stephen hicks - Što postmodernizam je

Poglavlju Jedan

to postmodernizam jeTranslated by Alma Causevic

Postmoderna avangarda

Prema svemu sudei uli smo u novo doba intelektualnog. Mi smo postmodernom sada. Vodei intelektualci nam govore da modernizam je umro, i da je revolucionarni doba je na nas-doba osloboena od opresivne strikture prolosti, ali istodobno uznemiren je svoja oekivanja za budunost. ak i postmodern-izam je protivnika-kih, izmjere intelektualne scene, a ne svianje ono to oni vide, potvrujete novi otrica. U intelektualnom svijetu, dolo je do promjene strae.

Imena postmoderne avangarde su sada poznata: Michel Foucault, Jacques Derrida, Jean-Franois Lyotard, i Richard Rorty. Oni su svoju vodeu stratega. Oni su postavili smjer kretanja i pruiti svojim najsnanijim alata. Avangarda je potpomognuto od strane druge poznate i esto sramotno imena: Stanley Fish i Frank Lentricchia u knjievnim i pravnim kritikama, Catharine MacKinnon i Andrea Dworkin u feministikim pravnim kriti-kama, Jacquesa Lacana u psihologiji, Robert Venturi i Andreas Huyssen u arhitektonskoj kritici, i Luce Irigaray u kritici znanosti.

lanovi ove elitne skupine postavite smjer i ton za postmodernog intelektualnom svijetu.

Michel Foucault je identificirao glavne ciljeve: Sve moje ana-lize su protiv ideja univerzalnih potreba u ljudskoj egzistenciji.1 1 Foucault 1988, 11.

2 Explaining Postmodernism

Takva potreba mora biti swept stranu kao prtljagu iz prolosti: To je besmisleno govoriti u ime ili protiv- Razum, Istina, ili znanja.2

Richard Rorty je razradio na tu temu, objanjavajui da je to ne eli rei da je postmodernizam je istina ili da nudi znanje. Takve tvrdnje bi biti self-proturjeni, pa post-modernisti mora-ju koristiti jezik ironino.

Potekoa s kojima se suoavaju filozofa koji, poput mene, je sluha za taj prijedlog [npr. Foucault]-onaj tko misli o sebi kao pomoni za pjesnika, a ne fiziar-je izbjei aludirati da ovaj prijedlog dobije neto pravo, da moj vrsta filozofije odgovara nain na koji stvari za-pravo jesu. Za ovaj razgovor dopisivanje vraa samo ideja ovoj vrst filozofije eli da biste dobili osloboditi od, ideja da je svijet ili sebe ima intrinzinu prirodu.3

Ako nema svijeta ili sebe razumjeti i dobiti pravo na nji-hove uvjete, a zatim ono to je svrha misli ili djelovanja? Na-kon to je dekonstruirati razloga, istina, i ideja dopisivanje misli u stvarnost, a zatim ih staviti na stranurazloga, pie Foucault, je krajnji jezik ludila4ne postoji nita da vodi ili ograniavati nae misli i osjeaje. Tako moemo uiniti ili rei to god nam se zeli. Dekonstrukcija, Stanley Fish priznaje sretno, me oslobaa obveze da se pravo ... i zahtjeva samo da u biti zanimljivo.5

Mnogi su postmodernisti, ipak, manje su esto u raspoloeni za estetsku igru nego za politiki aktivizam. Mnogi dekonstruiraju razloga, istinu i stvarnost jer vjeruju da u ime razuma, istine i stvarnosti zapadne civilizacije je uinio domi-nacije, tlaenja i unitenja. Razum i mo su jedno te isto, Jean-Franois Lyotard drava. Oba dovesti do i synony-dene sa za-tvori, zabrane, odabir procesa, javno dobro.6

2 Foucault, in May 1993, 2.3 Rorty 1989, 7-8. 4 Foucault 1965, 95.5 Fish 1982, 180.6 Lyotard, in Friedrich 1999, 46.

to postmodernizam je 3

Postmodernizam tada postaje aktivist strategije u borbi protiv koalicije razuma i moi. Postmodernizam, Frank Len-tricchia objanjava,nastoji da ne pronai temelj i uvjetima is-tine, ali da se vjebe snage za potrebe drutvenih promjena. Zadatak postmoderne profesora je pomoi studentima licu mjesta, sukobiti, a raditi protiv politikog strahotama vlasti-tog vremena.7

Te strahote, prema postmodernizmu, najistaknutiji su na Zapadu, zapadna civilizacija, gdje se razum i mo su najrazvi-jeniji. Ali bol tih uasa niti je nanio ni pretrpjela podjednako. Mujaci, bijelci, a bogati imaju svoje ruke na bi moi, i oni ga koriste okrutno na tetu ena, rasne manjine, i siromasima.

Sukob izmeu mukaraca i ena je brutalan. Normalno jebati, pie Andrea Dworkin, od normalnog ovjeka je po-duzeti kako bi se in invazije i vlasnitva poduzete u nainu grabeljivaca. Ovaj poseban uvid u seksualne psihologije mukaraca je uskladiti i potvren od strane seksualnog iskustva ena:

ene su pokorene ljudima kao supruge, kao prosti- ljudima kao supruge, kao prosti-tutke, kao i seksualno i reproduktivno slubenika. Biti u vlasnitvu i biti jebeno su ili su gotovo sinonim iskustva u ivote ena. On vas posjeduje, a on vas fucks. Jebote prenosi kvalitetu vlasnitva: on vas pos-jeduje iznutra prema van.8

Dworkin i njezin kolega, Catharine MacKinnon, onda poziva na cenzuru pornografije na osnovi postmoderne. Nae drutvene stvarnosti je konstruiran po jeziku mi koristimo, i porno-geografije je oblik jezika, onaj koji gradi nasilne i zapovjedniki stvarnost za ene podnijeti. Pornografija je, da-kle, nije sloboda govora nego politike represije.9

Nasilje je takoer doivljava siromanima u rukama bo-gatih i bore naroda u rukama kapitalistike naroda. Za iz-

7 Lentricchia 1983, 12. 8 Dworkin 1987, 63, 66.9 MacKinnon 1993, 22.


vanredan primjer, Lyotard nas trai da razmotri ameriki na-pad na Irak u 1990. Unato amerikim propa-ganda, Lyotard pie, injenica je da je Saddam Hussein je rtva i glasnogovo-rnik za rtve amerikog imperijalizma u svijetu.

Saddam Hussein je proizvod zapadne odjela dravne administracije i velikih tvrtki, ba kao i Hitler, Mus-solini i Franco su roeni u mir nametnute njihovim zemljama pobjednici Prvog svjetskog rata. Saddam je takav proizvod u jo flagrantno i cinian nain. No, iraki diktature sredstava, kao i drugi, od transfera aporijama [netopljivih problema] u kapitalistiki sustav pobijedio, manje razvijenim, ili jednostavno manje otporne zemalja.10

Ipak, potlaeni poloaj ene, siromane, rasne manjine, a drugi je gotovo uvijek pod velom u kapitalistickim narodima. Retorika o pokuavate staviti grijehe iz prolosti iza nas, o na-pretku i demokraciji, o slobodi i jednakosti pred zakonom, sve takve self-posluivanje retorika slui samo za masku bru-talnost kapitalistike civilizacije. Rijetko mi uhvatiti iskren pogled na njezine temeljne bit. Za to pogled, Foucault nam govori, mi bi trebao izgledati u zatvor.

Zatvor je jedino mjesto gdje se mo oituje u njegovu goli drave, u veini prekomjerne obliku, i gdje je to opravdano kao moralna snaga. ... Ono to je fasci-nantno o zatvorima je da, za jednom, vlast ne skriva masku ili sama, ona se otkriva kao tiranije potjeru u najsitnijih detalja, on je cinian i istovremeno isti i sasvim opravdano, jer je praksa moe biti potpuno formuliran u okviru moralnosti. Njegova brutalne ti-ranije dakle pojavljuje kao spokojan dominacija do-bra nad zlom, reda vie poremeaja.11

Konano, za inspirational i filozofski izvor postmod-ernizma, za ono to povezuje apstraktni i tehnika pitanja u lingvistici i epistemologije do politikog aktivizma, Jacques

10 Lyotard 1997, 74-75.11 Foucault 1977b, 210.


Derrida identificira filozofije marksizma:

dekonstrukcija nikada nije smisao ili interes, barem u mojim oima, nego kao radikalizacija, to jest, takoer u tradiciji marksizma odreeni u odreenom duhu marksizma.12

Moderna i postmodernaBilo intelektualnog pokreta je definirana svojim temeljnim filozofskim premisama. Te prostorije dravne ono to je potrebno da bude pravi, to je to biti ovjek, ono to je vri-jedno, i kako znanje je steena. To je, bilo intelektualni pokret je metafizika, koncepcija ljudske prirode i vrijednosti, te epis-temologije.

Postmodernizam esto se rauna kao anti-filozofskom, po kojoj to znai da ona odbija mnoge tradicionalne filozof-ske alternative. Ipak, bilo koja izjava ili aktivnost, ukljuujui djelovanje pisanja postmoderne u obzir nita, pretpostavlja barem implicitno shvaanje stvarnosti i vrijednosti. I tako, unato svojoj slubenoj odvratnost za neke verzije saetak, univerzalni, fiksni, a precizan, postmodernizam nudi konzis-tentan okvir prostora unutar kojih se situira nae misli i akcije.

Apstrahiranjem iz navedenih citata donosi sljedee. Metafiziki, postmodernizam je anti-realista, koji dri da je nemogue govoriti smisleno o neovisno postojeu stvar-nost. Postmodernizam zamjenici umjesto drutveno-jezini, konstrukcionistikom raun stvarnosti. Epistemologically, nakon to je odbacio ideju samostalno postojee stvarnosti, postmodernizam porie da je razlog ili bilo koji drugi nain je sredstvo stjecanja objektivnog znanja o toj stvarnosti. Nakon to je zamijeniti drutveno-jezini konstrukti za tu stvarnost, postmodernizam naglaava subjektivitet, konvencionalnost i nesumjerljivosti tih kon-uputa. Postmoderni rauna o ljud-

12 Derrida 1995; see also Lilla 1998, 40. Foucault too casts his analysis in Marx-ist terms: I label political everything that has to do with class struggle, and social everything that derives from and is a consequence of the class struggle, expressed in human relationships and in institutions (1989, 104).


skoj prirodi kolektivistikih su dosljedno, smatrajui da su po-jedinci; identiteta izgradio uvelike drutveno-jezine skupine koje su dio, one skupine razliitih radikalno preko dimenzije na spol, rasu, etniku pripadnost, i bogatstvo. Postmoderni rauna o ovjekovoj naravi i stalno naglaavaju odnose su-koba izmeu tih grupa, te su obzirom na de-naglasio ili ot-kloniti ulogu razuma, post-moderna raune dre da su su-kobi rjeavati prvenstveno upotrebom sile, bilo da maskirani ili gola; uporabe sile zauzvrat dovodi do odnosa dominacije, podnoenje, i ugnjetavanja. Konano, postmoderni teme u eti-ci i politici karakterizira identifikacija su i simpatija za grupe percipiraju se potlaenih u sukobima i spremnost za ulazak u borbu u njihovo ime.

Pojam post-modernismjeta pokreta povijesno i filozof-ski protiv modernizma. Stoga razumijevanje to pokret sebe vidi kao odbijanje i kretanje izvan e biti od pomoi u formu-liranju definicije postmoderne. Suvremenom svijetu postoji ve nekoliko stoljea, i nakon nekoliko stoljea imamo dobar osjeaj o tome to modernizma.

Modernizam i prosvjetiteljstva

U filozofiji, modernizam je osnovno nalaze se u formativnim figure Francis Bacon (1561-1626) i Ren Descartes (1596-1650), za njihov utjecaj na epistemologiju, i vie cjelovita-hensively u John Locke (1632-1704), za njegov utjecaj na sve aspekte filozofije. Bacona, Descartesa i Lockea su moderne jer njihova filozofskog naturalizma, svoju duboku povjerenje u razum, a posebno u sluaju Locke, njihov individualizam. Suvremeni mislioci start iz prirode umjesto poevi sa neki oblik nad-naravnog, koji je bio karakteristian polazite pred-moderne, Srednjovjekovna filozofija. Suvremeni mislioci naglasiti da je percepcija i razlog su ljudski nain poznavanja prirode, za razliku od pre-moderno oslanjanje na tradiciju, vjeru i misti-cizam. Suvremeni mislioci stres ljudske autonomije i ljudsku sposobnost za formiranje vlastitog karaktera za razliku od pre-moderni naglaskom na ovisnost i izvorni grijeh. Suvre-


meni mislioci naglasiti pojedinca, vienje pojedinca kao je-dinice stvarnosti, koji dri da je pojedinac um je suverena, i da je pojedinac jedinica vrijednosti za razliku od pre-modernisti, feudalni podreenost pojedinca da vei politiki, socijalni ili vjerskoj stvarnosti i vlasti.13

Chartering 1.1: Definiranje Pre-modernizma i modernizma

Pre-modernizma Modernizam

Metafizika Realizam: Super-natu-ralizam

Realizam: Naturalizam

Epistemologija Misticizam i / ili vjere Objektivizam: Iskustvo i razlog

Human Nature Iskonski grijeh; uz Boju volju

Tabula rasa i autonomiju

Etika Kolektivizam: altru-izam

Individualizam

Politika i ekonomija Feudalizam Liberalni kapitalizam

Kada i gdje Srednjovjekovni Prosvjetiteljstvo; dvadesetom stoljeu znanosti, poslovne, tehnike polja

Moderna filozofija dola do dospijea u prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo philosophes sa pravom vidio sebe kao radikal-ni. Pred-modernistika srednjovjekovne svjetonazor i moder-no prosvjetiteljstva svjetonazor su koherentan, sveobuhvatan i posve nasuprot-rauna stvarnosti i mjesto ljudskog bia un-

13 Pre-modernism, as here used, excludes the classical Greek and Roman traditions and takes as its referent the dominant intellectual framework from roughly 400 CE to 1300 CE. Augustinian Christianity was pre-modernisms intellectual center of gravity. In the later medieval era, Thomism was an at-tempt to marry Christianity with a naturalistic Aristotelian philosophy. Ac-cordingly, Thomistic philosophy undermined the pre-modern synthesis and helped open the door to the Renaissance and modernity. On the use of modernism here, see also White (1991, 2-3) for a similar linking of reason, individualism, liberalism, capitalism, and progress as con-stituting the heart of the modern project.


utar njega. Medievalistika je dominirao Zapad za 1000 godi-na, od otprilike 400 do 1400 CE. U stoljeima dugo prijelazno razdoblje, mislilaca renesanse, sa nekim nenamjerne pomo od glavnih reformacije figure, potkopao srednjovjekovni svje-tonazor i utro put za revolucionari u sedamnaestom i osamn-aestom stoljeu. Do osamnaestog stoljea, pred-moderne filo-zofije srednjovjekovnog doba bio preusmjeren intelektualno, i philosophes su se kretali brzo preobraziti drutvo na temelju nove, moderne filozofije.

Moderni filozofi ne slae meu sobom o mnogim pi-tanjima, ali njihove temeljne sporazume nadjaale ne slau-ma. Descartes raun od razloga, na primjer, racionalist, a Bacon je i Locke-a su empirista, ime ih stavljaju u glavama konkurentskih kola. Ali, ono to je od temeljne vanosti za sva tri je sredinji poloaj razuma kao objektivna i nadlenimu za razliku od vjere, misticizam, autoritarnosti i intelektualne ranije dobi. Nakon to je razlog dao prvo mjesto, cijeli prosv-jetiteljskog projekta slijedi.

Ako netko istie da je razlog fakultet pojedinca, onda individualizam postaje kljuna tema u etici. Locke je Pismo o trpeljivosti (1689) i dvije rasprave u Vladi (1690) su orijentir tekstova u suvremenoj povijesti individualizma. Oba link ljudsku sposobnost za razlog da se etiki individualizam i njegove drutvene posljedice: zabrana sile protiv drugoga neovisno prosuivanje ili radnje, prava pojedinca, politike jednak-nosti, ograniava mo vlade, i vjerske trpeljivosti.

Ako netko istie da je razlog fakultet razumijevanja prirode, a zatim da epistemologija sustavno primjenjivao prinos znanosti. Prosvjetljenje mislioci postavio temelje za sve glavne grane znanosti. U matematici, Isaac Newton i Gottfried Leibniz razvio samostalno raun, Newton razvija svoju verziju u 1666 i Leibniz objavljivati u 1675. Najmonu-mentalnija objavljivanja u povijesti moderne fizike, Newton Principia Mathematica, pojavio u 1687. Stoljee bez presedana istraivanja i postignua dovela do proizvodnje Carolus Lin-naeus je Systema naturae u 1735 i philosophia Botanica u 1751,


zajedno predstavlja sveobuhvatan bioloke taksonomija, te proizvodnja Antoine Lavoisier Trait lmentaire de Chimie (Rasprava o kemijskim elementima) u 1789, orijentir tekst u temelje kemije.

Individualizma i znanost su stoga posljedice episte-mologije razloga. Oba je sustavno primjenjivao imaju ogromne posljedice. Individualizam primijeniti na politiku prinosi lib-eralnoj demokraciji. Liberalizam je naelo individualne slo-bode i demokracije je naelo decentralizacije politike moi pojedinaca. Kao to je individualizam rua u modernom svi-jetu, feudalizam odbio. Engleska liberalne revolucije u 1688 poeo trend. Moderna politika naela proirila na Ameriku i Francusku u osamnaestom stoljeu, to je dovelo do liberalne revolucije tamo u 1776 i 1789. Slabljenje i ruenje feudalnog reima tada napravio to mogue praktino proirenje liberal-nih ideja individualist svim ljudskim biima. Rasizam i sek-sizam su oiti affronts ka individualizmu i tako je sve vie na obrambenim kao osamnaestom stoljeu napredovala. Po prvi put u povijesti, drutva su formirana za ukidanje ropstva, u Americi u 1784, u Engleskoj 1787, a godinu dana kasnije u Francuskoj, a 1791 i 1792 vidio objave Olympe de Gouges je Deklaracija o pravima ene i Mary Wollstonecraft je opravdanje za prava ena, znamenitosti u guranje za enske slobode i jed-nakosti.14

Individualizam primijeniti na ekonomiju prinos slobod-nih trita i kapitalizma. Kapitalistika ekonomija temelji se na naelu da pojedinci trebaju biti lijevo slobodan donositi svoje vlastite odluke o proizvodnji, potronji i trgovini. Kao

14 Pre-modernism, as here used, excludes the classical Greek and Roman traditions and takes as its referent the dominant intellectual framework from roughly 400 CE to 1300 CE. Augustinian Christianity was pre-modernisms intellectual center of gravity. In the later medieval era, Thomism was an at-tempt to marry Christianity with a naturalistic Aristotelian philosophy. Ac-cordingly, Thomistic philosophy undermined the pre-modern synthesis and helped open the door to the Renaissance and modernity. On the use of modernism here, see also White (1991, 2-3) for a similar linking of reason, individualism, liberalism, capitalism, and progress as con-stituting the heart of the modern project.


to je individualizam porasla je u osamnaestom stoljeu, feu-dalni i merkantilistikom argumenata i institucijama odbio. Sa razvojem slobodnog trita doao teorijski razumijevanje utjecaja produktivne podjele rada i specijalizacije te uspora-vanje utjecaja protekcionizma i drugih restriktivnih propisa. Snimanje i proirenjem ovih uvida, Adama Smitha Bogatstvo naroda, objavljen u 1776, je orijentir tekst u povijesti mod-erne ekonomije. Teorija i praksa razvijenih u tandemu, i kao trite postaje slobodnije i vie meunarodnih koliinu bo-gatstva dostupnih dramatino se poveao. Na primjer, N. F. R. obrt procjenama britanskih prosjeni je godinji dohodak, prihvaen od strane oba pro-i anti-kapitalistiki povjesniari, pokazuje povijesno besprimjernom porast, od 333 dolara u 1700 do 399 dolara u 1760, do 427 dolara u 1800, do 498 dol-ara u 1830, a zatim veliki skok na 804 dolara u 1860.15

Znanost primjenjuje sustavno da materijalne proizvodnje prinosa inenjerstva i tehnologije. Novu kulturu razmiljanja, eksperimentiranja, poduzetnitva i slobodne razmjene ide-ja i bogatstva znailo da e do sredine 1700s znanstvenici i inenjeri bili su otkrivanje znanja i stvaranje tehnologija na povijesno besprimjernom razmjera. Izvanredan Posljedica toga je bila industrijska revolucija, koja metaforiki je branje gore parne po 1750, i doslovno branje gore parne sa uspjehom James Watt je motor nakon 1769. Thomas Arkwright vode u okvir (1769), James Hargreaves je predenje-Jenny (C. 1769), a Samuel Crompton je mula (1779) svi revolutionized predenje i tkanje. Izmeu 1760-1780, na primjer, britanski potronja sirovi pamuk porasla 540 posto, 1.2 do 6.5 milijuna funti. Bo-gate zaglavi na svoje runo izraene robe za neko vrijeme, pa prvo to e se masovno proizvodila u novim tvornicama su jeftine robe za mase: sapun, pamuna odjea i posteljinu, cipele, Wedgwood porculana, eljeza lonce, i tako dalje.

Znanost primijeniti na razumijevanje ljudskih bia pri-nosa medicini. Nove pristupe za razumijevanje ljudskog bia kao naturalistiki organizam crpio nove studije, koja je

15 Measured in 1970 U.S. dollars; Nardinelli, 1993.


poela renesanse, od fiziologije i anatomije ovjeka. Super-naturalistic i druge pred-moderne rauna ljudskih bolesti su swept stranu to je, u drugoj polovini osamnaestog stoljea, medicina se stavi sve na znanstvenim osnovama. Izvanredan kon-slijed bio je da, u kombinaciji s porastom bogatstva, mod-erna medicina poveana ljudska dugovjenost dramatino. Edward Jenner otkrie velikih boginja cjepiva u 1796, na primjer, oba pod uvjetom zatite od glavnih ubojica iz osam-naestog stoljea, a osnovao znanost o imunizacije. Napredak u akuerstvo kako je osnovan kao zasebna grana medicine, a vie upadljivo, pridonijelo znaajno smanjenje smrtnosti novoroenadi stope. U Londonu, primjerice, stopa smrtnosti djece prije dobi od pet godina pao je sa 74.5 posto u 1730-1749 na 31.8 posto u 1810-29.16

Moderna filozofija sazreo u 1700s do dominantne skup pogled na doba bili naturalizam, razuma i znanosti, tabula rasa, individualizma i liberalizma.17 Prosvjetiteljstvo je bio i dominacija od tih ideja u intelektualnim krugovima i njihovo prevoenje u praksu. Kao rezultat toga, pojedinci su postali slobodniji, bogatiji, ive due, i uivajui vie materijalnih udobnosti nego u bilo kojem trenutku prije u povijesti.

16 Hessen 1962, 14; see also Nardinelli 1990, 76-79.17The application of reason and individualism to religion led to a decline of faith, mysticism, and superstition. As a result, the religious wars finally cooled off until, for example, after the 1780s no more witches were burned in Europe (Kors and Peters 1972, 15).


Chartering 1.2: Prosvjetiteljstvo Vizija

Liberalism Freedom1688 England See * below1776 United States

Individualism 1789 France1689/90 Locke

Capitalism Wealth1776 Adam Smith

Reason Happiness/1620 Bacon Progress1641 Descartes Engineering Material 1690 Locke 1769 James Watt goods

1750- Industrial RevolutionScience1666/75 Newton, Leibniz1687 Newton

Medicine Health1796 Jenner1789 Lavoisier

* 1764 Beccaria, On Crimes and Punishment

1780s: Last witches burned legally in Europe 1784 American Society for Abolition of S lavery 1787 British Society for Abolition of S lave Trade 1788 French Societ des Amis des Noirs 1792 Wollestonecraft, Vindication of the Rights of Women

Postmodernizam u odnosu prosvjetiteljstvaPostmodernizam odbacuje cijeli projekt prosvjetiteljstva. On dri da je modernistika prostorijama prosvjetiteljstva bili neodriva od poetka i da je njihov kulturnih manifestacija sada dosegla svoj nadir. Dok moderni svijet i dalje govoriti ra-zuma, slobode i napretka, njegove patologije ispriati jo jednu priu. Postmoderna kritika onih patologija se nudi kao smrti zvoniti modernizma: najdublje slojeve zapadne culture su


bili izloeni, Foucault tvrdi, i jo jednom promijeajte pod naim nogama.18 U skladu sa tim, navodi Rorty, postmod-erna zadatak to odgonetati to uiniti sada da i Age of Faith i prosvjetiteljstva ini izvan oporavka.19

Postmodernizam odbacuje prosvjetiteljskog projekta u najosnovniji mogui nain, napadajui svoje bitne filozofske teme. Postmodernizam odbacuje razum i individualizam koji cijeli svijet ovisi o prosvjetiteljstva. I tako to zavri napadaju svim posljedicama prosvjetiteljstva filozofija, od kapitalizma i liberalne forme dravnog na znanost i tehnologiju.

Postmodernizam je osnovno su suprotnost modernizam-a. Umjesto prirodne stvarnosti-anti-realizam. Umjesto iskust-va i razuma-lingvistike socijalne subjektivizam. Umjesto pojedinanih identiteta i autonomije-razne rasu, spol i raz-red-izmima. Umjesto ljudskih interesa kao temeljno skladan i tei prema obostrano-korisna interakcija sukoba i ugnjeta-vanja. Umjesto vrednovanja individualizma u vrijednosti, trita i politike-pozive za communalism, solidarnosti, jedna-kosti i ogranienja. Umjesto iznenauju dostignua znanosti i tehnologije sumnje tei ka otvoreno neprijateljstvo.

To je sveobuhvatan filozofski oporba obavjetava vie specifinih postmoderne teme u razliitim akademskim i kul-turnim debatama.

18 Foucault 1966/1973, xxiv. 19 Rorty 1982, 175. Also John Gray: We live today amid the dim ruins of the Enlightenment project, which was the ruling project of the modern period (1995, 145).


Chartering 1.3: Definiranje Pre-modernizma, modernizam, i Postmodernizam

Pre-modernizma Modernizam Postmodern-izam

Metafizika Realizam: Super-natural-izam

Realizam: Natu-ralizam

Anti-realizam

Epistemologija Misticizam i / ili vjere

Objektivizam: Iskustvo i razlog

Socijalna subjek-tivizam

Human Nature Iskonski grijeh; uz Boju volju

Tabula rasa i autonomiju

Socijalna kon-strukcija i sukob

Etika Kolektivizam: altruizam

Individualizam Kolektivizam: egalitarizam

Politika i eko-nomija

Feudalizam Liberalni kapi-talizam

Socijalizam

Kada i gdje Srednjovjekovni Prosvjetiteljstvo; dvadesetom stoljeu znanos-ti, poslovne, tehnike polja

Kasnog dvade-setog stoljea humanistikih i srodnih struka

Postmoderno akademski teme

Postmoderna knjievna kritika odbacuje ideju da knjievni tek-stovi imaju cilj znaenja i tumaenja istina. Sve takve tvrdnje u objektivnost i istina moe biti dekonstruirati. U jednoj verziji dekonstrukcije, zastupana od strane onih koji se slau sa citat iz Riba na stranici 2 gore, knjievna kritika postaje oblik sub-jektivnog igra u kojoj itatelj izlijeva subjektivna asocijacija u tekst. U drugoj verziji, objektivnost je zamijenjen stav da autor rase, spola, ili drugih grupa lanstvo najdublje oblika autorova stavove i osjeaje. Zadaa je knjievni kritiar, u skladu sa tim, je dekonstruirati tekst otkriti autora rasu, spol, ili klasnih interesa. Autori i likovi koji utjelovljuju najmanje ispravan stavovi su, naravno, uz najvei iznos dekonstrukcije. Nathaniel Hawthorne,


na primjer, u Scarlet Letter izgleda barem ambivalentan o Hester Prynne moralni status, a to ambivalentnost otkriva da je raspro-dan do autoritarne, konformist, muki i represivne vjerske os-nutka.20 Ili: Herman Melville u Moby Dick svibanj imati misao da je on istrauje univerzalne teme od osobnih i drutvenih ambici-ja, ovjeka i prirode, ali ono to kapetan Ahab je zaista predstav-lja eksploatacijske autoritarnosti imperijalistikih patriarchalism i lud pogon tehnologije za osvajanje prirode.21

U zakonu, verzije pravnih pragmatizma i kritiku pravno teorija utjeloviti novog vala. Za pragmatiar verziju post-mod-ernizma, bilo apstraktne i univerzalne teorije zakona je da se distrusted. Teorije se isplati samo u mjeri u kojoj oni pruaju odvjetnik ili sudac sa korisnim verbalnim alata.22 Standardi za korisnost, meutim, su subjektivne i promjenjive, pa pravni svi-jet postaje bojno polje postmodernim. Kao to ne postoji univer-zalno vaeim zakonskim principima pravde, argumenti posta-ju retorike bitke volje. Kritini pravnoj teoriji predstavljaju rase, klase i spola verzija pravnih postmodernizma. Prema crits, prav-ni ustavi i presedani su u osnovi neodreene, i tzv objektivnost i neutralnost pravne razmiljanja su prijevara. Sve odluke su in-herentno subjektivne i upravljan od strane preferencija i politike. Zakon je oruje se koristi u drutvene arene subjektivnih sukoba, arena voeni natjeu oporuke i prisilne tvrdnje jedne skupine interesa nad onima drugih grupa. Na Zapadu, predugo zakon je pokrie za tvrdnju bijelih mukih interesa. Jedini protuotrov za otrov koji je jednako snano tvrdnje subjektivne interese po-vijesno potlaenih skupina. Stanley Fish oeni pragmatiar i Crit pristupa u tvrdei da e, ako odvjetnici i suci Doi da mislim o sebi kao supplementers umjesto oni textualists,tako e biti marginalno vie slobodnog nego to bi inae biti ubrizga-ti u ustavno pravo njihove trenutne interpretirati-ations naeg drutva vrijednosti.23

20 Hoffman 1990,14-15, 28.21 Schultz 1988, 52, 55-57.22 Luban 1998, 275; Grey 1998.23 Fish quoting Thomas Grey (Fish 1985, 445).


U obrazovanju, postmodernizam odbacuje ideju da je svrha obrazovanja je prvenstveno da vlak djeteta kognitivne sposob-nosti razloga kako bi se proizvoditi odrasla osoba sposobna sa-mostalno u svijetu. Taj pogled obrazovanja je zamijeniti sa ciljem da obrazovanje je da se bitno neodreenog bia i dati mu socijal-ni identitet.24 Obrazovanje je metoda oblikovanje je jezine, i tako jezika koji se koristi je onaj koji e stvoriti ljudsko bie osjetljive na svoje rasne, seksualne, i klasnog identiteta. Na trenutni drutveni kontekst, meutim, odlikuje se ugnjetavanje da koristi bijelo, mukarci, i bogati na raun svih drugih. To ugnjetavanja zauzvrat dovodi do obrazovni sustav koji odraava samo ili prvenstveno interese onih na pozicijama moi. Za protiviti da pristranosti, odgojna praksa mora biti potpuno preraditi. Post-moderno obrazovanje treba istaknuti radove koji nisu u kanon, to bi se trebali usredotoiti na postignua ne-bijelaca, ena, i siro-masima, to treba istaknuti povijesne zloine bijelaca, mukaraca, i bogataa, i to bi trebao nauiti studente da znanost je metoda nema boljeg tvrdnje da uz kamatu od istine nego bilo koji drugi nain i, u skladu s tim, koje bi uenici trebali biti jednako osjetljiv na alternativne naine znajui.25

Postmoderno kulturne teme

Ove akademske iroko teme zauzvrat obavijestiti nae vie specifinih kulturnih debata.

Da li Zapadni kanon velikih knjiga je destilacija na-jboljih Zapada i odraz multi-faceted raspravu ili da li je ideoloki uske, ekskluzivne i netolerantne.

Da li Kristofor Kolumbo je moderan junak, donosei dva svijeta zajedno kako bi na obostranu korist ili da li je on neosjetljiv, smugly vrhunskog toka ovjek za eu-ropske imperijalizma, donosei oruane sile koja zabili europskih religija i vrijednosti down domorodakih kultura grla.

24 Golden 1996, 381-382.25 Mohanty 1980, 185.


Da li Sjedinjenih Amerikih Drava je progresivno na slobodi, jednakosti i prilika za sve ili da li je seksist, rasistike i klasa opkoljen, npr., koristei svoj porno-grafije masovno trite i stakleni strop kako bi ene na svoje mjesto.

Da li na ambivalentnost preko programe afirmativne akcije odraava snanu elju da bude fer prema svim stranama, ili da li ti programi su samo cinian kost baena da se ene i manjine sve dok se ini da pomae, na kojem trenutku je burne reakcije koje status quo.

Da li drutvenih sukoba treba neopasnim ohrabrujui principa da pojedinci trebaju biti sueni prema nji-hovim individualnim zaslugama a ne prema moralno irelevantna svojstva kao to su rasa ili spol ili da li grupne identitete bi trebao biti potvren i slavi, i da li oni koji usprotive se Pritom treba poslati obvezno os-jetljivost trening.

Da li ivot na Zapadu, a posebno Amerika, je poboljanje, s prosjenim dugovjenost i bogatstvo ras-te u svakoj generaciji, ili da li Amerika odustala od svog urbanog underclass i njegovao blag potroaku kulturu trgovakim centrima i sub-urbanog irenja.

Da li liberalni Zapad je vodei ostatak svijeta da slo-bodnije i prosperitetnije budunosti ili da li je tra-pav intrusiveness u vanjskoj politici i zapovijedanje meunarodnim financijskim tritima se izvozi svoje McJobs da ne-zapadni narodi, njima zakljuavanje u sustav i unitavaju svoje autohtone kulture.

Da li znanost i tehnologija su dobre za sve, proirenje nae znanje o svemiru i stvaranje svijeta zdraviji, istiji, i jo mnogo produktivniji, ili da li znanost izda svoj elitizam, seksizma i destruktivnosti inei brzinom sv-jetlosti najbre fenomen, a time nepravedno ga se upisi-vati u odnosu na druge brzine, tako da odabrani faliki simbol sam za zastupanje kvadratni korijen negativnog jednom potvrujui svoju elju za osvojiti priroda i probity njezine tajne i, nakon to uinili, tako da


njezina tehnologija besprijekornog silovanja gradei sve vee i dulje rakete raznijeti stvari.

I da li, openito, liberalizam, slobodno trite, tehnolog-iju, i kozmopolitizam su drutveni uspjesi koji se mogu uivati svim kulturama ili da li ne-zapadnim kulturama, jer oni ive jednostavno i u harmoniji s prirodom, su vr-hunske i da li Zapad je bahato slijep na tu injenicu, kao elitistika i imperijalistika, nameui svoje kapitalizam, njegova znanost i tehnologiju, i njegove ideologije na druge kulture i sve krhki ekosustav.

Zato postmodernizam?

Ono to sve ove debate postmoderne nije da okraji su energine i grijana, ali da su uvjeti za raspravu pomaknut.

Moderna rasprave je bilo preko istine i stvarnosti, razuma i iskustva, slobode i jednakosti, pravde i mira, ljepote i napre-dak. U postmodernom okviru, te koncepti se uvijek pojavljuju u navodnike. Na veina gromki glasovi nam rei da je Is-tina je mit. Razlog je bijeli mukarac eurocentrinu kon-strukt. Jednakost je maska za prinude. Mir i Napredak su se sastao s cinini i umorni podsjetnici snage ili eksplicitne napada ad hominem.

Postmoderni raspravama na taj nain prikazati paradok-salnu prirodu. Preko odbora, ujemo se, sa jedne strane, ap-straktne teme relativizma i egalitarizma. Te teme dolaze u oba epistemoloke i etike oblike. Objektivnost je mit, nema istine, nema pravi nain itati prirode ili teksta. Sva tumaenja jed-nako su valjana. Vrijednosti su subjektivne drutveno proiz-voda. Kulturno, dakle, ni jedna skupina vrijednosti imaju poseban poloaj. Svi naina ivota sa afganistanske do Zulu su legitimne.

Suivotu s tim relativistiko i egalitarna tema, ujemo se, sa druge strane, duboko akordi cinizma. Naela uljudnosti i proceduralne pravde jednostavno posluiti kao maske za


licemjerja i ugnjetavanje roen asimetrinog odnosa moi, maske koje moraju biti ripped off by sirove verbalnog i fizikog oruja: ad hominem argument, in-your-face ok tak-tike, i jednako cinini moi igra. Nesuglasice su ispunjeni, a ne sa argumentom, u korist sumnje, i oekivanje da razlog moe prevladati, ali s tvrdnjom, neprijateljstvo, kao i sprem-nost da se naselje na snagu.

Postmodernizam je, dakle, cjelovit filozofski i kulturni pokret. On identificira svoj cilj-modernizma, a njegova re-alizacija u prosvjetiteljstva i njegova ostavtina i montiranja snaan argument protiv svih bitnih elemenata moderne.

Postojanje bilo istaknutih kulturni pokret postavlja pitanje intelektualne povijesti. U sluaju postmodernizma, nezavisni razvoj u mnogim intelektualnim podrujima, prvenstveno u epistemologiji i politici, ali iu metafizici, fizikih znanosti, i nae razumijevanje ljudske prirode i vrijednosti, okupili su se u srednjem dijelu dvadesetog stoljea. Razumijevanje razvoja onih neovisnih nitima i kako i zato su doli do biti tkani za-jedno je bitno za razumijevanje postmoderne.

Zato je, na primjer, da je skeptian i relativistike argu-menti imaju kulturne moi da su oni sada uiniti? Zato oni koji imaju mo u humanistikim znanostima, ali ne u znanos-ti? Zato su teme od iscrpljenosti, nihilizam i cinizam dolaze imaju kulturne dominacije im je initi? I kako mogu one in-telektualne teme koegzistiraju s ireg kultura koja je bogatiji, slobodniji, i snanije od bilo koje kulture u bilo kojem drugom trenutku u povijesti? Zato je to da su vodee mislioce post-moderne Lijevo u njihovu politiku, u veini sluajeva, daleko lijevo? A zato je to da je istaknuti segment lijevo-isto lijevo koji se tradicionalno obranila svoje pozicije na modernistike temelju razuma, znanosti, pravednost za sve, i optimizam, sada je izrazio teme anti-razuma, anti-znanost, sve je -fer-u-ljubav-i-rat, a cinizam?


Prosvjetiteljstvo ponovno oblikovala cijeli svijet, i post-modernizma nada da uine isto. Formiranje takvih ambicija i razvoj argumente sposobna mobilizirati pokret shvatiti da je ambicija je rad mnogih individualaca tijekom nekoliko gen-eracija. Suvremeni drugi-tier postmodernisti, kada izgled-ing za filozofski podrku, navode Rorty, Foucault, Lyotard i Derrida. Ti podatci pak, kada je u potrazi za teke filozofske podrku, navode Martin Heidegger, Ludwig Wittgen-Stein, Friedrich Nietzsche, i Karl Marx-modernom svijetu najvie otar kritiara i najvie glasova proroki o novom smjeru. Ti podatci pak citirati Georg Hegel, Arthur Schopenhauer, Immanuel Kant, te u manjoj mjeri David Hume. Korijenje i poetni poticaj postmodernizma tako duboke. Bitka izmeu modernizma i filozofije koji su doveli do postmodernizma se pridruili na vrhuncu prosvjetiteljstva. Poznavajui povijest te bitke je bitno za razumijevanje postmoderne.

* * *

stephen hicks - Što postmodernizam je

Documents