status ili bez njega - vreme...sudstva i sumrak pravde, kaže petar kuni ć, koji se u svoju kuću...

IZBEGLIŠTVO

Status ili bez njega

UNHCRNema osnove

za strah

KOMESARIJATU pitanju je

politička odluka

UDRUŽENJAPreporuka

će uticati na izbeglice

KUĆA LJUDSKIH PRAVA, ZAGREB

Imovina pre svega

DODATAK NEDELJNIKA VREME BR. 1219, 15. 5. 2014. Fotografi ja: Predrag Mitić

UNHCR I IZBEGLIČKI STRAHOVI

Novi zid za održivi povratakUNHCR sa svojim viđenjima, kao što objavljujemo u ovom dodatku, ima svoje argumente i u pravu je – zaista bi bilo vreme da se izbeglička problematika skine „s dnevnog reda“, ali bi bilo i vreme da se Hrvatska i ostale zemlje potpisnice počnu pridržavati Bečkog sporazuma i Aneksa G, koji su prećutno ukinuli

Više od 20 godina izbjegli Srbi iz Hrvatske ne mogu riješiti svoje probleme: status quo je sa sukce-

sijom općenito, ali države će trajati – mno-gi izbjegli neće dočekati bar nekakvo, ako ne baš sasvim pravedno, rješenje svojih statusnih, stambenih ili bilo kojih drugih problema ako se stvari nastave (ne) rješa-vati ovim tempom.

PREPORUKEUNHCR je, kao da uslišava želje (svih)

hrvatskih vlasti, donio preporuke da se počne s ukidanjem statusa izbjeglih Srba iz Hrvatske. Kao i mnogo puta dosad, izbjegli su se našli pred novim zidom koji ih dijeli od (održivog) povratka, pravde i njihovih prava i imovine: sasvim logičan osjećaj, jer su očekivali da će njihovi, bar osnovni, problemi biti riješeni prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju prošle godine. Ali nisu, i posve su u pravu oni koji se i danas pita-ju kako je Hrvatska mogla uopće dovršiti poglavlje o pravosuđu i vladavini prava u pregovorima u pridruživanju, kao što nisu u pravu oni koji se danas čude što se svi problemi koje izbjegli imaju sa hrvatskom državom rješavaju sporije nego što su se – također sporo i sa otporima – rješavali pri-je nego što je Hrvatska dobila svoju zvjez-dicu na zastavi EU.

Upravo odatle i izbjeglički strah da će preporuke UNHCR-a dodatno zakočiti sve nade koje još nisu napustili: u izbjeglištvu mnogi teško žive, preživljavaju, a s druge strane, u Hrvatskoj imaju imovinu ili neka oteta prava koja bi im, taman se nikada ne vratili „na svoje“, kad bi ih uspjeli vrati-ti, sasvim sigurno olakšala život u zemlji u kojoj žive, u kojoj im barem time izbje-glički status ostavlja neku nadu – da će se

vratiti, da će dobiti svoju imovinu, ušteđe-vinu, pravdu...

A svega toga nedostaje. Dok se vlast i dio javnosti u Hrvatskoj bave ćiriličnim pločama u Vukovaru (nije riječ o dvoje-zičnim pločama!) i eventualnim referendu-mom o ćirilici – kao da o ljudskim pravi-ma treba odlučivati referendumom – dotle se u pozadini događaju nove nepravde. Ne treba se na ovom mjestu podsjećati da su na sceni i dalje diskriminacija, neprovođe-nje ustavnih odredbi o manjinskom udjelu u javnoj vlasti (širom Hrvatske), nerijetko jezik mržnje (koji nije svojstven samo hr-vatskom društvu), već treba primijetiti da se već uobičajenim birokratskim začkolji-cama pred kojima stoji svatko tko poku-ša vratiti nešto svoje pridružila i nova op-strukcija, sudska.

SUMRAK PRAVDEJasnije je primijećena tek kad se poka-

zala brojnijom: u mjestu Krnjak kod Kar-lovca, u kuće srpskih izbjeglica useljeni su etnički Hrvati, odlukom države. Vlasnici su kuće uspjeli sudski vratiti, ali su im su-dovi „odrezali“ da moraju platiti dotadaš-njim stanarima – ne država, koja je to svo-jom odlukom omogućila, već oni – silne milijune kuna koje su ovi navodno uložili u tuđe nekretnine.

Prije nekoliko dana, jednoj izbjegličkoj srpskoj porodici je kuća trebala otići na dražbu, zato što nemaju 1,3 milijuna kuna da isplate ulaganja privremenim korisnici-ma, koji su nekoliko godina živjeli u njiho-voj kući i bavili se ugostiteljstvom. Krah sudstva i sumrak pravde, kaže Petar Kunić, koji se u svoju kuću vratio 2003. godine. „Ni kriv ni dužan moram napustiti svoje iako je Vlada RH, kada je premijerka bila

Jadranka Kosor, donijela odluku da će Hr-vate koji su ulagali u naše kuće obeštetiti država, ali taj zaključak nitko nije sproveo i ostao je samo mrtvo slovo na papiru“, kaže Kunić. On dodaje – pokazujući fotografi je – da je „nevjerojatno da je sud odredio da izvedeni radovi vrijede 1,3 milijuna kuna, kad ni kuća u cjelini ne vrijedi toliko, te

IZBEGLIČKI PROTEST 2009: Ključevi kuća iz kojih su izbegliFoto: M.Đ./Reuters

2IZBEGLIŠTVOmaj 2014

smatra da je sve to etnički motivirano“.Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i

saborski zastupnik Milorad Pupovac kaže da je ukupno 15 srpskih obitelji u sličnoj situaciji, te da Hrvati koji su besplatno go-dinama koristili kuće izbjeglih Srba sada od njih potražuju ukupno pet milijuna kuna za razne adaptacije.

„Sudovi sude po nacionalističkim krite-rijima, pristrano, etnički, na način da su pri-vremeni korisnici Hrvati debelo zaštićeni,

a Srbi vlasnici – bez ikakve zaštite“, kazao je Pupovac, te je odmah izložen nacionali-stičkim napadima desničara, koji čak po-zivaju i na njegovu krivičnu odgovornost.

Ako je sve to – uz sve već viđeno – mo-guće u današnjoj evropskoj Hrvatskoj, ne treba se pitati zašto se izbjegli koji su još u tom statusu plaše da nikad ništa svoje neće vratiti.

UNHCR sa svojim viđenjima, kao što objavljujemo u ovom dodatku, ima svoje

argumente i u jednom je zasigurno u pra-vu – zaista bi bilo vrijeme da se izbjeglička problematika skine „s dnevnog reda“, ali bi bilo i vrijeme da se Hrvatska, a i ostale zemlje potpisnice, počnu pridržavati Beč-kog sporazuma i Aneksa G, o kojem ta-kođer ima riječi u dodatku, a kojega su – tako kažu činjenice – svi prešutno ukinuli.

Glasno ukidanje izbjegličkog statusa hr-vatskim Srbima stoga ima posebnu težinu.

TATJANA TAGIROV


UNHCR

Nema osnove za strah od uskraćivanja pomoćiLjudski dostojanstveno rešenje ne leži u neograničenom produžavanju izbegličkog statusa, već u njegovom prevazilaženju. Odluka UNHCR-a će pomoći da se taj proces ubrza

piše: Melita H. Šunjić

Preporuka Agencije za izbeglice Uje-dinjenih nacija (UNHCR) da se za-počne proces ukidanja izbegličkog

statusa za osobe raseljene iz Hrvatske to-kom devedesetih godina uznemirila je iz-beglice. Mnogi izjednačavaju kraj izbeglič-kog statusa sa prestankom pomoći. Strah da će pomoć biti uskraćena nema osno-ve. Direktor Ureda UNHCR-a za Evropu, Vinsent Košetel (Vincent Cochetel), neko-liko je puta naglasio da će UNHCR vodi-ti računa o onima kojima je pomoć i da-lje potrebna.

Od lica koja su izbegla iz Hrvatske izme-đu 1991. i 1995. godine, vratilo se 133.000, a hiljade njih je primilo državljanstvo onih zemalja u kojima su našli utočište. Od pre-stanka rata do danas, u Hrvatskoj je izgra-đeno 149.000 domova za izbeglice i povrat-nike. Trenutno u regionu (Republika Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora) živi još 49.000 registrovanih izbeglica iz Hrvatske, od kojih su skoro svi etnički Srbi. UNHCR smatra da njihova situacija treba da se reši u naredne tri i po godine. Izbeglički status je po svojoj prirodi privremen. U tom smi-slu, UNHCR nastoji da omogući ljudima da izbeglički status ostave iza sebe i pronađu trajna rešenja za svoju budućnost. Trajno rešenje podrazumeva tri mogućnosti: po-vratak u matičnu zemlju, kad je to moguće; integracija u zemlju prijema; i u izvesnim slučajevima, preseljenje u treće zemlje.

Konvencija o statusu izbeglica iz 1951. godine nalaže UNHCR-u da redovno pro-verava stanje u zemljama porekla. Ako se ispostavi da su tamo nastale suštinske i traj-ne promene, i da okolnosti koje su dovele do raseljavanja više ne postoje, smatra se da izbeglicama više nije potrebna međuna-rodna zaštita. U tim slučajevima UNHCR preporučuje ukidanje izbegličkog statusa u zemljama prijema.

Takva odluka je donesena 2013. godine za izbeglice iz Ruande, a 2014. godine za izbeglice iz Hrvatske. Trenutno se vrši revi-zija po pitanju lica izbeglih iz BiH. Radi se dakle o standardnom postupku UNHCR-a.

Treba imati u vidu da UNHCR ne dode-ljuje izbeglički status pa ga shodno tome ne može niti oduzeti. Status dodeljuju zemlje prijema. Agencija za izbeglice samo save-tuje zemljama prijema da onim izbeglica-ma koje se ne žele vratiti u zemlje porekla omoguće prelaz iz izbegličkog statusa u državljanstvo ili u neki drugi trajni status. Za izbeglice iz Hrvatske taj proces treba sada da započne i trebalo bi da se okonča do kraja 2017.

Uspešna integracija bivših izbeglica je dugoročan proces koji se nastavlja i na-kon prestanka izbegličkog statusa. Iza-zovi na Zapadnom Balkanu se odnose na ostvarenje prava etničkih manjina na za-pošljavanje, stanovanje, te pristup prav-nim uslugama i komunalnoj infrastruktu-ri. UNHCR pomaže onim državama koje su primile izbeglice da pronađu trajna re-šenja za sva lica koja još uvek imaju iz-beglički status.

No, u prvom redu nije reč o državama nego o ljudima, kao o osamnaestogodišnjoj Sandri koju sam srela pre nekoliko meseci. Ispričala mi je da su njeni roditelji izbegli iz Hrvatske 1995. godine, još pre njenog rođenja. Kaže da već godinama pokuša-va da nagovori oca i majku da uzmu dr-žavljanstvo Srbije. Sandra kaže da se ose-ća Srbijankom i Beograđankom i da više ne želi da nosi žig izbeglištva i objašnjava

zašto ima drugačiji status od njenih prijate-ljica: “Kao izbeglica nisam ni tu ni tamo.”

Sandrino stanovište je tipično za drugu generaciju izbeglih. Perspektiva njenih roditelja je, međutim, složenija. Izbeglice prve generacije ne povezuju s Hrvatskom samo osećaji i uspomene, već i stanarska i imovinska prava, pravo na odštetu, penzi-ju itd. Da li UNHCR-ov predlog da se ra-seljenima iz Hrvatske iz ranih devedesetih godina ukine izbeglički status podrazume-va da će Sandrini roditelji izgubiti sve što im u Hrvatskoj pripada? Nipošto. Ukida-nje izbegličkog statusa nema nikakav uti-caj na prava i ovlaštenja izbeglica u zem-lji porekla.

Izbeglički status obavezuje zemlju prije-ma, a ne zemlju porekla. Prava, uključuju-ći status državljana, koja su stekli u Hrvat-skoj vrede i dalje, bez obzira da li neka dru-ga zemlja ta lica smatra izbeglicama ili ne.

Preporuka UNHCR-a o ukidanju izbe-gličkog statusa ne sme da se posmatra izo-lovano, pošto ona čini samo jedan eleme-nat u paketu mera koje se bave celokupnim rešavanjem problema:

Sve zemlje regiona sarađuju u Regional-nom procesu za nalaženje trajnih rešenja za problem raseljenosti. Taj konsultativni proces je započet 2010. godine i uključuje Srbiju, Hrvatsku, BiH i Crnu Goru, kao i međunarodne organizacije i donatorske ze-mlje. U okviru tog procesa su održane de-setine političkih i stručnih sastanaka kako bi se identifi kovali problemi i pronašla re-šenja za njih. Postignuto je više dogovora, ali proces se nastavlja i unapređuje.


Paket mera uključuje i tzv. Regionalni program stambenog zbrinjavanja, koji ima za cilj da osigura stambena rešenja za naj-ranjivije izbeglice, povratnike i interno ra-seljena lica u regionu. U sklopu tog progra-ma, međunarodni donatori su obećali oko 260 miliona evra (od toga 230 miliona obe-ćala je Evropska unija) da bi se obezbedilo

stambeno zbrinjavanje i ostvarila propratna prava za 27.000 porodica u regionu.

Preporuka za ukidanje izbegličkog statu-sa samo je jedna od mera, koja bi do kraja 2017. godine trebalo da ubrza rešenje izbe-gličkog pitanja. Sve države će biti dodat-no podstaknute da privedu kraju započe-te procese rešavanja izbegličkih problema.

Ovaj rok bi trebalo da doprinese da izbe-glice koje nisu donele konačnu odluku šta žele za sebe i svoju decu, to učine što je brže moguće: povratak u zemlju porekla ili trajnu integraciju u zemlji prijema. Sa svo-je strane, donatori će vršiti pritisak na ze-mlje u regionu da okončaju jedno od naj-mračnijih poglavlja svoje istorije i okre-nu novi list.

UNHCR je svestan da se mnoge izbegli-ce u Hrvatskoj suočavaju s administrativ-nim preprekama ili čak diskriminacijom, što otežava povratak odnosno ostvariva-nje imovinskih i drugih prava. Međutim, Hrvatska je pravna država u kojoj vladaju zakoni i postoje institucije koje se zalažu za prava izbeglih lica isto kao i UNHCR i nevladine organizacije. Problema ima, ali oni se mogu savladati bez instrumenata međunarodne zaštite, u okviru nacional-nog zakonodavstva.

Ljudski dostojanstveno rešenje ne leži u neograničenom produžavanju izbeglič-kog statusa, već u njegovom prevazilaže-n ju. Odluka UNHCR-a će pomoći da se taj proces ubrza.

Autorka je portparol UNHCR-a za Evropu

▸UNHCR je svestan da se mnoge izbeglice u Hrvatskoj suočavaju s administrativnim preprekama ili čak diskriminacijom, što otežava povratak odnosno ostvarivanje imovinskih i drugih prava. Međutim, Hrvatska je pravna država u kojoj vladaju zakoni i postoje institucije koje se zalažu za prava izbeglih lica isto kao i UNHCR i nevladine organizacije. Problema ima, ali oni se mogu savladati bez instrumenata međunarodne zaštite, u okviru nacionalnog zakonodavstva

Foto: Vreme arhiv


INTERVJU: DANIJELA POPOVIĆ ROKO, POMOĆNICA KOMESARA ZA IZBEGLICE I MIGRACIJE REPUBLIKE SRBIJE

Odluka UNHCR-a je politička„Srbija integriše 10.000 izbeglica godišnje. Uz budžetska sredstva, značajne donacije iz Regionalnog stambenog programa, pojačaćemo tu stopu i moći ćemo za četiri, pet godina da rešimo probleme izbeglica kroz podršku u integraciji“

Nakon objavljivanja preporuke UNHCR-a o započinjanju pre-stanka izbegličkog statusa oso-

bama izbeglim iz Hrvatske u ratovima to-kom devedesetih, oglasio se i Komesarijat za izbeglice i migracije Republike Srbije koji je odbio ovu preporuku.

„Vreme“ je o ovoj temi razgovaralo sa Danijelom Popović Roko, pomoćnicom komesara, koja nam je rekla da smatra da je odluka za objavljivanje ovakve preporu-ke UNHCR-a politička, a sa druge strane, da može da bude loša po četrdeset hiljada izbeglih iz Hrvatske koji još uvek imaju status izbeglica u Srbiji, kao i po Srbiju na kojoj je teret njihove integracije.

„Konvencija o izbeglicama navodi šest načina prestanka izbegličkog statusa. Če-tiri su oni koje mi zovemo individualnim, gde su ljudi sami došli do rešenja koje je dovelo do prekida statusa, a to je, na pri-mer, sticanje državljanstva u zemlji prihva-ta. Tako je najvećem broju izbeglica u Sr-biji i prestao status. Ostali načini, pored integracije u zemlju prihvata, jesu, dakle, ponovno stavljanje pod zaštitu zemlje po-rekla, odnosno povratak u zemlju porekla“, kaže Danijela Popović Roko.

VREME: Na osnovu čega je UNHCR preporučio da se počne sa ukidanjem statusa izbeglica?DANIJELA POPOVIĆ ROKO: Na

osnovu člana koji je objektivnog karakte-ra, a koji kaže da ukoliko je u zemlji po-rekla došlo do fundamentalnih promena zbog kojih izbeglica ne može da odbije da se stavi pod zaštitu svoje zemlje porekla, UNHCR je iskoristio mogućnost da izda preporuku za ukidanje statusa. Drugim re-čima, došlo je do takvih promena u Hrvat-skoj koje više ne opravdavaju postojanje

izbeglica iz Hrvatske bilo gde u svetu. Oni su to pokušali da preporuče i 2012.

i to u jeku pregovora u okviru Regional-nog procesa za rešavanje problema izbe-glica. Mi smo ih molili da sačekaju da pro-đe donatorska konferencija za Regionalni stambeni fond i njeni rezultati jer bi sa-mim sprovođenjem ovog programa došlo do prestanka statusa kroz povratak i inte-graciju po slobodnom izboru izbeglica, te da poglavlje ne treba zatvarati preuranje-no i na veštački način.

Ovo jeste preporuka i u formalno-prav-nom smislu i država ne trpi nikakvu sank-ciju ukoliko je ne prihvati, ali je poenta u tome što se time – gasi svetlo. Time se pažnja međunarodne javnosti sklanja sa teme problema i potreba izbeglica iz Hr-vatske, otežava se prikupljanje neophodnih donacija, otežava se fi nansiranje postoje-ćih budžetskih programa podrške povrat-nicima u zemlji porekla jer, po UNHCR-u, osnov zbog čega su ta lica izbeglice više ne postoji.

Takođe, posledice po Regionalni stam-beni program i regionalni proces u celi-ni mogu biti značajne. Od 2008. godine, kada je ponovo zaživeo regionalni pristup u rešavanju problema izbeglica, kroz sa-radnju zemlje porekla i zemlje prihvata, a uz podršku međunarodne zajednice i do-natorske kontribucije, četiri zemlje (BiH, Crna Gora, Hrvatska i Srbija) radile su, kroz bilateralne i regionalne radne grupe, na rešavanju bitnih i svakodnevnih pro-blema sa kojima se izbeglice suočava-ju. Tako je nastao i Regionalni stambeni program u vrednosti od 538 miliona evra. Vrednost Regionalnog programa za Srbiju je 330 miliona evra, a njime bi stambeno trebalo da se zbrine 16.780 porodica. Na

donatorskoj konferenciji 2012. godine, u Sarajevu, ceo region je za ovaj program dobio 261 milion evra, što je polovina od ukupne sume potrebnih sredstava. Najve-ći donatori us EU i SAD, koji su proces i politički podržali.

U tom smislu, donošenje preporuke pre rezultata Regionalnog procesa i Regional-nog stambenog programa i pre nego što su nađena praktična rešenja za sve probleme, sav teret prebacuje na Republiku Srbiju.

Srbija integriše 10.000 izbeglica godiš-nje. Uz budžetska sredstva, značajne dona-cije iz Regionalnog stambenog programa, pojačaćemo tu stopu i moći ćemo za četi-ri, pet godina da rešimo probleme izbegli-ca kroz podršku u integraciji.


►

Koje su praktične posledice UNHCR-ove preporuke po status i prava izbeglica?

Naš naredni argument protiv ove prepo-ruke jeste i to da bi njena primena dovela izbeglice u nepovoljan položaj i neizve-snost u pogledu statusa u zemlji prihvata. Osim toga, primena preporuke predstavlja ogroman, a nepotreban administrativni i fi -nansijski teret na institucije Republike Sr-bije koje bi trebalo da je sprovedu.

S obzirom na to da je ta klauzula objek-tivnog karaktera i da UNHCR ne propisu-je državama kako se sprovodi, Republika Srbija bi, u slučaju da ovu preporuku pri-hvati, morala da donese odluku opšteg ka-raktera o ukidanju statusa. Pošto je reč o

statusnim pitanjima, morala bi i da dono-si pojedinačna rešenja kroz odgovarajući postupak. Izbeglice bi u tom postupku mo-gle da se pozivaju na to da i dalje posto-ji opravdan strah da se vrate u Hrvatsku,

a nadležni organ bi cenio dokaze i odlu-čivao o izuzecima. Ukoliko utvrdimo da je strah opravdan, izbeglica bi opet mora-la da dođe na tačku u kojoj je sada, a to je da čeka na pomoć u integraciji i dobijanje

Ukupan broj izbeglica i ratom ugroženih licaGodina popisa Ukupno Iz Hrvatske Iz BiH Iz ostalih

delova SFRJ1996 617.728 330.123 266.279 21.3262001 451.980 284.336 165.811 18332004/4 104.246 76.546 27.541 1582009/10 86.099 64.557 21,461 812011 74.499 56.363 18.500 81TRENUTNO 57.247 41.861 15.315 71

Foto: Ivan Šepić


državljanstva, čime bi, konačno, njen iz-beglički status bio ukinut. U suprotnom, morala bi da reguliše svoj status stranca u Srbiji.

Time se stvara jedan limbo za te ljude, u pogledu statusa, identifi kacionog doku-menta, što je sad izbeglička legitimacija, prava koje ostvaruju itd. Sve to je prav-ljenje jednog bespotrebnog međukoraka koji bi i izbeglice i Srbiju mnogo koštao. Komesarijat bi se, umesto da radi stvari iz svoje nadležnosti, a to je podrška inte-graciji i ispunjavanje obaveza u Regional-nom stambenom programu, bavio tom re-vizijom statusa.

Zbog svega toga, mislim da je ta odluka UNHCR-a političkog karaktera, odnosno uslovljena političkim prilikama, a ne kva-litetnom analizom koja se odnosi na potre-bu za njeno donošenje kao i efektima koje u praktičnom smislu proizvodi.

Šta to znači?Postoji samo jedna država u regionu koja

je donošenje preporuke podržavala. Repu-blika Srbija, kao i BiH u kojoj se nalazi naj-veći broj izbeglica iz Hrvatske, protivila se donošenju odluke. U dosadašnjoj prak-si UNHCR inicijativa za prestanak statusa poticala je uvek od zemlje azila. U ovom

Broj kolektivnih centara i lica u njima

DatumBroj kolektivnih centara

Izbegla i prognana lica

Interno raseljena lica

UKUPNO

01.01.2002. 388 17.415 9448 26.86301.01.2005. 143 5091 7408 12.49901.01.2008. 80 1702 5046 674801.01.2011. 54 898 3358 425601.01.2014. 25 378 1599 197701.02.2014. 23 341 1398 1739

Foto: Reuters

Interno raseljena lica „U vezi sa interno raseljnim licima ne postoji formalni međunarodni standard.

Postoje Vodeći principi UN o internom raseljenju. Srbija poštuje Principe UN koji-ma se predviđa da se o pravima interno raseljnih lica stara država čiji su oni i držav-ljani. Država može da pozove UNHCR da joj pomogne u određenim segmentima podrške interno raseljenim licima. Recimo, u slučaju interno raseljenih lica sa Ko-sova, UNHCR je imao zadatak u skladu sa Rezolucijom Sveta Bezbednosti UN da vrši superviziju povrtaka. Povratak na KiM je izuzetno mali i gotovo neodrživ te bi svaki izveštaj UNHCR o preprekama povratku na KiM mogao da ukaže na kojim problemima treba raditi.“, kaže Danijela Popović Roko.

Komesarijat prema interno raseljenim licima ima iste dužnosti kao i prema izbeglicama? Da. Međutim, u Srbiji ne postoji poseban zakon o statusu interno raseljenih licia jer

su oni, državljani Srbije. Podrška za interno raseljena lica se obezbedjuje kroz Zakon o upravlju migracijama koji predviđa programe podrške za poboljšanje uslova života interno raseqenih lica kao i kroz strateške mere i aktivnosti ostalakoje bi bile afi rmativ-nog karaktera za ta lica, a kako bi se izjednačio njih položaj sa ostalim stanovništvom.


►

slučaju, preporuka je donesena na inicija-tivu zemlje porekla.

Još nešto je tu interesantno, preporuka je prvobitno trebalo da se odnosi i na izbe-glice iz BiH jer je i sukob bio regionalni. Međutim, u poslednjem trenutku je odlu-čeno da se delovi koji se odnose na izbe-glice iz BiH izbace iz preporuke.

To je u krajnju ruku čudno, ali i apsurdno jer najveći broj povrataka imamo u Bosni. U pogledu ostvarivanja i realizacije ste-čenih prava izbeglica, u BiH je dostignut najveći mogući standard. To što je veći broj ljudi izbeglih iz Bosne ukinuo svoj izbeglički status govori da su izbeglice iz

Bosne imale veću šansu da reše svoj pro-blem u onoj meri u kojoj je obezbeđen pri-stup pravima u zemlji porekla: da li kroz vraćanje imovine, da li kroz neki drugi na-čin raspolaganja tom svojom imovinom. To im je omogućilo da ne budu na teretu niti jednoj državi ili međunarodnoj pomo-ći već da zahvaljujući svojoj imovini reše svoje probleme.

Pomenuli ste stopu integracije, da li je uvek bila tolika?Od 2008. se prati stopa od 10.000 lica

na godišnjem nivou. Za raniji period bro-jevi su različiti. Postoji podatak da je pre-ko 200.000 lica izbeglih iz bivših republika

SFRJ dobilo državljanstvo u Srbiji. Veru-jemo da je broj veći.

E sad, ima jedna lepa priča. Srbija je 2008. godine iskoristila šansu kada je An-tonio Gutereš, visoki komesar UN za iz-beglice, odlučio da napravi dijalog o pro-duženim izbegličkim situacijama u svetu. Tada se među pet zemalja u svetu našla i Srbija sa velikim brojem ljudi sa izbeglič-kim statusom koji traje od 1992. Na mar-ginama tog dijaloga, komesar Gutereš je predložio da se srpska i hrvatska visoka delegacija sretnu i dogovore o načinima saradnje kako bi se problem rešio.

Pre toga, imali smo sličnu inicijativu

Istorija KomesarijataKomesarijat za izbeglice je oformljen Zakonom o izbegli-

cama 1992. Plan tadašnje vlade bio je da Komesarijat obez-beđuje prihvat i zbrinjavanje do povratka i da ne postoji duže od godinu dana, međutim, potrebe za njegovo funkcionisanje postoje i danas.

„Iste godine kada je formiran, počinje i utvrđivanje statusa izbeglica za sva lica koja su izbegla. Najveća registracija, koja je obavljena zajedno sa UNHCR-om, jeste ona iz 1996. kada je popisano oko 538.000 izbeglica“, kaže Danijela Popović Roko.

Koliko je ljudi od tog broja došlo iz Hrvatske?Iz Hrvatske smo tada imali 290.000 lica sa priznatim statu-

som izbeglica i oko 40.000 ratom ugroženih lica. Ratom ugro-žena lica su lica koja nisu mogla da dobiju status izbeglica, a imali su iste probleme kao regularne izbeglice. To su, recimo, lica koja su izbegla iz Hrvatske a imala su državljanstvo Srbi-je – izbeglički status se ne može dodeliti nekom ko je držav-ljanin zemlje u kojoj traži izbegličku zaštitu. Pored toga, voj-na lica i članovi njihovih porodica nikada se nisu registrovali kao izbeglice. Bili smo obavešteni da su takvo odluku dobili iz Ministarstva odbrane.

Koliko ljudi dolazi u prvom talasu 1992. godine?To je teško reći. Prvi pravi presek stanja je ovaj iz 1996, kada

su ustanovljeni kriterijumi popisa i koji je rađen sa UNHCR-om.Koliki je procenat neregistrovanih?Minimalan. Izbeglička legitimacija označava status i iden-

tifi kacioni je dokument na osnovu koga se ostvaruju prava ga-rantovana zakonom. Za razliku od legitimacije interno raselje-nog lica, što je u stvari dokaz da je lice uvedeno u evidenciju interno raseljenih lica, izbeglička legitimacija je bila i jedini identifi kacioni dokument tih ljudi kojim su mogli da ostvaru-ju sva prava garantovana zakonom.

Šta su bile nadležnosti Komesarijata u tom periodu?Od osnivanja, Komesarijat se bavi svim poslovima koji su

u vezi sa prihvatom i zbrinjavanjem izbeglica. To su bile prilič-no urgentne mere jer se tada pojavio veliki broj ljudi za koje je trebalo odmah obezbediti uslove za život. Tada je svaka opština imala štab za prihvat izbeglica, tako da je to bilo dosta organi-zovano. Međutim, imali smo problem sa fi nansijama, iako se

veliki deo budžeta Srbije automatski odvajao za potrebe ove po-pulacije jer su potrebe uvek bile veće od raspoloživih sredstava.

Koliko je odvajano?To je dosta komplikovano. Pokušali smo da popišemo sve

te cifre, ali je to bilo nemoguće zato što kod nas budžet nije bio jedinstveno vođen. Komesarijat je imao svoj budžet koji se ti-cao prihvata i zbrinjavanja, ali za zdravstvo, školstvo i ostalo – podaci su bili u budžetima nadležnih ministarstava. A mini-starstva, kada su radila svoje budžete, nisu odvajala izbeglice kao posebnu kategoriju, pa se zato izdvajanja za ovu katego-riju lica uopšte ne vide.

Kao posledica sukoba iz 90-ih, Srbija je prihvatila gotovo 10 odsto od populacije koja sada u njoj živi. Po tome bismo sa sigurnošću mogli reći da je od 1992. godine Srbija iz svog budžeta izdvajala i više od 10 odsto budžeta, na godišnjem ni-vou, jer je trebalo obezbediti prava i uključiti u sistem vrlo ra-njivu populaciju.

A talas izbeglica sa Kosova?To su interno raseljena lica. Tokom 1999. registrovano je

190.000 interno raseljenih lica i još dvadesetak hiljada koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove nakon tog prvog talasa. Veliki broj dolazi i posle nemira 2004, a ima ih u malom bro-ju i 2008, tako da nažalost taj proces još traje

Koliko ljudi danas ima izbeglički status u Srbiji?Malo više od 57.200. Tu je i 10.000 lica koja su van Srbije.

Najveći broj lica sa izbegličkim statusom se zadržao u Srbiji. Od njih je oko 1700 smešteno u 23 kolektivna centra u Srbiji.


BEČKI UGOVOR O SUKCESIJI

Mrtvo slovo na papiruPitanje privatne imovine i stečenih prava regulirano je Aneksom G Bečkog ugovora, u kojem jasno stoji da će “prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. decembra 1990. biti priznata, zaštićena i vraćena od te države”. Aneks G propisuje i to da će bilo kakav navodni prenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon tog datuma biti ništavan

Bečki ugovor o sukcesiji sve države bivše Jugoslavije pot-pisale su 2001. godine, radi djelotvornijeg rješavanja raspodjele prava i obaveza, među koje spadaju pokret-

na i nepokretna imovina, diplomatska i konzularna imovina, fi -nancijska aktiva i pasiva, arhiva, mirovine te ostala prava, inte-resi i obaveze, poput privatne imovine i stečenih prava; Hrvat-ski sabor je ugovor ratifi cirao prije točno deset godina, ali očito je i dalje – sa izuzetkom (i to ne u potpunosti) raspodjele diplo-matskih i konzularnih predstavništava bivše SFRJ – riječ tek o mrtvom slovu na papiru.

Pitanje privatne imovine i stečenih prava regulirano je Anek-som G Bečkog ugovora, u kojem jasno stoji da će “prava na po-kretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljed-nici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pra-vo na dan 31. decembra 1990. biti priznata, zaštićena i vraćena od te države”. Aneks G propisuje i to da će bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon tog datuma biti ništavan.

OTIMAČINA I NIŠTAVNOST: Ništavan u Hrvatskoj je, međutim, Aneks G jer neriješeni su brojni problemi izbjeglih: od povrata imovine, stanarskih prava, prava vojnih lica na penziju za vrijeme provedeno u Hrvatskoj, prava na isplatu dospjelih a neisplaćenih penzija građanima Hrvatske koji su rat proveli na “drugoj” strani, pravo na deviznu štednju... Hrvatski sudovi su, uključujući i Vrhovni sud, odmah po ratifi kaciji Bečkog spora-zuma usvojili stav da se pitanje sukcesije ne može rješavati bez

bilateralnih ugovora, iako to nigdje u potpisanom i ratifi ciranom dokumentu ne piše.

Problemi s imovinom traju od 1991. godine, kako sa privat-nom (stanarska prava su poseban problem) tako i sa imovinom srpskih poduzeća i banaka. I jedna i druga su Uredbom o zabra-ni raspolaganja nekretninama na teritoriju Hrvatske u vlasniš-tvu institucija, republika, tvrtki i drugih pravnih osoba iz bivših jugoslavenskih država praktično podržavljena, a 1995. godine, nakon akcija “Bljesak” i “Oluja”, država je također u kuće i ima-nja izbjeglih Srba useljavala građane hrvatske nacionalnosti, u velikom broju Hrvate iz Bosne i Hercegovine. I do danas jedan broj izbjeglih Srba vodi sudske sporove, ili ih je okončala, ali ih nije uspjela vratiti u svoj posjed.

Kad je o imovini srpskih poduzeća riječ, i ona su najprije pro-glašena hrvatskom imovinom, koja je većim dijelom rasproda-na, pogotovo ona atraktivnija na Jadranu, ali i po gradovima, pa se i tu vode brojni postupci. Pritom, Hrvatska je s jedne strane tražila povrat Ininih benzinskih crpki u Srbiji (preuzetih priva-tizacijom Beopetrola), kao i imovinu nekadašnjeg vukovarskog “Borova”, dok je s druge strane naveliko rasprodavala imovinu Srbije i ostalih republika.

“Novosti”, tjednik srpske manjine koji izlazi u Zagrebu, po-kušao je nedavno dobiti odgovore na pitanja o sukcesiji i nepo-štivanju Aneksa G: tamošnje Ministarstvo pravosuđa odgovo-rilo im je da je “napravljena platforma kao podloga za imovin-sko-pravna pitanja, da se podaci o evidenciji i statusu imovine

2005. u kojoj su učestvovali, pored Srbije i Hrvatske, i Crna Gora i Bosna. Iz tog pe-rioda imamo Sarajevsku deklaraciju, koju je sa naše strane potpisao ministar Ljajić. Tada su zemlje radile na regionalnoj strate-giji za rešavanje problema izbeglica. Kada se tokom tog procesa došlo do pitanja sta-narskih prava u Hrvatskoj, nije postojala politička volja da se pitanje reši. Od tada pa sve do 2008. i Guterešove inicijative, postojao je prekid u regionalnoj saradnji.

Te 2008. godine, na inicijativu civilnog sektora i uz njihove analize, sastavljen je spisak svih prepreka za povratak ljudi u Hrvatsku. Taj spisak, poznat kao NoN Pa-per, Ministarstvo spoljnih poslova Srbije je poslalo svuda u svet. Mislim da su posle toga na taj problem svi počeli da gledaju

s pažnjom. Posebno EU, koja je sa Hrvat-skom tada pregovarala o poglavlju 23 a koje se tiče ljudskih prava.

Nakon toga, otpočeli su novi proces re-gionalne saradnje i rad ekspertskih radnih grupa radi rešavanja konkretnih proble-ma o kojima smo ranije govorili. Srbija je najzainteresovanija da se problemi izbegli-ca što pre reše a to je i pokazala kroz ini-cijativu da se oživi Regionalni proces. U tome su učestvovale nadležne institucije, Kabinet potpredsednika Krkobabića, Mi-nistarstvo spoljnih poslova, SEIO i narav-no Komesarijat.

Zadatak jedne od bilateralnih radnih gru-pa između Srbije i Hrvatske bila je i raz-mena podataka o izbeglicama. CIlj je bio dolaženje do najranjivijih, onih koji nisu

rešili svoje potrebe ni u jednoj od zemalja. U njihovoj statistici piše da imaju evi-

dentirane 133.000 povratnika. Kada smo mi to uporedili sa našim podacima, uzev-ši u obzir samo dva kriterijuma, a to je da povratnik ima potvrdu o povratku u Hrvat-sku, ali i da je primio neku vrstu pomoći, da mu je vraćena imovina ili da je učesto-vao u nekom programu obnove, došli smo do broja od oko 45.000 održivih povrataka. U tome se, dakle, slažu i Srbija i Hrvatska, što je konstatovano u zajedničkom izvešta-ju uz prisustvo UNHCR-a. Razlika između 133.000 i 45.000 mogli bi da budu povrat-nici iz drugih zemalja, a mogli bi da budu i ljudi koji su odlazili u Hrvatsku da bi, na primer, rešili neko svoje pravo, ali ovaj manji broj govori o održivosti povratka.


kontinuirano nadopunjuju i da je potrebno utvrditi jednoobraznu metodu za izračun vrijednosti nekretnina i oblik obeštećenja za imovinu koja se ne može vratiti”. Tvrde, navodi dalje novinar-ka Paulina Arbutina, da “Bečki ugovor omogućuje zaključiva-nje bilateralnih sporazuma, kakve je Hrvatska zaključila sa Slo-venijom i Makedonijom, i da je pitanje sukcesije izrazito složen problem koji ovisi podjednako o svim pregovaračkim stranama i o ostalim utjecajima zadanog okruženja, te je stoga teško pred-vidjeti dinamiku njegova rješavanja. Prema njihovim informa-cijama, od 2010. održano je sedam sastanaka stručne radne gru-pe za primjenu Aneksa G, ali je često mijenjan sastav članova i koordinatora te skupine.” ČIJE SU MILIJARDE EVRA: Prema podacima Ministar-

stva pravde Srbije, ukupno je podneseno 65.000 zahtjeva fi zičkih osoba i oko 300 pravnih, koji potražuju imovinu od Hrvatske,

čija je vrijednost od tri do pet milijardi evra. U najvećem bro-ju slučajeva, riječ je o građevinskim objektima, stanovima i po-slovnim prostorima u velikim gradovima, kao i dječjim odmara-lištima. Radmila Nikšić, koja se pitanjem sukcesije u Ministar-stvu pravde bavila od 1996. godine do raspada državne zajed-nice Srbije i Crne Gore, za “Novosti” je navela vrlo ilustrativne podatke: da je, na primjer, samo Simpo iz Vranja imao objekte na 4711 četvornih metara, čija je vrijednost bila oko 17 miliju-na evra, a u Rovinju u Istri su Srbi do 1991. godine imali 970 kuća, vikendica i stanova.

Bez obzira na sve te činjenice, bez obzira na to što su izbje-gličke organizacije Srba iz Hrvatske godinama zahtijevale da se ta – za njih egzistencijalna pitanja – riješe prije no što Hrvatska uđe u Evropsku uniju, to se nije dogodilo.

I kad će – ne zna se. T.T.

Nažalost, tekst UNHCR-ove preporu-ke nije citirao delove izveštaja koje je kao rezultat razmene podataka sačinio sam UNHCR a koji govori o rezultatima po-vratka, već prethodne najveće podatke koji ne govore o pravom stanju stvari.Čitajući preporuku stiče se utisak da se

poglavlje zatvara zbog promenjenih okol-nosti u zemlji porekla tj. u Hrvatskoj, a ne zbog činjenice da se većina izbeglica in-tegrisala u Srbiji, kao i zbog činjenice da su donatori ti koji su pomogli Regionalni stambeni program.

Da li je postojala komunikacija iz-među Komesarijata i UNHCR-a u vezi sa tom preporukom?Bili smo obavešteni preko našeg Mini-

starstva spoljnih poslova i prosleđeno nam

je više verzija na koje smo davali komen-tare. Stav je bio da, s obzirom da postoji Regionalni proces koji će dovesti do pre-stanka statusa, ova preporuka nije ni po-trebna, odnosno da početak njene prime-ne treba odložiti do završetka Regionalnog stambenog programa. U tom smislu treba odložiti njenu primenu do 2017. godine. Osim tih principijelnih komentara, poslali smo i komentare na tekst te preporuke jer je bilo faktičkih grešaka.

Nismo dobili nikakve komentare na to što smo poslali. Naravno da to nije pre-govarački proces, ali smo očekivali odgo-vor na komentar koji smo poslali. Konačni tekst preporuke koji je objavljen nije nam bio upućen, a o preporuci nas je obavesti-la Al Džazira i kolege iz OSCE-a koje su

videle saopštenje hrvatskog Ministarstva spoljnih poslova.

Na kraju, Srbija nije prihvatila prepo-ruku, tako da neće biti nikakve promene u našem radu. Radićemo kao što smo do-sad radili.

Da li vam se javljaju izbeglička udruženja?Da. Imaju bojazan da ova preporuka

može da šteti rešavanju njihovih proble-ma, naročito u vezi sa ostvarivanjem pra-va u Hrvatskoj. Udruženja iz Srbije, ali i iz Hrvatske, uputila su pisma visokom ko-mesaru UN za izbeglice, navodeći i činje-nicu da UNHCR nije obavio konsultacije sa civilnim sektorom pre donošenja ove preporuke.

MIRKO RUDIĆ

Foto: Vreme arhiv


IZBEGLIČKA UDRUŽENJA

Preporuka će uticati na živote izbeglica

Istog dana, 4. aprila, kada je UNHCR objavio preporuke da se počne sa procesom ukidanja statusa izbeglica licima izbeglim iz Hrvatske, oglasila su se i izbeglička udruženja. U celosti prenosimo pismo koje su visokom komesaru Ujedinjenih nacija za izbeglice Antoniju Guterešu, ispred Asocijacije izbjegličkih udruženja i Koalicije udruženja izbjeglica u Republici Srbiji, poslali predsednici Asocijacije i Koalicije Milojko Budimir i Miodrag Linta

Poštovani gospodine Gutereš,U posljednjih godinu dana Republika Hrvatska traži

da se Srbima, koji su tokom rata 1991. do 1995. godine protjerani iz ove države, oduzme status izbjeglica. Obaviješte-ni smo da je Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjegli-ce donio odluku da pokrene ovakvu inicijativu, nažalost, bez ikakvog sluha i zahtjeva da čuje mišljenje, informacije i stavo-ve od izbjeglih i prognanih iz Republike Hrvatske kojima nisu omogućeni uslovi za održivi povratak. Izbjegli i prognani Srbi iz Hrvatske koji djeluju preko izbjegličkih udruženja smatraju da je to pogrešan pristup jer u Srbiji trenutno živi 41.000 lica sa izbjegličkim statusom i preko 250.000 lica koja su s vreme-nom izgubila izbjeglički status i priliku za održiv povratak. Ova važna odluka visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbeglice

će prije svega uticati na njihove živote i mogućnost da konačno ostvare trajna rješenja za dugogodišnje probleme.

Izbjegla lica srpske nacionalnosti koja žive u Republici Srbi-ji i trećim zemljama 19 godina poslije rata ne mogu da ostva-re svoja osnovna ljudska prava u Republici Hrvatskoj: preko 40.000 izbjeglica nije povratilo svoje stanarsko pravo, tj. Hr-vatska im ne vraća njihove stanove u kojima su živjeli do po-četka rata, čime je spriječila povratak stanovništva koje je ne-kada živjelo u gradovima; Hrvatska nije obnovila preko 10.000 srušenih srpskih kuća po hrvatskim gradovima gdje nije bilo rata i preko 8000 kuća na područjima koja su bila zahvaćena ratom; Hrvatska je oduzela preko 800.000 katastarskih česti-ca poljoprivrednog zemljišta izbjeglim Srbima i oni nemaju od čega da žive kao povratnici; Hrvatska nije poništila ugovore o

Foto: Reuters


razmjeni kuća koji su sklopljeni za vrijeme rata pod pritisci-ma i prijetnjama, dok je nakon rata mnogo kuća otkupila hr-vatska državna Agencija za promet nekretnina; Hrvatska nije sprovela Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim se Srbima garantuje proporcionalna zastupljenost tj. zapošlja-vanje u organima državne uprave, policiji, pravosuđu i drugim javnim institucijama; nadležne institucije u Hrvatskoj ne pro-cesuiraju pojedince i grupe koji šire govor mržnje, vode kam-panju protiv srpskog jezika i pisma, podstiču nasilje prema Sr-bima ili ih fi zički napadaju; Hrvatska nije isplatila zaostale a neisplaćene penzije, dinarsku i deviznu štednju i dr. Zbog sve-ga navedenog izbjeglim Srbima nisu stvoreni uslovi za održiv povratak u Hrvatsku.

To najbolje pokazuje studija „Manjinski povratak u Republiku Hrvatsku – Studija otvorenog procesa“, koju je naručio UNHCR, a čiji su autori prof. dr sc. Milan Mesić i dr sc. Dragan Bagić, predavači na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na promociji studije, februara 2012. godine u Zagrebu, bili su pri-sutni predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i šef Dele-gacije Evropske unije u Republici Hrvatskoj, ambasador Paul Vandoren. Autori su iznijeli zaključak studije da od registrova-nih povratnika srpske nacionalnosti u Republici Hrvatskoj živi

svega oko 38 odsto, izvan Hrvatske oko 45 odsto, da ih je oko 17 odsto umrlo, a jedna trećina je starija od 65 godina.

U Izvještaju Stejt departmenta za 2013. godinu navodi se da je u Hrvatskoj i dalje prisutni društvena diskriminacija i nasilje prema manjinskim narodima, posebno prema Srbima i Romi-ma. Takvo stanje „obeshrabruje povratak raseljenih lica i odgađa oporavak od konfl ikta s početka 90-ih godina prošlog vijeka“. U istom izvještaju istaknuti su i incidenti u vezi sa uklanjanjem dvojezičnih tabli u Vukovaru.

Izbjeglička udruženja koja djeluju u Srbiji godinama ukazuju na ove probleme jer Hrvatska ne poštuje preuzete obaveze iz me-đunarodnih i bilateralnih ugovora, a posebno iz Bečkog sporazu-ma o sukcesiji iz 2001. godine, kojima se štite sva prava izbje-glih lica. U pogledu obnove i programa stambenog zbrinjavanja,

do 2004. godine oni nisu bili ni usmjereni na povratnike srpske nacionalnosti, a uslovi nikada nisu bili izjednačeni sa ostalim kategorijama korisnika u RH. Takvi programi podrške sa spo-radično otvaranim rokovima za apliciranje bili su direktno po-vezani sa interesom koji je međunarodna zajednica pokazivala za rješavanje ovih pitanja. Tako Hrvatska nije ispoštovala za-ključke Sarajevske deklaracije iz 2005, jer je od procesa odu-stala već 2006. godine, odbijajući da riješi pitanje oduzetih sta-narskih prava i dospjelih a neisplaćenih penzija.

Takođe, sada se dovodi u pitanje i posvećenost Republike Hr-vatske stavovima iz Ministarske deklaracije iz 2011. godine ko-jima se obavezala da će sprovesti ciljeve Regionalnog procesa i Regionalni stambeni program. Preporukom UNHCR-a o ko-lektivnom ukidanju izbjegličkog statusa bio bi doveden u pita-nje Regionalni proces i ugrožen Regionalni stambeni program, koji treba da pruži podršku povratku i integraciji, u sljedećih pet godina, a čiji početak realizacije se očekuje tek ove godine. Ovaj program je predstavljen i prihvaćen od donatora u svijetu kao uspješan model trajnog rješenja posljedica ratnih zbivanja.

Umjesto da je Hrvatska kao članica Evropske unije prihvatila standarde, ispunila obaveze i vratila svojim građanima srpske na-cionalnosti osnovna ljudska i građanska prava, na šta se obaveza-

la preko Poglavlja 23 „Pravosuđe i temeljna ljudska prava“, ona sada traži da se administrativnim putem ukine izbjeglički status i tako stavi tačka na provedeno etničko čišćenje Srba iz Hrvatske.

Zbog svega ovog molimo UNHCR da nastavi sa svojim hu-manitarnim mandatom, da pomogne izbjeglicama da ostvare trajna rješenja i da podrži zahtjev da se nama izbjeglim Srbima koji žive u Republici Srbiji ne ukida izbjeglički status, jer će nam se na taj način onemogućiti da se izborimo da se ostvare naša prava, trajna rješenja i uslovi za održiv povratak. Ukoliko Viso-ki komesarijat UN prihvati ovu inicijativu Hrvatske, preuzeće na sebe odgovornost za posljedice koje iz ovoga mogu proizaći kako za same izbjeglice tako i za Regionalni proces čiji cilj je otklanjanje posljedica rata, postizanje pomirenja i trajnog mira u regionu. ¶

▸Takođe, sada se dovodi u pitanje i posvećenost Republike Hrvatske stavovima iz Ministarske deklaracije iz 2011. godine kojima se obavezala da će sprovesti ciljeve Regionalnog procesa i Regionalni stambeni program. Preporukom UNHCR-a o kolektivnom ukidanju izbjegličkog statusa bio bi doveden u pitanje Regionalni proces i ugrožen Regionalni stambeni program, koji treba da pruži podršku povratku i integraciji, u sljedećih pet godina, a čiji početak realizacije se očekuje tek ove godine

rs


IZVEŠTAJ O STANJU LJUDSKIH PRAVA KUĆE LJUDSKIH PRAVA ZAGREB

Smernice za slepu vlastIzveštaj se bavio problematikom povratka, obnove i politike stambenog zbrinjavanja u 2012. godini – ovih dana treba biti predstavljen i izveštaj za prošlu godinu, ali sasvim je iluzorno očekivati da će u njemu bilo šta biti drugačije i bolje

Stambeno zbrinjavanje povratnika, pravo na obnovu i prava bivših no-sitelja stanarskog prava nisu uređe-

na na jedinstven način već partikularnim propisima, koji određenim odredbama dis-kriminiraju građane srpske nacionalnosti u odnosu na ista ta prava Hrvata, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Kada govorimo o poteškoćama koje često nastaju pri ostva-rivanju prava na stambeno zbrinjavanje i obnovu u Hrvatskoj, razlikujemo: stambe-no zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava; neovlaštena ulaganja u imovinu; ob-novu kuća; otkup stanova unutar područja od posebne državne skrbi (PPDS); otkup stanova van PPDS-a.

Razvijena su dva modela: za bivše no-sitelje stanarskog prava na području od PPDS-a i izvan njega koji počivaju na ra-zličitim pravnim osnovama. Stambeno zbrinjavanje na PPDS-u uređeno je Zako-nom o PPDS-u (NN 86/08, 57/11). Ovisno o stambenoj situaciji podnositelji su mo-gli zahtijevati jedan od pet modela stam-benog zbrinjavanja: najam kuće u držav-nom vlasništvu; najam oštećene kuće u dr-žavnom vlasništvu; najam stana u držav-nom vlasništvu; darovanje državnog ze-mljišta i građevinskog materijala; darova-nje osnovnog građevinskog materijala za obnovu vlastite oštećene kuće, ili za grad-nju kuće na vlastitom zemljištu.

DISKRIMINACIJAJedan od značajnih primjera diskrimi-

nacije u 2012. godine je akcija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Mini-starstva unutarnjih poslova koji su podiza-li tužbe protiv povratnika srpske nacional-nosti koji ne prebivaju duže od šest mjese-ci u obnovljenim stambenim jedinicama, dok u isto vrijeme osobe hrvatske nacional-nosti (građani sa statusom branitelja, pri-padnici Hrvatskog vijeća obrane iz Bosne i Hercegovine te Hrvati koji su dobili na korištenje stan u društvenom vlasništvu na teritoriju vraćenom pod hrvatsku upravu

vojno-redarstvenim akcijama ili mirnom reintegracijom temeljem posljednjih za-konskih izmjena) imaju pravo putem da-rovnih ugovora dobiti u trajno vlasništvo, potpuno besplatno, kuće ili stanove u ko-jima žive, uz jedan uvjet, da iste ne mogu prodati ili otuđiti u narednih deset godi-na. Također je dana i mogućnost poveća-nja stambenog prostora koji je do sada vri-jedio kod stambenog zbrinjavanja i obno-ve, i to za stan povećanje od deset četvor-nih metara, a za obiteljsku kuću 20 meta-ra po članu domaćinstva. Promjena zakon-skog okvira kojim bi se zaustavilo ovakvo diskriminatorno postupanje trebao bi biti jedan od prioriteta Vlade RH. Osim toga, otkup dodijeljenih stanova za povratnike srpske nacionalnosti otežan je visokim ci-jenama otkupa (cijene bi trebale biti vraće-ne na razinu s početka devedesetih kada su izbjeglice/povratnici bez imovine u razno-raznim okolnostima i ostali) te nejednakim statusom stambenih jedinica unutar i izvan područja od posebne državne skrbi. Oko neovlaštenog ulaganja u imovinu, u 2012. i dalje govorimo o 14 neriješenih slučaje-va; riječ je o slučajevima vlasnika nekret-nina (većinski srpske nacionalnosti) kojima su iste bile privremeno oduzete Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom i date na privreme-no korištenje prognanicima ili izbjeglica-ma većinski hrvatske nacionalnosti. Uspr-kos činjenici da je privremenim korisnici-ma bilo dozvoljeno poduzimati samo nuž-ne popravke, mnogi od njih su poduzimali izvanredne i nepotrebne infrastrukturne za-hvate, a sudovi su im priznavali pravo na povrat uloženih sredstava u tuđu imovinu.

STAMBENO ZBRINJAVANJEPrema podacima UNHCR-a, 57.000

izbjeglih hrvatskih Srba još uvijek ima izbjeglički status u susjednim zemljama. Podneseno je 26.000 obiteljskih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, od toga 16.000 bivših nositelja stanarskog prava, a od tog

broja 10.400 na području od PPDS-a. Ri-ješena su 8130 zahtjeva na način da je pri-mijenjen princip – „ključ u ruke“, odnosno da pojedinci ili obitelji ulaze odmah u već gotov i za život osposobljen stambeni pro-stor. Princip „ključ u ruke“ razlikuje se od slučajeva kada pojedinci/obitelji potpisu-ju ugovor s gradom, općinom, županijom (odnosno državom) prije nego su zgrade/stanovi uopće gotovi niti se zna kada će biti gotovi, ali država želi reći da je riješila te ljude (stambeno zbrinula) te se samo čeka gradnja/dovršetak stanova, što je opasno jer često dolazi do odugovlačenja radova, prestanka gradnje zbog problema s investi-torima itd. Od tih 8130 slučajeva je 6700 na ratom pogođenim područjima, a 1448 u urbanim dijelovima Hrvatske: Osijek, Zagreb, Rijeka, Pula, Karlovac, Sisak itd.

U sklopu završetka pregovora o članstvu u Evropskoj uniji 2011. godine trebalo je riješiti stambeno zbrinjavanje za 2070 obi-telji. To je sa manjim zaostatkom uspješ-no učinjeno. Međutim, 2012. godine ima samo oko 330 pozitivnih rješenja, od kojih je negdje 180–190 realizirano principom – „ključ u ruke“.

Dakle, nakon zaključenja pregovora s Evropskom unijom u godinu dana riješeno je deset puta manje slučajeva nego godinu ranije, kada je Brisel inzistirao na dinamici.

Prema podacima Ministarstva regional-nog razvoja i fondova Evropske unije, od 2006. do 2011. srpskim povratnicima dodi-jeljeno je ukupno 1409 stanova. Najviše ih je dodijeljeno u Osijeku (352), u Karlovcu (209), Zagrebu (165), Sisku (123), Zadru (101), Rijeci (82), Splitu (74) i u Puli (44). U Šibeniku je podijeljeno 30 ključeva za stanove, u Slavonskom Brodu 29, Varaž-dinu 14, Bjelovaru 12, Koprivnici 3 i Du-brovniku 1, a zanimljivo je da u Gospiću nijedan stan nije otišao u ruke povratnika, kojima je svih ovih godina u novoj-staroj sredini mnogo problema stajalo na putu, prije svega statusnih, jer većina njih nije ostvarila hrvatsko državljanstvo.


IZBACIVANJE UPRKOS STATUSUU Ministarstvo regionalnog razvoja

i fondova Evropske unije stigla su 1293 zahtjeva za otkup stanova izvan područja posebne državne skrbi. Do trenutka pisa-nja ovog izvješća Ministarstvo je sklopilo dva ugovora o kupoprodaji stana. Pruže-na im je opcija da prihvate program stam-benog zbrinjavanja sa statusom zaštićenog najmoprimca, a njima još uvijek nije omo-gućen otkup stana. Po strogim i rigoroznim pravilima povratka, krov nad glavom mogu dobiti samo rijetki, bivši nosioci stanarskog prava koji nigdje na području Jugoslavije ili trećih zemalja nemaju nekretnine. Čak je i zapaljena kuća u zavičaju prepreka za dobivanje stambenog zbrinjavanja. Za mo-gućnost otkupa dobivenog stana potreb-no je da zaštićeni najmoprimac ima sta-tus stranca sa stalnim boravkom. Centar za mirovne studije kontinuirano dobiva doja-ve od OCD-a ili samih povratnika da bez ikakve dodatne kontrole, samo na osnovu

jedne terenske provjere, policija povratni-cima ukida ostvareni status privremenog i stalnog boravka, pa ljude praktički izbacuje iz Hrvatske, čak ako im još traje dobiveni status. (Naime, ukoliko u stanu nema ni-koga kad policija dođe u provjeru, pokre-će se postupak za oduzimanje stanarskog prava. U nekoliko takvih slučajeva utvrdili smo da su ljudi u to vrijeme bili u polju, u vikend posjeti i slično.)

PROŠLOGODIŠNJE PREPORUKEVlada RH treba u najkraćem mogućem

roku izdvojiti sredstva i riješiti svih 14 slu-čajeva neovlaštenih ulaganja u imovinu i to na način da:

▸ preuzme obvezu isplate svih dugova-nja vlasnika imovine koji su nastali na temelju postojećih ili budućih sudskih presuda u korist privremenih korisni-ka po pitanju naknade troškova ulaga-nja u imovinu koja im je data na pri-vremeno korištenje temeljem Zakona o

privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom;

▸ preuzme na sebe obvezu naknade svih sudskih i ostalih troškova koje su vla-snici imovine imali/imaju u vezi vođe-nja postupaka za naknadu troškova/ula-ganja privremenih korisnika, kao i sud-skih troškova nastalih u vezi postupaka za naknadu štete na objektima počinjene od strane privremenih korisnika.U Izvještaju je zatraženo i to da se Vla-

da Hrvatske obveže da će do sredine 2013. godine – dakle, do trenutka pristupanja EU – „zaključiti pojedinačne nagodbe sa svim vlasnicima privremeno oduzete imovine kojima je imovina devastirana i neuselji-va (a prema postojećim ili novim nalazi-ma vještaka) o fi nancijskoj kompenzaciji nastale štete ili obnovi ovisno o željama vlasnika, a uzimajući u obzir stanje imo-vine u kojoj je bila u trenutku oduzimanja i vrijednost koju bi u tom stanju imala da-nas na tržištu nekretnina“.

Priredila: T. TAGIROV

Foto: Vreme arhiv


Foto: Marko Đurica/Reuters

IZBEGLIŠTVOmaj 2014

Jačanje medijske slobode

Projekat “Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti” fi nansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz program “Jačanje medijske slobode u Srbiji”. Objavljivanje ove publikacije omogućeno je uz fi nansijku pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije isključivo je odgovornost nedeljnika “Vreme” i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.

Copyright © NP Vreme, Beograd

Upotreba materijala iz ovog fajla u bilo koje svrhe osim za

ličnu arhivu dozvoljena je samo uz pisano odobrenje NP Vreme

PDF izdanje razvili: Saša Marković i Ivan Hrašovec

Obrada: Marjana Hrašovec

status ili bez njega - vreme...sudstva i sumrak pravde, kaže petar kuni ć, koji se u svoju kuću...

Documents