ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

STUDENI

2006

11

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOe-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber98

Studeni - November 2006

11

370

Zimske radosti na Triglavu ioko njega

377

Uspon na Grosser Hafnerdugo se pamti

392

Kroz Kitu Gaæešinuu središte Crnopca

399

Sigurnost planinarenja:Ozljede u lavinama

Zimske radosti na Triglavu i oko njega....................370Branko Balaško

Uspon na Grosser Hafner dugo se pamti ................377Damir Bajs

Veliki Goliæ i Rožanski vrh – izazov za oèi i dušu ....382Davor Tomièiæ

Ja, vodiè ......................................................................385Miljenko Pavešiæ

Kako smo tražili izgubljenu »ovcu« (planinarku S.)..386Marijan Wilhelm

Planinarski kalendar za 2007. godinu ....................388

Na Kostelsko gorje!....................................................390Stjepan Novaèko

Kroz Kitu Gaæešinu u središte Crnopca....................392Teo Barišiæ

Na vrh Petzecka ........................................................397Dragutin Kolac

Ozljede u lavinama ....................................................399dr. Dario Švajda

In memoriam: Darko Matiæ (1948. – 2006.) ..........402

Planinarski tisak ........................................................402

Gorsko spašavanje ....................................................403

Zaštita prirode ............................................................404

Vijesti ..........................................................................405

Kalendar akcija ..........................................................408

TEMA BROJAPlaninarenje zimi u Alpama

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIJesen na Biokovu (silazak s vrha Kimeta)

foto: Alan Èaplar

SADRŽAJSADRŽAJ

369

SLOVENIJASLOVENIJA

Posljednjih se godina u zimskim mjesecimaèešæe nego prije mogu vidjeti planinari naplaninarskim stazama.

Planinarenje u zimskom razdoblju u mno-goèemu se razlikuje od ljetnoga. Prvo treba reæida se pod pojmom zimskoga planinarenja netreba vremenski ogranièiti samo na zimsko go-dišnje doba, jer prave zimske uvjete možetedoživjeti i usred ljeta, no ako govorimo o pla-ninarenju u nama obližnjim Alpama onda setakvi zimski uvjeti mogu doživjeti, naravno,samo zimi te u rano proljeæe i kasnu jesen.

Da bi planinar bio spreman za zimsku turumora biti dobro planinarski potkovan. Tu nemislim na planinarske škole, teèaje, instrukcije,veæ na stvarni život u planini, na mnoge pro-hodane staze u surovim alpskim uvjetima.Naravno, ne treba se ni trenutka zavaravati dasu zimski uvjeti suroviji od ljetnih. Naprotiv,vrlo se èesto ljeti zbog vremenskih neprilika znadogoditi puno planinarskih nevolja, ali zima usebi veæ nosi korijen problema – zimu.

Kad ste napokon spremni za zimski uspon,budite oprezni! Nikada ne idite u Alpe sami.

Zimske radosti naTriglavu i oko njegaPlaninarenje u Alpama po zimi

Branko Balaško, Stubièke Toplice

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

Pogled sa Stola prema Triglavu

Pronaðite barem dva prijatelja koji veæ imajuiza sebe nekoliko alpskih uspona. Vjerujem daæe vas, pošto razgovarate s njima, sa zadovolj-stvom navezati izmeðu sebe i uvesti u zimskialpski san.

Ne preporuèujem niti da na prvu zimskuturu krenete u skupini od tridesetak pustolova.U poèetku æete se u možda u toj skupini i osje-æati sigurnim, no ubrzo æete shvatiti lažnost togosjeæaja. Ako kojim sluèajem nitko od njih ineæe izazvati kakvu nevolju, sigurno æe vas utrenutku kad se borite za koji atom zraka, utrku preteæi nekoliko njih i tako ubiti i onomalo preostale volje u vama.

Nažalost, mnogi planinari ili vikend-skijašismatraju da je zimski planinarski uspon tekmalo zahtjevniji od ljetne planinarske šetnje.Nemojte se zavaravati! Nemojte niti preko raz-nih internetskih foruma tražiti savjete od »isku-snih«, jer æete na pitanje tipa »Išao bih u ožuj-ku na Triglav, pa molim da mi netko savjetujekoja je varijanta najbolja«, u 90% sluèajeva do-biti odgovor u stilu: »Bio sam na Triglavu prijedesetak godina i, koliko se sjeæam, ima vrlozahtjevnih detalja pa ti predlažem da se raspi-

taš što i kako, a upozoravam te da je u doba kadplaniraš uspon gore još snijeg, pa ti predlažemda prièekaš bolje uvjete...«

Kad ste napokon nabavili svu (pazite: SVU)zimsku planinarsku opremu, koja ukljuèuje iviše tankih majica, poènite se baviti prouèava-njem vremenske prognoze. Prognoza na našojdržavnoj televiziji neæe vam mnogo pomoæi jerne pokriva podruèje Alpa, no dobra vremenskaprognoza može se naæi na slovenskoj televizijiili internetskim stranicama. To vam treba zbogodabira pogodnog trenutka za polazak u Alpe.Bilo bi besmisleno napraviti stotine kilometarada biste zakljuèili kako je vrijeme katastrofalnoili da je baš prekrasno, ali, evo, juèer je pao me-tar novoga snijega. Znam neke idealiste koji sudošli u Krmu, natovarili opremu na sebe i –juriš u snijeg. Nakon tri sata glumljenja ralica ikilometar prevaljenog puta samo su se moglikrajnjim naporom vratiti do auta i krenuti putkuæe (naravno, ne planinarske).

Želite li doživjeti Alpe u zimskim uvjetima,preporuèujem da idete u ožujku, travnju ili èakpoèetkom svibnja, kada još i te kako caruje zima,ali su dani dulji, vremenski uvjeti stabilniji i sve

371

Ledeno sunce na putu prema Triglavu

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

staze veæ »ugažene«. Ili bi barem trebale biti.Koliko je to bitno, shvatit æete veæ nakon prvogsata hodanja kroz snijeg.

Pretpostavimo da smo sve predradnje na-pravili i s nestrpljenjem krenuli planiranomstazom prema Triglavu. Naravno, u zimskodoba nema baš ni »staza«, a i putokazi su vrloèudni. Najèešæe, meðutim, nema veæih pote-škoæa s orijentacijom jer su ugaženi tragovi usnijegu u pravilu bolji od najboljih markacija.

Kad se govori o zimskom usponu na Triglav,onda se kao najpogodnija, a to znaèi i najpro-hodnija varijanta, uzima uspon iz Krme. Na Tri-glav vode desetci staza i podstaza, ali zimi nanjega gotovo svi polaze iz Mojstrane. Tu je po-sljednja trgovina za popunu ruksaka hranom ipiæem. Ako je zima odmakla, može se autompriæi još malo bliže, u prvu od tri kotline.

Klasièni ljetni usponi poèinju iz Vrata ili izKota, a Krma je tipièna »zimska« kotlina. UKrmu je ponekad, zbog poledice i strmog uspo-na iz Mojstrane, lakše doæi s Bleda odakle imadvadesetak kilometara dobre ceste, prvo asfaltnea onda bijele. Kad autom vozite do Kovinarskekoèe (870 m) kao po bob stazi, trebate samomoliti svoje nebeske èuvare da iz suprotnogsmjera ne naiðe drugi auto. To u najboljemsluèaju znaèi nekoliko stotina metara vožnje

372

Dereze i cepin su nužan dio opreme za zimske usponeu Alpama

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

Ptice i ljudi – zajedno na planinskim vrhovima

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

unazad i panièno traženje mjesta za mimoila-ženje. No, nemojte još prestati s molitvom! Akoste se uputili u dane vikenda, tada vam stvarnotreba božja pomoæ kako biste pronašli mjestona kojem æete ostaviti auto uz cestu, a ne nacesti. Ma kakvo vrijeme bilo, tu æete zateæi neko-liko desetaka automobila slovenskih, austrij-skih, maðarskih, ali i hrvatskih oznaka, a mje-sta za parkiranje jednostavno nema. Vidio samljude koji su rukama kopali metarske naslagesnijega kako bi napravili kakvo-takvo mjesto zasvoj auto.

Kovinarska je koèa, naravno, zatvorena, alito vas ne zabrinjava jer je pred vama lijepsunèan dan, a natpis na planinarskom putokazugovori o SAMO pet i pol sati hoda do Kreda-rice. Prvo treba prehodati dva kilometra poljem,a onda se ulazi u šumu i nakon dobrog zagrija-vanja izlazi na lijepu uvalu, koja se èini lagan zahodanje, ali uspon traje i traje.

Prošle je zime na izlasku iz šume veliko po-druèje bilo opustošeno lavinom. Kad sam laniprolazio, upravo je bila sezona lavina i kotlinaje bila doslovcezatrpana velikim grudamasnijega. Èovjek se stvarno ne osjeæa ugodnohodajuæi po njima.

Kad budete tuda prolazili shvatit æete kakose osjeæa mrav pokraj vaše noge. Pogled nagotovo okomite stijene, s lijeve strane iza kojihse skriva Pokljuka, upravo je nezaboravan.Vidljivi su tek vrhovi Debele peèi, Malog i Veli-kog Draškog vrha te Tosca. S desne stranenema nekoga znaèajnijeg vrha, veæ to možemosmatrati dalekim padinama Rjavine.

U toj prelijepoj kotlini zimi je pravi raj zaturno skijanje, a ljeti ima mnogo svizaca. Želiteli stvarno upoznati te živahne životinje, doðiteovamo u kasno proljeæe, kad se probude iz zim-skoga sna i poput plišanih igraèki izležavaju nasuncu. Jednostavno su prelijene da se pomaknui možete im priæi na korak-dva, što je ljeti neza-mislivo.

Na planini Zgornja Krma, a ispod slikovi-tih stijena Kurice i Cesara, na stazi prema prije-voju Konjsko sedlo, na 1763 metra nalazi sedrveno sklonište »Pastirska koèa«. Uspijete lidoæi do nje, tad ste veæ debelo u Alpama, aliprave nevolje tek poèinju. Prošle me je zime natome mjestu doèekalo novo drveno zdanje, za-trpano snijegom, ali nikada neæu zaboraviti onutoplu staru drvenjaru, koja je imala dušu. Tome mjesto uvijek podsjeti na prijatelja koji je

373

Vršna stijena Triglava u zimskom ruhu

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

jedne godine tu odustao od daljnjeg uspona,uvjeravajuæi nas kako je to sklonište baš onakvou kakvom je oduvijek želio prenoæiti. Povjero-vali smo mu, ali bolje je da ne znate kako jeizgledao kad smo na povratku s Triglava drugidan došli po njega.

S tog se mjesta veæ razaznaju prepoznatljivialpski motivi. Sada, u bijelom, izgledaju nevinijinego inaèe, ali Rjavina je i dalje zamamnolijepa, Rž se i ispod snijega crveni, Kanjavecgizdavo dièi, Studorski preval mazno rastvaraprema Vodnikovom domu, a on, Triglav, jošuvijek skriva iza Vrha Snežne konte.

Doðete li ovamo u ljetno doba, predlažemda se uputite do Stanièeve koèe kroz Travno do-linu prema Rjavini jer se to podruèje tada pre-tvara u prekrasan mirisni vrt. No, kad èovjekzimi vidi sve te metre snijega pomisli, da je ta bje-lina oduvijek tu i da tako jednostavno treba biti.

Od Kovinarske koèe do Pastirske kolibeprešli smo oko sedam kilometara puta i do

Kredarice još ima ih još oko tri, ali to ne dajenimalo opravdanja za opuštanje. Prava isku-šenja u strminama tek slijede. Dovoljno je reæida nas još oèekuje Žleb ili Kalvarija. Vjerujte,imena nisu sluèajno odabrana. Nažalost, akosmo kasno krenuli iz doline, sada je sunce veæpoprilièno visoko i nemilice prži. Nadam se daniste zaboravili naoèale i zaštitne kreme jer bivas u protivnom po povratku vrlo lako zamije-nili s nekom drugom vrstom sisavca, skinutog sražnja. A to što propadate u snijeg do pojasa pai dublje...? Pa rekli smo u uvodu da treba uzetisvu zimsku opremu.

Ako veæ niste uzeli skije, jer niste skijaš,krplje je svakako trebalo uzeti. Nisu baš idealneza hodanje i èesto æete s njima izgledati poputbaletana poèetnika. Ako ih nemate, možda æevam izgledati zabavno kad prvi put propadneteu snijeg, no nakon višestrukog izvlaèenja iz bije-log bezdana sva æe zabava nestati. Ponekadimate osjeæaj da od umora više ne možete po-

Kapelica na Kredarici zametena snijegom

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

374

maknuti ni nožni prst dolje duboko u cipeli, aonda se ipak opet izvuèete, napravite korak-dva, polako i nježno, kako biste utvrdili štoznaèi pojam »hodati po jajima«, a onda æe vasopet sustiæi kazna u obliku koprcanja u snijegu.

Ako ste zaboravili krplje, nadam se da steponijeli štapove za hodanje. Osim za rastere-æenje nogu, oni savršeno služe za održavanjeravnoteže i za oslonac kad propadnete u snijeg.Upadnete li u snijeg, položite ih vodoravno iizvucite se na površinu oslanjajuæi se na njih.

Posebnost je zimskog planinarenja i u tomeda se, iako je vruæe i tijelom se slijeva znoj – akoga još ima – tresete od hladnoæe. I tako satima.Usto æe vas vaše »drugo ja« – nemojte reæi daga nemate – tjerati da odustanete, da se jedno-stavno naslonite na stijenu i prièekate gašenjesunca u svojim oèima.

Imate li ludu sreæu da je dan miran, poželjetæete izreæi zahvalu u kapelici na Kredarici. Pušeli pak vjetar, a tu stvarno puše, gubit æete dah,ledene igle probadat æe vam lice i opet æetepoželjeti izreæi zahvalu u kapelici na Kredarici.Ne popustite li tijelu koje se želi samo maloodmoriti, snu koji vas tjera da samo na trenu-tak zatvorite oèi, umoru koji traži da sjednete irasteretite noge, ne popustite li svim tim slatkimljudskim slabostima zanemarivanja opasnosti,opet æete poželjeti izreæi zahvalu u kapelici naKredarici. No, kad napokon ugledate tamni vrhkapelice neæete moæi uæi u nju. Nije da nemožete, imate vi sad snage èak i za korak više,nego su vrata zatrpana snijegom.

Ipak, zahvalite svojim strahovima koji suvas natjerali da doðete do tuda, zahvalite savje-sti koja je uporno išla za vama, zahvalite i svo-jim nadanjima ma kako i koliko u tom trenutkuizgledalo glupo. Zahvalite i svojim nebeskimèuvarima bacajuæi u snijeg zrna sušenog voæa zagalice koje uporno lete oko vas. Naravno, ne-mojte zaboraviti zahvaliti ni svojim planinar-skim prijateljima koji su vam pomogli da stesada tu. Njima æe zasigurno biti pravo zadovolj-stvo zahvala u vidu limenke piva.

Triglavski dom (2541 m) na Kredarici na-pokon je pred vama. Ako ste ikada ovdje bililjeti i zamrzili mjesto zbog atmosfere prljave že-ljeznièke stanice, sada æete se osjeæati kao ubajci. Topla prostorija, vruæa hrana, piæe i krevet.

U zimskom razdoblju kuæa nema domara i onama planinarima se na najbolji moguæi naèinbrinu dežurni meteorolozi. Vjerujte, ništa vamneæe nedostajati: možete se na miru prepustitiopuštanju uz piæe i hranu, pogledavajuæi krozprozor na stijenu Triglava.

Kad konaèno na kraju dana legnete u krevet,nemojte se previše zamarati raèunicom ni pita-njima poput onog glupavog zašto je u dolini naputokazu pisalo 5 i pol sati hoda do Kredarice,kad je vama trebalo 8 i pol. Pustite to trkaèima.Vi ste na Kredarici i usnite snom pravednika.Samo nemojte pretjerati. Umor nije dovoljnoopravdanje da spavate do deset sati. Napraviteli to, izgubili ste ono najbolje što slijedi, a to jejutarnji uspon na Triglav.

Vani je još polumrak i neæete biti jedini kojiæe navlaèiti opremu na sebe. Ranojutarnjiuspon ima mnogo prednosti, a osim ljepotebuðenja dana, daje vam i moguænost najlakšegauspona na vrh. Najvažnije je da je snijeg još tvrdi drži dereze bez opasnosti od otklizavanja. Ovo»bez opasnosti« nemojte baš doslovno shvatiti.

Uspon na vrh poèinje, pazite! – silaskomnekih desetak metara od planinarske kuæe, azatim slijedi, ako ste poèetnik, prava nevolja.Strm uspon na kojem æete ubrzo shvatiti kako

375

Vrh Triglava je zimi nekoliko metra više nego inaèe

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

u stvarnom životu funkcioniraju navez, derezei cepini, kako su vam važni vaši prijatelji u na-vezu te koliko imate psihièke snage u sebi.

Ne tražite klinove i èeliènu užad koju pam-tite iz ljetnih uspona jer su oni najèešæe ispodsnijega, a ako i ponekad vidite klin, on vamsada najvjerojatnije neæe biti neophodan. Prvoolakšanje slijedi tek kad se popnete na MaliTriglav, jer sada više nema strmog uspona, alisu zato kosine lijevo i desno od vas i zapravocijelim putem nema baš prilike za opuštanje.

Zaboravite èak i ono ljetno izležavanje uzAljažev stup na vrhu Triglava. Ne samo zbogtoga što je on možda cijeli ispod snijega pa ganeæete ni vidjeti, veæ zato jer je to premali pro-stor, a strmine su svuda oko vas.

Izbjegnete li sve te nevolje, slika buðenjanovog dana višestruko æe vas nagraditi. Suncecrveno od jutarnjih magli milovat æe vam dušui taj osjeæaj nikada neæete zaboraviti. Zapravo,on æe vas osvojiti i tu toplinu života nosit æetezauvijek u sebi sa snažnim porivom vraæanjatom trenutku.

Uspon od Kredarice do vrha traje oko sat ipol, no duljina hoda u zimskim uvjetima ovisi oraznim drugim okolnostima. Bitno je kako snijegdrži dereze, kako se vi držite i koliko ste ranokrenuli (tj. hoæete li se morati zaustavljati kakobiste propustili one koji se veæ vraæaju s vrha).

Vidik s vrha zadovoljit æe sva vaša èula. Nijesluèajno da se planinari na vrhu zadržavaju sa-tima, no i tu opet treba biti oprezan, jer se trebavratiti do planinarske kuæe prije nego što suncepoène otapati snijeg. Silazak je mnogo zahtjev-niji od uspona zbog naèina silaska, i, naravno,zbog zamora.

Neka vas ne zavaravaju oblaci ispod vas.Oni su samo prekrasan ukras ove planine i si-gurno vas neæe zadržati ako izgubite ravnotežu.Dopustite im da vam miluju srce, ali vi èvrstozabodite cepin u snijeg i spuštajte se korak pokorak kako biste svu tu ljepotu ponijeli u doli-nu, a onda je pokušali opisati drugima, pa moždajednoga dana i poveli nekoga novog planinarazaluðenog vašim prièama o èarima zimskogalpskog uspona.

376

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

377

Èim proðete kroz Sloveniju i projuritekroz tunel Karavanke, ne treba više nipola sata vožnje do Villacha. Do gradiæa

Gmünda još je pedesetak kilometara, a tamozapoèinje sporedna cesta za poznatu alpskudolinu Maltatal.

Ta tridesetak kilometara dugaèka dolinaprepuna je malih slikovitih mjesta i slapova, apamti se po drsko izvedenoj alpskoj cesti, kojase posebno plaæa (15,50 eura). Cesta završavana visini od 1933 metra, kod Berghotela i naj-

veæe i najviše brane u Austriji. Negdje na polaputa, na visini od 1187 metara, nalazi se Gmün-der Hütte, lijep planinarski dom, koji je vrloèesto prepun gostiju, više izletnika, manje plani-nara, jer se nalazi tik uz asfaltnu cestu.

MaltatalMaltatal i brana u njoj pogodno su isho-

dište za uspon na zanimljiv tritisuænjak, GrosserHafner (3076 m). Posebnost jesu spomenutealpske ceste koja vodi u dolinu spiralni tuneli

AUSTRIJAAUSTRIJA

Uspon na Grosser Hafnerdugo se pamtiNa jednom lijepom austrijskom tisuænjaku

Damir Bajs, Zagreb

DA

MIR

BA

JS

Slap Fallbach u dolini Maltatal, najviši austrijski slap

kojima se vrlo brzo dobiva na visini. Cesta jemjestimièno vrlo uska pa nekoliko semaforaregulira promet. Automobil ostavljamo kodbrane jezera Kölnbrein, koja skuplja vodu sobližnjih visokih alpskih vrhova i njihovih lede-njaka. Odatle do Kattowitzer Hütte ima okodva i pol sata uspona.

Svaka planinarska staze u Austriji ima svojbroj, a staza od Kölnbreina do KattowitzerHütte vodi se pod brojem 545. Markirani putisprva vodi gotovo vodoravno kroz klekovinubora, po tlu s puno tamnog blata od granitnogpijeska i skliskim kamenim blokovima na mje-stima gdje su prekriveni žutim lišajevima.

Oko sat vremena uspona treba do amfi-teatralnog proširenja potoka Krumpenbacha,koji vodu dobiva s ledenjaka Wastlkarkees,preko nekoliko manjih kaskadastih slapova.Tek se od tog mjesta poèinje uspinjati, isprvablaže i po vidljivoj stazi, a potom sve strmije ipreko sve veæih kamenih blokova.

Noænih »15 minuta«Sreæom, markacije su dovoljno guste pa ih

lako uoèavamo unatoè èinjenici da se veæ poèinjespuštati prvi sumrak. Uspon ide sve do rebra naoko 2350 metara, tik ispod vrha Gamsleiten-kopfa. Ispod samoga vrha nailazimo na prvusajlu, koja je na naše iznenaðenje napravljenaod pletene plastike, kao tanje brodsko uže.Prednost je takvog užeta što ne privlaèi gromo-ve, ali je upitno kolik je njezin vijek trajanja.

Veæ je kasno i spustio se mrak. Staza je opetvodoravna, ali vodi preko vrlo strme padine.Široka je pola metra, a na nekim mjestima imanje. Na oznaci uz put piše da do planinarskekuæe imamo samo 15 minuta hoda, što nam jeveliko olakšanje. Ispod nas se èuje huk rjeèiceMalte i brojnih slapova koji padaju niz okolnestrmine.

Nakon pola sata vrlo oprezna hoda konaènoje pred nama svjetlo doma, ali nekako stidljivo,u daljini. Onih 15 minuta pretvorilo se u cijeli

378

Kattowitzer hütte (2320 m)

DA

MIR

BA

JS

sat, a poslije nam je i domarka rekla da se netkos tom oznakom našalio. Oprezno hodanje pomraku, po nepoznatom terenu, toliko nas jeumorilo da smo odmah nakon skromne veèerenašli utoèište na tavanu na skupnom ležaju.Cijena noæenja je samo 5,20 eura (manje od 40kn), dakle otprilike kao kod nas.

Tri etape uspona na vrhSljedeæe jutro osvanulo je svježe i vjetro-

vito, ali pretežno sunèano. Samo se iznad su-sjednog masiva s druge strane Malte držalaoblaèna kapa, no vrijeme je bilo pogodno za

uspon na vrh Grosser Hafner, koji nam je bioglavni cilj.

Uspon na vrh može se podijeliti na tridijela. Prvi dio je najblaži. Po padini zvanojOchsenkar, koja se diže sve do stjenovitoga ju-gozapadnog grebena, u zavojima se za sat vre-mena stiže u podnožje Marschneida grebena.Uz put je sve puno »milka« krava. Nakon togdijela staza skreæe i postaje strmija. Na neko-liko mjesta treba si pri usponu pomoæi rukama,a na ispostavljenim mjestima put je osiguransajlama. Oprez je nužan, ali staza nije pretje-rano zahtjevna. I taj dio uspona traje oko sat

379

Putokaz za Hafner pred planinarskim domom

DA

MIR

BA

JS

MasivHochalmspitze

DA

MIR

BA

JS

vremena, a odlikuje se sve širim vidicima,posebno na jugozapadnu stranu. Lijepo se videAnkogel i Hochalmspitze, s ledenjacima koji suna višim položajima potpuno bijeli od novogsnijega, a na nižim dijelovima mjestimièno ispre-sijecani sivozelenom bojom. Tik ispod grebenaje sa zapadne strane ledenjak Wastlkarkees.

Vrh – èista fantazija!Malo ispod 3000 metara strmina se ublažava.

Prolazimo široko tjeme grebena na kojem suplaninari uzdigli plosnato kamenje pa izgledajukao mali tornjiæi. Sve izgleda slikovito, ali i po-malo jezovito. Netko je primijetio da ga topodsjeæa na nadgrobne ploèe. Ubrzo se s putaotkriva i vrh Grosser Hafner i metalni križ nanajvišoj toèki.

Za petnaestak minuta eto nas na cilju. A vidici?Èista fantazija! Ne da se to opisati, treba jedno-stavno doæi i proživjeti... Tu je Bog sebi zaistadao oduška. Najviše me se dojmio pogled na sje-vernu stranu, gdje se istièu tri jezera razlièitihboja. Najniže, Unterer Rotguldensee, tamnoplave je boje, dok je srednje, Oberer Rotgul-densee, svjetlije plave boje. Treæe i najvišenema imena, vrlo je malo i izrazito je svijetlo-zeleno.

Za »žigomane« malo razoèaranje. U metalnojkutiji nema žiga. Može se, meðutim, utisnuti ukuæi, ali samo ako ste bili na vrhu. Domarka svevidi i sve zna, tako da se ne možete provuæi»mukte«.

Uspon uz osiguranje plastiènom sajlomD

AM

IR B

AJS

DA

MIR

BA

JS

Okomite oznake na putu prema vrhu

381

DA

MIR

BA

JS

Ukupno smo do vrha trebali tri sata jer smoišli malo sporije i istinski uživali. Pravi je grijehpopeti se na Hafner i ne vidjeti ništa – poslo-vica »brzina je vrlina« u planinarstvu ne vrijedi.

Na vrhu je osim nas još nekoliko planinara,s kojima nakratko razmjenjujemo nekolikorijeèi. Èude se kako se mi Hrvati upuæujemo utako daleke planine. Nije izostao njihov širokosmjeh dobrodošlice.

Silazak s vrha traje otprilike jednako dugo.Ne samo zbog našeg opreznog koraka i maloumora, veæ i zato što smo baš na najnezgodnijemmjestu sreli skupinu od pedesetak Slovenaca izRibnice i Bleda i po starom planinarskom pra-vilu, dali prednost. Istog smo se dana vratili èakdo auta, hodajuæi punih devet sati. Namjeravalismo noæiti u Gmünder Hütte, ali nažalost nijebilo slobodnih kreveta. Zato smo u mjestuKoschachu morali prihvatiti smještaj u nekomprivatnom pansionu. To je bilo pet puta skupljenego u planinarskom domu, ali su kupaonica,tuš i topla voda sve nadoknadili.

Križ na Grosser Hafneru, 3076 m

DA

MIR

BA

JS

Jezera sa sjeverne strane Hafnera

382

Vraæam ti se Velebite! Vozim staru Za-

stavu 128 veæ prekaljenu od makadamai uspona. Ovaj put dogovorili smo susret

u Jablancu, u restoranu kod Šegota. Vito, mojprijatelj s veæim stažom na Velebitu i kuæicomna Velikom Alanu, upravo je došao s Crnopcai evo veselog susreta. Veèeramo uz utakmicuHrvatska – Brazil.

Ponio sam malo domaæeg istarskog vina ito je bilo dovoljno da nas glava nije boljela zbogjunaèkog nogometnog poraza. Krenuli smoautomobilom nebu pod oblake. Bio sam ne-strpljiv što æu ovaj puta ugledati na cesti umraku, jer zadnji put sam tako imao prilikupromatrati sibirskog risa nadomak VelikogAlana: stao je ispred auta, a stao sam i ja u

nevjerici. Kratka smeða dlaka i šiljate uškelijepo su se vidjele, a poslije sam èuo da su galovci èuli na Alanu – èuli ali ne i vidjeli.

Ovaj put sami zeèevi i nekoliko lisica ulovu. Opet, lijepo ih je vidjeti. Zamisao mi jebila da prije zore odem na èeku u Štokiæ dulibunaoružan dalekozorom i fotoaparatom, alinikako se nisam mogao probuditi na vrijeme.Naveèer nikako ne možeš prestati pretresatidoživljaje tako da na spavanje odemo dugo izaponoæi. Ipak, još prije nego što nas je san oborios nogu, pao je dogovor da sutradan (tj. danas,kad se razdani) krenemo na Veliki Goliæ.

Za buduæe posjetitelje odmah jedno upo-zorenje: nema dobrog puta na Veliki Goliæ! Mismo krenuli s Mrkvišta, ali markirana staza po-stoji samo do vrha Javornika, a nakon togamora se gore, dolje, pa opet gore... i nikakostiæi. Duboke ponikve pune su snijega pa ihzaobilazimo u luku. Šuma je pretežno od javorai bukve, a na visinama su jele i smreke. Izlazimona Jasenovnicu, ali vrh je obrastao i pogled jemoguæ samo unatrag na Veliki Kozjak i Šegot-ski Tadijevac.

Na tom putu uvlaèi vam se osjeæaj da æeodnekud nešto iskoèiti, takva je tišina i sjena odstabala. Na karti ponikve ne izgledaju takoduboke, a ovdje ima viška izohipsa. Ispod Ve-likog Goliæa izbijamo na vrh goleme ponikve imoramo je obiæi, gubeæi na visini. Osjeæam do-datnu snagu kako se cilj približava – konaènoklekovina i travnjak, a onda se otvara pozor-nica, najljepša pozornica iznad Štirovaèe (osimmožda Šatorine, da ne pretjeram).

Vjerujte mi na rijeè da je vidik nagradio savuloženi znoj, pruža se na sve vrhunce srednjegVelebita, od Šatorine do Zeèjaka a i dalje na

NEPOZNATI VRHOVI VELEBITANEPOZNATI VRHOVI VELEBITA

Veliki Goliæ i Rožanski vrh– izazov za oèi i dušu

Davor Tomièiæ, Pula

Štirovaèa s Javornika

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

383

sve strane! Posebno je dojmljiv pogled na Mati-jeviæ brijeg. Ako se okreneš na jugoistok – po-gled ti seže do Debeljaka i Laktinog vrha, aprema Lici silazi preko šumovitih brda do Paza-rišta.

Vito je na moju žalost sam ugledao tri ko-zoroga pod vrhom, a oni nisu plahi veæ pono-sno prolaze gledajuæi nas iz daljine. Naravno,ostali smo na vrhu puni sat vremena dok naskiša nije otjerala. Sreæom, trajala je kratko.

Silazni put s Goliæa definitivno smo pro-mašili. Umjesto puta, naišli smo na takve strmi-ne prema Štirovaèi da smo sedržali za bukve kao pijanciplota. Opet, trebalo je iæi de-sno od Povaca, tj. izmeðuPovaca i Jasenovice i izbiti naMrkvište, pa je to možda i naj-bolji put za uspon na VelikiGoliæ: krenuti boèno s desnestrane Javornika i ne gubiti navisini. Ali, pamet uvijek stižeprekasno!

Povratak na Mrkvište bioje težak i dug. Na Mrkvištusam sjeo na panjeve porednove planinarske kuæe dok suvrijedni domaæini kosili travumotornim kosilicama. Svakaèast Senjanima! Ipak, ja bih topokosio na ruke, jer mi je tako

draže – uspomena iz djetinj-stva u Lici!

Drugi dan dvojimo se iz-meðu Zeèjaka i Rožanskogvrha. Meni je Zeèjak posebnodrag, a i ostala mi je dvojbakoji je od tri glavna vrha Ze-èjaka najviši. Nažalost nemamvisinomjer, pa za cilj odabi-remo Rožanski vrh. Èini mi seda je sjeveroistoèni vrh najvišii to barem za jednu izohipsuod 25 m, što se vidi i na karti.Ako je tako, onda je Zeèjak, ane Šatorina najviši vrh sred-njeg Velebita. To æu pokušatidokazati, ali drugom prilikom.

Rožanski vrh je vrlo ne-pristupaèan jer nema staze. Morali smo sjeæiklekovinu i probijati se s primorske strane. Sadje put probijen i možete ga potražiti. Na putupreko Alanèiæa natjerali smo pet srna i dva zecau bijeg i to na rubu livade kada se izbije Premu-žiæevom stazom pod Alanèiæ. Ne propustiteprijeæi preko travnate kupole Alanèiæa na putuprema Rožanskom vrhu, pogledi su oduševlja-vajuæi.

Uspon na Rožanski je najlakši s primorskestrane, jer je tu kamenit premda mjestimicestrm. Treba mu se približiti sa strane Alanèiæa

Jedan od bezbrojnih manjih kukova na putu prema Velikom Goliæu

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

Rožanski vrh s Kuka od Matajuše

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

384

i lijevim se bokom popeti kroz klekovinu ikržljavu bukovinu, probiti se u luku iza kame-nih gromada.

Vito je bio više puta na Rožanskom, pa vje-rojatno ima razloga da ga èesto pohodi. S vrhasmo se dovikivali s grupom planinara koji susišli s Premužiæeve staze i odmarali se. Naovome vrhu je ljepše nego na Seravskom vrhu,jer su tu i more i Lisac kao na dlanu! Prstomdodirujemo Rožanske kukove sve do Zavižana.

Na povratku odabiremo petstometarskispust kroz labirint krilatih kukova, kroz bukovušumu koja se stopila sa stijenama. Silazimopreko Struga u Zelengrad, oazu života koji jeovdje bujao prije samo 70 godina, a onda je na-glo prestao. Danas nema ovdje ljudi iako suokolnosti bolje. Zar ne bi bilo lijepo na Vele-

bitu vidjeti ovce i pastire? Èitajuæi Šimu Balenadoznajem da je na Alan dolazilo do 100 obiteljisa 600 ljudi i brojnom stokom. Bilo je živahno.A danas – samo ruševine i pustoš! Bez ljudi pla-nina je pusta.

Sa Zelengrada se umoran uspinjem do Alana,gdje nas planinarka Irena èeka s gulašom. Vitoje vitak i na njemu se ne vidi umor, dok ja sasvojih 100 kila ne mogu više.

Za zadnji dan ostavljam uspon na MaliRajinac iz Lomske dulibe. Na povratku za Za-vižan, nabasao sam pod Pivèevcom po drugi putna tetrijeba. Nagraðujem se žuðenim lièkimpivom na Zavižanu, pozdravljam s planinarimaiz Splita i – put pod kotaèe! Eh, što ne živim uSenju – pitam se na putu do Pule...

Vidik s Rožanskog vrha na Miškulinske torine, Ruševac i u daljini na Rožanske kukove

VIT

OM

IR C

ER

OV

AC

385

Izmeðu dva svjetska rata na podruèju opæineFužine vrlo se dobro razvio turizam. Posto-jala su i dva pansiona, u Fužinama pansion

Kauzlariæ, a u Vratima pansion Peæariæ. Nisu tobili dostatni kapaciteti, pa su mještani iznajmlji-vali sobe za spavanje. Uvijek je bilo ljudi želj-nih posjeæivati kako bližu tako i dalju okolicu.Posebno su bili zanimljivi goranski planinskivrhunci koji su se lijepo vidjeli, kako iz Fužina,tako i iz Vrata. Svi ti vrhunci mogli su se lakoobiæi tijekom jednog dana. Pitanje je bilo kakodoæi na njih jer je postojala samo jedna marka-cija, na Bitoraj, i to u lošem stanju.

Jednoga dana doðe u poštanski ured èovjeksrednjih godina i upita mog oca, upraviteljapošte Fužine, znade li nekoga tko bi ga mogaoodvesti na Viševicu (1428 m).

– Može vas odvesti moj sin, odgovori otac.Njih se dvojica dogovore i ugovorenog

dana na pružnom prijelazu u Vratima èekamnepoznatog èovjeka. Toèno u dogovoreno vri-jeme eto njega. Naoèit muškarac, planinarskiodjeven, s lijepim gojzericama koje su krasileširoke i duge crvene vezice, lijepa crvena kari-rana košulja te naprtnjaèa takoðer u tome de

luxe stilu. Ostadoh zapanjen. To je bio prvi pla-ninar u mome životu tako prikladno i lijepoodjeven i obuven. A ja? Taman sam završio èe-tvrti razred puèke škole, seoski djeèaèiæ u krat-kim hlaèama, košulji i s ðaèkim ruksakom naleðima u kome je bio komad dimljene slanine,kapula, komad kruha i èuturica vode. Na noga-ma veæ dobrano razgažene gojzerice zvanebakandže.

Kratko upoznavanje i mi krenusmo. Gle-dam ja njega, a on mene. Možda je mislio kakoli æe proæi s tim seljaèiæem. Otpoèe me pitati zanazive vrhunaca koji su bili u vidokrugu. Jaodgovaram kao iz puške. Za neke sam znao ivisinu. Zastadosmo na predjelu zvanom Šlitino

kod Hajduèke jame. S toga je predjela vrlo lijepvidik na Fužine i okolicu te na Jelenèiæ i Tuho-biæ u pozadini. Isprièam mu istinit dogaðaj zbogkojeg se jama zove Hajduèka. U nju su krajemXVIII. stoljeæa baèeni okovani razbojnici kojisu uhvaæeni u Probijenoj dragi u blizini Lièa, atadašnji sud u Fužinama osudio ih je na smrtbacanjem u tu jamu.

Daljnji put vodi kolnikom kroz gustu šumuka Lièkim Lazima, a onda treba prijeèiti bespuæem,šumom i košenicama, do ceste Liè – Viševica.Tu sam morao dati podosta odgovora jer mi seèinilo da je moj kolega planinar poèeo sumnjatiu moje poznavanje puta. (Danas od Vrata doViševice vodi cesta kojom mogu prometovati iautobusi).

I tako, u razgovoru, a najviše oko nazivastabala i grmlja, stigosmo i do lugarske kuæe naJavorju. Tu stadosmo, a moj suputnik prvi putaotvori svoj pozamašni ruksak. Izvadi velikuèokoladu s lješnjacima i meni odlomi tri rebra.Smažem ja to kao vuk, a on mi u èašu natoèineki dobar sok. Jasno, moja naprtnjaèa nije ula-zila u igru.

Vrijeme nas je izvanredno služilo i kretanjeje bilo zbilja ugodno, pogotovo gustom šumom,koja nije bila opustošena sjeèom kao danas.

Napili smo se vode na izvoru podno vrhaViševice pa krenusmo na vrhunac. Neposrednopred vrhom otvori se velièanstven vidik dokleoko seže. Oèaran vidikom planinar stade uzuzvik »Velièanstveno!« te se stane okretati, uži-vati u vidicima i svako toliko kaže »velièan-stveno«. Ja stojim pored njega i cvatem što samu cijelosti izvršio vodièki zadatak.

Iz mojih mladenaèkih dana sjeæam se kakosu vidici bili daleki i jasni. Nije bilo sumaglicekoja sada gotovo uvijek zamuæuje obzorje. Toje danak zagaðenju atmosfere.

PLANINARSKE USPOMENEPLANINARSKE USPOMENE

Ja, vodièMiljenko Pavešiæ, Ogulin

386

Prije 30 godina, 1. svibnja 1976., naš danasnažalost veæ pokojni èlan i vodiè u Sekcijidruštvenih izleta HPD »Zagreb-Matica«

(ali aktivan i u drugim sekcijama društva),Vilim Strašek, poveo nas je unajmljenim busomna dvodnevni izlet u Gorski kotar. Cilj je biovrh Viševice (1428 m).

Krenuli smo iz sela Vrata preko željeznièkepruge Zagreb – Rijeka, izmeðu dva kamena bu-robrana zida, vozeæi se cestom koja vodi kaBitoraju i Viševici. Na raskrižju ceste u šumiskrenuli smo desno i nastavili još malo cestompješice, a zatim usponom po padini Viševiceprema vrhu. Markacija je bilo na drveæu i ka-menju kraj puta. Na tlu je još bilo snijega.

Na vrhu je uslijedio zasluženi odmor, uži-vanje u panoramskom vidiku na sve strane i fo-tografiranje. Ponešto i u želudac i za žeð.

Nakon odmora krenuli smo nazad istimprehodanim putom na mjesto gdje nas je kodsnježne hrpe èekao autobus.

Došavši do prenoæišta u Fužinama (Sindi-kalni dom nekog poduzeæa iz Rijeke) smjestilismo se po sobama, osvježili, pa zatim uputili naveèeru u blagovaonicu. Kad smo se porazmje-stili u dvorani, zaèu se povišen glas jedne plani-narke: »Joj, ne vidim onu planinarku nigdje udvorani, a u busu je sjedila uz mene. Ne znamkako se zove, to je vrlo šutljiva i nekako povu-èena osoba!« Naš vodiè Vili naglo je ustao i kre-

PLANINARSKE USPOMENEPLANINARSKE USPOMENE

Kako smo tražili izgubljenu»ovcu« (planinarku S.)

Marijan Wilhelm, Zagreb

Sjedosmo, a on ponovo otvori svoju na-prtnjaèu, izvadi dvije konzerve i jednu pružimeni. Otvorim je, a ono božanstven miris, ookusu da se i ne govori. Slijedili su kolaèi izmeni nikad do tada viðene limene kutije tevoæni sokovi. Za mene je to bilo kao na piru.Ostade moj provijant nedirnut.

Vratismo se istim putem i na željeznièkomprijelazu u Vratima, gdje smo se jutros bili sa-stali, on mi se srdaèno zahvali na voðenju i dademi srebrnjak od 50 dinara! Za mene je to biogolem novac. U to je vrijeme kod nas nadnica iz-nosila 14 dinara.

Eto, tako ja zaradih svoju prvu vodièkuplaæu, davno prije organiziranja vodièke službeu planinarskoj organizaciji. No, nedvojbenoprezadovoljan srebrnjakom, sve sam nekakomislio kako bi bilo da mu vratim srebrnjak, a dami on dade svoje vezice s cipela. Uh, bio bihglavni u selu s crvenim i širokim vezicama namojim razgaženim gojzericama!

Tek mnogo godina poslije postao sam pravivodiè, a jedan od najdojmljivijih vodièkihdoživljaja bilo je ono, u Hrvatskom planinaruveæ opisano voðenje triju skupina NizozemacaKapelskim planinarskim putom.

387

nuo do planinarke koja se oglasila. Poèeo seraspitivati je li nju netko vidio za vrijeme hodai ima li tko o njoj bilo kakvo zapažanje, no nitkood prisutnih nije ništa znao.

Vili je odmah pokrenuo dio planinara i bu-som krenuo natrag. Veæ se mraèilo i oni koji suostali u domu krenuli su u sobe na spavanje. Jasam imao ležaj kraj Vilijevog kreveta, ali uopæenisam mogao zaspati. Vrzmalo mi se nepresta-no u glavi pitanje kuda je ta planinarka i kadaodlutala... kako i zašto.

I tako, zatekavši me u zabrinutom razmi-šljanju s kojekakvim »crnim« primislima, okoponoæi se pojavio Vili i rekao: »Nismo je našli!Nastavljamo ranije ujutro, èim se razdani.«Predložio mi je da krenem sam do Lièa i dauzduž »ulice«, koja iz tog mjesta vodi do padinei šuma Viševice, obiðem sve kuæe i ustanovimje li izgubljena možda sišla šumskom cestom doneke kuæe i tamo ostala spavati.

Vili je odmah rano izjutra nazvao Gorskuslužbu spašavanja i miliciju u Delnicama, te imrekao što se dogodilo. Naišao je svojim automi lugar, pa je i on saznao što se zbilo.

Prema uputi i dogovoru s Vilijem, otišaosam u Liè, obilazio kuæe duž spomenute ulice,ponavljajuæi prièu o izgubljenoj planinarki i pi-tao nije li možda kod njih navratila, no uzalud.

Vili je s ekipom za potragu otišao autobu-som u smjeru gdje smo dan prije zapeli u sni-jegu. S njim su pošli i èlanovi Gorske službespašavanja i milicija. Ja sam nakon »preispita-nog Lièa« ostao èekati na željeznièkoj stanici uFužinama, a tu je bio i lugar sa svojim autom.

Èekajuæi i razgovarajuæi o tom nemilomdogaðaju, najednom se jedan djeèak pojavi kodvrata èekaonice i nekako oklijevajuæi, no ipaknaglašeno, reèe: »Eto, neka žena dolazi!«. Izju-rio sam van i gle! – bila je to »izgubljena ovca«!Uzviknuo sam: »Pa gdje ste bili! Što se dogo-dilo!?« Ona je potiho i »flegmatièno« izgovo-rila nešto ne baš suvislo. U tom èasu sijevne miu glavi da Vili s ekipom »èešlja« šumu i ciojuèerašnji predio ne bi li je našao, jer ujutro naodlasku reèe »danas je moramo naæi živu ili...«A kako da je naðe kad se pojavila u Fužinamana željeznièkoj stanici!

Lugara s autom zamolim da ode u njemupoznati dio Viševice, jer nisam mogao pješice

do tamo stiæi niti sam mogao ostaviti »izgu-bljenu« samu na stanici. U to vrijeme mobitelajoš nije bilo. Lugar se isprva neækao jer da imaposla i slièno, no na moje uvjeravanje (èitaj:jadikovanje) ipak je pošao javiti Viliju da obu-stavi potragu.

Naknadno se jedva uspjelo iz nje izvuæislijed zbivanja: kada je grupa s vrha krenula na-trag k busu na cesti, ona se negdje oko vrhaodvojila od društva (naša pretpostavka: »zbogljudske potrebe«) te došavši natrag na vrh sa»zakašnjenjem«, tamo nije više nikoga zatekla.Umjesto da krene za tragovima odakle smodošli, ona je otišla upravo na suprotnu stanu ipoèela sama lutati. Nastupio je i mrak, ali jesreæom naišla na neku kolibu gdje se, odgur-nuvši jedan prozor, uvukla u kuæu i sjela u kut.Toliko se jedva izvuklo iz nje kod ispitivanja izapitkivanja. Kada se razdanilo, krenula je dalješumskom cesticom i došla u Liè – u ulicu gdjesam je ranije tražio po kuæama. Naravno da jeViliju i svima laknulo, ali se u društvu još dugoo tome razgovaralo.

No, takvih i sliènih se dogaðaja u mojemplaninarskom vijeku zbilo još nekoliko. Svaki biza sebe bio zanimljiv, uzbudljiv, ali i pouèan.

Nije lako biti planinarski vodiè!

Nezaboravni planinarski organizator i vodièVilim Strašek (1914 – 1999)

388

NARUÈITE PLANINARSKI KALENDARZA 2007. GODINU!

Sredinom studenoga iz tiska izlazi atraktivnizidni kalendar HPS-a za 2007. godinu.

Uz motive hrvatskih planina u njemu jeobjavljen pregled svih znaèajnijih akcija u sljedeæoj godini i najnoviji adresarèlanica HPS-a. Format kalendara je 48 × 33,5 cm, a kao i prijašnjih godina,tvrda poštanska omotnica štiti ga odošteæenja na putu do naruèitelja. Autorslika u kalendaru je vrsni planinarskifotograf Tomislav Markoviæ.

Cijena kalendara je 35 kuna, a za narudžbe od 10 i više primjeraka prekoplaninarskih društava odobrava se popustod 20% (u društvu se sastavi popis inarudžbom društva naruèuje se odreðenibroj kalendara, a HPS društvu potomšalje raèun). U narudžbi (telefonskoj, faksom, poštom ili putem e-maila) trebanaglasiti hoæe li se kalendar izravnopreuzeti u Uredu HPS-a ili ga treba slatipoštom, a u tom sluèaju u raèun æe bitiukljuèeni i pripadajuæi poštanski troškovi.

Informacije i narudžbe

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

Kozarèeva 22, 10000 Zagreb

tel./fax 01/48-24-142

tel. 01/48-23-624

e-mail: hps@plsavez.hr

390

KAMO NA IZLETKAMO NA IZLET

Vinorodne gorice u zapadnom dijeluHrvatskog zagorja pružaju jedinstvenugoðaj za planinarenje, pogotovo u jesen.

Vrijedi zato u kratkim crtama podsjetiti na dioonoga što one nude i dati planinarima osnovnepodatke koji mogu biti korisni za planiranjeizleta.

Kostelsko gorje proteže se od Brezovice(581 m) na istoku do Koštrunovog brega (474 m)na zapadu. Dugaèko je oko 15 km, a najpozna-tija planinarska odredišta su brdo Brezovica,Kuna-gora i Cesargradska gora. Na dijelu iz-meðu Kuna-gore i Cesargradske gore popular-ne su toèke još i Veliki Tabor (335 m) te brijegVinagora (407 m). Na zapadnom kraju Kostel-

skoga gorja, ispod Risvice, nalazi se slikovit kla-nac Zelenjak, u kojem je spomenik AntunuMihanoviæu i pjesmi »Horvatska domovina«(danas »Lijepa naša domovino«). Ljubav i brigaprema Kostelskom gorju povezuje PD »Brezo-vica« iz Petrovskog, HPD »Kuna-gora« iz Pre-grade i HPD »Cesargrad« iz Klanjca.

Do planinarske kuæe na Kuna-gori orijen-tacija je laka jer se kuæa nalazi iznad same Pre-grade i dobro je uoèljiva.

Po Kuna-gori vodi nekoliko laganih stazakojima se bez velikih uspona stiže do željenihciljeva. Kuna-goru zahvaæaju trase Zagorskogplaninarskog puta i nekadašnjeg Štajersko-za-gorskog kružnog puta.

Na Kostelsko gorje!Stjepan Novaèko, Pregrada

Pregrada i planinarska kuæa na Kuna-gori

391

Zapoènete li izlet od željeznièke stanice uÐurmancu, markiranom stazom možete lakodoæi na Brezovicu, na kojoj su planinari izPetrovskog nedavno dovršili novu planinarskukuæu »Aèkova hiža«. Želite li izlet povezati sposjetom Kuna-gori, produžite prema Prigorjukraj vrha Ravnice (561 m) i slijedite markacijupreko Plemenšæine vinorodnim brežuljcima sati petnaest minuta do Kostela i crkve sv. Marka.Odatle je do ruševine Kostel-grada (405 m)samo 15 minuta uspona. Uzdužni put po Ko-stelskom gorju nastavlja se mimo klijeti do vrhaKuna-gore (522 m), na kojem su upisna kutijai žig. Samo 200 metara južnije je livada Bukov-ski breg, s koje se pruža lijep vidik na zagorskohumlje. Vrlo brzo stiže se zatim i do planinar-ske kuæe »Kuna-gora«.

U kuæi se možete odmoriti, okrijepiti i popotrebi prenoæiti. Do nje se može doæi i auto-mobilom iz središta Pregrade tako da krenetejedan kilometar prema Desiniæu (Tuðinovbreg), skrenete desno pa se cestom koja je dje-lomièno asfaltirana uputite ispod kapele sv.Leonarda 2,5 km do planinarske kuæe.

Od kuæe postoji zanimljiv nastavak putaprema Vinagori i Velikom Taboru, koji se rijetkoobilazi, no èlanovi HPD-a »Kuna-gora« moguzainteresiranim planinarima pružiti svoje vod-stvo. Od planinarske kuæe na Kuna-gori doVinagore može se stiæi za dva sata hoda. Žigvrha Vinagore je u mjesnoj gostionici.

Taj dio Zagorja nadaleko je poznat kaodobar vinorodni kraj, a sama Vinagora poznataje po župnoj crkvi obzidanoj poput tvrðave.Ona se nalazi na samom vrhu brijega i jedna jeod najviših i najslikovitijih crkvi u Zagorju. OdVinagore se za daljnjih pola sata makadamomstiže do Žolekovog brega (499 m), odakle seotvara prekrasan vidik do Alpa, Boèa i Donaèkegore u Sloveniji. Put se može produžiti i daljeprema Velikom Taboru (335 m) i izlet završitiu Desiniæu, odakle postoje stalne autobusneveze za Tuheljske Toplice i Zagreb.

Doðete li u Kostelsko gorje, zasigurno æetebiti zadovoljni viðenim i doživljenim. Premdato nije osobito visoko gorje, lijepo je i pogodnoza sve vrste izleta, od lakih šetnji pa do dugaèkihuzdužnih tura.

Planinarska kuæa »Kuna-gora«

Ruševina Kostelgrada

Svetište na vrhu Vinagore

Posljednjih smo godina svjedoci pravemale planinarske invazije na Crnopac.Prije slabo poznato planinsko podruèje,

koje je od ostalog dijela Velebita »odvojeno«prezidskom cestom Obrovac – Graèac, dobiloje mrežu planinarskih putova i sklonište, kojesu izgradili vrijedni zadarski planinari na èelusa Slavkom Tomerlinom. Uz mnogo napora, stvo-reni su tako uvjeti za duži boravak planinara.

Planinarima koji svoje staze provlaèe krozlabirinte kukova i šumovite ponikve malo jeznano da se malo istoènije od markiranih stazaveæ gotovo stotinu godina dogaða druga, »pod-zemna invazija«.

Cijela je prièa zapoèela 1913. godine iz-gradnjom dionice željeznièke pruge od Graèacado Knina. Tom prilikom ing. Turkalj pronalazidvije velike špilje koje narod ispoèetka po njemu

392

SPELEOLOGIJASPELEOLOGIJA

Kroz Kitu Gaæešinu usredište CrnopcaIstraživanje podzemlja jugoistoènog Velebita

Teo Barišiæ, Šibenik

naziva Turkaljevim špiljama. Špilje su poslijeturistièki ureðene i nama su danas poznatijepod nazivom Cerovaèke špilje. Ona duža, Donja,i dandanas nalazi se na popisu deset najduljihšpilja u Hrvatskoj.

Od 1978. godine do poèetka Domovinskograta Crnopac sustavno istražuju planinari-spe-leolozi iz SO HPD »Željeznièar« iz Zagreba.Pronašli su niz dubokih jama na podruèju cije-log masiva Crnopca. Godine 1988. pronaðenaje i istražena jama Burinka (–290 m) s velikompodzemnom dvoranom i jama Munižaba (–448 m),duga 2300 metara. Istraživanja je tada vodioing. Ozren Lukiæ – Luka. On je poginuo naVelebitu kao hrvatski branitelj i po njemu jeposlije najdublja hrvatska jama nazvana Luki-nom jamom.

Nakon rata, SO HPD »Željeznièar« nasta-vio je sa sustavnim istraživanjima. Do ljeta2006. godine istražili su ukupno 150 speleo-loških objekata, meðu kojima i jame Michelan-gelo (–256 m) i Alibabinu jamu (–212 m).Speleolozi su pritom mnogo pomogli zadarskimplaninarima u prijenosu graðe za sklonište i tra-siranju putova kroz Crnopac.

Godine 2001. èlanovi SO PDS »Velebit« izZagreba prilikom posjeta jami Munižabi alpi-

393

Ozren Lukiæ pred ulazom u jamu Munižabu 1990. godine

TEO

BA

RIŠ

IÆ

Iza Vrata percepcije na dubini od 100 metara pronaðena je cijela nova etaža

joso

gra

cin

nistièkim tehnikama prolaze jedan uzlaznikanal i veæ iste godine istražuju novih 1000 mkanala. U godinama koje slijede i dalje muko-trpnim tehnièkim penjanjem pronalaze novedijelove jame. Iako je službena duljina Muni-žabe 3700 m, istraženo je još nekih 1300 metarakanala, no nacrt je još u izradi pa se ne možepouzdano reæi koliko je jama toèno duga.

Prilikom jednog istraživanja 2004. godinevelebitašima se pridružila manja skupina šiben-skih speleologa iz SO HPK »Sveti Mihovil«,koji su pri dolasku skrenuli s prilaznog puta i u

traženju kraæeg puta za povratak naišli na novujamu. Jama je po najvišem vrhu cjeline u kojojse nalazi nazvana Kita Gaæešina. Veæ iste godinešibenski su se speleolozi klesanjem i kopanjemprobili do dubine od 288 metara i popeli u noviprostrani kanal.

Sljedeæeg ljeta jama je dosegla duljinu od1500 m, a tijekom zime 2005./6. šibenskim su sespeleolozima prikljuèili mosoraši, a potom ivelebitaši. Krajem travnja pred ulazom se oku-pilo 30 speleologa iz 7 speleoloških udruga (SOHPK »Sveti Mihovil«, SO PDS »Velebit«, SO

394

HPD »Mosor«, SO HPD »Željeznièar«, SU»Estavela«, SO PD »Profunda« i SU »Spelunka«),no jer se nije moglo proæi kroz uzak vertikalniprolaz, kroz koji je pljuštala voda nastala ota-panjem velikih kolièina snijega, istraženo jenovih 500 metara u gornjoj etaži. Poèetkom li-pnja u jami je održana godišnja državna vježbaspeleospašavanja HGSS-a, a potom je uslijedilajoš jedna istraživaèka akcija u kojoj je prona-ðeno novih 1278 metara kanala i dosegnutadubina od 465 metara. Tijekom ovoga kolovozasedam šibenskih speleologa, uz materijalnu pot-poru Komisije za speleologiju HPS-a i svihnavedenih speleoloških udruga, meðu kojima idvojica šesnaestogodišnjaka, pronašli su ukrajnjim dijelovima jame na dubini od 350metara i topografski snimili novih 731 metarakanala te je jama Kita Gaæešina time dosegladuljinu od 4809 metara. S tom duljinom ona jesada na 6. mjestu u popisu najduljih hrvatskihšpilja, a ujedno je najdulja i najdublja jama upodruèju Crnopca.

Istraživanje jame Kite Gaæešine postaje sveteže i zahtjevnije. U speleološkim objektimatakvih dimenzija i morfologije užeta se moraju

Prosinac 2005. – Šibenski speleolozi prije ulaskau jamu Kitu Gaæešinu

JOS

O G

RA

CIN

Pred Meduzom

JOS

O G

RA

CIN

395

ostavljati na svim vertikalnim i za sigurnost kri-tiènim dijelovima, pa se u njih postupno ugra-ðuju stotine metara užeta, karabinera i ploèica,a time se osiromašuje oprema speleoloških od-sjeka i udruga. Baš kao i u jami Munižabi, ujami je potrebno postavljati dubinske bivke ukojima speleolozi borave više dana i iz njih sesvakodnevno upuæuju u istraživanje. Po zavr-šetku »radnog dana« ekipe se okupljaju i uztoplu juhu i poneki drugi specijalitet skuhan naplinskim kuhalima, druže prije nego što se za-

vuku u tople vreæe za spavanje, što ovim istraži-vanjima daje posebnu draž.

Uèinkovitosti posljednjih speleoloških istra-živanja središnjeg dijela Crnopca uvelike jepridonijela novoizraðena šumska cesta, èiji jezavršetak blizu ulaza u jamu Kitu Gaæešinu, alije ta cesta ujedno dovela drvosjeèe i drvokra-dice i tako pretegnula jezièac na vagi u vjekov-noj borbi šume i nezaustavljivog procesa okrša-vanja, koji je posebno izražen na ovom podruèju.Mi speleolozi smo nažalost svjedoci nestankaguste šume oko izvora Vodice, koja je sadapretvorena u livadu, što se vidi èak iz Graèaca.Jednoga æemo dana izmisliti neke nove Mleèa-ne koji su nam posjekli šumu.

Kao što se vidi iz priloženih zemljovida, navrlo malom podruèju od samo nekoliko kva-dratnih kilometara nalaze se tri od deset naj-duljih špilja Hrvatske te stotinjak poznatihsrednje i manjih speleoloških objekata. U slivurijeke Zrmanje, kojem gravitiraju speleološkepojave Crnopca, znaèajna su posebno novaspeleoronilaèka istraživanja, za kojih su prona-ðeni novi kilometri podzemnih kanala. Buduæ-nost i zajednièki napori svih hrvatskih speleo-loga pokazat æe krije li im se pod nogama neštoveæe od svega poznatog u Lijepoj Našoj.

Literaturaq Lukiæ, O. (1988.): Jama Burinka na Crnopcu u

Velebitu, Naše planine 9–10q Lukiæ, O. (1991.): Speleološka istraživanja Crnop-

ca na Velebitu. Speleolog, 36/37, str. 14–26q Kuhta, M. (2003.): Rezultati novijih speleoloških

istraživanja na Crnopcu, Speleolog 2000.–2001.,str. 36–44

q Borovec, M. i Dado, R. (2004.): Jama Michelangeloi posljednja istraživanja Crnopca, SubterraneaCroatica 2, str. 23–26

q Tomerlin, S. (2004.): Mreža planinarskih putovana Crnopcu, Hrvatski planinar 96, str. 146–147

q Borovec, M. (2005.): Alibabina jama na Crnopcu,Speleolog 2004, str. 18–22

q Barišiæ, T. (2005.): Kuda ide Kita Gaæešina, Sub-terranea Croatica 4, str. 3–8, Karlovac

q Barišiæ T. (2005.): Speleološki logor Kita Gaæešinakolovoz 2005, Subterranea Croatica 5, str. 46–47,Karlovac

396

Detalj s istraživanja èlanova SO HPD »Željeznièar«u podruèju Crnopca (silazak u jamu Joplin)

IGO

R J

IRK

AL

397

Osvojiti Triglav, najviši vrh Slovenije,želja je gotovo svakog našeg planinarakoji upozna ljepotu Alpa. Meðutim,

nakon toga, planinari obièno požele upoznati iteže i više vrhove, kojima obiluje nama ne bašdaleka Austrija, ili nešto dalja sjeverozapadnaItalija. Nakon Gross Hafnera i Ankogela, za nasje ove godine došao na red Petzeck (3283 m),najviši vrh Schobergruppe s kojega je fanta-stièan razgled na èitave Visoke Ture, a posebnose lijepo vidi znameniti Grossglockner (3798 m),najviši vrh Austrije.

Zbog višesatne vožnje do Lienza prekoSpittala te Hochgrossglocknerstrassom do do-line Wangenitztal, na put smo morali krenutivrlo rano, kako bismo stigli još istoga dana doWangenitzseehutte na 2508 metara. Iz dolinese, s nekih 930 m, treba najprije uspeti do domai jezera na kojem se on nalazi, no taj uspon jelijep jer se prolazi kroz uredna naselja s okuæni-cama punim cvijeæa i najraznovrsnijih strojeva,a s puta se nižu prekrasni vidici na sunèanuzelenu dolinu i okolna brda. Za uspon cestomi njezinim kraticama do parkirališta na 1368metara treba sat i pol do dva.

Odatle put vodi zelenom dolinom okruže-nom surovim liticama, najprije kroz pašnjake išumu, a zatim uz bistre i brze vodotoke i slapovekoji se slijevaju sa svih strana. Za taj dio usponatreba bržim hodaèima bar tri i pol sata, a dru-gima 5, pa i 6 sati. Nas je zadnjih sat vremenaprala još i slaba kiša, koja je hodanje po glatkomkamenju èinila opasnijim i neugodnijim.

Kad smo se konaèno našli u domu uz pre-krasno gorsko jezero i kad smo odgledali zala-zak sunca, lako smo zaspali u ugodnom i dobroopskrbljenom, ali i dobro posjeæenom domu.

Drugi dan krenuli smo prema vrhu rano.Put najprije vodi gotovo ravno oko brda da bi

se zatim poèeo naglo dizati preko nekoliko gre-bena prema vrhovima, opet uz potoke i pašnja-ke na kojima veæ od rana jutra pasu ovce.

Na nekim dijelovima treba iæi i preko sni-jega, dok se konaèno ne ukaže u daljini križ. Dabi se stiglo do vrha treba još prijeæi ledenjak ipopeti se blagom uzvisinom. Za sve skupa trebaoko tri sata, ali je prednost da staza nije pose-bno zahtjevna ni opasna. Sajle su na samo jed-nom mjestu, a ni ono nije posebno problema-tièno.

Pratilo nas je vrijeme kakvo se samo pože-ljeti može, vrlo vedro i bistro. Samo je nekoliko

ALPSKI IZLETALPSKI IZLET

Ruksaci veliki i mali na leðima planinara

DR

AG

UTI

N K

OLA

C

Na vrh PetzeckaDragutin Kolac, Èakovec

398

bijelih oblaka nadvisivalo Grossglockner, kojise èinio blizak kao da ga se može dohvatitirukom. Pogled s vrha klizi po brojnim nižim

vrhovima i snježnim ledenjacima, a buduæi daje vrijeme bilo lijepo mogli su se èak golimokom vidjeti penjaèi na usponu prema najvišemvrhu Austrije.

Nakon kratkog zadržavanja, slikanja, krš-tenja i osvježenja uputili smo se nizbrdo istimputom do doma, a odatle, opet nakon kratkogodmora, predaha i okrjepe, natrag u dolinu.Tamo nas je opet pozdravila tiha kratkotrajnakiša koja nikome nije pokvarila izvanredandoživljaj.

Iako sam uspon nije bio posebno zahtjevanni težak, ipak za njega treba dosta kondicije, jerèovjek treba biti u stanju hodati deset, pamožda i više sati u jednom danu. Meðutim, kodnekih penjaèa želja da se prijeðe »magièna gra-nica« od tri tisuæe metara èesto je jaèa od snageu nogama, pa to zna biti problem.

Za one koji su veæ stekli kondiciju na rani-jim izletima u Alpe, uspon nije bio osobitotežak, a oni koji su procijenili da je to za njihpreviše na vrijeme su odustali od uspona na vrh.Oni treæi, koji su mislili da to za njih nije pro-blem, su dakako pretjerali. Kako bi se izbjeglemoguæe nevolje za sve èlanove grupe, takvimabi vodièi svakako uoèi izleta trebali skrenutipozornost da neki usponi nisu za njih, ako toveæ sami nisu u stanju uvidjeti. Svakako je boljetakvim pojedincima skratiti rutu ili ih zamolitida niti ne kreæu na teže planinarske uspone.

Na ledenjaku

DR

AG

UTI

N K

OLA

C

Èakoveèki planinari, èlanovi HPD »Meðimurje« na Petzecku

DR

AG

UTI

N K

OLA

C

SIGURNOST PLANINARENJASIGURNOST PLANINARENJA

Bliži se zimska sezona planinarenja paæemo ovaj put reæi nekoliko rijeèi o opa-snosti od zatrpavanja snježnim lavinama.

Od lavina u pravilu najèešæe stradaju planinari,skijaši, snowboarderi, èlanovi alpinistièkih klu-bova, spasilaèkih organizacija i alpski vodièi.Prema službenim statistikama u razdoblju od1981. do 1998. godine u 17 zemalja èlanica me-ðunarodne asocijacije za gorsko spašavanje(IKAR) u lavinama je poginulo 146 planinara iskijaša. Broj lavina s velikom materijalnom šte-tom, uništenim naseljima i prometnicama utom je razdoblju znaèajno smanjen u odnosu naprijašnje, zahvaljujuæi i izgradnji zaštitnih pre-preka.

Posljednjih je godina stradalo nekolikohrvatskih planinara i alpinista u alpskim po-druèjima, pa nije naodmet reæi nekoliko rijeèio naèinu spašavanja stradalih u lavinama i opreventivnim mjerama.

Smrtnost (mortalitet) onih koje je lavinasamo zahvatila iznosi 23%, dok je smrtnost pot-puno zatrpanih 52%, a djelomièno zatrpanih4%. O potpunom zatrpavanju lavinom govo-rimo kada su glava i grudni koš pod snijegom.Dakle, posve je jasno da mjere koje smanjujupotpuno zatrpavanje znaèajno smanjuju smrt-nost.

Kod potpuno zatrpanih vjerojatnost preži-vljavanja u prvih 18 minuta iznosi 91%. U tomvremenu 9% zatrpanih ipak umre od posljedicateših ozljeda. U vremenu od 18. do 35. minutevjerojatnost preživljavanja naglo pada na 34%.U tom vremenu umiru svi koji nemaju zraèniprostor ispred lica. Mehanizam smrti je gušenje– tako umire 60% potpuno zatrpanih. Nakon35. minute mogu preživjeti samo oni koji imajuzraèni prostor oko usta i nosa.

Osobe koje su zatrpane lavinom u graðenimobjektima imaju veæu vjerojatnost preživlja-

399

Ozljede u lavinamapripremio: dr. Dario Švajda, Požega

Lavina na Annapurni I

DA

RK

O B

ER

LJA

K

vanja, jer u prostoru u kojem su zatrpani imadovoljno zraka ili postoji zraèna komunikacijas površinom. Najdulje preživljavanje potpunozatrpanog èovjeka na otvorenom zabilježeno jeu Italiji 1964. godine (Macugnaga, 44 sata), a uzidanom objektu u Austriji (Heiligenblut) 1951.godine gdje je èovjek preživio 13 dana.

SpašavanjeKod spašavanja iz lavina postoje dva vre-

menska razdoblja:1. Prvih 15 minuta. U tom su razdoblju svi

koji nisu stradali od fizièkih ozljeda pre-živjeli lavinu. Zato oni koji nisu zatrpanimoraju svim raspoloživim sredstvima tražitizatrpane i što brže ih otkopati. U tim je tre-nucima važna svaka sekunda. Brzo iskapanjei reanimacija imaju prednost, kako bi sesprijeèilo gušenje koje prijeti zatrpanima.

2. Nakon 15 minuta tehnika spašavanja jenešto drugaèija i najbolje je da spašavanje or-ganizira gorska služba spašavanja. Objek-tivno, uz najbolju organizaciju takvo spaša-vanje može poèeti tek nakon 90 minuta. Tovrijeme pod snijegom mogu, meðutim,preživjeti samo oni koji imaju zraèni pro-stor za disanje. Ako iskapanje potraje dulje,minute gube važnost, a težište treba dati naoprezno iskopavanje, pažljiv transport iprimjerenu terapiju hipotermije.

SamospašavanjeU mnogim se èlancima skijašima preporu-

èuje izbjeæi lavinu spustom skijama ispred lavi-ne, a ako to nije moguæe, preporuka je oslobo-diti se skija i štapova te plivati u lavini. U sluèajupotpunog zatrpavanja, prije prestanka lavinetreba se zguriti i postaviti ruke ispred lica. Unekim anketama preživjelih zabilježeno je da seprije nego je lavina stala 18% skijaša oslobodiloskija, a skija i štapova uspjelo se osloboditisamo 8% preživjelih. Plivati je bilo u stanju oko46% preživjelih, a 50% je moglo za trajanjalavine postaviti ruke ispred lica i na taj si naèinosigurati zraèni prostor za disanje.

Oni koji nisu zahvaæeni lavinom moraju uprvih 15 minuta pokušati pronaæi i iskopati za-trpane. Znamo li da je za pronalaženje zatrpa-nog elektronskim ureðajem potrebno oko 3–5

minuta i da nam za kopanje lopatom zatrpanogna dubini od jednog metra ostaje samo 10 minuta,lako je zakljuèiti da je ovakav naèin spašavanjaogranièen. Zbog toga se tijekom spašavanjamoramo pridržavati sljedeæih pravila:

– ako je moguæe, oznaèiti mjesto nestankaosobe u lavini

– pozvati spasilaèku službu mobitelom– tražiti i otkopavati svim raspoloživim ljud-

stvom najmanje 15 minuta (napomena:u prvih 15 minuta svi sudjeluju u spa-šavanju, nakon toga se nekoga šalje popomoæ ako mobitel nije dostupan)

– pretraživati elektronskim ureðajem uzistovremeno osluškivanje i gledanje

– kada otkrijemo položaj zatrpanoga, dubi-nu odredimo sondom, a sondu ostavimokao marker

– kopati svim raspoloživim lopatama, ali neizravno odozgo veæ postranièno

– kada se pojavi dio tijela, brzo rukama uztijelo iskopati kanal za svježi zrak.

Nužna oprema za kretanje podruèjem izloženom lavinama

Postoji nekoliko mjera koje mogu poveæatiizglede za preživljavanje. Vrijedno je sve štomože smanjiti dubinu zatrpavanja, skratiti po-tragu i produljiti vrijeme preživljavanja pot-puno zatrpanih.

Ako je stradali samo djelomièno zatrpan la-vinom, onda je njegovo pronalaženje u lavini vi-zualno i vrlo brzo, a iskopavanje uèinkovito.Svaka mjera koja smanjuje potpuno zatrpa-vanje smanjuje smrtnu opasnost.

Korisna je oprema u tom sluèaju zraèni balonza lavine (airbag). U upotrebi je od 1991. godine,integriran je u ruksak, a napuhuje se iz ampulepotezanjem ruèice. Ampula sadrži mješavinudušika i zraka. Volumen balona je 150 litara.Balon zbog fizikalnog efekta inverzne segregacije(velika tijela se zadržavaju na površini) smanjujedubinu na kojoj je unesreæeni zatrpan. U razdo-blju od 1991. do 2003. godine zabilježena su 62sluèaja onih koji su se našli u lavini s airbagom.Od toga je broja èak 60 unesreæenih preživjelo.Korištenjem balona vjerojatnost potpunog zatr-pavanja pada s 39% na 16,1%, a smrtnost s 23%na 3,2%.

400

Kada je netko potpuno zatrpan, potragu ra-dimo na nekoliko naèina: tehnièkim ureðajima,lavinskim psima i sondiranjem terena. Upo-treba tehnièke opreme poboljšala je izglede zapreživljavanje, ali ne onoliko koliko se od njeoèekivalo. Tehnièki ureðaj za potragu ima smi-sla jedino ako ga upotrijebe neozlijeðeni sudio-nici, a uz to podrazumijeva prethodno upozna-vanje i vježbanje rukovanja ureðajem. Velika suoèekivanja od digitalnih aparata, koji æe otkritizatrpanog mnogo prije i toènije.

Vrijeme preživljavanja potpuno zatrpanihmože se produžiti avalungom. Razvijen je uAmerici i sastoji se od èvrste veste ili je naèinjenod sustava traka koje se prièvrste na grudni koš.U sluèaju lavine skijaš mora u usta staviti ko-nektor i zadržati ga u ustima dok traje lavina.Preko konektora udišemo zrak, a preko jedno-smjernog ventila izdišemo. Tako postižemostvaranje umjetnog zraènog prostora, a prekojednosmjernog ventila sprjeèavamo ponovnoudisanje ugljiènog dioksida. U 33 provedenatesta ureðaj je omoguæio preživljavanje u lavinido sat vremena. Zabilježena su dva preživlja-

vanja osoba koje su imale takvu vestu (Aljaska,2000. i Chamonix, 2001.).

Do sada još IKAR nije preporuèio kori-štenje toga proizvoda. Naime, nije baš sigurnoje li osoba koja nosi vestu u trenutku nastankalavine u stanju staviti konektor u usta. Nedosta-tak sustava je i èinjenica da kupovinom ne sma-njujemo rizike koji prate zatrpane osobe, a pra-vovremeno iskopavanje ne jamèi uspjeh jer jeproduljeno vrijeme preživljavanja.

PreventivaPrije polaska u planine uputno je informi-

rati se o podruèjima u kojima postoji opasnostod lavina i o stupnjevima opasnosti od lavine.Svakako treba poštovati usmena i pisana upo-zorenja. Ako postoji opasnost, treba svakakoodustati od planiranog pohoda.

Prilikom kretanja visokim planinama sva-kako trebamo nositi ruksak sa zraènim balonom,lavinskom sondom, lopatom i elektronskimureðajem za potragu koji, naravno, mora bitiukljuèen.

401

Lijepi zasniježeni tereni izazov su za planinarenje, ali treba raèunati na lavine (Gurla Mandata u indijskoj Himalaji)

DA

RK

O B

ER

LJA

K

402

Vijest o smrti Darka Matiæa ražalostila je plani-nare, alpiniste i pripadnike Hrvatske gorske službe spa-šavanja. Roðen je 7. ožujka 1948. godine u Banja Luci,a umro je nekoliko dana pošto je navršio tek 58 godina.

Darkov aktivni život bio je usko vezan uz Plani-narsko društvo Sveuèilišta »Velebit«. Buduæi da jerano ostao bez roditelja, našao je novi dom upravo uzagrebaèkoj Dugoj – Radiæevoj ulici, toèno nasuprotprostorija »Velebita«, koje su èesto bile njegovo odre-dište. Nakon završene srednje tehnièke škole zaposliose u tadašnjem poduzeæu »Hidroelektra«. U to jevrijeme, 1970. godine, u sijeènju mjesecu bio primljenza pripravnika u Gorsku službu spašavanja, StanicuZagreb, a veæ je sljedeæe godine postao gorski spaša-vatelj. Tada je promijenio radno mjesto te poèeo ra-diti u konstruktorskom birou tvornice generatora»Rade Konèar«. Na tome poslu nije se dugo zadržaojer ga je tvornica uputila u svoju dvogodišnju višuškolu, nakon koje se još doškolovao na ekonomskomfakultetu. Daljnji profesionalni put vodio je pokojnogDarka u automobilsku zastupnièku tvrtku u kojoj jebio uspješan i koju je morao napustiti tek zbog uzna-predovale bolesti.

Planinarski život Darka Matiæa bio je bogat iraznovrstan. Uspješno se bavio orijentacijskim spor-tom, ekipnim i pojedinaènim. Mentor mu je bio doajenorijentacijskog sporta, pokojni Neðo Jakiæ. Darko jeorijentacist s najduljim stažem, praktièno bez prekida

od 1962. do 2004. godine. Godine 2002. primio ježivotnu nagradu Komisije za orijentaciju Hrvatskogplaninarskog saveza.

Kao aktivni èlan alpinistièkog odsjeka PDS»Velebit« ispenjao je nekoliko lijepih prvenstvenihsmjerova: Varijantu Omladinskog smjera na Kleku1969. godine s Borislavom Alerajom, Smjer za našebivše djevojke i Ranozoreæi smjer u kuku Tisa u Pa-klenici 1971. godine, s Krešom Sirovcem. Mnogo sebavio turnim skijanjem, skijaškim spustovima, ski-de-scentom, od kojih je poznat onaj u stijeni Bistriškešpice. Okušao se i u zanimljivim ekstremnim skija-njima po siparima i travi. Cijeli svoj planinarski životproživio je u PDS »Velebit«, od keberske sekcije joškao dijete, do seniorske sekcije PDS »Velebit« po-sljednjih godina.

U stanici GSS Zagreb organizirao je brojna ski-janja. Više godina obavljao je dužnost oružara stanice.Matiæ je bio jedini hrvatski predstavnik na osiguranjuZimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. Njegovoslužbeno odijelo nalazi se danas u alpinistièkom mu-zeju u Ogulinu. Najviše je vremena proveo dežurajuæii pružajuæi pomoæ ozlijeðenim skijašima na sljemen-skom skijalištu na Medvednici i mogao bi ponijeti na-ziv dobrog duha Sljemena. Za svoje zasluge u GSS-uprimio je poèasnu srebrnu znaèku 1990. i zlatnuznaèku priznanja ove, 2006. godine.

Ismet Baljiæ i Borislav Aleraj

DARKO MATIÆ (1948. – 2006.)

VELEBITEN br. 43PDS »Velebit«nakon duže stanke izdalo je novi

broj svojeg glasila, na 72 stranice, sa svim prilozima uboji. Kao i u prethodnim brojevima veæina priloga po-sveæena je speleologiji, ali ima èlanaka i o drugim dje-latnostima. Novi urednik je Andrej Stroj.

Uvodni èlanci posveæeni su speleološkoj ekspedi-ciji »Velebit 2005«. Najdublja istražena jama je jamaVelebita (–941 m), a slijede jama Sbardella (–247 m)i jama PT7 (-118,5 m). Iduæi je èlanak o istraživanjujame Nevidna voda (–415 m + ?) na Kamešnici te èla-nak o nastavku istraživanja Debeljaèe u Lici (sadašnjadužina 908 m). Nekoliko je èlanaka posveæeno ekspe-

diciji èlanova SOV na Kubu koncem 2004. i poèetkom2005. U nastavku su kratki èlanci o sudjelovanju èla-nova SOV u speleološkoj ekspdiciji »El Ocote 2005«u Meksiko, sudjelovanje na speleološkom logoru uBiH (istražena jama Bezdanica, duboka 108 m), kaoi sudjelovanje na godišnjem meðunarodnom skupuspeleologa u Italiji. Tu su i èlanci o planinarskomusponu na Sveto brdo na Velebitu, o odnosu zaposle-nog èovjeka i prirode, o obavljanju velike nužde u pri-rodi (humoristièki), o nostalgiji za aktivnim èlanstvomu »Velebitu«, o peripetijama dolaska na Zavižen bi-ciklom te o velebitaškoj pjesmi »Zakiænicom lutam«.

Vlado Božiæ

403

ODRŽANO VIJEÆE STANICA HGSS-aDana 8. listopada u Gospiæu je održano izborno

Vijeæe stanica, što je najviši skup Hrvatske gorskeslužbe spašavanja. Na Vijeæu su se okupili predstav-nici svih 15 stanica HGSS-a, te prema novom Zakonuo HGSS-u donijeli novi Statut svoje Službe.

Za proèelnika službe ponovno je izabran VinkoPrizmiæ. Izabran je i novi – stari Izvršni odbor, jernjihov zapoèeti posao, unatoè znaèajnim rezultatimanije još dovršen. U IO HGSS su izabrani Ivan Host(doproèelnik), Darko Berljak (tajnik), dr. sc. DarkoBakšiæ (Komisija za speleospašavanje), Dubravko Bu-tala (Komisija za školovanje kadrova), dr. sc. HrvojeDujmiæ (Komisija za informiranje i analitiku), dr. Da-rio Švajda (Medicinska komisija), Frane Bebiæ (Komi-sija za potrage i lavine), Srðan Vrsaloviæ (Komisija zahelikoptersko spašavanje), Branko Šeparoviæ (Komi-sija za sigurnost na ureðenim skijalištima), te èlanoviVladimir Novak, Antun Filipèiæ i Vlado Radej.

U prethodnom mandatnom razdoblju temeljnezadaæe Izvršnog odbora bile su pozicioniranje Službeu sustavu zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj iostvarivanje najboljih moguæih društvenih uvjeta zasigurno i uèinkovito djelovanje, kao i organizacijska itehnièka transformacija HGSS-a u suvremenu službupo uzoru na najkvalitetnije gorske službe spašavanjau svijetu. U oba ova pravca uèinjen je veliki odmak,ali pred HGSS-om je još uvijek dug put. Naime, pro-ces konfiguriranja nacionalnog sustava zaštite i spaša-vanja u RH još traje. u èemu HGSS mora i nadaljeimati i jasnu viziju i aktivan pristup, dok u organiza-cijskom, materijalnom i kadrovskom smislu još punotoga moramo uèiniti.

Vijeæe stanica donijelo je i novi Program razvojaHGSS-a za razdoblje od 2006. do 2010. u kojem se po-sebno daje naglasak na preventivu, a ne samo na spa-šavanje i umanjenje posljedica raznih nesreæa. OvimProgramom æe se smišljenom kontrolom i pripremomprostora, edukacijom turistièkih i drugih kadrova,upozorenima i kvalitetnim zemljovidima aktivno pro-jektirati sigurnost na podruèjima izvan gradova i jav-nih prometnica. Naravno, Program sadrži i bolju pri-premu, razvoj infrastrukture, uvoðenje novih resursai tehnologija, aktivno sudjelovanje u kreiranju heli-kopterske službe i niz drugih aktivnosti kojima bi sesmanjio broj nesreæa, a još više uveæala i do sada za-vidna razina uèinkovitosti Službe. Jedan od najva-žnijih preduvjeta za realiziranje ovakvog programatemelji se na oèuvanju tradicionalnog ustroja gorskogspašavanja u Hrvatskoj i neodvojivosti HGSS-a i pla-ninarske organizacije. Interes planinarske organiza-cije je imati kvalitetni GSS, a kvalitetni GSS nije mo-guæ bez razvijene nacionalne planinarske organizacijei njezinih kadrova. Zato je i Zakonom o HGSS-u iStatutom HGSS-a ta neraskidiva veza osnažena, takoda HGSS kao krovna organizacija i sve njezine stanicemoraju biti uèlanjene u HPS, kao što svi pripadniciHGSS-a moraju biti èlanovi neke od planinarskihudruga èlanica HPS-a.

Na Vijeæu su se podnosila izvješæa sveukupnogdjelovanja Službe u protekle èetiri godine. Prihvaæenasu izvješæa proèelnika svih stanica, proèelnika svihosam struènih komisija i drugih tijela Službe. Pri dono-šenju odluka i glasovanju iskazano je zavidno jedin-stvo Službe, što je dobar preduvjet buduæe uèinkovi-tosti. Vinko Prizmiæ

404

Veæ trinaestu godinu zaredom Središnjica EKOpatrola Komisije za zaštitu prirode HPS-a organizi-rala je povodom Svjetskog dana Èistih planina 26.rujna èišæenje staza i vodotoka Medvednice. Akcija jeodržana u suradnji s CKO »Susedgrad« i Javnomustanovom Park prirode Medvednica.

Glavna akcija održana je u subotu 23. rujna naputovima koji prema Sljemenu vode iz Graèana i Še-stina, a završetak akcije bio je u planinarskom domu»Ivan Paèkovski« na Puntijarki. Tamo je bio prireðenplaninarski ruèak i zabavne igre za sudionike akcije.

Vrijeme nam je bilo naklonjeno, a na dogovorenamjesta došlo je oko 150 uèenika iz zagrebaèkih osnov-nih škola I. Gunduliæa, J. J. Strossmayera, Preèko, Ku-stošija, T. Brezovaèki, P. Miškine i A. Cesarca. Djecakoja su bila u pratnji uèiteljica i ponekog roditelja bilasu najbrojniji i najglasniji sudionici akcije. Iako jepoziv na sudjelovanje bio upuæen na adrese 32 zagre-baèka planinarska društva odazvali su se samo plani-

nari iz društava »Ericsson Nikola Tesla«, »Kapela«,»Zagreb-Matica«, »Željeznièar«, »Naftaplin«, a sudje-lovali su i polaznici Teèaja za èuvare planinske pri-rode. U rano poslijepodne, nakon ugodno provede-nog dana na stazama i uz vodotoke Medvednice iplaninarskog ruèka na Puntijarki, vratili su se uèenicii planinari u svoje domove puna srca, jer su svojimdjelom vratili dio duga prirodi za ljepotu i ugodu kojeim ona svakodnevno pruža.

Naravno, to nisu bile jedine akcije prireðene po-vodom Dana èistih planina, veæ su èlanovi HPD Pliva«èistili stazu od Zavižana do Rossijevog skloništa, Go-rani prilaz Snježniku, Zagreb-Matica takoðer s uèeni-cima na svoj dan prilaze Puntijarki itd.

Dan èistih planina proglasili Ujedinjeni narodikako bi podsjetili i upozorili na sve veæe ugrožavanjeplanina. Danas se najveæi izvori najdragocjenije vodenalaze ispod planina ili im one služe kao velike oka-pnice i prirodni reaktori za proèišæavanje. Sve veæaljudska aktivnost ugrožava planinska podruèja, kojasu zapravo zadnji rezervati nedirnute prirode.

Podsjeæamo planinare da pri svojim odlascima uplanine po moguænosti koriste javni prijevoz, svojesmeæe nose u dolinu i odlažu na za to predviðenimmjestima te da ne štete prirodi ni na koji naèin, èuva-juæi za svoje unuke ono što smo naslijedili od svojihdjedova.

Slavko Ferina, Komisija za zaštitu prirode HPS-a

SVJETSKI DAN ÈISTIH PLANINA OBILJEŽEN ÈIŠÆENJEM MEDVEDNICE

Orni za akciju – i stari i mladi

SLA

VK

O F

ER

INA

405

DAN ŽELJEZNIÈARA NA OŠTRCUNa Oštrcu, kod planinarskog doma »Željeznièar« 8. listopada

2006. obilježen je Dan HPD-a »Željeznièar«. Lijepo vrijeme i željaza ugodnim druženjem privukla je na pohod koji se održao po 18.put, više od 400 planinara. Meðu njima je bilo planinara iz BiH (PD»Željeznièar«, PD »Lisina« i PD »Energoinvest« iz Sarajeva), te izSlovenije (PD »Železnièar« Celje i PD »Železnièar« Maribor). IzHrvatske bilo je planinara iz 23 planinarska društva.

Na kraæoj sveèanosti podijeljeno je više priznanja i zahvala. Po-sebno smo se veselili velikoj grupi najmlaðih planinara iz osnovneškole Zapruðe koji su okupljeni u planinarsku sekciju »Gojzeki« kojadjeluje kao odsjek mladih pri HPD »Željeznièar«. Osim dobre po-nude jela i piæa, bilo je i kestena koje su vrijedne ruke nabrale napohodu. Nadamo se da æe se i na iduæem pohodu na Oštrc naæi punoprijatelja jer je to prilika za razmjenu dragocjenih iskustava.

Damir Bajs

30 GODINA NATJECANJA PO PLANINARSKIM OBILAZNICAMA

Na skroman naèin, podjelom prigodnih priznanja, obilježena je30. obljetnica natjecanja »Gojzerica«, prije poznatog pod imenom»Planinar - transverzalac«. Dugi niz godina oko »Transverzalca« suse okupljali planinari sklone obilaženju veznih putova – transverzalaili obilaznica. Do 1990. godine prijavilo se više od 700 planinara izsvih tadašnjih republika, a otkada je HPD »Željeznièar« prije neko-liko godina obnovilo natjecanje pod novim imenom »Gojzerica«,

Šaljite nam vijesti o održanim i buduæim planinarskimakcijama, o ureðenju planinarskih putova i kuæa i svemu štobi moglo zanimati èitatelje »Hrvatskog planinara«! Sve što

se ne zabilježi vrlo brzo blijedi – kao da se nije dogodilo!

»MOSOR« NAGRAÐENTROFEJEM SPLITSKOGSAVEZA ŠPORTOVA

U organizaciji Splitskog savezašportova 15. rujna sveèano je obilje-žen Dan splitskog športa. Tom jeprigodom èetvorici laureata koji susvojim radom u protekloj godiniznaèajno pridonijeli imidžu Splitakao »najsportskijeg grada na svitu«uruèen trofej »Fabijan Kaliterna«.Meðu njima, trofej je dobilo i HPD»Mosor«, koje je prošle godineobilježilo 80. obljetnicu svojegauspješnog djelovanja. U nazoènostibrojnih športskih dužnosnika, split-skih športaša, predstavnika GradaSplita i Županije splitsko-dalmatin-ske, trofej je predsjedniku HPD»Mosor« Goranu Gabriæu uruèiopredsjednik Splitskog saveza špor-tova Ante Žaja. Ovo vrijedno priz-nanje poticaj je mosorašima zadaljnji rad na promicanju i raz-vijanju planinarstva u Splitu.

Goran Gabriæ

GO

RA

N G

AB

RIÆ

Èlanovi HPD-a »Željeznièar« uz gitaru na Rancerju nadomak Oštrca

406

svakim se danom tom natjecanju poèelo prikljuèivatisve više planinara. Danas je evidentirano više od 150planinara koji su obišli više od 10 obilaznica, a kao iprije, meðu njima ima i planinara iz susjednih država.Ono što je možda najljepše je èinjenica da ne postojedobne granice: doslovno u natjecanju sudjeluju plani-nari od 8 do 88 godina starosti. Sve obavijesti o Goj-zerici mogu se dobiti utorkom naveèer u prostorijamaHPD-a »Željeznièar« u Trnjanskoj 5b u Zagrebu.

Damir Bajs

ÈETIRI GODIŠNJA DOBA NA OŠTRIPlaninarska obilaznica »Èetiri godišnja doba na

Oštri« ustanovljena je 1993. godine, u vrijeme kada jeLika bila zahvaæena ratnim vihorom. Do 1997. godineo toj obilaznici brinulo je HPD »Visoèica«, a nakonnekoliko godina zastoja, obilaznicu je preuzelo PD»Željeznièar« iz Gospiæa. U proljeæa ove godine usta-novljen je prigodan trofejni dar za obilaznike koji po-hode vrh u sva èetiri godišnja doba, a ove godine obi-laznica je prerasla lokalne okvire i u pohode na brdoOštru su se ukljuèili planinari iz cijele Hrvatske.

Brdo Oštra (798 m) nalazi se u neposrednoj bli-zini Gospiæa, uz cestu Gospiæ – Karlobag. Postalo je

veæ pravilo da se prije poèetka svakog godišnjeg doba,tj. prve subote nakon svakog solsticija ili ekvinocija or-ganizira skupni uspon. Na vrhu se tada priredi kratkopredavanje, a sudionici utiskuju prigodne žigove ukartone obilaznice. Polazi se iz središta grada ili odbivšeg društvenog doma u zaselku Podoštri. Usponumjereno strmom Palatinovom stazom traje oko 45minuta. Za najavljene grupe organizira se posebanobilazak. Tko želi nabaviti karton obilaznice, treba sejaviti voditelju obilaznice prof. Andriji Benkoviæu natelefon 053/574-305 ili mobitel 091/16-48-182.

S vrha se pruža izuzetan pogled na Gospiæ i širuokolicu. U daljini pogled privlaèi Plješivica, a dakakoposebno je dojmljivo promatrati cijeli Velebit koji sesavija u polukrug od sjevera do jugoistoka, i djelujekao da se nalazi na dohvatu ruke.

Tomislav Èaniæ

LIÈKI GORSKI BISERIU prvih godinu dana od otvorenja Planinarske

obilaznice »Lièki gorski biseri«, broj planinara koji suje obišli popeo se na 42. Najbrojniji su željeznièari izZagreba s 12 osvojenih znaèaka, a željeznièari iz Go-spiæa imaju šest. Obilaznicu su završila tri planinara izHPD »Ravna gora« Varaždin, po dva iz »MIV« Va-raždin, »Paklenica« Zadar, »Obruè« Jelenje, »Koèevje«,»Zagreb-Matica«, »Jastrebarsko«, »Svilaja« Sinj,»Ericsson-Tesla«, Zagreb, »Japetiæ« iz Samobora, apo jednu znaèku »INA Bjelolasica« Zagreb, »Kame-njak« Rijeka i »Priroda PBZ« Zagreb. Dosad je dnev-nike nabavilo oko 400 planinara.

Tomislav Èaniæ

PRIPREMA SE ZEMLJOVID KOZJAKANa inicijativu HPD »Malaèka-Donja Kaštela«

Kaštel Stari, 27. rujna uprilièen je radni sastanak radidogovora o izradi planinarskog zemljovida Kozjaka.Sastanku su nazoèili gradonaèelnik Ivan Udovièiæ, do-gradonaèelnik Petar Boljat, predsjednica TZ KaštelaDubravka Poliæ te predstavnici planinarskih društavas podruèja Kaštela. Kartu æe izraditi Pustolovni tim»Dinaridi« iz Splita, a na njemu æe biti posebno ozna-èeni markirani planinarski putovi, planinarski i turi-

Planinari na vrhu Oštri kod Gospiæa

TOM

ISLA

V È

AN

IÆ

407

stièki objekti te prirodne i kulturne znamenitosti. Nasastanku je dogovorena i bolja suradnja kaštelanskihplaninarskih društava, pogotovo oko organizacijeDana hrvatskih planinara 2007., koja je povjerenaHPD-u »Malaèka–Donja Kaštela«, a svoju potporuorganizaciji dao je i gradonaèelnik grada Kaštela.

Filip Baliæ

MEÐIMURCI NA MONTE VIOZUOvog sz ljeta meðimurski planinari ostvarili je-

dan od najveæih uspjeha meðimurskog planinarstva –24 planinara uspelo se na Monte Vioz, 3645 metaravisok vrh u sjevernoj Italiji.

Zbog udaljenosti i zahtjevnosti skupnog uspona,odlazak na Monte Vioz pripreman je tri godine. Po-lazna toèka bila je Peio Fonti, odakle smo se preba-

cili žièarom do Rifugio Doss dei Gembri na 2300metara. Put odatle vodi uz granitne litice prema sedluBriks na 3200 metara. Na toj visini veæ ponestaje daha,javlja se visinska bolest, a u maglicama se izmjenjujusnježni vrhovi, jezera i prekrasne doline. Nadomakvrha, na visini od 3535 metara, je Rifugio Mantova alVioz, u kojemu je domaæin Mario Casanova. Nakonkraæeg odmora u domu, uputili smo se prema vrhu.

Vidik s vrha je velièanstven: na sve strane nižu sebijeli vrhovi, ledenjaci, velike pukotine i doline. Videse Monte Cevedale, Ortler, Madonna di Campilo ibrojni drugi vrhovi.

Nakon uspona spustili smo se do autobusa, raz-gledali gradiæ Peio Terme i uputili za Hrvatsku. Bioje to uspon za sjeæanje. Ostaje sreæa, nezaboravneuspomene, ostvareni snovi. Planina se nosi u srcu!

Anðelko Borkoviæ

ŠESTI FOTO-NATJEÈAJ »MOSORA«HPD »Mosor« iz Splita vec šestu godinu raspi-

suje natjeèaj za najbolju fotografiju iz podruèja plani-narstva, speleologije, alpinizma te planinske flore ifaune, te na posebnu temu »Igra prirode« . Pozivamosve zainteresirane da pošalju svoje fotografije formata20×30 cm ili na CD-u u jpeg ili tif formatu (slika trebabiti velièine 20×30 cm, s rezolucijom 300 dpi). Slikeza natjeèaj trebaju pristiæi najkasnije do 1. prosinca2006. na adresu HPD »Mosor«, Sinovèiæeva 2, p.p. 233,21001 Split, s naznakom »Za natjeèaj«. Svatko možeposlati najviše do 10 fotografija, a na poleðini svaketreba napisati ime i prezime autora, adresu, telefon,ime planinarskog drustva u koje je autor uèlanjen, imefotografije i mjesto snimanja. Žiri sastavljen od pozna-tih splitskih fotografa odabrat ce najbolje fotografijekoje æe od 11. do 24. prosinca 2006. biti izložene uFoto klubu »Split«. Sve informacije mogu se dobiti odSonje Nikolin (098/18-40-440), Dragane Oreb (098/557-668) ili na telefon HPD »Mosor« (021/394-365)te na web-stranici www.hpd-mosor.hr.

Sofija NikolinMeðimurci kod križa na Monte Viozu

AN

ÐE

LKO

BO

RK

OV

IÆ

NOVA PIRAMIDA NA TEPCU IZNAD SAMOBORAZahvaljujuæi društvu inženjera i tehnièara, ove je godine na brdu

Tepcu (365 m) iznad Samobora sagraðena nova razgledna piramidaod montažnih željeznih elemenata, visoka 14 metara. Podignuta jena temeljima stare drvene piramide s poèetka 20. stoljeæa koja je iz-gorjela 1946. Nije još pristupaèna za posjet jer nije izdana uporabnadozvola, no bit æe odlièan vidikovac na Samobor, Samoborsko gorje,Medvednicu i Zagreb. Iz središta Samobora ima do piramide manjeod pola sata uspona, a ide se najprije kilometar i pol cestom ili marki-ranom kraticom kroz Anin dol do kapelice sv. Jurja, pa iza nje de-sno s ceste za markacijom još nekoliko minuta kroz šumu.

prof. dr. Željko Poljak

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

408

HPD »Sunovrat« iz Ðurðenovca i ove godineorganizira tradicionalni Planinarski foto-dia festival.Festival æe se održati 2. prosinca u prostorijama OŠ J.J. Strossmayera u Ðurðenovcu, a poèetak je u 19 sati.Na projekciju dijapozitiva i najboljih digitalnih snima-ka, s prateæom izložbom planinarskih fotografija idijapozitiva, kao gledatelji pozvani su svi zainteresi-rani planinari, a dobrodošli su i svi drugi koji vole pla-ninarsku fotografiju. Sastavni dio Festivala je i izlet unedjelju 3. prosinca na Papuk ili Krndiju, po dogovorusudionika.

Za one koji žele sudjelovati na natjeèaju, evokratkih pravila: tema natjeèaja je prièa o jednom iz-letu u 10 slika + 3 detalja s tog izleta. Svaki snimakmora imati broj (slika 1...10, tj. detalj 1, 2, 3) i naslov(jedna reèenica), a sve slike i svi detalji takoðer tre-baju imati skupne naslove (naslov teme). Radovi seprikupljaju i ocjenjivat æe se posebno prema sljedeæim

tehnikama: 1. dijapozitivi 24×36 mm, 2. fotografijeformata 15×21 cm razvijene iz negativa ili digitalnihsnimaka i 3. fotografije u digitalnom obliku (u jpg for-matu, dostavljene na CD-u). Zbog oèekivanog velikogbroja digitalnih snimaka, organizator zadražava pravoprikazivanja samo manjeg broja kvalitetnijih radova.Radove treba slati na adresu HPD »Sunovrat«, Rad-nièka 21, 31511 Ðurðenovac, najkasnije do 25. stude-noga 2006. Najbolji radovi u svakoj tehnici bit æe na-graðeni, a svim natjecateljima njihove snimke vraæene.Nakon projekcije najboljih dijapozitiva i digitalnih sni-maka i dodjele nagrada prireðuje se planinarsko dru-ženje. Za dodatne obavijesti ili za dogovor oko noæe-nja treba se javiti na tel 091/56-44-185 ili 031/602-157.

Unaprijed zahvaljujemo svima koji æe sudjelovati,a sve zainteresirane još jednom pozivamo da nam sepridruže na Fesivalu i festivalskom izletu u slavonskeplanine. Željka Kasapoviæ

PLANINARSKI FOTO-DIA FESTIVAL ÐURÐENOVAC