strane direktne investicije u srbiji
DESCRIPTION
Ekonomska politikaTRANSCRIPT
SEMINARSKI RAD
Strane direktne investicije u Srbiji
Danilo Babić BO17/11
2
Sadržaj
1. Uvod .......................................................................................................................................................... 3
2. Pojam i vrste SDI ....................................................................................................................................... 4
2. SDI i zemlje u tranziciji .............................................................................................................................. 6
3. SDI U SRBIJI ............................................................................................................................................... 7
3.1. Uticaj svetske ekonomske krize na SDI u Srbiji ................................................................................ 10
3.2. Raspored SDI u Srbiji po regionima ................................................................................................. 12
4 . Efekti Stranih direktnih investicija ......................................................................................................... 13
5. Poslovno okruzenje u Srbiji ..................................................................................................................... 14
5.1.Prednosti koje Srbija pruža stranim investicijama ............................................................................ 14
5.2.Problemi sa kojima se suočavaju strani investitori ........................................................................... 16
6. Strategija Vlade Republike Srbije za podsticanje i razvoj stranih investicija .......................................... 17
7. Zaključak .................................................................................................................................................. 20
8.Literatura ................................................................................................................................................. 21
3
1. Uvod
Bivše socijalističke, danas tranzitorne ekonomije, su prošle različite faze u pogledu
odnosa prema ulozi stranih direktnih investcija SDI u procesu transformacije njihovih privreda.
Islo se iz faze sumnji, preko faze euforije i poslednjem koraku opet sumnji u pogledu ulogei
značaja SDI za razvoj nacionalne privrede.
Posle političkih promena u Srbiji nakon 5. oktobra 2000. godine gradjani tadašnje
Savezne Republike Jugoslavije sa entuzijazmom su očekivali da njihova zemlja krene putem
napretka i veoma brzo zauzme svoje mesto u evropskoj porodici naroda. Medjutim, dvanaest
godina kasnije i šest godina od ponovnog stvaranja Srbije kao samostalne države, Srbija drži još
jedan neslavan rekord - kao zemlja koja je najduže u procesu tranzicije. Nakon početka svetske
ekonomske krize i talasa evroskepticizma koji je potom usledio, entuzijazam (kako „duhovni“
tako i onaj materijalni u vidu donacija) se istrošio. Izrazi kao što su prosperitet i porast životnog
standarda za gradjanje Srbije počinju da budu samo termini sa maglovitim značenjem a porast
životnog standarda se po pravilu isčekuje na proleće sledeće klaendarske godine...
Osnovna bojazan vezana za strane investicije je strah od gubitka kontrole nad sredstvima
za proizvodnju i nemogućnosti vodjenja samostalne ekonomske politike. Kada tome pridodamo i
neprestane neuspehe koje Srbija doživljava na spoljnopolitičkom planu i veoma osetljivo
nacionalno pitanje ne treba se čuditi što se značajan procenat gradjana Srbije pita da li je Srbija
na pravom putu.
Medjutim ono što se često zaboravlja je činjenica da kapital ne poznaje granice ni
nacionalnu pripadnost. Svaki euro koji stigne u Srbiju putem stranih investicija podjednako
doprinosi razvoju srpske privrede bilo da dolazi iz EU, Rusije, Kine, Azerbejdžana ili bilo koje
druge zemlje sveta. Domaća štednja prosto nije dovoljna da bi ostvarila potreban nivo investicija
i pokrenula proces razvoja privrede.
Upravo zbog ovih ključnih činjenica dolazi se do zaključka da je protivljenje prilivu
kapitala u zemlju potpuno iracionalno i da strane direktne investicije (SDI) zaista jesu nešto što
je neophodno Srbiji ukoliko želi da oživi i razvije svoju privredu
4
2. Pojam i vrste SDI
Osnovni vidovi stranih ulaganja su:
o strane direktne investicije (SDI) (foreign direct investments – FDI),
o različiti oblici zajedničkih ulaganja (joint ventures),
o portfolio investicije
o razmena spoljnog duga za ulog (debt equality swaps),
o koncesije
Pre početka razmatranja stranih direktnih investicija kao jednog od osnovnih vidova
stranog ulaganja neophodno je spomenuti i proces svetske globalizacije koji je suštinski
omogućio značajan rast stranih direktnih investicija.
Savremeni proces globalizacije ima tendenciju brisanja granica i slobodan protok
tokovima robe, ljudi, kapitala i znanja.1 Glavni nosioci globalizacije su transnacionalne
korporacije (TNC). Ove nadnacionalne, megakorporacije najrazvijenijih zemalja sveta kreirale
su medjunarodne finansijske institucije kao što su Međunarodni monetarni fond, Svetska banka,
Svetska trgovinska organizacija, Međunarodna banka za obnovu i razvoj itd. Preko ovih
institucija presudno utiču na tok medjunarodnih ekonomskih odnosa. Njihova moć se zasniva na
ogromnoj ekonomskoj snazi i aktivnostima u svetskim razmerama, interancionalizaciji svih faza
od tehnološkog istraživanja do plasmana. Danas je očigledno da je uloga TNC u procesu
globalizacije, koji se odvija u svetskoj privredi od presudnog značaja. Može se reći da je upravo
strategija TNC jedan od glavnih faktora procesa globalizacije. Ona podrazumeva povezanost
izmedju matične korporacije i njenihafilijacija putem kompleksnih strategija integracije koje
koriste efektne globalne ekonomije obima i prednosti funkcionalne specijalizacije, tj. alokacije
specifičnih korporacijskih aktivnosti na brojnim lokacijama širom sveta.
U savremenom kapitalizmu međunarodna trgovina u slučajevima vertikalno integrisanih
TNC postaje sve više interkompanijska trgovina. Roba se kreće preko državnih granica, a
istovremeno se kreće između pojedinih filijala jedne te iste TNC. Ovako organizovane
kompanije ne formiraju cene u interkompanijskoj trgovini prema cenama koštanja, nego prema
poreskim stopama, deviznom kursu, kontroli cena i nadnica u pojedinim zemljama, nastojeći da
najveću profitnu stopu prikažu u onoj svojoj filijali koja se nalazi u zemlji u kojoj su poreske
stope najniže.
Strane direktne investicije (SDI) označavaju ulaganje kapitala od strane investitora,
rezidenta jedne zemlje u rezidenta (preduzeće) druge zemlje. Pri tome, strani investitor ima
kontrolu, odnosno odlučujući uticaj na upravljanje preduzećem u koje je uložio kapital, što znači
da investitor može da odredjuje stepen rizika poslovanja.
Strane direktne investicije obezbeđuju stranom investitoru: plasman proizvoda i
ekspanziju na tržište zemlje uvoznice kapitala, izvoz tehnologije, menadžerskih znanja i
iskustava, povoljno korišćenje stranih resursa (sirovine, energija, radna snaga), kao i uštede na
proizvodnim i transportnim troškovima.
1 Reč je o karakteristikama ekonomske globalizacije.
5
Podela stranih direktnih investicija može biti izvršena prema nekoliko kriterijuma.
Jedna od osnovnih podela SDI je prema načinu ulaska u zemlju:
• osnivanje preduzeća – podrazumeva izgradnju proizvodnih kapaciteta od strane
investitora; najčešći opšte prihvaćen termin za ovu vrstu investicije je grinfild.
• sticanje većinskog udela u vlasništvu već postojećeg preduzeća (kupovina kompanije
kroz privatizaciju, kupovina akcija ili direktna kupovina vlasničkog udela – M&A. Na ovim
prostorima još poznato i kao braunfild investicije.
Dva osnovna načina ulaska stranih investicija kroz proces privatizacije su strateške i
finansijske investicije.
Pod strateškim investicijama podrazumevaju se one koje dolaze iz iste delatnosti kao i
preduzeće koje se privatizuje, sa osnovnim motivom unapređenja poslovanja matične kompanije,
a finansijske investicije su one koje kupuju akcije preduzeća sa ciljem ubiranja prinosa, bilo u
formi dividende ili kapitalne dobiti.
Treba naglasiti da kada se posmatra šira i detljnija podela SDI pojmovi M&A i braunfild
investiranje nisu u potpunosti istovetni. 2 Ipak, zbog činjenice da vrlo brzo nakon ulaska u zemlju
način ulaska investicija u zemlju gubi na značaju osnovna podela na grinfild i braunfild
investiranje biće sasvim dovoljna.
Još jedna podela stranih diriktnih investicija jeste podela prema motivima za investiranje.
Ova podela može biti veoma korisna, jer se na ovaj način mogu jednostavno odrediti ciljne grupe
investitora. Prema ovoj podeli, postoje:
• investicije koje traže resurse: - prirodne resurse kao što su rude i drugr sirovine ili pak poljoprivredni proizvodi.
- investicije koje traže jeftiniju i/ili specijalizovanu radnu snagu.
• investicije koje traže tržište:
- investicije koje dolaze na tržišta gde je uvoz robe visok.
- investicije koje prate kretanje velikih kompanija.
- Investicije koje prilikom realizacije projekata angažuju lokalne dobavljače
• investicije koje traže povećanje produktivnosti proizvodnje, što podrazumeva
racionalizaciju proizvodnje, ili povezivanje proizvodnih operacija sa drugim kompanijama u
cilju smanjenja troškova i/ili specijalizacije proizvodnje.
Podela stranih direktnih investicija može se izvršiti i na druge načine. Ipak, važno je
razumeti da svaka kompanija ima različite razloge za donošenje odluke o tome gde će i kako
investirati. Da li će jedna strana kompanija odlučiti da uloži kapital u jednu zemlju zavisi pre
svega od od procene profita koji može ostvariti, dugoročnosti poslovanja, ali i od spremnosti
zemlje domaćina da prihvati, ubrza i olakša poslovanje. Samim tim, na svakoj državi je da stvori
dobru investicionu klimu, odnosno jasan i stabilan okvir za poslovanje kako bi privukla najbolje
svetske kompanije.3
Glavna destinacija grinfild investicija su zemlje u razvoju i tranzicione privrede, dok u
razvijenom svetu glavni oblik SDI i dalje ostaju spajanja i pripajanja.
2 Grinfild investicije u Srbiji,B. Begović, B. Mijatović, M. Paunović, D. Popović, CLDS Beograd 2008.
3 Dimitrijević, M., Strane direktne investicije, SIEPA, Beograd, 2000
6
2. SDI i zemlje u tranziciji
Zemlje u tranziciji uglavnom su imale restriktivan stav prema SDI jer je to dovodilo
do dominantne pozicije stranih investitora što ugrožava domaće kompanije koje svojim
uslovima nisu bile u mogućnosti da konkurišu inostranim. Sa političkog aspekta
dolazi do gubljenja nezavisnosti ekonomske politike. Takodje, prisutan je i strah od gubitka
kontrole nad sredstvima za proizvodnju i prirodnim resursima.
Promenama 90-tih godina dolazi do liberalizacije politike prema SDI gde je Madjarska
bila zemlja koja je na samom početku zauzela veoma liberalan stav prema SDI, što je dovelo da
posle 10-12 godina bude zemlja koja privlači najveći procenat SDI u celom regionu. Poslednjih
godina ta slika počinje da se menja zbog novih grinfild investicija u Češkoj i u Slovačkoj, kao i u
novim članicama EU,Bugarskoj i Rumuniji.
Slika 1. Tokovi stranih direktnih investicija u odabranim JIE privredama, u mil. USD (2000.-2007.)
Sa slike se vrlo lako može zaključiti koliko zemlje zapadnog Balkana zaostaju u odnosu na ostale zemlje
JIE.
Kao ključna pitanja koja i dalje stoje pred zemljama u regionu su: izgradnja efektivnih,
demokratskih država slabosti u primeni vladavine prava, borba protiv organizovanog kriminala,
korupcija u svim zemljama; neodgovarajući administrativni kapaciteti (javna administracija iako
prekobrojna nije ni dobro obučena ni opremljena); nepouzdani standardi političkog ponašanja
(naročito prisutno u Albaniji); slabo stanje medija i civilnog društva; problem siromaštva; dalji
razvoj regionalne saradnje; i dr.
Veze izmedju države i TNC koje investiraju su mnogostruke. S jedne strane, država daje
finansijsku podršku strategiji razvoja TNC. S druge strane, država ne može da bude samo
7
oslonac moćnih TNC. Ona mora da uskladjuje i posreduje izmedju različitih ekonomskih i
socijalnih interesa.
Iskustvo uspešnih tranzicionih zemalja pokazuju da grinfild SDI zaostaju u prvoj fazi
tranzicije zato što se zemlje odlučuju da kroz privatizaciju rekonstruišu nekada velika državna
preduzeća koja su pred zatvaranjem. Da bi se privukle velike strane kompanije prvo se pristupa
prodaji uspešnih državnih preduzeća.
Posle naglog rasta SDI kroz privatizacije vreme je za osnivanje potpuno novih kapaciteta.
Grinfildinvesticijedoživljavaju preporod u centralnoj i istočnoj Evropi. Između 2002. i 2006.
godine, preko 1000 grinfildprojekata je pokrenuto u Madjarskoj.
Što se tiče sektorskih trendova kad je reč o prilivu, u vodećim tranzicionim privredama
preovlađuje prerađivačka industrija. U prvoj fazi SDI, preovlađivale su SDI čiji je cilj da se
osvoji domaće tržište. U drugoj polovini 1990-ih, u prerađivačkoj industriji se pojavilo sve više
SDI čiji je cilj efikasnost i izvoz. U isto vreme, SDI čiji je cilj domaće tržište proširile su se na
finansijske i druge poslovne usluge, kao i na tek liberalizovane komunalne delatnosti. SDI čiji
je cilj efikasnost su se takođe pojavile na tržištu usluga.
Strane direktne investicije podstiču trgovinu zemalja u tranziciji tako što donose
materijalne (kapital i tehnologija) i nematerijane (ulaz na strana tržišta)
resurse koji mobilišu i domaće faktore na trgovinu.
Značajan direktan uticaj prisustva TNC u zemljama u tranziciji ostvaruje se transferom
tehnologije lokalnim partnerima. Posebno su značajni uvođenje programa kontrole kvaliteta
i viših standarda kvaliteta koji odgovaraju zahtevima zapadnih tržišta, i obuka lokalne radne
snage u skladu s proizvodnim i menadzerskim procesima kompanija sa Zapada. Prenos
tehnologija često prati i razvoj novih usluga, koje su do tada bile nepoznate u istočnim
ekonomijama, kao sto su menadzment, konsalting, reklamne i marketske agencije, prodaja
nekretnina i slično.
3. SDI U SRBIJI
Nakon političkih promena nakon 5. oktobra 2000. godine čelnici nove vlade morali su da
reformišu nekonkurentnu srpsku ekonomiju i naprave plan za obnavljanje infrastrukture koja je
pretrpela značajnu štetu nakon NATO agresije 1999. godine.
Strukturne reforme su se odvijale dinamično tokom 2001. godine i bile su podržane
stand-by aranžmanom sa MMF i regulisanjem odnosa sa inostranim poveriocima, uz otpis i
reprogram duga prema Pariskom klubu i Londonskom klubu banaka. Međunarodna finansijska
podrška u vidu donacija i koncesionalnih kredita je takodje bila prisutna.
U drugoj godini tranzicije (2002) uspostavljena je makroekonomska stabilnost i privredni
rast. Smanjivanje inflacije i stabilnost deviznog kursa bili su rezultat stabilne fiskalne i
monetarne politike. Intenziviran je proces privatizacije, tako da je ostvarena tenderska i aukcijska
prodaja 265 preduzeća, što predstavlja značajan pomak ka stvaranju zdravog realnog sektora.
Makroekonomska kretanja u 2003. karakterisali su skromni ekonomski rezultati.
Makroekonomska politika bila je usmerena ka stabilnosti cena i kursa kao i u 2001. i 2002.
godini. Međunarodne finansijske organizacije i u 2003. su značajno podržavale ekonomske
reforme i stabilizaciju u zemlji. MMF je na bazi trogodišnjeg produženog sporazuma, nakon
preispitivanja i pozitivne ocene ekonomske politike, odobrio značajnu finansijsku podršku od
oko 440 miliona USD. Evropska komisija je pružila značajnu makrofinansijsku pomoć.
8
Svetska banka je odobrila značajne kredite po IDA uslovima.4 Svetska banka je i u 2003. godini
odobrila kredite za strukturno prilagođavanje u ukupnom iznosu od 150 miliona USD kao
podršku privatizaciji i razvoju finansijskog sektora, podršku razvoja zdravstva i obrazovanja i
podršku socijalnim programima. Evropska investiciona banka je finansijski podržala projekte
razvoja elektroprivrede, transporta i malih i srednjih preduzeća u 2003. godini u iznosu od 162
miliona evra. Makroekonomska kretanja u 2003. godini su bila pozitivna u pogledu smanjenja
inflacije, jačanja deviznih rezervi, blagog porasta proizvodnje i izvoza i značajnog rasta stranih
direktnih investicija. Takve rezultate pratio je visok fiskalni deficit (3,7% BDP, a kad se uključe
projekti i finansiranje inostranim kreditima 4,2% BDP), visok deficit tekućeg platnog bilansa
(12,5% BDP) i visoka stopa nezaposlenosti, preko 30% ukupne radne snage na bazi registrovnih
nezaposlenih lica, ili 15% ako se uzmu u obzir i neregistrovana lica zaposlena u privatnom
sektoru i lica zaposlena u sivoj ekonomiji.
U 2004. godini ostvarene su, pomalo i iznad očekivanja, poželjne tendencije rasta
društvenog bruto proizvoda od 8%, kao i rasta industrijske i poljoprivredne proizvodnje od 8%,
ali i ubrzanje inflacije (13,7%) i rekordan spoljnotrgovinski deficit (oko 7,4 milijardi dolara).
Takođe, ukupan nivo javne potrošnje i u 2004. godini bio je veoma visok i iznosio je 49%
društvenog bruto proizvoda.
U 2005. godini u srpsku privredu je uloženo i oko 1,5 milijardi dolara stranih direktnih
investicija, što predstavlja vrlo značajan signal vraćanja poverenja stranih investitora.
Takođe, krajem 2005. godine, posle uspešno završenih pregovora sa MMF-om, "oprošteno"
nam je 700 miliona dolara duga, a, pri tom smo dobili još 200 miliona dolara kredita5
Slika 2. SDI u Srbiji u mil. USD (2000-2007)
4 IDA status podrazumeva dobijanje kredita pod koncesionim uslovima u naredne tri godine sa godišnjom kamatom
od jedan odsto, rokom otplate do 40 godina i grejs periodom od sedam do deset godina. 5M. Đorđević, P. Veselinović, Makroekonomski aspekl procesa tranzicije u Srbiji - rezultati i perspektive,
Ekonomska analiza, Beograd, 2006
9
Slika 3. Najveće strane investicije u Republici Srbiji (u mil. Eura)
Slika 4. SDI u Republici Srbiji, po zemljama u periodu 2000-2007. god.
Izvor: www.pkr.rs, SDI u Srbiji, Centar za razvoj, restruktuiranje i privatizaciju, Preuzeto 18.04.2010.
Zabrinutost u vezi sa trenutnim prilivom SDI još uvek postoji zbog toga što su investicije ulazile
uglavnom u sektor nerazmenljivih dobara – bankarstvo, osiguranje, energetiku,telekomunikacije,
nekretnine i trgovinu na malo.
Priliv u sektor nerazmenljivih dobara može da izazove i neželjene posledice (čak i ako
povećava produktivnost) ako ne generiše devizni priliv. Veliki priliv investicija u sektor
nerazmenljivih dobara, naročito u sektor nekretnina, često dovodi do kreditne ekspanzije, porasta
10
cena imovine, koji vodi rastu plata i dovodi do premeštanja resursa od razmenljivih ka
nerazmenljivim dobrima. Sa rastućom tražnjom za uvozom i smanjenom ponudom razmenljivih
dobara, deficit tekućeg platnog bilansa postaje neminovan. Iz razvojne perspektive, najznačajnije
su investicije koje podstiču produktivnost i tehnološki napredak, naročito u sektoru razmenljivih
dobara, pošto podstiču konkurentnost i izvoz.
Što se tiče procesa privatizacije, od 2001. do 2006. godine, ukupno je privatizovano
80% od predviđenih preduzeća. Nažalost kasnije će se ispostaviti da će veliki broj privatizacija
biti poništen usled korupcije i namere pojedinih “uspešnih srpskih privrednika” da samo steknu
pravo svojine nad opremom, objektima i zemljištem preduzeća . Ispostavilo se da ponovno
pokretanje proizvodnje u tim preduzećima nikad nije ni bio cilj, već da je jedini cilj bio otudjenje
imovine tih preduzeća, nekada giganata ekonomije SFRJ. Takva preduzeća su privatizoma po
cenama višestruko nižim od stvarne vrednosti a radnici su vrlo često ostajali bez svog dohotka i
upisanog radnog staža. Zatim se u ekonomiji Srbije dešava još jedan fenomen takozvane
“obrnute privatizacije” gde država ponovo preuzima loše privatizovana preduzeća i na teret
budžeta i PIO fonda spaja staž i isplaćuje dohodak radnicima.
3.1. Uticaj svetske ekonomske krize na SDI u Srbiji
Direktni efekti svetske ekonomske krize ostaviće duboke posledice na zemlje koje
najviše učestvuju u međunarodnim tokovima kapitala i međunarodnoj trgovini. Za razliku od
ovih zemalja, zemlje u razvoju i zemlje koje prolaze kroz proces tranzicije osetiće indirektne
efekte krize po finansijski sektor, koje će se manifestovati kroz pad likvidnosti, otežanu
izgradnjui reformu finansijskih institucija, kao i po realan sektor kroz usporavanje privredne
aktivnosti. U ovu grupu zemalja spada i Srbija, zemlja koja je u poodmaklom procesu tranzicije.
U septembru i oktobru 2008, predstavnici vlasti u Srbiji, zaduženi za ekonomska
pitanja,često su negirali ili minimizirali potencijalne efekte krize na Srbiju. U skladu sa tim, mere
za umanjenje efekata krize sprovođene su kasnije nego što je bilo potrebno. Od tada, pa
zaključno sa krajem aprila 2009. godine, Srbija se susreće sa ogromnim problemom
nemogućnosti dobijanja novih kredita iz inostranstva.
Priliv deviza po osnovu prodaje preduzeća strancima i grinfild investicija takođe se
osetno smanjuje, što je posledica vrlo niskog kreditnog rejtinga Srbije. Priliv deviza po osnovu
tekućih transfera je takođe smanjen, (za oko 6,6%) a posebno je smanjen po osnovu izvoza robe i
usluga (za oko 21,2%,).
Glavno obeležje 2008. godine, u smislu stranih investicija, predstavlja nekoliko velikih
akvizicija domaćih preduzeća. U tu grupu spadaju Heineken, koji je kupio tri srpske pivare,
kao i kompanija PepsiCo koja je preuzela Marbo Produkt. Ovih nekoliko velikih transakcija, uz
prodaju DDOR-a Novi Sad italijanskoj osiguravajućoj kući Fondiaria SAI, najviše su doprinele
relativno zadovoljavajućem prilivu stranog kapitala, pošto su u 2008. izostali očekivani prihodi
od privatizacije velikih sistema.
Kompanija Fiat Automobili Srbija osnovana je 2008. godine u saradnji sa vladom
Republike Srbije. U septembru te godine, italijanska kompanija Fiat Group Automobiles (FGA)
potpisala je sporazum kojim je definisana vlasnička struktura po kojoj 67% kompanije pripada
Fiat-u dok je preostalih 33% u vlasništvu manjinskog partnera, odnosno Republike Srbije.6
6 www.fiatsrbija.rs
11
Medjutim, puni efekti ove investicije počeli su da se primećuju u 2012. godini a u izvoz novog Fiata 500L polažu se velike nade u projekcijam za 2013.godinu.
U prvih šest meseci 2009. godine, prema podacima Narodne banke Srbije, neto vrednost
novčanih stranih ulaganja iznosila je svega 853,8 miliona evra. Najveća strana investicija do
kraja juna 2009. godine bila je ulaganje kapitala iz Ruske Federacije u Naftnu industriju Srbije.
Ugovor o prodaji NIS-a potpisan je krajem decembra 2008. godine u Moskvi, a ruski Gazprom
Neft je preuzeo upravljanje Naftnom industrijom Srbije početkom februara 2009. Godine pošto
je uplatio 400 miliona evra za kupovinu 51 odsto akcija srpske naftne kompanije.
U ostale značajnije projekte koji su nam doneli priliv stranog kapitala uglavnom spada
nekoliko tenderskih transakcija u procesu privatizacije, kakve su prodaje Jugoslovenskog
rečnog brodarstva i Novkabela kompanijama EDDS i East Point.
Slika 5.
Iako je dve godine ranije najviše investirano u finansijski sektor (oko 40%
investicija), u 2009. godini do sada su najveća ulaganja zabeležena u sektoru vađenja ruda i
kamena. Ostale investicije su otišle u nekretnine, telekomunikacije, finansijski sektor i
prehrambenu industriju, tako da u sektorskoj strukturi SDI ni u ovoj godini nije bilo većih
promena.
Vlada Republike Srbije usvojila je 14. januara 2010. godine program mera za
ublažavanje negativnih efekata svetske ekonomske krize za 2010. godinu. Strane investicije su
bile potrebnije nego ikada kako zbog ekonomije tako i zbog političkih poena. Najznačajnije
investicije u 2010 godini su: Cinkarna Celje Slovenija destinirana u Indji (grinfild investicija).
12
Zatim sledi možda i najprijatnije iznenadjenje od svih investicija – Kompanija YURA iz Južne
Koreje preuzela je kompaniju Zastava Elektro, počela da pravi delove za automobile i uz svoje
ugovore sa nekoliko poznatih proizvodjača automobila učinila čudo za srpski izvoz. Još neke od
značajnijih investicija u 2010.godini su Kalsberg i Panasonic. U 2011.godini ključna je
investicija Benetona u Nišu u iznosu od 46 miliona evra.7
3.2. Raspored SDI u Srbiji po regionima
Strane direktne investicije mogu se koristiti i kao pokazatelj regionalnog razvoja odnosno
regionalnih neravnomernosti. Srbija ima problem vezan i za ravnomernu alokaciju SDI na svojoj
teritoriji. Neravnomeran raspored SDI na svim nivoima ima za posledicu nejednak razvoj koji se
ogleda u tome da su pojedini regioni koji su primili više SDI ujedno i razvijeniji, dok regioni koji
su primili vrlo malo ili uopšte nisu imali SDI aktivnosti su ostali nerazvijeniji, što je imalo za
posledicu i produbljivanje razvojnog jaza menu navedenim regionima. Posmatrajući razmeštaj
SDI tokova u Srbiji zapaža se njihova izuzetna neravnomernost. SDI u Srbiji karakteriše mala
disperzija na regionalnom nivou.
Beograd se nalazi ubedljivo na prvom mestu u Srbiji po prilivu stranih ulaganja. Ukupna
vrednost investicionih projekata u glavnom gradu kreće se oko 3,5 milijarde dolara. Stranim
kompanijama najinteresantnije su uslužne delatnosti – bankarstvo, trgovina, telekomunikacije, ali
i razvoj nekretninai proizvodne grane.
Na teritoriji AP Vojvodine izdvajaju se Južno-bački i Sremski okrug sa
Novim Sadom, Indjijom i opštinama Šimanovci i Pećinci, kao opštinama koje su
privukle najviše SDI.
Od područija južno od Beograda ističu se Kragujevac i Lapovo, a u poslednje vreme i
Niš, kao opštine koje su privukle najveći obim SDI. Za privredu Srbije je veoma važna
investicija italijanskog Fijata u kragujevačku Zastavu, koja će biti zamajac razvoja srpske
privrede.
Regioni u Srbiji, kao i u svetu, razlikuju se po broju stanovnika, BDP/per
capita, stopi privrednog rasta. Regioni koji poseduju veće vrednosti datih pokazatelja imaju i
veće uspehe u prilivu SDI. Geografski položaj regiona ima veoma važnu ulogu pri donošenju odluke o
lokaciji SDI. Veoma bitna je i blizina auto puta. Nivo SDI u pojedinim regionima i opštinama
zavisi u velikoj meri i od ponašanja lokalne administracije i vonenja lokalne ekonomske politike.
Opštine koje obezbede povoljnije uslove poslovanja, kroz recimo bržu registraciju, niže takse i
druge opštinske dažbine, bolju komunikaciju, će imati i više ostvarenih SDI. Za razliku od
područja Vojvodine gde se najveći deo stvari koje su važne za investitore završava na lokalnom
nivou, problem opština južno od Beograda jeste centralizacija potrebne dokumentacije u
republičkim ministarstvima. U opštinama gde se velika većina dokumenata mora završavati u
republičkim ministarstvima i gde su veći troškovi poslovne regulacije, imamo i manji broj
stranih investitora.
Nažalost, u neke regione investicije ne stižu zato što čelni ljudi tih opština nisu iz
trenutno vladajuće političke struje.
7 Bilten najznačajnih investicija u Srbiji - NALED
13
4 . Efekti Stranih direktnih investicija
Efekti SDI se mogu podeliti na direktne efekte i takozvane efekte prelivanja (spillover) efekte.
Direktne efekte klasifikujemo po uticaju na:
Privredni rast
Zaposlenost
Izvoz
Mada je prihvaćeno da postoji veza između brzine privrednog rasta i priliva SDI, smer
uzročno posledične veze nije jasan; veza između ove dve pojave je dokazana, ali pravac u kom
ona deluje nije. Ipak sa sigurnošću se može tvrditi da domaće investicije pozitivno reaguju na
SDI i da se bez obzira na vrstu SDI beleži značajan rast produktivnosti.
Tvrdnja da će SDI automatski dovesti do velikog rasta proizvodnje i zaposlenosti često
može da navede na pogrešne zaključke zato što na nivo zaposlenosti ne utiče nominalan nivo
BDP-a već vrste SDI. Pokazalo se da samo grinfild investicije deluju na povećanje zaposlenosti
na kratak rok, dok recimo SDI koje ulaze u zemlju putem privatizacije mogu dovesti do
otpuštanja radnika i samim tim do povećanja nezaposlenosti. Efekti SDI na zarade su u načelu
pozitivni, pošto TNC u globalu plaćaju više plate nego lokalni poslodavci (barem kada je reč o
visoko kvalifikovanoj radnoj snazi).
SDI najčešće veoma povoljno utiče na izvoz, najbliži primeri za to su kompanije Fiat i
YURA koje u velikoj meri doprinose srpskom izvozu. Ne treba zaboraviti ni kompaniju U.S.
Steal koja je do svog povlačenja iz Srbije bila na vrhu liste izvoznika.
Indirektni efekti ili efekti prelivanja su oni efekti čije rezultate preduzeća investitori nemogu da
prisvoje. Ovi efekti se u načelu dele na intragranske i interganske efekte.
Intragranski efekti prelivanja koji se ponekad nazivaju i horizontalna prelivanja, su
oni efekti prelivanja koji su korisni samo ostalim preduzećima koja su u istojindustriji (grani), o
kojoj god industriji (grani) da se radi: telekomunikacije, bankarstvo, proizvodnja cementa, itd.
Na preduzeća u drugim granama ova prelivanja ne utiču.
Intergranski efekti prelivanja, odnosno vertikalna prelivanja, jesu efekti na lokalna,
odnosno domaća preduzeća u svim drugim granama i za kupce njihovih proizvoda. Uvek postoje
direktne vertikalne veze između preduzeća nastalih kao grinfild SDI i lokalnih preduzeća: njihov
smer može da bude orjentisan naviše i naniže. Veze čiji smer ide naviše znači da preduzeće
nastalo kroz grinfild SDI prodaje svoje proizvode robu i usluge lokalnim preduzećima, kao na
primer, domaćim distributerima i prodavcima, koji potom obezbeđuju ove proizvode
kupcima/potrošačima. Veze čiji je smer naniže znače da lokalna, odnosno domaća preduzeća
obezbeđuju inpute preduzeću nastalom kroz SDI.
Od ključne važnosti je da efekti prelivanja budu uravnoteženi jer Ako su efekti prelivanja
isuviše slabi, celokupne pogodnosti koje generišu SDI svode se praktično na direktne efekte.
Ipak, nije dobro ni da budu previše snažni. Ako su efekti prelivanja suviše snažni, to znači da
investitori ne mogu da prisvoje većinu pogodnosti koje stvaraju, što znači da su im investicioni
prinosi skromni. Jedna od glavnih karakteristika indirektnih efekata je ta da se oni nemogu
14
precizno izmeriti i izraziti u novčanom iznosu. Da li će eksterni efekti biti pozitivni ili negativni
u mnogome zavisi od zemlje domaćina I njenih specifičnih karakteristika8
5. Poslovno okruzenje u Srbiji
Polazne osnove za dobru investicionu klimu su:
a) stabilna politika i vlada koja bi bila u stanju da proizvede stabilne I razumne
ekonomske smernice;
b) izbegavanje preteranih restrikcija (npr. Pristup konvertibilnoj valuti ili režimu
povraćaja profita) i regulacija;
c) postojan i funkcionalan pravni i poreski sistem
5.1.Prednosti koje Srbija pruža stranim investicijama:
Obrazovana jeftina (u poredjenju na druge evropske zemlje) radna snaga koja je
motivisana da radi za stranog investitora.
Najveći procenat stanovnika koji govore engleski jezik (bar osnovni nivo) u jugoistočnoj
i centralnoj Evropi.
Veoma niska stopa poreza na profit preduzeća.
Stabilan bankarski sektor.
Visoke subvencije
Srbija nije članica EU što omogućava veću fleksibilnost poslovanja, takodje, Srbija ima
značajan broj potpisanih spoljnotrgovinskih sporazuma.
Spoljnotrgovinski sporazumi:9
1. Sporazum o stabilizaciji I pridruživanju (SSP) I Prelazni trgovinski sporazum potpisani su 29. Aprila 2008. Godine u Briselu, a ratifikovala ih je Narodna skupština
Republike Srbije 9. Septembra 2008. Godine. Od 1. Februara 2009. Srbija jednostrano
primenjuje Prelazni trgovinski sporazum, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)
je međunarodni ugovor, čijim će potpisivanjem Srbija dobiti status države pridružene
Evropskoj uniji. Potpisivanjem ovog ugovora, odnos Srbije i Evropske unije postaje
dvostrano obavezujući, sa tačno utvrđenim pravimaiI obavezama obeju strana. Dve
najvažnije obaveze koje će Republika Srbija preuzeti ovim sporazumom biće
uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje zakonodavstva Republike Srbije sa
pravom EU.
2. CEFTA- Proces liberalizacije tržišta regiona Jugoistočne Evrope započeo je 2001.
Godine potpisivanjem Memoranduma o liberalizaciji i olakšicama u trgovini u Briselu,
pod okriljem Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope i time je otvoren proces pregovora
koji su vodili zaključivanju mreže od 32 sporazuma o međusobnoj liberalizaciji trgovine
industrijskim i poljoprivrednim proizvodima koja je uspostavljena između zemalja
Centralne i Jugoistočne Evrope, odnosno Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske,
Hrvatske, Makedonije, Moldavije, Rumunije, Srbije I Crne Gore. Ulaskom Bugarske i
8 Detaljnije objašnjeno u Grinfild investicije u Srbiji,B. Begović, B. Mijatović, M. Paunović, D. Popović, CLDS Beograd
2008. Glava III 9 Izvor SIEPA
15
Rumunije u EU 1. juna 2007.godine ove zemlje su izašle iz CEFTA sporazuma.
Sporazum omogućava širenje tržišta za sve proizvode, ali i trgovinu pod istim uslovima
za sve proizvođače, proširuje i modernizuje domen slobodne trgovine, otvara veće tržište
za trgovinu i investicije i stvara institucije nadležne da upravljaju u ovoj oblasti.
Sporazumom je predviđena liberalizacija javnih nabavki i privlačenje investicija u zemlje
potpisnice, a povećava se i šansa za izlazak na evropska tržišta po preferencijalnom,
povlašćenom tretmanu. Za razliku od bilateralnih sporazuma, na osnovu kojih se
primenjivala samo bilateralna kumulacija porekla robe, CEFTA omogućava dijagonalnu
kumulaciju, odnosno kumuliranje porekla robe više zemalja u regionu koja će imati status
domaćeg porekla. Ukoliko proizvod ili neka sirovina iz jedne zemlje CEFTA u drugoj
zemlji bude dorađen ili obrađen promeniće svoje poreklo i u drugu zemlju u okviru
CEFTA biće izvezen kao proizvod te zemlje. 3. EFTA – Vlada Srbije je 17. Decembra 2009. Godine u Ženevi potpisala ugovor o
slobodnoj trgovini sa zemljama članicama Evropskog udruženja slobodne trgovine
(EFTA). Zbog specifične ratifikacione procedure 1. Oktobra 2010. Godine otpočela je
primena Sporazuma između Srbije i Švajcarske i Lihtenštajna, od 1. Juna 2011. Godine
Srbije i Kraljevine Norveške, a od 1. Oktobra 2011. Godine Srbije i Islanda. EFTA je
osnovna 1960.godine u Stokholmu i danas ima četiri članice: Island, Lihtenštajn,
Norvešku i Švajcersku. Ovaj sporazum omogućava izvoz srpskih proizvoda bez carine na
tržište koje broji 13 miliona stanovnika i to je velika šansa ne samo za srpske proizvođače
i izvoznike, već i šansa za privlačenje novih stranih investicija, s obzirom da investicije
koje su stigle iz zemalja EFTA sporazuma iznose oko dve milijarde evra, a očekuje se još
više investicija. 4. Sporazum o slobodnoj trgovini Rusije i Srbije (tada SRJ) potpisan je 28. Avgusta 2000.
Godine radi produbljivanja i unapređenja uzajamne trgovinsko ekonomske saradnje.
Srbija je jedina država u Evropi, pored nekih članica Zajednice nezavisnih država (ZND),
koja ima potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom. Sporazum propisuje da se
za robu, za koju se može dokazati da je poreklom iz Srbije (koja ima više od 50%
sadržaja iz Srbije), ne plaća carina kada je namenjena za tržište Rusije, osim ako nije
izuzeta iz režima slobodne trgovine. Sporazum je jedan od najvažnijih aduta koje Srbija
ima u privlačenju stranih ulaganja u odnosu na druge zemlje, s obzirom da slobodnu
trgovinu sa Rusijom, osim bivših sovjetskih republika nema više nijedna zemlja na svetu.
Lista proizvoda na koje se ne primenjuje režim o slobodnoj trgovini se menja svake
godine. Na toj listi su I automobili zbog toga što Rusija štiti sopstvenu auto industriju. 5. Sporazum o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Belorusije
potpisan je 31. Marta 2009. Godine u Minsku. U cilju usklađivanja režima trgovine
između Republike Srbije i država članica Carinske unije Republike Belorusije, Republike
Kazahstan i Ruske Federacije, Vlada Republike Srbije i Vlada Republike Belorusije
potpisale su Protokolo o izmeni i dopuni Sporazuma o slobodnoj trgovini 15.6.2011.
godine. Protokolom je predviđen spisak proizvoda koji su izuzeti iz režima slobodne
trgovine, kao i pravila o određivanju zemlje porekla robe. 6. OSP – Spoljnotrgovinska razmena sa Sjedinjenim Američkim Državama velikim delom
se odvija na osnovu Opšteg sistema preferencijala (OSP), koji je odobren Srbiji 1. Jula
2005. Godine. 21. Oktobra predsednik SAD-a Barak Obama potpisao je trgovinske
ugovore, i time potvrdio odluke Senata i Kongresa, čime se vraća OSP status svim
16
zemljama koje su posedovali ovu trgovinsku povlasticu. Ovim se kompanijama iz Srbije
produžuje bescarinski uvoz na preko četri hiljada artikala u SAD do 31. Jula 2013.
Kongres je potvrdio da će svim kompanijama koje uvoze robu iz zemalja na listi OSP
preferencijala biti retroaktivno isplaćena potraživanja za carine za celu 2011. Godinu.
OSP je program odobravanja trgovinskih povlastica koje SAD dodeljuju svojim
trgovinskim partnerima u cilju podrške njihovom ekonomskom razvoju, a trenutno ga
koristi više od 140 zemalja. Među tim zemljama je i Srbija kojoj je omogućen bescarinski
pristup na 1,3 triliona dolara vrednom tržištu SAD. Program OSP obezbeđuje
preferencijalni bescarinski tretman za više od 4.650 proizvoda, uključujući većinu
finalnih proizoda I poluproizvoda, kao I pojedine poljoprivredne proizvode i sirovine.
Određeni osetljivi proizvodi, kao što su većinom tekstilni i proizvodi od kože i obuća,
nisu uključeni u OSP bescarinski tretman. Roba treba da zadovolji i kriterijum porekla, tj.
Mora da bude proizvedena u Srbiji sa najmanje 35% vrednosti i da bude direktno
isporučena iz Srbije.
7. Sporazum sa Turskom – Na Ekonomskom samitu u Istanbulu, Srbija I Turska su 1. Juna
2009. Godine potpisale Sporazum o slobodnoj trgovini, koji se od 1. Septembra 2010.
Godine primenjuje po modelu asimetrične liberalizacije trgovine u korist srpske strane.
To je šansa za srpske izvoznike da izvoze robu bez carine u Tursku, na tržište od 75
miliona stanovnika. Ovim Sporazumom srpski privrednici, zahvaljujući dijagonalnoj
kumulaciji, mogu da nabavljaju sirovine i poluproizvode, prerarađuju ih u Srbiji i dalje
plasiraju u EU, Tursku i zemlje CEFTA bez carina ili sa preferencijalnim carinama.
Prilikom pregovora sa turskom stranom, posebno je zaštićena poljoprivreda, sektor
tekstilne industrije i crna i obojena metalurgija, tako da će tu biti zadržane više stope za
uvoz tih proizvoda iz Turske, dok Srbija dobija mogućnost da odmah izvozi svoju robu
bez carine za sve industrijske proizvode.
8. Sporazum o slobodnoj trgovini Srbije I Kazahstana potpisan je 7. Oktobra 2010. Godine
i privremeno se primenjuje od 1. Januara 2011. Godine. Sporazum je zaključen radi
unapređenja I produbljivanja uzajamne trgovinsko-ekonomske saradnje.
5.2.Problemi sa kojima se suočavaju strani investitori
Glavno ograničenje za ozbiljniji priliv stranih direktnih investicija je još prisutan
visok nivo političkih i ekonomskih rizika u zemlji. Pored toga što je došlo do demokratizacije
društva, čime su politički rizici smanjeni, ostali su problemi vezani za status Kosova. Ekonomski
rizici su takođe izuzetno visoki pre svega zbog toga što proces tranzicije ima relativno mali
napredak u odnosu na ono što je pred nama, pa su troškovi poslovanja i dalje visoki. Nedovoljna
izgrađenost infrastrukture predstavlja najskuplji problem sa kojim se suočavamo. Optimizam da
će strani kapital, donacije i zajmovi ubrzati rešavanje ovog problema su samo delimično
opravdani, jer priliv stranog oficijalnog kapitala je sporiji nego što smo mi očekivali. To će biti
najduže prisutan i ekonomski najteže rešiv problem za Srbiju.
Prisutan je još čitav niz problema; Sistemska korupcija koja je zahvatila sve slojeve
ionako preglomazne administracije koja i pored svoje brojnosti nije u stanju da adekvatno
odgovori zadatku. Takodje, preveliki broj dokumenata neophodnih za otpočinjanje posla,dugo
čekanje dozvola kao i ponekad gotovo arhaični propisi vrlo često odvraćaju strane investitore od
namere da dodju u Srbiju.
17
6. Strategija Vlade Republike Srbije za podsticanje i razvoj stranih investicija
U Strategiji za privlačenje stranih direktnih investicija, koju je usvojila srpska Vlada,
naglašava se da postoje četiri osnovne grupe prepreka za SDI u Srbiji:
1. Zakonodavni problemi
a) Vlasništvo nad gradskim građevinskim zemljištem i drugi problemi u vezi sa
zemljištem;
b) Potreba za znatnim poboljšanjem i modernizacijom sudskog sistema;
c) Potreba za sveobuhvatnijim zakonodavnim promenama;
d) Reforma zakonodavstva koje uređuje izgradnju (uređenje zemljišta);
e) Sistem naknada i taksi za korišćenje zemljišta narušava konkurentnost Srbije
stvara nesigurno poslovno okruženje.
2. Ograničeni institucionalni kapaciteti za sprovođenje reformi i za strateško
planiranje i marketing
a) Potreba da se sva pitanja vezana za investicije učine prioritetom za sve državne
institucije;
b) Potreba da se jačanju kapaciteta za promociju investicija, strateško planiranje i
formulisanje državnih politika dodeli prioritetni status;
c) Potreba da se poboljša izdavanje dozvola za izgradnju, odnosno uređenje
zemljišta razradom načela jednog šaltera
d) Potreba da se pruži podrška privatnom sektoru i obrazovnom sistemuu čitavom
procesu reforme.
3. Kasni početak reformi, neadekvatna infrastruktura i ograničen pristup merama
za unapređenje konkurentnosti
a) Potreba da se ubrza proces ekonomskih reformi, uvođenje modernog
regulatornog okvira i privatizacija velikih državnih preduzeća;
b) Potreba da se razviju industrijski i tehnološki parkovi;
c) Potreba da se poboljša pristup i smanje troškovi administriranja za akreditaciju,
kontrolu kvaliteta, sertifikaciju i pristup ostalim međunarodnim standardima.
4. Potreba za boljim razumevanjem važnosti SDI i izrada programa koji su
osetljivina potrebe Investitora i precizno usmerenog nacionalnog programa za promociju
investicija.
Prioritetni cilj Strategije podsticanja i razvoja stranih ulaganja jeste da skrene
pažnju na postojece slabosti i stvori povoljnu klimu i okvir za privlačenje, zadržavanje i
širenje međunarodno konkurentnih i ka izvozu usmerenih stranih uglaganja kao dopune
razvoju sektora malih i srednjih preduzeća i tekućim novim ulaganjima u okviru programa
privatizacije.
Vlada RS je, pri definisanju Strategije, uočila pet osnovnih pravaca u kojima bi
trebalo da se kreću konkretne aktivnosti podsticanja stranih ulaganja. To su:
1. Unutrašnja usmerenost. Ovde se najpre misli da reforme zakonodavnih i
administrativnih prepreka na koje strani investitori nailaze, zatim jačanje institucionalnih
18
kapaciteta kako na nacionalnom, tako i na (i posebno na) opštinskom nivou, jačanje
komunikacija između organa vlasti i privatnog sektora, deregulaciju i liberalizaciju
telekomunikacija poboljšanje infrastrukture, unapređenje pristupa zemljištu, kao i unapređenje
obrazovnog sektora.
2. Spoljašnja usmerenost. Spoljašnja usmerenost na prvom mestu potencira privlačenje i
promociju investicija i to putem kampanje za unapređenje slike Srbije u svetu i uvođenjem
olakšica za investitore. Strategija veliku važnost daje određivanju ciljne publike, što naravno
može drastično da poveca efikasnost i u krajnjoj liniji uštedi veliki novac poreskih obveznika.
3. Regionalni razvoj. Što su SDI ravnomernije rasporedjenje to je razvoj regiona
ujednačeniji. Ravnomeran razvoj svih regiona veoma je bitan za Srbiju kako bi se sprečio trend
migracija stanovništva ka nekoliko velikih gradskih centara (Beograd, Novi Sad, Kragujevac,
Niš). Dugoročno po Srbiju ovakav trend može biti veoma opasan zbog činjenice da njene
pogranične teritorije mogu ostati slabo naseljene.
4. Dostupnost zemljišta sa infrastrukturom i objektima.
5. Koncesije - Što se tiče koncesija, potpuno je jasno da da izražena potreba za
koncesionim finansiranjem postoji u slučajevima istraživanja i eksploatacije mineralnih resursa,
izgradnje i upravljanja drumskom saobraćajnom infrastrukturom, infrastrukturom železnice,
objektima vazdušnog i vodnog saobraćaja, održavanja i upravljanja postrojenjima iz oblasti
energetike i telekomunikacija, turističke infrastrukture i sportsko-rekreativnih objekata, banjskih
centara, termalnih izvora i slično.
Na kraju izlaganja strategije za privlačenje investicija neophodno je spomenuti dve vrlo
bitne organizacije
1. Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA)10
pomaže preduzećima
pri obavljanju poslovnih i investicionih aktivnosti u Srbiji. SIEPA vrši istraživanja i obezbedjuje
resurse kako bi strani investitori mogli da donesu prave odluke i da uspešno izvrše ulaganja.
Skupština Republike Srbije je 28.2. 2001.godine osnovala SIEPA kao nezavisno pravno lice.
Mandatom ove agencije obuhvaćene su sledeće aktivnosti:
• Istraživanje i analiza poslovnog okruženja u Srbiji
• Izrada informativnih publikacija koje bi omogućile stranim preduzećima da
lakše posluju u Srbiji
• Analize sektora
• Pomoć preduzećima i investitorima oko pribavljanja dozvola i licenci
• Pomoć srpskim izvoznicima na međunarodnom tržištu
• Upoznavanje potencijalnih investitora sa mogućnostima Braunfild i
Grinfild investicija
• Održavanje baze podataka o izvozu
• Pomoć srpskim preduzećima da maksimalno iskoriste svoje konkurentne prednosti
• Pružanje savetodavnih usluga Vladi u pogledu mogućih promena pravnog i
zakonodavnog okvira koji se odnosi na investicije i izvoz.
2. Nacionalna agencija za lokalni ekonomski razvoj - NALED11
NALED je jedina poslovna asocijacija koja u svom članstvu okuplja predstavnike sva tri sektora
društva – kompanije, opštine i NVO, koji zajedno rade na poboljšanju uslova za lokalni
10
Izvor: SIEPA 11
Izvor: www.naled- serbia.org
19
ekonomski razvoj i poslovanje u Srbiji. Jedinstvenost NALED-a ne ogleda se samo u
raznovrsnoj strukturi članova, već i u činjenici da je, osim članskog udruženja, NALED i
organizacija civilnog društva (NVO).
NALED sprovodi različite projekte i na taj način svojim članovima pruža dodatne vrednosti. Za
sve što ulože u NALED članovi dobijaju dvostruko više, jer je prihod od članarine pokriven
jednakom vrednošću donatorskih sredstava.
Misija i ciljevi:
Misija NALED-a je unapređenje privrednog ambijenta Srbije kroz institucionalne reforme uz
aktivno učešće i saradnju privrede, opština i građana.
Sve aktivnosti NALED-a usmerene su na realizaciju konkretnih ciljeva koji proizilaze iz misije:
1. Promocija investicija i podrška postojećoj privredi
2. Pravne reforme uz učešće privrede
3. Jačanje kapaciteta opština
20
7. Zaključak
Na kraju kada posle dvanaest godina posmatramo sve promene koje su zadesile srpsku
ekonomiju možemo da primetimo značajne promene. Iako su prosečna plata i penzija u Srbiji i
dalje prilično niske sada barem stižu na vreme, standard gradjana je nesumnjivo poboljšan makar
na taj način što je obezbedjeno normalno snabdevanje električnom energijom i gorivom.
Sa aspekta monetarne politike i finansijkog sektora postignuto je zaista mnogo. Devizne
rezerve su stabilne i na vrlo visokom nivou. Devizni kurs je takodje relativno stabilan zato što
Narodna banka Srbije redovno interveniše na deviznom tržištu. Ipak, prisutna je konstantna
depresijacija domaće valute zbog slabosti ekonomije. Inflacija iako visoka u ovoj godini
generalno je predvidiva; ne postoji mogućnost hiperinflacije. Bankarski sektor je možda i najviše
reformisan. Stepen nezavisnosti NBS je značajno povećan (iako je nedavno usvojeni zakon po
mišljenju stručnjaka korak u nazad po tom pitanju.). Finansiranje deficita iz primarne emisije je
zakonom zabranjeno. Jedini nedostatak u pogledu NBS je pitanje guvernera koji iako nije
formalno član nijedne političke stranke uvek bude promenjen kada se promeni vlast. Odluka koja
predstoji sadašnjim monetarnim vlastima je kako rešiti probleme gradjana koji su zaduženi u
švajcarskim francima. Što se tiče sektora poslovnih banaka; on je većim delom privatizovan i to
pomalo euforično s obzirom da na tržištu sada posluje 31 komercijalna banka a da sa druge
strane Srbija nema razvojnu banku. Finansijko tržište polako počinje da se razvija. Broj usluga
koje banke pružaju stalno se povećava. Druge finansijske institucije kao što su lizing kompanije i
osiguravajuća društva postepeno zauzimaju svoje mesto na tržištu. Oživela je i beogradska berza.
U potpunosti je realizovan cilj liberalizacije spoljne trgovine sa 7 značajnih trgovinskih
sporazuma.
Konsolidacija javnih finansija tek predstoji pošto je u periodu od 2008-2012.
neodgovornim trošenjem još više produbljen javni dug. Najteži zadatak će biti konsolidacija PIO
i zdravstvenog fonda.
Imajući sve rečeno u vidu teško je pronaći argument koji bi govorio protiv stranih
direktnih investicija. Naravno da kao i sve ostalo one stvaraju po neki negativan efekat ali bez
obzira na to njihov doprinos je ogroman.
Ipak, stanje u Srbiji je daleko od idiličnog pa čak i daleko od dobrog. Ostaju veliki
problemi korupcije, birokratije i loših propisa koji usporavaju dotok novih investicija.
Medjutim, najveći problem Srbije ipak leži u politici. Vodjenje politike u Srbiji zasniva
se na jeftinim parolama za dnevnu upotrebu koje su umotane u tobožnji patriotizam. Takodje,
prisutna je “kratkovidost” kada je u pitanju ekonomska politika. Pogledi na svet kako prema
zapadu i EU tako i prema istoku su dogmatskog karaktera.
Članstvo u EU kome se teži “bez alternative” je,nažalost, na veoma dugačkom štapu koji
neprestano izmiče. Umesto što se političari trude da dobiju fiktivne datume svu svoju snagu bi
trebalo da usmere na poboljšanje poslovnog okruženja u Srbiji i poboljšanju konkurentnosti kako
bi se povećao broj stranih investitora ali i olakšalo poslovanje domaćim privrednicima.
Treba dakle raditi na ekonomskoj integraciji i standardizaciji, nakon toga pitanje političke
integracije u EU doći će samo od sebe pod uslovom da to političko članstvo u EU gradjani Srbije
budu želeli.
21
8.Literatura
Grinfild investicije u Srbiji,B. Begović, B. Mijatović, M. Paunović, D.
Popović, CLDS Beograd 2008.
Dimitrijević, M., Strane direktne investicije, SIEPA, Beograd, 2000
M. Đorđević, P. Veselinović, Makroekonomski aspekl procesa tranzicije u
Srbiji - rezultati i perspektive, Ekonomska analiza, Beograd, 2006
Dr. Boban Dašić EKONOMSKI HORIZONTI, 2011, 13, (1) str. 27-42
Ćulibrk, M., Egzotične zemlje poreski raj, www.dnevnik.co.rs.arhiva Kovačević, R., Oblici i mehanizmi stranih ulaganja, Univerzitet BK,
Beograd, 2000
Rosić, I., Veselinović, P., Osnovi ekonomije, Univerzitet Singidunum,
Beograd, 2006
Vidas-Bubanja, М., Metode i determinante stranih direktnih investicija,
Institut ekonomskih nauka, Beograd, 2008.
Web sajtovi:
www.pks.com, Privredna komora Srbije, Strane investicije u Srbiji, 2009.,
www.pressonline.rs, U Srbiju dolaze dve milijarde evra investicija, Press, Beograd,
www.siepa.gov.rs, SIEPA,
www.pks.com, SDI u Srbiji, Centar za razvoj, restruktuiranje i privatizaciju,
www.naled- serbia.org