihpoteškoća je nedostatak tekuće vode i kupatilau romskimi egipćanskim domaćinstvima. Tajfaktor sprječava romsku i egipćansku djecu daobavljaju rutinsku higijenu koja je neophodanuslov za pohađanje škole.

Djeca obuhvaćena ovom studijom uglavnomžive u višečlanim domaćinstvima lošeg socio-ekonomskog statusa. Mjesečna primanja suizuzetno niska u svim ispitivanim grupama i u70% slučajeva iznose do 30 eura po članudomaćinstva. Međutim, u nešto boljoj situacijisu porodice iz većinske populacije. Niskiprihodi posljedica su izuzetno visoke stopenezaposlenosti roditelja, koja je u romskoj iegipćanskoj populaciji, zanimljivo je, neštoveća u domaćinstvima u kojima djeca redovnoidu u školu nego u domaćinstvima u kojimaima djece koja ne pohađaju školu. Razlogtome može biti potreba zaposlenih roditelja daim djeca pomažu u kućnim obavezama dok suoni na poslu, uključujući mogućnost brige omlađoj braći i sestrama, pošto oninajvjerovatnije nijesu u mogućnosti da platenekoga ko bi se brinuo o djeci.

Niski prihodi za posljedicu imaju problem usnabdijevanju domaćinstva hranom, kao iobezbjeđivanju uslova za školovanje. Većinaroditelja uspijeva da obezbijedi samonajjeftinije namirnice, a neki uspijevaju daobezbijede samo dva obroka dnevno (petinadomaćinstava). U čak 13% domaćinstavaveoma često se dešava da se djeca žale da sugladna, a u 18% njih to je ponekad slučaj.Romi i Egipćani čija djeca nijesu uključena uškolski sistem češće navode da nemajufinansijskih sredstava za dječiju odjeću, kao iza udžbenike, te ih njihova djeca ni nemaju.Ipak, ovaj podatak mora se tumačiti srezervom zbog prijavljenih slučajeva


preprodaje dobijenih besplatnih udžbenika ipribora.

Kada je u pitanju vrijeme koje dijete provodikod kuće, svako drugo dijete, bez obzira na tipdomaćinstva, pomaže starijim članovimadomaćinstva u obavljanju kućnih poslova.Pomaganje oko kućnih poslova u većoj mjeri jekarakteristično za romska i egipćanskadomaćinstva u kojima djeca nijesu upisana uškolu. Iako vode računa o domaćinstvu, potvrdnjama većine roditelja, djeca ne obavljajuplaćeni rad. Djeca iz obje populacije imajufrekventne socijalne odnose s vršnjacima.Ipak, može se primijetiti da postoji relativnoveliki broj romske i egipćanske djece čijidrugovi i drugarice ne pohađaju osnovnuškolu, što je posebno karakteristično zaromsku i egipćansku djecu koja i sama ne iduu školu. Djeca koja pohađaju osnovnu školu uvećoj mjeri se druže s djecom koja takođepohađaju školu.

Među roditeljima djece koja idu i roditeljimadjece koja ne idu u školu, i to bez obzira naetničku pripadnost, postoji razlika u značajukoji pridaju završavanju (barem) osnovneškole, kao i percipiranoj korisnosti školskogznanja, te značaju tog znanja u odnosu na„životnu školu“. Roditelji čija djeca pohađajuškolu pridaju veću važnost obrazovanju negoroditelji čija djeca ne pohađaju školu. Urazgovorima s romskim i egipćanskimmajkama došlo se do zaključka da one čijadjeca idu u školu, iako žive izuzetno teško,školu vide kao put za bolji život njihove djece ismatraju da materijalni uslovi ne mogu bitiizgovor za prekid obrazovanja. S druge strane,majke čija djeca nijesu upisala školu ili su jenapustila, ovaj čin obrazlažu upravoistovjetnom lošom situacijom, iako deklarativnotvrde da je škola važna. Za njih škola nijeuslov za bolji život, jer svakako „za Romenema posla“. One su, takođe, veću važnostpripisale neformalnom obrazovanju. Odgovorio nepostojanju zaposlenja ukazuju na širikontekst, koji je potrebno uzeti u obzir prilikom

pokušaja da se razumije na koji način romski iegipćanski roditelji vrednuju obrazovanje.Razlozi za ambivalentan stav premaobrazovanju među obespravljenim porodicamačesto potiču od siromaštva i niskogobrazovnog postignuća roditelja, kao i odracionalnih procjena mogućnosti zaposlenjanakon školovanja – koje su obeshrabrujućeslabe među Romima i Egipćanima.

Kvantitativna studija je potvrdila da roditeljidjece koja ne idu u školu značajno češćesmatraju da dijete neće uspjeti da nađe posaonakon završetka školovanja. Veliki broj tihroditelja pravilno procjenjuje diskriminaciju natržištu rada, usmjerenu protiv njih i njihovesmanjene šanse da nađu zaposlenje, sobrazovanjem ili bez njega. Roditelji čija djecaidu u školu vjerovatnije će reći da poznajunekoga ko je uspješan, ko je pronašao posaozahvaljujući svom obrazovanju. Iako rijetki,primjeri o uspješnosti među romskom iegipćanskom zajednicom važni su zapodizanje vrijednosti obrazovanja među njima,kao i za uklanjanje diskriminacije.

Spremnost roditelja da se angažuju kako bipomogli djetetu da uspješno završi procesobrazovanja veoma je važan faktor školskoguspjeha djeteta. Uočljivo je da su roditelji djecekoja idu u školu spremniji da, kako kažu, učinesve što mogu ne bi li im dijete završiloosnovnu školu, dok su, s druge strane, roditeljidjece koja ne pohađaju školu skloniji da vjerujukako nema načina da se pomogne njihovomdjetetu. Kapacitet roditelja da pomognu svojojdjeci da steknu obrazovanje dijelom se oslanjana nivo obrazovanja samih roditelja. Takođe je,u odnosu na većinsku populaciju, češće da suroditelji bez formalnog obrazovanja (prekopolovine majki), dok je, s druge strane, uvećinskoj populaciji veći broj očeva sazavršenom srednjom školom. Shodno tome,roditelji iz većinske populacije u većini supismeni, dok među Romima i Egipćanimamanje od polovine umije da čita i piše, i to jerjeđe slučaj među roditeljima djece koja ne idu

22

u školu. Ako roditelji ne znaju da čitaju i pišu,nemaju mogućnosti da svojoj djeci pomognusa školskim zadacima. Dodajte tomebeznadežnu situaciju u vezi s mogućnošćuzaposlenja, čak i kada je stečeno obrazovanje,dobićete rezultat da mnogi romski i egipćanskiroditelji nijesu u potpunosti motivisani ili nijesuu stanju da pomognu svojoj djeci kada je upitanju obrazovanje.

Ovo istraživanje potvrdilo je ranije nalaze da jeu romskoj i egipćanskoj tradiciji „čuvanjedjevojaka za brak“ jedan od najčešćih razlogaza napuštanje osnovne škole kod ženskedjece. Romski i egipćanski roditelji skloniji suda adolescentske godine vide kao idealne zastupanje u brak, a u razgovorima su sve majkeiznijele strah da će djevojčice u školi da sezaljube. Istovremeno, podaci o osipanjugovore o tome da nakon navršene 11. godineopada broj romske i egipćanske djece uškolama, posebno djevojčica. Međutim, bilo jei romskih i egipćanskih majki koje su se nadaleda se njihove ćerke neće rano udati te da ćezavršiti školu. Ovo ukazuje na činjenicu dapogled na brak nije u potpunosti homogenmeđu Romima i Egipćanima, kao i na činjenicuda bi uz pravu intervenciju moglo prevagnutimišljenje da treba podržati završavanješkolovanja kada su u pitanju djevojčice.Druge prepreke koje doprinose ostanku van

sistema obrazovanja su: nedostatakdokumenata, strah da će dijete bitidiskriminisano na etničkoj osnovi i situacija daje preraslo uzrast za polazak u školu. Posebnupažnju treba obratiti i na loše poznavanjejezika kao prepreku u obrazovanju Roma iEgipćana. Odluku o neupisivanju romskeiegipćanske djece u školu ili napuštanju školenajčešće donose roditelji, dok je kod većinskogstanovništva to uglavnom preporuka ljekara.Nedostatak dokumenata je posebno velikiproblem kod Roma i Egipćana, a naročito upopulaciji interno raseljenih lica. Kada su upitanju domaćinstva iz većinske populacije,skoro svi roditelji imaju neophodnudokumentaciju, što nije slučaj sa Romima iEgipćanima. Veći procenat romske iegipćanske djece koja ne pohađaju školunema lična dokumenta u poređenju s djecomkoja su upisana u školu.

Značajni preduslovi ispadanja djece iz sistemaobrazovanja je redovnost pohađanja iučestalost ponavljanja razreda. Djeca koja suispala iz sistema, bez obzira na etničkupripadnost, u značajno većem procentu suodsustvovala s nastave duže od mjesec dana.Kada je u pitanju ponavljanje razreda, nesamo da su djeca van sistema češćeponavljala razrede, već je to slučaj i kod Romai Egipćana koji i dalje idu u školu.


• Obezbijediti trajna rješenja stambenihpitanja za one porodice koje još žive ukampovima. Treba obezbijediti prostorza učenje za djecu čija stambenasituacija nije pogodna za učenje.

• Svim buducim koracima radi razdvajanjapostojecih kampova i integracije Roma iEgipćana treba da prethode intenzivneaktivnosti na pripremi uspješnog

prelaska djece u integrisane škole inaselja.

• Treba obezbijediti adekvatnovodosnabdijevanje i grijanje za porodicekoje ne mogu ostvariti takve osnovnepotrebe.

• Obezbijediti zajednička kupatila uromskim i egipćanskim naseljima, kao ibesplatne proizvode za ličnu higijenu.


24

• Izradu programa finansijske pomoći radipodsticanja pohađanja nastave i uklanjanjafinansijskih teškoća kao osnovne prepreke.Uslovni novčani transferi koji ne povlačekazne mogu biti odgovarajuće rješenje,praćeno odgovarajućim mjerama (npr.jačanje kapaciteta škola da izađu u susretdjeci s posebnim obrazovnim potrebama) ikontrolom.

• Jačanje sistema socijalne i dječije zaštitei sistema zdravstva među drugimrelevantnim akterima, da bi seprepoznale romske i egipćanske porodicei da bi se tim porodicama pomogloukoliko ne primaju podršku, finansijskupomoć, i ukoliko ne primaju zdravstveneili druge usluge na koje imaju pravo.

• Dalju distribuciju besplatnih udžbenika iškolskih potrepština; razmatranjeuvođenja subvencija za školskenabavke.

• Potrebno je izraditi mjere da bi sepodigao nivo zaposlenosti međuromskom i egipćanskom populacijom.Jedan od primjera jeste dobroosmišljena i dostupna nastava zaodrasle, vezana za zaposlenje, a kojomse prenose vještine potrebne napostojećem tržištu rada.

• Rad s lokalnim poslodavcima u vezi sprogramima zapošljavanja Roma iEgipćana, kako bi se počelo s ukidanjempredrasuda među većinskompopulacijom, s ciljem povećanja šansi zazaposlenje Romai Egipćana.

• Škole treba da aktivno traže učešćeromskih i egipćanskih roditelja, dauspostavljaju odnose s njima i da pomažuu obavještavanju roditelja o koristimaobrazovanja. Potrebno je osmislitiradionice, programe nakon nastave i drugemjere kako bi se pomoglo djeci u njihovimškolskim obavezama i podigao kapacitetmeđu romskim i egipćanskim roditeljima dapomognu svojoj djeci.

• Časovi za opismenjavanje odraslihmogu predstavljati mogućnost uzajednicama u kojima je pismenostmeđu romskim i egipćanskim roditeljimaniska. Obrazovanje odraslih u vidudruge šanse i nastava za odrasle, kojaje povezana s mogućnostimazaposlenja, kao što je već pomenuto,može uticati na to da obrazovanje budeviše cijenjeno među Romima iEgipćanima.

• Nastavni plan i vještine koje se uče uškolama treba da budu boljeusaglašeni s tražnjom na tržištu rada.U vezi s tim, moguće je organizovatikampanje o značaju i koristimaobrazovanja, uključujući širenjepozitivnih primjera Roma i Egipćanakoji su stekli obrazovanje i poboljšalisvoj položaj.

• Kampanje usmjerene na sprječavanjediskriminacije treba da budu pokrenuteradi uklanjanja predrasuda i podsticanjaboljeg razumijevanja između romske iegipćanske, s jedne strane, i većinskepopulacije sa druge.

• Unaprijediti saradnju s medijima, razviti isprovoditi programe obuke za novinare sfokusom na stvaranje i njegovanjepozitivne slike o Romimai Egipćanima.

• Potrebno je uložiti napore u efikasnoisticanje zakonske starosne granice zaulazak u brak, uz aktivno učešćezajednice, podizanje svijesti i jačanjepodrške romskih i egipćanskih zajednicau vezi s pravima žena i djevojaka. Totakođe može uključiti radionice oplaniranju porodice i seksualnoobrazovanje.

• Obrazovanje u vidu druge šanse trebada bude dostupno mladim majkama.

• Škole treba da razumiju pitanja u vezi sranim brakom, kao i osjetljivost Roma iEgipćana kad je riječ o nevinosti njihovihkćeri.

KVALITET

Sva djeca treba da imaju jednak pristupobrazovanju i obrazovanje treba da budenajvišeg kvaliteta. Kvalitetno obrazovanjeromske i egipćanske djece i djece sasmetnjama u razvoju u velikoj mjeri oslanja sena stepen inkluzivnosti okruženja, nastavnogplana i nastavnih metoda, kao i na to da li sepodstiče kultura tolerancije i različitosti.Školska infrastruktura takođe utiče na ocjenukvaliteta; ako je škola nebezbjedna, slaboopremljena i nije prilagođena djeci sasmetnjama u razvoju, ne može zadovoljitiodgovarajuće standarde kvaliteta. Istraživanjepredstavljeno u ovom dokumentu ograničenoje na pitanja postavljena roditeljima i djeci ipodaci su ograničeni na informacije ozadovoljstvu nastavnim osobljem i odnosommeđu učenicima.

Roditelji djece koja su napustila školu, uodnosu na ostale roditelje, u većoj mjeriiskazuju nezadovoljstvo odnosom nastavnika,drugih učenika i roditelja prema njihovomdjetetu. Vrlo slične ocjene dala su i samadjeca. Zabilježene razlike su posebnoprimjetne u grupi Roma i Egipćana i ukazujuna to da su Rome i Egipćane koji idu u školubolje prihvatili vršnjaci, kao i roditelji tihvršnjaka. Pored nezadovoljstva socijalnimodnosima, djeca koja ne idu u školu u većemprocentu su iskazala nezadovoljstvocjelokupnim školovanjem, odnosno češćenavodila da ne vole da pohađaju školu.

Da bi se rezultati istraživanja stavili u postojećikontekst, kratak pregled Evaluacije reformeobrazovnog sistema u Crnoj Gori (2010–2012)predstavljen je u dijelu koji se odnosi nakvalitet inkluzivnog obrazovanja. Priznajucičinjenicu da je zakonodavstvo u oblasti


• Potrebno je razviti programe kako bi sepomoglo romskim i egipćanskim ženamada imaju veću kontrolu nad svojomreprodukcijom, kao i podići njihovusvijest, samouvjerenost, nezavisnost iosnaženost u vezi s brakom, porodicom injihovom budućnošću.

• Potrebno je ojačati kapacitet socijalnihslužbi da u saradnji sa školama sprovodeaktivnosti s ciljem dopiranja do što većegbroja Roma i Egipćana i pružanja pomoćiprilikom upisa romske i egipćanske djeceu škole, kao i pružanja pomoći Romima iEgipćanima da pribave dokumentaciju.Opštine i odgovarajuće službe takođetreba da unaprijede svoje baze podatakao romskim i egipćanskim porodicama idjeci, da bi se olakšala koordinacijaslužbi socijalne zaštite i lokalnih vlasti.Potrebno je uključiti informacije o interno

raseljenim licima i licima koja nijesucrnogorski državljani.

• Potrebno je sprovesti sveobuhvatnijuistragu u vezi s mehanizmima putemkojih se Romi i Egipćani ne registruju porođenju i riješiti pitanja državljanstva iromskih i egipćanskih interno raseljenihlica u svakom kampu i zajednici.

• Treba pojačati zdravstvenu zaštituromske i egipćanske djece uključujuci:angažovanje aktera iz sektora zdravstvai dječije zaštite u saradnji sa školama;organizovanje radionica na temu dječijegzdravlja u cilju podizanja svijesti kodromskih i egipćanskih roditelja oprevenciji oboljenja i raznim vidovimadostupne zdravstvene njege; povecanjebroja romske i egipćanske djece kojaimaju svog pedijatra upoznatog snjihovim specifičnim potrebama.

inkluzivnog obrazovanja sveobuhvatno, poštoje usklađeno s odgovarajucim evropskim imeđunarodnim standardima, Evaluacijanaglašava da implementacija, poredmeđusektorske saradnje na nacionalnom ilokalnom nivou, i dalje predstavlja izazov.

26

Osim toga, Evaluacija poziva na dodatnenapore za promovisanje stalne obuke iedukacije nastavnog kadra u školama zaprimjenu inkluzivnih principa u praksi iprilagođavanje nastavnih metoda individualnimpotrebama djece.

• Sprovođenje procjene kvalitetainkluzivnog obrazovanja s fokusom naromsku i egipćansku djecu.

• Primjenu dvojezičnih nastavnih metoda imetoda usmjerenih na dijete, kao ikoncepata koji su povoljni za djecu, nanivou škole, pri čemu je potrebnosprovesti i obuku nastavnika i osoblja.

• Potrebno je razmotriti revizije nastavnogplana da bi se povećala relevantnost zarazličite populacije.

• Potrebno je uspostaviti saradnjupredškolskih ustanova i osnovnih škola sudruženjima lica sa smetnjama u razvoju.

• Na osnovu procjene stručnog tima, školetreba da pripreme individualne obrazovneprograme za djecu i treba da prate njihovonapredovanje. Odgovarajuće nastavnoosoblje treba pažljivo da prati djecu sposebnim obrazovnim potrebama, kao i usadejstvu sa socijalnim službama izvanškolskog okruženja. Potrebno je aktivnozahtijevati i učešće roditelja.

• Potrebno je formirati inkluzivneobrazovne timove da bi se pomoglo uizradi mjera inkluzivnog obrazovanja i dabi se unaprijedili razumijevanje,tolerancija i kultura različitosti u školama.

• Moguće je organizovati vannastavneaktivnosti koje uključuju Rome iEgipćane i pripadnike većinskepopulacije, kao i radionice, studijskegrupe i sl., da bi se podstaklo ostvarenjeakademskog učinka, izgradilorazumijevanje i povjerenje među djecomi njihovim porodicama.

• Potrebno je proširiti i ojačati uloguromskih medijatora, povećati njihov broj ikapacitet da efikasno rade sa više djecei sa njihovim porodicama.

• Sistem romskih medijatora trebaproširiti i ojačati kroz povećanjenjihovog broja i osposobljavanje zaefikasan rad sa više djece i njihovimporodicama. Treba jasno definisatinjihovu ulogu i standarde rada prekoodgovarajucih podzakonskih akata, kaoi obrazovne programe i programeobuke za planirani profesionalnirazvoj.6

• Potrebno je učiniti standardnom obukunastavnika, nastavnog osoblja ipružaoca socijalnih usluga kada je upitanju različitost i to prije stupanja uslužbu i tokom obavljanja službe, kao iobuku u oblasti rješavanja konflikta.

6 Opinion of the Ombudsperson’s Office to the Ministry of Education with regards to Implementation of Inclusive Educationin Primary schools, November 2011:http://www.ombudsman.co.me/djeca/preporuke/15112011_MINISTARSTVO_PROSVJETE_I_SPORTA.doc


PREGLED POKRIVENOSTIOSNOVNIM OBRAZOVANJEM



U ovom poglavlju dat je pregled najvažnijihindikatora u oblasti obrazovanja koji se odnosena obuhvat i osipanje djece iz osnovnogobrazovanja. Radi sticanja uvida u trenutnostanje u obrazovnom sistemu u Crnoj Gori ipoložaj romske i egipćanske djece uobrazovanju, fokusiraćemo se na dvije važnevrste podataka. Najprije ćemo prikazati podatkeo broju Roma i Egipćana na teritoriji Crne Gore,kao i broju te djece osnovnoškolskog uzrasta,koji potiču iz zvaničnih izvora (Zavod zastatistiku Crne Gore – MONSTAT). Zatim, bićedat prikaz podataka o obuhvatu i osipanju djeceiz obrazovnog sistema, uz poseban fokus napodatke o učešću i uspjehu romske iegipćanske djece u obrazovanju.

PODACI O OBRAZOVANJUDJECE U CRNOJ GORI

Jedan od najvažnijih izvora podataka oobuhvatu obaveznim obrazovanjem u CrnojGori predstavlja publikacija Djeca u Crnoj

Gori, koju je izradio UNICEF Crna Gora usaradnji sa Zavodom za statistiku Crne Gore –MONSTAT. Publikacija je bazirana narezultatima popisa stanovništva,

domaćinstava i stanova u 2011. godini iusmjerena je na unaprjeđenje znanja irazumijevanja situacije u kojoj žive djeca uCrnoj Gori i obezbjeđivanju da se ta znanjakoriste prilikom razvijanja politika nadržavnom nivou da bi se postigli bolji rezultatiza svu djecu.

Prema podacima Popisa iz 2011. godine, svakideseti stanovnik Crne Gore jeosnovnoškolskog uzrasta, a 95% djece ovoguzrasta uključeno je u osnovno obrazovanje(Tabela 2).7

Kao što se može uočiti, 2011. godine 5% djeceu CG nije bilo uključeno u obaveznoobrazovanje.

U publikaciji Djeca u Crnoj Gori, osimrezultata Popisa iz 2011. godine, prvi put suobjavljeni i rezultati Popisa iz 2003. godine kojise tiču pohađanja škole. Ovdje ćemo prikazatipodatke o pohađanju osnovne škole za djecuu Crnoj Gori u 2003. i 2011. godini, na nivoudržave i u pojedinačnim opštinama (Tabela 3).Crvenom bojom obilježeni su podaci zaopštine s negativnim trendom ili uvećanimosipanjem.

28

Djeca osnovnoškolskog uzrasta u RCG Obuhvat osnovnoškolskim obrazovanjem

N % N %

72 637 11,7 68 835 95

7 Pohađanje nastave definiše se kao redovno pohađanje nastave u bilo kojoj akreditovanoj obrazovnoj instituciji ili naprogramu, javnom ili privatnom, radi organizovanog učenja na bilo kom stepenu obrazovanja. Informacije o pohađanjunastave odnose se naročito na populaciju čija je starost jednaka zvaničnom školskom uzrastu (djeca osnovnoškolskoguzrasta – starosti od 6 do 14 godina).

Tabela 2Popis iz 2011: Ukupan broj djece osnovnoškolskog uzrasta u Crnoj Gori i obuhvat osnovnoškolskimobrazovanjem


Važno je naglasiti da je za poređenje podatakaiz popisa 2003. i 2011. godine potrebnaizvjesna doza opreza, s obzirom na to da je uperiodu između dva popisa sprovedenareforma sistema osnovnog obrazovanja kojomse postepeno prešlo s osmogodišnje nadevetogodišnju osnovnu školu. Tako je uvrijeme Popisa 2003. godine osnovna školatrajala osam godina, dok su se u djecuosnovnoškolskog uzrasta uračunavala djecastarosti 7–14 godina starosti, dok je u vrijemePopisa 2011. godine škola trajala devetgodina, a djeca su polazila u školu sa šestgodina.

Kao što se može uočiti, u 2011. godiniprocenat djece osnovnoškolskog uzrasta kojapohađaju školu porastao je sa 94% na 95% uodnosu na prethodni popis. Najveću stopupohađanja škole u Crnoj Gori imaju opštine:Žabljak, Cetinje, Danilovgrad, Kotor, Ulcinj iMojkovac (97%). U četiri opštine – Žabljak,Tivat, Berane i Pljevlja – stopa pohađanjaškole je na istom nivou kao u 2003. godini. UPodgorici i Beranama stopa pohađanja školemeđu djecom uzrasta 6–17 godina je najniža(93%).

Porast stope pohađanja škole zabilježen je uvećini opština, dok je pad za po jedanprocenat registrovan u Budvi, Nikšiću iPodgorici. Pri upoređivanju podataka iz popisa2003. i 2011. godine, treba imati na umu da seprema važećoj metodologiji raseljena lica spodručja Kosova u 2003. godini nijesuuračunavala u stanovništvo Crne Gore, aznačajan broj njih su lica romske i egipćanskepopulacije, kod kojih je stopa pohađanja školeosjetno manja u poređenju s ostalim grupama.Uključivanje ovog dijela populacije ustanovništvo Crne Gore, prema Popisu 2011.godine, dovelo je do pada stope pohađanjaškole u odnosu na 2003. godinu u opštinamaPodgorica, Budva i Nikšić, u kojima je učešćeove populacije najveće.

Opština

Pohađanje škole –osnovna škola

2003. 2011.

Žabljak 97% 97%

Cetinje 95% 97%

Danilovgrad 93% 97%

Kotor 96% 97%

Ulcinj 92% 97%

Mojkovac 96% 97%

Pljevlja 96% 96%

Kolašin 94% 96%

Plužine 95% 96%

Herceg Novi 95% 96%

Budva 97% 96%

Nikšić 97% 96%

Bar 93% 95%

Tivat 95% 95%

Bijelo Polje 92% 95%

Šavnik 92% 94%

Andrijevica 90% 94%

Plav 88% 94%

Rožaje 85% 94%

Podgorica 94% 93%

Berane 93% 93%

Total 93% 95%

Tabela 3 Obuhvat obaveznim obrazovanjem poopštinama Crne Gore: 2003. i 2011.

DJECA VAN ŠKOLSKOGSISTEMA U CRNOJ GORI

Iako je glavni akcenat u ovoj studiji stavljen naromsku i egipćansku djecu i prepreke iprobleme u vezi s njihovim efikasnimuključivanjem u opšte obrazovanje, u ovomodjeljku predstavićemo pregled dostupnihpodataka o djeci van školskog sistema u CrnojGori u cjelini, a naročito o djeci sa smetnjamau razvoju i siromašnoj djeci koja ne pohađajuškolu.

Naročito teško je prepoznati i tačno procijenitibroj djece van školskog sistema budući davećina njih pripada marginalizovanim,skrivenim i ugroženim grupama do kojih jeteško doći, kao što su romska i egipćanskadjeca, izbjeglice i raseljena lica, djeca sasmetnjama u razvoju i siromašna djeca.Sljedeći pregled djece van školskog sistema u

Crnoj Gori biće oslonjen, gdje je moguće, nazvanične podatke, pri čemu treba upozoriti namoguće probleme u procjeni tačnog brojapripadnika/pripadnica određenih grupapopulacije, usljed metodologije prikupljanjapodataka, uzorkovanja, karakteristika datihgrupa itd. Imajući to u vidu, analiza podataka odjeci iz Popisa iz 2011. godine zaista je prviput ukazala ko su zapravo djeca van školskogsistema u Crnoj Gori.

1. Djeca iz populacije Roma i Egipćana

Prema ovim podacima, obuhvat Roma iEgipcana obaveznim obrazovanjem jedvaprelazi polovinu djece osnovnoškolskoguzrasta (Grafikon 1). U populaciji djeceEgipćana pohađanje osnovne škole je neštovece nego u populaciji romske djece, ali supomenute vrijednosti i dalje znatno ispodnacionalnog nivoa.

30

Grafikon 1Pohađanje osnovne škole Roma i Egipćana u 2011.

55%

446% 449%

995%

554% 551%

Crnogorci Egipćani Romi

ne pohađaju pohađaju

Važno je napomenuti da adekvatna procjenarelevantnih parametara uključenosti romske iegipćanske djece u osnovno obrazovanje nije upotpunosti moguća, s obzirom na to da još uvijekima preko 10% djece romske i egipćanskepopulacije, među kojima je najveći broj djeceosnovnoškolskog uzrasta, koja nijesu upisana umatične knjige8, kao i da ne postoje zvanični,dovoljno pouzdani podaci o tačnom broju djeceosnovnoškolskog uzrasta. Takođe, zbog visokestope napuštanja škole među romskim iegipćanskim učenicima, stopa pohađanja mnogoje manja od stope upisa, ali ju je nemogućeizračunati usljed nedostatka podataka.

Slijedi prikaz dostupnih podataka o brojuromske i egipćanske djece obuhvaćeneobaveznim obrazovanjem u protekloj deceniji.

Crna Gora je postigla značajne rezultate upovećanju broja romske i egipćanske djecekoja se svake godine upisuju u školu. Kada seuzme u obzir broj uključenih učenika,obuhvaćenost ove djece obaveznimobrazovanjem još uvijek nije nazadovoljavajućem nivou, s obzirom na to da –prema istraživanju Baza podataka o romskoj iegipćanskoj populaciji – ima 2680 djece izromske i egipćanske populacije koja suosnovnoškolskog uzrasta, dok je, premapodacima NVO sektora, ovaj broj značajnoveći. Takođe, visoke stope napuštanja ostajujedan od gorucih problema u obrazovanjuromske i egipćanske djece u Crnoj Gori.Prema podacima Svjetske banke, samo 32%Roma i Egipćana završe osnovnu školu uodnosu na 98 % sve djece u Crnoj Gori.9


Grafikon 2Broj djece iz romske i egipćanske populacije upisane u osnovnu školu na početku školske godine

5536

8826

11006

11169 11195 11236 11263 1129211337

11424

11582

2001-2. 2002-3. 2003-4. 2004-5. 2005-6. 2006-7. 2007-8. 2008-9. 2009-10. 2010-11. 2012-12.

8 Izvještaj koalicije NVO Romski krug o sprovođenju politika zaštite RAE populacije u Crnoj Gori na državnom i lokalnomnivou u 2008. godini.

9 Montenegro After the Crisis: Towards a Smaller and More Efficient Government, Public Expenditure and InstitutionalReview, Main Report,World Bank, October 2011.

Izvor: Strategija za razvoj osnovnog obrazovanja 2012–2017, Ministarstvo prosvjete i sporta

2. Izbjegla i raseljena lica

Izbjegla i raseljena lica spadaju međunajugroženije društvene grupe. Taj segmentdruštva obično odlikuje neriješen pravni statusi državljanstvo, što onemogućava njihovozapošljavanje, produbljuje siromaštvo, otežavapristup osnovnim socijalnim i zdravstvenimuslugama i obrazovanju.

Prema podacima Popisa iz 2011. godine oobrazovanju, razvrstanim prema državljanstvudjece, 34% djece bez državljanstva ne ide uškolu. Od ukupnog broja djece koja se nalazeu postupku pribavljanja državljanstva, 16% ne

ide u školu, a 15% djece koja su državljanistrane zemlje ne ide u školu. Najniži procenatdjece koja ne idu u školu je među djecom scrnogorskim državljanstvom (4%).

U kontekstu ovog istraživanja važno jenapomenuti da su vecina populacije izbjeglih iraseljenih lica u Crnoj Gori Romi i Egipcani kojisu u Crnu Goru pobjegli nakon izbijanjasukoba na Kosovu 1999. godine. Podaci izPopisa stanovništva pokazuju da više od jednetrecine Roma i oko 45% egipćanske djece uCrnoj Gori ili nemaju državljanstvo ili su uprocesu sticanja državljanstva.

32

Grafikon 3Djeca uzrasta od 6 do 17 godina, prema pohađanju nastave i državljanstvu, u %, Popis iz 2011.

44%115% 116%

334%

996%885% 884%

666%

Crna Gora strane države u procesu sticanja

crnogorskog

državljanstva

apatridi

ne pohađaju školu pohađaju školu

razlike i nepotpune podatke u procjenamaučestalosti smetnji u razvoju kod djece susljedeći: stigmatizacija i socijalna isključenostdjece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica,nejasne i kontradiktorne definicije smetnji urazvoju, ograničeno funkcionisanje sistemaranog otkrivanja i dijagnoze smetnji u razvojukod djece i nedostatak znanja o smetnjama urazvoju uopšte.

Crna Gora nema pouzdane podatke ozastupljenosti smetnji u razvoju među djecom.Procjene se kreću od najnižih, premagrafikonu o Popisu (1,1% ili 1543 djece) dopretpostavljene stope učestalosti smetnji urazvoju iz MICS 3 istrazivanja (12% djece).Svjetska zdravstvena organizacija koristiglobalnu prosječnu procjenu od 5,1%.Vidjeti sljedeću tabelu:


Uzimajući sve ovo u obzir, neobrazovanost,kada se procjenjuje mjerenjem nepohađanjanastave u osnovnim školama (djece uzrastaod 6 do 15 godina), veoma je specifična zaromsku i egipćansku populaciju, naročito zaraseljene Rome i Egipćane. Iako je osnovnoobrazovanje obavezno, stopa pohađanjanastave veoma je niska među romskom iegipćanskom populacijom.

3. Djeca sa smetnjama u razvoju

Problem nedostupnosti podataka postaje jošozbiljniji kad je riječ o djeci sa smetnjama urazvoju, i to je problem sa kojim se suočavajuskoro sve zemlje u tranziciji – naročito uonim zemljama gdje je na Popisustanovništva zabilježena niska stopa smetnjiu razvoju kod djece. Faktori koji utiču na znatne

Grafikon 4Romska i egipćanska djeca prema državljanstvu, u %

449%

330%

113%

225%

111%112%

226%332%

11% 11%

Romi Egipćani

nema podataka

apatridi

u procesu sticanja

državljanstva

strana država

Crna Gora

34

Tabela 4Podaci o djeci sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori

Stopa smetnji u razvoju kod djece, prema Popisu iz 2011.* 1543 ili 1,1%

MICS Crna Gora, 2005 – pretpostavljena stopa učestalosti smetnji u razvoju kod djece(2–9 godina)

12,5%

Korisnici socijane zaštite – djeca sa smetnjama u razvoju(Statistički godišnjak 2012, MONSTAT)

1599

Broj djeca s posebnim obrazovnim potrebama koje je uputila komisija za orjentaciju djeces posebnim obrazovnim potrebama (6–14 godina, 2011/2012)

1109

Djeca starosti 0–14 na osnovu 5,1% procjene Svjetske zdravstvene organizacije onacionalnom prosjeku smetnji u razvoju kod djece

6500

Djeca starosti 6–14 (školski uzrast) na osnovu 5,1% procjene Svjetske zdravstveneorganizacije o nacionalnom prosjeku smetnji u razvoju kod djece

4056

Djeca starosti 0–14 s određenom dijagnozom zdravstvenih službi(Institut za javno zdravlje, 2009)

Ukupno: 2162

0-5: 984

6-14: 1178

Zakonodavstvo u oblasti obrazovanjaprepoznaje djecu sa smetnjama u razvoju kaopodgrupu djece s posebnim obrazovnimpotrebama. Prema članu 4 Zakona o vaspitanjui obrazovanju djece s posebnim obrazovnimpotrebama, djeca s posebnim obrazovnimpotrebama su 1) djeca sa smetnjama u razvoju- djeca s tjelesnom, mentalnom i senzornomsmetnjom i djeca s kombinovanim smetnjama; i2) djeca s teškoćama u razvoju – djeca sporemećajima u ponašanju; teškim hroničnimoboljenjima; dugotrajno bolesna djeca i drugadjeca koja imaju poteškoće u učenju i drugeteškoće uzrokovane emocionalnim, socijalnim,

jezičkim i kulturološkim preprekama. Kaopribližan pokazatelj za broj djece sa smetnjamau razvoju u obrazovnom sistemu obično sekoristi broj djece koji je prošao procjenukomisija za usmjeravanje djece s posebnimobrazovnim potrebama. Grafikon dalje u tekstuprikazuje znatan napredak u pogledu brojadjece sa smetnjama u razvoju, koja su dobilarješenje od komisije za usmjeravanje od 2009.godine. Međutim, zbog teškoća u procjeniučestalosti smetnji u razvoju kod ukupnepopulacije djece, ostaje nejasno koliki se brojte djece još uvijek nalazi van školskogsistema.


4. Djeca koja žive u siromaštvu

Najnovija Studija o siromaštvu djeceprocjenjuje da oko 14500 djece u Crnoj Goriživi u siromaštvu (10% ukupnog broja djece).Prema Studiji o siromaštvu djece u Crnoj Gori,koju je sproveo UNICEF, djeca su posebnougrožena i više su pogođena siromaštvomnego odrasli. Siromaštvo među djecom slabijednakost i dovodi do negativnih rezultata uzdravstvu, ishrani, obrazovanju i opštemblagostanju.10 U velikoj mjeri doprinosimarginalizaciji i socijalnoj isključenosti djece.

Najizloženija siromaštvu i nejednakosti sudjeca ispod pet godina, djeca koja žive nasjeveru zemlje i u ruralnim oblastima, i djecakoja žive u domaćinstvima s jednim roditeljem idomaćinstvima s troje ili više djece. U Studiji jetakođe istaknuto da su naročito ugrožena

romska i egipćanska djeca, raseljena i internoraseljena djeca.

Dokazano je da je siromaštvo među djecomusko vezano za pristup obrazovanju. Studijomje potvrđeno da djeca koja žive u siromašnimdomaćinstvima nemaju odgovarajuću prostorijuza učenje, a njihovi roditelji se trude da imobezbijede najosnovnije udžbenike, školskipribor i da plate troškove prevoza do škole inazad. Takođe, siromašna domaćinstva u CrnojGori udaljena su u prosjeku 12km od najbližeosnovne škole, 20km od najbliže srednje školei 19km od najbližeg obdaništa.

Istraživanje MICS 3, sprovedeno 2005. godine,pokazuje značajnu razliku u pohađanju školeizmeđu djece koja dolaze iz najbogatijih 20%stanovništva i one djece koja dolaze iznajsiromašnijih 20%.

Grafikon 5Broj djece s posebnim obrazovnim potrebama, uz odluke/upućivanja komisija

247

654

960

11099

247

654

960

110

2009. 2010. 2011. 2012 –decembar

10 Studija o siromaštvu djece u Crnoj Gori, novembar 2011.

36

Grafikon 6Neto procenat pohađanja nastave, prema kvintilima indeksa bogatstva, Crna Gora, 2005.

991,50%

997 ,80%998 ,60%

999,30% 999,40%

najsiromašniji srednji drugi četvrti najbogatiji

ANALIZA DETERMINANTIU OBRAZOVANJU



38

Desk studija razrađuje odrednice jednakosti uobrazovanju, koje spadaju u kategorijuPodsticajno okruženje unutar okvira analizedeterminanti. Pokrivene su specifične preprekei „uska grla“ obuhvaćena svakom ododrednica.


U ovom dijelu desk studije analiziraju serelevantni zakoni, politike, strategije, ulaganja irashodi, kao i drugi faktori koji moguunaprijediti obrazovanje Roma i Egipćana, kojipredstavljaju dio kategorije Podsticajnookruženje u okviru analize determinanti.Determinante u ovoj kategoriji mogu, na nivousistema i društva, podržati jednak pristupkvalitetnom obrazovanju. Drugim riječima, tedeterminante mogu postaviti osnov zaispunjenje cilja „obrazovanja za sve“,uključujući romsku i egipćansku djecu. Takođe,one mogu onemogućiti jednako obrazovanje.Na primjer, ako nacionalne politike izakonodavstvo nijesu naklonjeni jednakosti uobrazovanju, biće teže pokrenuti inicijative zainkluzivno obrazovanje na nivou zajednice ibiće teže romskoj i egipćanskoj djeci da tražesvoje pravo na obrazovanje. Četirideterminante kategorije Podsticajno okruženje,obuhvaćene ovim dijelom, jesu: društvenenorme, zakonodavstvo/politika,budžet/rashodi, koordinacija upravljanja.

Analizirane su posebne prepreke i problemi uokviru svake determinante, u vezi s jednakimpristupom kvalitetnom obrazovanju romske iegipćanske djece u Crnoj Gori.

Društvene norme

Na osnovu društvenih normi i stavova,uključujući i diskriminaciju, moguće je odreditida li na nacionalnom nivou postoji jednakoobrazovanje, koje je inkluzivno za različitudjecu. Veća je vjerovatnoća da će djeca kojapripadaju ranjivim i marginalizovanim grupamabiti lišena obrazovanja, iako je riječ oosnovnom ljudskom pravu. Dalje u tekstupredstavljeni su neki od uobičajenih faktora, aodnose se na stigmu i predrasude kojeugrožavaju pravo djece na obrazovanje. Djecakoja su najviše izložena stigmi i diskriminacijiobično pripadaju jednoj od sljedećih grupa:djeca s fizičkim ili intelektualnim smetnjama,djeca iz manjinskih grupa, poput Roma iliEgipćana, izbjeglice ili raseljena lica, kao isiromašna djeca.

1. Stigma i diskriminacija djece iz ugroženihsocijalnih grupa

Socijalna isključenost romske i egipćanskedjece ozbiljno ugrožava njihov pristupobrazovanju, čineci ovu djecu nevidljivom zasistem i dovodeći do visoke stope neupisivanjau školu. Studije sprovedene u zemljama

DESK STUDIJA

jugoistočne Evrope ukazuju na postojanjeizrazite razlike u stopi pohađanja škole izmeđuromske i egipćanske i djece iz većinskepopulacije, naročito u Albaniji, Bosni iHercegovini i Crnoj Gori11, uzrokovanevisokom stopom socijalne isključenosti.

Širom jugoistočne Evrope vlade priznaju dasegregacija romske i egipćanske djecedoprinosi neupisivanju i ranom napuštanjuškole te djece, što je usko povezano sastigmom i diskriminacijom. Segregacija jefaktor rizika za obrazovanje djece romske iegipćanske populacije, a u obrazovnomsistemu ona se manifestuje u tri oblika: 1)segregacija među školama – Romi i Egipćaniuglavnom pohađaju škole u kojima romski iegipćanski učenici čine većinu i koje senajčešće nalaze u blizini romskih naselja; 2)segregacija unutar škola – u slučajuheterogenih škola, romski i egipćanski učenicinerijetko se odvajaju od ostalih učenika,smještanjem u specijalna odjeljenja; 3)segregacija u specijalnim školama – romska iegipćanska djeca neproporcionalno se šalju uspecijalne škole.

U Crnoj Gori je segregacija u obrazovanju uskopovezana sa rezidencijalnom segregacijom.Populacija Roma i Egipćana u većini slučajevaživi u izolovanim naseljima, često u izbjegličkimkampovima, gde je pristup obrazovanju priličnoograničen. Među lokalitetima u kojima jeprimijećena segregacija u obrazovanju suopštine Berane i Podgorica.

Vlada Crne Gore je ovaj problem prepoznala iuključila ga u svoju Strategiju razvojaosnovnog obrazovanja 2012–2017. Jedna odmjera za obezbjeđivanje univerzalnog pristupa

kvalitetnom obrazovanju predviđa uvođenjeprograma za sprječavanje segregacije Roma iEgipcana u školama.

Živjeći odvojeno od većinske populacije, romskai egipćanska populacija često je isključena izglavnih društvenih oblasti u Crnoj Gori.Društvena isključenost i nepovoljni ekonomskiuslovi utiču na pogoršanje uslova života Roma iEgipćana u Crnoj Gori, uključujući i mogućenarušavanje etničkog i kulturnog identiteta itradicije te grupe. Stvarno stanje romske iegipćanske populacije u Crnoj Gori (naročitointerno raseljenih RE) često se veoma razlikujeod načina na koji živi većina populacije.

Budući da pripadaju manjinskoj grupi, romska iegipćanska djeca i roditelji u Crnoj Gori mogu dauoče problem ostvarenja obrazovne jednakosti svećinskom društvenom grupom. Manjinskegrupe mogu smatrati da obrazovni sistem dajeprednost vrijednostima većinske grupe. Takvoobrazovanje mogu posmatrati kao štetno ponjihovu sopstvenu kulturu (religiju, jezik).

U svom Izvještaju o Crnoj Gori12, podnijetom2012. godine, Evropska komisija protivrasizma i netolerancije (ECRI) primjećuje dasu romska i egipćanska djeca izloženadiskriminaciji u pristupu obrazovanju i uškolskom okruženju, dodajuci da postoje inegativni stavovi i raširene predrasude oromskoj i egipćanskoj populaciji, a naročito ointerno raseljenim licima s Kosova.

Nacionalno reprezentativne ankete o javnommnjenju, koje mjere socijalnu distancu naosnovu nacionalnosti u Crnoj Gori, sprovedenesu 2004. i 2007. godine.13 U to vrijeme rezultatiankete pokazali su postojanje socijalne


11 Raskinuti lanac isključenosti, UNICEF, 2007http://www.unicef.rs/files/publikacije/Raskinuti%20lanac%20iskljucenosti-Romska%20deca%20u%20jugoistocnoj%20Evropi.pdf

12 ECRI Report on Montenegro, Feburary 2012, pp. 15, 2013 Ethnic distance in Montenegro, Center for Democracy and Human Rights (CEDEM), 2004 and 2007

(http://www.cedem.me/sr/programi/istraivanja-javnog-mnjenja/ostala-istraivanja/viewdownload/38-ostala-istraivanja/203-etnika-distanca-u-crnoj-gori-maj-2007.html)

distance prema romskoj i egipćanskojzajednici: više od 50% građana Crne Gore nežele člana romske i egipćanske zajednice usvom komšiluku a 70% građana bi se protiviloda im dijete ide u razred u kojem je nastavnikčlan romske i egipćanske zajednice. Distancapostaje još izraženija kada su u pitanju ličniodnosi i društvena komunikacija – za 55%građana neprihvatljivo je da budu prijatelji sačlanom romske i egipćanske zajednice.Očekivano, distanca prema romskoj iegipćanskoj zajednici je najveća kada je upitanju stvaranje porodičnih odnosa s Romimai Egipćanima: za 77% građana bilo bineprihvatljivo da budu u daljem srodstvu sačlanom romske i egipćanske zajedniceposredstvom braka s nekim rođakom, a višeod 80% sebe i svoju djecu ne bi mogli ni dazamisle u braku sa članom romske iegipćanske zajednice.

Rezultati istraživanja sprovedenog 2011.godine o diskriminaciji manjina imarginalizovanih društvenih grupa14, koje sebavilo diskriminacijom u pristupu obrazovanju,zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti i pravdi,pokazuju da su u prosjeku pripadnici romske iegipćanske populacije najviše marginalizovanii diskriminisani u Crnoj Gori. Kada je u pitanjudiskriminacija u pristupu obrazovanju, premaovom istraživanju, Romi i Egipćani i osobe sasmetnjama u razvoju predstavljajunajugroženije grupe, pošto 53% odnosno 40%

građana tvrde da Romi i Egipćani, odnosnoosobe sa smetnjama u razvoju nemaju istitretman kao vecinsko stanovništvo kada je upitanju pristup obrazovanju.

Slični su zaključci nekih kvalitativnih izvještaja.Fokus grupe koje su održane za Izvještaj osiromaštvu djece u Crnoj Gori15 pokazuju dasu siromašna romska i egipćanska djeca čestosuočena s neprijatnim situacijama u školi, aliroditelji ih više povezuju s etničkom distancomnego sa siromaštvom. Još jedan zabrinjavajucinalaz fokus grupa je da romska i egipćanskadjeca ne dobijaju pomoc i zaštitu svojihnastavnika kada prijave da ih vršnjacizlostavljaju.

Kada su u pitanju djeca sa smetnjama urazvoju u Crnoj Gori, stigma je prepoznata kaojedna od glavnih prepreka njihovoj potpunojobrazovnoj inkluziji i uključenju u život lokalnihzajednica u cjelini. Da bi odgovorili na tajproblem, 2010. godine Vlada Crne Gore iUNICEF pokrenuli su zajedničku kampanju„Govorimo o mogućnostima“, radi borbe protivstigme i stvaranja pozitivne slike u javnosti odjeci sa smetnjama u razvoju.

Periodično se sprovode ispitivanja znanja,stavova i ponašanja da bi se procijenio uticajkampanje. Rezultati, počev od 2010. godine,ukazuju na znatan napredak u stavovima širejavnosti prema djeci sa smetnjama u razvoju.

40

14 Survey on Discrimination of Minorities and Marginalised Societal Groups, CEDEM, June 2011(http://www.cedem.me/sr/programi/istraivanja-javnog-mnjenja/ostala-istraivanja/viewdownload/38-ostala-istraivanja/208-istraivanje-diskriminacije-manjinskih-naroda-i-marginalizovanih-drutevnih-grupa-jun-2011.html)

15 Report ‘Child Poverty in Montenegro’, UNICEF, November 2011.(http://www.unicef.org/montenegro/media_19760.html)


Zajedno s reformom obrazovnog sistema isistema socijalne i dječije zaštite, kampanjadaje neke impresivne rezultate. Međutim,potrebni su dodatni napori da bi se izašlo ususret potrebama djece sa smetnjama urazvoju i da bi se ona integrisala u redovneškole. Prema procjeni Komisija zausmjeravanje djece s posebnim obrazovnimpotrebama (POP), u decembru 2012 godinebilo je 1109 djece sa smetnjama u razvoju uredovnom obrazovanju. Prema procjenamaSvjetske zdravstvene organizacije, čak dvijetrecine djece sa smetnjama u razvojuosnovnoškolskog uzrasta i dalje je van škole.

Zakonodavstvo i politika u oblastiobrazovanja

Zakonodavstvo i politike utiču na vrstu i kvalitetusluga, predstavljaju osnov na kojem različitisektori, uključujući i obrazovni sektor, razvoju iorganizuju svoje sisteme i programe. Njima se

definiše opšti smjer, propisuju i opisuju ciljevi,osnovna načela i obaveze organa. Konačno,njima se djelimično utvrđuje da li će kvalitetnoobrazovanje na jednak način biti svimadostupno. Pravni osnov obrazovanja u CrnojGori analizira se u sljedećem dijelu, sposebnim osvrtom na pitanja inkluzivnogobrazovanja. Takođe je dat pregled relevantnihdokumenata u međunarodnoj zajednici i uCrnoj Gori, a tiču se politike koja se odnosi nainkluziju i rano napuštanje osnovne škole.

Da bi uspostavila inkluzivan sistemobrazovanja koji je jednak za svu djecu,Vlada Crne Gore djeluje u dva pravca: (1)razvija mehanizme za stalno obrazovanjedjece i roditelja iz romske i egipćanskepopulacije i kontroliše kvalitet znanja koje tadjeca stiču i (2) sprovodi stalno obrazovanjenastavnika i drugog nastavnog osoblja označaju i karakteristikama inkluzivnogobrazovanja.

Grafikon 7Uticaj kampanje „Govorimo o mogućnostima“

446%

664%

777% 774%

336%339%

667%

990%

% građana koji veruju da je

djeci s invaliditetom bolje u

specijalnim institucijama nego

u njihovim porodicama

% građana koji smatraju da je

neprihvatljivo da dijete s

invaliditetom ide u isti razred s

njihovim djetetom

% građana koji smatraju da je

neprihvatljivo da se njihovo

dijete druži s djetetom koje

ima invaliditet

% građana koji smatraju da su

djeca s invaliditetom jednako

vrijedni članovi društva

avgust 2010. decembar 2012.

1. Zakonski i normativni okvir za inkluzivnoobrazovanje u Crnoj Gori

Ustav Crne Gore, usvojen 2007. godine, svimsvojim građanima garantuje pravo naškolovanje pod jednakim uslovima, dok seosnovno obrazovanje propisuje kao besplatnoi obavezno. Pripadnicima manjinskih naroda imanjinskih nacionalnih zajednica Ustavpropisuje pravo na školovanje na svom jeziku ipismu u državnim ustanovama, kao i pravo danastavni programi obuhvataju njihovu istoriju ikulturu.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju(donijet 2002, posljednje izmjene i dopuneusvojene su 2011) osnovni je akt kojim seuređuju osnove sistema vaspitanja iobrazovanja. Ovim zakonom građanima CrneGore propisuje se jednakost u ostvarivanjuprava na obrazovanje, bez obzira nanacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, vjeru,socijalno porijeklo ili drugu ličnu osobinu.

Zakon o osnovnom obrazovanju ivaspitanju (donijet 2002, dopunjen iizmijenjen 2010) ciljano postavljaobezbjeđivanje osnovnog obrazovanja svimgrađanima i omogućavanje vaspitavanja zameđusobnu toleranciju, poštovanje različitosti,saradnju s drugima, poštovanje prava čovjekai osnovnih sloboda. Osnovno obrazovanje ivaspitanje obavezno je za svu djecu uzrastaod 6 do 15 godina života, traje devet godina, au školu polaze djeca koja će u toj kalendarskojgodini navršiti šest godina života.

Pravilnik o obliku i načinu vođenjapedagoške evidencije i sadržini javnihisprava u školama iz 2004. godine propisujeoblik i način vođenja pedagoške evidencije isadržinu javnih isprava i drugih dokumenta

koje škole moraju voditi, odnosno izdavatiučenicima u osnovnoj školi (i drugim školama).Zakon o predškolskom vaspitanju iobrazovanju (donijet 2002, izmijenjen idopunjen 2010), kao neke od osnovnih ciljevapredškolskog vaspitanja i obrazovanja navodistvaranje uslova za život, razvoj i učenje djece,razvijanje sposobnosti za dogovaranje, uzuvažavanje različitosti i učestvovanja u grupi,podsticanje jezičkog razvoja, kao vještinekomunikacije, stvaralačkog i kreativnogkorišćenja govora za čitanje i pisanje, odnosnopripreme za vaspitanje i obrazovanje.

S obzirom na to da predškolsko vaspitanje iobrazovanje u Republici Crnoj Gori nijeobavezno, od interesa je dati kratak prikazPravilnika o bližem načinu, postupku ikriterijumima upisa djece u ustanovu kojarealizuje predškolsko vaspitanje iobrazovanje. Prema ovom Pravilniku, upisdjece u predškolske ustanove vrši se naosnovu javnog konkursa koji raspisujeustanova, a zahtjev za upis djeteta spotrebnom dokumentacijom podnosi se napropisanom obrascu. U ustanovi u koju seprijavi veći broj djece od broja slobodnihmjesta upis se vrši na osnovu kriterijumazaposlenog roditelja (jednog ili oba),samohranog roditelja i porodice s dvoje ili višedjece predškolskog uzrasta.

42

Adekvatna priprema za osnovnuškolu koja se odvija u okvirupredškolskog obrazovanja ivaspitanja može predstavljativažnu preventivnu mjeru protivosipanja, te je stoga značajno datikratak pregled zakona koji regulišepredškolsko obrazovanje ivaspitanje.

Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece sposebnim obrazovnim potrebama (donijet2004, izmijenjen 2010) nakon usvojenihizmjena, pored regulisanja obrazovanja djeces tjelesnim, mentalnim, senzornim ikombinovanim smetnjama u razvoju i djece sporemećajima u ponašanju, teškim hroničnimoboljenjima i dugotrajno bolesne djece, takođereguliše obrazovanje djece koja imajupoteškoće u učenju i druge teškoćeuzrokovane emocionalnim, socijalnim, jezičkimi kulturološkim preprekama. Ovo ukazuje napovećanu svijest o problemima romske iegipćanske djece i ulaganje napora da se oviproblemi riješe.

Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti (donijet2005) propisuje prava i načine obavljanja

djelatnosti iz domena socijalne i dječije zaštitekoji obezbjeđuju zaštitu porodice, pojedinca,djece u riziku i lica u stanju socijalne potrebe,odnosno socijalne isključenosti. U ostvarivanjuovih prava građani su jednaki, bez obzira nanacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, vjeru,socijalno porijeklo ili druge lične osobine.

Zakon o zabrani diskriminacije iz 2010.godine zabranjuje svaki oblik diskriminacije pobilo kom osnovu16, pa je propisana i zabranadiskriminacije u oblasti vaspitanja, obrazovanjai stručnog osposobljavanja. Diskriminacijom uoblasti vaspitanja, obrazovanja i stručnogosposobljavanja smatra se otežavanje ilionemogućavanje upisa u vaspitno-obrazovnuustanovu na svim nivoima obrazovanja,isključivanje iz ove ustanove, otežavanje iliuskraćivanje mogućnosti praćenja nastave iučešća u drugim aktivnostima, razvrstavanje,zlostavljanje ili na drugi način neopravdanopravljenje razlika ili nejednako postupanjeprema djeci/učenicima.

Zakon o manjinskim pravima i slobodama(donijet 2006, dopunjavan i mijenjan 2007. i2010), u skladu s Ustavom CG, obezbjeđujemanjinskim narodima i drugim manjinskimnacionalnim zajednicama zaštitu ljudskih pravai sloboda garantovanih svim građanima, kao izaštitu posebnih manjinskih prava i sloboda,uključujući i pravo na školovanje na svomjeziku. Vaspitni i obrazovni rad u školskojustanovi ili posebnom odjeljenju redovne školes nastavom na jeziku manjinskog naroda ilidruge manjinske nacionalne zajedniceobavljaju nastavnici koji posjeduju aktivnoznanje datog jezika.


Upis djece bez roditeljskogstaranja, djece čiji su roditeljiostvarili pravo na materijalnoobezbjeđenje porodice popropisima o socijalnoj zaštiti idjece iz najosjetljivijih grupastanovništva, vrši se bez primjeneovih kriterijuma.

U Crnoj Gori, za položaj romske iegipćanske djece u obrazovnomsistemu, relevantni su i Zakon osocijalnoj i dječijoj zaštiti, kao izakoni i propisi iz oblasti zaštiteljudskih prava.

16 Diskriminacija je definisana kao svako neopravdano, pravno ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ilinejednako postupanje, odnosno propuštanje postupanja prema jednom licu, odnosno grupi lica u odnosu na druga lica,kao i isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva nekom licu u odnosu na druga lica, koje se zasniva na rasi, bojikože, nacionalnoj pripadnosti, društvenom ili etničkom porijeklu, vezi sa nekim manjinskim narodom ilimanjinskomnacionalnom zajednicom, jeziku, vjeri ili uvjerenju, političkom ili drugom mišljenju, polu, rodnom identitetu,seksualnoj orijentaciji, zdravstvenom stanju, invaliditetu, starosnoj dobi, imovnom stanju, bračnom ili porodičnom stanju,pripadnosti grupi ili pretpostavci o pripadnosti grupi, političkoj partiji ili drugoj organizaciji, kao i drugim ličnim svojstvima.

2. Strateški okvir u međunarodnoj zajednici

Ključni međunarodni dokumenti u oblastiobrazovanja, na koje se oslanja i nacionalnastrategija, u okviru Evrope 2020, jesu:Strategija pametnog, održivog i inkluzivnograsta, Milenijumski razvojni ciljevi i Svijet pomjeri djeteta.

Evropska unija je u okviru svog osnovnogstrateškog okvira, Evropa 2020: Strategijapametnog, održivog i inkluzivnog rasta17,kao jednu od centralnih tema postavilaobrazovanje kao način za borbu protivnejednakosti i siromaštva. U domenuobrazovanja ukazuje se na veliku učestalostranog napuštanja obrazovanja, koje Evropskakomisija definiše kao neuspjeh da se završiobavezno obrazovanje ili srednja škola ilineuspjeh u dobijanju kvalifikacija ili školskediplome.18 Jedan od strateških ciljeva koji bitrebalo postići do 2020. godine jeste smanjenjestope ranog napuštanja škole na ispod 10%,čime bi se poboljšao kvalitet obrazovanja iredukovao rizik za nezaposlenost, siromaštvo isocijalnu isključenost.

Evropska komisija naglašava da su razlozi zanapuštanje obrazovnog sistema visokoindividualizovani, ali i da je napuštanješkole društveni fenomen, te kao takavmože biti određen velikim brojem faktora injihovim uzajamnim djelovanjem.Dominantni uzročnici napuštanja obrazovnogsistema razlikuju se u različitim državama iregionima, i nije moguće odrediti jedinstveniprofil djeteta koje odustaje od školovanja, nitinapraviti iscrpnu listu činilaca koji dovode donapuštanja obrazovanja. Evropska komisija

kao važne faktore navodi dolaženje izsiromašne, socijalno ili obrazovnonestimulativne sredine i pripadanje manjinskimgrupama, kao što je romska i egipćanskaetnička zajednica.

Milenijumski razvojni ciljevi Ujedinjenihnacija19, između ostalog, do 2015. godinepredviđaju 100% obuhvaćenost dječaka idjevojčica osnovnim obrazovanjem ivaspitanjem, kao i smanjenje stopenepismenih, starijih od 10 godina, na 1%. Uoblasti osnovnog obrazovanja posebanakcenat stavljen je na obuhvatanje sve djeceiz marginalizovanih grupa, naročito romske iegipćanske djece i djece sa smetnjama urazvoju, prevazilaženje problema njihovogprijevremenog napuštanja škole, kao ipoboljšanje kvaliteta njihovog obrazovanja.20

Međunarodni dokument Svijet po mjeridjeteta21, usko povezan s Milenijumskimciljevima razvoja, postavlja cilj da svakadjevojčica i dječak mora imati pristupkvalitetnom osnovnom obrazovanju, koje jeobavezno i besplatno.

Neke od predviđenih akcija za ostvarenjepomenutih ciljeva su: razvoj i implementacijaspecijalnih strategija, koje čine obrazovanjedostupnim svoj djeci; promovisanje inovativnihprograma, koji podstiču školu i zajednicu daaktivno traže djecu koja su odustala odškolovanja i pomognu im da završe školu, uzuključenje Vlade, zajednice, porodica inevladinih organizacija kao partnera u procesuobrazovanja; i omogućavanje većepristupačnosti osnovnog obrazovnogprograma djeci iz ugroženih grupa.

44

17 Usvojena na Samitu EU, 17. juna 2010. godine.18 EC, Reducing Early School Leaving, http://ec.europa.eu/education/school-education/doc/earlywp_en.pdf pristupljeno 15.

jula 2012,European Commission: [SEC(2010)] "Reducing early school leaving” Accompanying document to the Proposalfor a Council Recommendation on policies to reduce early school leaving, Brussels, 2010

19 Usvojeni na Milenijumskom samitu održanom u Njujorku, septembra 2000.godine.20 Mid-term report on the achievement of the Millenium Development Goals in Montenegro has been outlined in section

Analysis of the current situation21 Usvojen 2002. na specijalnom zasijedanju Generalne skupštine UN posvećenom djeci.

3. Nacionalne strategije i ciljevi

Nacionalne strategije za razvoj obrazovanja,kao i primijenjena obrazovna politika istandardi, zasnovani su na dokumentimaUjedinjenih nacija i Evropske unije.

U nacionalnim strategijama i ciljevima CrneGore zastupljeno je pitanje prevazilaženjaproblema u obrazovanju sa kojima se susrijećudjeca romske i egipćanske populacije, kao ikonkretna pitanja povećanja obuhvaćenosti isprječavanja osipanja ove djece iz obaveznogobrazovanja. Kao najrelevantnija dokumentana kojima se baziraju osnovne politike i mjereu oblasti obaveznog obrazovanja, izdvojilibismo sljedeće strategije i strateškadokumenta:

• Knjiga promjena (2001)• Strategija razvoja osnovnog obrazovanja i

vaspitanja s Akcionim planom (2011)• Akcioni plan za implementaciju „Dekade

uključenja Roma 2005–2015“ u RepubliciCrnoj Gori (2005)

• Strategija za poboljšanje položaja romske,aškalijske i egipćanske populacije u CrnojGori (2007) – za period od 2008. do 2012.godine

• Strategija za poboljšanje položaja Roma iEgipćana u Crnoj Gori (2012) – za periodod 2012. do 2016. godine

Kada je u pitanju pokrivenost djece obaveznimobrazovanjem, ove strategije i strateškadokumenta postavljaju veoma slične ciljeve iprincipe, prevashodno da se u obrazovanjusvoj djeci pruži ista prilika bez obzira na pol,socijalno i kulturno porijeklo, vjeroispovijest,nacionalnu pripadnost, fizičku i psihičkukonstituciju, ili bilo koje druge karakteristike.Kvalitetno i dostupno osnovno obrazovanje zasvu djecu u Crnoj Gori osnovni je prioritetnavedenih strateških dokumenata i na njemupočivaju planirane mjere aktivnosti kako nadržavnom tako i na lokalnom nivou.Predviđene mjere i aktivnosti, između ostalog,uključuju one koje su usmjerene na


uspostavljanje pouzdane baze podataka oromskoj i egipćanskoj djeci za pojačanopracenje njihovog upisa u škole i sprječavanjeosipanja, povecan obuhvat predškolskimobrazovanjem, kao i proširenje usluga koje sudostupne romskoj i egipćanskoj djeci i njihovimroditeljima. Iako je Vlada pokazala visok nivoposvećenosti ispunjavanju svojih strateškihnamjera, primjena ovih mjera i aktivnosti i daljeostaje izazov.

Dosadašnji pokušaji da se pruži podrška djeciromske i egipćanske populacije koja potiču izsiromašnih porodica odnosili su seprevashodno na dodatno finansiranje potrebaove djece i obezbjeđivanje materijalnepodrške, poput dodjele besplatnih udžbenika,školskog pribora, odjeće i obuće. Ove mjerepomoći predviđene su u Strategiji zapoboljšanje položaja romske, aškalijske iegipćanske populacije u Crnoj Gori (od2008. do 2012. godine) i novoj Strategijirazvoja osnovnog obrazovanja i vaspitanjas Akcionim planom (od 2012. do 2017.godine), kao i u okviru nekoliko LPA za romskui egipćansku djecu (Nikšić, Bar, Herceg Novi).

4. Lokalni strateški planovi

Strateški akcioni planovi na lokalnom nivoupružaju uvid u usmjerenost pojedinih opštinaunutar CG po pitanju romske i egipćanskepopulacije i njihovog položaja u obrazovnomsistemu. Mnoge opštine u CG imaju lokalneplanove akcije za djecu u okviru kojih suregulisane aktivnosti usmjerene ka poboljšanjurealizacije prava djece u svim oblastima života,povećanju zainteresovanosti i obaviještenostidruštva o stanju djece i njihovim potrebama,kao i o jačanju kapaciteta lokalne zajednice usegmentima koji se bave unapređenjem stanjadjece.

Lokalne planove akcije za djecu 2012. godineusvojile su opštine Bijelo Polje, Bar, Cetinje,Kotor i Rožaje, a usvajanje LPA za djecu izopštine Ulcinj očekuje se u prvoj četvrtini 2013.

godine. Predviđeno je da se ovi LPA,definisane mjere i prioritetne akcije ispune do2016. Opštine Berane, Nikšić i Tivat usvojile sulokalne planove akcije 2007. godine ili ranije,ali se radi o dokumentima koja su još uvijek nasnazi. LPA predviđaju mjere i akcije zapoboljšanje položaja djece romske iegipćanske populacije u domenu obrazovanja,ali i zaštite i unapređenja položaja romske iegipćanske djece uopšte, kao i u domenunjihove integracije u lokalnu zajednicu.

Pored planova akcije za djecu, opštine Tivat,Herceg Novi i Nikšić donijele su i planoveakcija inkluzije REA populacije, kao posebnoosjetljive grupe stanovnika i ti planovi su jošuvijek na snazi. Njima se definiše opštapolitika lokalne samouprave prema REApopulaciji i predstavljaju okvir aktivnostiusmjerene ka integraciji i socijalizaciji REA

populacije i poboljšanja njihovog položaja krozsegmente regulisanja personalnedokumentacije, obrazovanja, zapošljavanja,zdravstva, stanovanja, socijalne i dječijezaštite, učešća u političkom i javnom životu idrugih relevantnih oblasti života.

46

Kao jedan od osnovnih ciljevalokalnih strategija za djecu izdvajase obezbjeđivanje pristupakvalitetnom obrazovanju svoj djecii povećanje obuhvata osnovnimobrazovanjem, s posebnimosvrtom na djecu iz osjetljivih imarginalizovanih grupa, kao što suromska i egipćanska djeca, djecasa smetnjama u razvoju i djeca izsocijalno ugroženih porodica.

Radi povećanja obuhvaćenosti djece REA populacije obaveznim obrazovanjem isprječavanja ranog napuštanja škole, lokalne strategije inkluzije REA populacijepredviđaju mnogobrojne mjere i akcije usmjerene na roditelje REA djece, školskoosoblje, karakteristike obrazovnih sadržaja i načina i forme njegovog prenošenjadjeci, ali i na materijalne i finansijske aspekte obrazovanja. Ove strategijepredviđaju: djelovanje u pravcu povećanja svijesti roditelja o značaju obrazovanjaza normalan društveni razvoj i bolji život djece; povećanja stepena inkluzivnostiškola i iskorjenjivanja predrasuda prema REA populaciji; edukaciju djece i roditeljao neophodnosti uključivanja djece u redovni sistem školovanja; poboljšanjesaradnje škole i roditelja; povećanje broja asistenata iz populacije Roma i Egipćanaitd. Dokumentima se takođe predviđa obezbjeđivanje potrebnih materijalnihsredstava i uslova, kao što su: prevoz i ishrana za djecu, školski pribor i udžbenici.


Budžet i rashodi za obrazovanje u Crnoj Gori

Finansiranje obrazovanja i troškoviobrazovanja takođe su jedna od odrednica uomogucavanju djeci iz ugroženih populacija daimaju pristup kvalitetnom obrazovanju. CrnaGora se suočava s teškim izborom udvostrukom izazovu između poboljšanjakvaliteta obrazovanja i smanjenja fiskalnihizdataka u ovom sektoru. U buducnosti, ključniizazov za sektor obrazovanja u Crnoj Gori bićepravljenje ravnoteže između fiskalne održivostii povecanja kvaliteta rezultata. Predstavljenesu informacije i glavne preporuke Svjetskebanke u pogledu budžeta i rashoda zaobrazovanje.22

1. Investicija u poboljšanje kvalitetaobrazovanja

U proteklih pet godina, Crna Gora je uložilaznačajna sredstva u osnovnoškolskoobrazovanje da bi poboljšala kvalitet učenja.23

Između 2006. i 2010. ukupni troškoviobrazovanja porasli su za 50% – sa 89,4 na134,8 miliona eura. Najveći nominalni porast(na međugodišnjem nivou) zabilježen je 2007.godine (+30%) i 2008. godine (+24%). Ukupnopovećanje budžeta za obrazovanje između2006. i 2009. godine premašilo je povećanjeprosječnih troškova života (+15%), što je odrazznatnih realnih povećanja. Konsolidacijatroškova obrazovnog sektora pokrenuta je2009. i nastavljena 2010. godine – u obje ovegodine zabilježeno je nominalno smanjenjepotrošnje.

Da bi unaprijedila kvalitet i efikasnostobrazovanja, Crna Gora će se suočiti s veoma

teškim izborom da bi obezbijedila dovoljnosredstava. Reforma treba da uključi zatvaranjemalih škola, povećanje odnosa broja učenika inastavnika, uštede u vidu energetskeefikasnosti, i/ili smanjenje troškovaadministracije.

Postoji određeni prostor za povećanje veličineodjeljenja, iako su trenutni prosjeci u CrnojGori blizu međunarodnih prosjeka. Veličinaodjeljenja veoma se razlikuje po zemljama. UCrnoj Gori, prosječan broj učenika uodjeljenjima u osnovnoj školi iznosi 22,0.

Nastavnici predstavljaju ključni faktor uunapređenju kvaliteta obrazovanja. Važno jeobezbijediti odgovarajući broj nastavnika imogućnosti za profesionalni razvoj. Premameđunarodnim standardima, izdvajanja zaplate iz crnogorskog budžeta za obrazovnisistem veoma su velika – posljedično, to značida su troškovi na stavke koje ne predstavljajuplate veoma niski.

2. Rashodi za nastavno osoblje itroškove komunalija

U okviru budžeta za obrazovanje, Crna Goratroši 17% na osnovno obrazovanje, upoređenju s prosjekom od 20% u zemljamaOECD-a i prosjekom od 19% u 19 zemaljaEU.24

Najvažniji razlozi za veliko povecanje troškovau osnovnoškolskom i srednjoškolskomobrazovanju u 2007. i 2008. godini bili suporast plate nastavnika i, u manjoj mjeri,troškovi komunalija. Međutim, uprkospovecanju, ostali su niski rashodi Crne Gorena stavke koje se ne odnose na plate i kojimase unapređuje kvalitet. U 2009. godini, udio

22 Glavni izvještaj za Crnu Goru – Nakon krize: prema manjoj i efikasnijoj vladi, Pregled javne potrošnje i institucionalnogokvira, oktobar 2011.

23 Reforma obrazovnog sistema sprovođena je kroz Projekat za reformu obrazovanja i zajam Svjetske banke od pet milionadolara.

24 Potrošnja po učeniku u osnovnom obrazovanju kao procenat BDP-a po glavi stanovnika; vidjeti OECD (2010.a).

stalnog budžeta obrazovnog sistema zatroškove bruto plata iznosio je 93% uosnovnom i 92% u srednjem obrazovanju.Godine 2007, troškovi koji se ne odnose naplate iznosili su 11% stalnih rashoda uosnovnom i srednjem obrazovanju (uključujućistručno usavršavanje i obuku). U 2008. godini,taj procenat je bio 9% (za osnovno i srednjeobrazovanje). Međutim, skoro polovinaizdataka koji se nijesu odnosili na plate bili suvezani za komunalije, a ne na stavke kojimase unapređuje kvalitet, kao što su udžbenici ilidrugi obrazovni materijal. Godine 2010.očekuje se da udio troškova koji se ne odnosena plate bude još niži, tj. da iznosi 6%.

3. Finansiranje politika kojima je cilj pomoćugroženoj djeci

Opšte stope upisa u osnovne i srednje školeuporedive su s drugim zemljama Evrope iOECD-a. Prema zvaničnim statističkimpodacima, skoro sva djeca upisana su uosnovno obrazovanje u odgovarajućemuzrastu, zahvaljujući čemu se Crna Gorapovoljno rangira na sredini spiska zemalja svišim dohotkom.25

Međutim, položaj romske i egipćanske manjinedosta se razlikuje. Prema podacima iz Anketeposlodavaca26, nedostatak obrazovanjapredstavlja glavnu prepreku za integracijuRoma i Egipćana na tržište rada.

Ostvarenje primjetnog napretka u privlačenjuostalih učenika da uđu u obrazovni sistemzavisiće od nastojanja da romska i egipćanskadjeca koja su se već upisala u školu redovno

pohađaju nastavu i da završe školu. Važno jepomenuti da je u Crnoj Gori primjetnaneusaglašenost između stečenih vještina iznanja i potreba tržišta rada, ne samo uslučaju romske i egipćanske populacije, već i uslučaju većinske populacije. Na primjer, Zavodza zapošljavanje Crne Gore (2010) utvrdio jeda nedostatak obučene radne snage na tržištupredstavlja najvažniji razlog koji su poslodavcinaveli kao faktor koji ih sprječava da popuneradna mjesta, pri čemu je 61% zaposlenih kojisu pohađali obuku u prethodnoj godini učiloosnovne vještine i usvajalo osnovna znanja(osnovna kompjuterska pismenost i drugikursevi, kao i učenje engleskog jezika). Malopažnje se posvećuje unaprjeđenju vještinavezanih za tržište rada.

Crna Gora će morati da pređe s izolovanihreformi različitih podsektora na razvojsveobuhvatnog sistema doživotnog učenja,kao i na širenje mogućnosti na predškolskomnivou i u oblasti obrazovanja odraslih. Prvikoraci u tom smjeru preduzeti su izradomOkvira kvalifikacija za doživotno učenje, čimeće se obezbijediti fleksibilniji pravci učenja iolakšati priznavanje obrazovnih titula iprethodno stečenog obrazovanja.

Pored troškova, Crna Gora će morati daizmijeni strukturu rashoda u obrazovnomsistemu i da znatno poveća sredstva za mjerekojima se unapređuje kvalitet. Razvoj u ranomdjetinjstvu, srednje obrazovanje i doživotnoobrazovanje igraće važnu ulogu u budućojkonkurentnosti Crne Gore, pri čemu nastavakreformi treba da bude usredsređen na tepodsektore.

48

25 Glavni izvještaj za Crnu Goru – „Nakon krize: prema manjoj i efikasnijoj vladi“, Pregled javne potrošnje i institucionalnogokvira, oktobar 2011.

26 Zavod za zapošljavanje Crne Gore, 2010.


Upravljanje i koordinacija

Ako mjere i sistemi ne mogu da prate,upravljaju i koordiniraju napore okoobrazovanja, onda postaje teško sprovestiinicijative koje promovišu obrazovanje romskei egipćanske djece. Slabosti i prednosti uupravljanju i koordinaciji utiču na ishode uobrazovanju kod socijalno ugrožene djece.Ova posljednja sekcija desk studije opisujesistem koncipiran za regulisanje neupisivanja inepohađanja osnovne škole. Osim toga,opisane su mjere kojima se sprječava ranonapuštanje obrazovnog sistema.

1. Prepoznavanje i rješavanje pitanja ranognapuštanja škole

Pregledom trenutno važećih zakona u CrnojGori ustanovljeno je da u procesu upisa uosnovne škole i regulisanja neupisivanja inepohađanja osnovne škole učestvuju dvijeinstitucije: organ državne uprave nadležan zaposlove matične evidencije građana iobrazovna ustanova.

Prema ranije pomenutom Zakonu o osnovnomobrazovanju i vaspitanju, u školu se upisujudjeca koja će u kalendarskoj godini u kojojpočinju da pohađaju školu navršiti šest godinaživota (član 31 koji reguliše uslove upisa djece

u školu). Dijete u školu može krenuti i prijenavršene šeste godine, ali i u starijem uzrastuu slučaju da djete sa šest godina nije spremnoza polazak u školu. U oba slučaja su roditelji tikoji iznose prijedlog, ali odluku donosiposebna, nadležna komisija.

U Zakonu o osnovnom obrazovanju ivaspitanju detaljnije je regulisan procesupisivanja učenika u osnovne škole i sankcijekoje slijede ukoliko dijete ne upiše školu.Prema članu 35, organ državne upravenadležan za poslove matične evidencijegrađana dužan je da do kraja februara svakegodine školi dostavi spisak djece dorasle zaškolu iz naselja koja pripadaju području škole.Škola je dužna da podnese prijavu nadležnojinspekciji protiv roditelja djeteta koje nijeupisano u školu, odnosno ne ispunjavaosnovnoškolsku obavezu (član 36). Prijavu ješkola dužna da podnese u roku od 15 dana odisteka roka za upis, odnosno od danaprestanka ispunjenja osnovnoškolskeobaveze. Ukoliko dijete ne upiše školu,odnosno ako ne pohađa nastavu, roditeljdjeteta kažnjava se za prekršaj novčanomkaznom od polovine do desetostrukog iznosanajniže cijene rada u CG (član 81). Ukoliko niposlije izrečene kazne roditelj ne upiše dijete uškolu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu,kazne se mogu ponavljati.

Međutim, ove zakonske odredbe rijetko se primjenjuju u praksi i izvršni mehanizminijesu dovoljno definisani. Mnoga djeca koja ne idu u školu nikada se nijesuzvanično ispisala iz škole, a njihove roditelje su rijetko kontaktirale nadležneinstitucije i novčano ih kažnjavali zbog neispunjavanja roditeljske obaveze.Strategija za razvoj osnovnog obrazovanja 2012–2017. priznaje da je to jedan odproblema koje treba riješiti kroz jačanje koordinacije između nadležnih institucija.To je moguće postići planiranjem jasnih procedura i odgovornosti da bi seosiguralo da informacije o mogućem napuštanju škole dođu blagovremeno, te daškole, centri za socijalni rad i druge nadležne institucije mogu da reaguju u skladusa zakonom.

50

2. Identifikovanje djece koja su u riziku odranog napuštanja škole i preduzimanjepreventivnih mjera

Nedovoljno poznavanje službenog jezikapredstavlja značajnu prepreku uspješnomobrazovanju romske i egipćanske djece iistovremeno uzrokuje segregaciju.27 Nerijetkoje slučaj da djeca za koju se utvrdi da unedovoljnoj mjeri poznaju službeni jezik budukategorisana kao djeca s lakim smetnjama uintelektualnom razvoju, te stoga budu upućenau posebne ustanove. Oni koji upišu osnovnu

školu a ne vladaju crnogorskim jezikom upotpunosti nailaze na velike prepreke usavladavanju gradiva.

Do sada nije bilo nikakvih efikasnihinformacionih sistema koji bi bili razvijeni radiidentifikovanja romske i egipćanske djecekoja imaju probleme u učenju službenogjezika, iako sva djeca prolaze krozpredškolsku procjenu i skrining. Međutim,postoje mjere su predviđene za ublažavanjeproblema jezičke barijere za romsku iegipćansku djecu.

Jedan od načina za prevazilaženje ovog problema jeste uvođenje nastavnogosoblja iz romske i egipćanske populacije koje će pomagati djeci da se neometanouključe u nastavu. Uvođenje romskih asistenata mjera je unapređenja komunikacijeizmeđu zajednice i škole, i važan vid borbe protiv osipanja romske i egipćanskedjece iz obaveznog obrazovanja.28 Empirijski podaci ukazuju da nedovoljan brojnastavnog osoblja iz romske i egipćanske populacije predstavlja jedan oduzročnika osipanja romske i egipćanske djece iz obaveznog obrazovanja.29

Evropska komisija za borbu protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI) preporučila je ipodstakla program zapošljavanja romskih medijatora u školama s velikim brojemučenika iz romske i egipćanske populacije. Ministarstvo prosvjete i sporta (MPiS)kroz projekat Reforma sistema socijalne i dječje zaštite: unapređenje socijalneinkluzije (od januara 2011. do polovine 2013.g.) planira porast broja romske iegipćanske djece u obrazovnom sistemu zapošljavanjem većeg broja romskihmedijatora u osnovnim školama.

Radi prevazilaženja problema jezičke barijere predviđeno je obezbjeđivanjeizvođenja nastave romskog jezika i kulture u školama u kojima je veliki procenatromskih i egipćanskih učenika na nivou cijele države. Takođe, da bi se prevazišaoproblem segregacije romskih i egipćanskih učenika, standardizovani suinstrumenti za testiranje djece za polazak u školu, uzimajući u obzir poseban socio-kulturološki kontekst u kome ova djeca odrastaju. Na lokalnom nivou, mjere sufokusirane na edukaciju roditelja i djece kroz realizaciju različitih projekata.

27 Od integrativnog do inkluzivnog obrazovanja: u korak sa potrebama,http://www.disabilityinfo.me/1/studija_obrazovanje.pdf

28 Monitoring izvještaj o Dekadi uključenja Roma 2005 -2015. za Crnu Goru, Decade Watch 2007 Update, http://www.romadecade.org/files/downloads/DecadeWatch/DecadeWatch%202007%20Update%20-%20Final%20%2830-07-08%29.pdf

29 Srednjoročni izvještaj o Milenijumskim razvojnim ciljevima u Crnoj Gori, 2010.http://www.undp.org.me/home/mdg/2010/MDG%20report%202010%20MNE.pdf


Fotografija: UNICEF Crna Gora/Zoran Jovanović Maccak

52

Sljedeće empirijsko istraživanje predstavljarezultate sprovedenih anketa, fokus grupa idubinskih razgovora. Informacije prikupljene izanketa razjašnjavaju determinante kojedovode do nejednakosti kod sistemaobrazovanja i koje potpadaju pod kategorijeRaspoloživi resursi, Zahtjevi i Kvalitet okviraanalize determinante. Pokrivene su određeneprepreke i uska grla svake od determinanti usvakoj kategoriji.


Da bismo promovisali jednakost u sistemuobrazovanja, potrebno je obezbijediti određeneosnovne resurse koji bi obezbijedili da svadjeca, uključujući i onu iz najranjivijih imarginalizovanih grupa, imaju isti pristupkvalitetnom obrazovanju. Ovo obuhvata sve –od obezbjeđivanja prostorija u kojima seodržava nastava do obezbjeđivanja dobroobučenih predavača. Ove vrste elemenata sudeterminante u okviru kategorije Raspoloživiresursi okvira analize determinante i imajuodlučujući uticaj na obrazovanje romske iegipćanske populacije. Neke od ovihdeterminanti u narednom tekstu detaljno suanalizirane u okviru konteksta proučavanjaživotnih uslova djece koja rano napuštajuškolu u odnosu na životne uslove njihovihvršnjaka koji ostaju u školi. Dodatno jeistaknuta analiza dostupnosti škola i

predškolskih ustanova, kao i to kako njihovadostupnost utiče na pohađanje nastave.

Dostupnost osnovnih potrepština

Djeca obuhvaćena ovim istraživanjem,uopšteno govoreći, žive u neodgovarajućimstambenim uslovima, posebno djeca romske iegipćanske populacije koja ne pohađaju školu.Domaćinstva su u mnogim slučajevima dalekood škola i djeci je neophodna svakodnevnapratnja do škole i od škole. Stambene jedinicečesto su u veoma lošem stanju, lošeopremljene i male, s nedovoljno prostora iodvojenih soba za djecu. Nepostojanjekupatila sa tekućom vodom jedan je odznačajnih problema romske i egipćanskepopulacije, posebno za porodice čija djeca nepohađaju školu. Ovaj nedostatak dovodi donemogućnosti održavanja redovne higijenekoja je neophodna za pohađanje škole.

1. Blizina škole mjestu stanovanja i prevoz

Jedna od prepreka na koju nailaze romska iegipćanska djeca i ostala djeca koja nijesu usistemu obrazovanja je put do škole, odnosnovelika udaljenost škole od domaćinstva. Naovaj problem su se žalili roditelji iz objepopulacije, ali kvantitativni podaci pokazuju dase u nešto nepovoljnijem položaju nalazeRomi i Egipćani. Naime, romska i egipćanskadomaćinstva u većem procentu spadaju u

EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE

udaljenija od škole, tačnije u odnosu navećinsku populaciju njima je češće školaudaljena do 20 minuta hoda.

Ova prepreka se prevazilazi dugim hodom doškole ili plaćenim prevozom, ali usljedvremenskih uslova ili nedostatka novca unekim slučajevima ostaje nepremostiva.Pripadnici većinske populacije čija djeca nijesuuključena u školski sistem znatno češće

navode da je izuzetno teško do osnovne školedoći pješačeći. Oko petina (22%) roditeljaizvještava da put do škole nije bezbjedan, akao razlozi za to navode se saobraćaj,odnosno brza vožnja, nepostojanje trotoara,pješačkih prelaza, neuređenost puta, kao idivlje životinje (naročito zimi). Djeca do školeuglavnom idu u društvu vršnjaka (drugova ilibraće i sestara), dok svako deseto dijete uškolu prati odrasli član domaćinstva.


Jovana ima osam godina i nije pošla uškolu na vrijeme jer se kuća u kojoj ježivjela s roditeljima nalazi 60km od Nikšićai najbliže osnovne škole. Trenutno živi sbakom i dekom u kući u Nikšiću, gdje sepreselila da bi mogla da krene u školu. Uškolu je uglavnom vodi djed. S roditeljimase viđa rijetko, jer su oni nastavili da žive uselu Ubla odakle je Jovana. Jovaninprelazak kod bake i djeda predstavljaprivremeno rješenje. Roditelji se nadaju daće otac uspjeti da se zaposli i na taj načinomogući da se svi zajedno presele bližegradu.

Prije nego što se Jovana doselila kod bakei djeda i upisala u školu u Nikšiću, roditeljisu je pokušali upisati u seosku školu kojaje udaljena 7km od kuće. Naime, ideja jebila da se nastava u školi u mjestuprebivališta odvija za Jovanu i još jednudjevojčicu koja tu živi. Ipak, roditeljima senije izašlo u susret i Jovana nije imalamogućnost da krene u školu u mjestuprebivališta.

Prema riječima njene majke, Jovana jeveoma stidljivo i povučeno dijete. Majkaveoma teško prihvata svaki rastanak od

Jovane i izražava nesigurnost po pitanjuJovaninog prilagođavanja na školskusredinu.

Učiteljica je već upoznata sa Jovaninomporodičnom situacijom i zbog toga jeoprezna u ophođenju sa njom. Već jedogovorila sa školskom pedagogicom daJovana povremeno i sa njom razgovara.Učiteljica takođe primjećuje da je Jovanaveoma mirno i povučeno dijete, ali da jeveoma inteligentna i sve brzo shvata.Odjeljenje u koje ide Jovana je mješovito ,tj. ima i učenika romske i egipćanskepopulacije koji su isto tako povučeni i mirnikao Jovana, pa ne može da posveti punupažnju samo njoj, a i ne želi da je odvajaod ostale djece jer bi to štetilo i njenojsocijalizaciji. Tek je početak školske godinepa ne može ništa sa sigurnošću reći, aliučiteljica se nada da će se Jovana brzouklopiti i stvoriti prijateljstva.

Po mišljenju učiteljice, sad više ne bitrebalo Jovanu vraćati na Ubla, čak i poduslovom da se otvori ta škola u selu, jer ćese ona navići na veliki broj djece, a ako jevrate samu u školu ili sa još jednimdjetetom, ona će se osjećati nelagodno.

JOVANA, DJEVOJČICA KOJA ŽIVI DALEKO OD ŠKOLE

Drugi primjer nedostatka prevoza kaoprepreke za obrazovanje Roma i Egipćanaimamo u kraju u kom se trenutno radi naprocesu desegregacije. Tako se urazgovorima sa roditeljima koji žive na Konikudošlo do podatka da je jedan dio djeceraspoređen u škole u drugim naseljima, da nebi dolazilo do segregacije i pravljenja čistoromskih i egipćanskih škola. Ipak, da bi se donjih došlo, potrebno je platiti prevoz, a tajnovac roditelji uglavnom nemaju.Istovremeno, roditelji tvrde da je od noveškolske godine (2012/13.g.) ukinut besplatanprevoz učenika. Iz Ministarstva prosvjete isporta saznajemo da je prevoz i daljeobezbijeđen za romsku i egipćansku djecukoja žive u Podgorici.

Ministarstvo prosvjete i sporta obezbjeđujeprevoz za romsku i egipćansku djecu dogradskih škola samo u Podgorici. U ostalih 20opština prevoz ili nije obezbijeđen ili gapovremeno obezbijeđe lokalne vlasti.Priznajući da je udaljenost romskih iegipćanskih naselja od najbližih obrazovnihinstitucija važna prepreka za uključivanjeromske i egipćanske djece u redovnoobrazovanje, neke opštine su uspjele daorganizuju redovan prevoz romske iegipćanske djece do škole (prije svegaOpština Tivat). Međutim, mnoge opštine sebore da obezbijede neophodan budžet zaprevoz, koji u velikoj mjeri zavisi od donatorskepodrške. Taj problem posebno je naglašen uopštinama Pljevlja, Berane i Bar.30

54

Porodica Arifi broji šest članova, roditelje ičetvoro djece. Djeca su uzrasta od 5 do 10godina, od čega je troje školskog uzrasta.Porodica je smještena u baraci u naseljuKonik u izuzetno lošim uslovima, bezpristupa tekućoj vodi. Majka brine o djeci,dok otac zarađuje sakupljajući sekundarnesirovine. Stoga su mjesečni prihodi vrloniski i prilično nepouzdani. Dodatni problemza porodicu predstavlja zdravstveno stanjenajmlađe kćerke. Ona je prije godinu danabila operisana u Beogradu, što je dodatnoopteretilo porodični budžet. Ipak, finansijskiproblem je prevaziđen uz pomoć nevladinihi humanitarnih organizacija, a djevojčica seuspješno oporavlja. Ova porodica jespecifična po tome što su roditelji i poredsvih loših uslova izuzetno motivisani i

posvećeni obrazovanju svoje djece. Otome svjedoče i sama djeca koja dobrogovore crnogorski, čitaju i pišu, i, kakosama kažu, rado idu u školu i postižu dobaruspjeh. Roditelji uspijevaju da obezbijedeudžbenike i urednu garderobu da bi svotroje djece školskog uzrasta pohađaloosnovnu školu u Podgorici. U pitanju jemješovita škola koja se nalazi dalje odnaselja i do koje se ide prevozom. U ovojškolskoj godini upravo je ova fizičkaprepreka – prevoz do škole – privremenoprekinula školovanje djece iz porodice Arifi.Naime, do ove školske godine organizovanje besplatni prevoz, ali kako sa tompraksom nije nastavljeno, a roditelji nemajudovoljno novca da plate putne troškove,djeca za sada ne pohađaju nastavu.

PORODICA ARIFI – DJECA KOJA SU OVE GODINE PRESTALA DA POHAĐAJUŠKOLU ZBOG NEPOSTOJANJA PREVOZA DO ŠKOLE

30 Analysis of Inclusion of RAE children in educational system in Montenegro within the Project ‘Basic right to education’,Save the Children and NGO Enfants Berane, December 2012http://www.scribd.com/doc/121765890/Analiza-uklju%C4%8Divanja-djece-RAE-porijekla-u-obrazovni-sistem

Dostupnost službi s odgovarajućim kadrom

Djeca koja trenutno nijesu uključena u sistemosnovnog obrazovanja u većini slučajevanijesu nikada ni pohađala predškolskoobrazovanje, što pokazuje da je predškolskiprogram važan dio sistema obrazovanja.Pohađanje predškolske nastave, a zatim iosnovne škole, povezano je s poznavanjemzvaničnog, standardnog jezika, koji često nijeprvenstveni jezik koji se koristi u domaćinstvu.Stoga se u skoro svim romskim i egipćanskimporodicama gdje djeca ne idu u školu priča naromskom ili albanskom jeziku. S druge strane,ne postoje dvojezična odjeljenja za romsku iegipćansku djecu, niti dobijaju dovoljno pomoćikod upisa u škole. Roditeljima djece koja nepohađaju školu, bez obzira na njihovunacionalnost, nije se obratila nijedna institucija

ni kada je bilo vrijeme za upis u školu niti kadasu njihova djeca prije vremena napustilaškolovanje.

1. Nedovoljno dostupno predškolskoobrazovanje

Pohađanje predškolskih ustanova je na prvipogled uočljivih razlika između djece kojapohađaju školu i one van sistema osnovnogobrazovanja. Ova studija je pokazala da djecakoja se trenutno nalaze van sistemaobrazovanja u velikoj većini slučajeva nikadanijesu išla u vrtić (84% Roma i Egipćana i96% pripadnika većinske populacije), zarazliku od 47% romske i egipćanske djece i38% djece iz većinskog stanovništva koja susada u školi, a koja su bila uključena upredškolski program.


Grafikon 8Pohađanje predškolskih ustanova po grupama djece

44%116%

338%447%

996%884%

662%553%

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

da ne

Ove značajne razlike ukazuju na to da supredškolske ustanove važna karika u sistemuobrazovanja djece. Majke romske i egipćanskedjece koje su učestvovale u fokus grupamatakođe su naglasile da je za njihovu djecu vrtićod velike važnosti, prije svega zbog učenjajezika. Naime, većina Roma i Egipćana kodkuće govori albanski ili romski, te stoganjihovoj djeci jezik predstavlja jednu od velikihprepreka u obrazovanju. Ona djeca koja idu uvrtić mješovite strukture djece (djeca različiteetničke pripadnosti) mnogo lakše nauče jezik isavladaju ga i prije polaska u školu.Istovremeno, takvi vrtići pružaju djeci boljeuslove u pogledu sadržaja, infrastrukture iobroka u odnosu na vrtiće u romskim iegipćanskim naseljima, koji su namijenjeniisključivo romskoj i egipćanskoj djeci. S drugestrane, da bi djeca pohađala neku od„redovnih“ predškolskih ustanova, roditeljimoraju da ispune određene zahtjeve, prijesvega kada je higijena u pitanju; konkretno,moraju da dovode djecu okupanu i urednu. Toje, po tvrdnjama majki učesnica u diskusiji,osnovni razlog zbog kojeg roditelji svoju djecune upisuju u ove vrtiće, iako imaju pravo dasami odaberu koju predškolsku ustanovu ćedijete pohađati. Ipak, stiče se utisak da postojii problem slabe informisanosti, jer je jedan dioromskih i egipćanskih majki iz Podgoriceuporno tvrdio da njihova djeca imaju pravosamo na romski i egipćanski vrtić u naselju, ada s druge strane, tamo nijesu obezbijeđeniadekvatni uslovi.

Da su neadekvatni uslovi i nedostatak novcanajčešći razlog nepohađanja vrtića, potvrđenoje i u kvantitativnoj studiji – po tvrdnjamaroditelja, gotovo polovina djece nijesu išla u

56

vrtić (45%) zbog loše materijalne situacije.Ostali navođeni razlozi su udaljenostpredškolske ustanove, loše zdravstveno stanjedjeteta, itd.

Djeca su u vrtić najčešće upisivana sa četiri ilipet godina (27% sa četiri godine, 35% sa petgodina), a ukupan raspon uzrasta iznosi oddvije do šest godina. Shodno tome, djeca suovu ustanovu uglavnom pohađala do jednugodinu (40%) ili dvije godine (27%).

2. Važnost upotrebe drugog jezika u školama

Važnu karakteristiku domaćinstva predstavljajezik na kojem se uglavnom govori, s obziromna to da je za romsku i egipćansku djecu kojakod kuće imaju prilike da nauče crnogorskijezik bar u izvjesnoj mjeri olakšanoprevazilaženje jezičke barijere sa kojom sesusrijeću prilikom upisa u osnovnu školu. Uvećini romskih i egipćanskih domaćinstavauglavnom se govori na romskom jeziku, što jeposebno karakteristično za romska iegipćanska domaćinstva u kojima djeca nepohađaju osnovnu školu. Naime, u ovom tipudomaćinstva romskim jezikom se govori u čak83% slučajeva, albanskim jezikom u 16%, dokse službenim, crnogorskom jezikom govori usvega 1% domaćinstava.

Kada je riječ o romskim iegipćanskim domaćinstvima ukojima djeca pohađaju osnovnuškolu, romskim jezikom se govorinešto rjeđe (66%), dok crnogorskimjezikom govori približno svakošesto domaćinstvo (16%).


Grafikon 9Jezik kojim se govori u domaćinstvu

1100%

00% 00%

116% 118%

666%

990%

110%

00%11%

116%

883%

crnogorski -srpski-bosanski albanski romski

djeca iz većinske populacije koja pohađaju školu RE djeca koja pohađaju školu

djeca iz većinske populacije koja ne pohađaju školu RE djeca koja ne pohađaju školu

Grafikon 10Jezik kojim se govori u domaćinstvu: romska i egipćanska populacija

116% 118%

666%

11%

116%

883%

crnogorski-srpski-bosanski albanski romski

RE djeca koja pohađaju školu RE djeca koja ne pohađaju školu

Rezultati razgovora u fokus grupama pokazujuda roditelji Romi i Egipćani smatraju da jepoznavanje crnogorskog jezika važanpreduslov za pohađanje nastave. Naime,majke djece koja nijesu upisana u školu, kao imajke djece koja su upisana u školu,naglašavaju važnost jezika koji se govori kodkuće. Na osnovu ovog stavljanja akcenta navažnost jezika kojim se govori kod kuće,možemo da zaključimo da dvojezični razredinijesu dostupni u školama u Crnoj Gori.

„Djeca imaju problem s jezikom. Mi kod kućepričamo albanski i romski, pa djeca ponekadpomiješaju.”

„Mi smo se trudili kad god možemo da pričamona crnogorskom, da dijete lakše nauči, da mune bude teško kad krene u školu.”

Ovi rezultati nagovještavaju da je prisustvo iupotreba jezika manjina u školama od velikevažnosti. Škole bi trebalo češće da koristeknjige i didaktički materijal na romskom jezikuda bi spriječili probleme djece koja dovoljno nepoznaju crnogorski jezik.

3. Ograničen pristup sistema obrazovanja islužbi koje su zadužene da pronađu djecu

Prilikom upisivanja djeteta u osnovnu školuroditelji djece van obrazovnog sistemauglavnom nijesu imali pomoć neke institucije.Ipak, primjetno je da se sa romskom iegipćanskom populacijom po ovom pitanjuradi, budući da je jednoj četvrtini roditelja čijasu djeca kasnije napustila školu prilikomupisivanja asistirala neka institucija iliorganizacija. Roditelju su naveli da je u pitanju

bila najčešće neka od romskih i egipćanskihnevladinih organizacija, škola ili Crveni krst,dok ostale zvanične institucije nijesu bileuključene.

Nakon napuštanja škole reakcija zvaničnihinstitucija – kao što su škola, opština, centar zasocijalni rad – u najvećem procentu slučajevaizostaje. Čak 93% romskih i egipćanskihroditelja i 83% ostalih roditelja čija djeca sunapustila školovanje tvrde da ih niko nijekontaktirao nakon što je dijete prestalo dapohađa školu. Ovaj nalaz je potvrđen i ustudijama slučaja, budući da intervjuisaneroditelje niko nije kontaktirao povodomprestanka školovanja njihove djece. Ipak, ne bise moglo reći da reakcija uvijek izostaje, baremkada je u pitanju reakcija škole. U sekciji kojaslijedi nalazi se opis djelovanja institucija uslučaju prekida osnovnog školovanja uPodgorici (romsko naselje Konik).

58

Kada djeca prestanu da pohađajunastavu, ona u polovini slučajeva(48%) ne budu zvanično ispisana izškole, što su nam u razgovorimapotvrdili i roditelji čija djeca su„samo prestala da idu u školu i to jebio kraj školovanja“. Ipak, ovajpodatak se ne može tumačiti kaopokazatelj potencijalnog povratka uškolu, budući da je 84% roditelja(86% Roma i Egipćama, 80%većinske populacije) eksplicitnonavelo da se njihova djeca nećevratiti u školu naredne školskegodine.


Osnovna škola „Božidar VukovićPodgoričanin“ nalazi se u naselju VrelaRibnička, oko 4km od centra Podgorice.Vaspitno-obrazovni rad odvija se u 59odjeljenja, odnosno u 49 odjeljenjamatične škole i 10 odjeljenja upodručnom odjeljenju škole, koje senalazi u izbjegličkom kampu „Konik – 2“.Prema riječima učesnika u ovomistraživanju, direktorke i školskogpedagoga, škole imaju isto organizovanunastavu, kao i istu kadrovsku strukturu,ali područno odjeljenje, koje se nalazi uizbjegličkom kampu, nema kanalizacionuinfrastrukturu i nalazi se u izrazito lošemmaterijalnom stanju. U posljednjihnekoliko mjeseci područna škola dobila jevodovodnu infrastrukturu i uređen joj jeprilaz.

Matičnu školu pohađa gotovo jednak brojromske i egipćanske djece i djece izvećinske populacije, međutim, najveći brojromske i egipćanske djece je u nižimrazredima, usljed velike stope osipanja izsistema obrazovanja. Veoma je značajnoda djeca nijesu segregirana u matičnojškoli, no taj problem postoji u područnomodjeljenju škole, koje se nalazi uizbjegličkom kampu „Konik – 2“. Ovu školupohađaju samo romska i egipćanska djecakoja žive u kampu.

U školi, kako u matičnom tako i upodručnom odjeljenju, govori se nacrnogorskom službenom jeziku. U matičnojškoli postoji samo jedan romski medijator,dok u područnom odjeljenju u svakomrazredu radi jedan romski medijator.

Medijatore angažuje Ministarstvo prosvjetei sporta i Pedagoški centar.

Područno odjeljenje u naselju Konik

Nastavni kadar koji predaje u ovimodjeljenjima susrijeće se sa specifičnimproblemima u radu s djecom. Po njihovimriječima, romska i egipćanska djeca, kadaupišu školu, nijesu u dovoljnoj mjeri u stanjuda prihvate obaveze i odgovornosti koje imškolski sistem propisuje, te stoga često kršeškolsku disciplinu i izostaju s nastave. Sdruge strane, nastavni kadar u velikom brojuslučajeva nema podršku roditelja, koji samine pridaju dovoljan značaj obrazovanju(rijetko se pojavljuju u školi da bi pitali zauspjeh djeteta), te se ne trude da djeciprenesu značaj ispunjavanja školskihobaveza. Značajni problem su i učestaliizostanci („Meni danas bude 15 djece načasu, a sjutra isto 15, ali neke sasvimdruge.“), što u mnogome djeci otežava daprate nastavu. Djeca, po procjeni učitelja,nemaju problem usvajanja znanja, već brzozaboravljaju naučeno, čemu doprinosinedovoljno korišćenje tog znanja van škole inedovoljno vježbanje kod kuće („Mi djecidamo test znanja na kraju prvog polugodišta iodmah na početku drugog i postignućeopadne za 30%. Isto tako, mi svaki razred od1. do 4. počinjemo obnavljanjem azbuke.“).

Nakon završetka četvorogodišnjegškolovanja u područnom odjeljenju, djecaprelaze u matičnu školu. Učitelji radeprocjenu koja djeca su spremna zaprelazak i u slučaju da to nije slučaj učeniciponovo pohađaju četvrti razred.

FUNKCIONISANJE OSNOVNE ŠKOLE NA KONIKU

60

Predviđene procedure prilikom upisa uškolu, neupisivanja i prestankapohađanja

Prema riječima sagovornika, dužnostnadležnog opštinskog organa je da napravievidenciju djece stasale za upis u osnovnuškolu i taj spisak dostavi školi. Spiskovidjece dorasle za školu sastavljaju se premamjestu življenja, uzimajući u obzir željeroditelja, a dopunjuju ih Crveni krst inevladine organizacije koje prate priliv i odliv

djece. Spiskovi se dostavljaju školi, a potomškola šalje lični poziv roditelju da dijetepolazi u školu. Ukoliko dijete ne upiše prvirazred, ili odustane od školovanja, roditelj sepoziva na razgovor da bi se učinilo sve dadijete ostane u obrazovnom sistemu.Ukoliko roditelj ne dođe na razgovor i dijetene nastavi školovanje ili se ne upiše u prvirazred, škola bi trebalo da o tome obavijestisudske organe. Međutim, škola ne šaljeobavještenje nadležnoj službi, te se nemogu sprovesti i odgovarajuće sankcije.

FUNKCIONISANJE OSNOVNE ŠKOLE NA KONIKU

ZAHTJEVI

Da bi se obezbijedilo da kvalitetnoobrazovanje bude uspješno primijenjeno ipodjednako dostupno najugroženijim imarginalizovanim grupama stanovništva,porodice bi trebalo da budu u mogućnosti daobezbijede neophodne uslove za djecu kako biona mogla da pohađaju nastavu, da budu ustabilnoj situaciji i imaju kapacitete kojipodržavaju i pomažu pohađanje nastave. Ovielementi su determinante u okviru kategorijeZahtjevi okvira analize determinante. Analizaovih faktora, koji imaju odlučujući uticaj naobrazovanje Roma i Egipćana, prikazana je udaljem tekstu.

Stanovanje i pristup finansijama

Porodice koje su učestvovale u ovomistraživanju uglavnom žive u neadekvatnimuslovima stanovanja. Stambene zgrade čestosu u lošem stanju, loše su opremljene i snedovoljno prostora, bez odvojenih soba zadjecu. Značajan problem u romskoj iegipćanskoj populaciji, posebno za porodice

čija djeca ne idu u školu, jeste nedostatakkupatila s tekucom vodom. Ovaj nedostatakonemogucava adekvatnu higijenu, potrebnu dabi se pohađala škola.

Pored toga, porodice koje su učestvovale uovom istraživanju žive u lošim finansijskimuslovima, posebno romske i egipćanskeporodice čija djeca ne pohađaju školu. Mjesečnaprimanja po članu domaćinstva veoma su niska,a stopa nezaposlenosti među roditeljima jevisoka. Ovi uslovi utiču na živote djece i njihovoobrazovanje: veliki broj porodica tvrdi da nije umogućnosti da obezbijedi djeci tri obroka nadan, većina ne može da obezbijedi djeci novuodjeću, a Romi i Egipćani čija djeca nijesu uškoli imaju poseban problem s kupovinomudžbenika i prevozom do škole. Drugi problemza Rome i Egipćane je što često nijesu umogućnosti da obezbijede djeci čistu odjeću.Ipak, uprkos lošoj finansijskoj situaciji, nije čestslučaj da djeca rade, ali je ipak taj procenatnešto veći kod djece koja ranije napuste školu.S druge strane, djeca često pomažu kod kućnihposlova, posebno Romi i Egipćani koji ne idu uškolu i djeca iz većinske populacije koja suuključena u sistem obrazovanja.

1. Pristup odgovarajućim stambenim uslovima,vodi i grijanju

Loši materijalni uslovi i neodgovarajući stambeniobjekti su dva faktora koji onemogućavajunormalan život djece i time utiču na sve njihoveaktivnosti, uključujući i njihovo obrazovanje.Upravo su uslovi stanovanja ono što predstavljaosnovnu razliku u životima Roma i Egipćana ivećinskog stanovništva lošeg društveno-materijalnog statusa i prva tema koju spontanopomenu u toku razgovora ili diskusija u fokusgrupama. Ovo je dijelom odraz činjenice daromska i egipćanska zajednica, raseljena tokomsukoba na Kosovu,31 nema stalne iodgovarajuće životne uslove stanovanja.

Iako i jedni i drugi nemaju adekvatna primanja ioskudijevaju u hrani, odjeći, obući i drugimvažnim stavkama, pripadnici većinske populacijekoji su učestvovali u diskusijama uglavnom suzadovoljni osnovnim uslovima stanovanja. Zarazliku od njih, Romi i Egipćani, posebno oni sKonika, često nemaju ni krov nad glavom:„Živimo u šatorima, bez struje i vode, i nemamo

gdje da se okupamo.” Ili su smješteni u trošnebarake u kojima nema osnovnih uslova za život.Važno je pomenuti da je situacija na Koniku jošviše otežana neposredno pred sprovođenje ovestudije, kada je usljed požara bez doma ostalooko 150 porodica, odnosno 800 lica. Ove osobeprivremeno su smještene u šatore koji supostavljeni u naselju.

Kvantitativna studija je potvrdila nalaze fokusgrupa o lošim uslovima stanovanja. Iako su unajvećem broju slučajeva (83%) Romi iEgipćani vlasnici objekata u kojima žive, uslovisu lošiji nego kod ostatka populacije. Ukolikose razmotri kvadratura kuće/stana, odnosnoprosječan prostor po članu domaćinstva,uočava se da Romi i Egipćani generalno češćežive u manjim domovima, a da je to jošizraženije kod Roma i Egipćana kojima djecanijesu uključena u obrazovni sistem (Grafikon11). Logično, isto važi i za broj odvojenihprostorija po članu domaćinstva u stambenomobjektu: značajno je više članova porodice pojednoj prostoriji u romskim domaćinstvima ukojima su djeca van školskog sistema.


31 ECRI Report on Montenegro (fourth monitoring cycle). (2012) ECRI SecretariatDirectorate General II – Democracy,Council of Europe. Strasbourg. pp 7-8, 16<http://www.europarl.europa.eu/meetdocs/2009_2014/documents/dsee/dv/0327_07/0327_07en.pdf>

Grafikon 11Prosječna površina domaćinstva po članu domaćinstva

112%

554%

220%

114%117%

113%

443%

227%226%

446%

116%

112%

66%

117%

229%

448%

više od 15 m2 10,1 –15 m2 6,1 –10 m2 do 6 m2



Iako velika većina djece obuhvaćene ovomstudijom, bez obzira na etničku pripadnost(preko 90%) nema svoju sobu, već je dijeli sadrugom djecom (50%) ili i sa djecom i sodraslim članovima domaćinstva (40%), romskai egipćanska djeca izdvajaju se po tome što uprosjeku sobu dijele s više osoba. Tek začetvrtinu djece u domaćinstvu postoji soba iliizdvojena prostorija u kojoj mogu nesmetano dauče i obavljaju školske zadatke, a to je još rjeđislučaj kada su u pitanju romska i egipćanskadjeca koja ne idu u školu (Grafikon 12).

Većina domaćinstava obuhvaćenih ovimistraživanjem susrijeće se s nekim problemom

62

u funkcionisanju: skoro polovini prokišnjavakrov, zagađenost vazduha je na visokomnivou, dok je kod trećine domaćinstavaprisutna buka, a dnevne svjetlosti jenedovoljno. Svi ovi negativni aspekti su jošizraženiji kod Roma i Egipćana, a slabaopremljenost domaćinstva je posebnokarakteristična za romska i egipćanskadomaćinstva kojima djeca nijesu uključena uobrazovni sistem. Tako ova domaćinstva rjeđeod ostalih imaju automobil, električne uređaje,ušteđevinu (Grafikon 13). Shodno navedenimproblemima, sasvim je očekivan rezultat dadvije trećine porodica iz ovog istraživanja(63%) uslove života ocjenjuje kao nepovoljne.

Grafikon 12Postojanje odvojene sobe u kojoj djeca mogu da uče

334%330% 228%

112%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

Akutan problem koji ima direktan uticaj nadobro stanje djece i njihovo školovanje jeproblem nedostatka tekuće vode, a samimtim i adekvatne higijene. Majke, učesnice ufokus grupama, potencirale su da njihova djeca„ne mogu da idu u redovnu školu jer učiteljitraže da budu okupana, a mi ni vodu nemamo”.

Većina djece iz ispitanih domaćinstava imadobro razvijene navike održavanja ličnehigijene (ukupno 78% djece iz ispitanihdomaćinstava redovno se tušira, dok 53%redovno pere ruke prije jela ili nakon upotrebetoaleta). Kao što je opisano u nastavku,nedostatak vode doprinosi lošijoj higijeni međunekom romskom i egipćanskom djecom, asamim tim i njihovom nedolasku u školu.


Grafikon 13Oprema u domaćinstvu

779%

881%

773%

444%

224%

111%

996%

1100%

994%

882%

880%

224%

991%

887%

887%

666%

448%

224%

998%

996%

998%

778%

880%

118%

TV

mobilni telefon

frižider

bojler

mašina za pranje veša

PC

djeca iz većinske populacije koja pohađaju školu

RE djeca koja pohađaju školu

djeca iz većinske populacije koja ne pohađaju školu

RE djeca koja ne pohađaju školu

U romskim i egipćanskimdomaćinstvima u kojima djecapohađaju osnovnu školu u odnosuna romska i egipćanskadomaćinstva u kojima djeca nijesuu sistemu obrazovanja više jedjece koja se tuširaju svaki dan –51% naspram 36% romske iegipćanske djece koja ne idu uškolu, kao i djece koja redovnoperu ruke – 60% naspram 39%.

64

Grafikon 14Navike po pitanju lične higijene: romska populacija

660%

339%

551%

336%


redovno se tuširaju redovno peru ruke

Grafikon 15Dostupnost kupatila s tekućom vodom

882% 881% 886%

449%

118% 119% 114%

551%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

da ne

Da problem vode zaista jeste prepreka u obrazovanju, potvrđuju i nalazi studije,budući da svega polovina romskih i egipćanskih porodica čija djeca ne idu u školuima pristup tekućoj vodi, dok Romi i Egipćani čija djeca pohađaju nastavu i neromskeporodice uključene u ovo istraživanja u preko 80% slučajeva imaju kupatilo.

Ukoliko se analizira pristup vodi u romskim iegipćanskim naseljima u kojima je obavljenoistraživanje, bez obzira na to da li djeca izdomaćinstva idu u školu ili ne, primjetno je da jenajnepovoljnija situacija u nikšićkom naseljuBuda Tomovića gdje 57% anketiranihdomaćinstava ima pristup kupatilu s vodom ipodgoričkom naselju Konik gde taj procenatiznosi 61% (Grafikon 16). Ipak, kada se uradiposebna analiza na domaćinstvima u zavisnostiod toga da li djeca pohađaju školu ili ne, ponovose dolazi do zaključka da su i u najugroženijimnaseljima u boljoj poziciji domaćinstva čija djecasu u sistemu obrazovanja. Tako 85% porodica sKonika čija djeca idu u školu ima pristup vodi isvega 33% njihovih komšija čija djeca nepohađaju nastavu.

Veoma je značajno da roditelji čija djeca nepohađaju osnovnu školu nedostatak održavanjalične higijene kod svog djeteta, prouzrokovanneadekvatnim uslovima života, vide kao velikuprepreku njihovom obrazovanju. U razgovoru smajkama Romkinjama i Egipćankama u okvirufokus grupa, doznali smo da je odsustvo uslovada se dijete okupa i obuče čiste stvari jedan odrazloga zbog kojih majke ne šalju dijete u školu.

„Kako da ide u školu? Nema čistu odjeću nitoplu obuću. Niti imamo vode, ne može da seokupa. Zbog toga ga neće primiti u školu.“

Tokom zime problem predstavlja i grijanje. Učak trećini domaćinstava, po tvrdnjamaroditelja, zimi je često hladno, dok je u joščetvrtini to ponekad slučaj. Romi i Egipćani, upoređenju s većinskom populacijom, češćeimaju problema s obezbjeđivanjem ogrjeva.

2. Nemogućnost plaćanja školskih troškova

Kako su u ovom istraživanju u uzorak ušladomaćinstva sličnog socio-ekonomskogstatusa, materijalno stanje je kod većine loše irazlike uglavnom nijesu velike. Mjesečnaprimanja po članu domaćinstva izuzetno sumala i u 70% slučajeva iznose do 30 eura počlanu mjesečno, što je u najboljem slučajueuro dnevno, ali često i manje, budući da čak16% njih nije imalo nikakav prihod uprethodnom mjesecu (Grafikon 17). U neštoboljoj situaciji su porodice iz većinskepopulacije čija djeca ne idu u školu, budući da2/5 ovih domaćinstava ima više od 50 euraprihoda po članu mjesečno.


Grafikon 16Dostupnost kupatila s tekućom vodom u romskim i egipćanskim naseljima

557%

885% 883%

661%

443%

115% 117%

339%

Podgorica –Konik Podgorica –Vrela

Ribnička

Bijelo Polje Nikšić – Buda

Tomović

da ne

Kada se analizira samoprocjena materijalnesituacije, podaci ukazuju da se Romi i Egipćaninalaze u nešto lošijoj situaciji u poređenju svećinskom populacijom. Upitani da ocijenesvoju materijalnu situaciju, više od 80% njihodgovara da je ona loša, od toga skoro 50%

njih da je veoma loša (Grafikon 18). S drugestrane, tek 17% predstavnika domaćinstavasvoje materijalno stanje ocjenjuje kao dobro, odtoga samo 1% kao odlično. Romi i Egipćani čijadjeca ne pohađaju školu češće iskazujunezadovoljstvo svojom finansijskom situacijom.

66

Grafikon 17Mjesečna primanja po članu domaćinstva

114%114%

220%

224%228%

221%

114% 115%

221%

229%

116%

110%

442%

222%

110%

224%221%

112%

224%

119%

do 15 eura bez primanja više od 50 eura 15,1 –30 eura 30,1 –50 eura



Grafikon 18Procjena finansijske situacije domaćinstva

882% 881%770%

991%

118% 119%330%

99%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

loše dobro

Uz ovako niske mjesečne prihode i nepovoljneocjene sopstvene materijalne situacije za očekivatije da je stopa nezaposlenosti među ispitivanimroditeljima izuzetno visoka. Nezaposlenost jeposebno karakteristična za roditelje iz većinskepopulacije čija djeca nijesu upisana u osnovnuškolu (64%). Kada su Romi i Egipćani u pitanju,veoma je značajno da je nezaposlenost roditeljaveća u domaćinstvima u kojima djeca idu u školu(59%) u poređenju s domaćinstvima u kojimadjeca ne idu u školu (45%).

Neki od nalaza dobijenih u intervjuima u okvirustudija slučaja koje smo sproveli ukazuju daromska i egipćanska djeca čiji roditelji morajuda rade, posebno muška djeca, veoma čestopreuzimaju ulogu glave porodice. Ova djecapostaju odgovorna za čuvanje mlađe braće isestara, i porodica to smatra razlogom danapuste školu i provode vrijeme kod kuće.

„Ne može više da ide u školu, mora da čuvasestru koja je bolesna, nema ko da je čuvakada mi radimo.”

Bez obzira na to kojoj etničkoj grupi pripadaju,roditelji koji su učestvovali u fokus grupama

zabrinuti su za ishranu svoje djece, aposljedično i za njihovo zdravlje. Većina njihkaže da uspijeva da obezbijedi samonajjeftinije namirnice, a neki čak ne uspijevajuni da obezbijede svakodnevno sva tri obroka.Podaci iz ankete su u skladu s iznijetimproblemima. Naime, u petini domaćinstavahrana se konzumira samo dva puta dnevno.Ovo važi kako za odrasle članovedomaćinstva, tako i za djecu (Grafikon 19). Učak 13% domaćinstava veoma često sedešava da se djeca žale da su gladna, u 18%njih to je ponekad slučaj, a još u 17%domaćinstava rijetko. Dakle, u skoro polovini(48%) domaćinstava djeca u nekom trenutkuiskazuju potrebu za hranom koju je nemogućezadovoljiti. Dati nalaz ilustruje i podatak da jeu svakom desetom domaćinstvu zabilježenoda je tokom proteklog mjeseca neki odčlanova više puta otišao na spavanje gladan sobzirom na to da nije bilo moguće priuštitihranu. U još 32% domaćinstava ovo sedogodilo jednom ili dva, tri puta tokomproteklog mjeseca. U uslovima u kojima nijesuzadovoljene bazične djetetove potrebe,realizacija hijerarhijski viših ciljeva, kakav je imotiv za učenjem, veoma je neizvjesna.


Grafikon 19Prosječan broj obroka po danu: djeca

00%

118%

882%

22%

116%

882%

00%

116%

884%

44%

227%

669%

jedan obrok dva obroka tri ili više obroka





Materijalno stanje domaćinstava, logično, utičei na mogućnost obezbjeđivanja osnovnihuslova neophodnih za pohađanje škole, kaošto su udžbenici, odjeća, užina. Takvakonstatacija čula se i od roditelja učesnika ufokus grupama, ali je potvrda dobijena i ukvantitativnom dijelu istraživanja.

„Svaki dan je potrebno 2,3 eura za sveske,knjige, užinu. Meni dijete kaže: ’Neću, majko,da idemo pošto nemam pare’. ’Ali gdje da jauzmem pare, sine?’”

U polovini domaćinstava usljed lošihmaterijalnih okolnosti nije moguće obezbijeditiškolske udžbenike za djecu (Grafikon 20), dokje u još trećini njih udžbenike za djecuobezbijedio neko drugi (organizacije,ministarstva i sl.). Romi i Egipćani čija djecanijesu uključena u školski sistem češćenavode da nemaju finansijskih sredstava zaudžbenike, te ih njihova djeca ni nemaju (u70% domaćinstava). Ovi podaci se ipakmoraju posmatrati u nešto širem kontekstu.Naime, od nastavnog osoblja koje predaje

romskoj i egipćanskoj djeci, kao i socijalnihradnika, dobili smo podatak da se besplatniudžbenici i pribor za školu, koje djeca dobijuna početku škole, u velikom broju slučajevapreprodaju, te djeca ostanu bez nastavnihsredstava.

U skoro 80% domaćinstava (77%) roditeljiizvještavaju da nemaju dovoljno novca da bidjeci obezbijedili adekvatnu garderobu zaškolu, što je ponovo učestalija pojava kodRoma i Egipćana čija djeca ne pohađaju školu(u 87% domaćinstava). Isto je stanje i kad je upitanju zimska garderoba: 78% roditelja uprosjeku ističe da finansijsko stanje nedozvoljava kupovinu iste, dok je kod Roma iEgipćana čija djeca nijesu uključena uobrazovni sistem to slučaj u devet od desetdomaćinstava. Ipak, polovina roditelja i poredsvih poteškoća uspijeva da obezbijedi da djecauvijek nose čistu garderobu, dok još trećina touglavnom uspijeva, ali ne uvijek (Grafikon 21).Romi i Egipćani generalno rjeđe uspijevajuda obezbijede čistu odjeću, u poređenju svećinskom populacijom.

68

Grafikon 20Da li roditelji mogu da obezbijede udžbenike?

226%

334%

440%

114%

442%444%444%

226%330%

66%

224%

770%

da ne, ali neko drugi je obezbijedio

knjige (NVO, Ministarstvo, itd.)

ne, djeca nemaju knjige





3. Doprinos kućnom budžetu

Tokom diskusija u fokus grupama spontano jepomenuto da djeca pomažu roditeljima(uglavnom očevima) u sakupljanjusekundarnih sirovina ili prikupljanju ostatakahrane iz kontejnera. Ipak, u kvantitativnojstudiji roditelji uglavnom nijesu izvještavali oplaćenom radu svoje djece. Razlog se moženaći u tome što pomenute aktivnosti zapravone spadaju u kategoriju plaćenog posla, iakospadaju u rad. Značajno je da je veoma mali

broj djece iz ispitanih domaćinstava obavljaoplaćeni rad32 (ukupno posmatrano, 8% djecebez obzira na tip domaćinstva iz kojegpotiče). Ipak, unutar domaćinstava većinskogstanovništva dječiji rad je nešto češća pojavakod djece koja nijesu upisana u školu (14%)nego kod djece koja jesu (2%), dok, kada suu pitanju romska i egipćanska domaćinstva,nema razlike među djecom koja pohađajuškolu i djece koja ne pohađaju školu (8%romske i egipćanske djece obavljalo jeplaćeni rad).


Grafikon 21Čista odjeća za školu

114%

110%

776%

113%

338%

449%

114% 114%

772%

331%

441%

228%

Djeca uglavnom (ili nikad) ne nose

čistu odjeću.

Djeca uglavnom nose čistu odjeću. Djeca uvijek nose čistu odjeću.





32 Podaci se odnose na period od nedjelju dana prije sprovođenja ankete.

70

Fatmir K. je Egipćanin koji živi upodgoričkom naselju Konik, u zgradi„Njemačka kuća“ koja se nalazi uneposrednoj blizini izbjegličkog kampaKonik. Fatmir sa svojom porodicom živi usolidnim materijalnim uslovima, u stanu kojije snabdjeven vodom i električnomenergijom. Ima tri sina i dvije kćeri. Zapotrebe ove studije intervjuisani su Fatmir injegova supruga, kao i dvoje njihove djece– sin Ismet i ćerka Azra.

Sva Fatmirova djeca su pohađala vrtić, apotom upisala i Osnovnu školu „BožidarVuković Podgoričanin“. Prema riječimaFatmira i njegove supruge, pohađanjevrtića je od izuzetnog značaja za djecu, sobzirom na to da djeca tamo učecrnogorski jezik i pripremaju se za polazaku školu. Nedovoljno poznavanje službenogjezika djeci može predstavljati velikiproblem u osnovnoj školi, te je zbog togaveoma važno da djeca pohađaju vrtić.Takođe, Fatmir i njegova supruga trudili suse da, još dok su djeca bila mlađa, osim naalbanskom govore i na crnogoskom jezikuda bi djeca na vrijeme počela darazumijevaju službeni jezik i njime sekoriste.

Gotovo sva djeca iz ovog domaćinstvazavršila su osnovnu školu, ili je uspješnopohađaju. Fatmirov najstariji sin je upisao isrednju ugostiteljsku školu, koja traje trigodine. Dječak ima veoma razvijenu svijesto značaju škole za budućnost, kao i omogućnostima zapošljavanja poslije

završetka škole. Ismet je rekao da ide utrogodišnju srednju školu, ali da time nije upotpunosti zadovoljan, te da planira da sedoškoluje za tehničara u ugostiteljstvu,čime sebi stvara raznovrsnije mogućnostizapošljavanja.

Stavovi roditelja o školi u ovom slučajuvjerovatno su imali izrazito značajnu ulogu.Fatmir i njegova supruga smatraju da ješkola od velike važnosti, da otvaramogućnosti za nalaženje dobrog posla, tesu u tom duhu vaspitali i svoju djecu. Ipak,u ovoj porodici i pored značaja koji sepripisuje školi i načinu života koji se uvelikoj mjeri razlikuje od načina životaporodica u izbjegličkom kampu, postoji ijedna djevojčica koja je napustila osnovnuškolu. Fatmirova ćerka Azra u osnovnuškolu je išla do šestog razreda, nakon čegaje napustila školovanje. Premadjevojčicinim riječima, u školi joj je bilolijepo i voljela bi da nastavi da je pohađa.Kao razlog zbog kojeg je napustilaškolovanje djevojčica je navela izuzetneteškoće prilikom učenja matematike, kojunikako nije uspjela da savlada. Razgovor sroditeljima otkrio je još jedan razlog zbogkojeg je Azra odustala od školovanja.Naime, djevojčica je prestala da ide u školuzbog straha roditelja da će u školi upoznatinekog mladića i napustiti kuću zbogprerane udaje. Reakcija nadležnihinstitucija je izostala i u ovom slučaju – nikonije dolazio niti zvao roditelje, niti susprovedene ikakve sankcije zbognapuštanja obaveznog obrazovanja.

PORODICA FATMIRA K. U KOJOJ GOTOVO SVA DJECA IDU U ŠKOLU,SIN JE PRI ZAVRŠETKU SREDNJE ŠKOLE

4. Dužnosti u domaćinstvu i briga za drugečlanove porodice

Kad je riječ o obavljanju kućnih poslova, čaksvako drugo dijete, bez obzira na tipdomaćinstva, pomaže starijim ukućanima.Ipak, učestalo pomaganje oko kućnih poslovau većoj mjeri je karakteristično za romska iegipćanska domaćinstva u kojima djeca nijesuupisana u školu.

S druge strane, u domaćinstvima iz većinskepopulacije u kojima djeca idu u školu u većembroju slučajeva pomažu u obavljanju kućnihposlova (68%) u poređenju s djecom koja neidu u školu (40%), što je posljedica lošegzdravstvenog stanja većine djece iz većinskepopulacije koja su ostala van obrazovnog

sistema (među djecom iz većinske populacijekoja pomažu roditeljima više vremena uobavljanju kućnih poslova provode djeca kojane idu u školu od djece koja imaju školskeobaveze).

Učestalije bavljenje kućnim poslovima međuromskom i egipćanskom djecom može sedovesti u vezu s učestalošću bavljenja roditeljaovim aktivnostima. Naime, čak svaki trećiromski ili egipćanski roditelj uopšte ne obavljakućne poslove (36%), dok je ovakvih roditelja udomaćinstvima većinske populacije 17%.Ukoliko posmatramo samo romska i egipćanskadomaćinstva, nema značajnih razlika u pogleduvremena provedenog u obavljanju kućnihposlova između Roma i Egipćana čija djeca idui Roma i Egipćana čija djeca ne idu u školu.


Grafikon 22Učestalnost obavljanja kućnih poslova među djecom

668%

447%

440%

661%



U romskim i egipćanskimdomaćinstvima djeca koja ne idu uškolu češće pomažu ukućanima uobavljanju kućnih poslova (61%naspram 47% romske i egipćanskedjece koja pohađaju školu), ailvrijeme provedeno u obavljanjukućnih poslova približno jejednako.

Kada je riječ o vrstama poslovakojima se dijete bavi kod kuće,romska i egipćanska djeca češćečuvaju mlađu djecu, svoju braću isestre (50%), nego što je to slučajs djecom iz većinske populacije(5% djece koja ne idu u školu i 26%djece koja idu u školu).

Takođe, romska i egipćanska djeca upoređenju s djecom iz većinske populaciječešće pomažu ukućanima u pranju i peglanjuveša, pranju suđa, čišćenju kuće ili dvorišta(38% romske i egipćanske djece nasuprot23% djeceiz većinske populacije). Unutarromskih i egipćanskih domaćinstava, djecakoja idu u školu, za razliku od one koja ne iduuškolu, više ukućanima pomažu oko pripremehrane: dok 30% romske i egipćanske djecekoja ne idu u školu kuva, to je slučaj sa 11%romske i egipćanske djece koja idu u školu.

Kulturološke prakse i vjerovanja

Stavovi i vjerovanja i kapaciteti nekogstanovništva mogu da imaju uticaj naobrazovanje njihove djece. Romska iegipćanska djeca generalno govorećiodrastaju u pozitivnom okruženju, imajudobro razvijene društvene mreže, provodevrijeme sa svojim vršnjacima i uglavnomodrastaju u harmoničnim porodicama. Ipak,roditelji Romi i Egipćani ne pridaju dovoljnoznačaja obrazovanju i vezi obrazovanja ibudućnosti njihove djece. Ovo bi trebaloposmatrati u širem kontekstu. Razlozi zaambivalentne stavove prema obrazovanjumeđu ugroženim porodicama mogu biti brojnii često potiču iz siromaštva i niskog nivoaobrazovanja samih roditelja, kao i racionalnihprocjena mogućnosti zapošljavanja nakonzavršetka škole. Roditelji Romi i Egipćanizaista često nemaju nikakvo formalnoobrazovanje ili zaposlenje. Čvrsto je utvrđenaveza između nivoa obrazovanja roditelja,nezaposlenosti i budućnosti djece, uključujućitu i obrazovanje.

Istraživanje je pokazalo da roditelji čija djecapohađaju školu češće smatraju da je važno danjihova djeca završe školu i da će im topomoći da pronađu posao. Ovi roditelji sutakođe aktivnije uključeni u obrazovanje svojedjece. Roditelji čija djeca ne sudjeluju uobrazovanju mnogo češće se izjašnjavaju danjihova djeca nijesu u stanju da završe

osnovnu školu. Romski i egipćanski roditelji, upoređenju s roditeljima iz većinske populacije,češće daju prioritet neformalnim oblicimaobrazovanja i imaju niža očekivanja kadgovorimo o željenom stepenu obrazovanja. Upoređenju s romskom i egipćanskom djecomkoja ranije napuštaju školu, romska iegipćanska djeca koja idu u školu imaju većiprocenat očeva koji su završili osnovnu školu.Ovi podaci takođe pokazuju da oni koji ne iduu školu češće kažu da ni ne žele da idu.

1. Slobodno vrijeme

Djeca vrlo rijetko vrijeme provode sama(svega 3% djece slobodno vrijeme provodisamo, bez obzira na tip domaćinstva).Romska i egipćanska djeca uglavnomvrijeme provode sa svojom braćom isestrama, kako ona koja idu u školu tako idjeca koja su van sistema obrazovanja(73%). Slično je i s djecom iz većinskepopulacije koja idu u školu: oko dvije trećineove djece slobodno vrijeme provodi sasvojom braćom i sestrama (66%). Djeca izvećinske populacije koja ne pohađajuosnovnu školu znatno češće slobodnovrijeme provode s odraslim članovimadomaćinstva (48%), a nešto rjeđe sa svojombraćom i sestrama (36%).

Djeca najčešće slobodno vrijeme provode udruženju i igranju (58%). U pogledu načina nakoji djeca provode slobodno vrijeme postojeizvjesne razlike među romskom i egipćanskomi djecom iz većinske populacije: romska iegipćanska djeca češće šetaju (24% naspram10% djece iz većinske populacije), a djeca izvećinske populacije češće slobodno vrijemeprovode gledajući televiziju (22% naspram10% romske i egipćanske djece).

2. Prijatelji

Većina djece ima drugove i drugarice s kojimase druži i provodi slobodno vrijeme (Grafikon23).

72

Kao što se može uočiti, provođenje vremena sdrugovima i drugaricama u nešto većoj mjerikarakteristično je za romsku i egipćanskudjecu u poređenju s djecom iz većinskepopulacije, kao i za djecu koja su upisana uosnovnu školu u poređenju s onom koja nijesu.Ovdje se ponovo mora naglasiti da je veliki

udio djece iz većinske populacije koja ne idu uškolu sa smetnjama u razvoju, te to može bitijedan od faktora koji utiče na slabiju učestalostsocijalnih odnosa s vršnjacima.Značajno je da se djeca koja su upisana uosnovnu školu češće druže s djecom koja isama idu u školu (Grafikon 24).


Grafikon 23Djeca koja imaju prijatelje i provode slobodno vrijeme sa njima

992%

884%

774%

554%





Grafikon 24Da li su prijatelji djece upisani u školu?

11 4 %

55 7%

22 9 %

33 7%

22 6 %

33 7%

66 4 %

33 1 %

55 %

11 0 0%

00% 00%

Svi prijatelju pohađaju školu. Neki prijatelji pohađaju školu. Nijedan prijatelj ne pohađa školu.

RE djeca koja ne pohađaju školu djeca iz većinske populacije koja ne pohađaju školu

RE djeca koja pohađaju školu djeca iz većinske populacije koja pohađaju školu

Ipak, može se primijetiti da postoji relativnoveliki broj romske i egipćanske djece čijidrugovi i drugarice ne pohađaju osnovnuškolu, što je posebno karakteristično zaromsku i egipćansku djecu koja i sama ne iduu školu. Kao što se na Grafikonu 24 možeuočiti, pohađanje osnovne škole u većoj jemjeri praćeno druženjem s djecom koja takođepohađaju školu. Tako, na primjer, čak trećinaRoma i Egipćana koji ne idu u školu (29%) imasamo drugove i drugarice koji ne idu u školu,dok je to slučaj sa svega 5% romske iegipćanske djece koja pohađaju školu. Sličnotome, čak dvije trećine romske i egipćanskedjece (64%) koja pohađaju osnovnu školudruže se samo s djecom koja i sama idu uškolu, dok je ovo slučaj sa svega 14% romskei egipćanske djece koja ne pohađaju školu.

Posebno je interesantna činjenica da djeca izvećinske populacije koja ne pohađaju školuimaju najviši procenat prijatelja koji ne idu u školu(37%). Ipak, moramo istaći da je većina ovedjece s intelektualnim ili fizičkim smetnjama urazvojui da, na žalost, imaju malo ili nemajuuopšte mogućnosti da se druže sa svojimvršnjacima koji idu u školu u lokalnoj zajednici.

Gotovo sva djeca se sa svojim drugovima idrugaricama viđaju svakodnevno ili baremnekoliko puta nedjeljno. Ipak, češće viđanje sdrugom djecom u nešto je većoj mjerikarakteristično za romsku i egipćansku djecu(80% romskei egipćanske djece s drugovima idrugaricama viđa se svakodnevno, naspram50% djece iz većinske populacije, dok senekoliko puta nedjeljno sa društvom viđa 20%romske i egipćanske djece i 45% djece izvećinske populacije). Veoma slični rezultatidobijaju se i kada se posmatra koliko čestodjetetovi drugovi dolaze u djetetovu kuću – ovose svakodnevno dešava kod 48% romske iegipćanske djece nasuprot 19% djece izvećinske populacije.

U razgovoru s romskimi egipćanskimroditeljima došlo se do objašnjenja ovako

učestalog druženje njihove djece svršnjacima. Budući da većina romske iegipćanske djece u kući nemaju sadržajekojima mogu da ispune vrijeme, poputigračaka i knjiga, djeca, po njihovim riječima,po cio dan „trče naokolo po naselju s ostalomdjecom“.

Nezadovoljavajuća podrška roditelja zanastavak obrazovanja

1. Upoznatost sa sistemom obrazovanja

Uzrast u kojem bi djeca trebalo da pođu uškolu roditeljima je uglavnom poznat. Velikavećina njih (94%) tvrdi da zna o kojem uzrastuje riječ, ali je čak i prilikom samoprocjeneprimjetno da su Romi čija djeca ne idu u školuu odnosu na ostale roditelje slabije informisani(85% upoznato).

Prilikom tumačenja konkretnih odgovora napitanje sa koliko godina djeca polaze u školu,moramo voditi računa o reformi obrazovanjakoja je stupila na snagu početkom školske2005/2006. godine. Od pomenute školskegodine, uvođenjem još jednog razreda, svadjeca u Crnoj Gori uključuju se u sistemosnovnog obrazovanja sa šest a ne sa sedamgodina, kao ranije. Budući da je ova promjenaipak relativno nova, posebno u poređenju svišedecenijskom praksom polaska u prvirazred sa sedam godina, odgovore „sedamgodina“ ne bismo mogli u potpunosti tumačitikao pogrešne, iako formalno oni to sada jesu.Polovina roditelja je navela šest godina kaopropisano vrijeme polaska u školu, dok drugapolovina smatra da je to uzrast od sedamgodina.

2. Stavovi o značaju obrazovanja

Jedan od osnovnih zaključaka do kog se došlotokom fokus grupa i dubinskih intervjua jesteda stav roditelja prema školi i mjesto kojeobrazovanje ima u njihovom sistemuvrijednosti u mnogome utiče na stepen

74

obrazovanja djece. Kao što je već ranijenapomenuto, ova veza je opšte prihvaćena.Odnosi do kojih se došlo u istraživanju, izmeđuostalog, obuhvataju nivo važnosti koji roditeljipridaju završavanju osnovne škole, a koji je uvezi s pohađanjem škole. Nizak nivo važnostikoji se pridaje obrazovanju i angažovanjeroditelja kod obrazovanja djece može da imamnogo uzroka. Nivo njihovog obrazovanja istatus zaposlenosti roditelja može da ima


uticaj na njihove stavove prema obrazovanju.Roditeljima koji nijesu završili osnovnu školuteže je da djeci pruže podršku, na primjer, kodizrade domaćih zadataka.

Važno je napomenuti da je stopanezaposlenosti među crnogorskomomladinom visoka i ide do 45,5%33 i da je jošviša za romsku i egipćansku omladinu, štomože biti jedan od razloga zbog kojih romski

33 Godišnja stopa nezaposlenosti na osnovu Ankete o radnoj snazi, 2010 (MONSTAT).

Kastrid ima 14 godina. Živi na Koniku(Podgorica) u trošnoj kartonskoj kući sroditeljima i petoro braće i sestara. Tu susmješteni od kada se porodica doselila saKosova. Pored skučenog prostora, unjihovom domu problem predstavljahigijena. Naime, nemaju pristup struji i vodi,niti sanitarnim čvorovima.

Kastrid je najstarije dijete u porodici.Pohađao je osnovnu školu do 6. razreda.Tada je napustio školovanje. Prilično lošegovori crnogorski, ali je tokom intervjuamajci prevodio razgovor budući da ona znasamo albanski. Po sopstvenim tvrdnjama itvrdnjama majke u školi se dobro snalazio iumije da čita i piše. Ipak, ponavljao je 6.razred. Prva četiri razreda završio je uisturenom odjeljenju škole „Božidar Vuković“na Koniku, a prelaskom na predmetnunastavu počeo je da pohađa matičnu školu.Zgrada matične škole nalazi se u neposrednojblizini naselja i do nje je moguće stići pješkeza oko 15 minuta, tako da prevoz nepredstavlja prepreku. Sam prelazak u petirazred, opet po tvrdnjama porodice, nijepredstavljao prepreku u školovanju ni uobrazovnom ni u socijalnom aspektu. Nije bilo

problema u učenju niti u odnosu snastavnicima i drugovima iz razreda.

Sve razloge za prekid školovanja roditelji idječak prebacuju na loše materijalne uslovei negiraju sopstvenu ulogu u tom procesu.Školovanje je prekinuto onog trenutka kadaje mlađa sestra (drugo dijete po redu) usljedbolesti upućena na bolničko liječenje. Majkaje mnogo vremena provodila sa njom, otacje skupljao hranu po kontejnerima, tako daje Kastrid morao da preuzme brigu o mlađojbraći i sestrama. Istovremeno, kada jemajka kod kuće, pomagao je ocu u traženjuhrane i sakupljanju sekundarnih sirovina.

U Kastridovom slučaju, kao i kod druge djeceiz naselja, škola je putem romskog medijatoraroditeljima uputila poziv za razgovor zbognepohađanja nastave. Roditelji su se, kao ivećina njihovih komšija, oglušili o ove pozive.Nakon toga škola više nije reagovala. I tu jesistem stao. Nijedna druga institucija nijeobaviještena o ovom slučaju.

Faktori sredine i loša materijalna situacija uvelikoj mjeri utiču na ovaj slučaj. Djevojčica jei dalje na liječenju, porodica živi veoma teško.

KASTRID, DJEČAK KOJI BRINE O PORODICI I POMAŽE OCU USAKUPLJANJU HRANE

i egipćanski roditelji pridaju malu važnostiobrazovanju. Drugi faktor koji bi trebalo uzetiu obzir je činjenica da većina romskih iegipćanskih porodica pati odmeđugeneracijskog siromaštva. Oni nemajuprimjere da pokažu pojedince koji su završiliškolu i nastavili dalje školovanje da bi našlidobro zaposlenje. U ovakvom konteksturazumljiv je nedostatak značaja koji sepridaje obrazovanju. Majke Romkinje iEgipćanke čija djeca ne idu u školudemonstrirale su osjećaj bespomoćnostitokom istraživanja kada se radi oobrazovanju: iako kažu da „je škola dobra zadijete“, one krive svoju finansijsku situacijuza nepohađanje nastave. Za ovu grupu majkiškola ne predstavlja garant da će djeca živjetibolje, jer svakako „za Rome nema posla“.Sljedeće informacije bi trebalo razmatrati uokviru ovog konteksta.

Uvjerenje roditelja školske djece o tome kolikoje važno da njihovo dijete završi barem osnovnuškolu može uticati na napore koje usmjeravajuna proces obrazovanja djece, ali i na stavovesamog djeteta o značaju školovanja. Rezultatiistraživanja nedvosmisleno potvrđuju tezu dameđu roditeljima djece koja idu i roditeljimadjece koja ne idu u školu postoji razlika uznačaju koji pridaju završavanju osnovne škole,i to bez obzira na to da li se radi o pripadnicimaromske i egipćanske ili većinske populacije.Naime, u oba slučaja roditelji djece koja idu uškolu češće ističu da je za njih važno da imdijete završi osnovnu školu – 97% roditeljaromske i egipćanske djece i 100% roditelja izvećinske populacije čija djeca idu u školu ističuda je važno da dijete završi osnovnu školu,naspram 78% roditelja romske i egipćanske,odnosno 72% roditelja većinske populacije čijadjeca ne idu u školu.

76

Grafikon 25Ocjena roditelja u kojoj mjeri je važno da djeca završe školu

1100% 997%

772%778%

33%

228%222%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

važno nije važno

Razlika u stavovima o važnosti osnovnoškolskogobrazovanja djece između roditelja djece koja idui roditelja djece koja ne idu u školu postaje jošočiglednija kad se posmatra samo odgovor„veoma je važno da dijete završi osnovnu školu“.Tek nešto više od trećine anketiranih roditeljaRoma i Egipćana (36%) i nešto manje od 60%roditelja iz većinske populacije čija djeca ne idu uškolu smatraju da je veoma važno da im dijetezavrši osnovnu školu. S druge strane, roditeljičija djeca pohađaju školu znatno češće ističu daje veoma važno da dijete i završi osnovnu školu– 82% Roma i Egipćana i 92% roditelja izvećinske populacije.

Roditelji koji smatraju da je važno da njihovadjeca završe osnovnu školu kao glavne razlogeističu to što će tako lakše naći posao (39%),zbog bolje budućnosti ili lakšeg života (18%),zbog toga što će se opismeniti ili naučiti nešto(14%) ili zbog toga što je škola važna, bezneke dodatne specifikacije takvog stava (10%).S druge strane, oni roditelji koji ne dijele stavda je važno da njihova djeca završe osnovnuškolu skloni su relativizaciji njenog značaja,

tvrdeći da od nje nema neke koristi (preko50%), a nailazimo na stavove roditelja ženskedjece da je ženama mjesto u kući, a ne u školi.

Roditelji iz različitih populacija imaju drugačijiugao gledanja i na korisnost znanja koje sestiče tokom osnovnog obrazovanja, kao i naznačaj formalnog obrazovanja u odnosu na„životnu školu“. Izuzetno mali procenat roditeljanegira bilo kakvu korist školskog znanja (4%),ali procijenjena količina korisnog znanja varira(Grafikon 26). Da se u osnovnoj školi učiveoma mnogo stvari korisnih za život, vjerujevećina roditelja iz većinske populacije čija sudjeca uključena u obrazovni sistem (84%), dokznačajno manje roditelja iz preostale tri grupedijeli njihov stav. Istovremeno, postoji i razlikaunutar romske i egipćanske populacije, kojaukazuje na to da o korisnosti osnovnogobrazovanja pozitivniji stav imaju roditelji čijadjeca idu u školu (68% odgovora „nauči seveoma mnogo toga“) od onih čija djeca suispala iz obrazovnog sistema ili nijesu ni bilauključena u obrazovni sistem (44% odgovora„nauči se veoma mnogo toga“).


Grafikon 26Korist formalnog školskog znanja

00%

116%

884%

00%

332%

668%

112%

224%

556%

66%

550%

444%

ne, gotovo ništa da, nešto ili mnogo da, veoma mnogo





Slična situacija zabilježena je i prilikompoređenja značaja formalne i „životne“ škole.Romski i egipćanski roditelji generalno u većojmjeri pridaju značaj neformalnom obrazovanju,budući da 43% njih smatra da je za djecumnogo važnija životna škola, dok se tek 18%roditelja iz većinske populacije slaže s tomtvrdnjom. Ipak, razlika ponovo ima i unutarpopulacije Roma i Egipćana, s obzirom na toda se u većem stepenu s tvrdnjom o životnojškoli slažu roditelji čija djeca nijesu uključena uformalno obrazovanje.

Roditelji koji u većoj mjeri pridaju značajformalnom obrazovanju, u većem procentuvide završetak osnovne škole kao faktor kojiolakšava pronalaženje posla. Pozitivniji stavimaju roditelji čija djeca idu u školu: 1/3 Roma iEgipćanai 44% većinske populacije iz ovegrupe smatra da će završetak osnovne škole umnogome povećati djeci šanse zapronalaženje posla, a još 40% Roma iEgipćana i 14% pripadnika većinske populacijeda će to donekle biti slučaj. Kada su u pitanjuRomi i Egipćani čija djeca ne pohađaju školu,27% smatra da bi njihova djeca našla posaokad završe proces školovanja. Značajno

pesimističnije ocjene dali su roditelji koji nijesuRomi ili Egipćani, a čija djeca ne idu u školu.Čak 42% njih smatra da im škola uopšte nećeolakšati dolazak do posla, a samo 12% smatrada bi našli posao ako bi završili školu. Ipak,mora se uzeti u obzir da je većina djece iz ovegrupe zapravo s teškoćama u razvoju, što udatim okolnostima dovodi u pitanje mogućnostzaposlenja.

Zanimljivo je da čak 36% roditelja iz većinskepopulacije čija djeca pohađaju školu smatra dasu šanse njihovog djeteta da se nakonzavršene škole zaposli veoma velike. Ovakavrezultat nije neočekivan – ukoliko roditelji nevjeruju da će se dijete nakon završene školezaposliti, neće investirati u obrazovanje svojedjece, a sličan stav mogu prenijeti i djeci.Otuda je veoma važno da se kod svih roditeljai djece koja idu u školu izgradi uvjerenje dazavršena škola povećava šanse za nalaženjeposla, što bi trebalo pozitivno da utiče nanjihovu motivaciju da krenu u školu i dostignuodređeni nivo obrazovanja. Da neka vrstaveze postoji potvrdili su i rezultati studije,budući da roditelji čija djeca idu u školu uvećem procentu navode da znaju nekog

78

Grafikon 27Procjena šansi da nađu posao po završetku škole

330%

336%

444%

336%

228%

336%

112%

662%

112%

229%

444%

227%

srednji mali veliki





uspješnog, ko se zahvaljujući obrazovanjuzaposlio i obezbijedio sebi bolji život (78%većinskog stanovništva, 55% Roma iEgipćana). Kao što je rečeno na početku ovesekcije, primjeri uspješnih zaposlenih ljudi izokoline koji su završili školu pozitivno utiču nastav roditelja prema obrazovanju, a posredno ina školovanje njihove djece. S druge strane,svega trećina Roma i Egipćana čija djeca neidu u školu zna za takav pozitivan primjer usvojoj okolini.

Ovakve stavove roditelji obrazlažu na raznenačine. Snažnu prepreku izgradnji uvjerenja osvrsishodnosti procesa obrazovanja ukontekstu budućeg zaposlenja predstavljaju udruštvu rašireni stereotipi o Romima iEgipćanima, koje pripadnici ovih etničkih grupaispravno prepoznaju – Romima i Egipćanimaje teško da se zaposle, neće niko da im daposao. S druge strane, roditelji iz većinskepopulacije smatraju da zbog bolesti ili smetnjiu razvoju njihove djece, a to su, vidjeli smo,najčešći razlozi ispadanja iz procesa

formalnog obrazovanja, nalaženje posla nećebiti lako ili će biti nemoguće. Naravno,ekonomska kriza i situacija na tržištu radatakođe utiču na stanovište da je teško naćiposao. S druge strane, oni koji vjeruju da će senjihova djeca zaposliti, takvo uvjerenje temeljena stavu da je obrazovanim osobama, kojeposjeduju diplomu, lakše naći posao.

Roditelji djece koja ne idu u školu češće suskloni da vjeruju da njihova djeca nijesusposobna da završe osnovnu školu od roditeljadjece koja idu u školu. Istraživanje je pokazaloda 41% Roma i Egipćana i 58% roditelja izvećinske populacije čija djeca trenutno ne idu uškolu smatra da njihovo dijete ne može dazavrši osnovnu školu. To bi moglo da ukaže napotrebu za inkluzivnijim obrazovanjem idodatnom podrškom za ovu djecu. S drugestrane, ogromna većina roditelja djece kojapohađaju školu uvjerena je u to da će njihovadjeca uspješno okončati procesosnovnoškolskog obrazovanja – 87% Roma iEgipćana i 96% roditelja iz većinske populacije.


Grafikon 28Procena sposobnosti da završe školu

442%

559%

887%996%

559%

441%

113%44%

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

sposobni su nijesu sposobni

Pitani na drugačiji način za roditeljsku procjenuo tome koliko je vjerovatno da će njihovo dijetezavršiti osnovnu školu – 44% roditelja romske iegipćanske djece i 52% roditelja djece izvećinske populacije koja ne idu u školu smatrajuda su šanse njihove djece da uspješno okončajuosnovnu školu veoma male, gotovo nikakve.Nasuprot njima, roditelji djece koja idu u školusu optimistični (85% Roma i Egipćana i 98%pripadnika većinske populacije vjeruju da ćenjihova djeca završiti osnovnu školu), pri čemuje optimizam roditelja djece iz većinskepopulacije veći od optimizma roditelja romske iegipćanske djece (70% njih je sigurno da ćenjihovo dijete završiti osnovnu školu, nasuprot48% roditelja romske i egipćanske djece).Pesimizam roditelja djece iz većinske populacijekoja ne idu u školu proizilazi iz činjenice danjihova djeca imaju smetnje u razvoju. S drugestrane, roditelji romske i egipćanske djece kojane idu u školu svoj stav da ne vjeruju u to da ćeim djeca završiti osnovnu školu obrazlažunezainteresovanošću djece za školu i lošimmaterijalnim uslovima. Ovo bi opet moglo danaglasi potrebu za mjerama koje bi ublažilefinansijski teret koji se povezuje s pohađanjemškole i koje bi škole učinile inkluzivnijim i

prilagođenijim i za romsku i egipćansku djecu iza djecu sa smetnjama u razvoju.

Aspiracije roditelja čija djeca idu u školu upogledu obrazovanja djece, logično je, veće suod aspiracija roditelja djece koja ne idu u školu.Takođe, uočljivo je da roditelji djece iz većinskepopulacije, bez obzira na to da li im djeca idu uškolu ili ne, imaju veće aspiracije od roditeljaromske i egipćanske djece. Dok bi roditeljiromske i egipćanske djece koja ne idu u školubili zadovoljni da im djeca završe četiri (14%) ilidevet razreda osnovne škole (43%), roditelji izvećinske populacije čija djeca idu u školupretenduju na nešto više nivoe obrazovanja(četiri ili devet razreda osnovne škole spominjetek po 8%, dok gotovo 40% smatra da bi djecatrebalo da im završe trogodišnju iličetvorogodišnju srednju školu, a još gotovo 20%pretenduje na fakultet). Do sličnog zaključkadolazi se i kada se porede roditelji romske iegipćanske i djece iz većinske populacije kojapohađaju školu – roditelji djece iz većinskepopulacije imaju veća očekivanja od svoje djeceu pogledu obrazovanja. Čak trećina romskih iegipćanskih roditelja, čija se djeca nalaze uprocesu obrazovanja, bilo bi zadovoljno ukoliko

80

Grafikon 29Aspiracije roditelja (željeni nivo obrazovanja njihove djece)

00%

66%

444%

448%

00%

332%

442%

225%

88% 88%

440%

118%

114%

443%

229%

99%

četiri razreda osnovne škole osnovna škola srednja škola fakultet



im dijete završi osnovnu školu, nasuprot svega6% roditelja iz većinske populacije. Očekivano,u poređenju s roditeljima romske i egipćanskedjece (25%), veći procenat roditelja djece izvećinske populacije koja pohađaju školu planirada im djeca završe fakultet.

Dalje, gotovo svi roditelji iz većinske populacijeocjenjuju da je za dijete mnogo važnije da seposveti školskim obavezama, a ne obavezamau kući ili radu, dok se ostali u uglavnom slažu stom tvrdnjom, ali u manjem stepenu (donekle jebolje da se posvete školskim obavezama).Ukoliko posmatramo samo grupu romskih iegipćanskih roditelja, razlika u stepenu slaganjaje izuzetno velika: 80% onih čija djeca idu uškolu i 44% onih čija djeca ne pohađaju nastavusmatraju da je mnogo bolje da se dijete posvetiškolskim obavezama. Ova razlika može u

nekim slučajevima da bude odraz finansijskihteškoća. Na primjer, u domaćinstvima gdje radeoba roditelja, romska i egipćanska djeca morajuda pomažu u kućnim poslovima ili da voderačuna o braći i sestrama.

Spremnost roditelja da se angažuju da bipomogli djetetu da uspješno završi procesobrazovanja veoma je važan faktor školskoguspjeha djeteta. Uočljivo je da su roditelji djecekoja idu u školu spremniji da, kako kažu, učinesve što mogu ne bi li im dijete završilo osnovnuškolu (52% Roma i Egipćana i 78% pripadnikavećinske populacije) od roditelja djece koja neidu u školu (33% Roma i Egipćana, odnosno34% pripadnika većinske populacije). Takođe,oni češće navode da se trude da obezbijedematerijalne uslove (Grafikon 30). S drugestrane, roditelji djece koja ne pohađaju školu


Grafikon 30Spremnost roditelja da budu angažovani kako bi svojoj djeci pomogli da završe školu

00%

00%

22%

66%

66%

778%

77%

77%

44%

115%

115%

552%

112%

224%

22%

00%

22%

334%

112%

115%

114%

66%

77%

333%

drugo

nema načina da se pomogne

trude se, ali ne mogu mnogo toga da učine

obezbjeđivanje finansijske i druge pomoći

pomoć u učenju, izradi domaćeg zadatka

sve što možemo





skloniji su da vjeruju kako nema načina da sepomogne njihovom djetetu (15% Roma iEgipćana i 24% pripadnika većinskepopulacije), kako se trude, ali ne mogu mnogoda doprinesu uspjehu djeteta u školi (14%Roma i Egipćanai 2% pripadnika većinskepopulacije). Nizak nivo ili u nekim slučajevimanepostojanje obrazovanja utiče na kapacitetroditelja da pomažu svojoj djeci prilikomsavladavanja školskih obaveza, a očigledno jeda odgovarajuće finansiranje obrazovanjadjeteta direktno zavisi od finansijske situacijeporodice. Trebalo bi razmotriti koje bi tointervencije mogle da povećaju kapacitetneobrazovanih roditelja, kao i koje bi pomoglekod troškova obrazovanja.

Pismenost roditelja

Kao što smo napomenuli u dijelu iznad, stepenagnažovanja roditelja oko obrazovanja djecedijelom je u vezi s nivoom obrazovanja samihroditelja. I što se više oni angažuju to je većavjerovatnoća da će djeca ostati u školi inapredovati. Pismenost roditelja je ključnadeterminanta kojom će se baviti ovaj odjeljak. U

82

grupi romskih i egipćanskih domaćinstava čestoje slučaj da su roditelji bez ikakvog formalnogobrazovanja. Veoma je značajno da je unutarromskih i egipćanskih domaćinstavaobrazovanje oca povezano s djetetovimpohađanjem škole: očevi djece koja nijesuupisana u školu i sami često nijesu završili istu.

Čak polovina romskih iegipćanskih očeva čija djeca neidu u školu bez ikakvog jeobrazovanja (52%), dok je međuRomima i Egipćanima čija djecapohađaju školu značajno manjeočeva koji nemaju obrazovanje –približno svaki treći otac (31%).Osnovnu školu kao posljednjuzavršenu ima svega 11% romskih iegipćanskih očeva čija djeca neidu u školu (Grafikon 3). Međuromskim i egipćanskim očevimačija djeca pohađaju školu značajnoje više onih koji imaju završenuosnovnu školu (27%).

Grafikon 31Obrazovanje oca: romska i egipćanska populacija

331%

227%

552%

111%

bez formalnog obrazovanja završena osnovna škola


U domaćinstvima iz većinske populacijezanemarljiv je broj očeva koji su bez obrazovanja(svega 2%). Takođe, očevi iz većinske populaciječešće imaju završenu srednju školu u poređenju sočevima iz romskih i egipćanskih domaćinstava.Tako je trogodišnju srednju stručnu školu završilo34% očeva iz većinske populacije, naspramsvega 1% romskih i egipćanskih, dok ječetvorogodišnju srednju stručnu školu završilo15% očeva iz većinske populacije naspram 2%romskih i egipćanskih očeva.

Obrazovanje romskih i egipćanskih majki jelošije od obrazovanja očeva. Preko polovine njihje bez ikakvog obrazovanja (63% majki čijadjeca ne idu u školu i 55% majki čija djeca idu uškolu34). Osnovnu školu kao posljednju završenuima svega 9% romskih i egipćanskih majki,naspram 36% majki iz većinske populacije.Završenu srednju školu gotovo da nema nijednamajka iz romskih i egipćanskih domaćinstava.

Pismenost roditelja nije povezana spohađanjem škole u domaćinstvima većinskepopulacije, ali se zato u romskim i egipćanskimdomaćinstvima dobija sasvim drugačija slika.U domaćinstvima većinske populacije, bezobzira na to da li se radi o roditelju čije dijetepohađa ili ne pohađa školu, gotovo svakiroditelj sa kojim je obavljen razgovor umije dačita i piše na ćirilici (98%), kao i na latinici(99%). Slično je i s njihovim supružnicima – naćirilici umije da čita i piše njih 81%, dok nalatinici umije da čita i piše njih 83%. S drugestrane, približno svaki drugi roditelj iz romskogili egipćanskog domaćinstva u kojem djecapohađaju osnovnu školu umije da čita i piše naćirilici (46%), dok je ovo slučaj sa svakimtrećim roditeljem čija djeca ne pohađajuosnovnu školu (31%). Na latinici umije da čita ipiše oko polovine romskih i egipćanskihroditelja, pri čemu opet nešto manje roditeljačija djeca ne idu u školu (42% naspram 51%roditelja čija djeca pohađaju školu).


Rano stupanje u brak

1. Karakteristike romskih i egipćanskihdomaćinstava

Djeca obuhvaćena ovim istraživanjem uglavnomžive u domaćinstvima sa više članova (prosječanbroj članova iznosi 5,7). U romskim i egipćanskimdomaćinstvima generalno ima nešto više članova:prosječno 5,9 u onima u kojima djeca idu u školu i6,2 u onima u kojima djeca nijesu u obrazovnomsistemu. S druge strane, domaćinstva iz većinskepopulacije u kojima djeca idu u školu u prosjekubroje 4,9 članova, a ona u kojima djeca nepohađaju nastavu imaju prosječno 5,2 člana.

Roditelji iz romske i egipćanske populacijegeneralno su nešto mlađi od roditelja iz većinskepopulacije. Tako, na primjer, u populaciji Roma iEgipćana očevi su najčešće stari između 31 i 40godina, dok očevi iz većinske populaciji najčešćeimaju između 41 i 50 godina.Takođe, u romskim iegipćanskim domaćinstvima ima više majkimlađih od 30 godina (32% naspram 17% uvećinskoj populaciji). Za Rome i Egipćanekarakteristično je stupanje u tradicionalni brak,dok se većinsko stanovništvo u većem procentuzvanično vjenčava u crkvi/opštini (46% naspram16% romskih i egipćanskih roditelja).

34 Ova razlika nije statistički značajna.

Kada je riječ o životnoj dobi u kojojse stupa u brak, Romi i Egipćaničešće stupaju u brak veoma mladi.Tako je, na primjer, 20% majki izromskih i egipćanskihdomaćinstava brak sklopilo donavršene petnaeste godine(naspram svega 1% majki izvećinskih domaćinstava), dok je30% očeva iz romskih iegipćanskih domaćinstavasklopilo brak između šesnaeste iosamnaeste godine (nasuprotsvega 5% očeva iz većinskihdomaćinstava).

Posmatrano na nivou cjelokupnog uzorka,prvo dijete najčešće se dobija u starosnoj dobiizmeđu 19 i 25 godina (49%), u čak 28%romskih i egipćanskih domaćinstava su roditeljiprvo dijete dobili u životnoj dobi od 16 do 18godina, što je bio slučaj u svega 8% većinskihdomaćinstava. Takođe, za domaćinstvavećinske populacije karakteristično je daroditelji prvo dijete dobijaju sa više od 25godina (44%), dok je to slučaj u samo 11%romskih i egipćanskih domaćinstava. Upogledu životne dobi u kojoj roditelji dobijuprvo dijete, romska i egipćanska domaćinstvau kojima djeca idu u školu ne razlikuju seznačajno od romskih i egipćanskihdomaćinstava u kojima djeca ne idu u školu.

2. Stavovi o braku

U nekim romskim i egipćanskim zajednicamačešći su rani brakovi, kao i testiranjedjevičanstva, trudnoća među tinejdžerkama,kao i više stope napuštanja škole međudjevojčicama Romkinjama i Egipćankama. Ali, iistraživanja u drugim zemljama JIE takođe supokazala da presudni faktori mogu da budu „[…] predrasude koje imaju [pojedini] nastavnici popitanju ranih brakova i trudnoća kod tinejdžerki[što ima za posljedicu niža očekivanja odromskih i egipćanskih djevojčica [uključujući]očekivanje da će one ranije da napuste školu.“35

Štaviše, takođe „je važno da napomenemo da,iako su rani brakovi statistički govoreći češći u

nekim romskim i egipćanskim zajednicama,[uključujući i Crnu Goru] u poređenju sa […]državnim prosjekom, trudnoća međutinejdžerkama u velikoj mjeri predstavljaproblem i brigu većine društva.“36 Svostanovništvo bi imalo koristi od boljegobezbjeđivanja časova obrazovanja oseksualnom vaspitanju. Ipak, strogi zahtjevi popitanju djevičanstva među nekim Romima iEgipćanima mogu da dovedu do vršenjapritisaka da se Romkinje i Egipćanke ranoudaju što je u vezi s visokom stopomnapuštanja škole među njima.37 Podaci oosipanju govore o tome da nakon navršene 11.godine opada broj romske i egipćanske djece uškolovanju, posebno djevojčica. Sve romske iegipćanske majke sa kojima se u okviru studijerazgovaralo (bilo u fokus grupi ili u okviru studijeslučaja), bez obzira na to da li njihova djeca iduili ne idu u školu, spontano su pomenule da se„plaše za svoje ćerke da će se zaljubiti i da ćeih neko prevariti“. Većina njih smatra da jepravo vrijeme za osnivanje porodice između 15.i 17. godine. Komentari nekih romskih iegipćanskih majki o onome šta ih brine jestemogućnost da njihove kćerke izgube nevinostprije braka. Ipak, ima i onih drugih romskih iegipćanskih majki koje se nadaju da se njihovekćerke neće udavati kao tinejdžerke, već da ćeprvo da završe školu. Upravo je ovakvo različitopredviđanje budućnost majki Romkinja iEgipćanki za svoje kćerke ono što ih je natjeraloda ih upišu u školu.

84

35 Ravnbøl, Camilla Ida. [2011] Women, Motherhood, Early Childhood Development: Exploring the question of how poorRoma women’s status and situation influences children’s survival, growth and development. UNICEF. pp. 59. (Žene,majčinstvo, razvoj u ranom djetinjstvu: istraživanje pitanja kako loš status i situacija žena Romkinja utiče na preživljavanjedjece, rast i razvoj)

36 Ravnbøl, Camilla Ida. [2011] Women, Motherhood, Early Childhood Development: Exploring the question of how poorRoma women’s status and situation influences children’s survival, growth and development. UNICEF. pp. 44.(Žene,majčinstvo, razvoj u ranom djetinjstvu: istraživanje pitanja kako loš status i situacija žena Romkinja utiče na preživljavanjedjece, rast i razvoj)

37 European Roma Rights Center (2006) Forced Arranged Marriage of Minors Among Traditional Romani Communities inEurope. ERRC, Budapest. pp.3-4.Evropski centar za prava Roma: Prisilni dogovoreni brakovi maloljetnika međutradicionalnim romskim zajednicama Evrope) <www.errc.org/cms/upload/media/02/BA/m000002BA.pdf>

Podaci iz kvantitativnog dijela ovog istraživanjapotvrđuju razliku u romskoj i egipćanskojtradiciji i tradiciji većinskog stanovništva kadaje u pitanju stupanje u brak. Dok su romski iegipćanski roditelji skloniji da adolescentskegodine vide kao idealne za stupanje u brak,ostali gotovo da nijesu pominjali uzrast ispod18 godina. Ono što je ipak zajedničkoroditeljima u Crnoj Gori, bez obzira na etničkupripadnost, jeste uvjerenje da bi osobeženskog pola trebalo u brak da stupe ranije uodnosu na muškarce. Takođe je važno da

nema značajnih razlika u zavisnosti od toga dali su djeca uključena ili ne u sistemobrazovanja. Tako 47% Roma i Egipćana čijadjeca ne idu u školu i 46% onih čija idusmatraju da je za osobe ženskog pola idealnovrijeme za brak do 18 godina starosti (Grafikon32). Za momke se, pak, ove tinejdžerskegodine pominju nešto rjeđe (36% Roma iEgipćana čija djeca ne idu u školu, 27% Romai Egipćana čija djeca idu u školu, Grafikon 33).Većinskom stanovništvu maloljetnički brakovinijesu prihvatljivi ni za jedan pol (manje od


Mersida ima 15 godina, a njena sestraElma godinu manje. Žive u petočlanojporodici sa samohranom majkom. Upožaru na Koniku izgorjela im je svaimovina. Privremeno su smješteni u šatoru.Žive od sakupljanja sekundarnih sirovina.Čekaju stambeni kontejner u kojem ćeživjeti.

Mersida je, po riječima njene majke,redovno završila četiri razreda u školi naKoniku. S polaskom u peti razred prešla jeu školu „Božidar Vuković Podgoričanin“, aliju je poslije nekoliko dana napustila i višese nije vratila na nastavu. Majka jeobjasnila da se jednog dana u školi nekidječak pred Mersidom skinuo poptuno go.Taj čin je djevojčicu toliko uplašio da onaviše niikada nije htjela da ode u školu.Sljedeće godine, kada je mlađa sestratrebalo da pređe u matičnu školu, takođe izstraha nije željela da ide bez sestre.Djevojčica je jako stidljiva i nije željela daodgovara na pitanja tokom intervjua. Ipak,majčina priča se ne može u potpunostiuzeti kao pouzdana, prije svega stoga što,

kako sama kaže, nije reagovala u tojsituaciji niti je nekome prijavila slučaj uškoli. Ni predstavnicima škole nije poznatoda se takav događaj ikada odigrao.

Kasnije se kroz razgovor otkrio suštinskiuzrok ranog napuštanja škole. Majka seplaši da bi njene kćerke mogle da sezaljube te da ih neko „iskoristi“ nakon čegane bi mogle da se udaju. Na direktnopitanje da li ih je strah otmice mlade, majkaodgovara da to ne bi predstavljao problemukoliko bi je taj muškarac uzeo za ženu „ali,ako je iskoristi i ostavi meni ispred vrata,šta da radim onda s njom“. Dvoje mlađedjece (djevojčica od osam godina i dječakod šest godina) pohađaju osnovnu školu,ali majka nije sigurna da li će je završiti. Ponjenim riječima, „ako budu htjeli, ići će“, alije tada napomenula da su njihovimaterijalni uslovi jako loši, još gori nego štosu bili prije požara.

Lanac reagovanja i u ovom slučaju je bioisti. Škola je preko medijatora pozvalamajku koja se nije odazvala pozivu.

MERSIDA I ELMA, DJEVOJČICE KOJE ČUVAJU ZA BRAK

10% smatra uzrast do 18 godina idealnim zabrak). Još jedna zajednička odlika većineroditelja, bez obzira na etničku pripadnost,jeste da podrazumijevaju da je do 26. godineidealno vrijeme za brak. Jedino roditelji izvećinske populacije čija djeca idu u školu zadječake u nešto značajnijem procentu (32%)navode da bi trebalo da se ožene nakon 25.godine.

Sve u svemu, studija ukazuje na to da bivećina romskih i egipćanskih roditelja podržalaodluku o ulasku u bračnu zajednicu prijenavršenih 18 godina (71% onih čija djeca neidu u školu i 60% onih čija idu), dok bi, s drugestrane, podrška izostala kod većine roditeljaneke druge etničke pripadnosti (78% roditeljačija djeca ne idu u školu, 69% roditelja čijadjeca idu u školu).

86

Grafikon 32Idealna starost za stupanje u brak za ženske osobe

00%66%

112%

882%

22%

444%

22%

448%

00%

88%44%

882%

66%

443%

22%

446%

do 15 godina 16 –18 godina starija od 25 godina 19 –25 godina





Grafikon 33Idealna starost za stupanje u brak za muškarce

00% 44%

332%

664%

22%

225%

88%

661%

00%

66%

118%

770%

77%

229%

33%

558%

do 15 godina 16 –18 godina stariji od 25 godina 19 –25 godina





Smanjena motivacija i zainteresovanostmladih za obrazovanje

Budući da je odbijanje djeteta da uči i ide uškolu jedan od najčešćih razloga za prekidškolovanja, sasvim je očekivan rezultat dadjeca koja su i dalje u sistemu obrazovanja uvećoj mjeri vole da pohađaju školu. Ocjeneroditelja u kojoj mjeri njihova djeca vole da iduu školu konzistentne su s ocjenama samedjece. Tako 97% roditelja djece koja idu uškolu i 98% djece iz ove grupe pozitivnoocjenjuju odnos prema školi („vole ili jako voleda idu u školu“), dok su ovakve ocjeneznačajno rjeđe kada su u pitanju djeca koja sunapustila školu (pozitivne ocjene je dalo 55%roditelja i 59% djece iz ove grupe). Očiglednoje da veći broj romske i egipćanske djece koja

ide u školu ima bolje mišljenje o tome uodnosu na one koji ne idu, kao što je iznijeto,98% nasuprot 59%. Trebalo bi posebno istaćičinjenicu da bi polovina djece koja su ranonapustila školu, bilo da su Romi i Egipćani ilipripadnici neke druge manjine, željela da sevrati u školu. Djeca ne vole školu iz brojnih iraznih razloga, i sigurno je da bi trebalo ispitatikvalitet, uključujući i specifične komponentepostavke sistema obrazovanja i metoda, kaošto su odgovarajući nastavni plan i program iokruženje koje je prilagođeno potrebamadjece.

Nažalost, ovo istraživanje nije dozvolilo daljeispitivanje razloga koji su uticali na to daizvjesna djeca i roditelji formiraju svojemišljenje.


Grafikon 34Podržavanje djece za stupanje u rane brakove

226%

668%

660%

339%

116%

778%

771%

227%

podržali bi ne bi podržali



Polovina djece koja su ispala iz sistemaobrazovanja, bilo da su romske i egipćanske ilineke druge etničke pripadnosti, po sopstvenimtvrdnjama, voljela bi da se vrate u školu.

Kontinuirana potreba

Romska i egipćanska djeca, kao i djeca izdrugih ranjivih grupa, nijesu samo u opasnostiod ranog napuštanja škole već često nepohađaju redovno nastavu ili ponavljaju razrad,zbog više faktora. Sposobnost redovnogpohađanja i neprekidnost određenog pravcaodređuje ishode obrazovanja. Većina djece izvećinske populacije koja nijesu dio sistemaobrazovanja nijesu se upisala u osnovnu školu,u najvećem broju slučajeva, iz zdravstvenihrazloga. Neupisivanje i rano napuštanje školemeđu Romima i Egipćanima najviše sepovezuje s njihovom lošom finansijskomsituacijom. Ovo istraživanje otkrilo je da djecakoja su ranije napustila školu nijesu redovnopohađala nastavu ni prije toga. Ona su takođeponavljala razrede. Nedostatak ličnihdokumenata i krštenica značajnog procentaRoma i Egipćana još jedan je faktor kojidoprinosi neupisivanju i ranom napuštanju.Dostupni su takođe i podaci o zdravstvenomstanju djece u školi i van nje. Obje grupe

podataka mogu dati neke naznake o tome da lisu škole inkluzivne i da li zadovoljavaju potrebedjece s posebnim obrazovnim potrebama iromske djece.

1. Djeca van obrazovnog sistema

Djeca koja ne završe obavezno osnovnoobrazovanje mogu se podijeliti na onu kojanikada nijesu ni ušla u sistem i onu koja su izsistema ispala. U ovoj studiji obuhvaćeno je 150djece van obrazovnog sistema, od čega je 46%iz nekog razloga napustilo školovanje, dokpreostali nikada nijesu ni bili upisani u školu.

Kod većinskog stanovništva nešto je češći slučajda školovanje nije ni otpočelo (64%) nego što jeto zabilježeno u romskoj i egipćanskoj populaciji(49%). Postoje različiti razlozi za neupisivanješkole u romskoj i egipćanskoj, i s druge stranevećinskoj popualciji (Grafikon 36). Naime, naosnovu izjava roditelja, djeca iz većinskepopulacije školu ne upisuju prije svega zbogteške zdravstvene situacije i smetnji u razvoju,koji ih onemogućavaju da prisustvuju nastavi(78% djece iz većinske populacije koja nijesu niupisala školu). Istovremeno, kako roditelji kažu,odluku o njihovom neupisivanju češće je donosioljekar (53%) nego što su to činili oni sami (31%).

88

Grafikon 35Ocjena roditelja u kojoj mjeri djeca žele ili ne žele da idu u školu

998% 997%

661%553%

22% 33%

339%447%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

sviđa im se ne sviđa im se

Dominantni razlog za neuključivanje romske iegipćanske djece u obrazovni sistem su lošimaterijalni uslovi i nedostatak novca, koje jekao razlog navelo 63% roditelja čija djecanijesu upisala školu. To su istovremeno i

razlozi zbog kojih romska i egipćanska djecanapuštaju školu koju su upisala (29% razlogaza napuštanje, Grafikon 37). Po tvrdnjamaroditelja, školovanje nekad prestane jer dijetene želi da pohađa nastavu (31%).


Grafikon 36Glavni razlozi neupisivanja u školu

00% 33% 33%

66%113%

778%

110%66%

663%

112%

00%

112%

Dijete ne želi da ide u

školu.

nedostatak lične

dokumentacije

loša finansijska

situacija

drugo udaljenost od

škole/nepostojanje

organizovanog

prevoza

zdravstveni problemi

djeteta/smetnje u

razvoju


Grafikon 37Glavni razlog za rano ispisivanje

229%

112%

331%

22%

00%

00%

88%

66%

22%

88%

66%

333%

222%

111%

111%

111%

111%

66%

66%

66%

00%

00%

loša finansijska situacija

zdravstveni problemi djeteta/smetnje u razvoju

Dijete ne želi da ide u školu.

udaljena škola/ nema obezbijeđen prevoz

sezonski posao/ dječiji rad

ne zna-odbija

promjena prebivališta

drugo

diskriminacija

Dijete ne zna jezik koji se koristi u školi.

loši uslovi u školidjeca iz većinske populacije koja ne

pohađaju školu


I kod romske i egipćanske djece i djece izvećinskog stanovništva ostali razlozi, poputudaljenosti škole, nepoznavanje jezika,promjene mjesta boravka, rijetko predstavljajupresudni faktor za neupisivanje/napuštanješkole (u manje od 10% slučajeva). Ipak, kadroditelji navode sve razloge koji su doveli dotoga da dijete ostane van obrazovnogsistema, slika postaje nešto kompleksnija.Naime, često je u pitanju kombinacija faktorakoji su negativno uticali na krajnji ishod. Kodromske i egipćanske populacije ponovopreovladavaju materijalni uslovi, kao što su

nedostatak novca za troškove školovanja(razlog za 74% romske i egipćanske djecekoja ne idu u školu) i nedostatakodgovarajuće garderobe za školu (61%) i toznačajno češće nego u većinskoj populaciji,gdje se izdvajaju fizičke (54%) i mentalne,senzorne i kombinovane smetnje u razvoju(58%). Za Rome i Egipćane je karakterističnoi da prepreku predstavlja nedostatakdokumenata, strah da će dijete bitidiskriminisano na etničkoj osnovi, to što nemako da brine o njemu i to što je preraslo uzrastza polazak u školu (Grafikon 38). U obje

90

Grafikon 38Svi razlozi za rano napuštanje

66%

88%

227%

774%

111%

77%

331%

114%

661%

111%

111%

99%

112%

116%

111%

220%

111%

44%

11%

114%

113%

77%

77%

55%

558%

554%

228%

118%

118%

114%

112%

112%

110%

88%

88%

88%

66%

44%

44%

22%

22%

22%

22%

00%

00%

00%

00%

00%

Dijete nije sposobno da pohađa školu.

Dijete ne može da pohađa školu, zbog smetnji u razvoju.

Dijete ima loše ocjene u školi.

Ne možemo da pokrijemo troškove školovanja.

Nema obezbijeđen prevoz do škole.

Put do škole nije bezbjedan.

Dijete ne želi da ide u školu.

Druga djeca iz okruženja ne idu u školu.

Dijete nema odgovarajuću odjeću.

Nema ko da vodi dijete u školu.

Dijete neće naučiti važne stvari u školi.

Dijete nije sposobno da pohađa školu, problemi u ponašanju.

Dijete mora da zaradi novac za porodicu.

Dijete nema potrebna dokumenta.

Dijete mora da vodi računa o braći i sestrama.

Imamo porodičnih problema.

Dijete ne zna jezik koji se koristi u školi.

Porodica se odselila u inostranstvo.

Porodica je morala da se preseli zbog sezonskog posla.

Ne znamo kako da prijavimo dijete za školu.

Prema djetetu bi se odnosili loše zbog njegovog porijekla.

Nema ko da vodi računa o djetetu.

Dijete je previše staro da bi išlo u školu.

Porodica se doselila iz inostranstva i nije mogla da upiše

dijete u školu.

djeca iz većinske populacije koja ne

pohađaju školu


populacije se, pak, podjednako često kaoprepreka u obrazovanju javljaju lošepostignuće djeteta u školi (27% romske iegipćanske populacije, 28% većinskepopulacije), te nedostatak želje kod djeteta dapohađa školu (31% romske i egipćanskepopulacije, 12% većinske populacije).Značajno je i da 14% romskih i egipćanskihroditelja navodi da je problem to što nijesudovoljno informisani o tome gdje i kako daupišu svoju djecu u školu.

Iako nepoznavanje jezika nije u značajnomprocentu navođeno kao prepreka uobrazovanju, rezultati ukazuju da razlike upoznavanju jezika na kom se izvodi nastavaipak postoje, te da se ovaj faktor možeposmatrati kao potencijalna smetnja u procesuškolovanja. Dok velika većina djece kojatrenutno idu u školu (97% Roma i Egipćana i92% većinskog stanovništva) govori crnogorskijezik, djeca koja su ispala iz sistemaobrazovanja u manjem procentu spadaju ugrupu onih koji znaju standardizovani jezik(85% Roma i Egipćana i 78% većinskogstanovništva).

Pohađanje škole

Sva djeca obuhvaćena ovim istraživanjem, kojasu u nekom trenutku bila uključena u obrazovnisistem i ona koja još uvijek jesu njegov dio, imajuslična iskustva kada je u pitanju broj škola koji supohađali. U pitanju je najčešće samo jedna škola(93%), tako da nema značajne razlike međudjecom po ovom kriterijumu. Ali ono što jeznačajno različito u iskustvima djece koja suprestala da pohađaju nastavu i one koja to jošuvijek čine, jeste redovnost pohađanja i učestalostponavljanja razreda. Tako čak trećina romske iegipćanske djece i petina djece iz većinskogstanovništva koja su ispala iz sistemaobrazovanja prije napuštanja škole nijesu redovnopohađala nastavu (Grafikon 39), što gotovo da senije dešavalo među djecom koja i dalje idu u školu(3% Roma i Egipćana, 0% većinskogstanovništva). Razlozi za izostanke, koje navoderoditelji romske i egipćanske djece van sistemaobrazovanja, isti su oni koji su označeni kaorazlog prekida školovanja, a to su protivljenjedjeteta odlasku u školu (39%) i materijalni uslovi(22%), ali u svakom desetom slučaju inepoznavanje jezika ili zdravstveni problemi.


Grafikon 39Redovnost pohađanja škole

1100% 997%

778%665%

33%

222%335%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

redovno neredovno

Kad je u pitanju ponavljanje razreda,zabilježene razlike su nešto kompleksnije iukazuju na prepreke u obrazovanju na kojeRomi i Egipćani nailaze češće od pripadnikavećinskog stanovništva. Naime, ponavljanjerazreda nije se dešavalo samo kod djece kojasu napustila školu (22% u obje etničkeskupine), već podjednako često i kod Roma iEgipćana koji i dalje pohađaju školu (17%),dok ove pojave kod djece iz većinskepopulacije koja idu u školu gotovo da nije bilo(Grafikon 40). Po tvrdnjama romskih iegipćanskih roditelja, njihova djeca supostizala nedovoljan uspjeh zbog nedostatkanovca, a neki čak navode da njihova djeca „nevole školu i ne uče“. Kod Roma i Egipćana kojiidu u školu, još jedan važan razlog koji sejavlja su zdravstveni problemi kao uzrokponavljanja razreda.

92

Grafikon 40Ponavljanje razreda

1100% 997%

778%665%

33%

222%335%

djeca iz većinske

populacije koja

pohađaju školu

RE djeca koja

pohađaju školu

djeca iz većinske

populacije koja ne

pohađaju školu

RE djeca koja ne

pohađaju školu

redovno neredovno

Budući da podaci ukazuju naučestaliju pojavu neredovnostipohađanja i ponavljanja razredameđu djecom van sistemaobrazovanja, ovi faktori se mogusmatrati značajnim pokazateljimapotencijalnog ranog napuštanjaškole, posebno kod romske iegipćanske djece. Iz toga razlogabi na njih trebalo posebno obratitipažnju prilikom kreiranja programapomoći i socijalnih politika.

Izazovi kod upisivanja u knjige rođenih idokumenta za ličnu identifikaciju

U kontekstu upisivanja djece u školu značajnoje razmotriti da li roditelji djece i sama djecaposjeduju ličnu dokumentaciju, jerneposjedovanje ličnih dokumenata može bitiozbiljna formalna prepreka upisivanju djeteta uškolu. Rezultati istraživnaja potvrdili su ovuhipotezu. Naime, kada su u pitanju domaćinstvaiz većinske populacije, gotovo svi očevi i majkeposjeduju izvod iz matične knjige rođenih, kao iličnu kartu. Kod Roma i Egipćana to, pak, nijeslučaj, ali i među njima postoje razlike.

Romska i egipćanska djeca u manjem brojuslučajeva posjeduju ličnu dokumentaciju upoređenju s djecom iz većinske populacije.Takođe je manji procenat njih po rođenjuprijavljeno matičnoj službi, tako da većina nemaizvod iz matične knjige rođenih. Naime, 18%romske i egipćanske djece koja ne pohađajuosnovnu školu nije po rođenju prijavljenomatičnoj službi, dok u populaciji romske iegipćanske djece koja idu u školu takvih ima5%. Takođe, romska i egipćanska djeca koja neidu u školu u značajno manjem broju slučajeva

zvanično su upisana u matične knjige upoređenju s romskom i egipćanskom djecomkoja idu u školu. Tako, izvod iz matične knjigerođenih nema 22% romske i egipćanske djecekoja ne idu u školu nasuprot 10% djece koja idu.

Razlozi za neprijavljivanje djeteta matičnojslužbi drugačiji su u populaciji romske iegipćanske djece koja idu u školu i romske iegipćanske djece koja ne idu u školu. Premarječima anketiranih roditelja, u slučaju romske iegipćanske djece koja ne pohađaju školudominantan razlog za neupisivanje djeteta umatične knjige na rođenju je nedostatakslobodnog vremena roditelja da prijave rođenjesvoje djece, dok je kod djece koja idu u školunajčešće pominjan uzrok taj da roditelji nijesuimali potrebna dokumenta da dijete upišu umatične knjige.

Vjerovatno u vezi s nedostatkom ličnihdokumenata, romska i egipćanska djeca koja suupisana u školu i koja nijesu, takođe se razlikujuprema državi rođenja. Naime, trećina romske iegipćanske djece koja ne idu u školu rođena jena Kosovu (predstavljaju raseljena lica), dok jeovo slučaj sa 14% djece koja idu u školu. Ipak,većina djece prijavljena je u opštini na adresi nakojoj živi (ukupno 94% djece), ali je značajno dameđu romskom i egipćanskom djecom koja neidu u školu ima manje prijavljene djece (88%) upoređenju s romskom i egipćanskom djecomkoja idu u školu (97%).

Zdravlje djece i teškoce u razvoju kaoprepreka za upis i pohađanje škole

Zdravstveno stanje djeteta većina roditeljaocjenjuje kao dobro (84%). Značajno je da udomaćinstvima većinske populacije u kojimadjeca ne idu u školu čak nešto više odpolovine roditelja (54%) smatra da je djetetovozdravstveno stanje loše, dok u preostalimtipovima domaćinstava gotovo svi roditelji(93%) ocjenjuju stanje djeteta kao dobro.Ovako izražena razlika u pogledu ocjenezdravstvenog stanja djece sugeriše da je u


Među romskim i egipćanskimočevima čija djeca ne pohađajuškolu, 21% ne posjeduje izvod izmatične knjige rođenih, naspram9% romskih i egipćanskih očevačija djeca idu u školu. Dalje, 24%očeva ne posjeduje ličnu kartu,naspram 6% onih čija djeca idu uškolu. Među romskim iegipćanskim majkama situacija jeveoma slična: 20% romskih iegipćanskih majki čija djeca ne iduu školu ne posjeduje izvod izmatične knjige rođenih, nasuprot9% majki čija djeca idu u školu,dok 31% ne posjeduje ličnu kartu,što je slučaj sa 14% majki čijadjeca idu u školu.

većinskoj populaciji loše zdravstveno stanjedjeteta jedan od važnih faktora za neupisivanjeili osipanje iz škole, što su potvrdili podacidobijeni iz razgovora s roditeljima u fokusgrupama i studijama slučajeva.

Iako je u romskim i egipćanskimdomaćinstvima zdravstveno stanje djecegeneralno ocijenjeno kao dobro, značajno jeprimijetiti da je, u slučaju romske i egipćanskedjece koja pohađaju školu, zdravstveno stanjenešto češće ocjenjivano kao odlično (82%)nego kod romske i egipćanske djece koja nepohađaju školu (69%).

Ovaj podatak može da ukaže i na nedostatakinkluzivnog smještaja u školama za djecu saSEN-om, kao i nedovoljno dobrog okruženja inastavnog plana i programa koji je napravljenu skladu s potrebama djece i koji podržavarazličitosti.

KVALITET

Determinante koje potpadaju pod kategorijukvaliteta imaju odlučujući uticaj na rezultateobrazovanja djece iz ranjivih i marginalizovanihgrupa. Sva djeca bi trebalo da imaju jednakpristup obrazovanju i to kvalitetnomobrazovanju. Da bi se ublažile mane i ojačalainkluzija, škole i učionice bi trebalo daispunjavaju standarde u najmanje jednoj odsljedećih oblasti: kvalitet predavanja i metode bitrebalo da budu najvišeg kvaliteta, inkluzivne,usmjerene na djecu, i prilagođene pojedinačnimpotrebama i vještinama svakog djeteta,uključujući i SEN djecu; trebalo bi obezbijeditiprimanje djece čiji maternji jezik nije jezik nakome se predaje; školska infrastruktura morada bude bezbjedna i odgovarajuća i daposjeduje sve neophodne materijale i opremu,uključujući i onu za djecu sa smetnjama urazvoju; nastavni plan i program bi trebalo dabude multikulturološki i odgovarajući za romskui egipćansku djecu, kao i za druge manjine;škole bi trebalo da budu okruženja prilagođenogdječijim potrebama i da rade aktivno nasuzbijanju predrasuda i neprijateljskogponašanja, a unapređuju toleranciju i različitost.Bez ovih, kao i drugih faktora, romska iegipćanska djeca i djeca iz drugihmarginalizovanih grupa ne mogu da budu upotpunosti uključena u škole. S obzirom na toda je ovo istraživanje bilo ograničeno pitanjimakoja su postavljana roditeljima i djeci, ono štoslijedi su odgovori po pitanju njihovogzadovoljstva nastavnim osobljem i odnosimameđu učenicima. Takođe smo obezbijedili ipodatke o zdravlju djece u školi i izvan škole. Ijedni i drugi podaci mogu da nam daju sliku otome da li su škole inkluzivne ili ne i da li izlazeu susret potrebama djece sa smetnjama urazvoju i romske i egipćanske djece.

Pošto je istraživanje predstavljeno u ovomdokumentu bilo ograničeno na pitanjapostavljena roditeljima i djeci, u nastavkuslijede podaci o njihovom zadovoljstvu

94

Takođe, kod djece iz većinskepopulacije koja ne idu u školu uznačajno većem broju slučajeva jedijagnostifikovan neki težizdravstveni problem ili neki vidsmetnje u razvoju (svega 38%djece nema problema, dok 22%ima teškoće u razvoju, 18% imacerebralnu paralizu, 12% imaepileptične napade, 10% problemesa govorom/sluhom). U ostalimtipovima domaćinstava većinadjece je zdrava ili nema smetnje urazvoju (preko 80%). Status djece,s nekim od opisanih prepreka, kojane idu u školu može da budepokazatelj nedostatkaodgovarajućih inkluzivnih škola iučionica za njih i vjerovatnoograničen pristup i broj službi kojesu zadužene da pronađu takvudjecu i pruže podršku njihovompohađanju nastave.

nastavnim osobljem i odnosima među đacima.Rezultati istraživanja ce potom biti dopunjeniglavnim zaključcima Evaluacije reformeobrazovnog sistema u Crnoj Gori 2010–2012.

Koliko su roditelji i djeca zadovoljninastavnicima i odnosima s vršnjacima

Uopšteno govoreći, djeca koja idu u školu injihovi roditelji daju pozitivnu ocjenunastavnika i odnosa među đacima, upoređenju s djecom koja nijesu u školi injihovim roditeljima.

Podaci iz ove studije ukazuju na to da su roditeljidjece koja su napustila školu, u odnosu naostale roditelje, u većoj mjeri nezadovoljniodnosom drugih učesnika u obrazovnomprocesu prema njihovoj djeci. Naime, oni imajuviše zamjerki na rad nastavnika, i za razliku odroditelja djece koja još uvijek idu u školu, umanjoj mjeri iskazuju zadovoljstvo odnosomdruge djece u odjeljenju, kao i roditelja te djeceprema njihovom djetetu. Velika većina roditeljadjece koja pohađaju školu (91%) pozitivnoocjenjuje rad nastavnika, ali to isto čini značajnomanje roditelja djece van sistema (71%).

O socijalnim odnosima u školi djeca su seizjašnjavala vrlo slično roditeljima. Dok su onadjeca koja i dalje pohađaju školu, bilo da suRomi i Egipaćni ili ne, u preko 95% slučajevazadovoljni tretmanom vršnjaka i nastavnika,djeca koja su nekada bila u sistemu imala sunešto lošija iskustva.

Evaluacija Reforme obrazovnog sistema uCrnoj Gori (2010–2012)38, Implementacijainkluzivnog obrazovanja

Da bismo dopunili rezultate istraživanjaanalizirane u ovom dokumentu, iskoristićemopriliku da ukratko predstavimo glavne nalazenedavno sprovedene Evaluacije reformeobrazovnog sistema u Crnoj Gori (2010-2012),koja pored ostalog u fokusu ima implementacijui kvalitet inkluzivnog obrazovanja generalno:

• Zakonski okvir u oblasti inkluzivnogobrazovanja je sveobuhvatan, inovativan iu trajnom procesu usaglašavanja srelevantnim evropskim i međunarodnimstandardima i normama.

• Izazovi koji preostaju u vezi su simplementacijom relevantnih zakona istrategija i jačanjem saradnje izmeđusektora na državnom i lokalnom nivou.


Kada su u pitanju socijalni odnosi,razlike su primjetne, posebno ugrupi Roma i Egipćana, i ukazujuna to da su Romi i Egipćani kojiidu u školu bolje prihvaćeni odvršnjaka, kao i od roditelja tihvršnjaka. Tako su odnosomvršnjaka zadovoljni gotovo sviromski i egipćanski roditelji djecekoja idu u školu (96%) i 71% onihčija djeca ne idu, dok je odnosroditelja druge djece iz odjeljenjapozitivno ocijenilo 95% Roma iEgipćana čija djeca idu u školu i82% onih koji ne idu.

Nešto više od dvije trećine djecepozitivno je ocijenilo odnosdrugova i drugarica iz odjeljenja inastavnika prema njima. Oni kojinijesu zadovoljni odnosom sadrugom djecom nailazili su naproblem fizičkog i verbalnogmaltretiranja. Pored ovihproblema, petina djece navodi dase tokom pohađanja škole suočilasa još nekim problemom, i to sunajčešće loša materijalna situacija,tuče, nezainteresovanost za školu iudaljenost od škole.

38 Evaluation of the Reform of the Education System in Montenegro (2010-2012), Foundation Open Society Institute, NGOPedagogical Centre, with the support of the Ministry of Education, Bureau of Education and Bureau for Texrbooks andTeaching Materials, December 2012

• Postoji potreba da se operativneprocedure poboljšaju i učine efikasnijim,definišući jasne ciljeve, zadatke,mehanizme koordinacije i protokainformacija između svih aktera uobrazovnom procesu.

• Obuku i obrazovanje nastavnog kadra uoblasti inkluzivnog obrazovanja trebalo biproširiti i učiniti trajnom.

Prepoznajući važnu ulogu Ministarstvaprosvjete i sporta u nastavljanju procesa reformii implementaciji inkluzivnog obrazovanja u CrnojGori, studija ističe da se broj djece, upisane uškolu, s posebnim obrazovnim potrebama(prvenstveno djece sa smetnjama u razvoju iromske i egipćanske dece) povećava svakegodine. Ipak, postoji nekoliko konkretnih tačakakoje bi trebalo razmotriti kada je u pitanjukvalitet inkluzivnog obrazovanja:

• Nedovoljna obuka nastavnika za rad sadjecom sa posebnim obrazovnim potrebama(Special Eduaction Needs (SEN)).

• Nedostatak adekvatno obučenihasistenata za nastavu za rad s djecom sposebnim obrazovnim potrebama.

• Kriterijumi za ocjenjivanje rezultata učenjadjece s posebnim obrazovnim potrebamanijesu uniformno implementirani i ponekadsu samo formalni, ne doprinoseći na tajnačin ličnom razvoju djeteta.

• Nastavno osoblje nije dovoljno stručno iobučeno za pripremu individualnih razvojno-obrazovnih planova, posebno kada su upitanju: definisanje kratkoročnih i dugoročnihobrazovnih ciljeva i zadataka; alati zaevaluaciju napretka djeteta kada su u pitanjuakademski ciljevi; diferencijacija nastavnihprocesa koji odgovaraju potrebama djeteta;kreiranje holističkog pristupa u obrazovnomprocesu i utvrđivanje odgovarajućekomunikacije u učionici.

• Neophodno je da participativni pristuppripremi individualnih obrazovnih planovabude poboljšan i kada je u pitanju učešćeroditelja i nastavnika koji učestvuju uobrazovnom procesu.

• Individualni razvojno-obrazovni plan ostajeprije formalni nego funkcionalni dokument,čiji je cilj poboljšanje kvaliteta obrazovnograda sa djetetom za koje je napravljen.

Opšti utisak je da je Crna Gora ostvarilaznačajan napredak u implementacijiinkluzivnog obrazovanja u zemlji, posebno usmislu postavljanja zakonskog iinstitucionalnog okvira za reformu. Ministarstvoprosvjete i sporta i svi relevantni akteripredano nastavljaju da rade na poboljšanjukvaliteta inkluzivnog obrazovanja.

SPECIFIČNA ISKUSTVADJECE SA SMETNJAMA URAZVOJU

Kako rezultati studije ukazuju da su uvećinskoj populaciji najčešće djeca ssmetnjama u razvoju ta koja ostaju vansistema obrazovanja, u ovoj sekciji posebnapažnja će biti posvećena ovoj grupi djece. Zapotrebe studije anketirana su domaćinstva izvećinske populacije u kojima barem jednodijete ne ide u školu. Ispostavilo se da je čak27 od ukupno 50 anketirane djece s nekomsmetnjom u razvoju, te će ovdje biti prikazanirezultati analize podataka dobijenih odpomenutih 27 djece odnosno njihovih roditelja.

Smetnje koje djeca imaju najčešće sucerebralna paraliza (33%), epilepsija (11%) ilineka smetnja koja nije posebno klasifikovana.Iz razgovora s roditeljima u fokus grupi i premanjihovim stavovima, stekao se utisak da vansistema obrazovanja ostaju ona djeca čijesmetnje u potpunosti onemogućavajuodlazak u školu. U pitanju su smetnje ukretanju (nijesu sposobna da sjede, već većinuvremena provode u krevetu) usljed kojih djecafizički nijesu u mogućnosti da borave u školi iprisustvuju časovima i razvojne poteškoćepoput nemogućnosti govora i pamćenja, zbogkojih roditelji smatraju da njihova djeca nijesu

96

u mogućnosti da prate bilo kakav obliknastave.

Djeca sa smetnjama u razvoju obuhvaćenaovim istraživanjem žive u nešto manjenepovoljnim materijalnim uslovima upoređenju s ostalom djecom u istraživanju.Stambeni objekti uglavnom su dovoljnoprostrani (85% domaćinstava ima preko 10kvadratnih metara po članu, a polovina imaviše od 0,4 odvojene sobe po članu), svi imajukupatilo s tekućom vodom i osnovne uređaje,kao što su bojler, frižider, mašina za veš,televizor. Ipak, 55% roditelja ove djece usloveu kojima žive ocjenjuju kao nepovoljne. Gotovopolovina ne može tokom zime uvijek daobezbijedi ogrijev, dok se neki od problema,

poput vlage, buke, zagađenosti, javljaju usvakom četvrtom ili svakom petomdomaćinstvu.

Opšte materijalno stanje kao loše vidi 63%porodica. Prosječna primanja po članudomaćinstva u više od polovine slučajevaiznose preko 50 eura, ali s tim novcem nijemoguće zadovoljiti određeni dio potreba.Uglavnom ne postoji problem s nabavkomhrane, budući da su dva obroka dnevnominimum, a da u više od 80% domaćinstavadjeca konzumiraju hranu tri ili više putadnevno. Ipak, neke stvari koje su djecipotrebne ne mogu se obezbijediti. Takopolovina porodica ne može da priušti svojojdjeci udžbenike za školu, dok 60% nema



novca za garderobu (bilo ljetnju bilo zimsku),iako većina njih uvijek uspijeva da dječijuodjeću održava čistom.

Učesnici fokus grupa naveli su da je njihovamaterijalna situacija kao roditelja djece sasmetnjama u razvoju dodatno otežana timešto ova djeca usljed specifičnog stanjaimaju poseban režim ishrane i pijuodređene ljekove. Dodatni troškovi su ipomagala (kolica i sl.), kao i prevoz do najbližezdravstvene ustanove koji sami plaćaju ukolikone posjeduju automobil, a to je često slučaj.Jedan dio troškova pokriva država, ali usituaciji kada je osiguranjem pokrivenazamjena za lijek koji djeca piju roditelji ulažudodatni novac i napor da pronađu propisaneljekove od kojih je njihovoj djeci bolje (zamjenanema isti efekat kao propisani lijek).

Porodice u kojima je ovdje riječ, djecu sudobili kao punoljetni građani i gotovo svismatraju da njihovom vaspitanju posvećujudovoljno vremena. Većina roditelja oba pola(preko 60%) ima završenu neku srednju školu,a čak i oni nižeg nivoa obrazovanja supismeni. Ipak, gotovo 60% majki i očeva jenezaposleno, a još trećina majki su domaćice.

Kada su roditelji u fokus grupi govorili osvakodnevici svoje djece sa smetnjama urazvoju, stekao se utisak da su zbog svogstanja ta djeca gotovo isključivo vezana zakuću i svoje najbliže. Ovi podaci su potvrđenii u kvantitativnoj studiji. Tako je utvrđeno dadjeca sa smetnjama u razvoju najviše vremenaprovode s odraslim članovima domaćinstva(67%) ili braćom i sestrama, dok samo jednatrećina ima vršnjake sa kojima se druži.Vrijeme uglavnom provode u kući, tačnijeispred televizora (19%), ležeći (15%) ilijednostavno „u kući“ (11%), dok tek četvrtinavrijeme provodi u igri, a 4% u šetnji. Sasvim

očekivano, ova djeca ne pomažu u kućnimposlovima. Roditelji koji su učestvovali u fokusgrupi naveli su da je bavljenje djetetom sasmetnjama u razvoju svakodnevna borba, kojazahtijeva cjelodnevni aktivni angažman. Čestosami obavljaju fizikalnu terapiju, rade vježbe ipokušavaju da djecu nauče sve što mogu.Proces je spor i dug, često po principu „jedankorak naprijed, dva koraka nazad“, ali je svaki inajmanji napredak najveća satisfakcija.

Samo jedno od 27 dece je išlo u vrtić, dokje dvoje upisalo osnovnu školu, ali je zbogsmetnji ipak nije završilo. I pored toga što suroditelji dobro obaviješteni o vremenu za upis,odluka da se dijete ne upiše u školu, najčešćeje, prema tvrdnjama roditelja bila donijeta naosnovu stručne procjene ljekara. Važno jenaglasiti da kod ove djece, sem navedenih, nepostoji nijedan drugi razlog koji bi uticao naneupisivanje škole (materijalni uslovi, dječijirad i sl.) i da roditelji iskazuju vrlo pozitivnestavove prema školovanju i njegovom značaju.Većina roditelja smatra da se u školi naučevažne stvari i ne slaže se s tvrdnjom da ježivotna škola važnija od formalnogobrazovanja.

Tokom razgovora s roditeljima u fokus grupidošlo se do podatka da sva druga djeca udomaćinstvu pohađaju školu, bilo osnovnu ilisrednju, i da roditelji njihovom obrazovanjuposvećuju pažnju. Shodno tome, roditelji suuglavnom spremni da učine sve da bi se injihova djeca sa smetnjama u razvojuškolovala, ali većina smatra da se ništa nemože učiniti po tom pitanju ili ne znaju štaje to što bi moglo da im pomogne. Gotovosvaki od 27 roditelja smatra da dijete ne možeda završi školu zbog zdravstvenog stanja i daje stoga neće ni završiti, a da čak i u slučajuzavršetka školovanja dijete ne bi imalo šanseda nađe posao, jer nije sposobno za rad.

98

ZAKLJUČCI IPREPORUKE




Društvene norme

Diskriminacija među djecom iz osjetljivihdruštvenih grupa i djece sa smetnjama urazvoju

Sve zemlje se bore da obezbijede što bolje usloveza integraciju manjina i djece sa smetnjama urazvoju u obrazovni sistem. Diskriminacija romskei egipćanske dece, kao i predrasude o djeci sasmetnjama u razvoju, i dalje su rasprostranjeniproblemi u mnogim zemljama Evrope. Oba imajuizuzetno štetan uticaj na inkluziju romske iegipćanske djece i djece sa smetnjama u razvojuu obrazovni sistem.

U nekim evropskim zemljama, romska iegipćanska djeca često se smatraju intelektualnoinferiornom, i njima škole i nastavni kadar pružajuobrazovanje nižeg kvaliteta usljed nižih očekivanjaod njihovih akademskih sposobnosti. Romska iegipćanska djeca takođe su često žrtve

zlostavljanja, fizičkih i verbalnih uvreda uškolskom okruženju, uglavnom bez ikakvogdavanja povoda za takvo ponašanje prema njima.

Kroz niz nacionalno reprezentativnihistraživanja, i stavovima i praksi, stigma kojunose djeca sa smetnjama u razvoju u CrnojGori identifikovana je kao jedna od glavnihprepreka za njihovu punu inkluziju uobrazovanje u društvu.

Kao što je već pomenuto, nacionalnoreprezentativna istraživanja javnog mnjenja, kojamjere socijalnu distancu po osnovu nacionalnostiu Crnoj Gori, sprovedena su 2004. i 2007.39

Rezultati istraživanja ukazuju na značajnudistancu prema romskoj i egipćanskoj zajednici.Takođe, nalazi istraživanja sprovedenog 2011 –Istraživanje diskriminacije manjinskih naroda imarginalizovanih društvenih grupa40, čiji predmetje bila diskriminacija kad je u pitanju dostupnostobrazovanja, zaposlenja, zdravstvene zaštite ipravosuđa, pokazuju da su, u prosjeku, članoviromske i egipćanske zajednice najvišemarginalizovani i diskriminisani u Crnoj Gori.

100

39 Ethnic distance in Montenegro, Center for Democracy and Human Rights (CEDEM), 2004 and 2007(http://www.cedem.me/sr/programi/istraivanja-javnog-mnjenja/ostala-istraivanja/viewdownload/38-ostala-istraivanja/203-etnika-distanca-u-crnoj-gori-maj-2007.html)

40 Survey on Discrimination of Minorities and Marginalised Societal Groups, CEDEM, June 2011(http://www.cedem.me/sr/programi/istraivanja-javnog-mnjenja/ostala-istraivanja/viewdownload/38-ostala-istraivanja/208-istraivanje-diskriminacije-manjinskih-naroda-i-marginalizovanih-drutevnih-grupa-jun-2011.html)

• Kao odgovor na stigmatizaciju djece sasmetnjama u razvoju, Vlada Crne Gore je2010. godine zajedno s UNICEF-ompokrenula kampanju pod nazivom„Govorimo o mogućnostima“ radi borbeprotiv takve vrste stigme i stvaranjapozitivnog slike o djeci sa smetnjama urazvoju u javnosti. Ova kampanja je bilauspješna i trebalo bi je nastaviti. Mogu se

pokrenuti i slične kampanje, koje bi sebavile predrasudama i diskriminacijomromske i egipćanske djece i njihovihporodica.

Takva kampanja bi takođe podržala naporeVlade da rasformira postojeće romske iegipćanske kampove i pripremi uspješnuintegraciju u društvo.



Zakonodavstvo i politika obrazovanja

Uprkos činjenici da Crna Gora ima zakone kojizabranjuju diskriminaciju i zapravo sadržestrategije i akcione planove za uključivanjeRoma i Egipćana, čak i na lokalnom nivou,njihova implementacija bi mogla da bude jošbrža.41 Štaviše, uglavnom nedostaje politikainkluzivnog obrazovanja, pa ključne oblasti

koje bi poboljšale kvalitet obrazovanja romskei egipćanske djece i djece sa smetnjama urazvoju nijesu pokrivene obrazovnompolitikom, uključujući: metode podučavanja,jezik nastave, odgovarajuću i bezbjednuinfrastrukturu u školama, nastavni plan iprogram koji je jednostran, kulturološkiposmatrano, i neinkluzivan, kao i predrasude ianimozitet, što je već ranije opisano.

• Vlada bi trebalo da aktivno podržavaprimjenu zakona i politike protivdiskriminacije, uključujući razvijanje iliunapređivanje efikasnih mehanizama zapodnošenje žalbi, kapaciteta za poštovanjeljudskih prava, kao i mehanizama zadobijanje odštete – i da se postara da su

svi potencijalni korisnici ovih usluga o njimaobaviješteni. Obuka koja će se bavitirazličitostima za zvaničnike i osoblje koje jezaposleno u ovim službama uodgovarajućim sektorima, kao i u lokalnimsamoupravama, trebalo bi da budestandardna.


• Mora se povećati nivo političke volje zaprimjenu strategija, akcionih planova,zakona i politika. Svijest o prednostimadruštvene inkluzije, uključujući iekonomske, trebalo bi da bude povećanameđu donosiocima odluka. Jasno izraženiciljevi, planovi i rokovi, redovne procjene iocjene inicijativa u okviru akcionih planovaneophodne su za primjenu. Centralna vlastbi trebalo da postavi standarde za lokalnuprimjenu – nadzor i kontrolu, kao imehanizme koji bi podržali lokalno učešće.

• Mehanizmi za podnošenje žalbi i dobijanjeodšteta zbog diskriminacije i kršenjaljudskih prava trebalo bi da budu ojačani,razvijeni i upareni s kampanjamapodizanja svijesti o zakonima i kako ih

koristiti. Trebalo bi takođe sprovestiizgradnju kapaciteta za one koji suodgovorni za primjenu zakona i politika.

• Postojeću politiku, strategije i akcioneplanove za inkluzivno obrazovanje trebalobi adekvatno finansirati radi obezbjeđivanjanjihove potpune implementacije.

• Zakone bi trebalo dopuniti i izmijeniti takoda djeca sa smetnjama u razvoju mogu dabudu identifikovana i uključena, štoobuhvata njihovu eksplicitnu inkluziju idefinisanje u okviru zakona i politika.Trebalo bi u potpunosti primjenjivatidodatno dopunjene i izmijenjene zakone,koji od 2010. godine sveobuhvatnije govoreo potrebama romske i egipćanske djece,kao i djece sa smetnjama u razvoju.


41 Roma Education Fund. (2009) Advancing Education of Roma in Montenegro 2009 Country Assessment and the RomaEducation Fund’s Strategic Directions. Budapest. pp. 14-15.

Budžet i troškovi obrazovanja u Crnoj Gori

Nivo finansiranja obrazovanja, kao i metoderaspodjele tih finansija, takođe mogu da bududiskriminišuće i da isključuju određene grupe.Određeni aspekti budžetiranja i određivanjatroškova u Crnoj Gori zapravo ne rade radiunaprjeđenja inkluzivnog obrazovanja romske iegipćanske djece i djece sa smetnjama urazvoju i trebalo bi da budu unaprijeđeni. U

poređenju s izdacima za plate, finansiranjeobrazovanja po đaku je malo, kao i određivanjetroškova za ostale stavke koje se ne tiču plata,a koji su neophodni za obezbjeđivanjekvalitetnog inkluzivnog obrazovanja. Dio koji seodvaja za mjere poboljšanja kvalitetajednostavno rečeno je neodgovarajući, kao inovac određen za ovu ciljnu grupu djece ulošijem položaju. Jasno je da bi te mjerepoboljšale njihovouključivanje u društvo.

102

• Postoji potreba da se promijeni strukturaodređivanja troškova i značajno povećadio koji se usmjerava ka mjeramaunapređivanja kvaliteta, uključujući i ranirazvoj djece, srednje obrazovanje idoživotno učenje. Na kraju krajeva, ovoće igrati važnu ulogu kod budućekonkurentnosti Crne Gore.

• Novac bi trebalo da bude usmjerenprema zahtjevima obrazovanja, kao i nasnabdijevanje i potražnju, „ulaganje uinfrastrukturu obrazovanja da bi seprevazišli nedostaci i finansijskastimulacija radi poboljšanja upisa i

ostajanja u sistemu obrazovanja.“42

• Finansiranje širenja besplatnogpredškolskog obrazovanja trebalo bi dabude pojačano, uzimajući u obzir njegovznačaj kod smanjivanja jaza izmeđuRoma i Egipćana i pripadnika većinskepopulacije po pitanju obrazovanja iživotnih šansi.

• Trebalo bi sprovoditi studije i istraživanjaradi testiranja različitih modelainvestiranja u rano i predškolsko iosnovno obrazovanje sa ciljempovećanja obuhvata i poboljšanjakvaliteta obrazovanja.


42 UNICEF, 2011, The Right of Roma Children to Education: Position Paper. Geneva: UNICEF Regional Office for Centraland Eastern Europe and the Commonwealth of Independent States (CEECIS). pp. 21. (Pravo romske djece naobrazovanje: Rad o položaju. Ženeva: UNICEF-ova regionalna kancelarija za CIE i Komonvelt nezavisnih država)

Upravljanje i koordinacija

Dobre i loše strane upravljanja i koordinacijeobrazovanja uopšteno, kao i inicijativa zaposebno pružanje pomoći inkluzivnomobrazovanju, određuju ishode obrazovanjadjece iz ranjivih grupa. Ključ efikasnogupravljanja je postojanje tačnih podataka, kaoi sistemi kontrole i ocjene. Ovi elementi nijesudovoljno razvijeni u Crnoj Gori kada govorimoo romskoj i egipćanskoj djeci i djeci sasmetnjama u razvoju i njihovom obrazovanju.Posebno je očigledan nedostatak informacijao romskoj i egipćanskoj djeci, uključujući i onukoja su raseljena lica/interno raseljena lica.Bez preciznih statističkih podataka nemogućeje pokrenuti i unaprijediti politike i programekojima je cilj da poboljšaju obrazovanjeranjive djece, da bi bili sigurni da imajuočekivani uticaj. Redovno nedostaje popisstanovništva i ključne informacije o romskoj iegipćanskoj djeci bez dokumenata, koja ne

idu u školu, koja ponavljaju razrede, koja neznaju jezik na kome se predaje i koja ne iduredovno u školu. Takođe nemamo ni drugeinformacije o njihovom zdravstvenom stanju,socijalnom stanju, njihovoj porodici. Moraju senapraviti bolji sistemi kontrole s osnovnimpodacima o romskoj i egipćanskoj djeci, kao idjeci sa smetnjama u razvoju. Nedostatkupodataka doprinosi i loša koordinacija međusektorima i odgovarajućim institucijama, kojebi sakupljale podatke, a da bi se odredilo kojato djeca spadaju u rizične grupe. Takođe jeslaba propratna koordinacija oko holističkihciljanih mjera koje bi mogle da spriječe ranonapuštanje škole i loše rezultate međuromskom i egipćanskom djecom i djecom sasmetnjama u razvoju. Značajnija inkluzijaromske i egipćanske djece i djece sasmetnjama u razvoju u sistem obrazovanjazahtijeva koordinisane i višestrane strategije,čija se uspješnost i uticaj kontrolišu iocjenjuju.


• Trebalo bi utvrditi bolje mehanizme zanadzor i prikupljanje podataka ougroženoj djeci koja su pod rizikom odnapuštanja ili nijesu obuhvaćenaobrazovnim sistemom (djeca sasmetnjama u razvoju, Romi i Egipćani,

interno raseljena/raseljena djeca). Ovebaze podataka trebalo bi da bududostupne svim relevantnim državniminstitucijama radi boljeg protokainformacija i jačanja saradnje međuključnim akterima.


104

• Trebalo bi da postoji bolja koordinacijakod pružanja podrške djeci Romima iEgipćanima i djeci sa smetnjama urazvoju kod pristupa i korišćenjakvalitetnog obrazovanja, uključujući ipredškolsko. Trebalo bi ojačati imeđusektorski rad u okviru drugih mjera.Ovo se može sprovesti putem proširenjameđusektorskih ovlašćenja. Iako jeStrategija za poboljšanje položajaromske i egipćanske populacije u CrnojGori za period 2008–2012.43 sadržavalameđusektorska ovlašćenja, ona su bilaslabo primjenjivana. Kada bi ovaovlašćenja bila ojačana, mogla bi dapomognu kod obezbjeđivanja da romskai egipćanska djeca i djeca sa smetnjamau razvoju primaju neophodnu podrškukroz sistem obrazovanja, posebno krozholističke mjere koje su napravljene zanjihove specifične potrebe. Konkretnijekada su u pitanju djeca sa smetnjama urazvoju, potrebno je raditi na: podizanjusvijesti ljekara o važnosti multisektorskesaradnje i pristupa, unapređivanju ranedijagnostika i intervencije, osnaživanjurada sa djecom sa smetnjama u razvoju,kao i psihosocijalne podrške porodici,poboljšanju informisanosti o tome štonude sistem vaspitanja i obrazovanja iservisi i davanja sistema socijalne idječije zaštite.

• Kao što je već napomenuto, trebalo biizmijeniti i dopuniti zakone da bi djeca sasmetnjama u razvoju bila identifikovana ievidencija unaprijeđena, što uključujenjihovu eksplicitnu inkluziju i definisanjenjihovog položaja u zakonskim okvirima ipolitikama. Trebalo bi u potpunosti

primjenjivati dodatno izmijenjene idopunjene zakone iz 2010. kojisveobuhvatnije pokrivaju potrebe romskeiegipćanske djece i djece sa smetnjama urazvoju.

• Preporučuje se neka vrsta centralnognadzora nad lokalnim naporima kodprimjene akcionih planova i politika kojise odnose na Rome i Egipćane.

• Kreiranje jasnih procedura i jačanjemehanizama koji bi omogućili efikasnuimplementaciju odredaba Zakona oosnovnom obrazovanju u vezi s upisom inapuštanjem školovanja i sankcijama kojeslijede ukoliko dijete nije upisano ilinapusti školovanje. Trebalo bi razviti jasanlanac odgovornosti, tako da svakainstitucija uključena u proces upisa iprevencije napuštanja ima jasnu sliku osankcijama koje bi uslijedile (državniorgan zadužen za vitalnu statistiku, škole,centri za socijalni rad, sudovi). Oveinstitucije bi trebalo smatrati odgovornim uslučaju da procedure nijesu ispoštovane.

• Romski medijatori mogli bi da odigrajuvažnu ulogu u informisanju što većegbroja roditelja i u identifikovanju djecekoja nijesu dio obrazovnog sistema ilikoja su pod rizikom od napuštanja škole.Njihov angažman bi mogao da poboljšasaradnju i koordinaciju izmeđurelevantnih aktera, među kojima su škole,centri za socijalni rad, NVO, roditelji idjeca. Povećanje broja romskihmedijatora za nastavu moglo bi ubudućnosti da bude jedan od prioritetakada je u pitanju povećanje prisustvadjece u školi i smanjenje rizika odnapuštanja školovanja.


43 Roma Education Fund. (2009) Advancing Education of Roma in Montenegro 2009 Country Assessment and the RomaEducation Fund’s Strategic Directions. Budapest. pp. 15.


Transport i blizina škola

Udaljenost nekih škola koje su daleko odroditeljskih domova i nedostatak prevoza doobrazovnih ustanova umanjuje mogućnostiromske i egipćanske djece i djece sasmetnjama u razvoju da pohađaju nastavu.Posebno je naglašena ta prepreka međuRomima i Egipćanima, udaljenost škola od

roditeljskog doma. Mnoga romska iegipćanska djeca žive predaleko od svojihškola i ne mogu bezbjedno pješke da idu donjih. Plaćanje prevoza često se ni ne razmatrakao mogućnost zbog teških materijalnih uslovau kojima žive. Trebalo bi obezbijediti prevoz zasvu školsku djecu bez obzira na uzrast,sposobnosti, pol, etničku pripadnost ili nekidrugi faktor. Sljedeće prijedloge trebarazmotriti da bi se uklonila ova preprekaobrazovanju koja se odnosi na udaljenost inedostatak prevoza.


• Vlada i opštine bi trebalo da razmotreulaganja u besplatan i bezbjedan prevozza djecu koja žive u udaljenim krajevima,kada budu planirali budžet zaobrazovanje, kao što smo već ranijenapomenuli.

• Trebalo bi razmotriti neka druga rješenjau posebno udaljenim regionima, dok se

ne riješi pitanje odgovarajućeg prevoza,posebno zimi. Mogu se privremenoosnovati pokretne škole s više razreda.Ipak, njih bi trebalo osnovati sa strogimodredbama o dužini njihovog korišćenja,dok se istovremeno sprovode aktivnostiza pronalaženje trajnog rješenja koje neodvaja djecu.



106

• Za Crnu Goru bi trebalo da bude prioritetširenje besplatnog univerzalnog iobaveznog predškolskog obrazovanja zadjecu uzrasta 5/6 godina. Jezičkapriprema bi trebalo da bude sastavni dioovog predškolskog nastavnog plana iprograma gdje god je to neophodno.Postojeći planovi za pripremnu nastavuza ovaj uzrast trebalo bi da se postarajuda su romska i egipćanska djecaizmiješana s ostalom školskom djecomda bi unaprijedila svoje znanjecrnogorskog jezika.

• Trebalo bi takođe razmotriti nekaalternativna rješenja predškolske nastaveza zajednice koje su udaljene i/ili gdje jeposebno visoka stopa nepismenostimeđu roditeljima, ali ipak ne kao zamjenaza trajnije mjere. Primjer bi mogao dabude organizovanje predškolske nastavekod kuće kao kombinacija podizanjasvijesti o važnosti predškolske nastave ipismenosti roditelja s kvalitetnim

predškolskim aktivnostima za njihovudjecu.

• Trebalo bi olakšati upis u predškolskeustanove, posebno za roditelje koji sunepismeni ili koji možda nemajuodgovarajuću dokumentaciju. Trebalo biukinuti plaćanje kod upisa u predškolskuustanovu kao i davanje prednostiporodicama gdje su oba roditeljazaposlena.

• Osoblje i nastavnici u predškolskim iškolskim ustanovama trebalo bi da buduobučeni za dvojezičnu nastavu da bimogli primiti djecu čiji maternji jezik nijecrnogorski. Trebalo bi organizovatidodatne časove crnogorskog jezika da bise pružila pomoć djeci Romima iEgipćanima koja treba da nauče jezik nakome se predaje.

• Jačati sistem i ulogu romskih nastavnikakoji bi radili s romskom i egipćanskomdjecom koja ne govore jezik na kome sepredaje.


Infrastruktura zajednice

Pristup kvalitetnom predškolskom obrazovanjui odgovarajući kadar službi

Pružanje kvalitetnog obrazovanja zahtijeva danastavnici i pružaoci usluga budu stručnoobučeni, posebno po pitanju metoda koje suuspješne kod marginalizovanih grupa istanovništva u nepovoljnijem položaju.Nedostatak pristupa predškolskomobrazovanju, posebno za romsku i egipćanskudjecu, glavna je prepreka kod završavanja

obaveznog obrazovanja u Crnoj Gori, kao imanjak smještaja u školama za romsku iegipćansku djecu čiji maternji jezik nijecrnogorski. Bez boljeg pristupa kvalitetnimuslugama ranog i predškolskog obrazovanjaza romsku i egipćansku djecu i djecu sasmetnjama u razvoju, šanse za uspješnutranziciju u osnovnu školu i dostizanje punogpotencijala u obrazovanju značajno jeumanjeno. Dodatno, Vladine institucije nesprovode odgovarajuće mjere određivanja irješavanja slučajeva ranog napuštanja škole, ačak i kad do njih dođe, to rade NVO.

Zahtjevi

Stambeno pitanje

I romsko i egipćansko kao i većinskostanovništvo lošeg socio-ekonomskog statusapati od nestašice odgovarajuće odjeće, obuće isredstava da plate osnovne školskepotrepštine. Posebno teška prepreka suneodgovarajući stambeni uslovi za romsko iegipćansko stanovništvo. Loši stambeni uslovi unekim slučajevima znače i nepostojanje tekućevode, grijanja zimi ili sobe u kojoj djeca mogu

da uče. Svi ovi faktori onemogućavaju učešće usistemu obrazovanja i doprinose lošojobrazovnoj strukturi i rezultatima međuromskom i egipćanskom djecom i djecom sasmetnjama u razvoju čije se porodice suočavajusa materijalnom oskudicom. Posebno supogođena mnogobrojna romska i egipćanskadjeca čije su porodice raseljene tokom sukobana Kosovu i koja još uvijek žive u kampovima.Vlada bi trebalo da se pozabavi životnimuslovima ovih porodica i uspostavi mjere da biim pružila osnovne uslove stanovanja,infrastrukture i bezbjednog okruženja.


• Trebalo bi razviti mjere za jačanjekapaciteta centara za socijalni rad idrugih odgovarajućih učesnika,uključujući škole, da bi pratili koji to đaciranije napuštaju školu ili koji nepohađaju redovno nastavu. Trebalo bitakođe uspostaviti sisteme bolje kontrolei baze podataka, kao i razvijati boljeodnose s drugim odgovarajućiminstitucijama, da bi se uspješno pratiloodsustvovanje sa časova, ponavljanjerazreda i rano napuštanje škole. Takođemože biti od pomoći razmjenainformacija sa NVO koje rade u ovojoblasti u vezi s njihovim aktivnostima imetodama. Ipak, državni ili opštinskizvaničnici i institucije trebalo bi dapreuzmu na sebe ovu odgovornost od

NVO-a i pomognu porodicama okoupisa u škole i ranog napuštanja iste. Uvezi s ovim, obezbjeđivanje druge šanseza obrazovanje pomoglo bi kod ponovneintegracije romske i egipćanske djecekoja su napustila školu.

• Primjena mjera koje bi pomogle romskimi egipćanskim roditeljima da se informišuo važnosti predškolskog obrazovanja injihovim opcijama. Istraživanje jepokazalo da roditelji romske i egipćanskedjece nijesu dovoljno obaviješteni o svimopcijama predškolskog obrazovanja.Njihova djeca ne moraju da pohađajulokalni vrtić za Rome i Egipćane, onimogu da upišu svoju djecu u etničkimješovite vrtiće gdje god da se oninalaze.


Finansijski problemi

Loši materijalni uslovi su jedan od najčešćihrazloga za prekid školovanja među romskom iegipćanskom djecom. Bez sredstava daobezbijede udžbenike, potrepštine za školu,odjeću, odgovarajuće stambene uslove izdravstvenu zaštitu, kao i u mnogim slučajevimatri obroka na dan, romske i egipćanske porodicei njihova djeca su u mnogo težem položaju kada

govorimo o pristupu i uspješnom učešću uobrazovanju. Podaci iz ove studije nesumnjivoukazuju na to da su upravo po svim navedenimkriterijumima romska i egipćanska djeca, aposebno ona koja ne idu u školu, u lošijoj pozicijiod svojih vršnjaka. Trebalo bi se pozabavitipropustima u socijalnoj pomoći da bi bili sigurnida posebno romske i egipćanske porodice imajudovoljno novčanih sredstava da pošalju svojudjecu u školu.

108

• Rasformiranje postojećih kampova ukojima žive Romi i Egipćani trebalo bi dabude prioritet za Vladu. Trebalo bipronaći i primijeniti trajna stambenarješenja za porodice koje još uvijek žive ukampovima. U međuvremenu, opštine iškole mogu da pruže pomoć kodobezbjeđivanja odgovarajućeg prostoraza učenje za romsku i egipćansku djecu,čiji životni uslovi to onemogućavaju.

• Prije preduzimanja sljedećih koraka, usmislu rasformiranja postojećih kampovai integracije Roma i Egipćana, trebalo biintenzivirati aktivnosti usmjerene napripremu uspješne tranzicije djece istvaranje inkluzivnih škola i kvartova. To

bi trebalo da se dešava uporedo sintenzivnom C4D (engl. Communicationfor Development) kampanjom, koja biomogućila interkulturalnu komunikaciju irad na sprječavanju da novi kraj ili kvartpostane geto.

• Trebalo bi takođe obezbijeditiodgovarajuće snabdijevanje vodom igrijanjem za porodice koje to nemaju.Druge mjere obuhvataju: obezbjeđivanjezajedničkih kupatila u romskim iegipćanskim naseljima gdje djeca moguda se tuširaju svaki dan; obezbjeđivanjeproizvoda za ličnu higijenudomaćinstvima koja se suočavaju sozbiljnim materijalnim problemima.



• Mogu se istražiti razne finansijske šeme inačini pružanja pomoći da bi se pružilapodrška pohađanju nastave u školama iuklonila ova materijalna prepreka.Uslovljeni transferi novca (engl. CCT) bezkaznenih mjera su obećavajući. Ovo seodnosi na transfere novca kod upisa uškolu i redovnog pohađanja i ne utičunegativno na bilo koji drugi oblik socijalnepomoći ukoliko se ne ispune datikriterijumi. Oni mogu da budu uzeti u obzirkao način pružanja pomoći, posebnoromskim i egipćanskim porodicama, dakupe osnovne potrepštine za pohađanješkole. Ali, trebalo bi ih pažljivo istražiti.Trebalo bi da postoje odgovarajuće mjeresnabdijevanja, a njihova upotreba bitrebalo da bude strogo kontrolisana. Biloje slučajeva da su romske i egipćanskeporodice dobijale CCT, a da djeca nijesupohađala školu. Kako je romskoj iegipćanskoj djeci često potrebna dodatnapažnja u školi, u nekim mjestima gdje jebio sproveden CCT zaposleni su upisivaliromsku i egipćansku djecu kao prisutnu,iako to nije bio slučaj, da bi omogućili daova novčana pomoć ode porodicama.44

Neophodna je bolja konceptualizacija iprimjena CCT-a, uključujući temeljnukontrolu i ocjenu, kako bi bili sigurni da,ukoliko se koristi CCT, on pomaže djeciRomima i Egipćanima da dobiju kvalitetnoobrazovanje. Zajedno sa CCT-om, školebi trebalo da dobiju odgovarajuću obuku ipodršku da bi se pozabavile SEN-omromske i egipćanske djece.

• Poboljšati identifikovanje romskih iegipćanskih porodica koje nijesu

evidentirane i vjerovatno ne dobijajumaterijalnu pomoć ili zdravstvenu zaštitukoja im pripada. Trebalo bi ojačatikapacitete socijalne pomoći, zaštite djecei zdravstvene zaštite da bi aktivno tražili iidentifikovali djecu iz rizičnih grupa injihove porodice i pružili im neophodnupomoć.

• Druge mjere uključuju: nastavakbesplatne podjele udžbenika ipotrepština za školu uz bolji nadzorupotrebe novčane pomoći za školskepotrepštine, da bi se spriječilazloupotreba.

• Mjere za podizanje stope zaposlenostimeđu romskim i egipćanskimstanovništvom koje mogu pomoćiporodicama da finansiraju obrazovanjesvoje djece. Primjer je dobro koncipirananastava za obrazovanje odraslih,povezana sa zapošljavanjem koje jedostupno roditeljima Romima i Egipćanimai koja ih uči vještinama trenutno traženimna tržištu rada. Ovakve mjere bi trebalorazvijati imajući na umu specifičnu situacijuromske i egipćanske populacije i uz njihovoučešće. Na primjer, majke Romkinje iEgipćanke ne mogu uvijek da pohađajunastavu kada moraju da vode računa odjeci. U ovom slučaju bi trebalo razmisliti oodgovarajućem smještaju za brigu o djecikoji je usaglašen s pružanjem obuke ičasova za obrazovanje odraslih.

• Rad s lokalnim poslodavcima u vezi sprogramima zapošljavanja Roma iEgipćana, radi uklanjanja predrasudavećine stanovništva, da bi pružili većešanse za zapošljavanje Roma i Egipćana.


44 UNICEF, 2011, The Right of Roma Children to Education: Position Paper. Geneva: UNICEF Regional Office for Centraland Eastern Europe and the Commonwealth of Independent States (CEECIS).

Nezadovoljavajuća podrška roditelja zanastavak obrazovanja

Podrška roditelja je od suštinske važnosti zaostajanje djece u školi, kao i za njihov uspjeh.Roditelji Romi i Egipćani iz različitih razloganemaju uvijek mogućnosti i kapaciteta da naodgovarajući način podrže obrazovanje svojedjece. Niska stopa nezaposlenosti, niskastopa pismenosti, kao i nizak nivoobrazovanja samih roditelja doprinose itehničkoj nemogućnosti određenog dijela

romskih i egipćanskih roditelja da pomognusvojoj djeci oko izrade domaćih zadataka, naprimjer; i prenose jedan odnos beznadežnostipo pitanju potencijala za obrazovanje da bi sepoboljšale životne šanse i zaposlenje.Značajan udio u toj beznadežnosti jeosjećanje da će njihovu djecu diskriminisatisektor zapošljavanja bez obzira na činjenicuda su obrazovana. Roditelji Romi i Egipćani,posebno oni čija djeca ne pohađaju školu,često nijesu svjesni važnosti osnovnogobrazovanja i njegovih prednosti.

110

• Trebalo bi da bude uspostavljen bolji ibliskiji odnos između škola i romskih iegipćanskih roditelja, pri čemu bi školetrebalo da budu osjetljive na kapacitete isituaciju romskih i egipćanskih roditelja injihovih porodica. Škole bi trebalo daaktivno traže učešće roditelja Roma iEgipćana i da im pomažu tako što će ihobavještavati o prednostimaobrazovanja. Može se organizovati rad sroditeljima i djecom nakon nastave da bise podržalo ulaganje u obrazovanjesamih Roma i Egipćana, i pomoglo djecisa školskim zadacima i povećaokapacitet među roditeljima Romima iEgipćanima da sami mogu da pomognusvojoj djeci.

• Organizovanje časova opismenjavanjamože da bude jedno od rješenja uzajednicama gdje je pismenost roditeljaRoma i Egipćana veoma niska. Kao štosmo već ranije napomenuli, pružanjedruge šanse za obrazovanje i časovipodučavanja odraslih uz mogućnosti

zapošljavanja trebalo bi da budu uzeti uobzir kao jedna od mjera pomoći kodjačanja vrednovanja obrazovanja.

• Vrijednost formalnog obrazovanja bitrebalo da bude unaprijeđena. Nastavniplan i program i vještine koje sepodučavaju u školi moraju da budu boljeusaglašene sa zahtjevima tržišta rada. Uvezi s ovim, trebalo bi organizovatikampanje koje će isticati značaj iprednosti obrazovanja, uključujući idavanje i širenje primjera Roma iEgipćana koji su stekli obrazovanje ipoboljšali svoje situacije.

• Trebalo bi pokrenuti kampanje za borbuprotiv diskriminacije da bi se pružilapomoć kod uklanjanja predrasuda iunaprijedilo bolje razumijevanje izmeđuRoma i Egipćana i većinskogstanovništva.

• Trebalo bi pojačati saradnju s medijima isprovoditi programe obuke za novinareusmjerene na stvaranje i njegovanjepozitivne slike o Romima i Egipćanima.


Rano stupanje u brak

Romi i Egipćani stupaju u brak u prosjeku unešto ranijem uzrastu nego pripadnici većinskepopulacije u Crnoj Gori. Rezultati istraživanjaukazuju da veći broj Roma i Egipćana negovećinskog stanovništva smatra mlađi uzrastidealnim za stupanje u brak. Podaci takođeukazuju na veću stopu napuštanja obrazovnog

sistema među Romima i Egipćanima nakonnavršenih 11 godina starosti, naročito međudjevojčicama. Na ovakvo stanje vjerovatno utičestav prema odgovarajućem uzrastu za brak izahtjevi kada je u pitanju nevinost mladihdjevojaka u nekim romskim i egipćanskimzajednicama. Potrebno je uzeti u obzir niz mjeraza prevazilaženje rodno-zavisne dimenzije kadje u pitanju isključivanje iz obrazovanja.


• Trebalo bi istrajati u naporima da seefikasno sprovede zakon o dozvoljenomstupanju u brak samo punoljetnihosoba. Uz to su neophodne i aktivnemjere, angažovanje zajednice,podizanje svijesti i davanje podrškeromskim i egipćanskim zajednicamakada su u pitanju prava žena idjevojčica, kao i benefiti nastavkaškolovanja. Poželjne su i radionice oplaniranju porodice i časovi seksualnogobrazovanja.

• Rad na prevenciji ranog stupanja u brak idrugih kriminalnih i nasilnih postupakaprema djeci mogao bi da zahtijevaposebnu obuku i protokole zapovezivanje s romskom i egipćanskom

zajednicom, na osnovu tipova praksipovezivanja s određenim zajednicamakoje postoje u nekim državamačlanicama EU.

• Mladim majkama bi trebalo omogućitidrugu šansu za obrazovanje.

• Škole bi trebalo da budu senzibilne napitanja koja se tiču ranih brakova iosjetljivosti Roma i Egipćana nadjevičanstvo svojih kćerki.

• Trebalo bi razvijati programe koji pomažuženama Romkinjama i Egipćankama dabolje kontrolišu svoj reproduktivni sistem;i koji bi podizali njihov nivo svijesti,samopouzdanja, nezavisnosti iovlašćenja po pitanju sklapanja brakova,porodice i njihove budućnosti.


Problemi s registracijom po rođenju iličnim dokumentima

Nedostatak zvaničnih dokumenata, ličnihdokumenata, kao i krštenice, značajna su

prepreka za upis u obrazovni sistem međuRomima i Egipćanima, posebno međuraseljenom romskom i egipćanskompopulacijom. Bez ovih dokumenata upis upredškolske i školske ustanove nije moguć.

112

• Pojačati napore centara za socijalni radda identifikuju porodice u riziku i pružepomoć kad je u pitanju upis djece uškolu, nabavka svih potrebnihdokumenata, kao i obavještavanjeromskih i egipćanskih zajednica ovažnosti registracije po rođenju i o tomeda djeci nijesu neophodna dokumentaza upis u osnovnu školu. Takođe,opštine i nadležne službe trebalo bi daupotpune svoje baze podataka i uključeu njih sve ugrožene i romske iegipćanske porodice i djecu, radi boljekoordinacije pomoći sa centrima zasocijalni rad i lokalnom upravom. Topodrazumijeva i informacije o interno

raseljenim licima i građanima koji nijesudržavljani Crne Gore.

• Dublji uvid u mehanizme usljed kojihnovorođeni Romi i Egipćani nijesuupisani u matične knjige. To su, naprimjer: nedostatak zdravstvenogosiguranja, mali broj djece rođene ubolnici, nepismenost i nepotrebnosložen proces upisa u matične knjige inabavke dokumenata koji nedostaju,strah dijela roditelja romske iegipćanske nacionalnosti od posljedicaako i sami nemaju dokumenta.

• Pitanje državljanstva interno raseljenihRoma i Egipćana trebalo bi rješavati usvakom kampu i zajednici.


Zdravstveno stanje djeteta i teškoće u razvojukao prepreka za upis u školu i pohađanje škole

Studija takođe ukazuje da su djeca čijezdravstveno stanje njihovi roditelji ocjenjujukao loše, uključujući djecu sa smetnjama urazvoju, većinom ostala van obrazovnogsistema. Stoga bi škole trebalo da pojačajupodršku romskoj, egipćanskoj i djeci sasmetnjama u razvoju, naročito kada je u

pitanju inkluzivnost.

Iako je u romskim i egipćanskimdomaćinstvima zdravstveno stanje djecegeneralno ocijenjeno kao dobro, značajno jeprimijetiti da je u slučaju romske i egipćanskedjece koja pohađaju školu zdravstveno stanjenešto češće ocjenjivano kao odlično (82%)nego kod romske i egipćanske djece koja nepohađaju školu (69%).


Kvalitet

Jednak pristup obrazovanju nije dovoljan; svadjeca bi trebalo da imaju jednak pristupkvalitetnom obrazovanju. Kvalitetnoobrazovanje je ono u okviru kog su sva djecajednako ohrabrivana da ostvare svoj najvećipotencijal i koji djeci obezbjeđuje bezbjedno,inkluzivno okruženje i relevantne programe. Nalazi nedavno sprovedene studije Evaluacijareforme obrazovnog sistema u Crnoj Gori(2010–2012), koja je u fokusu imalaimplementaciju i kvalitet inkluzivnogobrazovanja, ukazuju na neke pozitivneaspekte, ali i na glavne nedostatke procesareformi. Prepoznajući zakonodavstvo u oblastiinkluzivnog obrazovanja kao sveobuhvatan,inovativan i kontinuiran proces usklađivanja sodgovarajućim evropskim i međunarodnimstandardima, studija ističe da implementacija idalje ostaje izazov, zajedno sa saradnjomizmeđu sektora na nacionalnom i lokalnomnivou. Potrebni su i dodatni napori zapromovisanje kontinuirane obuke i

obrazovanja nastavnog kadra i asistenata uškolama, sa ciljem da se implementira principinkluzije u praksi i nastavne metode prilagodeindividualnim potrebama djece.

Iako u ovo istraživanje nije direktno uključenonastavno osoblje i ostali akteri u obrazovanju,pitanja postavljena roditeljima romske iegipćanske nacionalnosti i roditeljima djecesa smetnjama u razvoju o zdravlju djece kojasu uključena i djece koja nijesu uključena usistem školstva, i o tome koliko su zadovoljninastavnicima i odnosom s vršnjacima,nagovještavaju kakav je kvalitet obrazovanja.Djeca koja nijesu obuhvaćena sistemomobrazovanja i njihovi roditelji bili su manjezadovoljni odnosom vršnjaka i nastavnika uškoli. Takođe, veliki broj djece lošegzdravstvenog stanja i djece sa smetnjama urazvoju nije bio uključen u sistemobrazovanja. Iz toga slijedi da bi škole trebaloda povećaju kvalitet obrazovanja kojepružaju, posebno kada je u pitanjuinkluzivnost.

• Jačanje uloge i razvijanje kapacitetalokalnih intersektorskih komisija zausmjeravanje djece s posebnimobrazovnim potrebama radi pružanjapodrške roditeljima romske, egipćanskei djece sa smetnjama u razvoju upronalaženju najbolje opcije za dijete.

• Potrebno je izraditi mjere za procjenu iunapređenje zdravlja romske iegipćanske djece, koje uključuju: širenje

opsega djelovanja aktera u zdravstvu isektoru socijalne i dječije zaštite usaradnji sa školama; radionice ozdravlju djece radi podizanja svijestimeđu romskim i egipćanskim roditeljimao bolestima koje je moguće spriječiti i omogućnostima zdravstvene zaštite;povećanje broja romske i egipćanskedjece s izabranim pedijatrima koji moguodgovoriti na njihove posebne potrebe.


114

• Trebalo bi izvršiti procjenu kvalitetaškolstva. U školama bi trebalo koristitinastavne metode usmjerene na dijete idvojezične metode, kao i koncepteprilagođene djeci, a osoblje bi trebaloobučiti za njih. Potrebno je, takođe,sprovesti reviziju nastavnog plana iprilagoditi ga različitim populacijama.

• Predškolske ustanove i škole trebalo bida ostvare saradnju s udruženjima osobasa smetnjama u razvoju. Ova udruženjasu dobro upoznata s problemima osobasa smetnjama u razvoju, što može dapomogne predškolskim ustanovama,školama ili lokalnoj upravi da pronađutakvu djecu i komuniciraju s djecom injihovim roditeljima.

• Na osnovu preliminarne procjenestručnog tima, škole bi trebalo dapripreme individualne obrazovneprograme za djecu i da prate njihovnapredak. Djecu s posebnimobrazovnim potrebama trebalo bipažljivo pratiti, u saradnji s osobljemškole i s vanškolskim sektorima iinstitucijama. Trebalo bi aktivno tražiti isaradnju roditelja. To takođe možeuključivati angažovanje pomenutihmeđusektorskih komisija za inkluziju,ukoliko postoje.

• Formiranje školskih timova za inkluzivnoobrazovanje u koje su uključene

zajednice Roma i Egipćana i većinskogstanovništva, osoblje škole, nastavnici idjeca. Timovi mogu olakšati razvoj mjerainkluzivnog obrazovanja i promovisatirazumijevanje, toleranciju i kulturološkerazličitosti u školama. Trebalo biorganizovati mješovite radionice, grupeza učenje i vanškolske aktivnosti radipoboljšanja uspjeha u školi; izgraditirazumijevanje i odnose između djeceromske i egipćanske nacionalnosti idjece iz većinskog stanovništva injihovih roditelja; i pomoći romskoj iegipćanskoj djeci koja ne govorecrnogorski da ga nauče.

• Kad je u pitanju poboljšanjesveukupnog kvaliteta obrazovanjaromske i egipćanske djece, trebalo biproširiti i ojačati sistem romskihmedijatora, povećanjem njihovog broja imogućnosti da efikasno rade s većimbrojem djece i njihovih roditelja. Njihovauloga i standardi rada trebalo bi dabudu jasno definisani krozodgovarajuće propise, kao i obrazovnei programe obuke za profesionalnirazvoj.45

• Trebalo bi standardizovati obukunastavnika, osoblja škole i socijalnihradnika, prije nego što počnu da rade i utoku rada, po pitanju različitosti irješavanja konflikata.


45 Opinion of the Ombudsperson’s Office to the Ministry of Education with regards to Implementation of Inclusive Educationin Primary schools, November 2011:http://www.ombudsman.co.me/djeca/preporuke/15112011_MINISTARSTVO_PROSVJETE_I_SPORTA.doc


ANEKS 1: ZAJEDNIČKIOSNOVNI PRINCIPIINKLUZIJE ROMA

Zaključci Savjeta Evrope o inkluziji Roma2947. sastanak Savjeta: ZAPOSLENOST,SOCIJALNA POLITIKA, ZDRAVSTVENA IPOTROŠAČKA PITANJA Luksemburg, 8. juna 2009.46

Zajednički osnovni principi inkluzije Roma– prema prvom sastanku o integrisanojevropskoj platformi za inkluziju Roma, april2009.

Romi su nesrazmjerno pogođeni fenomenimasocijalne isključenosti, predrasuda idiskriminacije. Romske zajednice su decenijamadio evropskih društava, često marginalizovane iponekad progonjene. U protekle dvije decenije,očigledno je da je socio-ekonomska situacijamnogih Roma stagnirala ili se čak pogoršala unizu država članica EU. Mnogo Roma jenezaposleno, imaju male prihode, skraćenživotni vijek i loš kvalitet života. To je svakakotragično za njih, ali je i ogroman gubitak zadruštvo u cjelini. Takođe, dalekosežno,isključenost podrazumijeva socijalnu nestabilnosti predstavlja problem u ekonomskom smislu.

Dakle, pitanje rješavanja problema koji utičuna romski narod sve više se prepoznaje kaoveoma hitno i u etičkom i u praktičnom smislu.Evropska unija prepoznaje da postoji potrebaza aktivnijom i efikasnijom javnom politikomkad je u pitanju inkluzija Roma. Praktičnaprimjena ove politike počiva najprije nadržavama članicama i, posebno, na regionimai opštinama. Iako broj i socio-ekonomski usloviu kojima žive Romi u pojedinačnim državamačlanicama veoma varira, postoji nekolikozajedničkih imenitelja. Takođe, iskustvonekoliko država članica pokazuje da postojeopšti pristupi, koji su se pokazali korisnim istoga mogu biti preporučeni i drugima.

Princip 1: Konstruktivna, pragmatična inediskriminatorna politika

Politika koja za cilj ima inkluziju Roma kreirase i ostvaruje u skladu s osnovnimvrijednostima Evropske unije, među kojima su:ljudska prava i dostojanstvo, nediskriminacija ijednakost mogućnosti, kao i ekonomski razvoj.Politika inkluzije Roma integrisana je s glavnimpolitičkim pravcima, naročito na poljuobrazovanja, zaposlenja, socijalnih pitanja,stambenih pitanja, zdravstva i bezbjednosti.Cilj ove politike je da Romima obezbijediefektivan pristup jednakim mogućnostima udruštvima država članica.

ANEKS

46 http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/108377.pdf

Princip 2: Eksplicitno, ali ne ekskluzivno,uključivanje

Eksplicitno, ali ne ekskluzivno, uključivanjeRoma od ključne je važnosti za inicijativeinkluzivne politike. Ono podrazumijevastavljanje fokusa na Rome kao ciljnu grupu, aline i isključivanje drugih ljudi koji žive u sličnimsocio-ekonomskim uslovima. Ovakav pristupne odvaja intervencije usmjerene na Rome odintervencija šireg obuhvata. Pored toga, kad jepotrebno, mora se uzeti u obzir vjerovatanuticaj širih politika i odluka na socijalnuinkluziju Roma.

Princip 3: Interkulturalni pristup

Postoji potreba za interkulturalnim pristupom,koji uključuje Rome i ljude različitog etničkogporijekla. S obzirom na to da su od ključnevažnosti za efikasnu komunikaciju i politiku,interkulturalno učenje i vještine zaslužuju dabudu promovisani zajedno s borbom protivpredrasuda i stereotipa.

Princip 4: Stremljenje ka glavnim tokovimadruštva

Svaka politika inkluzije ima za cilj da ubaciRome u glavne tokove društva (redovneobrazovne institucije, redovna radna mjesta iuobičajeni stambeni prostor). Tamo gdjedjelimično ili potpuno i dalje postoji segregacijau obrazovanju ili stanovanju, politika inkluzijeRoma mora težiti da prevaziđu ovo nasljeđe.Trebalo bi izbjegavati razvoj vještačkih, aposebno „romskih“ tržišta rada.

Princip 5: Svijest o rodnoj dimenziji

Inicijative politike inkluzija Roma trebalo bi dauzmu u obzir potrebe i okolnosti u kojima senalaze Romkinje. Trebalo bi da se bavepitanjima kao što su višestruka diskriminacija iproblemi pristupa zdravstvenoj zaštiti i pomoćioko djece, ali i problemima kao što suporodično nasilje i eksploatacija.

Princip 6: Transfer politike zasnovane nadokazima

Neophodno je da države članice uče iz svojihiskustava u razvoju inicijativa za inkluziju Roma ida razmjenjuju iskustva s drugim državamačlanicama. Poznato je da razvoj, implementacijai pracenje politika inkluzije Roma zahtijevajudobru bazu redovno prikupljanih društveno-ekonomskih podataka. Gdje je relevantno,takođe se uzimaju u obzir primjeri i iskustvapolitike socijalne inkluzije kada su u pitanjudruge ugrožene grupe, i unutar i van EU.

Princip 7: Korišćenje instrumenatazajednice

U razvoju i sprovođenju njihovih politika koje zacilj imaju inkluziju Roma, od ključnog je značajada države članice u potpunosti iskoristeinstrumente zajednice, uključujuci pravneinstrumente (Direktiva o jednakosti rasa, Okvirnaodluka o rasizmu i ksenofobiji), finansijskeinstrumente (Evropski socijalni fond, Evropskifond za regionalni razvoj, Evropski poljoprivrednifond za ruralni razvoj, Pretpristupni instrument) iinstrumente za koordinaciju (Otvoreni metodikoordinacije). Države članice moraju da sepobrinu da finansijski instrumenti budu u skladu sovim Zajedničkim osnovnim principima i daiskoriste ekspertizu Evropske komisije u pogleduevaluacije politike i projekata.

Princip 8: Uključivanje regionalnih ilokalnih vlasti

Države članice treba da kreiraju, razviju,implementiraju i evaluiraju inicijative politikeinkluzije Roma u tijesnoj saradnji s regionalnim ilokalnim vlastima, koje imaju ključnu ulogu upraktičnoj implementaciji politike.

Princip 9: Uključivanje civilnog društva

Potrebno je, takođe, da članice kreiraju,razviju, implementiraju i evaluiraju inicijativepolitike inkluzije Roma u tijesnoj saradnji s

116

akterima civilnog društva, kao što su nevladineorganizacije, socijalni partneri i akademskigrađani/istraživači. Učešće civilnog društva jeod vitalne važnosti i za mobilizaciju ekspertizei za širenje znanja koje je neophodno zarazvijanje javne debate i odgovornosti krozpolitički proces.

Princip 10: Aktivno učešće Roma

Politika je efikasnija ako su Romi uključeni usvaku fazu procesa. Romi moraju da buduuključeni i na nacionalnom i na evropskomnivou, kroz stručna znanja romskih eksperata idržavnih službenika, kao i kroz konsultacije snizom Roma aktera u izradi, implementaciji ievaluaciji inicijativa. Od vitalne je važnosti dapolitika inkluzije bude zasnovana naotvorenosti i transparentnosti, i da se baviteškim ili tabu temama na odgovarajući iefikasan način. Podrška punoj participacijiRoma u javnom životu, podsticanje njihovogaktivnog učešća u građanskom životu i razvojnjihovih ljudskih resursa takođe su od izuzetnevažnosti.

ANEKS 2: PRIMJERIDOBRE PRAKSE

Problem osipanja iz obrazovanjakarakterističan je za veliki broj zemalja EU.Evropska unija je na osnovu podataka iistraživanja ustanovila da efikasne strategijeza smanjenje ranog napuštanja obrazovanja,pored obrazovne politike, treba da uključe ipolitike socijalne zaštite i politike za mlade, amjere treba da budu preventivne, interventne ikompenzatorske. U ovom dijelu prikazane sudobre prakse iz EU iz studije „smanjenje ranognapuštanja školovanja“ („Reducing EarlySchool Leaving“, 2010).47

Prevencija

U mjere prevencije spadaju sistemske mjere,kao što su produžetak obaveznog obrazovanjai razvoj sistema za evidentiranje učenika, štoomogućava lakše praćenje i pružanjekontinuiranih mjera podrške djeci u riziku,zatim programi ranog rasta i razvoja, mjeredesegregacije, veća podrška profesionalnomrazvoju nastavnika, povećanje dostupnosti iunapređenje infrastrukutre za učenje uudaljenim oblastima.

Sistemske mjere

Na osnovu istraživanja koja su pokazala daproduženje trajanja obaveznog obrazovanjavodi smanjenju broja djece koja ranonapuštaju školu,48 jedna od sistemskihmjera, koja je primijenjena u velikom brojuzemalja, jeste produženje trajanjaobaveznog obrazovanja (Holandija,Mađarska, Poljska, Italija). I u Crnoj Gori jeprimijenjena ova mjera uvođenjem obaveznogpripremnog predškolskog programa, čime jeobavezno obrazovanje produženo s osam nadevet godina.

Produženje obaveznog obrazovanja uPoljskoj. U protekloj deceniji, Poljska jepostepeno produžavala trajanje obaveznogobrazovanja. U 1999. godini obaveznoobrazovanje produženo je sa 14 na 16 godinastarosti. Uveden je obavezni nulti razred čijaje svrha pripremanje djece za osnovnu školu,čime je uzrast djece koja polaze u školusmanjen sa sedam godina na šest godina.Prema zakonu usvojenom 2009. godine, djecase u obavezno predškolsko obrazovanjeuključuju s pet godina, dok se u obaveznoosnovno obrazovanje uključuju sa šestgodina.


47 http://ec.europa.eu/education/school-education/doc/earlywp_en.pdf48 GHK Consulting Ltd (2005) Study on Access to Education and Training, Basic Skills and Early School Leavers;

Oreopoulos (2009) "Would More Compulsory Schooling Help Disadvantaged Youth?" in Gruber (ed, 2009) – TheProblems of Disadvantaged Youth, NBER

Produženje obaveznog obrazovanja u Italiji.Od 2007. godine, u Italiji je obaveznoobrazovanje produženo sa osam na 10 godina(do uzrasta od 16 godina) i uspostavljena jeobaveza i dužnost da se pohađa srednjeobrazovanje, srednja škola ili stručna škola, utrajanju od najmanje tri godine, do 18. godine.Prije toga, obavezno obrazovanje trajalo je do14. godine, a dalje školovanje nije biloobavezno. Reforma je sprovedena paralelnosa širenjem i diversifikacijom inicijalnogsrednjeg stručnog obrazovanja i uvođenjemnovih zanata i profila.

Jedna od značajnih preventivnih mjerapredstavlja uvođenje efikasnog sistema zaevidentiranje učenika, koji pohranjujerelevantne informacije o svakom učeniku, teprilagođavanje i adekvatna primjenapedagoških intervencija za učenike koji su podvećim rizikom napuštanja obrazovnog sistema.

Školski broj (Holandija). Uvođenjem ovogsistema registracije učenika postoji kompletnai veoma pouzdana evidencija o stopinapuštanja škole, na nacionalnom,regionalnom, gradskom i školskom nivou.Podaci o osipanju povezani su s relevantnimsocio-ekonomskim i demografskim podacimana nivou regije, grada i okruga, čime jekreirano bogatstvo informacija koje igrajuključnu ulogu u implementiranju iprilagođavanju strategija.

Jedinstveni broj učenika (Engleska). Od1997. godine, svaki učenik u Engleskoj imasvoj jedinstveni registracioni broj, koji uanonimnom formatu sadrži informacije oučeniku i njegovim obrazovnim postignućima.Zahvaljujući ovim podacima, pedagoškeintervencije mogu se adekvatno usmjeriti iprilagoditi, posebno u pružanju podrškeučenicima s lošijim postignućem ili učenicimakoji su pod rizikom za napuštanje škole.

Programi ranog rasta i razvoja

Dobar kvalitet obrazovanja u ranom djetinjstvusmatra se osnovom uspostavljanja potreba ikapaciteta za buduće učenje i osnovom zausvajanje vještina neophodnih za dalješkolovanje, te kao takvo predstavlja značajnupreventivnu mjeru za „djecu u riziku“, kojapoboljšava njihovo fizičko stanje, društveni iemocionalni razvoj, razvoj jezičkih sposobnostii kognitivnih vještina. Obrazovanje i vaspitanjeu ranom djetinjstvu nudi djeci iz socijalnomanje razvijenih sredina bolji početakobaveznog obrazovanja.49 Stoga su razvijenezemlje svoje programe najviše usmjerile napredškolski uzrast, imajući u vidu benefiteulaganja u rani rast i razvoj djece za njihovdalji život i za društvo uopšte.

Kvalitetno predškolsko obrazovanje uŠvedskoj. Predškolsko obrazovanje u Švedskojpredstavlja svrsishodnu i značajnu pripremu zacjeloživotno učenje i obrazovanje, kao injegovanje socijalne kohezije. Ono se bazira navelikom stepenu ulaganja, uz adekvatnoplaniranje i akcenat na pripremi za prelazak uosnovnu školu, kao i na prilagođenom sadržaju iorganizaciji u predškolskom obrazovanju.Posebna pažnja posvećuje se integraciji sistemaobrazovanja i staranja i kvalifikaciji osoblja, kao isocijalnim kompetencijama i načinima pristupajezičkom razvoju djece imigranata.

I u drugim državama EU projekti su čestousmjereni na najmlađu populaciju. Tako, uFrancuskoj i u Holandiji djeca u riziku oddruge do pete godine života imaju prioritet priupisu u programe ranog rasta i razvoja. UMađarskoj, djeca iz ugroženih kategorija(najčešće definisana preko statusa roditelja injihovog nivoa obrazovanja) moraju imatimjesto u vrtiću i imaju prioritet prilikom upisa.Svi vrtići moraju imati rezervisano do četvrtinemjesta za djecu iz marginalnih grupa.

118

49 EC, Reducing early school leaving, 2010.

Politika desegregacije

U Mađarskoj postoji veliki broj stanovnikaromske nacionalne manjine sa zabrinjavajućimindikatorima obrazovanja. Mnogi romskiučenici pohađaju segregirane škole ilisegregirana odjeljenja unutar škola. Radirješavanja ovog pitanja Vlada je, u saradnji sMađarskim institutom za pedagoškaistraživanja i razvoj i Romskim obrazovnimfondom, promovisala razvoj integrisanogobrazovanja, kroz dodjelu grant programa itehničke pomoći. Škole koje su koristile oveprograme pomoći bile su obavezne da međuučeničkom populacijom obezbijede socio-ekonomski balans.

Desegregacija u školama u Bugarskoj.Romske organizacije u devet gradova, kao ijedna redovna škola u Blagoevgradu,pokrenule su akciju desegregacije. Oko 3500romske djece iz škola koje su pohađaliisključivo Romi prebačeno je u redovne škole,prema strateškom modelu iz 2000. godine.Ovaj model uključuje motivacione kampanjemeđu roditeljima romske djece radiuključivanja djece u redovne škole koje senalaze izvan romskih naselja, planskouključivanje romske djece u redovne škole dabi se izbjegla ponovna segregacija u novojškoli, obezbjeđivanje akademske podrškeromskoj djeci kojoj je potrebno da sustignusvoje vršnjake, vannastavne aktivnosti kojeuključuju romske i učenike drugihnacionalnosti i prevoz romske djece školskimautobusom do njihove nove škole. Evaluacijeukazuju da se učinak romske djece integrisaneu odjeljenja značajno poboljšao u poređenju sučinkom njihovih vršnjaka koji pohađajusegregirane škole, dok je postignuće djecekoja ne pripadaju romskoj populaciji ostalostabilno. Socijalizacija romske djece s njihovimvršnjacima iz drugih sredina u školskom dobuod velikog je značaja za njihovu socijalnuinkluziju.

Intervencija

Intervencije na nivou škole

Učenici najmanje napuštaju školske klupeukoliko idu u škole koje su inspirativno mjestoza učenje za sve đake. To su škole u kojima seprimjenjuju aktivne metode učenja, praktičnanastava, gdje se njeguje demokratija usvakodnevnim aktivnostima. EU promovišekoncept Škola kao zajednica koja uči(Learning Community). Škole koje teže ka„školi kao zajednici koja uči“ slažu se okozajedničke vizije, osnovnih vrijednosti i ciljevaškolskog razvoja. Ova zajednička vizijanastavnika, roditelja i ostalih aktera povećavaposvećenost i podržava razvoj nastavnogplana i programa na školskom nivou,organizaciju nastave i učenja, ocjenjivanje ievaluaciju.

Zajednice koje uče (Španija). Cilj inicijative jeda se osigura uspjeh škole za sve,uključivanjem svih ključnih aktera. Zajednicekoje uče u središte stavljaju pedagoškeinovacije, npr. dijaloško učenje ili pedagogijučiji je cilj promovisanje učenja i otvorenerazmjene i solidarnosti između učenika izaposlenih u školi. Učenici, nastavnici,rukovodioci škole, roditelji, zainteresovaniučesnici u zajednici i predstavnici vlasti uoblasti obrazovanja uključeni su u definisanje ipravljenje projekta za školu. Na taj načinaktivno učestvuju u procesu učenja jedni oddrugih. U Španiji preko 100 centara sprovodiprojekte koji se baziraju na konceptu„zajednica koje uče“. Sprovođenje inicijativeobuhvata više faza. Prvi korak je razmišljanje iotvorena razmjena ideja o motivaciji zapromjenu. Da bi se nastavilo, projekat moraodobriti većina relevantnih aktera (nastavnika,direktora, porodice i administracije). Kad školajednom odluči da promoviše koncept, svezainteresovane strane moraju da odluče štažele da poprave, kako u akademskom tako i u


neakademskom smislu. Mješovit upravniodbor, u kome su zastupljene sve relevantneinteresne grupe, prati sprovođenje različitihfaza transformacije škole u „zajednicu kojauči“.

Umrežavanje s učesnicima van škole

Program završetka škole (Irska).50 Ovamjera favorizuje lokalne i međusektorskepristupe, koji se baziraju na razvoju lokalnihstrategija. Škole su grupisane u klasteresrednjih i osnovnih škola. Svaki klaster imalokalni upravni odbor koji čine: direktori,dobrovoljne agencije, agencije propisanezakonom, uključujući odbore za razvoj okruga,lokalne radne timove za sprječavanje upotrebadroga, partnere u određenim oblastima(lokalne organizacije koje se bave socijalnominkluzijom), lokalne program koordinatore,roditelje, zainteresovane iz same zajednice idr. volonterske agencije, okružne razvojnesavjete, lokalne radne grupe za prevencijubolesti zavisnosti, lokalna partnerstvafokusirana na socijalno uključivanje, itd. Odborrazvija i nadgleda sprovođenje integrisanogplana za borbu protiv ranog napuštanja škole. Klasteri škola dobijaju dodatna sredstva daorganizuju aktivnosti kao što su kontinuiranaakademska i neakademska podrškaučenicima. Da bi se izbjegao osjećajnetrpeljivosti, stigmatizacije zbog izdvajanjapojedinih učenika za određene aktivnostipodrške, većina aktivnosti uključuje cijelirazred ili cijelu školu.

Projekat ruralnog obrazovanje(Rumunija).51 Projekat ruralnog obrazovanjaje projekat na nacionalnom nivou sa ciljempovećanja kvaliteta obrazovanja u ruralnim

oblastima, povećanja stope učenika kojizavršavaju obavezno obrazovanje i lakšegprelaska u srednju školu ili na fakultet. Ovaintervencija velikih razmjera obuhvata četirikomponente radi smanjenja razlika upostignućima učenika u ruralnim i urbanimoblastima: prvo, školski model profesionalnograzvoja nastavnika koji se bazira na otvorenomučenju na daljinu i koji je podržan razvijenomšemom mentorstva nastavnika, koja odgovarapotrebama udaljenih zajednica. Drugo,ulaganje u školsku infrastrukturu i nastavnimaterijal sa ciljem da školsko okruženje uudaljenim područjima bude prijatnije. Treće,grant programi za škole i zajednice sa ciljempoboljšanja i škola i zajednica, izgradnjelokalnih kapaciteta za upravljanje projektima,podršku školskim razvojnim programima iuspostavljanje lokalnih obrazovnih savjeta.Četvrto, uspostavljanje nacionalne bazepodataka u obrazovanju za praćenjepostignuća škola kao jednog od osnovnihuslova za donošenje politika zasnovanih nadokazima. Projekat je bio vrlo uspješan upovećanju stope prelaska u srednju školu i usmanjenju razlika u postignućima izmeđuškola u urbanim i onih u ruralnim oblastima.

Povećanje učešća roditelja

Ojačavanje veza između kuće i školskezajednice (Irska).52 Inicijativa ima za ciljuspostavljanje saradnje između roditelja inastavnika radi unaprjeđenja učenja djece,posebno ciljajući na one porodice koje susocio-ekonomski deprivirane ili iz socio-ekonomski deprivirane sredine. Da bi seprevazišla negativna iskustva roditelja saškolom, inicijativa pokušava povratitipovjerenje tako što se roditelji prepoznaju kao

120

50 Izvještaj o prevenciji ranog napuštanja škole u Irskoj, Prevencija i kompenzatorne mjere za smanjenja ranog napuštanjaškole, http://www.kslll.net/PeerLearningActivities/PlaDetails.cfm?id=22 preuzeto sa:http://ec.europa.eu/education/school-education/doc/earlywp_en.pdf

51 http://ec.europa.eu/education/school-education/doc/earlywp_en.pdf52 http://ec.europa.eu/education/school-education/doc/earlywp_en.pdf

dio škole (npr. posebne sobe za roditelje),nude se kursevi za odrasle, uključuju seroditelji u predavanja matematike ili u nastavučitanja za djecu koja su u osnovnoj školi,uključuju se roditelji djece s posebnimobrazovnim potrebama u pomaganje svomdjetetu na času. Roditelji na taj način stičuznanja i razumijevanje o procesu učenja imogu da pruže veću podršku svom djetetu kodkuće. Druga ključna funkcija programa je„koordinator između kuće i škole“, koji imaulogu medijatora i kontakt osobe. Koordinatorredovno posjećuje porodice i može dainterveniše, naročito u kriznim situacijama,nakon izostajanja iz škole ili u slučaju lošegponašanja.

Mjere fokusirane na učenike

Podrška i mentorstvo

Timovi za brigu i savjetodavni timovi(Holandija). Ovi timovi sastoje se odprofesionalaca koji rano, tj. na vrijemeidentifikuju rizike i preduzimaju odgovarajućemjere za prevenciju osipanja. Oni imajudirektan kontakt s omladinskim službama,socijalnim radnicima, policijom i pravosudnimorganima i organizuju neophodnu pomoć da bise spriječilo osipanje kod mladih ljudi. Takođese trude da se uvjere da jepraćenje/mentorstvo na raspolaganju kad godje to potrebno.

Podrška povratku u redovno obrazovanje

„SAS collection-transitional centers“(Belgija). SAS je školski program ponovnoguključivanja djece od 13 do 17 godina starosti,koja su prestala sa školovanjem. Neki SAScentri djeluju uz direktniju saradnju saškolama, ili čak rade u školama, drugi radenezavisno od škola u okviru saradnje izmeđucentra, učenika i njihovih roditelja. Osnovniprincip je da se ponudi plaćeni period odnajduže godinu dana da učenici istražujudruge oblasti aktivnosti (npr. aktivnosti vezane

za umjetnost), pružajući im iskustva, što možeda pojača samopouzdanje djece i osposobi ihda se lakše suoče s izazovima škole. Iakoučenici nijesu registrovani kao da su napustiliškolu, period proveden u SAS centrima nijepriznat kao godina školovanja. Učenici trebaponovo da krenu sa školovanjem s onogmjesta na kojem su stali. Ideja koja stoji izaovog pristupa je da se izbjegne stigmatizacija–etiketiranje vezano za nastavljanje školovanjatj. za ponavljanje razreda. Glavni cilj jedovođenje učenika nazad u redovnu školu:akademsko obrazovanje treba da se odvija uokviru škole.

„Belvárosi Tanoda Alapitvány Foundation“(Mađarska). Mađarska „Belvárosi Tanoda“srednja škola je dio mreže „Tanoda“ centaračiji je cilj pružanje dodatne podrške djeci izneprivilegovanih sredina. „Belvárosi Tanoda“ ješkola druge šanse za one učenike koji sunapustili srednju školu. Usmjerena je naučenje koje je prilagođeno samim učenicima,njihovim ličnostima i sposobnostima i pomažeim da završe školu i polože maturu. Škola nenudi mnogo razreda tokom cijele godine većorganizuje manje grupe za određenepredmete. Kad je potrebno i moguće, koristi sei učenje „jedan na jedan“, svaki učenik možeda se obrati nastavniku za sam proces učenja,ali i za druge aspekte života. Učenik potpisujeugovor s ličnim ciljevima za predstojećuškolsku godinu i uči na osnovu svogsopstvenog plana.

Objekti, koji ne liče na klasične školskezgrade, prave porodičnu atmosferu i stvarajuosjećaj sigurnosti i prihvatljivo okruženje zamlade. Sobe se koriste na fleksibilan način,uključujući odmor, kulturne ili sportskeaktivnosti, kao i lične i grupne diskusije. Jedanod osnovnih ciljeva je kreiranje bogatogdruštvenog okruženja s različitimmogućnostima za učenje društvenih uloga i zarazvijanje samopouzdanja. Škola je 2007.godine imala 100 stalnih i 35 povremenihučenika u opštem srednjem obrazovanju, 18


stalno zaposlenih i 13 povremeno zaposlenihnastavnika, kao i šest dodatnih članovaosoblja.

Finansijska podrška

Mjere borbe protiv ranog osipanja treba dauzmu u obzir finansijske teškoće čija jeposljedica da mnogi mladi ljudi ranonapuštaju školu. Neke nordijske zemlje imajuu okviru „građanskih prava“ i finansijskunadoknadu za školovanje. Finansijskipodsticaji takođe mogu biti uslovljeniredovnim pohađanjem nastave.

Programi kompenzacije

Druga šansa

Dok je prevencija osipanja mnogo boljerješenje, druga šansa je važna opcija koja nudisuštinske mogućnosti da se nastaviobrazovanje i obuka za one koji su ranonapustili redovno obrazovanje. Ipak, oni koji surano napustili školu često nailaze na preprekeza nastavak učenja; mnoge od njihovihteškoća povezane su s prethodnim lošimiskustvima u školi i nedostatkom povjerenja usopstvene sposobnosti da uče.

Još neke od efikasnih mjera koje se sprovodeza marginalne i rizične grupe u evropskimzemljama:

• Specijalni programi u savladavanju jezika,posebno za one kojima je maternji jezikdrugačiji od jezika na kojem se izvodinastava (uz mogućnost uključivanja uprograme i osoba kojima je maternji jezikonaj na kome se izvodi nastava). Posebnoje važno da se ovi programi izvode uprogramima ranog rasta i razvoja (pa čak iranije, od tri do šest godina).

• Obuka nastavnika i osoblja u redovnomškolstvu za osjetljivost na probleme djece sposebnim obrazovnim potrebama, kao i djeceiz marginalnih grupa. Prilagođavanjenastavnog plana i programa i razvoj vještinakod nastavnog osoblja za rad s ovom djecom.

• Rano uključivanje roditelja u procesobrazovanja djece, programi vezani zaobrazovanje i podršku čitavoj porodici,treninzi usmjereni na podršku učesnika uobrazovanju (nastavnika, psihologa). Štočešći sastanci s roditeljima koji su rijetkouključeni u aktivnosti zajednice i uobrazovanje djeteta.

• Radno vrijeme ustanova za obrazovanjeprilagođeno radnom vremenu većineroditelja.

122

124

CIP – Каталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе

ISBN 978-9940-582-03-6COBISS.CG-ID 22361360

studija o preprekama u - un.org.me · između ostalog, to su: stigma i diskriminacija, siromaštvo,...

Documents