staup
TRANSCRIPT
-
8/15/2019 staup
1/12
UNIVERZITAT U SARAJEVU
ARHITEKTONSKI FAKULTET
Katedra za urbanizam i prostorno planiranje
III ciklus studija / Doktorski studij
Predmet
SAVREMENI TEORETSKI ASPEKTI U URBANIZMU I PLANIRANJU
Predmetni nastavnik :
Docent dr. Nihad Čengić
Student:
DŽENIS AVDIĆ
Referat:
URBANIZAM I GLOBALIZACIJA
Holistički pristup urbanističkoj teoriji
Sarajevo, 06.07.2014.
-
8/15/2019 staup
2/12
2
Apstrakt
Referat obrađuje fenomene urbanizma uslovljene globalizacijom i savremenimtrendovima ekonomije. Pod pritiskom ovih tendova politički aparat države suočava sesa sistemom kontrole i moći koji razvijaju otvoreno poduzetništvo i tržište na račun
lokalnog. Napredni kapitalizam i međunarodne investicije danas ugrožavaju kakolokalni urbanizam, tako i sve ono što se direktno ili indirektno veže za njega, auključuje sociologiju grada, lokalnu kulturu, identitet grada i njegovu arhitekturu, ali imemoriju i konačno historiju lokalnog. Najveći problem urbanizma je fragmentirano
posmatranje teorije te nemogućnost objektivnog posmatranja šireg konteksta problema. Uprkos pritisku globalizacije i trendova ekonomije, urbanizam se krozholistički pristup teoriji može oduprijeti i prilagoditi, te u praksi proizvesti održiva ifunkcionalna rješenja.
Ključne riječi: GLOBALIZACIJA, SOCIOLOGIJA, IDENTITET, KULTURA,EKONOMIJA
-
8/15/2019 staup
3/12
3
Uvod
Referat obrađuje literaturu koja se bavi temom globalizacije i njenog utjecaja na
urbanizam, urbanizaciju, kulturu i lokalni identitet grada. Tema je odabrana sa ciljemholističkog promatranja urbanizma i urbanističke prakse, te grada kao finalnog
proizvoda u kojem se odvija socijalni, ekonomski i politički život. Literatura koja se
obrađuje vezuje se direktno i indirektno za savremeni urbanizam i urbanističku teoriju
a obuhvata djela iz oblasti ekonomije, sociologije i političke analitike, kao i mnošto
esejističkih djela priznatih autora. Kroz pregled obuhvataju se topike utjecaja
globalizacije na lokalni identitet grada kroz ekonomsku, političku i socijalnu sferu
urbanizma.
Semiologija grada
Kako Kevin Lynch (1960) navodi, okolišna slika se može analizirati kroz tri
komponente: identitet, strukturu i značenje. Analizom ih je moguće apstrahirati i
posmatrati odvojeno ali u praksi su neodvojivi i uvijek se pojavljuju zajedno. On
navodi da ta slika zahtjeva identifikaciju objekta, koja ga razlikuje od ostalih stvari i
prepoznaje ga kao odvojen entitet. Ovim daje definiciju identiteta navodeći je ne u
smislu jednakosti sa nečim drugim već u smislu individualnosti i jedinstvenosti.
Nadalje prostorni aspekt okolišne slike je struktura a značenje se formira u
komunikaciji kroz simbole prostora. Prema Bell i de-Shalit, (2011, 2), „gradovi
reflektiraju kroz svoju formu, osim oblika, i vrijednosti stanovništva na različite
načine. Dizajn i arhitektura zgrada reflektira različite socijalne i kulturalne
vrijednosti.“Kroz vizuelnu percepciju forme grada individualno iščitavamo značenje
simbola unutar urbanog konteksta, a kako Eco navodi (1973, 207), „ako semiologija
nije samo nauka o simbolima znakova koji su kao takvi priznati, već i nauka koja
-
8/15/2019 staup
4/12
4
proučava sve kulturne fenomene kao da su i oni sistemi znakova, oslanjajući se na
hipotezu da svi kulturni fenomeni u stvarnosti i jesu sistemi znakova, odnosno da je
kultura u suštini komunikacija, jedan od sektora u kojima semiologija nailazi na
najveći izazov stvarnosti koju pokušava da obuhvati jeste arhitektura.“, onda možemo
usvojiti da je urbanizam sistem znakova koji se iščitavaju kroz arhitekturu i kroz koje
možemo proučavati druge fenomene grada, što potvrđuje i Barthes (1967),„mimo onih
autora koji se eksplicitno nose sa razmišljanjima o semantici grada, primjećujemo da
raste svijest o funkcijama simbola u urbanom prostoru. U nekim urbanističkim
studijama baziranim na kvantitativnim procjenama i istraživanjima motivacije vidimo
se da se javlja (...) čisto kvalitativni motiv za simbolizaciju, koji se danas često koristi
da objasni druge fenomene.“
Kultura i identitet
Kako Nas (2011) smatra, kulturna dimenzija grada je rijeko identificirana kroz nauku,
tako da su sociolozi i geografi proučavali grad ali izostavljalu simboličku dimenziju i
njenu interpretaciju, dok su antropolozi radili obratno, zapostavljajući grad u cjelini,
što dokazuje aporije fragmentiranog posmatranja teorije urbanizma i potreba za
uvođenjem holističkog pristupa urbanističkoj praksi. Identitet i njegov razvoj se može
takođe posmatrati i kroz odvojene kulturološke fenomene, pa Eea (1983) daje
kategorizaciju izgrađene forme na religijsku i etničku, čijim razlaganjem, dolazi do
osnovnih karakteristika identiteta grada, posmatrajući ga u prostornom i historijskom
kontekstu. Prema Nas (2011, 7), „urbani simbolizam se izražava kroz različite
fenomene, kao što su plan grada, arhitektura, statue, ulice i imena mjesta, kao i rituali,
festivali i povorke; a kroz druge oblasti i mitove, romane, film, poeziju, muziku,
pjesame i web stranice, i svi mogu da budu nosioci simbola. Mnogi gradovi imaju
mnoštvo nosioca simbola, od kojih je jedan obično najdominantniji.“ U tom smislu
-
8/15/2019 staup
5/12
5
posmatramo identitet grada i iščitavanjem najdominantnijeg simbola formiramo
značenje i sliku toga grada. (Bell, de-Shalit, 2011). Još jedna od aporija koja se javlja
pri ovakvom posmatranju grada je individualno iščitavanje značenja (Nas, 2011) i
promjenjivost znaka kako to navodi Salvatori (1980, 300), „Iako je semionička poruka
strukture striktno vezana za lično iskustvo i kulturalno za iskustva rase, kroz određeni
niz godina, naše estetsko poimanje date strukture se može promjeniti“. Osim estetskog
poimanja, takođe je izražen i sociološki i bihevioralni aspekt semantike znaka, te
individualna memorija i interpretacija značenja, koje kroz svoje istraživanje obuhvata
Horvat (2007). „Općeprihvaćeno je i tačno da je individualni identitet moguć samo u
odnosu sa kulturnim kontekstom. Kultura je kontekst unutar kojeg se moramo
smjestiti, jer samo na temelju tumačenja, orijentacija i vrijednosti te kulture možemo
formulisati naše identitete i reći ko smo i gdje pripadamo“ (Neill, 2004, 2 i Benhabib
2000, 18). Ali kako Touraine (1971, 209) navodi; „mi moramo početi od prirode
kulturnih modela našeg društva. Kada potvrdimo da se nove kulturne vrijednosti
formiraju na nivou proizvoda aktivnosti više nego na nivou same aktivnosti, prisiljeni
smo dodati da novi kulturološki modeli definiraju situacije prije nego ponašanje.“, gdje
dolazimo do pojma globalizacije koja za sobom povlači niz različitih pojava koje se
direktno odražavaju na urbanizaciju i sociologiju grada.
Globalna kultura i ekonomija
Kroz pojam arhitektonske kulture, kako to navodi King (2004, 40) možemo sagledati i
praksu i teoriju urbanizma i „možemo početi od osnovnih faktora koji su doveli do
internacionalizacije arhitektonske kulture. Ovdje su vjerovatno najvažnije bile
promjene kroz historiju u različitim silama i socijalnim formacijama koje su kao
pokrovitelji proizvele karakteristične identitete arhitektonskih objekata i formi.“ Kroz
svoje djelo, King (2004) uvodi pojam globalne kulture koja se implementira na račun
-
8/15/2019 staup
6/12
6
lokalnog identiteta kroz globalizaciju i dekonstrukciju nacionalne svijesti.
Internacionalizacijom arhitekture gubi se lokalni karakter i arhitektura postaje bezlična
i vankontekstualna. To potvrđuju mnogobrojni autori, između ostalog i Castells (1997,
1), koji kaže da „naš svijet, i naši životu bivaju oblikovani sukobljenim trendovima
globalizacije i identiteta. Ali kada svijet postane prevelik da bi se kontrolisao,
društveni akteri ciljaju na njegovo smanjivanje i dostupnost, upuštajući se u potragu za
značenjem. Individue to pokušavaju ne na osnovu onoga što rade nego na osnovu
onoga što jesu ili vjeruju da jesu.“ Sa njegovim stavom se slažu Danks i Kennedy
(2001, 14), dodajući da „ukratko, identitet postaje naš jedini 'izvor značenja'.“ Dilema
koju za sobom povlači ubrzana urbanizacija definiše se kroz dva izbora (prema Ioan,
1999, 236): „država može birati da se modernizira ali se suočiti sa gubitkom svog
nacionalnog identiteta, čiji su temelji skoro uvijek u prošlosti (spomenici, osnivački
mitovi, tradicionalna kultura itd.) i njegova zamjena, barem djelimično, sa
'kaliforniziranom' podkulturom, ili može odbiti da pusti svoj identitet, sa rizikom
propuštanja svih šansi za modernizaciju, kroz izolaciju u narodnoj predaji i slikovitom
nostalgičnom getu i okretanju leđa historiji.“ Ovaj paradoks za sobom neminovno
povlači gubitak povijesnih vrijednosti, ako ne u potpunosti onda sigurno jedim
dijelom.Prema Kendall, Woodward i Skrbis (2009, 2), „u kulturološkom smislu, nove
konekcije između različitih dijelova svijeta dozvoljavaju mogućnost ili kulturalnog
imperijalizma ili podrivanja kulturne homogenosti.“
Politika globalizacije i pokreti otpora
Harvey (2012, 42) tvrdi da je „urbanizacija bila ključno sredstvo za akumulaciju
kapitala i viška radne snage u povijesti kapitalizma. Ona je imala vrlo određenu
funkciju u dinamici akumulacije kapitala zbog dugog radnog perioda i vremena otplate
i dugog životnog vijeka većine investicija u izgrađenom okolišu. Takođe ima
-
8/15/2019 staup
7/12
7
geografsku karakteristiku takvu da je proizvodnja prostora i prostornih monopola
postala sastavni dio dinamike akumulacije, ne samo na temelju promjene obrasca
prelaska roba kroz prostor, nego i na temelju same prirode stvorenog i proizvedenog
prostora i mjesta na kojima se takva kretanja dešavaju.“ Castells (1998, 351) smatra da
„vrtlog globalizacije izaziva odbrambene reakcije diljem svijeta, često utemeljene na
načelima nacionalnog i teritorijalnog identiteta.“ Navodeći primjer Europske unije,
objašnjava kako se neprijateljstvo građana prema procesu ujedinjenja sve više
pojačava, politikom koja Evropsku uniju predstavlja kao conditio sine qua non u
prećenju trendova globalizacije. Dodaje takođe da će uključivanje u globalizaciju
sigurno nauditi znatnim dijelovima stanovništva i „ako je smisao povezan sa
identitetom i ako identitet ostane isključivo na razini nacionalnog, regionalnog ili
lokalnog, evropska integracija neće otići dalje od zajedničkog tržišta, koje će biti
slično zonama slobodne trgovine u drugim dijelovima svijeta. Evropsko ujedinjenje,
gledano dugoročno, traži evropski identitet.“ (Castells 1998, 357). U svom drugom
djelu, Castells (1972, 167) dodaje da „ako uz institucionaliziranu ekspresiju političke
moći posmatramo evoluciju popularnih pokreta, jedan od najznačajnijih recentnih
fenomena je svakako stvaranje socijalnih protesta i zahtjeva koji se tiču pitanja
urbanog i izgrađenog okoliša. Kroz ove različite načine, grad i njegovi problemi imaju
rastući značaj kroz praksu moći. Ova veza se takođe razvija i u suprotnom smjeru, u
kojem politička moć, i država koja je njena koncentirana ekspresija, sve snažnije
utječu na oblikovanje grada.“ Isti autor navodi i da je osnovni problem naprednog
kapitalizma konstantna potreba uvođenja novih tržišta kako bi se održala produktivnost
i profitabilnost uloženog kapitala. Kroz ovu stimulaciju, serijom ekonomskih
mehanizama, javni objekti postaju privatizirani instrumenti konzumerizma. U tom
kontekstu dolazimo do odnosa privatno i javno, koje u naprednom kapitalizmu teži
-
8/15/2019 staup
8/12
8
privatizaciji i gubitku javnih prostora (Andrusz, Harloe, Szelenyi, 1996) kroz koju se
javlja sfera pseudojavnih prostora i uvodi kontrola koja ograničava političku aktivnost
društva (Horvat, 2007). „Pitanje koje se nužno nameće jest – kako arhitektura i gradovi
mogu biti pokretači društvene i političke promjene, kako mogu dovesti do pomaka u
odnosima moći, odnosno na koji je način moguće ponovo uspostaviti pitanje
političkog? Da bi se to pitanje uopšte moglo razriješiti arhitekturu treba pojmiti,
ponajprije kao adaptaciju prostora postojećih društveno – ekonomskih struktura. Od
egipatskih piramida preko spomenika Rima, do današnjih shopping – mallova,
investitori su na arhitekturu gledali kao na sredstvo kroz koje su institucije mogle
manifestirati i učvrstiti njihovu prisutnost u društvu.“ (Horvat, 2007, 26). Castells
(1997) smatra da usljed globalizacije i informacionalizma, koji uspostvaljanjem mreže
moći, povećavaju mogućnosti proizvodnje i komunikacije ali istovremeno oduzimaju
pravo glasa društvima. „Budući da se državne institucije i organizacije građanskog
društva temelje na kulturi, povijesti i zemljopisu, iznenadno ubrzavanje povijesnog
tempa i apstrakcija moći u mreži računala dovodi do raspadanja postojećih
mehanizama društvenog nadzora i političke zastupljenosti. S izuzetkom male elite
globopolita, ljudi širom svijeta osjećaju otpor prema gubitku nadzora nad svojim
životima, svojim okolišem, svojim poslovima, svojim gospodarstvima, svojim
vladama, svojim zemljama i, konačno, nad sudbinom Zemlje.“ (Castells, 1997, 77). Sa
njim se slaže Touraine (2007, 20) koji kaže da „uprkos otporu novi model
modernizacije, baziran na slobodnom poduzetništvu i centralnoj ulozi tržišta u
raspodjeli sredstava, biva ubrzano uspostavljen svuda. Tako, kontrola i propisi
ekonomije se sve manje i manje baziraju na ciljevima ili normama van nje same.“
Objašnjava da države sve više teže privlačenju stranih ulaganja i plakšanju
nacionalnog izvoza, i firmama koje koriste savremene matematičke tehnike kako bi
-
8/15/2019 staup
9/12
9
proizvele profit od samog kruženja informacija. Ove ubrzane promjene direktan su
rezultat internacionalizacije proizvodnje i globalizacije ekonomije.
„Reprodukcija kapitala prolazi kroz proces urbanizacije na mnoštvo načina. Aliurbanizacija kapitala pretpostavlja kapacitet kapitalističke klasne moći za
dominaciju unutar urbanog procesa. Ovo implicira dominaciju kapitalističke
klase ne samo nad državnim aparatom (...), nego i nad cijelim stanovništvom –
njihovim stilom života, radnom snagom, njihovim kulturnim i političkim
vrijednostima kao i njihovom mentalnom koncepcijom svijeta. Ovaj nivo
kontrole ne dolazi lako. Grad i urbani procesi koji ga proizvode su zato glavna
područja političkih, socijalnih i klasnih previranja.“ (Harvey, 2012, 66).
Memorija i svijet bez urbanizma
„Živimo u vrlo plošnom digitalnom svijetu u kojem je sve dostupno ali je sve manje i
manje memorije. Mi smo, moglo bi se reći, osuđeni na vječnu ponavljajuću sadašnjost.
(...) Mislim da smo jako malo svjesni historije.“ (Koolhaas, 2014). „Kolektivno
pamćenje može poprimiti mnoštvo instuticionaliziranih, kulturnih i ritualiziranih
formi. Takođe se konstituiše i prostorno te stoga ima veliki značaj za urbano
planiranje.“ (Neill, 2004). Iskustvo mjesta u prostoru i vremenu stvara u individui
mnogo više od samo vizuelnog, stvarajući kompleksnu sliku dijelom zbog unikatnosti
mjesto, a dijelom i zbog ličnih asocijacija sa samim mjestom. (Bloomer i Moore, 1977
i Horvat, 2007). „O građevinama treba misliti od početka kao o fragmentima koji
imaju sposobnost za sadejstvo s drugim građevinama; one bi, samo po sebi, trebalo da
predstavljaju vezivno tkivo grada. Ipak, jedini održivi model strukturisanja grada jeste
razvijati osjećaj za strukturu, jer kada izostane osjećaj odgovornosti za pojavu neke
strukture, nametnute strukture ne mogu pomoći.“ (Smithson i Smithson, 1965). Sa
-
8/15/2019 staup
10/12
10
njihovim stavom slaže se i Koolhaas (1994) koji kaže da „smo sada ostali u svijetu bez
urbanizma, sa samo arhitekturom, i sve više arhitekture. Divota arhitekture je njena
zavodljivost; ona definiše, isključuje, ograničava, odvaja od ostalog – ali takođe i troši.
Ona iskorištava i iscrpljuje potencijale koji mogu biti ostvareni konačno samo kroz
urbanizam, i izmišljeni i obnovljeni samo kroz specifičnu imaginaciju urbanizma. Smrt
urbanizma – naše utočište u parazitskoj sigurnosti arhitekture – stvara imanentnu
katastrofu: sve više i više crpljenja supstanci iz korijenja koje trune.“ Riddel (2004)
predlaže da „Inkorporiranjem dizajna kao socijalne dimenzije unutar urbanističkih
projekata pretpostavlja da planeri, inžinjeri, geodeti, arhitekti i donekle, landscape
arhitekti mogu biti uključeni i motivirani da prepoznaju i odgovore na urbane socijalne
potrebe. Ukratko, potrebno je stvoriti svijest o oblikovanju socio fizičke platforme
urbanog života, kako bi se izbjegao ustaljeni sterilni šablon u potrazi za projektovanom
održivošću.“
Zaključak
U vremenu globalizacije i sve jačeg utjecaja globalnih ekonomskih trendova,
urbanizam se suočava sa nizom problema kako u praksi koja je sve više uslovljena
privatnim kapitalom i sve manje pod kontrolom države, tako i u teoriji koja probleme
posmatra fragmentirano iz različitih perspektiva u različitim oblastima i disciplinama,
čime se gubi objektivnost i mogućnost da se pronađe adekvatno i kvalitetno rješenje
kroz održivost urbanističkih projekata. Globalizacija tretira urbanizam kao instrument
utjelovljenja vladajuće kapitalističke ideologije, ali zbog karakteristika investicije i kao
sredstvo za akumulaciju kapitala i profit. Zbog nemogućnosti države da se odupre
trendovima, ona se suočava sa nizom lokalnih problema, koji se očituju kroz socijalnu
strukturu grada, ali i kroz kulturološki aspekt grada i njegov lokalni identitet, stoga je
neophodno teoriju posmatrati holistički, kako bi se ostvarila održivost kroz praksu.
-
8/15/2019 staup
11/12
11
Literatura
1. Andrusz, G. (Ur.), Harloe, M. (Ur.), Szelenyi, I. (Ur.). (1996). Cities after
Socialism: Urban and regional change and conflict in post – socialist societies.
Oxford: Blackwell Publishers2. Barthes, R. (1967). Semiologija i urbanizam. Perović, M.R. (Ur.). (2009).
Antologija teorije arhitekture XX vijeka. (422-429). Beograd: Građevinska
knjiga
3. Bell, D. A., de-Shalit, A. (2011). The Spirit of the Cities: Why the Identity of a
City Matters in a Global Age. New Jersey: Princeton University Press
4. Benhabib, S. (2000). Democracy and Identity. U Swiss Federal Office of
Culture. Humanity, Urban Planning, Dignity. (12-22).
5. Bloomer, K.C. i Moore, C.W. (1977). Body, Memory and Architecture. U
Jencks, C. (Ur.), Kropf, K. (Ur.). (1997). Theories and Manifestoes of
Contemporary Architecture. (71-74). London: Academy Editions
6. Castells, M. (1972). City, Class and Power . New York: St. Martin's Press
7. Castells, M. (1997). Informacijsko doba: Ekonomija, društvo i kultura. Svezak
II: Moć identiteta. Oxford: Blackwell Publishers
8. Castells, M. (1998). Informacijsko doba: Ekonomija, društvo i kultura. Svezak
III: Kraj tisućljeća. Oxford: Blackwell Publishers
9. Danks, C. J., Kennedy, P. (2001). Globalization and National Identities: Crisis
or Opportunity. London: Palgrave
10. Eco, U. (1973). Kultura, informacija, komunikacija. Beograd: Nolit
11. Eea, K.J. (1983). An Approach to the Search for Identity. U Powell, R. (Ur.).
(1983). Architecture and Identity. (78-85). Kuala Lumpur: The Aga Khan
Award for Architecture
12.
Harvey, D. (2012). Rebel Cities. From the Right to the City to the Urban
Revolution. London: Verso
13. Horvat, S. (2007). Znakovi postmodernog grada. Prilog semiologiji urbanizma.
Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
14. Ioan, A. (1999). Power, Play and National Identity. Bucharest: The Romanian
Cultural Foundation Publishing House
15. Kendall, G., Woodward, I., Skrbis, Z. (2009). The Sociology of
Cosmopolitanism: Globalization, Identity, Culture and Government .Hampshire: Palgrave Macmillan
-
8/15/2019 staup
12/12
12
16. King, A. D. (2004). Spaces of Urban Cultures: Architecture, Urbanism,
Identity. London: Routledge
17. Koolhaas, R. (1994). What Ever Happend to Urbanism?. U Jencks, C. (Ur.),
Kropf, K. (Ur.). (1997). Theories and Manifestoes of Contemporary
Architecture. (305-306). London: Academy Editions
18. Koolhaas, R. (2014). National Identity in Architecture. U Mackenzie, A. (Ur.)
Architecture AU . (Vol. 103. No. 2)
19. Lynch, K. (1960). Image of the City. Cambridge: MIT press
20. Nas, P. J. M. (Ur.) (2011). Cities Full of Symbols. A Theory of Urban Space and
Culture. Leiden: Leiden University Press
21. Neill, W. J. V. (2004). Urban Planning and Cultural Identity. London:
Routledge
22. Riddel, R. (2004). Sustainable Urban Planning: Tipping the Balance. Oxford:
Blackwell Publishing
23. Salvatori, M. (1980). Why Buildings Stand Up: The Strength of Architecture.
London: W.W.Norton & Company
24. Smithson, A. i Smithson, P. (1965). Građenje grada kao kolektivne strukture. U
Perović, M.R. (Ur.). (2009). Antologija teorije arhitekture XX vijeka. (395-
399). Beograd: Građevinska knjiga
25. Touraine, A. (1971). The Post-Industrial Society. Tomorrow's Social History:
Classes, Conflicts and Culture in the Programmed Society. New York: Random
House
26. Touranine, A. (2007). A New Paradigm for Understanding Today's World .
Cambridge: Polity Press