1. OBILJEŽJA STAMBENE ZGRADE I STANA – STANOVANJA U STAMBENIM ZGRADAMA

Uvod u stambene zgrade Stanovanje je najveća, pa i najvažnija, grana arhitekture. Duga je kao povijest čovjeka i trajat će dok on postoji. Od sve arhitekture na svijetu 90% je stambena arhitektura. Od stambene arhitekture najveći dio je stanovanje u obiteljskim kućama. Suvremeni trend u svijetu pokazuje nagli rast velikih gradova i stanovanja u stambenim zgradama, a smanjivanje obiteljske izgradnje. Unatoč tome ideal je i biti će obiteljska kuća. Povijest stanovanja opisana je u mnogim knjigama pa će ova predavanja biti posvećena razumijevanju tipologije i morfologije stanovanja u stambenim zgradama te uvjeta za nastanak optimalnog mjesta za stanovanje. Mjesto za stanovanje podrazumijeva cijeli Norberg-Schultzov niz: stanište, urbani prostor, javne građevine, stambene zgrade. Uvjete za stanovanje sačinjava beskonačan niz pojedinosti koje uključuje projektantska metodologija. Kenneth Frampton u „Potrazi za domom“ stvaralački projektantski postupak pri projektiranju stanovanja definira skladom: mašte, prostorne organizacije, racionalne proizvodnje te ujedinjene forme i topografije. Ovo su naznake mnogobrojnih stambenih teorija. Količina znanja i primjera iz stambene izgradnje danas je tolika da bi se cijeli život moglo istraživati i baviti samo tom temom. Zato ćemo se mi baviti samo malim dijelom tog znanja koje treba naznačiti što širi broj mogućih stambenih tema i poslužiti inspirativno u studijskom radu i vlastitoj dopuni znanja. Razlikujemo 2 osnovna tipa stanovanja; obiteljsku kuću i stambenu zgradu. Stan je nezavisna i funkcionalno povezana skupina prostora i prostorija za boravak, rad, odmor, spavanje, blagovanje i higijenu. Stambena zgrada je građevina namijenjena stanovanju koja sadržava dva ili više potpuno nezavisna stana. (Obiteljska kuća je građevina u kojoj se nalazi 1 potpuno funkcionalan stan i eventualno još jedan pomoćni za poslugu ili drugu generaciju iste porodice. Trenutna postavka Zakona o prostornom uređenju i građenju HR nema utjecaja na ovu trajnu i stručnu kvalifikaciju). Možemo kreirati više definicija stana; prvu onakvu kakav je danas stan; drugu, kakav bi svaki stan trebao i mogao biti; te mnogo drugih između ove dvije krajnosti. 1. definicija ograničila bi se na opis sadržaja stana: Stan je nezavisna prostorna cjelina koja se sastoji od ulaza, komunikacije, prostora za kuhanje, blagovanje, higijenu i barem jednog prostora za odmor i spavanje. 2. definicija vezana je za principe organizacije prostora: Stan je nezavisna prostorna cjelina prirodno osvijetljena, osunčana i zračena, a u kojoj je osigurana kvalitetna toplinska i fizička zaštita, mir i pogled. Kvalitetu stanovanja mogla bi značajno promijeniti samo jedna zakonski osnažena definicija stana. Na primjer:

Stan je nezavisna prostorna cjelina minimalno orijentirana i zračena na dvije nasuprotne strane, čije su glavne prostorije spavaonice i boravak osunčane tijekom dana minimalno 2 sata. Ovakva definicija značajno bi poskupila m2 stana i njegovo korištenje, povećala bi potrošnju zemljišta, jer bi izazvala izgradnju mnogo plićih zgrada nego je slučaj danas, ali bi istovremeno značajno porasla kvaliteta stanova i stanovanja u njima. Sigurno je da stan danas ima drugo značenje u odnosu na skoru prošlost. Živjeti u stambenoj zgradi ne znači živjeti u zajedničkim prostorima i biti prisiljen na druženje cijelog dana sa svojim susjedima nego znači koristiti najekonomičniji tip stanovanja i pri tome zadržati svoju privatnost. Dakle, glavni razlog stanovanja u stambenoj zgradi je ekonomskog karaktera. Živjeti u stambenoj zgradi znači živjeti jeftinije. Stambena zgrada je definirana brojem ravnopravnih i nezavisnih stanova te načinom komunikacije među njima. Dakle, zgrada nije definirana niti oblikom, niti načinom stanovanja, niti organizacijom ulaza. To su elementi njenog tipa i oblika. Stanovanje više osoba i porodica na istom mjestu u istoj građevini u povijesti je nastalo iz sigurnosnih i ekonomskih razloga, a danas opstaje gotovo samo iz ekonomskih razloga; da se živi jeftinije i s manje obveza. Živjeti na istim temeljima i pod istim krovom, s manjom vanjskom površinom vlastitog stana svakako je jeftinije u odnosu na obiteljsku kuću. Naravno, kvaliteta stanovanja u stanu bitno je manja od stanovanja u obiteljskoj kući. Stambene zgrade su uvijek stambeni kompromis u odnosu na obiteljsku kuću. Nemaju iste mogućnosti osvjetljenja i zračenja, osunčanja i pogleda, nije im ista mikroklima niti zagađenost okoliša, nije im ista funkcionalnost i pristupačnost stana, nemaju isti mir niti im je jednako zdrava stambena sredina, u njima nije ista kultura stanovanja susjednih stanara, nisu iste mogućnosti vanjskog prostora kao niti ista fleksibilnost tlocrta. Još mnogo drugih, ali manje važnih karakteristika stanovanja nedostaje kod stanovanja u stambenim zgradama. Na primjer; u stambenoj zgradi smanjene su mogućnosti slobode vlastitog oblikovanja zajedničkog okoliša i vanjskog izgleda svog stana, slobode kretanja po vlastitom vanjskom pa i unutrašnjem prostoru danju i noću radi buke, slobode rada u stanu, ako vam dolaze stranke, nema istih mogućnosti da držimo kućne ljubimce ili da se bavimo voljenim hobijem. Stanovanje u stambenim zgradama razlikujemo prema standardu zgrade i stana te dijelimo na:

- socijalno stanovanje - reprezentativno stanovanje

Socijalno stanovanje je društveno kontrolirano i koordinirano, a standard je određen ukupnim prosjekom stanja u društvu. Reprezentativno stanovanje je svako stanovanje iznad društvenog standarda podložno isključivim kriterijima privatnog interesa. EU ima preporuke za osiguranje kvalitete socijalnog stanovanja kojima se definira: 1. kvaliteta i standardi

- naselja, zgrade i stana - socijalna briga za stambeno ugrožene ili nemoćne

2. zdravstveni aspekti - prioriteti prema zdravstvenom stanju - pravovremeno uređenje okoliša - pomoć nemoćnima - zdravstvena kontrola

3. ekologija - model treba biti ekološki i energetsko štedljiv - potrošnja energije treba se reducirati zoniranjem soba, planiranjem kompaktnih

zgrada i informiranjem svih stanovnika - treba poticati korištenje obnovljive energije

4. natjecanje poduzetnika - monopolističke postupke kod gradnje socijalnog stanovanja treba zamijeniti

natjecanjem poduzetnika kroz javna nadmetanja i kvalitetnu ponudbenu dokumentaciju

- javne propise za socijalno stanovanje treba prilagoditi s ciljem fleksibilnijeg, a jeftinijeg stanovanja

HR nema niti definiciju stana, niti stambenu strategiju kao državnu politiku, niti pravilnik o stanovanju, niti stambene normative (stručna pravila koja određuju stan) i standarde (obvezne sadržaje i veličine stana), niti stambene preporuke. To pokazuje važnost stanovanja u nekoj državi. Neadekvatni stan izaziva brojne bolesti:

- fiziološke deformacije - bolesti dišnih puteva - alergije - psihološke probleme

Zato su u svakom naprednom društvu nužne različite vrste normativa koji određuju:

- zdravstveni standard stana - ekonomski standard stana - sociološki standard stana - kulturološki standard stana

Obilježja stana i zgrade prema značaju dijelimo na: a/ Društvena: - gustoća izgradnje - racionalnija infrastruktura - racionalniji društveni standard - kvalitetnija i bogatija slika prostora b/ Individualna: - sociološko-psihološka obilježja stana - društvenost - sigurnost - pogled - biološka obilježja stana - zrak - svjetlo - sunce - buka - vlaga - insekti

- zelenilo - mikroklima - vanjski prostor - gospodarska obilježja stana - vrijednost stana - oprema i standard stana - troškovi stanovanja - opskrba - usluge - tehnološka obilježja stana - izolacija od buke, topline i hladnoće - adaptabilnost, varijabilnost i fleksibilnost - grijanje i hlađenje - infrastruktura - tehnika izvedbe - kulturološka obilježja stana - kućni red - urbana pravila a/ Gustoća izgradnje Veća gustoća izgradnje i racionalnije gospodarenje prostorom glavno je obilježje društvene vrijednosti stanovanja u stambenim zgradama. Prostor je skup i nema ga odveć. Zato njime treba pažljivo gospodariti. Racionalnija infrastruktura Osiguranje potrebne infrastrukture (voda, kanalizacija, električna energija, telefon, tv, grijanje, plin, ceste, parkiranja, odvoz i deponiranje smeća i opada i drugo) mnogo je jeftinije u zbijenom urbanizmu veće gustoće stanovanja. Racionalniji društveni standard Zdravstvo, školstvo, sport i rekreacija, kulturni sadržaji, trgovine i usluge dimenzioniraju se prema broju stanovnika, a to je lakše učiniti za određeni okupljeni broj stanovnika na istom mjestu. Tako su sadržaji proširenog standarda fizički locirani bliže mjestu stanovanja, bogatije dimenzionirani i opremljeni. Kvalitetnija i bogatija slika prostora Raznolikim planiranjem naselja s obiteljskim kućama i stambenim zgradama različite visine i tlocrtnih oblika stvara se kvalitetnija i bogatija slika prostora. Izgradnjom horizontalnih i vertikalnih cjelina, punog i praznog, velikog i malog u zajednici s lokalnim vrijednostima prirode u kojima se nalaze dobivaju se višeznačni prostori autonomnih karakteristika. Mogućnost identifikacije s posebnim, drugačijim prostorima podiže vrijednost okoliša u kojem stanujemo i živimo. b/ Sociološko-psihološka obilježja stana Društvenost Čovjek je društveno biće i mora međusobno komunicirati što se uči i navikava od malih nogu. Djeca se moraju igrati zajedno u grupi, a to im stanovanje u zgradi lakše omogućava. Stari ljudi oslobođeni obveza rada imaju velike potrebe za druženjem. Sigurnost Fizička i psihološka sigurnost u zgradi je povećana u odnosu na obiteljsku kuću. Susjed vam uvijek može pomoći, jer je blizu. Manje opasnosti od kriminala vladaju u zgradi zbog blizine susjeda. Pogled

Moći vidjeti i biti viđen je važna karakteristika stana. Povišenim položajem u odnosu na tlo povećavaju se i mogućnosti količine i kvalitete pogleda iz stana. Biološka obilježja stana Zrak Dobra prozračenost stana izuzetno je važna za zdravstveno stanje njegovih korisnika. Opće je poznato da nedovoljna prozračenost stana dovodi do teških oboljenja dišnih puteva i povećane alergijske osjetljivosti. Zato je potrebno imati dovoljno otvora na pročelju i dispozicijski povoljan položaj stana u odnosu na strujanje zraka. Kako aerodinamika ovisi od tlaka i temperature, strujanje zraka je potencirano odozdo prema gore dizanjem lakšeg toplog zraka i između osunčane i neosunčane strane stana i obrnuto spuštanjem hladnog zraka. Topli zrak izlazi na osunčanoj strani stana van iz stana, a u njega ulazi hladniji zrak izvana na neosunčanoj strani. Sada je jasno da dobra prozračnost stana ovisi od orijentacije stana; višestrana orijentacija ima značajnu prednost u odnosu na jednostranu orijentaciju stana. Svjetlo Sve živo, pa tako i čovjek ovisi od svjetla. Vrlo je lako dokazati potrebnu količinu svjetla za normalno funkcioniranje čovjeka. Zato je potrebno osigurati što veću količinu u stanu kako ne bi trebalo naprezati oči i kvariti vid, ali i kako bi se koristilo što manje električne rasvjete. Sunce Dokazana je izuzetna važnost sunca na život i zdravlje ljudi u stanu. Kod male djece djelovanjem sunčevih zraka se razvija d vitamin potreban za razvoj kostiju. Sunčeve zrake djeluju baktericidno na bakterije i viruse u stanu. Djelovanje sunca ima značajan utjecaj i na psihološko zdravlje ljudi. Kada je lijepo vrijeme svi se osjećamo bolje. Zato je neophodno u svakom stanu tijekom dana osigurati dovoljnu količinu osunčanja. Buka Buka je faktor koji negativno utječe na čovjeka. Povećanjem buke smanjuje se sposobnost sluha, ali još se više remeti stabilnost nervnog sustava. Pod utjecajem djelovanja buke potpomognute stresom mogu se razviti trajna živčana oštećenja i bolest kod čovjeka. Zato je potrebno u stanu osigurati uvjete mira i zaštićenosti od buke izvana te od buke susjeda, ali i zaštititi susjede od buke koju sami proizvodimo u stanu. Tu razlikujemo dvije vrste buke; udarnu i zračnu od kojih se tehnički štiti na različite načine. Od udarne buke se štiti mekanim i šupljikavim materijalima, a od buke koja se prenosi zrakom teškim i kompaktnim materijalima, debelim zidovima i stropovima. Vlaga Osiguranje povoljne količine vlage u svim dijelovima stana ovisi od upotrijebljene tehnologije. U stanovima s centralnim grijanjem uglavnom vlada smanjena potrebna količina vlage u osvijetljenim prostorima stana, a u neosvijetljenim povećana količina koja izaziva negativne mikrobiološke karakteristike. Insekti U stanovima uglavnom ima manje insekata nego u obiteljskim kućama radi povećane udaljenosti od terena i smanjene količine prirode oko zgrade. Ipak, kada se u zgradi jednom pojave insekti, puno ih je teže odstraniti, jer su mnogi prostori instalacija zauvijek nedostupni. Zelenilo U stanu je daleko teže osigurati dobre mikroklimatske uvjete za život različitih biljaka zbog povećane topline i smanjene vlažnosti. Zelenilo je važan faktor proizvodnje kisika, ali značajno pomaže i stvaranju psihološkog mira. Nedostatak dovoljno velikih vanjskih prostora uz stan glavni je uzrok nedovoljnoj količini zelenila u stanu, ali i nepoznavanje

karakteristika pojedinih vrsta koje se potencijalno mogu držati u stanu. Još veći je problem što neposredno uz stan obično nema dovoljno vanjskog zelenila koje može vrlo dobro štititi stan sjenom od prevelikog osunčanja ili negativne buke i prašine. Znanstveno je dokazano je da u prostorima s više zelenila ljudi dulje žive. Mikroklima Mikroklima izvan stana i u stanu je zbroj raznih prirodnih i umjetnih karakteristika prostora u kojem se stan nalazi, tj. u stanu. Dok je izvan stana to uglavnom negativan utjecaj gradskog smoga i zagađenja, dotle je u stanu vrlo često mikroklima poremećena neprikladnim položajem i organizacijom kuhinje. Preuzimanjem tzv. američke otvorene kuhinje sa pultom prema glavnim stambenim prostorijama u našu kulturu kuhanja u vlastitom stanu dogodila se vrlo negativna posljedica za život i zdravlje ljudi. Američki način života sastoji se od objeda na poslu u pauzi radnog vremena, a lagani doručak i večera uglavnom nisu kuhani. U našoj stambenoj kulturi uz obvezno dnevno kuhanje i isparavanje ručka kao glavnog obroka, a često i večere trajno se opterećuje prostor isparavanjem masti i drugih mirisa koji oštećuju zdravlje i opremu stana. Zrak dodatno onečišćen nesavjesnim pušenjem izaziva vrlo često bitno narušeno zdravlje što pokazuju sve svjetske zdravstvene studije. Lošoj mikroklimi u stanu izuzetno pogoduje smanjena količina zraka u stanu zbog male svijetle visine stana ili jednostrane orijentacije stana. Otvoreni prostor Prirodan način života sastoji se od boravka u zatvorenom i otvorenom prostoru stanovanja. Kako uz stan obično nemamo vanjski prostor ili je on premali da bismo u njemu ostvarivali duži boravak, tako nam se život svodi na sve veći broj sati provedenih u zatvorenom prostoru. Nedostatak sredstava, da se osigura dovoljno prostora u stanu, glavni je razlog nedostatka vanjskog prostora stana, ali i nepoznavanje njegove vrijednosti za naše zdravlje. Smanjeno korištenju vanjskog prostora kod nas uzrokuje i vrlo niska kultura stanovanja gdje se ljudi više zatvaraju od pogleda susjeda umjesto da nepozvani ne gledaju susjede. Gospodarska obilježja stana Vrijednost stana Stan u zgradi je znatno jeftiniji od obiteljske kuće, ali je i njegova vrijednost znatno manja, jer pruža smanjene stambene vrijednosti. U društvima niskog standarda potražnja za stanovima je veća nego za obiteljskim kućama. Mladi pojedinci i obitelji prvo kupuju stanove, a kasnije uz napredovanje u prihodima život u stanu zamjenjuju za život u obiteljskoj kući. Oprema i standard stana Vrijednost stana zavisi od količine i kvalitete opreme koja je u njega ugrađena. Osnovni građevinski materijali definiraju se u tri klase; prva, druga, treća. To su stolarija, bravarija, parket, keramičke pločice, kamen i druge obloge. Opremu stana predstavljaju sanitarni uređaji u kupaonici, ugrađeni ormari, kuhinjski elementi, napa i ventilatori, klima uređaji i tip grijanja, elektro pokretljiva zaštita od sunca, sigurnosna vrata, video i alarm zaštita, protupožarna zaštita, ugrađena nisko naponska mreža za upotrebu kompjutora, tv, radio aparata i drugih električnih uređaja, ugrađeni sef za pohranu vrijednosti, ugrađena fiksna rasvjeta, aktivna stakla, softver koji upravlja stanom i drugo. Troškovi stanovanja Troškovi stanovanja u stanu su manji. Grijanje je racionalnije zbog prosječno manje površine pročelja po m2 stana. Potrebe održavanja su manje, jer stan nema svoj vlastiti krov, vrt, ogradu i mnogo štošta drugoga. Opskrba

Snabdijevanje osnovnim potrebama prosječno je lakše i bliže nego kod obiteljske kuće. Vrlo često se u prizemlju stambene zgrade nalaze drugi sadržaji komplementarni stanovanju; trgovine, uslužni servisi pa i radni prostori. Usluge Blizina vrtića, škola i zdravstvenih domova prosječno je veća kod zgrada nego u naselju obiteljski kuća zbog veće gustoće stanovanja i jeftinije infrastrukture. I druge sportske i kulturne usluge prosječno su dostupnije iz stana nego iz obiteljske kuće. Tehnološka obilježja stana Izolacija od buke, topline i hladnoće Izoliranost stana od negativnih vanjskih utjecaja znatno je lakša i bolja kod stana, jer je jeftinija i tehnološki lakše provediva. Razvedenost obiteljske kuće otežava mogućnosti apsolutne izolacije i povećava njenu količinu. Adaptabilnost, varijabilnost i fleksibilnost Ove kategorije su znatno lošije kod stana u odnosu na obiteljsku kuću. Adaptabilnost i varijabilnost su znatno smanjene, jer je dostupnost instalacija, osvjetljenja i zračenja ograničena. Fleksibilnost kod stana je gotovo potpuno onemogućena. Fizičko povećanje gabarita kod stana je vrlo rijetko moguće i ostvarivo, tek u rijetkim slučajevima kombinacija velikog i malog stana kod prethodno upotrijebljene odgovarajuće konstrukcije kroz koju se mogu stanovi međusobno povezivati. Grijanje i hlađenje Sustavi grijanja kod stanova daleko su efikasniji bilo da se radi o izvoru energije iz zajedničke toplane ili individualnog etažnog sustava. Utjecaj uzajamnosti susjednog djelovanja dodatno smanjuje potrebe za energijom kod stanova posebno onih smještenih u sredini presjeka zgrade. Poznato je kod dobro izoliranog pročelja da stan u sredini troši daleko manje energije za grijanje, jer je grijan susjednim stanom odozgo, odozdo i bočno. Infrastruktura Kod stambene zgrade infrastruktura je efikasnija pa onda i jeftinija. Dobrom tlocrtnom organizacijom na jedan sanitarni čvor može se vezati više mokrih prostorija, a ponekad i više stanova. Tehnika izvedbe Izvođenje jedne stambene zgrade značajno se razlikuje od obiteljske kuće. Ponavljanje jedinica otvara mogućnosti upotrebe velikog broja istovjetnih dijelova, prethodno napravljenih elemenata, istih oplata i drugih dijelova. Ovdje je neophodna upotreba značajnog broja strojeva koji olakšavaju i ubrzavaju izvedbu; od dizalica do strojeva za žbukanje i slično. Kulturološka obilježja stana Kućni red Život u stanu znači prihvaćanje zajedničkih pravila ponašanja, kućnog reda što omogućava zajedničke vrijednosti. Zaključavanje ulaznih vrata zgrade, održavanje higijene zajedničkih prostora, smještaj smeća i odvajanje otpada za recikliranje, uljudno kretanje zajedničkim komunikacijama i mnoge druge stvari osnova su za harmoničan život svih stanara u zgradi. Tome posebno pridonosi što je manji broj stanova i stanara na zajedničkoj komunikaciji i ulazu. Način života i dnevno-noćni ritam su bitni za kućni red. Zamjena uobičajenog dnevno-noćnog ritma može uzrokovati značajno loše međuljudske odnose tj. loše pa i neprihvatljive stambene uvjete. Urbana pravila Pod urbanim pravilima u stručnom rječniku danas se misle uvjeti za izgradnju prostora. Međutim, urbana pravila u osnovi su načini ponašanja ljudi u gradu u svakom pogledu.

Ponašanje uz zgradu i oko stana spada u stambenu kulturu. Gdje i kao ćemo ostaviti automobil, gdje i kao će se igrati djeca, kao čistimo svoj stan, gdje i kako sušimo rublje, kakvu glazbu i kada slušamo, kako deponiramo smeće i otpad, gdje držimo bicikl i krumpir, čemu služi lođa ili balkon, kako održavamo vanjske i unutarnje dijelove stana i mnoge druge stvari uzrok su skladu ili neskladu života u zgradi, a koji se direktno prenosi na svaki pojedini stan. Dovoljno je vidjeti pred tuđim vratima stana smeće ili ostavljene cipele pa da odmah poželite zauvijek napustiti takvo susjedstvo. Dužnost arhitekta je i da projektiranjem stana i zgrade podiže stambenu kulturu korisnika, ali i da stvara kvalitetnije gradske ambijente i slike. Karakter stambenog susjedstva jako je važan u sociološkom, ali i osobnom miljeu pojedinca, a karakter čine uzajamno sve prethodno navedene pojedinosti. Svatko od vas tijekom studija susretat će se s mnogim danas navedenim ili nenavedenim knjigama o stanovanju i moći će nadopunjavati danas podastrte teme i stavove. Cilj je svakoga osposobiti na potrebu za cijelo-životnim obrazovanjem i razvijanjem znanja o stanovanju. Nakon završenog studija arhitekt lako upadne u životne tračnice zaglavnog kolosijeka. Vi to izbjegnite što češćim obraćanjem literaturi. Ako shvatite da je arhitektonski zadatak uvijek neograničeno multidisciplinarni rad, onda pokušajte svoju analitičnost unaprijediti saznanjima Ivana Rogića koji u „Stanovati i biti“ stanu daje osobnost. „Tko je stan“ ne govori samo o funkcionalnom i morfologijskom aspektu stana već i o složenom simboličnom aspektu. Ako shvatite da je stan Tko, a ne Što, onda će i vaši projekti neće biti olako potrošeni prostor. Naš je cilj projektirati stambene zgrade sa što manje navedenih mana, a pri tome ne pristajati niti na kakve po stanovanje bitne kompromise. p.s. arhitektura br. 216, str. 14, „Stanovanje (NIJE) je usputna tema“! prof. mladen jošić

Grafika 1. Naslov - OBILJEŽJA STAMBENE ZGRADE I STANA 2-3. Tekst s predavanja 4. Groblje, Salzburg 5. Stanovanje, Turska 6. Brueghel, Babilonski toranj 7. OMA, Astor Place Hotel, New York 8. Stan, Mađarska 9. Stanovanje, Mađarska 10. Stanovanje, Brazil 11. Stanovanje, Maroko 12. Stanovanje, Mongolija 13. Stanovanje, Indonezija 14. Stanovanje, Nepal 15. Stanovanje, Christiania, Danska 16-17. Shigeru Ban, Kuća od papira 18. Stanovanje, Austrija 19-20. Stanovanje, Hrvatska 21. Stanovanje, Grčka 22. Stanovanje, Španjolska 23. Stanovanje, Newyork 24. Stanovanje Hong Kong 25. Ettore Fagioul, Vila Girasole 26. Vila Malaparte, Capri, Italia 27. Ovisnost kvalitete stana o pogledu i udaljenosti 28. Francois Roch, Reinterpretacija stambenog arhetipa 29. Ivan Rogić, Stanovati i biti

30. Christian Norberg Schulz, Stanovanje, stanište, urbani prostor, kuća 31. Zdenko Strižić, O stanovanju (arhitektonsko projektiranje II) 32. The Berlage Cahiers, Fields 33. Nick Barley & Ally Ireson, City Levels 34. Maarten Kloos & Dave Wendt, Formats for Living 35. Jos van Eldonk & Helge Fassbinder, Flexibile Fixation 36. Gustavu Gili Galfetti, Model Apartments 37. Salvador Perez Arroyo, Rossana Atena & Igor Kebel, Emerging Technologies and Housing Prototipes 38. Manuel Gausa, New Alternatives, Housong, New Systams 39. Bernd Evers&…, Architectural Theory 40-45. Density projects 46. Zagreb 47. Stvarati funkcionalnu vrijednost u kontekstu 48. Stvarati umjetničku vrijednost u kontekstu 49. Stvarati dodatnu vrijednost u kontekstu 50. Stvarati bogatu urbanu vrijednost

2. STAMBENO NASELJE Stambeno naselje je najkvalitetnija sredina za život, iako mnogo stanovanja nalazimo i izvan stambenih naselja. Naselje je prvenstveno urbanistička tema, ali koja nipošto nije i ne smije biti niti na koji način odvojena od arhitekture. Horizontalna i vertikalna dispozicija sadržaja stambenog naselja i njihovo oblikovanje neoprostivo je planirati jedno bez drugoga. Zato se ne možemo složiti s činjenicom da u našoj praksi najčešće prvo nastaje urbanistički plan s preodređenim položajem i vanjskim gabaritima stambenih zgrada, a zatim se u naznačene gabarite ugurava stambena struktura i njena tipoplogija. Kako urbanizam i arhitektura čine jedinstvo prostora, na temu stambenog naselja imamo i trebamo navesti mnoge činjenice kako bismo definirali što veći broj karakteristika i vrijednosti stambenog naselja:

- tip i organizacija naselja - ruralno - urbano - visoko urbano

- pristup i promet u naselju - obodni - presijecajući - zaglavni (slijepi) - mješoviti

- vrste sadržaja i dispozicija - stambene zgrade - opskrbni i uslužni sadržaji - predškolske i školske zgrade - prostori za igru, sport i razonodu - prostor za kulturu – okupljanje - garaže i parkiranje - trg - park

- mikroklima - povoljna – treba je očuvati - nepovoljna – treba je stvoriti

- zelenilo - visoko; park, grupa, drvored - srednje; grmlje, penjačice - nisko; grmlje, trava

- svjetlo - direktno - indirektno

- temperatura zraka i tla - mjere za održavanje povoljne temperature - mjere za sprječavanje utjecaja nepovoljne temperature - strujanje zraka

- simbioza topografije i prirodnog toka zraka - zaustavljanje prirodnog toka zraka - pospješivanje strujanja zraka

- osunčanje - kardinalna orijentacija - ekvisolarna orijentacija

- korištenje pasivne sunčeve energije - korištenje aktivne sunčeve energije

- prirodni, umjetni i gradski okoliš - očuvanje prirodnog okoliša (što manje popločenja) - stvaranje umjetnog okoliša (oponašanje prirode) - mjere za ublažavanje negativnog utjecaja visoko urbanog okoliša

- identitet naselja, fenomeni - oblikovni - funkcionalni - povijesni - tehnološki - …

- stambene grupe od susjedstva do naselja - stambeno susjedstvo - stambena zajednica - stambeno naselje

- gustoća stanovanja - mala, <100 st/ha - srednja, 100-200 st/ha - velika, >200 st/ha - mega; >500 st/ha

- preporučeni kapaciteti stambenog naselja, stambene zajednice, stambenog susjedstva - 1000-5000 stanovnika - 10-50 ha - 2-5 - stambenih zajednica u stambenom naselju - stambena zajednica <1000 st - optimalno stambeno naselje 1500-4000 stanova - optimalna stambena zajednica 100-500 stanova - optimalno stambeno susjedstvo <200 stanova, 500-800 stanovnika /2,5-3,0 ha

- osnovno dimenzioniranje naselja - optimalna gustoća 65-80 st/ha - optimalna visina P+3-4 - broj parkirališta i garaža min 2 PGM/stanu - ukupna površina parcele za P+3-4 cca 130-150 m2/stanu - preporučena min udaljenost od susjedne parcele h/2 - min udaljenost 2 objekta je h/2 +h/2 + 5 m - min površina parcele vrtića i jaslica 25-30 m2/ djetetu - optimalna površina parcele vrtića i jaslica 30-40 m2/ djetetu - min površina zgrade vrtića i jaslica 7-8 m2 / djetetu - broj korisnika vrtića i jaslica 10 % - min površina parcele škole 20-30 m2 / djetetu - optimalna površina parcele škole 30-40 m2 / djetetu - min površina zgrade škole 5-10 m2 / djetetu - broj korisnika škole 10 % - radijus gravitacije škole, vrtića i jaslica 400-600 m - igrališta za djecu 2-14 godina 2-10 m2 / djetetu - min zelenila u naselju 10-20% %, optimalno >30% zelenila u naselju - preporučena veličina parka minimalno 1 ha zbijene površine - frontalna udaljenost glavne orijentacije dviju zgrada ne bi trebala biti manja od

12 m kod dvoetažnih zgrada a 24 m kod četveroetažnih zgrada

- preporučene dimenzije i udaljenosti od sadržaja u stambenoj zajednici - <100 m – udaljenost parkiranja i garažiranja - <200 m – udaljenost sadržaja opkrbe - <500 m – udaljenost javnog prometa - P bruto parkirališta 30-40 m2 / automobilu - P bruto garaže max 30 m2 / automobilu - minimalna širina ulaza za automobile 3 m - minimalna širina jednosmjerne ceste 3,5 m - minimalna visina iznad kolnika 4,2 m - minimalna širina dvosmjerne ceste 5,5 m - minimalni unutrašnji radijus 6,0 m

- ulazi u zgradu - glavni - sporedni (ovisno o veličini i funkcionalnosti zgrade)

- ulazi i komunikacije u garaži - rampa za automobil - stube za stanare - dizalo za automobil - dizalo za stanare - maksimalni nagib natkrivene rampe 18% - maksimalni nagib nenatkrivene rampe 15% - optimalni nagib rampe 10% - minimalna širina ceste 5,5m - minimalno parkiralište 5x2,5m - minimalno parkiralište za invalide 5x2,5+5x1,5m - minimalna garaža 5x3m - minimalna širina vatrogasnog pristupa za zgrade < 22m je 3m – minimalan

unutrašnji radijus 37m - minimalna širina vatrogasnog pristupa za zgrade > 22m je 3m – minimalan

unutrašnji radijus 45m Nakon jasne diferencijacije pojmova te stručnih iskustvenih vrijednosti stambenog naselja, više desetaka godina postoji dilema; Organizacija stambenog naselja Niti je dobro planirati naselje bez teorijskog i praktičnog stručnog znanja i poznavanja stanovanja do u detalje, niti je dobro projektirati stambenu zgradu bez potpunog stručnog znanja o prostoru u kome se zgrada projektira. Zato je važno na jednom mjestu definirati i osnovne parametre naselja. Gotovo sve glavne parametre naselja definira planer u urbanističkom planu, a tek manji dio prostornih uvjeta je prepušten projektantu. Već smo rekli da je dobar onaj urbanistički plan koji je fleksibilan i ostavlja dovoljno mjesta za naknadnu projektantsku odluku. Naravno da ovakva projektantska sloboda može biti i negativno iskorištena pa da se izgubi kontrola u prostoru, te da nastanu trajne i neispravljive posljedice u prostoru. Arhitekt kao moralna osoba i društvena avangarda ne smije svjesno griješiti, a pokušajmo izbjeći greške i iz osnovnog neznanja. Prema lokaciji stanovanje nalazimo izdvojeno na osami, ili integrirano u veću cjelinu u stambenom naselju ili u gradu. Između naselja i grada prvo postoji terminološka razlika, a zatim bitnija, suštinska razlika. Stambeno naselje je mjesto u kojem je više stambenih građevina objedinjeno u cjelinu. Grad je mjesto u kojem je stanovanje integrirano sa svim drugim čovjekovim potrebama.

Naselje može biti izdvojeno, ali i integrirano u gradu, a ovisno o svojoj strukturi naselje može biti ruralno ili urbano. a/ Ruralno stambeno naselje Na mjestima rijetke naseljenosti najčešće nalazimo stanovanje kao heterogenu sredinu sastavljenu uglavnom od obiteljskih kuća, slučajno ili planski povezanu skupinu stambenih građevina bez minimalno potrebnih pratećih sadržaja. Kuće su obično izgrađene linearno uz prateće prometnice, a od pratećih sadržaja obično pronalazimo tek osnovne trgovine i eventualno osnovnu školu. Linearnost naselja onemogućava stvaranje trgova i parkova karakterističnih za društvene događaje. Javni prostori su najčešće neplanski ostaci prostora. Ruralnom naselju obično nedostaju bilo kakvi sportski i kulturni sadržaji, a o drugim funkcijama da i ne govorimo. Gustoća ruralnog stambenog naselja je vrlo mala i svakako ispod 50 stanovnika/ha. b/ Urbano stambeno naselje U gradu, uglavnom izvan centra, planiraju se cjelovita stambena naselja veće gustoće stanovanja, homogenije strukture i jasnih granica. Granicu naselja obično čine glavne pristupne prometnice ili neka druga prirodna granica. Osim stanovanja u urbanom stambenom naselju nalaze se i osnovni prateći sadržaji kao što su osnovna škola, jaslice i vrtić, zdravstvena stanica, trgovine živežnih namirnica i lokali s osnovnim uslugama, sportski tereni, zelenilo i prateća infrastruktura. Bitna razlika urbanog naselja u odnosu na ruralno je njegova unutarnja struktura. Zbijene grupe zgrada definiraju unutarnje i vanjske prostore, javne trgove, skverove i parkove, interesantne pješačke tokove u dva smjera i jasno određeni centar naselja s pratećim sadržajima. Stambeno naselje može biti homogeno ili, bolje, razdijeljeno na više stambenih zajednica. Svaka stambena zajednica sastoji se iz više stambenih susjedstva. U različitim krajevima svijeta naselja se različito dimenzioniraju, ali ne iz stručnih nego iz ekonomskih razloga. Svako naselje je kvalitetnije što je manje, što mu je gustoća stanovanja manja i što ima više pratećih sadržaja. Optimalna struktura naselja se sastoji od 2-5 stambenih zajednica, a optimalna struktura stambene zajednice se sastoji od 2-5 stambenih susjedstva. c/ Visoko urbano stanovanje - stanovanje u centru U stambenom naselju je vrlo jasna obodna granica i njegovi sadržaji, a stambena sredina u gradu je vrlo složena, često bez čvrstih granica i s mnogim preklapanjem sadržaja. Kada govorimo o naselju, govorimo o nepotpunoj ili djelomičnoj čovjekovoj životnoj sredini, a kada govorimo o stanovanju u centru mislimo na kompleksnost i bogatstvo prostora. Stanovanje u stambenom naselju nudi više mira, zelenila i slobodnih površina za boravak izvan stana na suncu i svježem zraku što odgovara djeci i umirovljenicima, najmlađim i najstarijim članovima društva. Stanovanje u centru grada nudi laku dostupnost raznih sadržaja, veliki broj ljudi na istom mjestu i uštedu u vremenu što odgovara učenicima i radnicima, srednjoj generaciji u društvu. Istovremeno svako mjesto za stanovanje ima i određene mane, a centar grada ponajveće. U gradu nedostaje mjesta za parkiranje kao i mjesta za pješake koje su zauzeli automobili, zrak je zagađen, velika je buka, sunca ima malo zbog visine i gustoće zgrada, parkova je malo i suviše su udaljeni, za malu djecu vlada velika prometna i druga opasnost, veliki je kriminal te još mnogo drugih problema. Stručno gledano boravak u stambenom naselju je mnogi zdraviji i ukupno kvalitetniji pa je zato potrebno planirati i projektirati u svakom gradu što više cjelovitih stambenih naselja. Pravila za organizaciju naselja Veličina zemljišta za novo naselje većinom je određena stanjem imovinskih odnosa na terenu, ali ako smo u prilici utjecati na njegovu veličinu, ona se treba kretati od cca 10-50 ha na kojemu treba predvidjeti stanovanje za najviše 1000-5000 stanovnika. Mnogo je

razloga koji govore kako je optimalna veličina naselja od 3000 stanovnika, jer se optimalno može organizirati smještaj djece u jednoj osnovnoj školi i jednom vrtiću s jaslicama. Kako veličina terena ovisi o gustoći stanovanja, za poželjnu gustoću od 100-200 st/ha veličina terena za optimalno stambeno naselje iznosi 15-30 ha. a/ Pristup i promet u naselju Uz granicu naselja potrebno je planirati obodni prometni prsten, ako je moguće sa svih strana kako bi se osigurao ravnomjeran pristup svakoj zgradi, tj podjednaka gustoća prometa oko cijelog naselja. Uz vanjsku gradsku prometnicu obavezno treba predvidjeti javni promet i stajališta na udaljenosti 500-600 m. Neprihvatljiva su stajališta javnog prijevoza na udaljenosti većoj od 1000 m. Uz obodnu cestu treba predvidjeti odvojene i kontinuirane biciklističke i pješačke staze, zaštitno zelenilo od prometne buke i što je moguće više parkirališta. Parkirališta treba riješiti na takav način da se ne umanji interesantnost pješačke staze i da se ne stvore prostorne prepreke između pristupne ceste i naselja. Iz obodnog prometnog prstena u unutrašnjost naselja treba rasporediti pristupne ulice na način da budu što kraće, a podjednake duljine do svake stambene zgrade. bolje su pristupne ulice sa slijepim završecima ili kontinuirane s međusobno izmaknutim raskrižjima kako bi se spriječio prolazni brzi promet automobila. Brzina prometa u naselju ne bi trebala biti veća od 40 km/h, a bolje 30 km/h. Da bi se to postiglo osim navedenog može se pribjeći i rješenjima s vertikalnim ili horizontalnim pomacima (izrazito zavojite pješačko-prometne ulice ili ležeći policajci). Unutar cijelog naselja treba predvidjeti kontinuirane biciklističke i pješačke staze kako bi se sve zgrade međusobno povezale na optimalan način. U naselju uz stambene zgrade bi svakako trebalo izbjeći što je moguće više otvorena parkirališta i planirati garažiranje i parkiranje ispod zgrada u podrumima, a veća parkirališta je potrebno predviđati uz javne sadržaje. uz stambene zgrade treba planirati manja za posjetitelje i invalide, te eventualno manja skrivena parkirališta za dostavu i slično. b/ Dispozicija sadržaja u naselju Stambene zgrade trebaju imati optimalnu orijentaciju kao bi svi stanovi imali dovoljno sunca. Prema konfiguraciji terena u naselju potrebno je prostudirati sunčevu putanju kroz sva godišnja doba i otkriti osunčane i zasjenjene dijelove terena. Ove podatke treba usporediti s podacima o traženoj visini zgrada i pronaći njihov međusobni utjecaj na zasjenjenost terena. Kod velike gustoće stanovanja zgrade su više i njihova međusobna udaljenost je veća. Iz dnevne sunčeve putanje proizlazi da niže zgrade trebaju biti ispred visokih prema jugu. Prema tlocrtnom smjeru zgrade u odnosu na strane svijeta razlikujemo kardinalni i ekvisolarni smjer. U kardinalnom smjeru zgrada se protežu svojom duljinom u smjeru istok-zapad ili sjever-jug, a u ekvisolarnom u smjeru sjeveroistok-jugozapad i sjeverozapad-jugoistok. U našim krajevima na sjevernoj polutci zemlje kardinalni smjer istok-zapad karakterizira potpuna osunčanost južne strane i potpuna zasjenjenost sjeverne strane dok ekvisolarni položaj svagdje daje osunčanost svake strane zgrade. Iz navedenih razloga proizlazi da kod zgrada u smjeru istok-zapad treba projektirati dvostrano orijentirane stanove kako bi se izbjegli neosunčani stanovi na sjeveru. Kod svih drugih smjerova mogu se projektirati i jednostrano orijentirani stanovi. Nakon odluke o orijentaciji zgrada treba voditi računa o pogledu iz zgrada prema okolišu naselja i s prilazećih pozicija prema naselju. Prema najkvalitetnijim kadrovima iz okoliša treba minimalno korigirati odnose među stambenim zgradama kako bi se uravnotežile vizure među svim stanovima i zgradama. Osnovna škola i dječji vrtić s jaslicama moraju biti planirani što je moguće bliže težištu naselja radi ravnopravne i lake dostupnosti svih korisnika. Njihove parcele trebaju biti

maksimalno osunčane cijeli dan bez kompromisa iz poznatih zdravstvenih razloga i lako dostupne automobilom s obodne javne ceste. Na parcelama trebaju biti riješeno parkiranje svih vozila korisnika i posjetitelja. U naselju je nužno planirati barem jedan centralno smješten javni trg i glavni park. Svi ostali sadržaji mogu se planirati bilo gdje uz uvjet lake dostupnosti za dostavna vozila i korisnike bez ometanja stanovnika. Najbolja dispozicija ostalih zatvorenih sadržaja je uz centar naselja ili uz rub naselja uz javnu obodu cestu. Posebno su dobra mjesta za trgovine i usluge na uglovima uz križanja pješačkih i automobilskih puteva, uz sve urbane tokove. Optimalna dispozicija sportskih sadržaja u naselju je uz veće zelene površine, a blizu osnovne škole kako bi sportski tereni škole izvan radnog vremena mogli biti u funkciji svih stanovnika. Dispozicija sportskih terena uz prometnice je vrlo opasna zbog bježanja lopte te ju po svaku cijenu treba izbjeći. Infrastrukturne objekte u naselju treba pozicionirati s posebnom pažnjom. Najekonomičniji je njihov položaj u težištu naselja zbog najkraćih vodova do svake zgrade i najmanje cijene izvođenja. Međutim, optimalan položaj za stanovnike je što dalje od stambenih zgrada, jer negativno utječu na zdravlje ljudi. Posebno se to odnosi na položaj trafostanica u naselju koju je potrebno fizički dobro zaštititi i optički izolirati, jer ne predstavlja estetsku vrijednost u naselju. c/ Mikroklima i zelenilo U svakom naselju vrijedi pravili što više zelenila to bolje, a svi normativi koji se daju služe samo da se definira minimum zelenila. Međutim, koji je minimum zelenila potreban naselju je relativan pojam koji ovisi o drugom zelenilu u neposrednom kontaktu s terenom promatranog naselja. Znamo da zelenilo koristi zdravlju ljudi i zato ga je bolje imati što više. Da bi zelenilo bilo efikasno treba ga se grupirati u manji broj većih površina. Najvažnije grupe zelenila u naselju su glavni park i zaštitno zelenilo od prometne buke i smoga. Dio parka svakako treba zasaditi šumom, gustim drvećem čije se blagodati samo tako mogu doživjeti blizu stambenih zgrada. Zaštitno zelenilo ima ozbiljnu efikasnost, ako su stambene zgrade zaštićene od obodne ceste po cijelom dodirnom presjeku iz čega proizlazi da pravu zaštitu čine tek dvostruki drvored naizmjenično sađenih stabala u kombinaciji s redom grmlja. Zelene livade u naselju su dobro došle posebno radi mjesta za slobodnu igru djece. Nedefinirani tereni za igru loptom na podlozi od trave su izuzetno prihvatljivi iz razloga sigurnosti od ozljeda i zaštite naselja od prevelikog zagrijavanja. Poznato je da cirkulacija zraka nastaje zbog različite temperature i pritiska zraka na način da se hladniji zrak kao teži zrak spušta prema tlu, a zagrijani topao zrak kao lakši diže. Zagrijana pročelja zgrada zagrijavaju zrak uz sebe koji se diže, a na njegovo mjesto dolazi hladniji zrak iz zasjenjenih dijelova pročelja. Isto kretanje zraka se događa kroz stan između sjeverne i južne strane zgrade, odnosno u svakoj sobi između poda i stropa. Kroz otvoreni prozor pri stropu izlazi van topli zrak, a prema podu ulazi hladni zrak. Naime, sve popločene površine uz zgrade i sva osunčana pročelja se mnogostruko više zagrijavaju na direktnom suncu od površina pod zelenilom pa kroz akumulaciju topline izazivaju i noćno grijanje zraka u naselju i kada je normalna temperatura niža. Taj fenomen izaziva stvaranje zvona od previše zagrijanog i zagađenog zraka iznad naselja. Da bi se problem izbjegao, u stambenom naselju je potrebno projektirati okoliš sa što manje popločenja u kojem je mikroklima što bliže i što sličnija prirodnoj. To možemo postići imitiranjem situacije u rijetkoj šumi s mnogo hlada i s dobrim provjetravanjem između krošnji i debala. Iznad većih popločenja dobro je planirati pergole sa zelenim veliko-lisnim puzavicama i lozama. Ispred zgrada s osunčane strane dobro je posaditi drveće, a pročelja zgrada projektirati kao dvostruka ventilirana pročelja s odmaknutim

brisolejima ili metalnim mrežastim konstrukcijama po kojima raste penjuće zelenilo. Osim manjeg zagrijavanja pročelja kroz zasjenjenost u sloju zraka između brisoleja i pročelja osigurava se vertikalna cirkulacija zraka koja hladi pročelje i stanove. U naselju je nužno osigurati i horizontalnu cirkulaciju zraka uzdizanjem zgrada ili njihovih dijelova na stupove čime osim dobrog ventiliranja omogućavamo i dobar pogled kroz naselje. Kod terena s izrazitim cjelodnevnim strujanjem zraka treba voditi računa i o sprečavanju propuha te planirati djelomične zaklone. d/ Identitet naselja Najteži zadatak pri projektiranju naselja je osigurati mu vlastiti karakter. Jedan od najlakših puteva za to je usuglašavanje samosvojne prostorne kompozicije i karaktera mjesta na kome se gradi, međusobna prilagodba, kontekstualnost. Drugi, a svakako podjednako potencijalan je samosvojna kompozicija u kontrapunktu prema okolišu. Bilo koji od ova dva potpuno suprotna pristupa definiranju identiteta prostora nisu dovoljna bez najvažnijeg i nužnog uvjeta za uspjeli identitet: autorske kompozicije. O autorskoj kompoziciji stambenog naselja možemo govoriti kao o bilo kojoj drugoj kompoziciji da treba biti: - jasna, čitljiva - niti previše bogata, niti previše siromašna - originalna e/ Ostalo Kod planiranja stambenog naselja vrlo često se zaboravlja na vertikalni nivelman prostora pa ako je osnovni teren ravan, takvim se i ostavlja ili ako je osnovni teren kos jedino se prometnice prilagođavaju terenu. U principu je to su racionalne odluke, ali ne uvijek odveć dobre. Posebno je lako i jeftino kod ravnih terena osmisliti manje uzvisine i udubine koje itekako privlače djecu na igru, a mogu biti itekako funkcionalne. Iskorištavanje zemlje od iskopa na gradilištu jeftinije je od odvoza na gradsku planirku. Kod kosih terena nije skupo izvesti nekolicinu manjih podzida koji omogućavaju izvedbu skrivenih garaža i parkirališta s donje strane i odlično iskoristivih zelenih ili popločanih horizontalnih površina s gornje strane. Kada se funkcionalnost terena poklopi s njegovom ljepotom dobiva se sinergija kvalitete u naselju. U urbanističkom planiranju stambenog naselja treba se voditi računa i o izvedbenim problemima, iako oni nisu u ranoj fazi planiranja još definirani. Tehnologija građenja svakako ovisi o prometnom rješenju, obostranom pristupu do svake zgrade, te o skladišnom i manipulativnom prostoru. Poznata su mnoga prostorna rješenja koja su omogućila „kransku“ izgradnju gdje mali broj dizalica sudjeluje u izgradnji većeg broja zgrada. To smanjuje troškove izgradnje posebno kod većih naselja u kojima gradi jedan investitor. Mnogi problemi u planiranju naselja proizlaze iz postojećeg vlasništva zemljišta koje gotovo nikada nije optimalno. Nepovredivost vlasništva s jedne strane i njegova nepravilnost i rascjepkanost s druge strane mogu onemogućiti bilo kakvo kvalitetno prostorno rješenje. Dok zakonodavstvo ne riješi pravne probleme oko urbane komasacije ili pravedne preraspodjele zemljišta na gradski važnim prostorima, po cijenu kvalitete društvene sredine arhitekti trebaju insistirati na planovima koji osiguravaju kvalitetnu budućnost i po cijenu nepravednosti prema pojedinim vlasnicima terena. Svakom gradu treba biti stalo da prema planovima iz proračuna otkupljuju privatno zemljište s ciljem realizacije plana umjesto da samo prodaju gradsko zemljište s ciljem osobne provizije. da li se naselje (grad) zasniva (ili treba zasnivati) na ulici?

Ulica je nestala pojavom Le Corbusiera i Moderne arhitekture. Suvremena arhitektura je pokušava vratiti na neortodoksan način. Tradicijske vrijednosti ulice dobro je definirao Christophor Alexander u knjizi „Pattern Language“. Vrijednosti modernog stambenog naselja s cestom bez ulice su nam jasne; puno zraka, svijetla, sunca, pogleda i zelenila. Nedostatak ilice je dosadan, opasan i ponekad dug put do „civilizacije“. Povratak ulici je moguć, a mnogi misle da je potreban. Suvremenom interpretacijom ulice danas se bave mnogi arhitekti. Osobno mislim da nije moguće prejudicirati odgovor na to pitanje, već da je pojedini slučaj potrebno pronaći posebno rješenje, a ono je opet složeni hibrid koji nije potrebno definirati crno bijelom rječnikom. Vrijednosti svakog stambenog naselja prvo ovise o odluci o koegzistenciji punog i praznog u naselju (zgradi i stanu). Kroz nekolicinu stvarnih primjera potrebno je potražiti svoj put pri planiranju prometnih i pješačkih koridora, a navest ću tek nekoliko početnih tipova ulice/ceste:

- vanjska - unutrašnja - dvostrana - jednostrana - složena - ispod trijema - na zgradi - kroz zgradu - preko zgrade - uz vodu - na vodi… - horizontalna - nagnuta - strma - ulica-stube - geometrijska - organička - nepravilna - ….

Na kraju rekapitulirajmo samo najvažnije osnovne elemente svakog stambenog naselja:

1. hijerarhija sadržaja i njihovih dispozicija; ulica - cesta, trg - dvorište, park - zelenilo, centar - podcentar, susjedstvo – zajednica – naselje, …

2. identitet – karakter sjedinjenjem prirodnog i artificijelnog 3. karakteristika automobilskog i pješačkog prometa; obodni, jednosmjeran, slijepi,

pješački ulazi, denivelirano parkiranje, garaže minimalno 50%, blizina javnog prijevoza i stajališta, biciklističke staze bez visinskih barijera,…

4. odabir gustoće u naselju: kontinuirana ili kontrastna po dijelovima 5. sadržaji; stanovanje s vanjskim prostorima, usluge i snabdijevanje po uglovima, 6. vrtovi i dvorišta, zelenilo, igrališta, centar u težištu prostora, podcentri, javne

zgrade ovisno o veličini,… 7. urbani elementi; trijem, posebni uglovi, vertikale i horizontale, prolazi, kolonade,

posebni ulazi, … 8. oblikovanje; kombinacija horizontalnih i vertikalnih zgrada,… 9. tehnologija izgradnje; upotreba istog ili ne velikog broja raspona, kranske staze,

trajnih pročelja, montažne fasade,… 10. konstrukcija; fleksibilnost konstrukcije (obodni zidovi, unutarnji skelet i dr.),

11. orijentacija; duboka istok-zapad, plitka sjever-jug, ograničena visina da se ne zasjeni susjed,…

12. mogućnosti naknadne dogradnje; zgrada, sadržaja, etape izgradnje, 13. približavanje vjekovnim idealima; što bliže vlastitoj kući, vrt ili veći dio vanjskog

prostora, drvo, klupa, mogućnost dogradnje prostora, parkiranje pod zgradom, zelenilo na i uz parcelu, centralni sadržaji za mlade i stare, prirodne vrijednosti (voda, šuma, igralište,…),…

prof. mladen jošić

Grafika 1. Naslov – STAMBENO NASELJE 2-4. Tekst s predavanja 5. Sheme naselja i zgrade 6. Ruralno stanovanje 7. Mješovito stanovanje 8. Urbano stanovanje 9. Visoko urbano stanovanje, stanovanje u centru 10. Ruralno – situacija vila Savoy, Poissy 11. Put prema urbanosti 1 12. Razlika urbanosti, Dortmund 13. Stanovanje u centru, Sao Paulo 14. Stan Alen, tipovi prostornih polja 15. Analitički dijagrami naselja 16-18. Njirić&Njirić, Den Bosh, Europan 3 19-20. Bradić&Nizić, Innsbruck, Europan 7 21-24. Bradić&Nizić, Rijeka, Europan 7 25. Hrvoje Njirić, Gračani, Zagreb Rural mat 26. Ura dva, Odranska Zavrtnica, Zagreb 27. Urbane tehnike, Natječaj za Savski park, Zagreb 28-29. Studio BiF, Vrbani 3, Zagreb 30-34. Identitet stambenog naselja i mutacije 35. Mutacije parkiranja 36. Mutacije prometnih križanja 37. Tekst Identitet ulice /ceste, prolaza, šetnice, kanala, tunela, koridora,…/, Zagreb, Ilica 38. Identitet ulice /ceste, prolaza, šetnice, kanala, tunela, koridora,…/, Zagreb, Ilica 39. Identitet ulice, Zagreb, Ilica 40. Identitet ulice, Dubrovnik, Stradun 41. Identitet ulice, Milano 42. Identitet ulice, Las Vegas 43. Identitet ulice, Venecija 44. Identitet ulice, Lion, Santiago Calatrava 45. Identitet ulice, Sveučilište u Hamburgu 46. Identitet ulice, Pariz, Oscar Niemeyer 47. Identitet ulice, Rovinj, Helena Njirić 48. Identitet ulice, Copenhagen, Plot 49. Identitet ceste, Zagreb, Savska cesta 50. „Zgrada je grad“, Giuseppe Terragni, Como, 51. Will Arets, višeslojni grad (stanovanje) 52-53. Alberto Nicolau&Montse Dominguez, Drive-Up, Europan 5 54. Tekst Najvažnije karakteristike naselja 55. Vertikalni grad, New York, Santiago Calatrava, stambeni toranj

3. ORGANIZACIJA STAMBENE PARCELE, ZGRADE I STANA Organizacija parcele Postoje dva pristupa ovom zadatku; prvi, ako gabariti parcele još nisu formirani pa možemo utjecati na njih i drugi, ako je proces formiranja svih karakteristika parcele gotov i mi se možemo baviti samo elementima unutar granica čvrsto zadane parcele. a/ parcela nije precizno definirana To znači da za promatrani teritorij na kojem se nalazi buduća parcela postoji samo plan višeg reda koji se ne bavi definiranjem parcela; danas u Hrvatskoj su to prostorni plan (PP) ili generalni urbanistički plan (GUP). b/ precizno definirana parcela To znači da su gabariti parcele već prethodno definirani povijesno definirani u zemljišnoj knjizi i katastru ili nedavno važećim planovima nižeg reda; urbanističkim planom uređenja (UPU) ili detaljnim planom uređenja (DPU). U slučaju da je na snazi neki plan nižeg reda, u njegovom tekstu u provedbenim odredbama plana vrlo detaljno su definirani i urbanističko-tehnički uvjeti za izgradnju. Urbanističko-tehničke uvjete predstavljaju podaci o građevinskim linijama, površini za izgradnju, površini izgrađenosti, koeficijentu iskoristivosti, visini, duljini i dubini objekta, uvjeti za definiranje svih kapaciteta a posebni onih za parkiranje i garažiranje automobila. Danas arhitekt autor urbanističkog plana ima velika prava pri definiranju urbanističko-tehničkih uvjeta što ih velika većina i koristi. Naime, u urbanističkoj fazi planiranja i projektiranja stambene zgrade postoji vrlo veliki broj nepoznanica koje nije moguće definirati. Zato i rezultat takvog planiranja i projektiranja zasnovan na formalističkim pretpostavkama i subjektivnim okolnostima ne može biti dobar ni u kojem slučaju. Urbanističkim planom trebalo bi zadati samo minimalan broj odredbi koje reguliraju gradsko gradbeno tkivo; na primjer maksimalnu ili obveznu građevinsku liniju, koeficijent izgrađenosti i prometne uvjete. Sve ostalo bi trebalo prepustiti arhitektu projektantu konkretnog projektnog programa koji u direktnom kontaktu s investitorom definira vrlo precizne uvjete i razloge za donošenje potrebnih odluka. Svako uguravanje sadržaja u već zadane gabarite volumena za izgradnju stambene zgrade predstavlja tehničku i matematičku vježbu, a ne projektantski, stručni i umjetnički proces. Posebno je težak zadatak projektirati stambenu zgradu za koju su urbanističkim planom zadane obavezne vrste materijala, tip prozora i boja pročelja. Takvi apsurdni urbanistički planovi nisu rijetkost u mnogim našim krajevima, a posebno u primorskim i dalmatinskim u kojima vlada tzv. briga za tradicionalnu arhitekturu. Pitanje tradicionalne arhitekture uči se na fakultetima arhitekture i povijesti umjetnosti, a problem je koji se ne da definirati jednom rečenicom, jednom stranicom teksta pa niti samo jednom knjigom. To je proces koji traje, evoluira, a ovisi o konkretnim fizičkim, psihičkim, društvenim i memorijskim detaljima unikatnog mjesta. Kako se u urbanizmu arhitekt bavi jednom parcelom „pet minuta“, a istom parcelom pri projektiranju stambene zgrade „pet mjeseci“ sav posao organiziranja i definiranja parcele trebao bi biti prepušten projektantu arhitekture. Svaki, pa i najmanji arhitektonski ambijent treba nositi vlastite karakteristike u svakom pogledu, pa i u formalističkom pogledu. Zato pristupimo projektiranju parcele uvjereni da recepta nema već optimalna kompozicija mogućeg: - Udaljenost stambene zgrade od ulice(a) U ovom procesu čitamo barem tri različita interesa koja su međusobno suprotstavljena; javni interes grada, interes investitora i interes korisnika stambene zgrade. Grad ima interes „srediti“ javni prostor čvrstom kontinuiranom i obveznom građevinskom linijom i isto takvim građevinskim vijencem. Investitor želi uložiti najmanje novaca da izgradnjom

stvori najveći profit. Ovakav gradski stav mu samo djelomično odgovara, jer mu ne dozvoljava povećanje kapaciteta zgrade u visinu. Korisnik traži tih i miran stan pa mu odgovara veća udaljenost od ulice i zaštita od loše ulične mikroklime. Povlačenje zgrade u dubinu parcele i stvaranje zelenog izolacijskog pojasa između zgrade i ulice ne odgovara investitoru, jer mu smanjuje iskoristivost parcele. Pri tom uvlačenju mogu se dobiti i negativne karakteristike stambenog prostora; prevelika zasjenjenost, gubitak pogleda, … ili javnog gradskog prostora; gubitak kontinuiranog pješačkog toka, loša organizacija javnih trgovačkih i uslužnih sadržaja u prizemlju, … - Prometno rješenje Na parceli treba jasno i kvalitetno riješiti pješački i automobilski promet. Oba pristupa s javne ulice do glavnog ulaza u stambenu zgradu ili mjesta za pohranu automobila trebaju biti vidljivi i nedvojbeno jasni. Kod velikog broja stanova i drugih sadržaja u zgradi pješački i automobilski promet je neophodno razdvojiti, a kod malih zgrada mogu biti ujedinjeni, ali dobro dimenzionirani da automobili i pješaci ne dolaze u bilo kakav sukob. Svakoj stambenoj zgradi bi trebalo organizirati minimalno dva ulaza; reprezentativni glavni i gospodarski sporedni stambeni ulaz. Naravno gospodarski sporedni ulaz bi trebao biti na suprotnoj strani od ulice u skrivenom ili polu skrivenom dvorištu s ostalim gospodarskim karakterističnim sadržajima; smeće i otpad, spremišta i garaže, radionice i drugo. Na parceli treba organizirati minimalno dvije grupe parkirališnih mjesta. Glavno parkiralište za potrebe svih stanara i sporedno za potrebe posjetitelja, invalida i zaustavljanje taksi automobila. Glavno parkiralište treba biti odlično povezano s ulazom i dizalom u zgradi, a sporedno treba biti što vidljivije i bliže glavnoj prilaznoj ulici. Kod velikih stambenih zgrada parkiralište bi trebalo razdijeliti na manje prostorne cjeline bliže svakom pojedinom ulazu u zgradu i skrivene u zelenilu. Najkvalitetnija rješenja za smještaj automobila su ona s podzemnim garažiranjem ispod gabarita nadzemnih etaža zgrade. Na taj način se ostavlja slobodni prostor na parceli za potrebe ljudi, a ne automobila. O broju parkirališnih mjesta uopće ne bi trebalo polemizirati. U principu on treba biti daleko veći nego je zadan programom, jer je svako škrto dimenzioniranje svakodnevnica demantirala svuda prisutnim deficitom mjesta. Kvalitetnije prometno rješenje parcele je ono s dva automobilska spoja na glavnu javnu prometnicu, ako to uvjeti dozvoljavaju, jer se smanjuje koncentracija buke na jednom mjestu i osigurava uvijek slobodni pristup zgradi. Isto tako, slijepi prometni tokovi na parceli su u principu kvalitetniji, jer ograničavaju brzinu prometa na parceli i smanjuju prometnu buku, ali otežavaju prometno manevriranje. Organizacija ukupnog kretanja korisnika i posjetitelja po parceli mora osigurati optimalne uvjete za kretanje invalida u kolicima i osoba s poteškoćama u kretanju. Za njih je potrebno spriječiti vertikalne barijere veće od 2 cm na svim glavnim pristupima svih glavni sadržaja. Sve denivelacije na njihovim putovi trebaju biti svladane rampama nagiba <7% ili mehaničkim uređajima za dizanje (dizala, platforme). - Položaj stambene zgrade na parceli u odnosu na strane svijeta, susjede, pogled,

zasjenjenja, strujanje zraka, vodene tokove,… Neizmjernu vrijednost osunčanja i potrebnu dozu intimnosti stana ne smijemo izgubiti iz vida bez obzira o kojem tipu stanovanja i stambenom problemu se radilo. Kako oblik i položaj zgrade na parceli ovisi o uvjetima osunčanja dijela unutrašnjosti stanova, tako zgradu trebamo dovoljno udaljiti od susjednih zgrada kako stanovi naši ili njihovi stanovi ne bi bili zasjenjeni. To znači da je potrebna udaljenost susjednih zgrada manja kod nižih zgrada i veća kod viših zgrada pa nemamo jedinstveni brojčani normativ za udaljenost. Ovu udaljenost treba izračunati iz činjenica o sunčanoj putanji tijekom različitih godišnjih doba u odnosu na geografsku širinu.

Istovremeno svakom stanu treba dati mogućnost dobrog pogleda prema van i zaštite od tuđeg pogleda izvana. Kao to vrijedi za našu zgradu, tako i za susjedne zgrade, moramo se pobrinuti da je udaljenost naših budućih prozora od postojećih ili budućih susjednih prozora dovoljna velika. Frontalna udaljenost glavne orijentacije dviju zgrada svakako ne bi trebala biti nikada manja od 12 m kod dvoetažnih zgrada a 24 m kod četveroetažnih zgrada. Ove mjere proizlaze iz lokalnih hrvatskih iskustvenih saznanja u uvjetima malih stambenih gustoća i dovoljno slobodnog prostora za novu izgradnju. Položaj i oblik zgrade na parceli je zato jako važan, jer se kroz njega i kod većih gustoća može izbjeći sukob stanova u susjednim zgradama (Zapruđe s izmaknutim zgradama, blokovi sa spojenim zabatima. - Prirodno strujanje zraka i podzemni vodeni tokovi Kod parcela u padu nadzemni tokovi zraka i podzemni tokovi vode uglavnom teku u istom ili vrlo sličnom smjeru, okomito na slojnice terena pa je zgradu na parceli potrebno usklađivati s ovim tokovima. Najbolje je rješenje kada je zgrada paralelna s ovim tokovima pa stvara najmanji otpor vodi i zraku. Ovakav položaj zgrade na parceli je logičan i s otvaranjem pogleda odozgo prema dolje. - Smještaj pratećih sadržaja na parceli U prateće sadržaje stanovanja ubrajamo osnovne trgovine živežnim namirnicama i uslužne sadržaje, zatim spremišta stanova, radionicu i stan domara, te igrališta za djecu i prostori za odmor na parceli. Uslužne i trgovačke sadržaje u principu treba izbjegavati na stambenoj parceli i u stambenoj zgradi. Jedina prihvatljiva varijanta je lociranje ovih sadržaja u prizemlju direktno uz pristupnu ulicu i bez mogućnosti bilo kakve unutarnje veze s ostalim stambenim ulazom, komunikacijama i sadržajima. Isto tako parcelu treba osloboditi od spremišta i radionica njihovim lociranjem u zgradi. Prostor za igru djece treba podijeliti na grupu za malu djecu do 6 godina i veću djecu i međusobno maksimalno udaljiti radi izbjegavanja sukoba. Svaki prostor za igru treba udaljiti od prometnih ulica radi sigurnosti djece, ali i od prozora stanova radi zaštite stanara od buke s igrališta. Dakle, lokaciju za igrališta trebamo tražiti u dubini parcele i suprotno od glavnog ulaza. - Zelenilo i popločenje na parceli Dijelimo ga na visoko, srednje i nisko. Visoko su drveće, srednje je grmlje, a nisko trava i cvijeće. Miješanje u upotreba velikog broja različitih vrsta, površina i oblika nikako nije dobro rješenje. U principu zelenilo treba objediniti na što manji broj što većih površina jednog tipa zelenila. Isto vrijedi i za popločenje. Zelenilo i popločenje prvenstveno trebaju služiti određenoj praktičnoj funkciji, a zatim istovremeno davati i estetski doprinos kvaliteti ambijenta. Dakle, savjet je izbjegavati male „otpadne“ površine parcele sa zelenilom, jer ih je teško održavati, a nemaju funkciju. Prostori za odmor trebaju biti organizirani također u dva dijela. Prvi, bliže igralištu za malu djecu radi istovremene njihove kontrole, a drugi osamljeni za osobe koje traže tišinu. Svaka organizacija parcele je jednostavnija na ravnoj parceli nego na parceli u padu gdje posebne okolnosti karakteristika terena određuju i položaj određenih funkcija u vanjskom prostoru. Međutim, i na ravnom trenu ne trebamo se odreći korištenja umjetnih denivelacija iz više razloga. Pokušajem iskorištavanja iskopa za zgradu smanjit ćemo troškove izgradnje za vrijednost odvoza zemlje na gradsku deponirku, a istovremeno možemo dobiti zanimljiviji okoliš posebno interesantan kod oblikovanja igrališta za manju djecu ili kod skrivanja velikih površina za parkiranje i garažiranje navlačenjem zemlje i stvaranjem zelenih krovova. - Organizacija gradilišta na stambenoj parceli Ovo pitanje se uglavnom zanemaruje i prepušta slučaju i snalaženju izvoditelja. Pri tome najčešće kod skučenih parcela strada javni prostor. Privremeno se ograđuje javni prostor

i prepušta privatnom interesu za vrijeme gradnje, iako se to moglo izbjeći pravovremenim planiranjem prostora na parceli. Na parceli se mora moći izvoditi svaka gradnja bez upotrebe javnog prostora. Dakle, oko parcele je potrebno organizirati gradilišnu ogradu, a svako deponiranje materijala, strojeva ili drugog i njihovo manipuliranje mora se odvijati na parceli bez opasnosti za susjede ili prolaznike. Naravno, to nije moguće apsolutno svuda, a posebno u već gusto izgrađenom gradskom tkivu prilikom izgradnje interpolacija. Posebno je važno dobro smjestiti dizalicu za izgradnju i njen sigurnosni radijus. Kako je relativno mali broj slučajeva u kojima možemo mijenjati gabarite neke parcele, važno je znati i smjeti mijenjati sve ostale urbanističko-tehničke elemente na parceli. Sloboda izmjena ili bolje rečeno dopuna urbanističko-tehničkih uvjeta omogućit će ograničavanje moći urbanizma kojim se prerano, previše i krivo definira buduća zgrada. To je posebno važno kada je procedura donošenja nekog urbanističkog plana ili njegove izmjene tako komplicirana i duga, kao danas u Hrvatskoj, te ovisna o političkoj volji, a ne o znanju i sposobnosti arhitekta autora plana. Organizacija stambene zgrade Stambena zgrada se sastoji od nezavisnih stambenih jedinica, pratećih prostora i komunikacija koje povezuju stanove i prateće prostore. Ovisno o veličini stambene zgrade ona može imati jedan ili više glavnih ulaza i isto toliko sporednih ulaza, a čiji razmještaj ovisi o funkcionalnim zahtjevima te o protupožarnim i drugim sigurnosnim propisima radi brze evakuacije njenih korisnika. - Ulazi Kvalitetno rješenje pozicioniranja ulaza u zgradu sastoji se od njegovog planiranja u težištu zgrade ili njenog dijela po horizontali i vertikali. Na ovaj način sve komunikacije u zgradi postaju najkraće i najjeftinije. Organizacija glavnog ulaza u zgradu u težištu tlocrta je moguća gotovo uvijek, a u težištu presjeka uglavnom onda kada je teren u nagibu, a zgradi pristupamo s gornje strane terena. Sporedni ulaz treba biti direktno vezan za automobilski pristup preko kojeg se vrši opskrba zgrade namještajem i ostalim potrepštinama i preko kojeg se vrši evakuacija smeća i otpada za recikliranje. Iz ovoga proizlazi da se i ostali prateći sadržaji u zgradi trebaju pozicionirati što je moguće bliže gospodarskom automobilskom pristupu. Fizički i kulturološki je važno invalidnim osobama omogućiti samostalni ulaz u zgradu do kućnih zvona i poštanskih sandučića i dizala za pristup do svakog stana. Ovo više nije samo zakonodavno pitanje, nego pitanje ljudske ravnopravnosti. - Komunikacije Dimenzioniranje širine svih unutarnjih puteva ovisi o broju korisnika i uvijek je >120 cm. Prema broju korisnika proizlazi da oni putevi u zgradi kojima se služe svi stanari trebaju biti širi od onih na zadnjim etažama ili slijepim završecima koji koriste samo nekolicina stanara. Također, hodnici s dvostrano pozicioniranim sadržajima trebaju biti širi od onih s jednostranim sadržajima radi manipulacije na ulazima. Zato se u zgradi preporuča male stanove planirati što bliže glavnom ulazu u zgradu, a velike stanove što dalje čime se gustoća kretanja smanjuje na minimum. Istovremeno ostale sadržaje koji se ne koriste svaki dan možemo planirati na manje pristupačnim mjestima. - Stambene jedinice Bilo koji vertikalni položaj je povoljan za stanovanje, ali se tip stanovanja razlikuje u odnosu na kontakt s terenom i vanjskim prostorom. Iz psiholoških razloga nije dobro niti jedan stan u zgradu upuštati niže od okolnog terena. Dakle, za stanovanje u kontaktu s terenom je povoljno prizemlje-razizemlje ili visoko prizemlje. Ova dva tipa presjeka direktno su ovisna o obliku i nosivosti terena te o stupnju iskoristivosti podruma. Kod

zgrada bez podruma se nameće kao ekonomski racionalno rješenje izvedba poda stana u razini s okolišem kako zidovi iznad temelja ne bi bili previsoki i kao ne bi trebalo između njih praviti dodatni nasip za podizanje nivoa. Visoko prizemlje je povoljno kod podrumljenih zgrada radi manje visinske razlike od terena i lakšeg pristupa automobilima u podrum. Istovremeno je manja i lakša hidroizolacija podruma od podzemne vlage i vode. Stanovanje u razizemlju ima djelomično ugroženu intimnost pa mu ju je zato potrebno osigurati drugim sredstvima, na primjer povećanom horizontalnom udaljenošću, gustim zelenilom i vertikalnim ogradnim barijerama. Dobra je kombinacija djelomičnog korištenja podruma ispod zgrade pri čemu nadzemni nepodrumljeni dio dobiva 50% povećanu neto visinu. - Spremišta Dozvoljena je svaka koncepcija organizacije spremišta u zgradi koja omogućava laku i jednostavnu vezu spremišta sa stanovima i preko gospodarskog ili sporednog ulaza s dostavnim vozilima. Za spremišta je potrebno iskoristiti stambeno nekvalitetne prostore u zgradi, bez vizure i dobre orijentacije, ali s dobrom ventilacijom. Teoretski povoljan je svaki položaj spremišta u tlocrtu i presjeku od podruma do potkrovlja. Ipak, nije uputno spremišta organizirati na karakterističnim katovima zgrade, jer oduzimaju mjesto za kvalitetnije stambene prostore. Na karakterističnom katu je moguća organizacija manjih grupa spremišta u dubini tlocrta s manama umjetne ventilacije i osvjetljenja. Bolja je situacija kada se na karakterističnom katu organiziraju pojedinačna spremišta u svakom stanu, međutim takvo spremište ima „čiste“ karakteristike i ne pruža sve mogućnosti skladištenja prljave robe i robe s mirisom. Spremišta u prizemlju zgrade su prometno povoljno locirana, ali je zato otežavajuća okolnost njihovo zatvoreno i neprivlačno pročelje. Spremišta u potkrovlju imaju problema s velikim komunikacijskim vezama s prizemnom dostavom, ali i s protupožarnim propisima kod drvenih krovnih konstrukcija. S druge strane potkrovlje je kvalitetno osunčano i ima najljepše vizure na okoliš, pa je nesumnjivo dobro za organizaciju stanova. Iz svega proizlazi da je podrum najlogičniji izbor za organizaciju spremišta. Kako se najčešće nosivo tlo nalazi ispod površine i sloja humusa na 1-2 m dubine, to je logično iskoristiti ukopani, a izgrađeni dio zgrade. Uvijek treba nastojati spremišta dobro prirodno ventilirati i osvijetliti, ako je moguće. Otvore na pročelju je nužno postavljati na zajedničkim komunikacijama i dostupnim mjestima uz spremišta, a ne na pojedinačnim i nedostupnim spremištima. Ako nam je podrum potrebniji za druge namjene, spremišta se mogu organizirati u manjim cjelinama po cijeloj zgradi vodeći brigu o svim karakteristikama koje ona trebaju zadovoljiti. - Garaže Smještaj automobila u zgradi izrazito ovisi o načinu svladavanja razlika u visinama, obliku tlocrta i karakteristikama nosive konstrukcije stambene zgrade. Automobil može svladavati visinske razlike rampama i dizalom. Kod rampi najveći pad smije biti 18% uz uvjet da je natkrivena kako ne bi došlo do klizanja, a nenatkrivene rampe smiju imati najveći pad od 15%. Optimalan nagib rampe za automobile je 10%. Kako iz navedenog proizlazi, da je za etažu visine 3 m minimalno potrebno 20 m duljine nenatkrivene rampe ili 17 m natkrivene, odmah je vidljiv problem koji proizlazi iz potreba za velikim prometnim i manevarskim površinama u zgradi ili oko nje. Mnogo je jednostavnije garaže organizirati u prizemlju zgrade nego u podrumu ili nekoj drugoj etaži s visinskom razlikom od pristupne ulice. Međutim, smrad garaža, buka i zagađenje, njihova zatvorenost i ne suviše privlačni detalji oblikovanja nisu kvalitetna prizemna scenografija za pješačke tokove uz stambene zgrade. Zato su bolja rješenja koja garaže lociraju u podrumima zgrada, a nadzemne etaže prepuštaju čovjeku. Važno je znati da garaže u podrumima skupa rješenja, jer je potrebna velika bruto površina koja uključuje unutrašnje ceste da bi se iskoristila mala neto površina garaža.

Zato je potrebno u podrumima projektirati racionalne i ekonomski prihvatljive dvostrane garaže; uz središnju cestu obostrano smještena garažna mjesta ili zatvorene pojedinačne garaže. Kako je minimalna dubina garažnih mjesta >5 m, a, ceste 5,5 m, iz navedenog proizlazi da je potrebna dubina zgrade od >16 m da bi garaža bila potpuno ispod nadzemnih etaža. U svim ostalim rješenjima, kada garaža izlazi izvan gabarita zgrade, u prizemlju se javljaju nepovoljne betonske krovne površine. Kod terena u padu i dvostranih pristupa zgradi automobilom mnogo je lakše riješiti garaže u zgradi i bez upotrebe dugih rampi i dizala. Zato pri projektiranju na ravnom terenu često pribjegavamo rješenjima s poluetažama smanjujući visinske probleme pristupačnosti automobilom. Ulaz i izlaz iz garaža preko dizala je kvalitetnije rješenje, a često i isplativije rješenje. Predviđam da će vrlo brzo i u našoj sredini mehanizirane garaže bez čovjeka zamijeniti klasične i gore opisane. Mehanizirane garaže mogu biti horizontalne i vertikalne, male i velike, pa je to još jedna prilika više da arhitekt kvalitetnije oblikuje stambenu zgradu. - Tehničke prostorije i uređaji Kotlovnica ili toplinska podstanica, trafostanica ili prostorija za električne instalacije, prostor(ije) za brojila potrošnje vode, topline, električne energije i plina, šprinkler stanica i prostorija za dizalo su tehničke prostorije koje se mogu naći u stambenoj zgradi ovisno o njenoj veličini i načinima funkcioniranja. Svima im je zajednička potreba da su lako dostupne s teretnim vozilom radi dostave i zamjene teške tehničke opreme, a kotlovnica, toplinska podstanica i trafostanica obvezno trebaju biti na pročelju zgrade iz sigurnosnih uvjeta. Kao sve ove prostorije služe za vezu infrastrukturnih vodova sa zgradom, njihova najbolja lokacija je u prizemlju i li podrumu ovisno o njihovim posebnim zahtjevima. Vrlo često razni distributeri u zemlji imaju različite zahtjeve za istu vrst tehničkih prostora. Dok se u nekim krajevima brojila za potrošnju vode, topline, električne energije i plina smještavaju u posebnim zajedničkim prostorijama dotle u drugim krajevima mogu se razdvajati u grupe i smještavati u nišama na karakterističnim katovima uz ulaze stanova. U svakom slučaju te prostorije ili prostori trebaju biti uvijek dostupni iz javne komunikacije za očitavanje i eventualni popravak. Centralni smještaj nekih brojila u prizemlju ili podrumu izaziva povećane probleme i površine za spojne vodove od brojila do svakog stana i zato je bolje rješenje s razdvajanjem tih uređaja po etažama. Posebnu pažnju treba voditi o razdvajanju instalacija električne energije s jedne strane te vode i plina s druge strane. - Instalacijska etaža Kod kompliciranijih i zahtjevnijih stambenih zgrada kvalitetno je rješenje horizontalnog razvoda svih instalacija u instalacijskoj etaži smještenoj između podruma i prizemlja ili prizemlja i prvog kata kod zgrada bez podruma. Instalacijska etaža je prostor minimalne širine i visine, obično u težištu tlocrta, kroz koju se čovjek može provući na bilo koji način. Prije svega ona omogućava laku kontrolu i popravak najvećeg dijela instalacija, ali i slobodno prizemlje zgrade za velike i otvorene sadržaje. Ponekad kod stambenih zgrada sa slobodnim i otvorenim prizemljem, sa skeletnom nosivom konstrukcijom, ovo je jedini tehnički način objedinjavanja svih instalacija i povezivanja s instalacijskim vertikalama. - Ostali sadržaji U ostale sadržaje klasično se broje spremišta za bicikle i kolica, zajedničke prostorije za sastanke i opremu zbora stanara, prostorije za smještaj smeća i otpada, praonice i sušionice rublja, radionice za popravke i hobi prostorije. Svi navedeni klasični sadržaji mogu biti u tlocrtu i presjeku zgrade bilo gdje i za njih vrijede isključivo funkcionalni zahtjevi. S vremenom su mnogi navedeni sadržaji nestali iz projektnih programa iz razloga nemara prema zajedničkom vlasništvu i povećanja ukupne cijene stambene zgrade. Obvezni dio svake stambene zgrade su prostorije za smeće, otpad, bicikle i kolica

te barem jedno zajedničko spremište u zgradi za lopate, zastave i drugu zajedničku pokretnu opremu. Otkrivena vrijednost ravnog krova, prije gotovo sto godina, u današnje vrijeme sve više dolazi do izražaja. Otvoreni prostori za odmor na najvišim etažama zgrade sve se više projektiraju. Nisu skupi, nije ih potrebno mnogo održavati, a dostupni su svima. Načelno možemo reći da se prateći sadržaji u stambenim zgradama razlikuju prema njihovoj veličini. Kod velikih stambenih zgrada nije rijedak slučaj integriranih trgovina i uslužnih sadržaja u lako pristupačnim dijelovima prizemlja, podruma i prvog kata. Manje jaslice i vrtići, manje zdravstvene ambulante i područne biblioteke pa i drugi manji kulturni i sportski sadržaji mogu se projektirati u velikim stambenim zgradama uz uvjet da ne narušavaju i ne ugrožavaju kvalitetu stanovanja. U njih se nikada ne smije ulaziti iz stambenih komunikacija i moraju biti dostupni i invalidima. Iako takve sadržaje uobičajeno očekujemo u kontaktu s ulicom i terenom, nije za odbaciti niti druge više položaje u presjeku zgrade sve do krova kada ovi sadržaji služe samo korisnicima zgrade, kao što je povijesni primjer Le Corbusiera u Marseillesu. Sve više se traže i grade male stambene zgrade s 2-10 stanova za koje se često unaprijed znaju svi budući korisnici. Program sastavljen za poznatog korisnika je dar za arhitekta projektanta. Svi zahtjevi u zgradi „imaju ime i prezime“, a to su najobjektivniji razlozi za donošenje projektantskih odluka. U takvim programima za male zgrade sve više se planiraju zajednički sportski i rekreacijski sadržaji od teretane, fitneesa i zatvorenog bazena do prostorije za proslave, igru djece i zajedničkog zimskog vrta za druženje. Mjerilo stvari u stambenoj zgradi je korisnik. Nikada ne smijemo uzimati sebe arhitekta autora za mjerilo stvari pri projektiranju stambenih zgrada. Dok je jednom korisniku prihvatljivo svoj bicikl, čitaj svog ljubimca, držati u dnevnom boravku, drugom korisniku nije se prihvatljivo mimoilaziti sa susjedom i njegovim biciklom na zajedničkom hodniku. Zato je stambena zgrada veliki kompromis u odnosu na avangardna stambena rješenja koja su moguća kod individualnog stanovanja. Ipak, vrijeme novih hibridnih stambenih zgrada sve je bliže i heterogeni sadržaji sa stanovanjem postaju sve povezaniji. Kroz to obavezno dolazi do sve veće individualizacije stanovanja u stambenoj zgradi pa se u zgradama umjesto industrijskih i sličnih stanova sa svega nekoliko tipova javljaju sve raznolikiji stanovi s individualnim veličinama i karakterom. Naravno, takve zgrade su skuplje za izvedbu, ali su izražajno efektnije. Organizacija stana - Gradska matrica Kroz povijest organizacija stana se kretala od neograničene slobode u obiteljskoj kući do nehumanog prostora bez ikakve slobode u stambenom bloku 19. stoljeća i natrag. Pojavom industrijske revolucije porasla je potreba za velikim brojem radnika u gradu, pa tako i za njihovim smještajem. U 18. a posebno 19. stoljeću napušta se organička i kaotična gradska matrica sastavljena uglavnom od obiteljskih kuća i formira se jasna geometrijska gradska matrica u vidu stambenog bloka koja omogućava značajno povećanje stambene gustoće u gradu. U bezobzirnoj borbi za profitom sve veći broj stanova gradio se na sve manjim parcelama pri čemu je organizacija stana bila sve nehumanija. Pogledamo li bilo koji malo veći europski grad, pronaći ćemo vrlo jasne stambene blokove. U manjim sredinama, gdje je bilo jeftinije zemljište i manja potražnja za stanovima, stambeni blokovi su dobivali karakteristike iz kojih su proizlazili bolji uvjeti za stanovanje. U velikim razvijenijim gradovima blokovi je bio zagušeni, ispunjen gotovo do kraja. U takvim blokovima kvaliteta stanova je bila dramatično loša.

Put stana od stambenog bloka do slobodno stojeće stambene zgrade iz ciam-ske povelje bio je brz. Sve većim oslobađanjem zgrade od zajedništva s drugim zgradama u bloku i pretvaranjem u samostojeću zgradu rasla je i kvaliteta stanova i stanovanja. - Nosiva konstrukcija Osim razvoja gradske matrice, razvoj nosive konstrukcije značajno je doprinosio kvaliteti stanova. Nizanje zgrada uz ulicu i naslanjanje jedne na drugu na zabatnim zidovima ostavljalo je samo dva nasuprotna pročelja za osvjetljenje stanova. Zato su se gradili uzdužni nosivi zidovi, obično tri paralelna zida od uličnog do dvorišnog pročelja, u kojima su se iz konstruktivnih razloga ostavljali mali vertikalni prozori. Gradnja zidova od opeke povezanih samo drvenim stropovima omogućavala je samo male i zatvorene raspone. Povećanje prozora na pročelju omogućeno je prelaskom od uzdužnih na poprečne nosive zidove, jer nadvoj nad prozorom više nije bio jako opterećen. Zatim su slijedile sve novije i novije nosive konstrukcije koja su se sastojala od kombinacije zidova s gredama ili kombinacije stupova s gredama koje su omogućile slobodniji i promjenjiviji tlocrt. Veće mogućnosti povezivanja prostorija i zamjena njihovih dispozicija u stanu osigurale su uvjete višefunkcionalnih prostora, pa tako i stana „po mjeri“. - Način života Osim gradske matrice i nosive konstrukcije na ubrzani razvoj stanovanja u 20. stoljeću utjecao je sve ubrzaniji način života. Tada su se značajno promijenile kupaonica i kuhinja. Promjenom tehnologije uvedena je nova oprema, a kroz to i novi način upotrebe. Broj sanitarnih prostorija u stanu je porastao do nivoa svaka soba – svoja kupaonica, a iz kuhinje se odvojilo blagovanje kao reprezentativni prostor. Danas stan ponovo doživljava značajne promjene kroz razvoj tehnologije i novo ubrzanje života. U metropolama je vidljiv proces atrofije kuhinje. Hranjenjem po restoranima u gradu nestaje i potreba za kuhanjem. S druge strane tome je uzrok i raspad porodice. Sve veći broj samaca gubi razloge za kuhanjem. Trenutno najveće promjene u stanovima izaziva sve veća upotreba inteligentne tehnologije. IT povezuje sve prostorije i uređaje i njima upravlja. Posvuda po stanu od soba do kuhinje i kupaonice po zidovima pojavljuju se video zidovi-ekrani za koje osim instalacija treba mjesta da se mogu doživjeti. Virtualna stvarnost „zamjenjuje“ prirodu. Virtualnom stvarnošću nadomještava se nedostatak pogleda u gusto naseljenim sredinama. To nije dobro, ali je činjenica. Dobro je to da IT donosi mnoge prednosti; od informacija, preko olakšavanja pri snabdijevanju do povećane sigurnosti u stanu. Pravila organizacije stana kod višestambene zgrade značajno se razlikuju od pravila organizacije obiteljske kuće-stana zbog značajno većih ograničenja i težih okolnosti. Krenimo od osnovnih usporedbi: Stan u stambenoj zgradi: Stan u obiteljskoj kući: nepoznati korisnik poznati korisnik ovisan neovisan ulaz određen zajedničkom komunikacijom pojedinačni privatni ulaz smanjena orijentacija slobodna orijentacija sa 6 pročelja ograničen priključak instalacija neograničen priključak instalacija ograničena konstrukcija neograničena konstrukcija ograničena visina slobodna visina ograničen nivelman slobodan nivelman ograničen gabarit neograničen gabarit nedostatak terena svuda uključen okoliš - Karakter stana kroz povijest Slobodna, nepravilna i djelomično organička organizacija stana u obiteljskoj kući u početku je evoluirala u potpuno pravilan četverokut dužom stranicom paralelan s uličnim pročeljem. Zato su prve stambene zgrade bile relativno plitke, a stanovi dobro osvijetljeni.

- Nizanje prostorija uz pročelje s uzdužnim zidovima Njihova glavna karakteristika određena je tehnologijom građenja. U vrijeme rastućih potreba, a primitivne tehnologije izvedbe, lako se nametnula linearna organizacijska shema stana sa što više soba uz pročelje. Obično su glavne reprezentativne prostorije bile orijentirane prema ulici, a sporedne prema dvorištu. Vrlo često je amfilada prostorija bila međusobno vezana velikim dvokrilnim vratima smještenim centralno i simetrično. Stan nije bio organiziran prema bilo kakvim funkcionalnim zahtjevima, pa je u pojedinim dijelovima stana dolazilo do problema u funkcioniranju. Najveći problem je bio što svaki stan nije imao kupaonicu i wc. Gospodarski trakt rješavan je izrazito odvojeno od reprezentativnog dijela. Konzervativni vladajući moral nije bio u skladu s nedovoljno intimnom organizacijom spavaonica. Dimenzioniranje reprezentativnog dijela stana vršilo se prema financijskom stanju korisnika, a ne prema potrebama sadržaja prostora i načinu funkcioniranja. - Stvaranje grupa s uzdužnim zidovima Razvojem društva i porastom standarda stanovništva javljali su se zahtjevi za rješavanjem određenih problema u stanu; funkcionalna povezanost međusobno ovisnih prostorija, razdvajanje međusobno suprotstavljenih funkcija, izolacija od buke i slično. Gubi se nizanje prostorija i nadomješta miješanjem velikih reprezentativnih prostorija i malih pratećih. Dimenzioniranje se počinje vršiti u skladu s namjenom prostorija. - Stvaranje grupa s poprečnim zidovima Usavršavanjem funkcionalne podjele stana na 3 grupe; gospodarsku, dnevnu i spavaću grupu, uvodi se sve češće poprečna nosiva konstrukcija koja omogućava velike otvore na pročelju. Potreba za više svijetla i zraka definitivno oživotvorena Atenskom poveljom tako dobiva i realne okvire izvedbe. Na staklenom pročelju javljaju se samo otisci horizontalne i vertikalne nosive konstrukcije, raster koji pruža novi način oblikovanja zgrada i novu estetiku. - Fleksibilan tlocrt sa skeletom Skeletna nosiva konstrukcija, prije upotrebljavana samo za industrijske i poslovne prostore, počinje se upotrebljavati i za stanovanje u višestambenim zgradama. Slobodan prostor između stupova u dva smjera omogućava izvedbu pregradnih zidova potpuno slobodno. Svi imaginarni oblici postaju dostupni u realnoj izvedbi, a prostorije se mogu dimenzionirati „milimetarski“ precizno. Skelet omogućava upotrebu novih laganih i montažnih materijala za izvedbu pregrada u stanu. Drvo i staklo postaju hit materijali. Logika japanske kuće djelomično biva primijenjena u evropskoj, pa zatim i svjetskoj stambenoj arhitekturi. Le Corbusier je prednjačio u arhitektonskim inovacijama što se značajno odrazilo na stambenu arhitekturu. Osmišljavanjem sustava konstrukcije „domino“ s nosivim pločama i stupovima bez greda stvara se još više slobode u trećoj dimenziji, oblikovanju visine. - Plan s jezgrom Vrlo brzo, već tridesetih godina 20. stoljeća pojavljuju se tlocrtne organizacije stanova s implementiranom jezgrom sanitarnih prostorija. Čvrsta suvremena tehnologija omogućavala je izvedbu instalacijskih čvorova slobodno u prostoru, pa se kupaonica pojavila u sredini stana. Tako je postala dostupna svim prostorijama s četiri strane stana što je skratilo potrebu za hodnicima, ali i omogućilo više direktnih veza. Kasnije se jezgra razvijala dodavanjem ostalih gospodarskih i garderobnih prostorija pa i kuhinja. - Razvedeni tlocrt U potrazi za osiguravanjem što većeg broja kvalitetnih uvjeta svakom stanu u zgradi, pravilni gabariti stanova i zgrada sve više se dezintegriraju. Razvedeni gabariti i mala dubina stanova i zgrada omogućili su dobro osvjetljenje i zračenje, kvalitetan pogled u prirodu iz svake prostorije stana.

- Slobodan plan Razvedenost gabarita stana s jedne strane, i najsuvremeniji zahtjevi nove porodice s druge strane, doveli su do stvaranja organizacijske sheme slobodnog tlocrtnog plana stana. Različite duhovne potrebe stanara, pa i fizičke potrebe proizašle iz različitih hobija i navika, u slobodnoj organizacijskoj shemi lakše se mogu zadovoljiti. Kontekstualno projektiranje otkrivanjem i korištenjem lokalnih vrijednosti dovelo je još više do procvata slobodnog plana. - Zoniranje stana, promjenjiv stan Na razmeđu između klasičnog stana podijeljenog na funkcionalne grupe i slobodnog tlocrtnog plana stana razvila se organizacijska shema na osnovi zona. Dvije, tri ili najviše četiri zone u stanu čvrsto se definiraju geometrijski i fizički pregradnim elementima. U njima su ponekad definirane i sve stambene funkcije, a ponekad su prepuštene definitivnoj odluci korisnika stana. Zone u stanu mogu biti i paralelne s pročeljima, ali i okomite na njih. One mogu biti horizontalne i vertikalne. Vrlo često se prostorije ili prostori u zoniranom stanu nazivaju „vagonima“. Naziv je nastao iz razloga nizanja prostora i prostorija u svakoj zoni. Ovakav red sve više se vidi u suvremenim tlocrtima, a POS u Hrvatskoj je primjer koji to potvrđuje. Ovakav red traži od stanara strogost stambenih pravila, a pozitivna posljedica je kvalitetna estetika interijera. Sve „prljavo“ i „ružno“ nalazi se u intimnoj servisnoj zoni, a javna i reprezentativna zona su uredne. U zonama je olakšana podjela ili spajanje soba različitih veličina. - Participacija korisnika Ono što je meni dobro, nije tebi dobro. Logika individualnosti dovodi do zahtjeva da se budući korisnici stanova uključe u odlučivanje o stanu još u fazama programiranja i projektiranja. To se zove participacija korisnika, a ozbiljnije se javlja u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Želja da svatko ima svoj različit prozor, a ne samo različit stan iznutra (i štošta drugo), prvo je bila projektantima jako privlačna. Kasnije se pokazalo da participacija korisnika nije suživjela u realnosti. Previše različitih zahtjeva dovodili su do anarhije u projektiranju i izvedbi; tehničke i tehnološke, ekonomske, ali i estetske. Svega mali broj arhitekata uspješno se nosio s participacijom stanara (Ralph Erskin, Lucien Kroll), a drugi, iako vrlo uspješni (umjetnik Hundredwaser) kroz tzv. „participaciju“ radili su arhitektonsku karikaturu ili nedohvatljive unikate (Antonio Gauda). - Stroj za stanovanje Već odavna ljudi se pitaju da li im arhitekti smišljaju u budućnosti stroj za stanovanje. Brojni su primjeri, posebno u metabolizmu Peter Cook, pokušaja stvaranja stroja za stanovanje. Čak i neki naši arhitekti (akademik Andija Mutnjaković sa svojim homobilom) uključivali su se u takva razmišljanja. Uglavnom u nedostatku potrebne površine za sve stambene funkcije s vremena na vrijeme se pokušava smisliti stroj za stanovanje u čemu posebno prednjače mladi. Čak se pokušava smisliti „stambeni kotač“ gdje je iskorišten i zid i pod za neku funkciju stana, samo je potrebno prostor okrenuti ili za 90º ili za 180º pa da namještaj ugrađen u zid ili strop postane gravitacijski prihvatljiv za korištenje. Ipak, mislim da će uvijek priroda i prirodan prostor imati prednost nad virtualnim i tehnicističkim. prof. mladen jošić

Grafika 1. Naslov – ORGANIZACIJA PARCELE, ZGRADE I STANA 2. Kisho Kurokawa, Nagakin, Capsule Tower 3. Piet Blom, Rotterdam, Kubuswoning (Cubic Houses) 4. MVRDV, Hanover, nizozemski EXPO paviljon 5. Mongolija, suvremeno stanovanje nomada 6-7. Tekst s predavanja 8. Lokacija za PS2

9-10. Tekst Najveće greške pri projektiranju naselja, zgrade i stana 11-13. Ulazi u zgradu i stanove 14. Odlaganje smeća i otpada 15-16. Dvostrana podzemna garaža 17-24. Dizalo za automobil i automatiziranu garažu 25-26. Charles Correa, Ahmedabad, Ramchrisna House 27-29. Carlo Baumschlager&Dietmar Eberle, Bregenz, Mildenberg 30-36. Camenzind Evolutio, Zurich, Seefeldstrasse 37-41. Javier Garcia Solera, San Vicente Del Raspeig 42-44. Hermann Hertzberger, Duren 45. 3xnielsen, Copenhagen, City For All Ages 46. Lemming&Eriksson, Copenhagen, Teglvaerkshavnen 47. Niras, Copenhagen, vodeno dvorište 48-49. Mecanoo, Roterdam, Nieuw Terbregge 50-51. Kazuyo Sejima&Rue Nishizawa, Sejima Wing 52-53. Alfonso Edoardo Reidy, Rio De Janeiro, Pedregulho Housing 54. Josep Lluis Mateo, Barcelona, La Maquinista 55. Michael Szyskowitz& Karla Kowalski, Graz, Mariagrun Villas 56. Michael Szyskowitz& Karla Kowalski, Graz, Schiessstatte Housing Complex 57. Heinz Tesar, Otto Hauselmayer&Carl Pruscher, Vienna, Aspern Biberhaufenweg 58. Hermann Hertzberger, Berlin, Lindenstrasse Housing 59. Moore Ruble Yudell, Malmo, Bo01 Tango Housing 60. Egnestuden Vandkunsten, Copenhagen, Garvergarden 61-62. Architekten de Cie, Amsterdam, Batavia-Entrepot-West 4 63. Steven Holl, Makuhari, Makuhari Bay Town Patios 11 64. Komparacija klasične i moderne stambene matrice 65-66. David Killroy, San Diego, Daybreak grove, Stambeno susjedstvo formirano nizovima 67-70. Renzo Piano, Paris, Rue de meaux housing, Suvremeni blok 71-72. Fritz van Dongen, Amsterdam, The Whale, Blok - zgrada 73-74. Boris Frgić, Hoto Vile, Sv. Nedjelja 75. Kuhiniko Hayakava, Tokio, Yoga A-Flat 76-78. Rem Koolhaas, Fukuoka, Nexus Housing 79. Rob Krier, Urban Space 80. E+P, Der Baublock 81. Jingmin Zhou, Urban Housing Forms 82. Aurora Fernandez Per, Javier Mozas&Javier Arpa, D Block

4. TIPOLOGIJA I MORFOLOGIJA STANA Detaljnijim analizama stana i stanovanja možemo se i zavarati na prvi pogled isčitanim formalnim okolnostima stana, a u biti, stan bi trebalo gledati u mnogo širem kontekstu pa će nam to biti i naš dalji zadatak. Zato hoću podsjetiti na Christiana Norberga-Schulza: „Riječ „stanovati“ ovdje označava nešto više od posjedovanja krova nad glavom i određenog broja raspoloživih kvadratnih metara. Na prvom mjestu označava susretanje drugih ljudskih bića radi razmjene proizvoda, ideja i osjećaja, ili da bi se iskusio život kao mnoštvo mogućnosti. Na drugom mjestu označava slaganje s nekima od njih, ili prihvaćanje određenog broja zajedničkih vrijednosti. I, na kraju, označava „biti ono što jesi“, to jest odabiranje jednog malog osobnog svijeta.“ U ovako neizmjerno velikoj temi nužno je razlikovati grupe – kategorije stanova prema najvažnijim karakteristikama stanova. U prvu grupu svrstavamo tipove stanove prema njihovim organizacijsko – funkcionalnim karakteristikama, a u drugoj grupi razlikujemo oblike stanova, tj. formalno – materijalni izraz karakteristika stana. Stan može biti vrlo složena jedinica u kojoj je ponekad teško jasno diferencirati njegov tip od oblika, jer se ove kategorije mogu prožimati i miješati. Ipak, u najvećem broju slučajeva vrlo je jasno kojoj kategoriji pripada neki stan. Neke kategorije pokazuju nužne i bitne vrijednosti stana (orijentacija, dubina, konstrukcija,…), a neke dodatne i poželjne vrijednosti (definicije tlocrta, presjeka, mjesto ulaza, nivelman,…). Tipovi stanova Prema sadržaju - monofunkcionalni - mješoviti (stanovanje, rad i drugo) Stan je najčešće monofunkcionalan. Stanovi miješani s drugim funkcijama (rada, prodaje, zajedničkog stanovanja, ograničenog stanovanja, povremenog stanovanja,…) imaju programske zahtjeve vrlo različite od monofunkcionalnih stanova. Dok se monofunkcionalni stanovi projektiraju najčešće za nepoznatog kupca, dotle višefunkcionalni ili mješoviti rade se gotovo isključivo po narudžbi. U povijesti mješoviti stanovi su bili organizirani na prvim katovima iznad trgovina u prizemlju. Imali su dvostruku ulaznu vezu; kroz trgovački prostor u prizemlju i direktno s javne komunikacije na prvom katu. Danas su mješoviti stanovi najčešće organizirani s tihim radnim prostorom na istoj etaži (odvjetnički ured, zubarska ili liječnička ordinacija,…) gdje je radna soba monofunkcionalnog stana hipertrofirala po veličini i u gotovo ravnopravni odnos s ostatkom stana, a oba dijela stana imaju najčešće zajednički ulaz ili samo internu vezu. Prema tipu komunikacije - s hodnikom - s centralnim hallom - s jezgrom i kružnim tokom - s centralnim boravkom - s disperziranim parcijalnim funkcijama Unutrašnja komunikacija između pojedinih prostorija u stanu u povijesti stanovanja gotovo isključivo odvijala se preko hodnika ili centralnog halla što je vrlo ograničavalo organizaciju i oblikovanje stana. Danas se suvremena komunikacija un stanu odvija na složene načine različitih kombinacija pri čemu se ističe tzv. proširena komunikacija

(dodatna funkcija u komunikaciji, npr. blagovanje, garderoba,…) ili prolazni prostori (dozvoljeni prolaz kroz kuhinju, kupaonicu, boravak, radnu sobu i sl.). Prema standardu - niski - srednji - visoki Dimenzioniranje stana i kvaliteta ugrađene opreme i materijala prvenstveno ovisi o programskom standardu unutar kojeg arhitekt ima ograničenu slobodu kreacije. U dimenzioniranju njegova sloboda kreacije sastoji se u +/- 5% površine stana što određuje investitor programom te u preraspodjeli investicijske svote na one prostorne elemente stana arhitekt koje smatra najvažnijim za tip porodice i vrstu stanovanja koja se programira. Niski standard stana uglavnom očekujemo kod stanova privremenog karaktera (zbrinjavanja u slučajevima nesreća, smještaj u tranzitu, stanovi za gradilišta,…) ili za posebne vrste stanovanja (stan za sklonište, za odmor, za učenike i studente,…). Socijalno stanovanje predstavlja stanove srednjeg standarda. Njih je najviše, a dimenzionirani su prema lokalnom prosjeku m2 stana po korisniku. Visoki standard je izvan našeg fokusa i dostupan je samo najbogatijem sloju u društvu. Prema visini - glavne i sporedne prostorije jednake visine - glavne prostorije više od sporednih U socijalnom stanovanju najčešće nalazimo samo stanove iste tj. minimalne visine. Minimalna neto visina stana u HR je 255 cm, tj. 280 cm bruto. Pri minimalnoj visini stana prvenstveno trebamo voditi brigu o zdravstveno potrebnoj količini zraka i njegovih izmjena u svakoj stambenoj prostoriji (spavaonici, kupaonici, kuhinji,…). Ona se upotrebljava prvenstveno iz ekonomskih razloga štednje, a zatim iz razloga modularne usklađenosti s ostalim ugradbenim industrijskim elementima (visina parapeta + visina prozora + visina konstrukcije = 280 cm, visina 280 cm je djeljiva sa 17,5 cm i daje cjeloviti broj stuba, …). Suvremeni standardi i tendencije u socijalnom stanovanju predviđaju bruto visinu stambene etaže od 300 cm ili više, a različito dimenzioniranje visina glavnih i sporednih prostorija u stanu daje dodatne vrijednosti stana. Prema položaju u tlocrtu - jednostrano ugrađen - dvostrano ugrađen - trostrano ugrađen - neugrađen Broj ugrađenih vanjskih zidova stana proporcionalan je koeficijentom uštede energije, a obrnuto je proporcionalan sa svim ostalim vrijednostima stana. Neugrađeni stan ima mogućnosti pogleda i osvjetljenja za svaku svoju prostoriju, a trostrano ugrađeni stan nema mogućnosti izbora i ovisan je isključivo o projektantski izabranoj strani svijeta. Važnost višestrane orijentacije raste kako stari korisnik stana pa pri projektiranju mladi arhitekti trebaju izbjegavati osobne kriterije vrijednosti stana. Prema položaju u presjeku - ukopan - u razizemlju - u prizemlju - na katu - u potkrovlju

Najveće mogućnosti raznolikog stana pojavljuju se u presjeku stambene zgrade i u definiranju visinskog položaja svakog stana. Odnos stana i prirode je bitan faktor u određivanju načina stanovanja u stanu. Stan ukopan u teren ima psihološki problem, ali vrlo često i druge tehničke probleme (vlažnost, izolacija, insekti,…) pa ga treba izbjegavati, a na ukopanim dijelovima zgrade predviđati ostale sadržaje zgrade. Stan u razizemlju najinteresantniji je za porodice s djecom radi pridruženog povećanog vanjskog prostora vrta i sigurnosti djece od ozljeda i drugih opasnosti. Stan u razizemlju i prizemlju vrlo je pogodan za starije stanovnike koji imaju poteškoće u kretanju ili su invalidi u kolicima. Mladim korisnicima bez djece vrlo su pogodni potkrovni stanovi koji imaju odlične vizure na okoliš, a daju mogućnosti individualne kreacije u povišenim prostorima i neobičnim oblicima potkrovlja. Uz njih često su velike prohodne krovne terase pogodne za bučniji i slobodniji život, a sigurnost od pada s velike visine je smanjena kod zdravih mladih osoba. Prema namjeni - za osobne potrebe - za iznajmljivanje - za prodaju nepoznatom korisniku - za povremeni boravak Na prvi pogled svi stanovi imaju samo jednu osobnu i osnovnu namjenu. No to nije točno. Stanovi za iznajmljivanje imaju različite programske zahtjeve, od stanova za zimski ili ljetni odmor, od stanova za prodaju. Tipovi stanova za iznajmljivanje se projektiraju prema ciljanom tržištu (raskošni u centru za bogate poslovne ljude, skromni i mali za studente). Stanovi za odmor razlikuju se po organizaciji (apartmani s velikim brojem ležajeva, veliki vanjski prostori, …). Stanovi za osobne potrebe (ili prema narudžbi) imaju specifične programske dijelove koji se projektiraju prema mjeri korisnika (mega boravke, mega glavnu spavaonicu, mega glavnu kupaonicu, hobi prostore, veliki broj malih soba, i druge potpuno individualne prostore (biblioteke, glazbene ili radne prostore, radionice, garderobe, gospodarstva,...) Oblici stanova Analizirajući fizičke oblike komunikacija unutar stanova mogu se definirati slijedeće grupe stanova: Prema obliku tlocrta - zbijeni - razvedeni - zakrivljeni - izduženi uz pročelje - izduženi u dubinu Vanjski gabarit stana u mnogočemu određuje i njegovo unutrašnje ustrojstvo i oblikovni karakter. Zbijeni gabarit pravilne geometrije najčešće pokazuje smireni i čvrsto utilitarni karakter stana, dok razvedeni gabarit ekstravagantne geometrije odmah pokazuje dinamičnost stana i njegovu posebnost. Naravno da oblik stana može i skrivati tj. davati krive signale o njegovoj unutrašnjosti pa se u tome i sastoji projektantska draž. Zbijeni stan ima podjednaku duljinu i širinu pa su mu komunikacije kraće. Izduženi i razvedeni oblici stanova pružaju bogatije oblike koji se ne sagledavaju odmah ulaskom u stan već ih je potrebno postepeno otkrivati ulazeći dublje u intimnije dijelove stana. Neobični zakrivljeni oblici gabarita stana mogu biti interesantni ako se pojavljuju sinhronizirano s funkcionalnim zahtjevima prostorija, ali i formalistični i nefunkcionalni ako se javljaju kao odraz vanjštine zgrade. Tada se stan „ugurava“ u zadani gabarit što za arhitekta predstavlja nemogući zadatak.

Prema obliku presjeka - jednoetažni - dvoetažni - višeetažni Izraz stambene istine na pročelju zgrade uvijek je bio objektivan razlog vanjskog oblikovanja zgrade. Monotonija redova istovjetnih oblika stanova uz pročelje stambene zgrade može se promijeniti aktivnim projektiranjem stambene strukture različitih oblika stanova prema njihovoj etažnosti. Naravno da je moguće projektirati samo veće ili velike višeetažne stanove. Male stanove možemo projektirati dinamičnije ako imaju dva nivoa, ali povećanje broja nivoa kod malih stanova smanjuje njihovu iskoristivost, a povećava površinu za vertikalne komunikacije. Problem unutrašnjeg stubišta u stanu posebna je tema koja utječe na oblike višeetažnih stanova i stanova na više nivoa. Teoretski je najpovoljnije stubište smjestiti u težištu stana, jer su tako najkraćom vezom najlakše povezani donji i gornji prostori stana. Ipak, višeetažni stanovi najčešće imaju različite površine donjeg i gornjeg nivoa što dopušta ekscentrični položaj stubišta i originalniji oblik stana. Prema karakteru pročelja - zatvoreno (introvertirani stan s malim prozorima) - otvoreno (ekstrovertirani stan s velikim staklenim stijenama) Oblikovanje vanjskih zidova stana ovisi o raznim utjecajima i odlukama, a posljedica oblikovanja su zatvoreni ili otvoreni karakter stana. Najvažniji razlozi za oblikovanje određenog karaktera su klima, pogled i osobni karakter korisnika. Studenti arhitekture pri projektiranju velikih staklenih stijena trebaju obratiti posebnu pažnju na zaštitu od sunca koja je obvezna s vanjske strane pročelja stana osim na potpuno neosunčanoj strani svijeta (kod nas je to sjeverna strana). Oblikovanje interijera stana Sada govorimo isključivo o oblikovanju interijera kroz osnovne projektantske zahvate raspodjele prostora i upotrebe zidova i stropova, a ne kroz upotrebu materijala, obrada i boja. U unutrašnjosti stana potrebno je kroz oblikovanje raspoznavati funkcionalni karakter prostorije ili grupe prostora u stanu: - otvorenost boravka ili dnevnog trakta - intimnost spavaonice ili spavaćeg trakta - utilitarnost gospodarstva ili gospodarskog trakta Kod boravka očekujemo karakter javnosti i privlačnosti kroz pozicioniranje u blizini ulaza i oblikovanje ulaza velikim staklenim vratima ili stijenom ili povezivanje s ulazom bez ikakvih pregrada. Ova grupa treba biti oblikovana prozračno i lagano. Od spavaonica se očekuje povećana zatvorenost i mogućnost tek tajanstvene povezanosti s drugim dijelovima stana. Više punih zidova i ugradbenih ormara omogućavaju oblikovanje „spavaćeg labirinta“ u kojem i kod otvorenih vrata spavaonice intimnost kreveta nije potpuno ugrožena. Naravno da postoje slučajevi kada je i spavaonicu potrebno značajnije i otvorenije povezati s drugim prostorijama u stanu (veza roditelja sa spavaonicom male djece, radi povećane varijabilnosti stana, …). Pomoćne prostorije u stanu dobro je podijeliti od drugih dijelova stana u jasne grupe koje svojim oblikom, materijalom i bojom pokazuju svoj karakter (zatvoreni boksovi, tvrdi materijali koji se lako peru, središnji položaj u stanu koji ne zahtjeva prirodno svjetlo, …). Za očekivati je da će se tipovi i oblici stanova sve brže razvijati i mijenjati kako raste standard u društvu i kako se razvija tehnologija. Pri oblikovanju stana važno je ne podleći preferenciji oblikovanja već zadržati preferenciju dobrog funkcioniranja stana. prof. mladen jošić

Grafika 1. Naslov – TIPOLOGIJA I MORFOLOGIJA STANA 2. Tip porodice 3-4. Tekst s predavanja 5-6. Sheme stanova prema obliku 7-8. Sheme stanova prema orijentaciji 9-10. Sheme stanova prema broju spavaonica 11-12. Sheme stanova prema dubini 13-15. Sheme stanova prema konstrukciji 16-17. Sheme stanova prema načinu osvjetljenja 18-19. Sheme stanova prema obliku terase 20-21. Elementi definicije tlocrta 22-24. Elementi definicije presjeka 25-27. Sheme stanova prema broju etaža 28-35. Sheme stanova prema pristupu 36-37. Tamponiranje stubišta 38-41. Čitljivost stana i zoniranje na grupe 42-45. Stan s hodnikom 46-50. Stan s centralnim dnevnim boravkom 51-53. Stan s jezgrom i kružnim tokom 54. Stan s jezgrom 55. Stan s disperziranim funkcijama 56-57. Stan s jezgrom i svjetlikom 58. Ulaz preko lođe 59-61. Ulaz preko galerije 62. Ujedinjeni gospodarski blok 63. Jednostrani stanovi 64-66. Stanovi na više nivoa 67-68. Stanovi kombinirane tipologije 69. Plitki stan bez spavaćeg trakta 70. Prizemni stan 71-76. Stan s jezgrom 77-78. Stan s centralnim dnevnim boravkom i kružnim tokom 79. Stan s kružnim tokom 80. Stan s hodnikom, jezgrama, centralnim boravkom i kružnim tokom 81. Fleksibilan stan 82. Adaptabilan stan 83. Varijabilan stan 84. Odnosi među grupama u stanu 85. Čvrsti mokri čvorovi – neutralne stambene zone 86. Organičan stan 87-88. Slobodan plan 89-90. Ugrađeni plan 91-93. Stanovi s jezgrama u bloku 94. Poteškoće s ulazom 95. Usklađene instalacije 96. Zoniranje stana i hibridne funkcije 97-98. Zoniranje stana SAR metodom 99. Poprečna „skeletna“ konstrukcija

5. TIPOLOGIJA I MORFOLOGIJA STAMBENE ZGRADE Opće poznate činjenice o izgradnji stambene zgrade Vrlo često o istim stvarima ljudi govore drukčije pa je zato dobro da se naglase neke činjenice o stambenim zgradama koje načelno egzistiraju u stručni krugovima, ali ih se ponekad interpretira na različite načine. Ovdje navodimo niz najvažnijih karakteristika stanovanja u stambenoj zgradi. Kada arhitekt ne poštuje osnovne principe stambene zgrade, on na taj način uzrokuje smanjenje uporabne vrijednosti zgrade i stana te povećanje cijene stana. Od karakteristika stambenih zgrada koje navodimo može se odstupiti samo u slučaju kada projektantskim postupkom izgubljenu vrijednost nadomještamo nekom većom drugom vrijednosti. Važne karakteristike i preporuke za stambene zgrade: - industrijska proizvodnja stanova kroz ponavljanje većeg broja istovjetnih jedinica ili

njihovih dijelova - što više identičnih raspona nosive konstrukcije, to manja cijena građenja - što veći kompaktni volumen, a manje oplošje zgrade, to manja cijena građenja - što veći broj stanova na jedno stubište, to manja cijena građenja - što manji broj sanitarnih čvorova u stanu i zgradi, to manja cijena građenja - što više pomoćnih prostorija okupiti oko sanitarnog čvora radi lakšeg povezivanja s

vodom i ventilacijom - ako je jedan sanitarni čvor u stanu, onda je smješten prema sredini stana da se oko

njega može smjestiti sa svih strana što više povezanih pomoćnih prostorija - ulaz u zgradu u sredini, težištu zgrade - ulaz u stan u sredini, težištu stana - bučne sanitarne prostorije smještene uz stubište da izoliraju buku od stubišta i od

susjeda - bučne sanitarne prostorije smještene nasuprot stubišta da su što bliže ulazu - sanitarni čvorovi u susjednim stanovima zasebni radi sprečavanja prijenosa buke i

paralelni radi lakšeg povezivanja u horizontalne vodove - zidovi sanitarnih čvorova trebaju biti odvojeni od zidova spavaonica radi sprječavanja

prijenosa buke - što manja dubina stana veća kvaliteta osvjetljenja i zračenja stana - što veća površina pročelja stana veća kvaliteta osvjetljenja i zračenja stana ali i veći

troškovi grijanja i hlađenja - zgrade u smjeru istok-zapad mogu biti dublje, a zgrade sjever-jug moraju biti pliće radi

velike sjeverne nepovoljne orijentacije - štednja s komunikacijama u stanu - intimno vezati spavaonicu s kupaonicom - ne ulaziti u stan kroz spavaći trakt radi presijecanja veza između spavaonica i

sanitarnih prostorija - ne ulaziti u hodnik već odijeliti ulaz od hodnika - kuhinju smjestiti što bliže ulazu i sanitarnim prostorima - kuhinju vezati s blagovaonicom - stubišta i galerije u zgradi moraju biti prirodno osvijetljene i zračene preko tlocrta i/li/

presjeka - unutarnje galerije trebaju biti šire od vanjskih radi lakšeg ulaska u stanove - glavni podest stubišta treba biti širi od polupodesta

- kod upotrebe otvorenih stubišta ili galerija svaki stan mora imati vjetrobran (ovisi o klimi)

- kod upotrebe zatvorenih stubišta ili galerija zgrada mora imati vjetrobran (ovisi o klimi) - stan treba imati pridruženi vanjski prostor za sjedenje cijele porodice - projektiranje povezuje: program, teren, klimu i tehniku Neke navedene činjenice danas izbjegavamo radi veće kvalitete stanova u sklopu općeg porasta standarda stanovnika. Kada se pitamo koji je dobar ili najbolji oblik stanovanja, umjesto mojeg odgovora citirao bih Zdenka Strižića: „Dobar je onaj oblik stanovanja, koji u stanovitim prilikama zadovoljava njegovog korisnika“ (str.198, O stanovanju, Arhitektonsko projektiranje II). Kada se pitamo koja je stambena zgrada dobra ili najbolja, recepta nema za takav odgovor. Potrebno je zadovoljiti cijeli niz racionalnih i iracionalnih okolnosti da se napravi dobra stambena zgrada. Prva važna i nužna okolnost da zgrada bude dobra je da je projektirana po mjeri parcele, originalna samo za to jedno mjesto na kojem će se „ugraditi“ u teren i kontekst. Druga bitna činjenica na početku procesa projektiranja stambene zgrade je potreban dobar prostorni, arhitektonski i tehnološki program. - u prostornom programu definirana se urbanistička matrica stanovanja Ako je urbana matrica „loša“, tj. unaprijed definirana u neskladu s pročitanim kontekstom parcele, procesom projektiranja se neće moći ostvariti najbolji uvjeti stanovanja. Na primjer, ako je to samostojeća zgrada prevelike dubine ili stambeni blok prevelike visine i slično. - u arhitektonskom programu definira se standard stanovanja i struktura stanova Standard stanovanja (površine svih prostorija stana) određuje investitor u odnosu na ciljanog korisnika stana, tj. u odnosu na ciljanu ukupnu apsolutnu cijenu stana. Standard stanovanja ovisi o ekonomskom statusu stanovnika prostora za koji se projektira stambena zgrada. Krivo određeni standard ili struktura stanova može biti uzrok teškoća u prodaji stanova. Najčešći takvi primjeri su izgrađene zgrade s prevelikim stanovima na nedovoljno kvalitetnim lokacijama ili stanovi čija je površina po korisniku u m2 prevelika. Istraživanja u Hrvatskoj prije 20 godina su pokazivala da takva površina ne smije biti manja od 17 m2. Iz te činjenice proizlazile su i očekivane površine stanova: 2K=34 m2; 3K=51 m2; 4K=68 m2; 5K=85 m2; 6K=102 m2 Danas pokazuju statistike da je ta površina veća od 20 m2. Osnovni razlog tome je povećanje standarda društva, ali i dimenzija nekih dijelova i elemenata namještaja (kuhinja, kupaonica), te potreba za upotrebom sve većeg broja raznih električnih uređaja i drugih pomagala. - u tehnološkom programu mogu biti definirani osnovni konstruktivni rasponi i izvedbeni materijali Do nedavno u vrijeme konjukture graditeljstva u proizvodnji stanova u Hrvatskoj mogli su opstati svi koji se time bave iz razloga velike potražnje i stoga nerealno velike prodajne cijene stanova. Ali u efikasnoj proizvodnji stanova pri realnim cijenama prodaje opstati mogu samo oni koji to rade racionalno, ekonomski prihvatljivo. Stoga je potrebna određena specijalizacija znanja, sredstava za proizvodnju i stručnih pomagala. Kod graditelja su to oplate i mehanizacija koja ubrzavaju izgradnju. Kroz tip oplate je često definiran i raspon konstrukcije. Raspon može biti definiran potrebom izgradnje garaže ispod stanovanja u donjim etažama, potrebom prolaza određenog prometa kroz zgradu ili kod hibridnih zgrada koje

uključuju više različitih sadržava (na primjer: u prizemlju trgovački sadržaj velikih raspona, često skeletna konstrukcija koja omogućava slobodnu organizaciju prostora). Ponekad naručitelj stambene zgrade određuje i vrste materijala koje projektant mora upotrijebiti. Iako je to za arhitekta ograničavajuće, jer smanjuje kreativnu slobodu projektanta, to je istovremeno realan zahtjev (na primjer: naručitelj posjeduje betonaru ili tvornicu opeka i upotrebljava svoj jeftiniji proizvod i slično). TIPOVI STAMBENIH ZGRADA Projektiranje jedne stambene zgrade ovisi od cijelog niza okolnosti od kojih se neke okolnosti mogu jednostavnije znanstveno tj. racionalno prezentirati, a za druge vrijedi mnogo više individualnih tj. iracionalnih pravila. Zgrade se međusobno razlikuju prema svojoj unutrašnjoj strukturi, tipologiji i vanjskom izgledu, morfologiji. Tipologija višestambene izgradnje je dio znanosti koji analizira način horizontalnog i vertikalnog povezivanja više stambenih jedinica i drugih sadržaja u stambenu zgradu. Stambene zgrade dijelimo: Prema načinu ulaženja u stanove - direktni ulazi: - iz ulice - u ravnini - s terena - prema gore - s terase - prema dolje - preko otvorenog ili zatvorenog stubišta: - 1, 2, 3, 4, 5, … stanova na stubište - preko otvorene ili zatvorene galerije – hodnika - vanjska - u ravnini - unutarnja - u ravnini odvojena - spuštena i spojena - spuštena i odvojena - kombinirani sustavi komunikacije Prema tipu presjeka - simplex - duplex - triplex Prema sadržaju - stambene - stambeno-poslovne - hibridne (s više sadržaja) OBLICI STAMBENIH ZGRADA Morfologija višestambene izgradnje je dio znanosti koji analizira oblik fizičkog volumena stambene zgrade. Stambene zgrade dijelimo: Prema položaju u prostoru - samostojeće zgrade - ugrađene (interpolacije) Prema tipu volumena - standardne zgrade - tornjevi - terasaste zgrade

- strukture - blokovi - složene zgrade (hibridne) Prema obliku volumena - zbijene - izdužene - visoke - razvedene - ravne - zakrivljene - nepravilne (organične) Prema načinu oblikovanja racionalno oblikovane - funkcionalistički - konstruktivistički - materijalistički - strukturalistički iracionalno oblikovane - formalistički - slučajnim uzorkom - strukturalistički prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – TIPOLOGIJA I MORFOLOGIJA STAMBENE ZGRADE 2-3. Tekst s predavanja 4. Matrice stambenih zgrada 5. Oblik volumena - blok u Beču u 19. st. 6. Oblik volumena - blok u Berlinu u 19. st. 7. Ugrađena zgrada u 19. st. 8. Slobodnostojeća zgrada, razvedena zgrada, Victor Burgois, 1925. god. 9. Tip volumena – blok u Zagrebu u 19. st. 10. Tip volumena – toranj u Zagrebu u 20. st. 11. Oblik volumena – izdužena zgrada, Jacques Herzog & Meuron, Basel 12. Položaj u prostoru – poluugrađena zgrada; Tip volumena – standardna zgrada; Oblik volumena – zbijena

zgrada; Način oblikovanja – funkcionalističi, MVRDV, Utrecht 13. Le Corbusier, Berlin 14-24. Zgrada s otvorenim ili zatvorenim stubištem 25-47. Zgrada s otvorenom ili zatvorenom galerijom (hodnikom) 48-49. Kombinirani sustav komunikacija u zgradi - direktni ulazi, ulazi preko otvorenog stubišta, zatvorena unutrašnja

galerija, Tomislav Odak, Zagreb 50-51. Ulaz preko odvojenog zatvorenog stubišta, Branko Kincl, Zagreb 53-55. Ulaz preko unutrašnje zatvorene galerije, Miroslav Catinell, Zagreb 56-57. Kombinirani sustav komunikacija u zgradi, Check Point Charlie, OMA, Berlin 59. Simplex zgrada, Tomislav Ćurković & Zoran Zidarić, Daruvar 60-62. Duplex zgrada, Drago Galić, Zagreb 63. Triplex zgrada, Tomislav Odak, Zagreb 64-65. Samostojeća zgrada, Slavko Jelinek & Branko Raos, Zagreb 66-67. Interpolirana zgrada, Ivan Vitić, Zagreb 68. Toranj, Slavko Jelinek, Zagreb 69. Toranj, Drago Ibler, Zagreb 70-71. Otvoreno stubište izvan zgrade, otvorena rampa, Walter Gienke, Graz 72. Odvojeno zatvoreno stubište 73-75. Odvojeno zatvoreno stubište, Oscar NIemeyer, Berlin 76-77. Terasasta zgrada, Ante Marinović Uzelac, Zagreb 78-79. Blok, Hermann Hertzberger, Duren 80-82. Strukturalna zgrada, OMA, Fukuoka

6. OBLIKOVANJE PARCELE, ZGRADE I STANA Postavlja se pitanje da li stan oblikuje zgradu ili zgrada stan? Da li parcela utječe na oblikovanje zgrade ili zgrada na oblikovanje parcele? Bez obzira krenemo li iznutra prema van ili izvana prema unutra procesom projektiranja mora nastati jedinstveni organizam. Ove dvosmjerne veze moraju biti tako jake da se osjeti uzajamna nužnost unutarnjeg i vanjskog prostora. Pogrešno je razmišljanje da je uređenje parcele (okoliša) zaseban problem, a posljedice takvog razmišljanja su da je okoliš mnogih izgrađenih stambenih zgrada još uvijek neuređen i nezavršen. Slično razmišljanje imaju i korisnici obiteljskih kuća. Suviše veliki broj izgrađenih obiteljskih kuća desetinama godina koristi se bez dovršenih fasada i okolnog terena uz njih. Čak i stanovnici starih dijelova grada pod povijesnom i kulturnom zaštitom ne mare za oštećene i uništene fasade svojih zgrada. Naš projektantski cilj je kompletno uređen prostor stanovanja na nivou standarda našeg društva. Bez obzira da li investitor ima mnogo ili malo novaca za izgradnju stambene zgrade, projektiranjem treba pronaći takvo rješenje koje se može izvesti za predviđenu investicijsku svotu. Projekt stambene zgrade kreće od parcele i završava s parcelom. Njen kontekst je inspiracija za projektiranje. Stan je privatni i intimni prostor, a zgrada i parcela su javni i otvoreni prostor. Fasadno platno je lice i jedne i druge strane. Zato bi oblikovanje stana, zgrade i parcele trebalo biti unutar iste i zajedničke ideje. Već izvana trebala bi se „vidjeti“, pročitati i osjetiti unutrašnjost. Odmah na početku projektiranja stvari treba staviti na pravo mjesto. Svako maskiranje i skrivanje pravog stanja stvari samo potencijalno produbljuje kasniji sukob. Na primjer, introvertirani korisnik trebao bi kupovati stan u zgradi koja ima manje prozore i mnogo zatvorenog fasadnog platna. I obrnuto, ekstrovertirani korisnik trebao bi kupovati stan s mnogo stakla. U suprotnom, u društvu s nedovoljnom kulturom stanovanja kao što je naše, dolazi do naknadnog otvaranja novih prozora u prvom slučaju ili u drugom slučaju zatvaranja dijela prozora bez dozvole i suglasnosti projektanta, unatoč dobroj zakonskoj regulativi koja se ne provodi dosljedno. Znanstveno raščlanjivanje estetskih tema je vrlo rijetko, jer je kreativnost autora u velikoj mjeri individualna, jedinstvena i neponovljiva. Ipak, među nizom autora javljaju se mnogi zajednički principi na čijim ćemo iskustvima učiti. Oblikovanje parcele Krenimo od parcele. Oblikovanje površine parcele u interaktivnom je odnosu sa zgradom, ali ipak možemo postaviti neka univerzalna načela. Prema karakteru okoliša imamo: - otvoreni okoliš zgrade Uobičajena je situacija da se oko samostojeće stambene zgrade uredi okoliš koji je pristupačan kako za njene korisnike, tako i za druge građane. Pri tome treba imati na umu da se unutar parcele oblikuje barem jedan prostor za intimnije okupljanje korisnika prostora (grupa za sjedenje, natkrivena lođa, …) izdvojena od glavnih pješačkih tokova. - pritvoreni okoliš zgrade Kod stambenih zgrada s razvedenom urbanističkom matricom oblika U, H, S, Z i drugih slično složenih oblika u okolišu zgrade javljaju se i otvoreni dijelovi parcele, ali i pritvoreni ili izdvojeni dijelovi definirani volumenom zgrade. U takvim prilikama nameće se različito korištenje i oblikovanje prema karakteru svakog prostora.

- zatvoreni okoliš zgrade Pripadajući okoliš oko zgrade može se zatvoriti od javnog pogleda i/li/ pristupa položajem i oblikom zgrade, ali i upotrebom drugih arhitektonskih elemenata kao što su ograde, visinske razlike u terenu, gusto zelenilo,… Najčešći primjer potpuno zatvorenog unutrašnjeg prostora parcele je stambena zgrada tipa bloka. Prema načinu oblikovanja terena razlikujemo: - uređeni osnovni teren Kada se oko zgrade uređuje samo površina postojećeg terena, u načelu se ne postiže interaktivno djelovanje zgrade i parcele. Takva rješenja su najčešće konfekcijska. - preoblikovani teren Potpunost procesa projektiranja i originalna rješenja po mjeri svake pojedine parcele postižu se kada se djeluje trodimenzinalno na postojeći teren na parceli. Kod ravnih terena istovremeno se dobivaju prostori različitih definicija (uzdignuti, upušteni, udaljeni,…), a kod kosih terena stvaraju se horizontalni platoi na kojima se osigurava veća funkcionalnost. Prema upotrebi materijala razlikujemo parcele pretežno oblikovane: - popločavanjem Teren oko zgrada smještenih na manjim parcelama uglavnom se oblikuje popločavanjem kako bi mu se povećala funkcionalna i novčana vrijednost. Tako se teren neposredno vezan uz prizemne stanove oblikuje kao terase i vrtovi, a ostali zajednički teren kao igralište za djecu i mjesto zajedničkog okupljanja stanara viših katova. Posebno valja istaknuti da su visoko urbane parcele (smještene u centru grada) gotovo isključivo cijele popločane. - zelenilom Na velikim parcelama imamo na raspolaganju više prostora pa se parcela redovito može urediti istovremeno i zelenilom i popločavanjem. Kod oblikovanja zelenih površina potrebno je planirati što manji broj što većih zelenih površina kako se prostor ne bi razdijelio na neupotrebljive male površine bez posebnih dodatnih funkcija. Treba izbjegavati projektiranje malih zelenih „ostataka“ prostora između jasno oblikovanih funkcionalnih cjelina. Oblikovanje zgrade Oblikovanje višestambenih zgrada je skoro najteža disciplina u arhitekturi iz vrlo jednostavnog razloga; radi se o volumenu ispunjenom s puno prostorija, sve prostorije stana su male ili relativno male i trebaju biti direktno osvijetljene, dakle, obavezno moraju imati prozor. Iz toga proizlazi potreba za velikim brojem otvora - prozora na pročelju višestambene zgrade. To je taj veliki problem. Dobro je poznata činjenica, s kojom se mnogo arhitekata slaže, da je osnovni princip oblikovanja u arhitekturi odnos „punog i praznog“. Poznate su riječi mnogih slavnih arhitekata „što više zida, to više arhitekture“. Potreba za mnogo prozora na istom mjestu je upravo suprotna takvim zahtjevima. Opće je poznato da se svaka zgrada može oblikovati na: - tektonski način slaganjem različitih volumena - stereotonski način dodavanjem ili oduzimanjem na osnovni i od osnovnog volumena Međutim nas zanimaju suptilnije nijanse i principi oblikovanja višestambenih zgrada. Na početku važno je raščlaniti tri područja - segmenta oblikovanja svakog arhitektonskog volumena, pa tako i višestambene zgrade, koji su vezani za mjerilo kroz koje se utječe na arhitektonski volumen:

a/ urbanističko oblikovanje – djelovanje kroz veliko mjerilo na globalne kompozicijske i proporcijske elemente zgrade

b/ arhitektonsko oblikovanje – djelovanje unutar zadanih globalnih gabarita na dijelove zgrade

c/ dizajnersko oblikovanje – djelovanje kroz malo mjerilo i detalje na funkcionalnost i ljepotu pojedinog arhitektonskog elementa

Olako tretiranje urbanizma i zadavanje strogih i potpuno određenih provedbenih odredbi nekog urbanističkog plana onemogućava pravi projektantski proces i svodi ga na više - manje estetiku. Ovdje se uglavnom bavimo analizom arhitektonskog oblikovanja i tek ponegdje dotičemo istaknute primjere gdje je važna urbanistička kompozicija. Kod urbanističkog oblikovanja naš problem nije uvijek loš urbanistički plan. Sve više problem nam stvaraju investitori koji imaju maksimalističke zahtjeve; žele da svaku prazninu popunimo, da se iskoristi na parceli svaki i najmanji komadić na kojem je dozvoljena gradnja. Kod arhitektonskog oblikovanja mi analiziramo sastavne dijelove presjeka i tlocrta zgrade; bazu, korpus i vijenac. Vrlo je logično sudar zgrade i tla riješiti pozitivnom ili negativnom cezurom. Kroz povijest to je bila izbačena tvrda baza, a suvremena arhitektura to rješava uvučenom bazom. Moderna arhitektura na početku nije razlikovala zgradu po presjeku od temelja do krova. Tlocrtnim izbacivanjem ili uvlačenjem mijenjamo plastičnost zgrade. Povijesno gledano, oblikovanje višestambenih zgrada je proizlazilo iz istih principa kao i oblikovanje ostalih zgrada; bilo je podložno arhitektonskom stilu. Uzmimo primjer neke zagrebačke donjogradske višestambene zgrade u neoklasicističkom stilu. Principi su:

- simetrija - pravilno i ritmičko nizanje - profilacija pročelja - ulična reprezentativna strana - dvorišna gospodarska

Od takvog klišea vrlo rijetka su asimetrična odstupanja obično s rizalitom kod ulaznog dijela volumena. Svi ovi navedeni principi su dogme, unaprijed zadani bez uzročno - posljedičnih činjenica. Suvremeni način oblikovanja kreće se između dva antipoda: a/ gotovo potpuno zatvorenog punog platna s malim otvorima ili b/ gotovo potpuno otvorenog oplošja od stakla U principu niti jedan od navedenih ekstremnih načina u potpunosti ne odgovara prosječnom stanu i zgradi. Prvi je previše zatvoren, a drugi previše otvoren. Između njih nalazi se mnogo drugih načina koje ćemo probati očitati i sustavno prezentirati. 20. stoljeće dolaskom moderne zamijenilo je klasicizam novim principima: - asimetrija - kontrast - kompozicija više volumena u horizontalnoj i(li) vertikalnoj ravnini - funkcionalna podjela volumena - upotreba staklenih stijena i horizontalnih otvora - masovna upotreba betona i čelika - upotreba hrabrih konstrukcija: konzola, velikih raspona, skeleta, … - upotreba novih arhitektonskih elemenata: lebdeća zgrada (na stupovima), ravni krov, višenamjenski krov, …

Ovdje se radi uglavnom o aksiomskim principima, dakle principima nastalim iz jasno vidljivih razloga, ali još uvijek djelomično i o dogmatskim principima (obvezan ambijentalni kontrast, horizontalni prozori suprotni konstruktivnoj logici, …). Druga polovica 20. stoljeća donijela je oslobođenje oblikovanja i prepuštanje istraživačkom procesu svakog pojedinačnog slučaja posebno. Tada su počele nastajati višestambene zgrade koje baštine najlogičnije principe. U ovom trenutku oblikovanje možemo dijeliti na: - konstruktivističko - funkcionalističko - kontekstualno - materijalističko - neutralno - bojom - formalističko 1. Konstruktivističko - vidljiva nosiva konstrukcija - vertikalna - nevidljiva nosiva konstrukcija - horizontalna - vertikalna i horizontalna Posebno su uspješna oblikovanja višestambenih zgrada kada je upotrijebljena neka nadahnuta konstrukcija ili konstrukcija s dodatnim funkcionalnim razlogom. 2. Funkcionalnalističko - prema vrsti stambenih prostorija - prema načinu grupiranja različitih stanova - prema vrstama različitih sadržaja - prema različitim orijentacijama - prema različitim horizontalnim i vertikalnim položajima Ovaj princip je najčešći, jer je najiskreniji. Gotovo u svakom projektnom programu postoji podjela na grupe različitih sadržaja koje se zatim mogu oblikovno istaknuti u tlocrtu ili presjeku (horizontalno ili vertikalno). 3. Kontekstualističko - povijesna - ambijentalna (fizička) - sadržajna, - klimatska i mikroklimatska - socijalna Svaka nova zgrada je interpolacija u postojeći kontekst bilo prirodni ili već izgrađeni arhitektonski, zatim društveni i ini. Dobro je projektirana samo ona zgrada koja se ne može pomaknuti na svojoj parceli ili sa svoje parcele. Čiji dijelovi su upravo tako oblikovani i dimenzionirani kako to zahtijeva upravo neposredni okoliš. 4. Materijalističko - žbuka - kamen (prirodni ili umjetni, keramika) - drvo - staklo - metal - novi materijali (plastika, guma, papir,

- zelenilo Kada govorimo o materijalu u oblikovanju višestambene zgrade potrebno je razlikovati: - strukturu - teksturu Upotrebom istog materijala različite površinske obrade postižemo i različite oblikovne efekte. Teksturno gledano neki materijal može biti gladak ili hrapav, sjajan ili mat. Strukturno gledano na površini nekog materijala može se vidjeti njegov sastav (na primjer; godovi drveta), ako je materijal prirodne boje, a ne vidi se, ako je obojen. I beton može biti površinski obrađen na mnogo načina koji će istaknuti ili skriti njegovu strukturu ili koji će obogatiti njegovu teksturu kroz upotrebu različitih oplata čiji otisci ostaju na površini. Ista stvar je sa žbukom ili staklom. Ovdje slijedi poruka da trebamo upotrebljavati onakvu obradu materijala kakva se uklapa u cjelovitu oblikovnu sliku. 5. Neutralno - geometrijsko - strukturalno Ako povežemo više oblikovnih načina možemo dobiti vrlo originalne okolnosti. Zamislite situaciju: - geometrijsko oblikovanje – zgrada kao pravilna prizma, monovolumen bez dodataka - strukturalno oblikovanje – zgrada obložena strukturom od opeka ili strukturom čeličnih elemenata ili strukturom betonskih elemenata Mijenjanjem strukture veza opeka (čelika ili betona) mijenja se i oblikovni dojam cijele zgrade. Preko oblikovanja strukturom čak i teški gradbeni materijali mogu postati prozirni. 6. Boja - neutralna (svijetla ili tamna) - kontrastna (svijetlo-tamno) - živa (više otvorenim boja) - agresivna (osnovne boje u većim površinama) Važnost boje u stambenom okolišu je dokazana. Neke boje optički povećavaju, druge smanjuju, neke smiruju, druge oživljavaju. Le Corbusier i Bauhaus su vratili boju ponovu u arhitekturu i danas se ona stvarno intenzivno koristi u stanovanju, posebno u interijeru i kod namještaja. Put između japanskog minimalizma i monokromije do afričke arabeske i šarenila je velik da svatko u njemu može naći mjesto koje neće povrijediti drugoga. To znači da ne možemo svoju zgradu bojati izvan konteksta. 7. Formalističko - organičko - dekonstruktivno - metamorfno Svi načini oblikovanja se više-manje miješaju ili dodiruju, pa tako i formalističko oblikovanje. Upotreba slučajnih oblika bez funkcionalne i konstruktivne logike nema neko ozbiljno opravdanje pred bilo kime. Ipak, ne smijemo zanemariti da su i na takav način nastala neka svjetski poznata djela, zaštitni znam nekih mjesta, krajeva ili ljudi. Bez obzira koju oblikovnu logiku upotrebljavamo koristimo iste estetske principe i to: - ritam - monotonija - harmonija - disharmonija - hijerarhija

- aksijalnost - radijalnost - linearnost - vertikalnost - kontrapunkt, protuteža - zlatni rez - prilagođenost i dr. Oblikovanje stana Prvenstveno razlikujemo oblikovanje oplošja stana od njegove unutrašnjosti. Oblikovanje perimetra stana u neposrednoj je vezi s tipologijom stanovanja, načinom ulaska u stan, dok je oblikovanje unutrašnjosti slobodno i ovisi o volji autora i njegovoj koncepciji. Najvažniji utjecaji na oblikovanje vanjskih strana stana su: - način pristupa stanu; sa stubišta, s galerije, individualno i direktno, … - tip i količina vanjskih prostora; vrt, lođa, balkon, terasa, trijem, kombinacija, … - karakter pročelja; zatvoreno, pretežno zatvoreno, pretežno otvoreno, otvoreno Pristupna strana stana kod tipologije ulaska sa zajedničkog stubišta uobičajeno se u potpunosti odvaja od stubišta punim vratima, a tek u zemljama s povišenom stambenom kulturom na ulasku sa stubišta unutar stana prvo se formira ulazna ostakljena veranda od čega je odvojen intimni dio stana. Ponekad je dnevni boravak otvboren prema ulaznoj verandi. Kod ulaza s galerije vrlo često je pročelje stana otvoreno s više prozora i/li staklenih stijena s terasom ili lođom prema galeriji. Na oblikovanje suprotne strane stana od ulaza prema van najviše utječe klima, mikroklima i odluka autora o tretmanu vanjskog pridruženog prostora stana. Lođe ili terase mogu biti tektonski dodane na korpus zgrade i stana ili stereotonski urezane u njihove korpuse. One mogu oblagati cijelu duljinu stana ili samo dio vanjskog pročelja. Oblikovanje unutrašnjosti stana prvenstveno ovisi o tipu stana pri čemu različito oblikovani dijelovi stana predstavljaju izrazito različite funkcije u stanu: - oblikovanje stana prema traktovima ili zonama (dnevni, spavaći, gospodarski) Izrazita podjela prema funkcijama utječe na izbor karaktera trakta i upotrijebljenog materijala (najčešće staklo u dnevnom traktu, drvo u spavaćem traktu, keramika i kamen u gospodarskom traktu). - oblikovanje stana s jezgrama Sanitarne, gospodarske ili garderobne jezgre oblikuju se kao čvrsti i zatvoreni volumeni koji skrivaju svoju utilitarnost nasuprot fluidnom prostoru svih ostalih sadržaja koji neprekinuto teku oko jezgri. Često se jezgre oblažu s drugim materijalom i drugom bojom u odnosu na sav ostali prostor stana. - oblikovanje varijabilnog stana Tip stana bez karakterističnih traktova pa čak i soba najčešće se oblikuje postavljanjem velikih pomičnih kliznih ili harmonika stijena između pojedinih funkcija stana. Takav stan djeluje veći od stana iste površine, ali klasično organiziranog. Od napuštanja vernakularne do metamorfne stambene arhitekture bio je vrlo brzi put koji smo prevalili u 100 godina. Međutim, narodna i lokalna arhitektura imala je funkcionalnu i konstruktivnu logiku iskustvenog okoliša i realnih socijalnih prilika i ona je vladala cijelim svijetom. Naravno, razlikovala se od kraja do kraja i bila je prilagođena povijesnoj logici. Metamorfna arhitektura gotovo da je zasnovana samo na ispitivanju slobodne forme i njene neprestane mijene. Ona nema istinsku funkcionalnu ili konstruktivnu logiku koja proizlazi iz potreba korisnika ili ambijenta u kojem se gradi. Zato ona ne može

zavladati svijetom i postati stil, ali je dobro da postoji kako bi se oživotvoreni dio njenih iskustava upotrijebio u suvremenoj stambenoj kulturi. Lekcija o oblikovanju ima za cilj studentu dati podlogu za oblikovanje vlastitog mišljenja učeći kroz dobre primjere višestambenih zgrada. Dobro oblikovani stambeni prostor nastaje kada za takav projektantski korak imamo dobre objektivne razloge. Objektivnim razlogom smatraju se objektivne činjenice koje su opće poznate ili su posebni investitorski zahtjev i kao takav sastavni dio projektnog programa. Arhitekt mora znati objektivne činjenice pročitati oko sebe, otkriti studioznim radom. Nikada subjektivni, i bez razloga autorski stav, ne smije biti podloga nekog projekta, pa tako niti dijela projekta (na primjer, oblikovanja višestambene zgrade). Kada arhitekt krene u projektantski ili oblikovni proces samo na osnovu intuitivnih i subjektivnih razloga, on mora istraživanjem prikupiti dovoljan broj objektivnih razloga za upravo takav pristup. U suprotnom, radi se o formalističkom pristupu. Kod oblikovanja pristup opterećen estetskim razlozima bez podloge zovemo „l´art pour l´art“¸ili umjetnost radi umjetnosti. Veliki autori uspijevaju samostalno stvoriti potpuno nove principe oblikovanja, pa i prave teorije o svojim metodama. Zato treba izbjegavati stvarati „kvazi“ teorije. Istraživanje razvoja stanovanja vidljivo je u literaturi oduvijek, a naročito u posljednje vrijeme. Stručni časopisi obiluju projektima Archilab-a i sličnim koji sve temeljitije istražuju organičke i meta oblike ali pri tome su gotovo svi orijentirani na estetiku, a zaostaje istraživanje organizacije i funkcije stana. To ne smijemo zaboraviti. prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – TIPOLOGIJA I MORFOLOGIJA STANA 2-6. Tekst s predavanja 7. Vernakularna stambena arhitektura 8. Cero 9, eksperimentalno stanovanje 9-15. Coll & Leclerc arhitekti, Barcelona, zatvorena parcela 16-23. Christian de Porzamparg, Almer, pritvorena podignuta parcela 24-25. POS stanovanje, Studio Capsula, Cres, tektonsko oblikovanje 26-27. Mart Stam, tektonsko oblikovanje 28. Lovro Perković, Split, tektonsko i stereotonsko oblikovanje 29-32. Weissenhof, urbanistički oblikovana kompozicija 33-34. Alvar Alto, Bremen, tektonsko i stereotonsko oblikovanje 35. Slavko Jelinek & Branko Raos, Zagreb, stereotonsko oblikovanje 36. Frano Gotovac, Split, stereotonsko oblikovanje 37. Lovro Perković, Split, stereotonsko oblikovanje 38. John Hejduk, Berlin, urbanistički oblikovana kompozicija 39. Stanko Fabris, Split, urbanistički oblikovana kompozicija 40. George Candilis, Alexis Josic & Shadrech Woods, Avignon, urbanistički oblikovana kompozicija 41. Fumihiko Maki, Tokio, tektonska urbanistička kompozicija 42. Marijan Haberle, Zagreb, interpolacija 43. Tomislav Odak, Zagreb, stereotonsko oblikovanje na nivou detalja 44. OMA, Berlin, Check Point Charlie, oblikovanje na nivou arhitekture 45-48. Le Corbusier, Berlin, oblikovanje na nivou detalja 49. Oscar Niemeyer, Berlin, oblikovanje na nivou detalja 50. Hans Kollhoff, Amsterdam, oblikovanje na nivou detalja 51. Frank O. Gehry, Berlin, oblikovanje na nivou detalja 52. Rudolf Lubynski, Zagreb, neoklasično oblikovanje 53. Marcel Breuer, Alfred Roth & E. Roth, Zurich, internacionalni stil 54-55. Arne Jacvobsen, Copenhagen, internacionalni stil 56-57. Le Corbusie, Marseilles, tektonsko oblikovanje na nivou detalja 58-59. Berislav Šerbetić, Zagreb, konstruktivističko oblikovanje 60. Miroslav Catinelli, Zagreb, konstruktivističko oblikovanje 61. Slavko Jelinek, Zagreb, funkcionalističko oblikovanje 62. Le Corbusie, Marseilles, funkcionalističko, strukturalno, konstruktivno… oblikovanje 63. Tomislav Odak, Zagreb, funkcionalističko oblikovanje 64-66. Zwimpfer Visinski, funkcionalističko i konstruktivno oblikovanje

67. Radovan Tajder, Zagreb, kontekstualističko oblikovanje 68. Ivo Radić, Split, kontekstualističko oblikovanje 69. Lovro Perković, Split, konstruktivističko i kontekstualističko oblikovanje 70. Studio Capsula, Cres, oblikovanje na nivou detalja 71. Oscar Niemeyer, Berlin, oblikovanje na nivou detalja 72-73. Alvaro Siza, Berlin, stereotonsko strukturalno oblikovanje 74. Jacques Herzog & Pierre de Meuron, Pariz, strukturalno oblikovanje 75-76. Pierre Chareau, Pariz, strukturalno konstruktivno oblikovanje 77-79. MVRDV, Amsterdam, funkcionalističko, materijalističko, oblikovanje u boji, … 80. Affonso Eduardo Reidy, Rio de Janeiro, strukturalno i kostruktivno oblikovanje u betonu 81. Vlado Kasun & Ivica Plavec, Delnice, strukturalno oblikovanje u drvetu 82. Drago Ibler, Zagreb, neutralno geometrijsko oblikovanje 83. Ivo Radić, Split, neutralno strukturalno oblikovanje 84. Le Corbusier, Berlin, oblikovanje bojom 85-86. Milan Šosterić, Zagreb, formalističko oblikovanje 87. MVRDV, Hanover, formalističko oblikovanje 88-91. MVRDV, Amsterdam, formalističko konstruktivističko oblikovanje 92. Oscar Niemeyer, Rio de Janeiro, formalističko organičko geometrijsko oblikovanje u betonu 93. Hans Kollhoff, Amsterdam, oblikovanje strukturalno opekom 94. Andre Studer, Maroko, formalistiko strukturalno oblikovanje u betonu 95. Elisabeth Diller & Ricardo Scorfidio, strukturalno oblikovanje u čeliku 96. Arne Jacvobsen, Copenhagen, strukturalno oblikovanje u betonu 97-108. George Candilis, Alexis Josic & Shadrech Woods, Avignon, strukturalno oblikovanje 109. Drago galić, Zagreb, strukturalno oblikovanje u betonu 110. Drago Ibler, Zagreb, strukturalno oblikovanje u drvetu i betonu 111. Ivan Vitić, Zagreb, strukturalno oblikovanje u betonu, žbuci i drvetu 112-114.Anne Lacaton & Jean-Philippe Vassal, rehabilitacija zgrade i stana 115-117.Claus en Kaan arhitekti, Skarstenlan, organičko, konstruktivno s horizontalnom konstrukcijom, strukturno u

staklu i betonu, monotoni ritam, …

7. KONSTRUKCIJA ZGRADE I STANA Tipologija nosive konstrukcije Evidentno je da organizacija zgrade i stana neposredno ovisi o upotrijebljenom tipu konstrukcije i njenom rasponu. Razvoj konstrukcije stambenih zgrada išao je paralelno s razvojem tipologije stana. U početnoj fazi razvoja stambenih zgrada nosivu konstrukciju su činili isključivo zidovi na malom rasponu s drvenim stropovima. Raspored nosivih zidova bio je slučajan, a rasponi prema duljinama stropnih drvenih greda. Samo kod najelitnijih stambenih zgrada mogli smo pronaći poneki povećani raspon stropne konstrukcije koji se približavao granici od 6 m ili više. - uzdužni nosivi zidovi Prva čista i jasna konstrukcija stambene zgrade bila je konstrukcija uzdužnih nosivih zidova s poprečnim grednikom tj. konstrukcija od 3 nosiva zida koji su paralelni s glavnim uličnim i sporednim dvorišnim pročeljem te jednim zidom u sredini između njih. Na takvoj konstrukciji nastao je tip stana s amfiladom istovjetnih uličnih soba i gusto složenim sporednim prostorijama orijentiranim na dvorište. Prednost konstrukcije je bila u jednostavnosti i istom rasponu za cijelu zgradu. Mana konstrukcije je bila ograničena veličina otvora na pročelju i potreba nosivog nadvoja iznad prozora. Kako je kod reprezentativnog pročelja upotrebljavan masivni materijal (kamen i opeka) veličina nadvoja je bila mala, a oblik prozora vertikalno izdužen. Takve zgrade su imale lice i naličje. Zidovi između stanova su bili uglavnom tanki pregradni. Saznanja o potrebi zaštite zgrade od horizontalne sile potresa nije bilo. Noviji podtip ove nosive konstrukcije je imao još jedan uzdužni zid više. Tako se zgrada sastojala od tri raspona pri čemu srednji raspon nije imao mogućnosti osvjetljenja i zračenja. - poprečni nosivi zidovi Saznanje o potrebi većih prozora radi zdravijeg stanovanja i zvučne izolacije između dva susjedna stana dovelo je do konstrukcije poprečnih nosivih zidova. Tako je nestala potreba za nadvojima iznad prozora, a istovremeno je postignuta bolja zvučna izolacija između stanova. Stropovi su ostali od drvenog grednika, ali se povećao broj različitih raspona u zgradi. Sada se moglo svaki različiti funkcionalni dio stana prilagođavati dimenzijom pa su se zato i pojavljivali različiti rasponi stropa. Središnji dijelovi stana više nisu bili fizički odsječeni od pročelja tj. mogućnosti osvjetljenja i zračenja. Uz navedene prednosti poprečne nosive konstrukcije pojavile su se i njene mane. Najveću manu činila je ograničenost naknadnih promjena u stanu. Sobe se više nisu mogle mijenjati, a i otvori među njima teško su se naknadno izvodili. - skeletna nosiva konstrukcija Prepreke poprečnih zidova u stanu dovele su do upotrebe nove nosive konstrukcije. Zamjena zidova nosivim linijama od stupova povezanih stropnim gredama napravila je revoluciju u organizaciji stana. Ona nije nastala od jednom. U oba prethodna nosiva sustava prvo su se pojavili pojedinačni slučajevi upotrebe drvenog stupa s drvenom gredom na mjestima ulaza u zgradu ili u sredini stana koji su takve prostore učinili prolaznim u oba smjera, optički i fizički većim. Prava revolucija sa skeletnom konstrukcijom za stanovanje nastala je upotrebom armiranog betona. Prvo je došlo do zamijene kompliciranih drvenih stropova koji su radi zvučne izolacije bili komplicirani i visoki, jer su bili punjeni zemljom. Zatim su drveni stupovi i grede zamijenjeni armirano-betonskim što je omogućili veće raspone otvora u stanu i upotrebu prozora bilo kojeg raspona. Ipak osnovni konstruktivni rasponi su ostali u granicama do 6 m. Razlog tome su optimalni odnosi upotrebne vrijednosti raspona, težine stropa i tehnologije izvedbe te cijene takve stropne konstrukcije.

Niti za skeletnu nosivu konstrukciju u stanovanju ne može se reći da je bez mana. Pored stupova moraju se opet upotrebljavati poprečni ili uzdužni nosivi zidovi kao razdjelni zidovi između stanova, jer se potrebna zvučna izolacija postiže samo s upotrebom teških masivnih zidova. Zatim problem sa stupovima nastaje i u tlocrtu stana. Stup može biti u pregradnom zidu ili uz njega. Ako je u zidu, može biti u njegovoj sredini ili poravnat s jednom stranom. Mala izbočina iz zida više se čini kao greška nego namjera. U tlocrtu nije lako ukomponirati svaki stup u detaljnoj funkcionalnoj raspodjeli prostora. Dok zid glatko teče i na njega se može vrlo racionalno nasloniti namještaj, dotle stup iskače iz ravnine pregradnog zida i stvara nišu. Niša je nekada dobra, a nekada nam i nije po mjeri koja nam upravo na tom mjestu treba. Zatim stup na pročelju također stvara probleme radi priključka prozora i potrebne toplinske izolacije. Sve to ga podebljava. Stup gubi eleganciju dimenzije. Možda je najbolji položaj stupa uz pregradni zid ili uz stakleno pročelje, relativno blizu, ali dovoljno odvojeno da se prostor može korisno upotrijebiti. Umjesto slobodno postavljenih zidova za horizontalnu ukrutu često se služimo tzv. betonskim jezgrama oko neke sporedne središnje prostorije koja ne treba prirodnu ventilaciju i osvjetljenje. - mješovita nosiva konstrukcija Najbolje primjere stambene arhitekture susrećemo s upotrebom mješovite nosive konstrukcije. Kako stan nije simetrična jedinica već vrlo funkcionalno organizirani prostor, tako niti konstrukcija u stanu nije svuda ista. Ona se prilagođava funkcionalnim i estetskim potrebama zgrade i stana. Takva asimetrična konstrukcija izrazito je dinamična i fotogenična. Najveća konstruktivna prednost joj je podjednaka horizontalna krutost u oba smjera i otpornost na potres. Ipak, raznolikost nosive konstrukcije kod stambene zgrade je ograničena radi racionalnosti cijene izvedbe (što više istih raspona, to manja cijena izvedbe). Važno je napomenuti da u uvjetima HR propisa i potrebe sigurnosti stambene zgrade od potresa svaku zgradu treba ukrutiti u oba horizontalna smjera upotrebom zidova čija ukupna površina u svakom smjeru u tlocrtu iznosi minimalno 1,5% površine toga tlocrta. Takvi zidovi trebaju se smještavati što je moguće više ili u težištu tlocrta ili u osno postavljenim paralelnim spregovima dva zida. Morfologija nosive konstrukcije Rasponi nosive konstrukcije se sve više povećavaju, a na taj način stanovi postaju sve više varijabilni, adaptabilni i funkcionalni. S jedne strane to se događa zbog bolje tehnologije materijala i izvedbe koja više ne izaziva značajna poskupljenja cijene izgradnje zbog povećanih raspona. S druge strane suvremena konstrukcija sve više doprinosi oblikovanju zgrade i stana. Prije svega nosiva konstrukcija utječe na oblikovanje pročelja i stropa stana te još više na oblikovanje zgrade. - konstrukcija u oblikovanju pročelja stana Pročelje suvremenog stana danas krase velike staklene stijene i vanjska zaštita od sunca i pogleda, a ovisno o nosivoj konstrukciji razlikujemo: a/ nosiva konstrukcija uključena u estetiku pročelja Dijelovi zidova ili stupovi nosive linije na pročelju vidljivi i s vanjske i unutrašnje

strane stana. b/ nosiva konstrukcija povučena i skrivena u dubini stana Stupovi nosive linije na pročelju vidljivi s vanjske ili unutrašnje strane stana. - konstrukcija u oblikovanju stropa stana Kod projektiranja bilo kojeg zatvorenog prostora pa tako i stana strop može biti:

a/ gladak i neutralan Najčešći slučaj su glatki puni masivni stropovi na manjim rasponima koji sami

po sebi zadovoljavaju funkciju nosivosti i zvučne izolacije među stanovima. b/ jednosmjerno strukturirani strop Kod većih raspona mogu se upotrijebiti vidljivi konstruktivni elementi u jednom

smjeru (grede ili sitna rebra). c/ dvosmjerno strukturirani strop Kada se svladava povećani raspon približno kvadratičnog oblika dobro je

upotrijebiti dvosmjerno nosivi i strukturirani strop (pravilno ili nepravilno kasetirani).

Kod „smirenih“ tlocrta jednostavnih monokromnih materijala strukturirani stropovi „podižu“ prostor, a kod bogatih i dinamičnih tlocrta napunjenih brojnim izražajnim materijalima oblikovno više odgovaraju ravni i glatki stropovi - konstrukcija u oblikovanju zgrade Najviši dometi u oblikovanju stambenih zgrada dobivaju se upotrebom nosive konstrukcije koja istovremeno elegantno i ekonomično svladava predviđene raspone, a svojim oblikovanjem daje originalnost oblika ukupne zgrade. Ovakva upotreba nosive konstrukcije pojavila se početkom prošlog stoljeća s Modernom i internacionalnim stilom. Tu je svakako najpoznatija zgrada Le Corbusiera Unite d'Habitation u Marseillesu. Ona je utjecala na brojne arhitekte diljem svijeta pa tako i kod nas. Za primjer Drage Galića u Miramarskoj ulici u Zagrebu mogu slobodno reći da je još uvijek najbolja stambena zgrada po ocjeni stručnjaka. a/ oblikovanje pročelja platnom vanjskog nosivog zida Tradicionalan način oblikovanja vanjskim nosivim platnom danas se sve manje

upotrebljava, a susrećemo ga gotovo samo u toplim krajevima s intenzivnom insolacijom.

b/ oblikovanje pročelja vidljivom horizontalnom i/li vertikalnom konstrukcijom zgrade

Najčešći i najlakši način oblikovanja pročelja gdje se unutrašnja „istina“ čita na pročelju.

c/ oblikovanje pročelja nenosivom oblogom Najsuvremeniji trend u oblikovanju pročelja stambene zgrade koji omogućava bilo koji oblik pročelja, a skriva unutrašnju strukturu stana i zgrade.

- posebni načini primjene konstrukcije u oblikovanju zgrade Najveći broj kvalitetnih primjera stambenih zgrada pokazuje da se konstrukcija zgrade ne koristi uvijek identično od terena do vrha zgrade. Upravo promjenjivom konstrukcijom u presjeku postižu se neočekivani rezultati. Primjeri pokazuju nekoliko zajedničkih karakteristika konstrukcije:

a/ promjenjiva konstrukcija podruma i/li prizemlja Radi lakše komunikacije automobila u podrumskoj garaži ili radi veće varijabilnosti javnog prizemlja kod stambene zgrade u donjim etažama često dolazi do redukcije nosive konstrukcije katova. Smanjuje se broj nosivih linija i reducira broj nosivih stupova. Ovaj postupak daje zgradi dojam „lebdenja“.

b/ promjenjiva konstrukcija središnjeg volumena Kod velikih stambenih zgrada koje trebaju dodatne uslužne sadržaje ili da bi se osigurala optička „prihvatljivost“ velikih kapaciteta unutar volumena stambene zgrade rade se veliki otvori ili prorezi za koje je potrebna posebna konstrukcija.

c/ promjenjiva konstrukcija vrha zgrade Kao i kod prizemlja na vrhu zgrade mijenja se tipologija stanovanja pa tako i konstrukcija koja to bolje omogućava. Najčešće se reducira broj dolazećih konstruktivnih elemenata iz donjeg volumena, uvlače elementi u dubinu tlocrta

i/li mijenja njihov materijal kako bi konstrukcija izgledala ili bila manja. Najčešće se zidovi zamjenjuju stupovima, a armirani beton zamjenjuje čelikom ili drvetom.

d/ upotreba konzole i mosta u stanovanju Konzola i most su vrlo atraktivni konstruktivni elementi stambene zgrade. Ponekad su oni mali u racionalnim granicama, a ponekad se oni toliko naglašeni da nadvladavaju sve ostale vrijednosti zgrade pa postaju sami sebi svrha (formalističko oblikovanje). Nije racionalno upotrebljavati velike konzole i bilo kakve mostove kod socijalnih stambenih zgrada radi nepotrebnog povećanja cijene izvedbe.

e/ kombinacija konstruktivnih materijala Vrlo efektivni izrazi i dinamička oblikovna rješenja postižu se upotrebom kombinacije dva različita konstruktivna materijala. Najčešće su to armirani beton i čelik. Već smo napomenuli da čelik zamjenjuje armirani beton na mjestima gdje nam je potreban tanji materijal (stupovi na pročelju utkani u ravninu ostakljenja ili stupovi ispred staklenih stijena) ili gdje je potrebno svladati veći raspon stropa (čelični grednik, rešetke i slično). Često se čelične konzole dodaju na masivnu osnovnu nosivu konstrukciju kao konzolni balkoni ili strehe.

e/ suvremene nosive konstrukcije Tehnologija materijala i izvedbe napreduje sve brže i brže. Svakim danom otkrivaju se novi materijali, njihove kombinacije i novi načini upotrebe. Donedavni zidovi zamjenjuju se raznim mrežastim konstrukcijama koje troše manje materijala na optimalniji način. Nove konstrukcije najviše se ispituju kod visokih stambenih zgrada gdje mogu dati i najveće efekte.

Suvremena stanogradnja sve više eksperimentira i s načinom stanovanja i s nosivom konstrukcijom koja to prati. Već i u prošlom stoljeću pojavljivali su se radikalni stambeni projekti s radikalnim nosivim konstrukcijama. Niti jedan novo istraživani tip nosive konstrukcije do danas nije značajnije primijenjen u stanovanju, ali se sve više približava takav dan. Trenutno najveći broj istraživanja u stambenoj arhitekturi možemo pratiti kroz godišnje kataloge francuskog L’archiLab seminara. Pod vodstvom Marie-Ange Brayer svake godine u Orleansu se organizira skup najpoznatijih mladih arhitekata koji izlažu svoje suvremene i/li radikalne projekte. prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – KONSTRUKCIJA ZGRADE I STANA 2. Tekst s predavanja 3-4. Konstrukcija uzdužnih nosivih zidova 5. Konstrukcija uzdužnih nosivih zidova dopunjena gredama 6-9. Suvremena konstrukcija uzdužnih i poprečnih zidova, Charles Corea, Kachanjunga, Indija 10-14. Suvremena konstrukcija uzdužnih i poprečnih zidova, Kazuo Kojima, Hanoj 15-18. Poprečni nosivi zidovi kombinirani sa skeletom, Kreis Schaad Schaad_Auwiesen 19-22. Konstrukcija poprečnih zidova, BIG&JDS, Plot, Copenhagen 23. Razvoj skeletne nosive konstrukcije 24. Skeletna nosiva konstrukcija, Mies van der Rohe, Lake Shore Drive, Chicago 25-26. Skeletna nosiva konstrukcija, Oscar Niemeyer, Rio de Janeiro 27-29. Konstrukcija uzdužnog zida, Cino Zucch, D Residental Buildin, Venice 30-33. Kombinirani nosivi sustav s krutom jezgrom, Ivan Galić, Zagreb 34-35. Uzdužna kombinirana nosiva konstrukcija s mostom, Steven Holl Architects, Simmons Hall, MIT, Boston 36-37. Reducirana konstrukcija baze, Le Corbusier, Marseilles, Unite D’habitation 38-41. Konzolna horizontalna konstrukcija, 3+1 Architects, Tallin 42-44. Redukcija konstrukcije u bazi, Arons En Gelauff Architecten, Rotterdam 45-48. Skeletna konstrukcija, Dellekamp Arquitectos, Alfonso Reyes 58 Apartments, Mexico City

49. Firandelov nosač kao konstrukcija mosta, Hans Kollhoff, Knsm, Amsterdam 50. Čelična streha, Hermann Hertzberger, Duren 51. Čelični konstruktivni dodatak terasa i strehe, Jean Nouvel, Nemaus, Nimes 52. Reducirana konstrukcija zadnje etaže, Richard Meier, New York, Perry Street 54. Strukturirana stropna konstrukcija 55-60. Redukcija konstrukcije prizemlja, konstrukcija mostova, konzolna konstrukcija terasa, Kengo Kuma, Tokio 61-62. Čelična nadogradnja zadnje etaže, Lacaton&Vassal, Le Cite Manifeste, Mulhouse 63. Kombinirana betonska i čelična konstrukcija, Nicholas Grimshaw, Grand Union Walk, London 64-66. Konstrukcija mosta, MVRDV&Blanca Lleo, Mirador Apartments, Sanchinarro, Madrid 67-71. Spregnuta konzola na skeletu, MVRDV&Jjw Arkitekter, Openhagen 72-73. Čelična konzolna terasa, Popp.Planungen, Estradenhaus, Berlin 74. Konzolna konstrukcija, Neutelings&Riedijk, Huizen_Housing on the Shore of Lake Gooi 75-79. Formalistička konzolna konstrukcija reducirane baze, Zaha Hadid Architects, Vienna 80-84. Redukcija konstrukcije baze, Hrvoje Njirić, Cipea, Nanjing, Kina 85. Adaptabilna modularna konstrukcija, Lorena Franco 86. Nosiva konstrukcija virtualne zgrade, Rashid Moussavi&Alejandro Zaera-Polo 87. Konstrukcija od armirano betonskih vlakana, Kotalan&Macdonald 88. Spregnuta prstenasta konstrukcija jezgre, Kiwoong Ko&Alexandros Vazakas 89. Rešetkasta konstrukcija nagnutog tornja, Jung Jae Lee 90. Geometrijska nosiva čelična struktura, Jasmin Tsoi 91-92. Saćasta nosiva struktura, Eriko Watanabe 93. Spiralna konstrukcija opne tornja, Pieterjan Vermoortel 94. Čelična skeletna mrežasta konstrukcija, hotel i stambena zgrada, Jean Nouvel, New York

8. POSEBNI UVJETI ZA STAMBENE ZGRADE I STAN POSEBNI UVJETI ZA DJECU I INVALIDE (zaštita od barijera u prostoru) Stambena zgrada i stan u našim krajevima se grade trajnim materijalima za vremenski period od 50 i više godina. Nije rijetka slika da su neke zgrade i stanovi stari i 200 godina. U tako dugom periodu u stanu se promijeni mnogo njegovih korisnika i načina života. Kako je kod nas stambena mobilnost mala događa se da se korisnik u istom stanu rodi, ostari i umre, pa takav stan treba zadovoljiti vrlo različite potrebe svojih stanovnika. Stan za djecu treba biti potpuno siguran, jer se ona ne znaju sama čuvati od nezgoda. Stan za starije osobe treba biti lako pristupačan, jer su njihove sposobnosti kretanja značajno smanjene. Kako nas sve čeka ista sudbina i starost, tako arhitekti trebaju imati socijalni osjećaj za percepciju budućnosti i projektirati prema vijeku trajanja zgrade i stana, a ne prema trenutnim propisima. Arhitekti zato trebaju projektirati stanovanje pod daleko rigoroznijim uvjetima nego to propisi nalažu. Okoliš stambene zgrade Posebnu brigu u projektiranju okoliša stambene zgrade treba posvetiti visinskim razlikama i vrstama materijala. Iako uglavnom propisi ne traže izgradnju ograde pri visinskim razlikama do 100 cm, ova visinska razlika može biti vrlo opasna. Dok je takva rupa u travnatom ili zemljanom terenu relativno opasna, ona u betonu je izuzetno opasna. Zato uz sve visinske razlike arhitekt treba vrlo pažljivo osmisliti način zaštite korisnika; ponekad je to klasična ograda, a ponekad zelenilo, klupe, stube, rampe ili drugi elementi urbane opreme s istom funkcijom. Među invalidima razlikujemo osobe koje se teško samostalno kreću, koje se voze u kolicima i koje ne vide ili su slabovidne. Svakoj stambenoj zgradi moramo osigurati najmanje jedan pristup od ulice do glavnog ulaza i od glavnog ulaza do slobodnog vrta ili dvorišta kojim se sigurno mogu koristiti invalidne i starije osobe. To podrazumijeva izbjegavanje vertikalnih razlika u terenu većih od 2 cm. Sve visinske razlike je potrebno svladavati rampama dovoljne širine za mimoilazak te prihvatljivog nagiba i duljine. Prihvatljivim nagibom se smatra rampa od 5% pada, a duljina do 8 m. Širina takvog puta treba biti minimalno 150 cm što je zbroj širine invalidskih kolica (90 cm) i osobe koja se samostalno kreće (60 cm). Osim toga ona se smatra sigurnim putem, ako s jedne strane postoji manje-više kontinuirani zid, rukohvat, rub ili slično po kojemu se može orijentirati slijepa osoba ili pridržati nemoćna osoba. Sigurnosni uvjeti za djecu traže planiranje igrališta na mjestu zaštićenom od prometa i vidljivom s prozora iz stana što nije ni malo lako. Obično mladi arhitekti i nemarni investitori zanemaruju ovaj problem, prvi su neiskusni i kriterije vrednovanja stvaraju prema sebi, a drugi socijalno neosjetljivi. Sva popločenja u okolišu zgrade moraju biti protuklizna, a dječja igrališta izvedena isključivo iznad mekih površina; trave, zemlje, pijeska ili umjetne gume ili trave. Unutrašnjost zgrade Pristupačnost stambene zgrade mjeri se već od pristupačnosti portafona ili ormarića s kućnim zvonima. Svakoj osobi, bilo da je korisnik ili posjetitelj, moramo osigurati da samostalno pristupi ulazu u zgradu. Kućna zvona trebaju biti na maksimalnoj visini do 120 cm kako bi ih mogla koristiti djeca i invalidi u kolicima. Prvu visinsku prepreku kretanju invalida susrećemo na ulaznom pragu. U koliko je on veći od 2 cm potrebno je uz prag ugraditi masivnu ili metalnu rampu.

Ulazna vrata u zgradu moraju se otvarati prema van, a na ulaznom podestu treba biti dovoljno mjesta za mimoilaženje više osoba. Svi putevi koje invalid koristi u zgradi trebaju imati minimalnu širinu od 150 cm, a mjesto na kojem se on može okrenuti 150x150 cm. Sva vrata kroz koje prolaze invalidska kolica moraju biti minimalno 100 cm široka, a prolaz 90 cm. Svi podni materijali trebaju biti protuklizni. Pristupačnost stuba u zgradi mjeri se prema njihovoj visini. Visina stube se određuje odnosom racionalne iskoristivosti prostora i ugode kretanja po stubama te je između 15-17,5 cm. Stube ispod 15 cm su dobre za stare i spore osobe, a neugodne za srednju generaciju, dok su stube iznad 17,5 cm neugodne za sve osobe. U zgradama koje nemaju dizalo treba planirati stube do visine 15 cm, a u zgradama s dizalom do 17,5 cm. Odnos širine i visine stube u ovim proporcijama izračunava se formulom h=2v-š. Na cijelom stubištu je potrebno minimalno s jedne strane izvesti kontinuirani rukohvat. Lokalni propisi po pojedinim zemljama određuju obaveznost ugradbe dizala. Kod nas je dizalo obvezno u zgradama s više od 4 stambene etaže. To znači u zgradi sa stanovima u prizemlju dizalo je obvezno za 4. kat, a u zgradama s poslovnim prizemljem za 5. kat što je vrlo nelogično. Arhitektonska misija bi trebala osigurati dizalo već za 1. kat i samo takve stambene zgrade se smatraju humanim i valjanim. Neke nama susjedne zemlje propisnu granicu dizala su postavile za 2. kat, ali ga već prakticiraju i za 1. kat. Zato se nećemo baviti propisima nego humanim i fleksibilnim uvjetima stanovanja. U ovom slučaju fleksibilnim uvjetom smatram planiranje mjesta za naknadnu ugradbu dizala i u stambenim zgradama čiji investitori to ne žele sada ugraditi. Unutrašnjost stana Participacija budućnosti traži od arhitekta da projektira stanove jednakovrijedno za sadašnjeg poznatog korisnika i budućeg nepoznatog. Ako danas projektiramo stan za invalida ili nepokretnu osobu, moramo sve puteve i vrata u stanu prilagoditi prolasku kolica, nosila ili kreveta s kotačima. To znači da za invalida u kolicima sva vrata u stanu moraju biti minimalne širine 90 cm ili više i da se u svakom prostoru osigura zaokretno mjesto promjera 150 cm. Kod svakih vrata sa strane kvake potrebno je osigurati 90 cm ili više slobodnog prostora za kolica radi zatvaranja vrata. U kupaonici je potrebno uz wc školjku i sjedeću kadu osigurati sa strane minimalno 90 cm slobodnog prostora za kolica. Invalidima je najlakša upotreba tuša bez kade u vodootpornim kolicima kada se odvod planira u podu kupaonice. Na svim mjestima sanitarnih uređaja ugrađuju se posebni držači koji zahtijevaju dodatnog prostora za ugradbu i upotrebu. Zato su dimenzije svih prostorija u stanu veće od uobičajenog standarda. Za nepokretnu osobu potrebno je dimenzionirati put između njegove spavaonice, kupaonice i ulaznih vrata za prolazak i manipulaciju pokretnog kreveta, a vrata moraju biti minimalne širine 100 cm. U kupaonici je potrebna pristupačnost ležeće kade duljine 160 cm s tri strane (dvije duže i jedne kraće. Takva kupaonica je znatno većih dimenzija od uobičajenih. U takvi stanovima ne smije biti pragova između pojedinih prostorija niti je dobro planirati bilo kakve visinske razlike. Obično se pojavljuje problem između unutarnjeg i vanjskog prostora kod balkonskih vrata gdje je nužno izvesti negativnu visinsku razliku prema van radi sprečavanja ulaska vode u stan. Tu se obavezno izvodi dodatna metalna rampa preko praga i visinske razlike, a preko koje se balkonska vrata normalno zatvaraju. U stanovima koji odmah ne služe i za invalide treba participirati naknadnu slobodnu prilagodbu svih puteva i vrata, ali i pomicanje zidova radi povećanja površina pojedinih prostorija uz redukciju njihovog broja; na primjer spajanje soba, kuhinje i boravka, povećanje kupaonice na površinu garderobe i slično. Ovaj postupak naknadne prilagodbe je prilično kompliciran i treba ga shvatiti vrlo ozbiljno, a detaljno obraditi u projektu

svakog stana. On iziskuje upotrebu skeletne nosive konstrukcije ili sustav od samo jednog nosivog raspona u stanu, najviše dva. Zidani nosivi zidovi u stanu su prihvatljiviji od armirano betonskih radi lakšeg proboja naknadnih prolaza u stanu. Svi parapeti i ograde u zgradi i stanu trebaju biti visoki minimalno 110 cm i izvedeni od sigurnog materijala po kojemu se djeca ne mogu sama penjati. Kod visokih zgrada parapeti moraju biti minimalno 120 cm visoki. Posebno treba paziti na grijaća tijela postavljena ispod prozora preko kojih bi se djeca mogla penjati i pasti kroz prozor. Dobar psihološki i sigurnosni učinak kod visokih zgrada se postiže povećanjem debljine parapeta. Položaj uređaja za otvaranje prozora, roleta i druge opreme za zaštitu od sunca treba visinski spustiti na dohvat ruke iz invalidskih kolica. Elektro prekidači trebaju se postaviti na visinu 120 cm od poda, a utičnice 60 cm od poda što osigurava laganu upotrebu svih stanara, a posebno invalida. Kada se u stanu nalaze mala djeca potrebno je sve utičnice zaštititi sigurnosnim ulošcima. Sve ostale uređaje u stanu treba prilagoditi za upotrebu iz invalidskih kolica, a posebno plinske i vodene ventile, električni ormarić s osiguračima i drugo. Dobar stan za invalida je onaj koji ima što manje zidova i namještaja, a što više slobodnog upotrebnog prostora. Forsiranje invalidskih stanova u prizemlju nije nužno u zgradama koje imaju ugrađeno dovoljno veliko dizalo, jer invalidi posebno trebaju dobar pogled i osunčani stan. Ipak, kada prizemni stan ima sve to, on je povoljniji za invalida, jer može imati i veliki vanjski prostor. Istovremeno je lakša evakuacija iz stana u prizemlju u slučaju nesreće, požara ili kvara dizala. TOPLINSKA ZAŠTITA Kategorija toplinske zaštite kod stambenih zgrada je sve važnija, a u budućnosti će još više rasti iz razloga energetske krize koja se očekuje nestankom nafte i plina. Očekujući nove izvore energije na bazi vodika, fuzije, vjetra, plime ili drugog moramo čuvati energiju koju posjedujemo i racionalno ju koristiti. Potrošnja energije u našem stanu ovisi o nama, ali i o stambenoj zgradi u kojoj živimo. Ona se neposredno i dugotrajno odražava na naše porodične rashode, a posredno i na zagađenje okoliša kroz nepotrebno veliku potrošnju energije. Zato energiju najbolje štedimo na stanovanju. Arhitektura oslobođena toplinske zaštite je daleko slobodnija i oblikovno efektnija, a naš je zadatak pronaći načine toplinske zaštite uz zadovoljavajući estetski izgled. Prostor naše uštede možemo tražiti u:

- definiranju pozicije zgrade i stanova u prostoru okoliša i parcele - definiranju koncepcije i oblika zgrade - izboru materijala za izgradnju

Pozicija stambene zgrade u prostoru Prije izrade idejnog rješenja stambene zgrade moramo se upoznati s lokalnim klimatskim uvjetima. Ovdje prvenstveno mislim na utjecaj vjetra u mikroklimi prostora, a ne na globalnu klimu. Ne smijemo izgubiti s uma da se toplinska zaštita zgrada radi iz razloga sprečavanja utjecaja vanjske hladnoće, ali i vanjske vrućine na zgradu i stanove. Zimi nam djelovanje vjetra na zgradu šteti pa zgradu trebamo tako projektirati da ne stvara veliki otpor uobičajenom strujanju zraka u postojećem okolišu. Posebno trebamo izbjegavati dispoziciju stambene zgrade okomito na strujanje zraka čime se postižu veliki gubici topline na zgradi neprestanim hlađenjem velikog oplošja zgrade. Ljeti trebamo suprotan efekt, jer strujanje zraka oko zgrade pomaže nam u smanjenju topline njenih vanjskih zidova. Ovaj efekt postižemo projektiranjem dvostrukog ventiliranog pročelja na

osunčanoj strani zgrade ili cijeloj zgradi ili velikim zasjenjenjem osunčanog pročelja zgrade drugim sredstvima. U našim krajevima sjeverne polutke zemlje ova dva efekta se pojavljuju uglavnom sa suprotnih strana pa ih nije teško uskladiti; vjetar dolazi sa sjevera, a najugroženiji od sunca su nam jug i zapad. Koncepcija i oblik zgrade Pri izboru koncepcije mi zapravo biramo i oblik zgrade, jer neke koncepcije značajno utječu na oblik. Na raspolaganju su nam slijedeće koncepcije:

- klasična - nisko energetska - pasivna energetska

Kod klasične koncepcije projektirani volumen zgrade štitimo od negativnih utjecaja izvana ugradnjom omotača koji ima dobra toplinska svojstva. To su uglavnom mekani i porozni materijali koji imaju unutar sebe zarobljeni zrak i koji stvara povećani otpor prolazu topline. Ovdje oblik zgrade nije pod previše velikim utjecajem izabrane koncepcije. Nisko energetska koncepcija uključuje izrazito debeli vanjski zaštitni termo izolacijski sloj, recikliranje energije koja se oslobađa unutar zgrade i stana, te korištenje svih drugih vidova energije; toplinskim pumpama iz tla, korištenje tople vode iz zemlje, korištenje aktivne i pasivne sunčeve energije. Korištenje aktivne sunčeve energije nazivamo postupak kada pomoću kolektora zagrijavamo vodu ili proizvodimo električnu energiju, a pasivne sunčeve energije kada koristimo toplinu nastalu zagrijavanjem masivne konstrukcije. Ovdje se posebno pazi na dobro brtvljenje svih otvora na zgradi i stanu, zatim vrlo reduciranu ventilaciju bez izbacivanja toplog zraka van, izbjegavanje otvora na hladnoj neosunčanoj strani (sjeveru), povećanje otvora na jugu i ugradnju sunčevih kolektora na jugu. Svi ovi tehnički uvjeti prilično čvrsto definiraju oblik zgrade. Koncepcija temeljena na iskorištenju pasivne sunčeve energije od nisko energetske zgrade preuzima izbjegavanje velikih otvora na sjevernoj strani, planiranje velikih staklenih stijena prema jugu i izgradnju masivne betonske konstrukcije unutar stanova, a iza južne staklene stijene radi skladištenja toplinske energije. Ovaj prostor dobro je izvesti dvostruko ostakljen kada drugim ostakljenjem štitimo unutrašnjost stana od prevelike topline u dijelu dana. Sunčeve zrake tijekom dana u hladnom periodu godine prodiru kroz staklo u stan ili dvostruko ostakljeni zimski vrt – lođu. One zagrijavaju intenzivno debele betonske zidove koje još ličimo tamnom bojom da bolje iskoristimo sunčevu energiju. Debeli masivni zidovi su povezani sa skladištem energije u podrumu i temeljima gdje ugradimo velike količine kamena ili betona. Oni dobro provode toplinu tijekom dana u skladište. Zatim noću kada padne vanjska temperatura iz skladišta ventilatorima izvlačimo toplinu u stanove preko ugrađene mreže cijevi u našem skladištu topline. Ovaj koncept prema utjecaju na oblik zgrade nalazi se između prva dva. U klasičnoj koncepciji projektiranim oblikom zgrade najviše štedimo energiju. Što je zgrada manje razvedena, to manje energije trebamo za njeno funkcioniranje. Dakle, cilj nam je projektirati što veći volumen sa što manje oplošja. Zatim štedimo tako da imamo što manje bridova na zgradi i što manje fuga. bridove je teško toplinski izolirati, a fuge je teško dobro zabrtviti. Sve gubitke topline na zgradi možemo i fizički vidjeti. Snimkama pročelja i krova zgrade pomoću toplinskih kamera u boji dobivamo jasne slike i dijagrame gubitaka topline na razni površinama pročelja. Izbor materijala za izgradnju Štednja energije vrši se i pri izboru materijala za izgradnju zgrade. Prema fizičkim karakteristikama materijala veliku provodljivost imaju kompaktni materijali (staklo, metal, beton, kamen, keramika i puna opeka), a dobra izolacijska svojstva mekani materijali

(kamena i stakle vuna, polistiren, drvo, pjeno i plino betoni). Dimenzioniranje debljine pojedinih materijala vršimo ili prema propisima minimalno ili prema osobnim željama za većom uštedom energije i novca optimalno ili maksimalno. ZAŠTITA OD BUKE Koncept zaštite od buke kod projektiranja stambene zgrade treba se odvijati na dva nivoa; nivo parcele i nivo zgrade i stana. Kako bismo se znali braniti od buke, potrebno je ustanoviti sadašnje stanje buke i njene izvore, snimiti kartu buke. Kartu buke snima elektroničar posebnim uređajem, a iscrtava precizno na situaciji. Iz karte buke arhitekt vidi na svakom mjestu točnu jačinu buke izraženu u decibelima. Naš prvi cilj je štititi zgradu od buke izvana. Najčešći izvoz buke je okolni automobilski, tramvajski i željeznički promet, ali izvori buke mogu biti vrlo različiti. Zato se prvenstveno i najbolje štitimo od buke dobrim izvorom parcele. Buka nije samo akutni problem, jer izaziva kronične posljedice po ljudski organizam koje se izražavaju kroz psihičke bolesti. Kronične bolesti započinju neurozama i stresovima, a mogu završiti živčanim slomom ili srčanim udarom s trajnim i neizlječivim posljedicama. Sami postajemo svjesni okolne buke kada promijenimo mjesto boravka. Dovoljno je samo jednu noć provesti na mjestu koje je u pogledu buke suprotno našem trajnom mjestu boravka, bilo da je potpuno tiho ili izrazito bučno. Tek tada shvaćamo u kakvim dobrim ili lošim uvjetima buke živimo. U načelu postoje dvije vrste buke; buka koja se širi zrakom i udarna buka koja se širi kroz materijal. Treći tip je kombinacija kada buka iz zraka jedne prostorije prolazi u zrak druge kroz zid između tih prostorija. Zaštita od buke koja se širi zrakom je fizička prepreka u pravocrtnoj liniji između izvora buke i ugroženog mjesta, a zaštita od udarne buke je mekani materijal koji ublažava udarac u tvrdi materijal. Prvi način zaštite stambene zgrade od buke izvana je dispozicija dijelova volumena zgrade u odnosu na izvor buke. To znači da prema izvorima buke trebamo orijentirati što je moguće manje površine zgrade sa što više punog masivnog zida i što manje prozora. Drugi vid zaštite zgrade je postavljanje fizičkih prepreka između izvora buke i zgrade. Značajnu zaštitu možemo ostvariti postavljanjem gustog zelenila, izvedbom zemljanih nasipa i drugih denivelacija okoliša, ali i postavljanjem zvučne ograde. Zvučna ograda je učinkovita, ali nije arhitektonska, a još manje pridonosi kvaliteti ambijenta i ljepoti grada. Kod unutarnjeg prostora zgrade i stana interesantna nam je buka od udaraca u masivnu konstrukciju poda, zida i stropa sa strane javnih komunikacija i susjeda, kao i širenje buke iz zraka javnih komunikacija i susjednog stana kroz masivni zid u zračni prostor našeg stana. Od udarne buke u zgradi štitimo se prvenstveno pravilnim vertikalnim zoningom u zgradi. To znači da projektiramo jedne iznad drugih istovjetne sadržaje; komunikacije iznad komunikacija, stanove iznad stanova, boravke iznad boravaka, spavaonice iznad spavaonica, kupaonice iznad kupaonica. Na ovaj način prvenstveno se štitimo istovjetnim dnevnim ritmom korištenja prostora; noću u spavaonicama svi spavamo, u jutro svi koristimo kupaonice, na večer svi koristimo boravke, a zajedničkim hodnicima hodamo iznad istovjetnih hodnika, a ne iznad stanova. Izmjena sadržaja po vertikali zahtijeva pojačanu zvučnu zaštitu podova, zidova i stropova sa strane javne komunikacije ili eventualno drugih poslovnih ili zajedničkih sadržaja. Na podovima se štitimo postavljanjem plivajućih podova u svim prostorima zgrade, a na zidovima i stropovima postavljanjem mekanih, poroznih i zvučno upijajućih slojeva na tvrdu i masivnu konstrukciju.

Unutar stanova prvi nivo zaštite je pravilna projektantska dispozicija prostorija, a drugi obavezna primjena već opisane zaštite masivne konstrukcije plivajućim podovima. Između dva stana ili stana i zajedničkih komunikacija najbolju zaštitu pružaju masivni zidovi. Što je zid kompaktniji, teži i deblji, on bolje štiti od buke iz zraka susjednog stana. Od udarne buke iz susjednog stana štitimo se jedino kućnim redom, a ne posebnim oblogama zidova. Unutar svakog stana u slučaju boravka više ljudi i(li) više generacija potrebna je zvučna barijera između dnevnog i noćnog dijela stana. Djeca i starije osobe idu spavati ranije, a srednja generacija kasnije. Zato je potrebno između dvije zone postaviti tampon prostor; hodnik s vratima ili slični prostor. Nije dovoljno dobro spavaonicu odijeliti od dnevne zone pregradnim zidom, jer on nedovoljno štiti od buke razgovora ili televizora. I unutar noćne zone potrebno je zvučno zaštititi spavaonice različitih generacija. Vrlo dobra zvučna zaštita se postiže postavljanjem kupaonica i garderoba između dvije spavaonice. Kod dvoetažnih stanova potrebno je voditi brigu čije spavaonice smiju biti zvučno vezane za međuetažni spojni prostor. Dozvoljena buka u stanu definirana je propisima u decibelima, a arhitekt se treba brinuti da ona bude što manja. Značajan problem u stambenim zgradama stvara buka dizala i stubišta. Zato je potrebno dizala odijeliti od stanova drugim tihim međuprostorima zgrade, a kada to nije moguće dodirne zidove stanova i dizala tamponirati sporednim prostorima stana; kupaonicom, wc-om, izbom, garderobom i slično. Zaštita od buke sa strane stubišta je vrlo teška. Pravi način zaštite od buke stubišta je njegova izdvojena tlocrtna dispozicija. Na krakovima stubišta i dijelovima podesta nije uputno izvoditi plivajuće podove pa se zato predlaže obloga mekanijim materijalima na bazi polivinila i gume. Dobra zaštita od buke u zgradi postiže se dilatiranjem konstrukcija. Dilatiranje konstrukcija prvenstveno se radi kao zaštita od ekstremnih izvora u zgradi kao što su kotlovnice, trafostanice ili drugi veliki izvori buke. U takvim slučajevima rade se ili odvojeni dvostruki temelji i zidovi unutar temelja i zidova zgrade ili se između dvije konstrukcije postavljaju pluteni, gumeni ili drugi elastični materijali koji štite i od prijenosa vibracija. ZAŠTITA OD SUNCA Na nivou parcele već smo se bavili zaštitom od sunca, a sada nam preostaje zaštita na nivou volumena zgrade. Kako zaštita od sunca izrazito utječe na estetski izgled zgrade ovo pitanje je vrlo važno i ne smije ga se shvatiti mehanički. Tip zaštite od sunca na zgradi mora se osmisliti već na nivou idejnog rješenja obzirom da je potrebno uskladiti niz konstruktivnih i estetskih parametara. Danas postoji veliki broj tehničkih mogućnosti zaštite od sunca, a arhitekt se treba odlučiti za najpovoljniji. Mnoga tehnička rješenja su vrlo skupa ili zbog tehničke nespremnosti i niske kulture stanovanja korisnika nepraktična za primjenu na stambenim zgradama. Zaštita od sunca ovisi o geografskom položaju lokacije, konfiguraciji terena, sadržajima na terenu i oblika zgrade. Ona se razlikuje na stranama svijeta radi kuta pod kojim upadaju sunčeve zrake u zgradu. Zaštita od sunca koje pod niskim kutom upada u zgradu na istoku i zapadu bitno se razlikuje od zaštite na jugu gdje sunce upada pod većim kutom. Naravno to ovisi o dobu godine i kreće se u Hrvatskoj od 21º zimi do 68º ljeti. Međutim i istok i zapad međusobno se razlikuju zbog doba dana upada sunčevih zraka i temperature koju one izazivaju. Dok se na južnoj strani zgrade možemo štititi oblikovanjem zgrade u presjeku i planiranjem horizontalnih istaka koji stvaraju sjenu, dotle s istoka i zapada se možemo štititi samo vertikalnim elementima ispred pročelja. Tu je princip zaštite postavljanje fizičke prepreke sunčevim zrakama s vanjske strane zgrade pri čemu je potrebno

osigurati strujanje zraka između prepreke i zgrade kako bi se kontinuirano odstranjivala toplina koja se nakuplja u materijalu prepreke. Vertikalnu prepreku čine rolete, brisoleji i zastori. Najkvalitetniju zaštitu pružaju brisoleji koji mogu biti horizontalni i vertikalni, pomični i nepomični, djelomično pomični oko osi i potpuno pomični, betonski, metalni, drveni i plastični. Prednost pomičnih nad nepomični brisolejima je u tome što omogućavaju potpuno otvaranje prozora i osiguranje punog pogleda bez prepreka u trenucima kada nije potrebna zaštita od sunca. Najkvalitetniji su brisoleji pokretani električnim pogonom. S južne strane upotrebljavamo horizontalne brisoleje, a s istočne i zapadne vertikalne brisoleje. Klasične rolete imaju manu što se fiksiraju previše blizu prozoru te ne osiguravaju optimalno zračenje između roleta i prozora. Međutim, i rolete se može pričvrstiti na zgradu pomoću posebnih konstrukcija u položaj koji je više udaljen od pročelja. Nikakva zaštita od sunca ne može biti funkcionalna s unutarnje strane stana, jer propušta sunčeve zrake u stan i zadržava svu toplinu koje one donose. Svaka unutarnja zaštita je samo zaštita od prevelikog svijetla. Primjerenu zaštitu od sunca trebamo tražiti već u idejnom rješenju pravilnim lociranjem i dimenzioniranjem otvora na pročelju. Klasičnu projektantsku grešku predstavlja projektiranje stropnog ostakljenja podložnog djelovanju sunčevih zraka od kojih se tada gotovo ne možemo zaštititi. Stakleni krovovi se trebaju raditi samo na neosunčanu stranu svijeta, a zimski vrtovi tako da se mogu potpuno otvarati ili potpuno pokrivati zastorima s vanjske strane. Klasična zaštita od sunca su obješena platna s vanjske strane zgrade koja slobodno lepršaju na vjetru. Danas se takva platna rade s rubnim vodilicama i električnim pogonom koje prate indikatori sunca i vjetra sa svom elektronikom za automatski rad. Dostupna su nam i vrlo suptilna rješenja pročelja sa zaštitom od sunca metalnim ili plastičnim pletivima, zatim djelomično transparentnim staklima ili plastikama ili izrada cijelog pročelja od novih kompozitnih materijala s dijelovima stakla koja pružaju prolaz svijetlosti ali ne i sunca. Vrlo rijetko i samo na najskupljim stambeni zgradama upotrebljava se na pročelju i translucentni materijali koji propušta svijetlost. Ovdje je važno napomenuti da je takva pročelja obvezno raditi kao dvostruka ventilirana kako bi se izbjeglo povećanje topline u zgradi i stanovima. Vrlo dobra projektantska rješenja postižu se planiranjem atrija unutar kojega se štiti vlastitim volumenom, a sjeverna strane izvodi kao puna reflektna ploha koja reflektira svijetlost prema jugu. Među posebnim slučajevima mogu navesti vrlo interesantna rješenja koja se dobivaju upotrebom dubokih i uskih prozora (Louis Kahn, Stephen Holl, Le Corbusier) kada vrlo kratko sunčeve zrake tijekom dana prodiru direktno u stan. Potrebno debelo pročelje za duboke prozore osigurava se ugradnjom ormara ili drugog namještaja u pune dijelove pročelja. Vrlo specifičnu zaštitu od sunca postigli su i Yves Lion i Francois Leclerq u projektu Domus demain(8) ugradnjom funkcionalnih sadržaja u dvostruko pročelje. ZAŠTITA OD POŽARA U STAMBENIM ZGRADAMA PREMA TRVB N115 (austrijski propis) Svrha i ciljevi zaštite Od svih požara 60% ih se događa na stambenim zgradama! Svrha smjernice je odrediti jedinstvene zahtjeve u svezi preventivne požarne zaštite pri gradnji stambenih zgrada. Ispunjenje ovih zahtjeva dovodi do toga da se postignu sljedeći ciljevi zaštite: 1. Otpornost na požar nosive konstrukcije tijekom određenog vremena. 2. Ograničenje nastanka i širenja požara i dima unutar građevine

3. Sprječavanje širenja požara na susjedne zgrade 4. Osiguravanje napuštanja objekta od strane korisnika i njegovo spašavanje 5. Sigurnost ekipa za gašenje i spašavanje Koncept protupožarne zaštite

Vatrogasni pristupi moraju biti osigurani:

Obostrano orijentirane stambene jedinice - najmanje s dvije duže strane kod:

građevina i prostora za javne skupove građevina namijenjenim odgoju i obrazovanju bolnica hotela trgovačkih, industrijskih i visokih građevina stambenih građevina s jednostrano orijentiranim stambenim jedinicama stambenim građevinama koje imaju više od četiri kata svim drugim građevinama i prostorima u kojima se okuplja, radi i boravi

više od 100 osoba

Max. 4 kata < 16m

Max. 12m

Max. 12m

Max. 4 kata < 16m

Max. 12m

Max. 12m

• Vatrogasni pristupi moraju biti osigurani: najmanje s jedne strane, i to duže, kod građevina niske stambene izgradnje (prizemne i jednokatne) i kolektivnog stanovanja, te građevina koje imaju obostrano orijentirane stambene jedinice, a čija visina ne prelazi četiri kata

Jednostrano orijentirane stambene jedinice Nosivost vatrogasnih pristupa

Nosivost vatrogasnih pristupa treba biti takva da omogući kretanje i rad vatrogasnih vozila.

Nosivost građevinskih konstrukcija, čije su površine predviđene da posluže kao vatrogasni pristup, treba biti takva da podnese osovinski pritisak od 100 kN.

VATROGASNI PRILAZI ZA OBJEKTE VISINE DO 22 m

VODORAVNI RADIJUS m ŠIRINA VATROGASNIH PRILAZA m UNUTARNJI VANJSKI

6.00 5.00 11.00

5.50 7.50 13.00

5.00 10.00 15.00

4.50 12.00 16.50

4.00 16.50 20.50

3.50 21.50 25.00

3.00 37.00 40.00

VATROGASNI PRILAZI ZA OBJEKTE VISINE IZNAD 22 m

VODORAVNI RADIJUS m ŠIRINA VATROGASNIH PRILAZA m UNUTARNJI VANJSKI

7.00 5.00 12.00

6.50 7.00 13.50

6.00 8.50 14.50

5.50 9.50 15.00

5.00 12.00 17.00

4.50 15.50 20.00

4.00 20.50 24.50

3.50 27.00 30.50

3.00 45.00 48.00

> 4 kata

Tablica 1 Protupožarno – tehnički zahtjevi na stijene i stropove

Stambena zgrada Ostale stambenezgrade kao iuredske zgrade

Građevinski dio Slobodnostojeće i samo jedan stan

Max. 3 kata i max. 2 stana

Max. 3 kata

Više od 3 kata

U podrumu F 30 F 60 F 90 F 90

Ostalo - -

F 60 (u razini zemlje: F 30)

F 90

3.2.1 Nosive stijene

Na tavanu - - F 30 F 30

Prema otv. Hod. - - F 30 (2) F 90 (3) 3.2.2

Nenosive vanjske stijene Ostalo - - F 30 F 60

Prema tavanu - - F 30 F 60 3.2.3

Razdjelne Ostalo - F 30 F 60 F 90

Unutra - - F 30 F 60 3.2.4 Požarne stijene (4) Izvana - F 90 F 90 F 90

Tablica 1 Protupožarno – tehnički zahtjevi na stijene i stropove

Stambena zgrada Ostale stambenezgrade kao iuredske zgrade

Građevinski dio Slobodnostojeće i samo jedan stan

Max. 3 kata i max. 2 stana

Max. 3 kata

Više od 3 kata

Iznad podruma - F 30 F 90 F 90

3.3 Stropovi

Ostalo - F 30 (između stanova)

F 60 (u razini zemlje: F 60)

F 90

3.4 Krov odn. Tavan

Iznad dogradnje (iznutra)

- - F 30 F 60

Međustijena između hodnika i tavana

- - F 60 (5) F 90 (6)

Nenosive vanjske stijene

- - - A

Ostale stijene - - F 60 F 90 4.3.3 Stubišta

Staze, podesti, stropovi

- - -(7) A (7)

Građevinski materijali U svezi primjene gorivih građevinskih materijala načelno važi TRV B 109. Svi materijali označeni su klasama A, B1 i B2 u odgovarajućim tablicama. Najotporniji materijali na požar su klase A. Stijene Nosive stijene Važe zahtjevi prema tablici 1. koji se primjenjuju i za stupove, grede i razupore. Vanjske stijene Općenito Važe zahtjevi tablice 1. Vanjske stijene kao požarne stijene Vanjske stijene izgrađuju se kao protupožarne stijene ako je njihov razmak od granice zemljišta manji od 3 m, osim - ako je susjedno zemljište prometna površina, park ili zeleni pojas, ili - ako su to vode (rijeke, jezera...min. 5 m široke). Prekidne udaljenosti između katova Između ostakljenja ili ostalih dijelova vanjskih stijena, a koje ne ispunjavaju uvjete otpornosti od požara prema Tablici 1, mora postojati vertikalni razmak od min. 1,20 m. To ne vrijedi između katova istog stana ako odgovara min. jedna od sljedećih točki: - ako postoji Sprinkler-uređaj - ako postoje balkonske ploče, vijenac i sl., a koji su istureni više od 1,5 m.

Uvučeni uglovi zgrade i staklom pokriveni trijem Ako se potrebni komunikacijski putevi sudare s prostorijama preko uglova u kutu do 135°, treba izvesti otvore u min. jednoj vanjskoj stijeni u području do 2 m od ugla, sa vatrootpornim elementima klase otpornosti na požar G 30.

Ako granice požarnih zona prolaze u području uvučenih uglova, potrebno je primijeniti princip iz TRVB 108

prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – POSEBNI UVJETI ZA STAMBENE ZGRADE I STAN 2-3. Tekst s predavanja 4-22. Sheme iz Pravilnika o osiguranja pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom i smanjene

pokretljivosti 23-29. Protupožarni uvjeti za stambene zgrade 30-31. Glen Murcutt, projektiranje prema vjetru i suncu 32-35. Uvjeti zaštite od buke 36-44. Xaveer de Geyter, projekt stambene zgrade 45-48. Studentski dom, Copenhagen 49. Giuseppe Terragni, Milano, Casa Rustici 50. Alfred Rot, Emil Roth&Marcel Breuer, Zurich, Doldertal Residences 51. Bertrand Goldberg, Chicago, Marina City 52-53. Carlo Baumschlager&Dietmar Eberle, Dornbirn Housing 54-55. Carlo Baumschlager&Dietmar Eberle, Innsbruck, Lohbach Housing 56-57. Holzbox Tirol, Housing In Merano 58-60. EM2N Architects, Zurich 61-65. Jacques Herzog&Pierre De Meuron, Pariz, 14 Arrondissement 66-80. Stambena zgrada u Rotterdamu 81. Yves Lion&Francois Leclerc, Domus demain

9. STANDARD NASELJA, ZGRADE I STANA Standard stanovanja u naselju, zgradi i stanu Na početku odmah treba razlikovati 3 standarda i normativa: - standard naselja - standard zgrade - standard stana

Samo u zajedništvu svih navedenih elemenata standarda mogu se jasno definirati kvalitativno i kvantitativno vrijednosti stanovanja. Vrlo kvalitetan stan po mjerilima isključivo stana gubi na vrijednosti, ako se isti nalazi u slaboj zgradi i slabom naselju. Standardi i normativi u stanovanju izuzetno su važni za svaku zemlju bez obzira da li je ona riješila stambeno pitanje ili nije. Pod rješenjem stambenog pitanja ovdje se podrazumijeva da svaki stanovnik ima zadovoljavajući stan bez obzira da li je u njegovom vlasništvu ili samo korištenju. Zadovoljavajući stan je vrlo različit između pojedinih zemalja u svijetu. Tako u nerazvijenim zemljama zadovoljavajući stan je onaj čije troškove korištenja porodica može platiti; bez obzira da li svi moraju spavati u jednoj sobi ili svatko ima svoju sobu i više. U srednje razvijenim zemljama zadovoljavajući stan je onaj u kojem svaki član porodice ima svoju sobu bez obzira kako mala ona bila. U vrlo razvijenim zemljama zadovoljavajući stan je onaj u kojem porodica može zadovoljite sve svoje specifične potrebe. Bitna razlika između zadovoljavajućih stanova u različitim zemljama je: - veličina površine u m2 po korisniku stana (<10 m2/korisniku; 10-20

m2/korisniku; >20 m2/korisniku) - kvaliteta upotrijebljenih materijala i opreme u zgradi i stanu (vrste

materijala, opremljenost instalacijama, …) - položaj stana u zgradi (pogled, osunčanje, sigurnost,…) - tipologija stanovanja i standard zajedničkih prostorija u zgradi (mali ili

veliki broj stanova u zgradi/na stubištu, domar i čuvarska služba, garažiranje automobila, društveni prostori, privatni vrt, …)

- položaj stana u gradu u odnosu na centar grada i smještaj sadržaja proširenog stambenog standarda (gustoća stanovanja/ha, udaljenost, prometna povezanost, mikroklima, …)

Ako se uzmu u obzir statistički podaci o stambenom fondu i pri tome u razmatranje uključi cijeli stambeni fond (stalni stanovi-kuće i oni za povremeni boravak, u Hrvatskoj ima dovoljno dovoljno velikih stanova. Međutim, oni nisu najbolje raspoređeni, jer neki ljudi imaju više stanova, a neki nemaju niti jedan. Ipak, ne treba razmatrati samo vlasništvo nad stanom nego i druge povoljne uvjete korištenja tuđih stanova. Za Hrvatsku se može reći da je socijalno vrlo osjetljiva zemlja, jer je jedna od rijetkih koja kontinuirano 30 godina provodi različite stambene programe. Ovdje ćemo analizirati 3 stambena programa:

- Program Društveno usmjerene stambene izgradnje - Program Zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata - Program Socijalno poticane stanogradnje

Program DUSI nastao je 70-tih godina prošlog stoljeća u suradnji Arhitektonskog fakulteta i Građevinskog instituta u Zagrebu. Važno je napomenuti da je on vrijedio samo u Hrvatskoj, a ne u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Program je bio vrlo temeljit i sveobuhvatan, jer je uključivao naselje, zgradu i stan. Izrađene su dvije knjige normativa i uvjeta za stanovanje: prva o naselju, a druga o zgradi i stanu. Program Zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata također je nastao u suradnji s Arhitektonskim fakultetom, a trebao je u kratkom razdoblju zbrinuti brojne porodice i pojedince koji su stradali u Domovinskom ratu i ostali bez stana. U vrijeme izuzetnih ekonomskih poteškoća i potrebe za velikim brojem stanova standard se znatno smanjio u odnosu na DUSI. Program Socijalno poticane stanogradnje izradili su autori Teufik Galijašević, Mladen Jošić i Dragomir Vlahović u suradnji s više od trideset arhitekata iz Hrvatske. Program je operativno provođen 4 godine. Jedino je Program Zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata bio službeni državni dokument, dok su ostali programi bili samo preporuke za rad. Standard naselja Govoreći o naselju važne su mnoge pojedinosti, a jedna od prvih je gustoća stanovanja. Grubo gledano gustoće stanovanja možemo podijeliti na: - male; < 100 st/ha - srednje; 100-200 st/ha - velike; >200 st/ha

Ova podjela je jako relativna i najbliža je optimalnim europskim mjerilima stanovanja. Ona je opravdana tamo gdje ima slobodnih prostora, a posebno je neprihvatljiva u metropolama s više desetaka milijuna stanovnika koji rastu i u širinu i u visinu, gdje je gustoća stanovanja na pojedinim mjestima <1000 st/ha. Vrijednost naselja raste što je manja gustoća stanovanja i obrnuto. O gustoći stanovanja ovisi i stambena (gradska) matrica: - mala gustoća; male samostojeće zgrade s mnogo slobodnog

neizgrađenog prostora - srednja gustoća; veće samostojeće zgrade lomljenog oblika L, U, Z i

slično, blokovi - velika gustoća; tornjevi, blokovi i strukture

Druga važna činjenica za naselje je položaj (dispozicija u prostoru) pratećih stambenih sadržaja; promet, školstvo, zdravstvo, trgovina, usluge, kultura, sport, rad, zelenilo i drugo. Ponovo kvaliteta naselja (čitaj: standard) raste s porastom mogućnosti korištenja raznih sadržaja u njegovoj blizini. Elementi osnovnog dimenzioniranja naselja - stambeno susjedstvo 200 stanova, 500-800 stanovnika / 2,5-3,0 ha - stambena zajednica 500-1000 stanova

- stambeno naselje 1500-4000 stanova - optimalna gustoća 65-80 st/ha - optimalna visina P+3-4 - broj parkirališta i garaža min 2 PGM/stanu - ukupna površina parcele za P+3-4 cca 130 m2/stanu - udaljenost od susjedne parcele h/2 - udaljenost 2 objekta je h/2 +h/2 + 5 m - površina parcele vrtića i jaslica 25-30 m2/ djetetu - površina zgrade vrtića i jaslica 7-8 m2 / djetetu - broj korisnika vrtića i jaslica 10 % - broj parkirališta za dječju ustanovu je broj zaposlenih + 10% broja

korisnika - površina parcele škole 20-30 m2 / djetetu - površina zgrade škole 5-10 m2 / djetetu - broj korisnika škole 10 % - broj parkirališta za školu je broj zaposlenih + 10% broja korisnika - radijus gravitacije škole, vrtića i jaslica 400-600 m - igrališta za djecu 2-14 godina 2-10 m2 / djetetu - zelenilo 8-12 % i više - park minimalno 1 ha zbijene površine

Standard zgrade Osnovni element standarda zgrade je veličina zemljišta-parcele na kojem se zgrada nalazi. Naravno, što je veće zemljište, to je kvalitetnije stanovanje. Na većem zemljištu zgrada može biti bolje zaštićena od negativnih okolnih utjecaja (na primjer; povećanjem udaljenosti od prometne buke i sl.). Na većem zemljištu ima više zelenila i površina za odmor i rekreaciju. Lakše je organizirati parkiranje vozila, može se razdvojiti glavni reprezentativni ulaz od sporednog gospodarskog. Može se organizirati zaštićeni i skriveni prostor za smeće, otpatke i deponiranje materijala za reciklažu. Vrijednost parcele pada s postotkom izgrađenosti: - mali postotak izgrađenosti; <30% - srednji postotak izgrađenosti; 30-60% - veliki postotak izgrađenosti; >60%

Na svakoj parceli trebalo bi što veći postotak neizgrađenog zemljišta ostaviti pod zelenilom (zagrebački gup traži min. 20%). Zelenilo bi trebalo biti u što većim, grupiranim površinama, a tek manji dio u trakastim zaštitnim pojasevima (drvoredi, trava za odvajanje i dr.) Na svakoj parceli bi trebalo izgraditi prostor igrališta za igru najmanje djece od 1-6 godina starosti, a u neposrednoj blizini bez prelaženja glavnih prometnica i za drugu djecu. Kvalitetna je ona zgrada u čijem okolišu i unutrašnjosti je vođena briga za invalide i stare slabo pokretne osobe. Svi prilazi zgradi trebaju biti tako oblikovani i dimenzionirani da se invalid u kolicima sam može njima služiti. To znači da ne smiju biti vertikalne prepreke veće od 2 cm na mjestima na kojima prolazi invalid. On mora moći sam doći do zgrade, do ulaznih vrata, do zvona i u unutrašnji ulazni prostor. Svaki prolaz mora imati minimalnu širinu

od 90 cm, a okretno mjesto promjera 150 cm. Iako propis nalaže obvezu ugradnje dizala u zgrade koje imaju više od 4 stambene etaže, projektantska kultura nalaže da se u svakoj zgradi projektira i ugradi dizalo (POS obvezuje sve zgrade iznad 1. kata). Elementi osnovnog dimenzioniranja zgrade - Kizg = površina tlocrtne projekcije zgrade na teren / površina parcele - Kisk = površina svih etaža / površina parcele - P bruto stana = P neto x 1,35-1,45 - P bruto zgrade 30 m2 / stanovniku - udaljenost parkirališta 100 m max - udaljenost garaže 200 m max - P bruto parkirališta 30-40 m2 / automobilu - P bruto garaže max 30 m2 / automobilu - minimalna širina ulaza za automobile 3 m - minimalna širina jednosmjerne ceste 3,5 m - minimalna širina dvosmjerne ceste 5,5 m - minimalni unutarnji radijus 6,0 m - minimalna visina iznad kolnika 4,2 m - širina pješačkog prilaza 1,2-2,4 m - uzdužni pad pješačkog prilaza 2% ili rampe (7,0% + odmorišta na <7 m) - minimalna širina zaštitnog zelenog pojasa 8 m

Zajednički unutarnji prostori zgrade su: - vjetrobran - glavni ulazni prostor s poštanskim sandučićima - sporedni ulaz - stubište - dizalo - hodnici - prostor za bicikle i kolica - prostor za smeće i otpatke - zajedničko spremište za opremu zgrade (lopate, metle, zastave i drugo) - zajednički prostor za sastanke stanara (proširena komunikacija ili

odvojena prostorija) - kotlovnica - trafostanica (rijetko u zgradi, češće na parceli) - prostori za instalacije

Dobro došli zajednički prostori su: - radionica - praonica i sušionica rublja - stan domara - teretana i vježbaonica - ulazni trijem - zajednička natkrivena terasa-lođa - prostor za sunčanje - mini jaslice-vrtić (ovisno o veličini zgrade)

Dimenzioniranje zajedničkih prostora i prostorija u stambenoj zgradi ovisi od broja osoba koji je koriste, te od protu požarnih i sigurnosnih propisa. Veličinom zajedničkih prostora ne smijemo se razbacivati. Samostalno ih možemo dimenzionirati, ako upotrijebimo potreban namješta, opremu i upotrebne prostore za namještaj i opremu. Na primjer: prostoriju za smeće dimenzioniramo prema broju i veličini kanti ili kontejnera te njihovom upotrebnom prostoru. Naravno pri tome moramo dobro dimenzionirati i vrata kroz koja kontejner ili kante trebaju moći proći i prozore kroz koje se prostor treba osvijetliti i ventilirati. Standard stana Kod nas je krajem 80-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme programa DUSI prosječna površina novog stana/korisniku iznosila oko 18 m2 što je predstavljalo zadovoljavajući standard u odnosu na ekonomsko stanje zemlje i prihode stanovništva. 2003. godine u vrijeme programa POS prosječna površina novog stana/korisniku je iznosila oko 22 m2 što je relativno mali rast gledajući kroz vremenski period, ali zadovoljavajući ako se uzme u obzir petogodišnji Domovinski rat. Promatramo li veličine pojedinih prostora u stanu između dva stambena programa DUSI i POS vidjet ćemo da u osnovi nema bitnih razlika. Osnovna razlika među programima je određivanje optimalne površine stanova u DUSI-ju, a minimalne i maksimalne u POS-u. Manja razlika postoji u povećanju površina dnevnog boravka i kupaonice u stanu korist POS-a. Praktičnom projektantskom analizom svih stambenih prostorija vrlo lako ćemo ustanoviti da su sve površine na funkcionalnom minimumu, ako uzmemo u obzir uobičajeno potreban namještaj u tim prostorima. Posebno su minimalno dimenzionirane površine prostora za kretanje u stanu koje se smatraju „nužnim zlom“. Naime, vrlo je teško organizirati veći klasičan stan s odvojenim traktovima uvažavajući predviđene površine komunikacija u stanu, a nemoguće je ako se pokuša projektirati dvoetažni stan koji sadrži i stube. Razvojem tehnike i elektronike u suvremenom stanu se upotrebljava sve više različitih uređaja zbog čega raste potreba o povećanju površine pojedinih prostorija u stanu. To se prvenstveno odnosi na kuhinje i kupaonice. Kuhinjski elementi sve češće imaju dubinu od 65, 70 pa i 75 cm u odnosu na ovdje predviđenih 60 cm dubine. Zatim, namještaj za sjedenje i spavanje sve je udobniji, naravno i zato sve veći. Gotovo je nemoguće naći garnituru za sjedenje ispod 90 cm dubine iz čega proizlazi da je potrebna veća širina pojedinih prostorija (na primjer: dnevnog boravka ili dječjih soba). Suvremene organizacijske sheme stanova u kojim se funkcionalni traktovi preklapaju ili dijele na manje segmente „razbacane“ po stanu pri čemu se komunikacije čvrsto ne odvajaju od ostalih funkcija u prostorijama omogućavaju još uvijek relativno uspješna ostvarenja unutar zadanih površina stana.

Važno je reći da na nivou jedinstvenog državnog propisa ne postoje normativi i standardi za izgradnju stanova. Stanovi koji se proizvode za tržište ovise isključivo o volji poduzetnika. POTICANA STANOGRADNJA Ovim Pravilnikom normira se minimalna površina stana po korisniku od 17 m2.

VRSTE PROSTORIJA VRSTE STANOVA GS 0,5S 1,0S 1,5S 2,0S 2,5S 3,0S 3,5S 4,0S

vjetrobran (VJ) (1,5) (1,5) (1,5) (1,5) (1,5) (1,5) (1,5) (1,5) (1,5) ulaz (UL) 3 3 5 5 5 5 5 5 5 kupaona (KP) 4 4 5 5 5 5 5 5 5 wc (WC) 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 izba (IZ) 1 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 hodnik (HO) 1,5 1,5 2 3 4 5 6 7 garderoba (GD) 1 2 3 4 5 kuhinja (KH) 4 5 5 5 6 6 8 8 8 blagovaona (BL) 4 5 6 6 7 7 8 8 8 dnevni boravak (DB) 18 20 21 21 22 22 22 22 25 spavaća soba (SP2) 8 10 13 13 13 13 13 13 13 spavaća soba (SP2) 13 13 13 13 13 spavaća soba (SP2) 13 13 13 spavaća soba (SP2 13 spavaća soba (SP1) 8 8 8 UKUPNA ZATVORENA NKP STANA

42 50 58 68 78 88 98 108 118

otvoreni pr. (VR, TE, BA, LĐ)* 3 3 4 4 4 4 4 4 4 spremište (S)* 1 1 2 2 2 2 2 2 2 garaža /G/* /12/ /12/ /12/ /12/ /12/ /12/ /12/ /12/ /12/ NAJMANJA SVEUKUPNA NKP STANA

40 48 58 68 78 88 98 108 118

NAJVEĆA SVEUKUPNA NKP STANA

46 54 62 72 82 92 102 112 122

(VJ) primjenjuje se izuzetno kod galerije /G/ poseban program s garažama * računa se reducirana površina prostora * u sklopu maksimalnih površina stana mogu se projektirati i drugi prostori

(radna soba, gospodarstvo i sl. prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – STANDARD NASELJA, ZGRADE I STANA 2-19. Tekst s predavanja 20. Alvaro Siza Vieira, Quinta de Malagueira 21. Alvaro Siza Vieira, Den Haag 22-23. Atelier 5, Niederwagen 24. Carlos Ferrater, Barcelona 25. D.Dobbelaar, H. de Kovel & P. de Vroom, Rotterdam 26. D.Dobbelaar, H. de Kovel & P. de Vroom, Rotterdam 27-28. Diener & Diener, Basel 29. E.Bonell, J.M.Gil & F.Rius, Barcelona 30. Helmut Richter, Beč 31. Henri Ciriani, Den Haag

32-33. J.Nouvel & Marc Ibos, Nimes 34. OMA, Berlin 35-36. Rem Koolhaas, Fukuoka 37. Rudiger Kramm, Frankfurt 38-39. Theo Hotz, Zurich 40. Wilhelm Holtzbauer, Beč 41. Morger & Degelo, Basel 42. Johannes Uhl, Berlin 43. M.Adler, H.Muller & A.Hindenmann, Basel 44-45. O.Jager, W.Muller & H.P.Wirth, Stuttgart 46. O.T.Blanca, Barcelona

10. SADRŽAJ I DIMENZIONIRANJE STAMBENE ZGRADE I STANA A/ STAMBENA ZGRADA Tlocrt stambene zgrade sastoji se od programski definiranog broja stanova i slijedećih zajedničkih prostora ili prostorija: Glavnog ulaza, sporednog ulaza, vjetrobrana, ulaznog prostora, glavnog pristupnog stubišta i(li) hodnika, sporednog stubišta i(li) hodnika, dizala (prema propisu ili projektnom programu), prostorije za bicikle, zajedničkog spremišta za opremu zgrade i priručnu radionu (lopate, zastave, prva pomoć, civilna zaštita, rezervni vatrogasni aparati, alat domara i dr.), prostorije za kućni otpad i smeće, prostora s pojedinačnim spremištima za svaki stan, prostorije za mjerne uređaje infrastrukture (smještaj brojila struje, vode i topline prema lokalnim posebnim uvjetima), te kotlovnice ili podstanice i trafostanice. Svi sadržaji koji ne pripadaju proširenom stanovanju (poslovni prostori, uredi, skladišta i sl.), a nalaze se unutar zgrade ne smiju imati nikakve zajedničke komunikacije niti spojna vrata. Presjek stambene zgrade čini podrum, povišeno prizemlje i određen broj stambenih katova. Planiranje podruma ovisi o projektnom programu, položaju nosivog tla, obliku terena i položaju podzemne vode. U principu, program društveno poticane stanogradnje nema potrebu za velikim podrumskim prostorima. Iz tog razloga treba izbjegavati projektiranje podruma. Podrum je potrebno planirati kada se u programu nalaze garaže, kada je nosivo tlo relativno duboko pa je nužna izvedba nadtemeljnih zidova visine preko 2 m ili kada je teren u padu pa se pri temeljenju u kaskadama stvaraju stambeno neiskoristivi prostori djelomično ukopani. Podrum se ne smije planirati kada je nivo podzemne vode manji od 3 m mjereno od površine terena. Pomoćni prostori zgrade mogu se planirati u podrumu, razizemlju ili povišenom prizemlju. Spremišta stanara mogu biti na katovima zgrade samo izuzetno ako doprinose racionalnosti zgrade. Stanovi se mogu projektirati od povišenog prizemlja na više. Stanovi se ne mogu planirati na koti gotovog poda manjoj od 80 cm od gornje površine okolnog terena. Posebno se ne dozvoljava projektiranje stanova u blizini ulice ili javnog pješačkog nogostupa čija je kota poda niža od navedenih komunikacija pa je ugrožena intimnost stambenog prostora. Dozvoljava se projektiranje stanova u toplom potkrovlju uz uvjet da se osigura hladni kosi krov. Krov se može projektirati kao kosi ili ravni.

1. Glavni ulaz

Položaj glavn(og)ih ulaza u zgradu treba biti vidljiv s pristupne ulice i lako dostupan tj. približno na istoj pristupnoj koti kako bi se osigurao pristup do ulaznog portafona svim osobama, a posebno osobama s poteškoćama u kretanju. Oblik i dimenzija glavnog ulaza treba jasno dati do znanja o kojem je ulazu riječ. Pristupni put od ulice do glavnog ulaza može se svladati blagom rampom ili kombinacijom rampe i stubišta. - Minimalna širina pristupne staze – 120 cm - Minimalna širina invalidske rampe – 120 cm - Maksimalni nagib invalidske rampe – 8% Ispred glavnog ulazu u zgradu neohodno je projektirati strehu ili trijem minimalne dubine 150 cm i površine 4 do 6 m2 kojom se ulaz štiti od atmosferskih nepogoda. Ispred ulaza potrebno je izvesti i pomičnu podnu rešetku za čišćenje obuće, te ulazna zvona s oznakama stanova i s govornim aparatom. Glavni ulaz mora biti

dobro osvjetljen od pristupne staze, preko ulaznih vrata do kućnog broja i ulaznih zvona s portafonom. Ispred glavnog ulaza potrebno je osigurati minimalno jednu svjetiljku s automatskim paljenjem. Ostala rasvjeta treba biti vezana na stubišni automat s mogućnošću ručnog reguliranja režima rasvjete. Arhitektu se predlaže, da prije odluke o definitivnoj koncepciji zgrade, razmotri mogućnosti sigurnosne kontrole glavnog ulaza u zgradu putem projektiranja jednog ulaza u zgradu koji se kontrolira iz stana domara.

2. Sporedni ulaz Na ostalim stranama zgrade, kada to traži odnos zgrade i parcele, potrebno je projektirati sporedni ulaz za vezu s parkiralištem, garažom ili dvorišnim dijelom parcele s prostorima za igru, odmor i rekreaciju. Na sporednom ulazu treba projektirati minimalno jednokrilna vrata širine 1 m, a preporuča se izvedba strehe i vjetrobrana. U slučaju veze sporednog ulaza i natkrivene zajedničke garaže između garaže i stambenog stubišta neophodno je projektirati predprostor s dvojim vratima radi sprečavanja širenja otrovnih plinova iz garaže u stubište prema stanovima. Minimalna širina i dubina predprostora je 1,6 x 1,6 m, a vrata jednokrilna širine 1 m s otvaranjem prema van u odnosu na stubište. Sporedni ulaz potrebno je dobro osvijetliti, a rasvjetu vezati na elektroinstalaciju stubišta. Izuzetno, ne treba se projektirati sporedni ulaz kada se radi o zgradi s manje od 10 stanova, a odnosom položaja glavnog ulaza u zgradu i njenog okoliša nema funkcionalne potrebe za sporednim ulazom.

3. Vjetrobran

U mjestima s jakim vjetrom ispred vjetrobrana potrebno je planirati i zaštitni vjetrobranski zid. Minimalna širina i dubina vjetrobrana je 2,0 x 2,0 m. Vanjska ulazna vrata u vjetrobran potrebno je projektirati kao dvokrilna s otvaranjem prema van širine 2,0 m. Unutarnja vrata u vjetrobran iz stubišta potrebno je projektirati kao dvokrilna mimokretna ili zaokretna oko vertikalne osi širine 2,0 m. Vjetrobran treba biti dobro prirodno i umjetno osvijetljen, te opremljen i akumulatorskom svjetiljkom za slučaj nestanka struje. Rasvjeta treba biti vezana na stubišni automat s mogućnošću ručnog reguliranja režima rasvjete. U vanjskim vratima potrebno je predvidjeti elektro bravu s mogućnošću otvaranja iz stana. Kroz vjetrobran potrebno je osigurati nesmetan prolaz invalidskih kolica pri čemu visinske razlike ne smiju biti veće od 2 cm. Okov vjetrobranskih vrata mora odgovarati za otvaranje i osobama u invalidskim kolicima. Poštanski sandučići mogu biti smješteni ispred vjetrobrana ili bolje u ulaznom prostoru visinski tako da ih može koristiti osoba u invalidskim kolicima ili dijete srednjeg uzrasta. Poželjna je topla veza do sandučića. - Pod – vodootporan, protuklizni

4. Ulazni prostor Arhitekt je dužan posebnu pažnju posvetiti oblikovanju ulaznog prostora bez pretjerivanja u dimenzioniranju kako bi se osiguralo dostojanstvo i minimalna reprezentativnost ulaza. Iz ulaznog prostora potrebno je osigurati ulaze u sve prateće prostore kao što su zajednička i pojedinačna spremišta, a preko predprostora u prostorije za otpad, smeće i garaže. Ulaz mora biti dobro umjetno osvijetljen, te opremljen i

akumulatorskom svjetiljkom za slučaj nestanka struje. Rasvjeta treba biti vezana na stubišni automat s mogućnošću ručnog reguliranja režima rasvjete. Dimenzioniranje ulaznog prostora je slobodno, a arhitektu se preporuča u ulaznom prostoru osigurati manju prostornu nišu za razgovor ili manje sjedenje, te za privremeno ostavljanje dječjih ili invalidskih kolica. Sve elemente instalacijske ili druge opreme (poštanske sandučiće, elektroormare, hidrante, aparate za gašenje požara, oglasnu ploču i sl.) potrebno je predvidjeti u zaštićenim i obzidanim nišama s odgovarajućim izolacijama prema ostalim dijelovima građevine. U koliko se projektira sigurnosni ulaz, tada je potrebno u ulaznom prostoru osigurati vizuru i kontrolu iz stana domara ili posebnu portirsku prostoriju od minimalno 5,0 m2. U ulaznom prostoru zgrade ne dozvoljava se planiranje vidljivih i nezaštićenih instalacijskih vodova (naprimjer: kanalizacijske, hidrantske, plinske i druge vertikale ili brojila). - Pod – vodootporan, protuklizni

5. Glavno stubište Glavno stubište mora biti prirodno osvijetljeno i ventilirano. Osvjetljenje i ventiliranje stubišta preko krovnog otklopivog nadsvjetla ovisi o visini zgrade. - Minimalna širina gotovog kraka – 120 cm - Minimalna širina glavnog podesta – 150 cm - Minimalna širina sporednog podesta – 120 cm - Minimalna neto visina stubišta mjereno okomito na krak – 220 cm - Maksimalna visina stube (bez dizala) – 15 cm - Formula za izračun stuba – Š = 63 – 2V - Minimalni obvezni prostor za naknadnu ugradnju dizala – 160x160 cm - Minimalna širina krovnog nadsvjetla – 100 cm - Minimalna površina krovnog nadsvjetla do P+2 – 1x1 m - Minimalna površina krovnog nadsvjetla do P+4 – 1x2 m - Pod – vodootporan, protuklizni U koliko je potrebno unutar stubišta montirati opremu (radijatore i sl.) sve navedene dimenzije povećavaju se za potrebnu dimenziju montirane opreme. Stubište mora biti dobro umjetno osvijetljeno, te opremljeno automatom za gašenje i akumulatorskom svjetiljkom za slučaj nestanka struje. Iz stambenog stubišta nije dozvoljen ulaz u poslovne ili druge nestambene sadržaje izuzev u prateće stambene sadržaje navedene pod točkom 7.2. Za ostale sadržaje u zgradi potrebno je projektirati posebn(o)a stubišta.

6. Sporedno stubište Arhitekt je dužan prvenstveno izbjegavati potrebu za sporednim stubištem. Sporedno sigurnosno (vatrogasno) stubište potrebno je projektirati isključivo u specifičnim lokacijskim uvjetima u skladu s protupožarnim uvjetima (visina zgrade i duljina stambenih hodnika). Preporučuje se projektirati otvoreno sporedno stubište na pročelju u laganom negorivom materijalu. - Minimalne širine stubišta - 90 cm

(ili više prema proračunu evakuacije iz projekta protupožarne zaštite). - Pod – vodootporan, protuklizni

7. Hodnici

Svi hodnici dimenzioniraju se prema broju stanara u skladu s važećim propisima, a minimalne dimenzije iznose: - Glavni stambeni hodnik (vrata prema stanovima) – 130 cm - Glavni stambeni hodnik (vrata prema hodniku) – 150 cm - Sporedni nestambeni hodnik – 120 cm - Minimalna neto visina hodnika – 240 cm - Maksimalna dužina slijepog hodnika – 7 m - Maksimalna dužina hodnika do vanjskog prostora – 15 m - Maksimalna udaljenost 2 stubišta – 30 m - Pod – vodootporan, protuklizni

8. Galerije

Galerija je hodnik smješten uz pročelje zgrade. Ona može biti otvorena ili zatvorena. Projektantima se prvenstveno ne preporuča upotreba galerijskog sustava komuniciranja radi velikih komunikacijskih površina i nepovoljnih koeficijenata ekonomičnosti. U slučaju upotrebe galerije preporuča se samo zatvorena i ventilirana galerija u obliku duplex ili triplex sustava (1 galerija na svakoj drugoj ili trećoj etaži). - Minimalna širina galerije (vrata prema stanovima) – 150 cm - Minimalna širina galerije (vrata prema galeriji) – 160 cm - Minimalna neto visina galerije – 240 cm - Pod – vodootporan, protuklizni U slučaju upotrebe otvorene galerije, nivo galerije mora biti minimalno 5 cm niži od nivoa stanova, a pod galerije mora biti izveden od vodonepropusnog materijala s ugrađenom odvodnjom prema pročelju na maksimalno svakih 6 m. Kod otvorene galerije svaki stan mora imati vjetrobran s dvojim vratima od kojih su vanjska vrata izvedena od materijala otpornog na vodu (aluminij, plastika i sl.). Galerija mora biti dobro umjetno osvijetljena, te opremljena automatom za gašenje i akumulatorskom svjetiljkom za slučaj nestanka struje.

9. Dizalo U zgradama visine P+4 ili više (u nižim zgradama potrebno je osigurati prostor za naknadnu ugradnju) potrebno je projektirati osobno dizalo na svakom stubištu nosivosti za minimalno 4 osobe. Kod zgrada visine P+8 i više (visine >22 m) uz svako stubište potrebno je projektirati dizalo čija kabina iznosi minimalno neto 100 x 220 cm i fizički ga odvojiti od stubišta. Stanice dizala je potrebno planirati isključivo na nivou ulaza u stanove tako da ulazna vrata dizala ne ometaju ulaz u stanove. Ispred dizala predprostor se minimalno dimenzionira 150 cm po širini i 200 cm po dubini. Ulaz u dizalo ne smije se predvidjeti iz vjetrobrana. Ulaz u dizalo mora biti pregledno smješten u odnosu na ulazni prostor s vjetrobranom. Pozivna tastatura mora imati signalizaciju za visinski položaj dizala, a njen položaj dostupan iz invalidskih kolica. Položaj voznog okna dizala prema okolnim stanovima u tlocrtu treba projektirati tako da se dizalo naslanja na nestambene prostorije okolnih stanova, a unutar dizala i oko njega potrebno je projektirati prema propisima zvučnu zaštitu. Ulaz u strojarnicu dizala mora biti iz javno dostupne komunikacije, a strojarnica mora biti pod ključem. Arhitektima se preporučuje upotreba hidrauličkih dizala koja stvaraju manju buku.

10. Prostorija za bicikle

Na nivou podruma ili prizemlja zgrade u blizini glavnog ili sporednog ulaza potrebno je projektirati prostoriju za bicikle. Prostorija može biti prirodno ili umjetno ventilirana. Prihvaćaju se alternativna rješenja u blizini ulaza ili garaže za bicikle. - Minimalna površina prostorije - 6 m2/10 stanova - Minimalna širina prostorije – 2 m - Minimalna neto visina prostorije – 240 cm - Pod – vodootporan, protuklizni

11. Zajedničko spremište Na nivou podruma ili prizemlja zgrade u blizini glavnog ili sporednog ulaza potrebno je projektirati zajedničko spremište za opremu zgrade i priručnu radionu (lopate, zastave, prva pomoć, civilna zaštita, rezervni vatrogasni aparati, alat domara i dr.) Prostorija može biti prirodno ili umjetno ventilirana, a unutar prostorije obavezno je projektirati dovod i odvod vode s umivaonikom. - Minimalna površina prostorije - 6 m2/10 stanova - Minimalna širina prostorije – 2 m - Minimalna neto visina prostorije – 240 cm - Pod – vodootporan, protuklizni

12. Prostorije za kućni otpad i smeće Prostorije predvidjeti na svakom stubištu unutar zgrade na pročelju s obaveznim vanjskim ulazom. U koliko se planira dodatni unutarnji ulaz iz stubišta ili drugog prostora zgrade, između je neophodno predvidjeti predprostor s dvojim vratima. Vanjski ulaz u prostorije za otpad i smeće mora biti prometno pristupačan, ali ne nametljiv radi svoje funkcije. Predlaže se smještaj prostorija uz sporedni ulaz. Otvori najbližih stanova trebaju biti udaljeni od ulaznih vrata prostorije za smeće i mjesta za njenu ventilaciju. Prostorija za smeće se mora prirodno ventilirati i umjetno preko krova, a unutar prostorije obavezno je projektirati dovod i odvod vode s umivaonikom u fizički zaštićenoj niši. Na podu obavezno projektirati podnu rešetku. - Minimalna širina vanjskog ulaza s dvosrukim vratima – 2 m - Minimalna površina prostorije za smeće – 6 m2/10 stanova - Minimalna površina prostorije za otpad – 6 m2/10 stanova - Minimalna neto visina prostorija – 240 cm - Pod – vodootporan, protuklizni Preferira se prikupljanje otpadnog materijala za reciklažu (papir, pet ambalaža, staklo, limenke i sl.). Otpadni kontejneri se mogu smjestiti u zgradi ili izvan nje na vidljivom mjestu. Kod većeg broja stanova na stubištu prostorije treba dimenzinirati prema stvarnom proračunu količine otpada i smeća. Unutar prostorija sve kontejnere ili kante predvidjeti mobilne na kotačima. U koliko se prema lokalnim komunalnim uvjetima zahtjeva deponiranje smeća izvan zgrade, potrebno ga je projektirati skrivenog u funkcionalno i estetski kvalitetnom objektu.

13. Spremišta stanara Za svaki stan potrebno je predvidjeti jedno spremište u podrumu ili prizemlju u blizini ulaza i stubišta, te ga označiti istim brojem pripadajućeg stana. - Minimalna neto površina spremišta – 2 m2 - Minimalna širina spremišta – 1 m - Minimalna širina vrata – 1 m - Minimalna neto visina spremišta – 240 cm - Minimalna širina zajedničkog hodnika – 120 cm - Pod – cementna glazura Spremište stanara služi za odlaganje stvari za povremenu upotrebu. Vrata na svakom spremištu otvaraju se prema van. Sva spremišta stanara potrebno je povezati zajedničkom komunikacijom u protupožarnu cjelinu s prirodnom ventilacijom i ovjetljenjem, a dodatni otvori mogu biti unutar privatnih spremišta. Ulazna vrata u zajedničku komunikaciju potrebno je projektirati iz metala i otvarati ih prema van ili stubištu u smjeru evakuacije. Unutar spremišta ne smiju se nalaziti nikakvi ventili, ispusti, revizijska okna dimnjaka ili kanalizacije.

14. Kotlovnica ili podstanica Smještaj kotlovnice ili podstanice ovisi o pogonskoj energiji i lokalnom dobavljaču energije. Preporuča se smještaj u razizemlju s obaveznim vanjskim ulazom koji je pristupačan za dostavna vozila kod popravka opreme. Kotlovnica ili podstanica obavezno se planira na vanjskom pročelju zgrade na mjestu koje nije suviše istaknuto prema pristupnoj ulici. U principu kotlovnicu ili podstanicu treba projektirati u težištu zgrade kako bi horizontalni i vertikalni razvod tople vode i grijanja bio što ravnomjerniji. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti položaju dimnjaka i rezervnog izlaza. Dimenzioniranje se vrši prema važećim propisima u odnosu na potrebnu količinu energije. Ulazna dvokrilna vrata minimalne širine 2 m potrebno je projektirati iz negorivog materijala i otvarati ih prema van u smjeru evakuacije. Na pročelju potrebno je predvidjeti prirodnu ventilaciju i osvjetljenje, te unutar prostora potrebno je predvidjeti praonik, podnu rešetku i umjetnu ventilaciju preko krova. U principu, potrebno je projektom izbjeći dodirivanje zidova ili stropova kotlovnice sa zidovima ili podovima stanova. U suprotnom, bočni zidovi i strop prema stanovima moraju biti dvostruko pojačano zvučno izolirani, a pod mora biti dilatiran zajedno od zidova i temelja. Sva dinamička oprema (pumpe i sl.) mora biti učvršćena za pod radi smanjenja vibracija. - Pod – cementna glazura

15. Trafostanica Projektant treba po svaku cijenu izbjegavati smještaj trafostanice unutar stambene zgrade. U koliko to nikako nije moguće trafostanicu je potrebno potpuno dilatirati unutar objekta s posebnim temeljima, dvostrukim zidovima i dvostrukim stropom radi osiguranja zvučne zaštite i zaštite od vibracija. Dimenzioniranje i ulaz u trafostanicu moraju odgovarati uvjetima lokalnog dobavljača električne energije. - Pod – cementna glazura

16. Zajedničke instalacije

Horizontalni i vertikalni razvod pojedinih instalacija unutar zgrade znatno utječe na funkcionalnost i estetiku zajedničkih i pojedinačnih prostora. U idejnom projektu arhitekt mora posvetiti veliku pažnju koncepciji instalacijskog razvoda i usuglašavanju istog. Svi ventili, revijska okna i ispusti moraju biti u javno dostupnim komunikacijama.

17. Horizontalni razvod 17.1. Horizontalni razvod kanalizacije

Horizontalni razvod kanalizacije potrebno je predvidjeti ispod kote gotovog poda najniže etaže. Izuzetno, u slučaju kada to nije moguće, dozvoljava se projektiranje horizontalnog razvoda kanalizacije ispod stropa podruma unutar instalacijske etaže s mogućnošću revizije izvan objekta. Kako to značajno poskupljuje izvedbu, ovakve slučajeve treba izbjegavati na način da se ne izvodi podrum gdje nije moguć njegov spoj na kanalizacijsku mrežu. Ne dozvoljava se glavni horizontalni razvod kanalizacije unutar stambenog prostora ili zajedničkih komunikacija.

17.2. Horizontalni razvod vodovoda

Horizontalni razvod vodovoda potrebno je predvidjeti ispod stropa podruma. Unutar zajedničkih komunikacija potrebno je projektirati skriveni horizontalni razvod u kontinuiranom spuštenom stropu. Svi ventili ili mjesta za ispust moraju biti smješteni u javno dostupnom dijelu prostora s ugrađenim reviziskim oknima. Za svaki stan je potrebno osigurati vlastito brojilo prema lokalnim komunalnim uvjetima. Ako zgrada nema podrum, horizontalni razvod vodovoda potrebno je predvidjeti u kanalu ispod gotovog poda najniže etaže, pri čemu kanal treba biti hidroizoliran s gornje strane prema stambenom prostoru. Revizijski ulazi u takve kanale trebaju biti isključivo iz javno dostupnog prostora, a preporuča se da budu izvan zgrade.

17.3. Horizontalni razvod plina

Horizontalni razvod plina potrebno je predvidjeti ispod stropa podruma ili javno dostupne komunikacije što je pravilnije moguće bez uobičajenih, a ne nužnih strojarskih horizontalnih savijanja. Sve ventile ili mjerne uređaje treba predvidjeti na izoliranim mjestima gdje nema učestalih komunikacija. Posebno je potrebno uspostaviti suradnju s lokalnim distributerom plina kako bi se osigurali arhitektonski estetski kriteriji pri razvodu instalacija plina. Vertikale i plinska brojila potrebno je projektirati u zaštićenoj niši.

18. Vertikalni razvod U zgradi je obavezno projektirati simpleks sustav vertikalnih instalacija kod kojega svaki stan po horizontali ima svoju instalacijsku vertikalu radi osiguranja potrebne zvučne izolacije između stanova. Izgled instalacijskih čvorova u tlocrtu i na krovu znatno utječe na ukupnu estetsku sliku zgrade i stana (instalacijski čvor je vertikalni skup-kanal instalacija vodovoda, kanalizacije, umjetne ventilacije i dimnjaka zatvoren obzidom ili drugim industrijskim materijalom). Da bi se osigurao estetski kvalitet instalacijskih čvorova i jedinstvo arhitekture i instalacija potrebno je: - vertikale instalacija maksimalno grupirati

- u tlocrtu projektirati identične čvorove u pravilnom ritmu (u rasteru) - čvorove planirati u osi tlocrta radi usklađivanja sa sljemenom (kada se radi o kosom krovu) - planirati minimalni broj istih prodora kroz krovnu plohu - projektirati peto pročelje (sliku krova) - duža os svakog čvora mora biti okomita na sljeme Ne dozvoljavaju se krovne uvale kod prodora instalacijskog čvora ili dimjaka kroz krovnu plohu. Vertikalne instalacije projektirane na pročelju zgrade potrebno je dobro izolirati. Nije dozvoljeno etažiranje vertikala kanalizacije unutar stambenog prostora. Revizijska okna kod etažiranja instalacija moraju se nalaziti u javno pristupačnom prostoru. Ne dozvoljava se ugradnja usponskih vodova instalacija vodovoda i kanalizacije unutar jednog zida radi slabljenja zvučne zaštite i nepristupačnosti za reviziju i popravak. Glavni ili rezervni dimjak može se ukomponirati u intalacijski čvor uz uvjet da se osigura pravilno korištenje dimnjaka iz stambene prostorije.

19. Izračun površina i volumena

Kod izračuna površina i volumena koristimo se terminima bruto (BP) i neto površine (NP), te bruto razvijene (BRP) i neto korisne površine (NKP).

19.1. Bruto površina (BP) i brto razvijena površina (BRP) Pod bruto površinom podrazumjeva se ortogonalna projekcija ukupne izgrađene zgrade mjerene između vanjskih rubova konačno obrađenih zidova uključujući lođe, balkone, stubišta, galerije, trijemove i sl. bez koeficijenata redukcije. Bruto razvijena površina zgrade je zbroj svih građevinskih bruto površina dijelova zgrade korigiranih s odgovarajućim koeficijentima prema sljedećem: - trakasti i temelji samci normalne dubine K – 0,00 - temeljna ploča, temelji na pilotima i temelji povećane dubine K – 0,35 - stubišta, hodnici, rampe, dizala, tehničke i pomoćne prostorije K – 1,00 - spremišta i nepregrađene garaže K – 0,50 - individualne garaže K – 0,75 - skupne pregrađene garaže K – 0,60 - skloništa K – 1,50 - stanovi i poslovni prostori visine > 4,0 m K – 1,50 - stanovi i poslovni prostori visine 2,5 - 4,0 m K – 1,00 - lođe K – 0,75 - natkrivene terase K – 0,50 - nenatkrivene terase, balkoni i popločani vrtovi K – 0,25 - tavan sa stubišnim ulazom visine < 1,0 m K – 0,00 - tavan sa stubišnim ulazom visine 1,0 – 2,0 m K – 0,75 - tavan sa stubišnim ulazom visine > 2,0 m K – 1,00 - neiskorišteni tavan bez stubišnog ulaza visine > 2,0 m K – 0,35 - ravni neprohodni krov K – 0,00

19.2. Neto površina (NP) i neto korisna površina (NKP). Pod neto površinom podrazumjeva se ortogonalna projekcija ukupne izgrađene zgrade mjerene između unutarnjih rubova konačno obrađenih zidova uključujući hodnike, stubišta, galerije, lođe, balkone, terase, trijemove i sl. bez bez koeficijenata redukcije.

Neto korisna površina je zbroj svih korisnih netto otvorenih i zatvorenih površina svih stanova uključujući površine ugrađenih ormara, kupaonske kade i tuša korigiranih s odgovarajućim koeficijentima prema sljedećem: - podne površine stana visine < 1,0 m K – 0,25 - podne površine stana visine 1,0 – 2,0 m K – 0,50 - podne površine stana visine 2,0 – 2,5 m K – 0,75 - podne površine stana visine 2,5 – 4,0 m K – 1,00 - podne površine stana visine > 4,0 m K – 1,50 - podne površine lođe K – 0,75 - podne površine natkrivene terase K – 0,50 - podne površine nenatkrivene terase i balkona K – 0,25 - popločane površine ograđenog vrta K – 0,25 - nepopločane površine ograđenog vrta K – 0,10 - podne površine garaže i spremišta izvan stana visine < 1,0 m K – 0,00 - podne površine garaže i spremišta izvan stana visine 1,0 – 2,0 m K – 0,25 - podne površine garaže i spremišta izvan stana visine 2,0 – 2,5 m K – 0,50 - podne površine garaže i spremišta izvan stana visine > 2,5 m K – 0,75 U neto korisne površine ne računaju se niše vrata, prozora ili drugoga < od 16 cm, zatim vertikalni usjeci u zidu < 20 cm, kao niti horizontalni usjeci < 50 cm.

*Slijedi obračun prema volumenu

20. Parametri ekonomičnosti (K)

Parametrima ekonomičnosti se određuju odnosi korisne stambene površine i određenih građevinskih veličina u cilju utvrđivanja njihovih kvantifikacijskih omjera i granica u kojima se ti omjeri mogu prihvatiti kao građevinski racionalni i ekonomski opravdani. Programom se definiraju slijedeći koeficijenti ekonomičnosti:

K1 = BP/NKP – odnos bruto površine i neto korisne površine K2 = BRP/NKP – odnos bruto razvijene površine i neto korisne površine K3 = PP/NKP – odnos površine pročelja i neto korisne površine K4 = PP/PO – odnos površine pročelja i površine ostakljenja * Slijedi izrada uvjeta za izračun ekonomičnosti zgrade putem obračuna volumena Koeficijent ekonomičnosti zgrade K2 treba se kretati u granicama:

K2 = 1,35 – 1,40 Ovaj pravilnik upozorava autore arhitektonskih projekata na potrebu racionalnog dimenzioniranja površina pročelja i ostakljenja u skladu sa socijalnim intencijama programa.

Jednako tako autori se trebaju racionalno odnositi prema upotrebi raspona i tipa konstrukcije izbjegavajući raspone < 3,0 i > od 6,0 m, kao i izrazito velike konzole.

B/ STAN

Arhitekt treba inventivno projektirati socijalni stan prema najsuvremenijim zahtjevima vremena i/li/ lokalnim uvjetima kako bi se postigao varijabilan i adaptabilan stan s hibridnim funkcijama u granicama zadanih maksimalnih i minimalnih NKP stana i traženog koeficijenta ekonomičnosti. Poznate napomene o stanu Prema orijentaciji stanove dijelimo na jednostrane, dvostrane s nasuprotnim orijentacijama, dvostrane s dijagonalnom orijentacijom i višestrane stanove. Prema stranama svijeta povoljne orijentacije stanova su od istoka, preko juga do zapada. Jednostrana orijentacija od sjeveroistoka do sjeverozapada nije dozvoljena, kao niti jednostrana orijentacija stanova većih od dvoiposobnog. Optimalne orijentacije su dvostrane kardinalne ili ekvisolarne. Male stanove (1S) nužno je orijentirati dužom osi uz pročelje radi osiguranja svih traženih uvjeta osvjetljenja i ventilacije, a kod većih stanova preporuča se najvažnije prostorije u stanu organizirati dužom osi uz pročelje ili projektiranje svjetlika i atrija radi osiguranja uvjeta ventilacije i osvjetljenja kuhinje, blagovanja ili pomoćnih prostorija u stanu. Dnevne i spavaće sobe nije dozvoljeno orijentirati na svjetlik ili atrij manji od 50 m2. Svaki stan, od jednosobnog na dalje, mora imati najmanje polovinu sobe za spavanje vizualno odvojenu od ostalog dijela stana s otvorom na pročelju. Preporuča se organizacija stana prema grupama prostorija s istom ili srodnom funkcijom, ali dozvoljena je organizacija stana prilagođena specifičnostima podneblja i lokalnoj stambenoj kulturi. Kod projektiranja posebno se naglašava potreba istraživanja podizanja nivoa lokalne kulture stanovanja i osiguranja fleksibilnih uvjeta najsuvremenijeg stanovanja kao što je projektiranje hibridnih prostorija i prostora koji lako mogu mijenjati namjenu. Površina pojedinih prostorija se može preraspoređivati što je potrebno dokazati novom kvalitetom stana. Svaku preraspodjelu površina potrebno je dokumentirati kroz upotrebnu vrijednost prostora s ucrtanim namještajem i sanitarnim čvorovima za instalacije. Ulaz u stan potrebno je smjestiti u težištu stana kako bi se osigurala najmanja moguća površina komunikacija i najlakša veza. U ulaznom prostoru neophodno je osigurati minimalno jedan garderobni ormar dubine 60 cm i širine 60 kod manjih stanova ili 60 cm dubine i širine 120 cm kod većih stanova. Potrebno je izbjegavati velike komunikacijske prostore odvojene od ostalih prostorija i pokušavati ih preklapati sa stambenim prostorijama radi višenamjenskog korištenja objedinjenih površina. Objedinjavanje komunikacija ne smije narušiti osnovne funkcije prostora (prolazak kroz spavaću sobu, kuhinju ili kupaonu prema drugoj sobi). U stanovima većim od dvosobnog (2S) obavezno je projektirati odvojeni prostor wc-a s umivaonikom, a druga wc školjka treba se planirati u kupaoni. Preporuča se odvojeni wc projektirati u ulaznom prostoru stana. U jednosobnom stanu poželjno je odvojiti unutar boravka pregradom 8 m2 za spavanje s posebnim otvorom na pročelju, a u stanovima većim od jednosobnog (1S) poželjno je osigurati mogućnost potpunog odvajanja dodatne polovice sobe od 8 m2 s otvorom na pročelju, dok je dozvoljen ulaz u takvu dodatnu sobu iz dnevne sobe, blagovaone ili hodnika. Svakom stanu potrebno je osigurati fizičku, zvučnu i vizualnu zaštitu. U prizemnim stanovima obavezna je ugradnja roleta, grilja ili druge fizičke zaštite od pogleda i provale preko cijele visine i širine prozora i terasa ili lođa. U svakom stanu

preporuča se projektirati minimalno jednu lođu zatvorenu staklom, lexanom, roletama i sl. za min. stol s četiri stolice i s ulazom iz javnog dijela stana (boravak, blagovanje, komunikacije). - Obvezna brutto visina stana – 300 cm - Minimalna netto visina stana – 270 cm - Minimalna visina poda stana od okolnog terena – 80 cm - Minimalna visina ograde prizemnog stana mjerena izvana – 180 cm - Minimalna netto dubina vrta – 3 m - Minimalna netto dubina terase – 2 m - Minimalna visina parapeta prema galeriji – 180 cm - Minimalna udaljenost prozora dnevne i spavaće sobe od nasuprotnog volumena

– 8 m VRSTE PROSTORIJA U STANU Prema namjeni prostorije u stanu dijele se na: a/ Stambene prostorije

- dnevni boravak (DB) - spavaća soba za dvije osobe (SP2) - spavaću sobu za jednu osobu (SP1) - blagovaona (BL) - kuhinja (KH)

b/ Pomoćne prostorije - vjetrobran (VJ) - ulaz (UL) - kupaona (KP) - wc (WC) - izba (IZ) - hodnik (HO) - garderoba (GD)

c/ Dodatne prostorije - radna soba (RS) - biblioteka (BI) - gospodarski prostor (GP)

d/ Otvoreni prostori - vrt (VR) - terasa (TE) - balkon (BA) - lođa (LĐ)

e/ Prateće prostorije - spremište (S) - garaža (G)

OPIS PROSTORIJA U STANU Tlocrtni oblik svake prostorije u stanu treba biti cjelovit, a otvor na njoj takav da osvjetljava podjednako cijelu prostoriju. Optimalni oblik svake stambene prostorije ili prostora treba se kretati unutar raspona stranica 1:1 do 1:2, a kod pomoćnih prostorija ili prostora treba biti unutar maksimalnog odnosa stranica 1:3.

1. Vjetrobran (VJ)

Na ulazu u stan potrebno je projektirati vjetrobran u slučaju prilaska stanu preko vanjske galerije ili kod direktnih ulaza u stan iz vanjskog prostora. U principu svaku vanjsku galeriju potrebno je zatvoriti i dobro ventilirati. Ispred vjetrobrana obavezno je osigurati natkriveni prostor. Vanjska vrata vjetrobrana moraju biti od vodootpornog materijala i metalno ojačana radi sigurnosne zaštite. Pod predprostora ispred vjetrobrana mora biti niži za minimalno 3 cm od poda vjetrobrana s padom od vjetrobrana prema van. Pod vjetrobrana mora biti minimalno 2 cm niži od poda u ulazu stana. Poželjno je da vjetrobran bude prirodno osvjetljen. - Minimalna dimenzija vjetrobrana – 120 x 120 cm ili 120x60 cm kada se ulazna

vrata otvaraju prema van - Minimalna dubina natkrivenog predprostoram – 120 cm - Namještaj – vješalica dubine 30 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – vodootporan, protuklizni

2. Ulaz (UL) Oblik ulaza mora osigurati nesmetano mimoilaženje dvije osobe i smještavanje garderobnog ormara za odjeću i obuću. Funkcionalno ulaz može biti odvojen ili spojen s ostalim komunikacijskim prostorima ili prostorom dnevnog boravka i blagovanja. Prema vanjskim bučnim zajedničkim komunikacijama potrebno je predvidjeti zvučno izolirana vrata ili dvostruka vrata.

- Minimalna širina ulaza do namještaja – 120 cm - Namještaj – ormar dubine 40 do 60 cm, širine 90 do 120 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – po izboru projektanta

3. Kupaona (KP)

Kada je u stanu projektirana samo jedna kupaona, ulaz mora biti iz komunikacijskih prostora. Kod stanova bez odvojenog wc-a ulaz u kupaonu mora biti pristupačan za goste i u blizini kuhinje. Poželjna je prirodna ventilacija i prirodno osvjetljenje. Kod umjetne ventilacije obavezna je ugradnja ventilatora povezanog s paljenjem rasvjete u kupaoni. Oblik kupaone mora biti cjelovit, a instalacijski blok (vodovod, kanalizacija, ventilacija, dimnjak i dr.) ne smije biti na vanjskom zidu. Preporuča se trodjelna kupaona s odvojenim cjelinama; predprostor s umivaonikom, garderobom ili perilicom, odvojeni prostor s wc školjkom i odvojeni prostor s kadom (i tušem).

- Minimalna širina prolaza između elemenata opreme – 90 cm - Oprema – kada dužina 170 cm, umivaonik širine 50 - 60 cm, wc školjka, perilica

neto dimenzija 60 x 60 cm (ne smije biti pored kade), ormarić za prljavo rublje dubine 40 cm, širine 60 cm, ormarić s ogledalom, rasvjetom i elektro priključkom

- Minimalna svjetla širina vrata – 70 cm - Obavezan instalacijsko-ventilacijski čvor - Pod – vodootporan, protuklizni - Obavezno projektirati podni sifon. Preporuča se ugradnja suvremene opreme (napr. jacuzzi kada, dodatni tuš i dr.)

4. Wc (WC)

Odvojeni prostor wc-a s umivaonikom mora se obavezno predvidjeti kod jednoiposobnih i većih stanova uz obaveznu wc školjku u kupaoni. Ulaz u wc mora biti iz komunikacijskih prostora u blizini ulaza u stan, ali nikako iz prostora u kojem je integrirana blagovaona. Ispred wc-a obavezan je prostor s ugrađenim umivaonikom ako je wc u kontaktu s blagovanjemPoželjna je prirodna ventilacija i prirodno osvjetljenje. Kod umjetne ventilacije obavezna je ugradnja ventilatora povezanog s paljenjem rasvjete u wc-u. Instalacijski blok (vodovod, kanalizacija, ventilacija, dimnjak i dr.) ne preporuča se na vanjskom zidu. Ispred wc-a preporuča se predprostor s ugrađenim minimalnim lavaboom. - Minimalna širina wc-a bez umivaonika – 90 cm - Minimalna širina wc-a sa umivaonikom – 120 cm - Minimalna dubina wc-a s vratima prema van – 120 cm - Minimalna dubina wc-a s vratima prema unutra – 140 cm - Oprema – wc školjka, umivaonik širine 40 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 60 cm - Obavezan instalacijsko-ventilacijski čvor - Pod – vodootporan, protuklizni

5. Izba (IZ)

Poželjna je prirodna ventilacija i smještaj na hladnom i neosunčanom pročeljnom zidu. U slučaju kada je izba u sredini stana mora biti umjetno ventilirana. Vrata izbe treba otvarati prema van. Kod stanova G i 0,5S izba se može zamijeniti ventiliranim ormarom adekvatne površine. Ulaz u izbu preporuča se iz kuhinje ili komunikacijskih prostora, a nije dozvoljen iz boravka ili spavaona. Izbu je moguće planirati na pročelju ili u sklopu lođe. - Minimalna širina prolaza između polica – 60 cm - Oprema – police dubine 40 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 60 cm - Minimalne dimenzije ugrađenog ventiliranog ormara – 60x120 cm - Pod – vodootporan, protuklizni

6. Hodnik (HO)

Prema potrebi kod većih stanova može se projektirati hodnik koji povezuje funkcionalne dijelove stana, ali se preporuča površina namijenjena za hodnik može prenamijeniti i povećati neki drugi prostor stana. Hodnik ispred spavaona poželjno je da bude odvojen vratima ili tako organiziran da se osigura intimno kretanje između spavaona i kupaone. - Minimalna širina hodnika bez namještaja – 90 cm - Minimalna širina prolaza između namještaja – 90 cm - Oprema – ormari dubine 60 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 80 cm - Pod – po izboru projektanta

7. Garderoba (GD)

U stanu je neophodno osigurati minimalno 150 cm dužine garderobnih ormara po svakoj osobi u stanu. Preporuča se projektiranje ugrađenih ormara. Kod velikih stanova preporuča se projektiranje odvojene prostorije garderobe kao zajedničke ili pripojene nekoj od spavaona, ali se površina namijenjena za garderobu može

prenamijeniti i povećati neki drugi prostor stana. Poželjna je ventilacija garderobnog prostora. - Minimalna dubina prostora garderobe – 120 cm - Minimalna širina prolaza između vješalica – 60 cm - Minimalna širina prolaza između ormara – 90 cm - Oprema – vješalice ili ormari dubine 60 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 80 cm - Pod – po izboru projektanta

8. Kuhinja (KH)

Sadržaj kuhinje čine slijedeći elementi i oprema: sudoper s prostorom za smeće, štednjak s napom, hladnjak s dovodom i odvodom vode, perilica za suđe, elementi za crno i bijelo suđe, radne plohe i prema potrebi ventilirani ormar. Prostor kuhinje mora se dobro osvijetliti u težištu kuhinje ili po rubu i ventilirati prirodno direktno ili preko blagovaone. Poželjno je osigurati ulaz u kuhinju iz komunikacijskih prostora. Radna kuhinja može biti povezana s blagovanjem, boravkom ili ulazom preko veće stijene koja se može otvarati. Kuhinju je potrebno dodatno dobro ventilirati pomoću ugrađene nape s ventilacijskim kanalom i ventilatorom. Preporuča se radna kuhinja u obliku slova “U”, “L” ili dvostruki paralelni “I” ili stambena kuhinja. Između elemenata potrebno je projektirati kontinuiranu radnu plohu u kojoj je ugrađena oprema. Na početku ili kraju radne plohe obavezno je potrebno planirati ugradnju visokog hladnjaka. Ukupna minimalna razvijena duljina kuhinjskih elemenata kod većih stanova treba zadovoljiti kriterij duljine 100 cm po osobi koja živi u stanu. Sudoper, štednjak i hladnjak treba razmjestiti u obliku što ravnomjernijeg trokuta s ukomponiranim radnim plohama oko svakog navedenog elementa. Hladnjak je potebno smjestiti na početku niza elemenata prema ulazu u kuhinju. Nije dozvoljeno projektirati štednjak ispod prozora radi montaže ventilacijske nape. Najmanje jedna strana kuhinje treba imati gornje viseće elemente. Potrebno je obratiti pažnju na udaljenost nape od ventilacijskog kanala i način njenog priključenja. Poželjne su obostrane radne plohe uz štednjak i sudoper. Ispod visećih elemenata obavezna je umjetna rasvjeta. - Minimalna širina prolaza između radnih ploha s elementima – 90 cm - Minimalna dubina radne plohe i donjih elemenata – 60 cm - Oprema – radne plohe dubine 60 cm, minimalno dvostruki sudoper 90 cm s dva

korita, štednjak 60 x 60 cm, visoki hladnjak 60 x 60 cm, napa 50 cm dubine i 60 cm širine

- Minimalna visina hladnjaka – 150 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 80 cm - Minimalna visina parapeta prozora – 120 cm - Minimalni pristupak prozora za viseće elemente – 40 cm - Obavezan instalacijsko-ventilacijski čvor - Maksimalna udaljenost sudopera od kanalizacijske vertikale – 3 m - Maksimalna udaljenost štednjaka od ventilacijske vertikale – 3 m - Pod – po izboru projektanta

9. Blagovaona (BL)

Prostor za jelo u svakom stanu mora omogućiti smještaj stola s minimalno četiri stolice, odnosno u većim stanovima broj stolica za stolom za blagovanje mora odgovarati broju osoba koje žive u stanu povećanom za dva. Blagovaona može biti

odvojena ili integrirana u neki drugi prostor s dobrom vezom bez visinskih razlika do kuhinje. Ako se uz kuhinju prema drugim prostorima projektira bar, potrebno je osigurati rješenje za sprečavanje širenja mirisa (pomična pregrada). Preporuča se prirodno osvjetljenje blagovaone i veza s vanjskim prostorom lođe, terase ili vrta na kojima se može blagovati. - Minimalna širina blagovaone kada je duljina paralelna s pročeljem – 220 cm - Minimalna širina blagovaone kada je duljina okomita na pročelje – 240 cm - Minimalna oprema – minimalno stol 80 cm širine i 120 cm duljine, 4 stolca,

vitrina ili polica 40 cm dubine 120 cm širine - Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – po izboru projektanta

10. Dnevni boravak (DB)

Projektiranje najvećeg i najvažnijeg zajedničkog prostora u stanu preporuča se dužom stranicom uz pročelje kako bi se osigurao uvjet naknadnog odvajanja dodatne polovine sobe od 8 m2 s posebnim otvorom na pročelju. Dnevni boravak može biti integriran s drugim prostorima stana. Uz dnevni boravak potrebno je osigurati blizinu otvorenog prostora stana ili povećani francuski prozor. - Minimalna širina dnevnog boravka – 360 cm - Minimalna oprema – grupa za sjedenje za 4 osobe, grupa za rad za jednu osobu,

mali stol, ormar dubine 40 – 60 cm i dužine 200 – 400 cm, prostor za video i audio opremu, radni stol 60 cm dubine i 120 cm širine, radni stolac, polica 40 cm dubine 120 cm širine

- Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – po izboru projektanta

11. Spavaća soba za roditelje (SP2) Projektom je potrebno ostvariti mirni prostor u stanu koji je što kraće i jednostavnije povezan s kupaonom i garderobom. U cijelom stanu, a posebno u spavaćoj sobi, dobro je projektirati ugrađene garderobne ormare. Preporuča se sobu dužom stranicom smjestiti uz pročelje kako bi se osigurala mogućnost podjele sobe na dvije polovine, svaka s prozorom na pročelju i ulazom iz javnog dijela stana. Ne dozvoljava se jedina veza s kupaonom preko dnevnog boravka. - Minimalna širina spavaće sobe – 280 cm - Minimalna oprema – krevet 180 x 200 cm, uzglavlje kreveta s rasvjetom, dječji

krevet 70 x 140 cm, ormar dubine 60 cm i dužine 200, radni stol 60 cm dubine i 90 cm širine, te radni stolac ako se ne predviđa u dnevnom boravku

- Minimalna širina polovine sobe – 210 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – po izboru projektanta

12. Spavaća soba za dvije osobe (SP2)

Projektom je potrebno ostvariti fleksibilni prostor u stanu koji lako može mijenjati namjenu. Poželjna je što kraća i jednostavnija veza s kupaonom i garderobom. U cijelom stanu, a posebno u spavaćoj sobi, dobro je projektirati ugrađene garderobne ormare. Preporuča se sobu dužom stranicom smjestiti uz pročelje kako bi se osigurala mogućnost podjele sobe na dvije polovine, svaka s prozorom na pročelju i ulazom iz javnog dijela stana. Ne dozvoljava se jedina veza s kupaonom preko dnevnog boravka.

- Minimalna duljina spavaće sobe – 420 cm - Minimalna oprema – 2 kreveta 100 x 200 cm, uzglavlje kreveta s rasvjetom, 2

ormara dubine 60 cm i dužine 100, 2 radne plohe 60 cm dubine i 100 cm širine, 2 radna stolca, 2 police dubine 40 cm i širine 100 cm

- Minimalna širina polovine sobe – 210 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – po izboru projektanta

13. Spavaća soba za jednu osobu (SP1)

Projektom je potrebno ostvariti fleksibilni prostor u stanu koji se lako može pripojiti drugom prostoru ili koji lako može mijenjati namjenu. Poželjna je što kraća i jednostavnija veza s kupaonom i garderobom. U sobi se preporuča projektirati ugrađeni garderobni ormar. Ne dozvoljava se jedina veza s kupaonom preko dnevnog boravka. - Minimalna širina spavaće sobe – 210 cm - Minimalna oprema – krevet 100 x 200 cm, uzglavlje kreveta s rasvjetom, ormar

dubine 60 cm i dužine 100, radni stol 60 cm dubine i 120 cm širine, radni stolac, polica dubine 40 cm i širine 120 cm

- Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – po izboru projektanta

14. Vrt (VR), terasa (TE), balkon (BA), lođa (LO)

Otvorene prostore stana potrebno je vezati uz prostore boravka, blagovanja i kuhinje s većim staklenim stijenama (minimalno dvokrilna staklena vrata), a kod većih stanova se preporuča dodati gospodarski otvoreni prostor za sušenje rublja u blizini kuhinje. Bez obzira na odabranu vrstu vanjskog prostora dimenzioniranje otvorenog prostora mora osigurati natkrivenu površinu za smještaj stola sa stolicama za četiri osobe i normalno kretanje oko stola s tri strane, a ukupna reducirana popločena površina ne bi trebala biti veća od 10% površine stana. U glavnom projektu za građevnu dozvolu obavezno je projektirati zatvaranje otvorenih prostora stana. Kod prizemnih stanova odmah se zahtjeva tehničko rješenje koje osigurava fizičku zaštitu stvari na otvorenom prostoru stana, kao i vizualnu zaštitu prostorija. - Minimalna dubina otvorenog prostora – 200 cm, odnosno funkcionalna dubina

za smještaj stola i 4 stolca - Minimalna oprema – stol 80 cm širine i 120 cm duljine, 4 stolca, polica dubine

40 cm i širine 100 cm - Minimalna svjetla širina vrata – 90 cm - Pod – vodootporan, protuklizni, protusmrzavajući

15. Spremište (S)

Sva spremišta trebaju biti smještena u podrumu ili prizemlju i lako dostupna iz prostora javne komunikacije ili izvana. Svakoj zatvorenoj cjelini potrebno je osigurati kvalitetnu ventilaciju i osvjetljenje. Preporuča se prirodna ventilacija i osvjetljenje, a pripadajući prozori trebaju biti dostupni iz javne komunikacije. Ulazna vrata u prostor sa spremištima, kao i vrata na svakom spremištu trebaju se otvarati prema van. Izuzetno iz posebnih objektivnih razloga spremište stana se može projektirati uz stan.

- Minimalna širina spremišta – 1,0 m - Minimalna širina ulaznih vrata – 1,0 m - Pod – cementna glazura ili sl.

16. Garaža (G)

Garaže se mogu projektirati kao individualne ili skupne ovisno o načinu pristupa. Kod skupnih garaža preporuča se međusobna fizička podjela pojedinačnih garaža s osiguranjem pojedinačnog zaključavanja. U svakoj garaži potrebno je osigurati pad poda prema van te prirodnu ventilaciju preko otvora na ulaznim vratima u dva sloja pri podu i stropu. Preporuča se ugradnja podiznih vrata. Obavezno je projektirati podne rešetke i separatore ulja na kraju rampe i u svim pristupnim cestama radi osiguranja mogućnosti pranja. - Minimalna širina garaže – 280 cm - Minimalna dubina garaže – 500 cm - Minimalna širina ulaznih vrata garaže – 240 cm - Minimalna širina parkirališnog mjesta – 250 cm - Maksimalni nagib nenatkrivene ulazne rampe – 15% - Maksimalni nagib natkrivene ulazne rampe – 18%

Prof. Teufik Galijašević, Prof. Mladen Jošić & Prof. Dragomir Vlahović Grafika 1. Naslov – SADRŽAJ I DIMENZIONIRANJE STAMBENE ZGRADE I STANA 2-5. Tekst s predavanja 6-19. Radionica Socijalno stanovanje, Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid , voditelj Juan Herreros, gosti prof.

Anne Lacaton i Kees Christiaanse 6-7. Inaki Abalos, Juan Herreros & Angel Jaramillo, Es Pil-Lari Housing Complex 8-9. Anne Lacaton & Jean Phillipe Vassal, St. Nazaire 10-19. Studentski projekti 20-24. Annalie Riches, Silvia Ullmayer & Barti Gariboldo, Whatcott’s Yard 25-28. Belzunce, D. Maurino & G. Millan, Bilbao 29-34. C. F. Moller, Copenhagen 35-37. Delugan & Meissl, Beč, Town House 38-41. Eduardo Souto De Moura_Maia_Porto 42-45. Ercilla & Campo Arquitectura, Lakua Vitoria 46-47. Erick Van Egeraat, Tilburg, Stuivesantplein 48-50. Feilden Clegg Bradly, Cambridge 51-56. Froetcher Lichtenwagner, Innsbruck 57-58. HPP Hentrich-Petschnigg & Partner, Leipzig, Dwellings For Young People 59-62. Maccreanor Lavington, Cambridge 63-64. Mecanoo, Rotterdam, Nieuw Terbregge 65-66. Nial Maclaughlin Architects, London 67-71. Peter Barber Architects, London 72-73. Will Bruder Architects, Scottsdale 74. D Book, Density, A+T

11. POSEBNI ŽIVOTNI STILOVI Životni stil svakog čovjeka ovisi o nizu okolnosti i utjecaja. Dubljim uvidom u stanovanje u stambenim zgradama otkrit ćemo najvažnije utjecaje i arhitektonska sredstva kojima se životni stil afirmira. Stvaranje životnog stila pojedinca nastaje kroz: - porodični odgoj prenošenjem porodičnih vrijednosti s generacije na generaciju

a/ klasična porodica, roditelji s djecom – klasičan stan s traktovima b/ nepotpuna porodica – vrlo individualno organizirani stan c/ samostalan stan pojedinca – jednoprostorno organizirani stan

- obrazovanje kojim se osnovne vrijednosti životnog stila nadograđuju suvremenim znanjem i kulturom

a/ čitanje, kultura knjige – biblioteka b/ rad u stanu – radna soba c/ potreba za druženjem – veliki dnevni boravak

- tradicionalne vrijednosti lokalne zajednice dugoročno se prenose u lokalni životni stil a/ radnički stan – život u kuhinji b/ stan konoba, izba – stan s tradicionalnom prehranom c/ suvremeni stan – stan neopterećen trajnim rješenjima, adaptabilan, varijabilan,

lako zamjenjiv stan d/ umjetnički stan – uređeno potkrovlje, ex radionica, dograđeni volumen izvan

standardnih gabarita - životna dob i bračno stanje određuju brojne karakteristike životnog stila i njihove

prioritete a/ stan za samca – garsonjera ili veći stan bez posebne organizacije sadržaja b/ stan za mlade bez djece – otvoreni stan s naglašenim boravkom, terasom,

glazbenom i video opremom, posebne prostorne senzacije c/ stan za porodicu s djecom – odvojena i zatvorena spavanja svake generacije d/ stan za starije – lako pristupačan, miran, vrt sa zelenilom,

- mjesto stanovanja u širem i užem smislu pojačava sve ostale karakteristike nečijeg životnog stila

a/ centar grada – stan u centru za dinamične i radno aktivne osobe, bez otvorenog prostora (eventualno zimski vrt) , bez automobila i garaže

b/ prigradska stambena naselja – standardni stan s garažom c/ selo – veliki stan s mnogo soba, vrt, trijem, zimski vrt d/ priroda – veliki stan, vrt, voće, povrće, životinje

- ekonomsko stanje društva i pojedinca određuje standard životnog stila a/ minimalni stan – odmor, prehrana, higijena b/ prošireni stan – garaža, garderoba, više kupaonica c/ veliki stan s pratećim sadržajima – teretana, fitness, sauna, bazen

Evidentna je razlika u životnim stilovima pojedinih dijelova svijeta. U Japanu stambeni prostori su multifunkcionalni. Riješeni su neutralno tako da svaki prostor može preuzeti bilo koju funkciju. U Europi je prije tri stoljeća svakoj prostoriji pridodana precizna funkcija, oblik, oprema i namještaj, tako da je varijabilnost prostora svedena na teoriju. U Europi stan je čvrsta i fiksna kategorija koja se ostavlja djeci u nasljedstvo. U Americi je stan je potrošna roba koju treba mijenjati poput odjeće. Vidimo da se na zemlji od kraja do kraja razlikuje filozofija stanovanja. Ta filozofija je izrasla iz duhovnih vrijednosti okolnog društva. Kako društvo postaje globalno, tako i filozofija stanovanja postaje sve ujednačenija.

Afirmaciju svakog životnog stila prvenstveno omogućava arhitektonsko rješenje. Korisnik bira stan prvenstveno prema svom životnom stilu, a zatim prema ekonomskim mogućnostima. Originalnost arhitektonskog projekta i životni stil korisnika dvije su kategorije koje međusobno interaktivno djeluju jedna na drugu. Odgovarajuće projektno rješenje osigurat će skladno funkcioniranje stana, a neodgovarajuće brojne sukobe u stanu ili zgradi. Kada govorimo o životnom stilu trebamo analizirati osnovne stambene paradigme, a to su: - lokacija stana; Može značajno utjecati na životni stil, ali ne mora. Mnoge kategorije mjesta stanovanja ne mogu se nadomjestiti spretnim arhitektonskim konceptom, dok lokacija nije bitna za kategorije životne dobi i bračnog stanja. - sadržaj stana; Izrazito utječe na svaki životni stil. Neposredno je vezan za površinu stana i ekonomsko stanje porodice. Može se reći da arhitektonsko rješenje nekog stana ponajmanje utječe na životni stil kao kompenzacija kvaliteta uslijed nedostatka nekog sadržaja u stanu. Na primjer, ako stanu nedostaje otvoreni prostor stana, arhitektonsko rješenje s francuskim prozorima tek neznatno kompenzira ovaj bitan nedostatak za stil življenja u vrtu s ljubimcima. - orijentacija stana; Vrlo često orijentacija stana nije bitna za životni stil. Ona to postaje tek nakon nekog dugogodišnjeg nedostatka. Na primjer, nedostatak sunca u stanu nije važan za srednju radno aktivnu generaciju koja provodi najmanje vremena u stanu, ali je itekako važan za djecu ili starije koji provode u stanu gotovo 24h. - organizacija stana; Organizacija stana izrazito je vezana za karakter i uspješnost življenja nekim karakterističnim životnim stilom. Na primjer, rascjepkani stan s mnogo degažmana i odvojenih dijelova s malim prostorijama onemogućava životni stil mlade porodice bez djece koje često organiziraju susrete s prijateljima u stanu. - pogled iz stana; Pogled je svima potreban, ali može se reći da je neophodan tek u stanu s intelektualnim potrebama. Čitanje i pogled su povezani kao blizanci, jedno bez drugoga ne može. Na primjer, život u potkrovlju s krovnim prozorima i bez pogleda na okoliš ne utječe na da i ne, mogu značajno utjecati, a ne moraju ovisno o autorskom konceptu - materijali u stanu; Može se reći da različiti materijali odgovaraju različitim životnim stilovima, ali ne i da „krivi“ materijali omogućavaju bilo koji životni stil. Na primjer, „goli“ betonski zidovi više odgovaraju mlađim korisnicima avangardnijih svjetonazora, ali ne onemogućavaju konzervativni i klasični životni stil starije generacije. - tipologija i morfologija zgrade; Izrazito je bitna pri odluci o izboru stana. Ona utječe na životne stilove preko karakteristika koje proizlaze iz horizontalnog i/li/ vertikalnog položaja stana i ničim drugim se ne mogu nadomjestiti. Na primjer, bučni stan treba organizirati s vanjskim

individualnim ulazom, a ne u sredini unutrašnjeg ili vanjskog hodnika da se izbjegne kretanje velikog broja bučnih posjetitelja pored tuđih ulaznih vrata. Kako je gotovo nemoguće raspraviti o svakoj kategoriji nekog životnog stila, pa i spomenuti baš sve životne stilove, analizirat ćemo neke stambene teme koje utječu na sve životne stilove. - dan i noć; Režim korištenja nekog stana kroz 24h nije najbitniji za taj stan, ali bitno utječe na ostale stanove u zgradi. Zato svoj životni stil možemo upražnjavati samo u odgovarajućem stanu. Zato stan u kojem se živi noću, a spava danju treba biti izdvojen iz stambene cjeline i dobro zvučno izoliran od drugih u stambenoj zgradi. Zato ga treba projektirati po narudžbi ili birati uz pomoć stručnjaka. - preklapanje stambenih funkcija; Preklapanje rada i odmora, rada i spavanja, kuhinje i blagovaonice, spavaonice, garderobe i kupaonice, vanjskog i unutrašnjeg prostora, nedvojbeno su vrijednosti svakog suvremenog stana. Svako pojedinačno preklapanje dovodi do afirmacije drugih vrijednosti i drugog životnog stila. Budućnosti stanovanja sve više stremi hibridnim sadržajima i miješanim funkcijama. Pri kraju ove rasprave postavlja se pitanje da li stanovanje treba projektirati na tradicionalan način čvrsto držeći se pravila struke ili treba intenzivno razbijati tradicionalne stambene dogme? Cilj socijalnog stanovanja do nedavno je bio industrijska proizvodnja što većeg broja što jeftinijeg stana. Suvremeni primjeri socijalnog stanovanja sve više prihvaćaju individualizaciju stana i stanovanja, ali ne na uštrb cijene i racionalnosti. Drugo važno pitanje je kakva je razlika između doma i stana? Da li stan može biti dom? Ponovo suvremeni primjeri pokazuju da nema nikakve razlike i da je ne smije je biti. Stan ne smije biti mjesto nužnog boravka. On mora imati slojeve osobnosti svog korisnika /vlasnika/. Na kraju pitanje je da li svjetska globalizacija briše tradicionalni dom ili je stanovanje otporno na unifikaciju? Nesporna je činjenica da se sve više uspostavljaju globalne vrijednosti, a brišu lokalne. To pokazuju primjeri stanova odabrani za ovo predavanje. Gotovo je nemoguće reći za svaki pojedini primjer kojem kraju svijeta pripada. Ali zato vrlo je jednostavno reći kojem životnom stilu taj isti primjer pripada. prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – POSEBNI ŽIVOTNI STILOVI 2. Tekst s predavanja 3. Stjepan Planić, stan u Zagrebu 4. Kisho Kurokava, Nagakin Capsule Tower, Tokyo 5. Ivan Crnković, Kuća sa šest jednakih prostorija 6-7. Eduard Bohtlingk, Markies 8. Kuala Lumpur 9. Stan beskućnika, Tokio 10. Shigeru Ban, Naked House, Tokyo 11. Tezuka architects, House in Nadano 12. Dražen Juračić & Jelena Skorup, stan u Zagrebu 13-19. Alfred Pfister Architekten, Apartments in Zurich 20-26. Camenzind Evolution, Seewurfel, Zurich 27-33. Chiba Manabu Architects, Mesh, Tokio

34-42. Daniel Bickel, Jurg Moser & Staffelbach Architekten, Lofts in Zurich 43-49. DRMM; de Rijke Marsh & Morgan Architects, One Centaur Street I, London 50-59. Engelenmoore, 138 Barcom Avenue, Sydney 60-67. Engelenmoore, 150 Liverpool Street, Sydney 68-76. Engelenmoore, The Grid ,Sydney 77-84. GCA Arquitectes Associats, Apartements in Sabadell 85-91. Murfy & Jahn, Sta Street Village, Chicago 92-99. MVRDV, Silodam, Amsterdam 100-110. Naya Architects, Manabu + Arata, Apartments in Arai Yakushi 111-116. Oppenheim Architecture & Design, Ilona 117-124. Pugh, Scarpa & Bergamont Artists, Lofts, Santa Monica 125-127. Pugh, Scarpa, Colorado Court, Sanata Monica 128-133. Querkraft Architekten, Lee Building, Beč 134-138. Tannerhecht Architecture, Cannery Lofts, Newport Beach 139-143. Will Bruder Architects, Loloma 51, Scottsdale

12. KRITERIJI ZA VREDNOVANJE STAMBENE SREDINE Odgovor na pitanje kako graditi traže svih arhitekti svijeta i još uvijek nema jednoznačnog odgovora. Ipak postoje neki objektivni kriteriji s kojima se može usuglasiti većina arhitekata. Sve kriterije vrijednosti u arhitekturi nije moguće jednoznačno odrediti obzirom da je arhitektura istovremeno i tehnička i umjetnička disciplina. Jednostrano gledanje na arhitekturu uvijek donosi nepotpunu sliku čija je posljedica manjkavost u prostoru. - Kada je zgrada projektirana samo kroz prizmu tehničkih osobina u prostoru su

zadovoljene samo primarne ljudske potrebe za krovom nad glavom. - Kada je zgrada projektirana samo kroz prizmu umjetničkih nastojanja za lijepim

oblikovanjem u prostoru je nastala forma koja vrlo često slabo ili nikako ne funkcionira.

Dužnost arhitekta je da projektom ostvari pravu sintezu tehnike i umjetnosti. Da bi se približio sintezi svaki arhitekt treba analizirati i primijeniti u svom projektu što veći broj objektivnih kriterija. Objektivne kriterije vrednovanja zgrade i skupine više zgrada koje zajednički stvaraju stambeno susjedstvo ili blok među prvima je pokušao definirati Christopher Alexander u svojoj knjizi “Pattern language”. Jezik uzora je analiza stvarnih dijelova zgrade ili skupine zgrada na bazi kvantiteta i kvaliteta. KRITERIJI KVANTITETA Analizu kvantiteta u prostoru možemo započeti tezom da je vrednija ona zgrada ili skupina zgrada koja ima veći broj mogućnosti, dijelova, sadržaja i njihovih funkcija koji se međusobno slažu. Započnimo analizu oblika neke klasične zgrade gledajući njen volumen koja se sastoji od baze, reprezentativnog prizemlja i mezanina, glavnog korpusa od nekoliko nivoa, zadnje etaže izražene kroz drugi tip sadržaja i naglašenog krova. Zatim usporedimo navedenu zgradu s primjerom modernističke zgrade internacionalističkog stila iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Modernistička zgrada analizirana kroz prizmu volumena sastoji se od korpusa zgrade koja gotovo identično izgleda od dodira s terenom do završnog gornjeg brida zgrade. Na prvi pogled rekli bismo da je modernistička arhitektura kvantitativno gledajući mnogo siromašnija. Međutim, analizu smo izvršili samo kroz presjek volumena i vanjsku sliku. Modernistička arhitektura bitno se razlikuje od klasične, jer je strukturirana kroz uglavnom tlocrtnu raščlambu volumena. Kompoziciju modernističke zgrade čine uglavnom dva, tri ili više autonomnih volumena bitno različitog oblikovanja, na primjer: poseban volumen ulaza, volumen stubišne odvojene vertikale, posebno oblikovane cjeline glavnog volumena prema funkcijama, velike terase na raznim nivoima, ravni krov s krovnim izlazom i uobičajenom strehom - pergolom. Ritam i oblik otvora na klasičnoj zgradi uglavnom su monotoni, dok se na modernističkoj zgradi kontrastno suprotstavljaju velike površine punih i otvorenih ploha u vrlo dinamičnom ritmu s vrlo različitim oblicima otvora. Kvantitativna manjkavost u jednom pogledu nadomještena je bogatijim oblicima u drugom pogledu. U ovoj analizi možemo zaključiti da je pitanje kriterija kompleksno, no ipak postoje jednoznačni kvantitativni kriteriji koji su neosporni. Novu analizu krenimo od ulaza u zgradu. Zgrada s jednim ulazom u principu je lošija funkcionalno i oblikovno od zgrade s dva ili više ulaza koji nam omogućavaju s oblikovne strane veći arhitektonski rječnik. Zgrada s trijemom bogatija je od zgrade samo s ulaznim vratima, zgrada s više vrsta prozora bogatija je od one samo s jednom vrstom, zgrada izvedena od dva ukomponirana materijala (kamena i stakla) bogatija je od one izvedene

samo od jednog (stakla). Ovako nabrajanje se može nastaviti gotovo beskonačno, ali tada se postavlja pitanje granice kada bogatstvo prelazi u nekontrolirani kaos, oblikovni nered i kič. Ta granica je vrlo tanka, vrlo ju se lako pređe i utopi u neskladu oblika, materijala i boja. Zato postoje i drugi kvalitativni kriteriji. Istu analizu možemo provesti na prostorima okoliša zgrade ili međuodnosa više zgrada. Za početak uzmimo pitanja parkiranja i zelenila uz i oko zgrade. Zgrada bez parkiranja ne funkcionira kvalitetno i manje je vrijedna. S druge strane veliko parkiralište ispred zgrade lošije je rješenje od niza manjih ukomponiranih mjesta za parkiranje oko zgrade. Zgrada bez garaža je lošija i manje vrijedna. Dakle, broj parkirališnih mjesta i garaža znatno doprinosi ukupnoj vrijednosti zgrade. Zgrada bez okolnog zelenila također je nedovoljno vrijedna. Količina zelenila, kao i brojnost vrsta doprinose ukupnoj vrijednosti okoliša. KRITERIJI KVALITETA Kvalitativni kriteriji su još važniji za ukupnu vrijednost neke zgrade. Nije dovoljno u projektu samo upotrijebiti veliki broj sadržaja i oblika, već znati način na koji ih treba upotrijebiti. Prvo smo utvrdili da je bolje za zgradu da ima dva ili više ulaza ( ne govorimo o dva odvojena komunikacijska dijela – stubišta). Pretpostavimo da su dva ista ulaza. Ovakvo rješenje odgovara samo na suprotnim stranama zgrade kada su na obje suprotne strane identični uvjeti ulaza; dvije iste i jednakovrijedne ulice. U koliko se ipak radi o različito funkcionalna pristupa zgradi, a dva ulaza su ipak fizički jednaka, to nas može dovesti u vrlo nejasne situacije obzirom da nismo sigurni da li oba ulaza dovode na isto mjesto. Još znatno lošije rješenje je kada dva isto oblikovana ulaza vode u potpuno drugačije sadržaje, na primjer; poslovni i stambeni ili glavni i gospodarski sadržaj. Arhitektu mora biti jasno da svojim rješenjem treba jednoznačno odrediti o kakvom se ulazu radi. Oblik ulaza odmah mora dati do znanja radi li se o glavnom ili sporednom ulazu. Potpuno je neprimjereno bogatije dimenzionirati i oblikovati ulaz u nevažan ili manje važan sadržaj. Primarna kvaliteta ulaza proizlazi iz lokacije ulaza u odnosu na ukupan volumen zgrade. Najkvalitetniji ulazi smješteni su vidljivo s pristupne strane i globalno u težištu volumena da se osigura podjednako dugačak ili kratak pristup svim sadržajima. Projektiranje ulaza sa suprotne strane u odnosu na pristup zgradi je najveća projektantska greška. Naravno da ova teza uključuje unutar sebe i vrlo specifične, ali kvalitetne situacije kada se pristupa zgradi, a da se pri tome ulaz ne vidi. Na primjer, to se odnosi na zgrade na brežuljku kada se zgradi pristupa spiralno i kada se zgrada i njen ulaz otkrivaju postupno ili kada je put do zgrade jednoznačan, na primjer: most. Kvaliteta ulaza raste planiranjem zaštićenog predprostora ulaza kao što je streha ili trijem. Osiguranje dodatne zaštite osoba na ulazu omogućava kvalitetnije funkcioniranje, a s druge strane elementi strehe ili trijema stvaraju drugu bogatiju sliku volumena gdje je stvorena i sekundarna vrijednost ulaza. Ispred ulaza u zgradu veliko parkiralište uništava urbanost zgrade, okoliš čini pješački problematičnim, dosadnim i opasnim. Velike asfaltne plohe mijenjaju mikroklimu zgrade. Mnogo je bolje parkiralište podijeliti na manje cjeline gdje će se svaka cjelina pojedinačno najbolje uklopiti u prostor oko zgrade na način da se automobili skriju što je moguće više, a da se pješački prijelaz preko zone parkiranja učini što kraćim i bezbolnijim. Osim vizualnog smanjivanja nužnih, ali ne baš lijepih prostora parkirališta, povećava se i sigurnost građana oko njih, jer je onemogućena veća brzina automobila. Arhitekt može parkiralište učiniti kvalitetnijim, ako ga natkrije ili djelomično ukopa. Posebno se dobrim rješenjem smatra parkiranje u stambenoj ulici, čime se izbjegava povećanje asfaltiranih površina na parceli. Izvedba garaža ispod zgrade u podrumu još više će unaprijediti okoliš zgrade i ostaviti više mjesta za odmor, rekreaciju i zelenilo. Međutim, same po sebi

garaže ukomponirane u volumen zgrade ne moraju značiti i kvalitetu zgrade. Kada su garaže smještene u prizemlju zgrade i okrenute prema javnoj ulici, zgrada će izgubiti najkvalitetniji prostor za stanovanje, a garažna vrata će ulicu pretvoriti u “skladišnu” zonu. Prizemlja trebaju biti namijenjena za sadržaje stanovanja i rada koji pružaju dinamičnu i raznorodnu sliku okolnim pješacima. Visoko i nisko zelenilo oko zgrade pružaju kvalitetu kada istovremeno osiguravaju bolje funkcioniranje zgrade. Visoko zelenilo ispred zgrade može poboljšati mikroklimu zgrade, a zelenilo razbijeno na male otoke – ostatke prostora ne pruža mogućnosti nikakvog korištenja. Veće grupe drveća u zajedništvu s većim travnatim prostorom pružaju mogućnosti hladovine i odmora u sjeni. Drvoredi unutar parkirališta smanjuju negativni utjecaj prevelike popločane plohe i štite automobile od prejakog sunca, a parkirališta izgledaju bolje. Kao što smo na primjerima ulaza u zgradu, parkirališta i zelenila vidjeli ulogu kvantitativnih i kvalitativnih kriterija vrednovanja arhitekture, tako možemo odrediti i ulogu drugih kriterija koji slijede:

1. Postotak izgrađenosti terena - < 25% - od 25 do 50% - > 50% Manji postotak izgrađenosti veća vrijednost prostora. 2. Oblik terena - ravan - blago kos - strm - složen Ravniji teren veća vrijednost. 3. Tip neposrednog okoliša - prirodni - gradski stambeni - gradski poslovni - industrijski Slobodniji prostor veća vrijednost. 4. Oblik zelenila oko zgrade - park - drvored - pojedinačna stabla - pojedinačno grmlje - živa ograda - penjačice i pokrivala - trava Više većeg zelenila veća vrijednost. 5. Vrsta okolnog prometa - tangencijalan - slijepi - prstenast - presjecajući Manje prometa veća vrijednost. 6. Vrsta javnog pješačkog prometa - kontinuirana mreža kroz parcelu - kontinuirani tok uz vanjski perimetar - kontinuirani tok kroz unutarnji

prostor parcele - diskontinuirani tok uz vanjski

perimetar - slijepi ulazi u unutrašnjost okoliša Više kontinuiranih staza veća vrijednost. 7. Način parkiranja - zajednička garaža - pojedinačne garaže - veliko otvoreno parkiralište - veliko natkriveno parkiralište - malo otvoreno parkiralište - malo natkriveno parkiralište

- parkiranje uz cestu - pojedinačno parkiranje Više vrsta parkiranja manjih površina veća vrijednost. 8. Postotak terena za parkiranje - < 10% - 10-20% - 20-30% - > 30% Manji postotak veća vrijednost. 9. Položaj parcele u prostoru - dominantan - neutralan - anoniman Istaknutiji položaj veća vrijednost. 10. Tip vanjskog prostora - zatvoren - pritvoren - otvoren - podijeljen - prostor povezan prostorom - prostor u prostoru Više vrsta prostora veća vrijednost. 11. Hijerarhija otvorenog prostora - privatan - poluprivatan - polujavan - javan Više različitih hijerarhija veća vrijednost. 12. Organizacija kompozicije volumena - centralizirana - linearna - radijalna - grupna - strukturalna Više kompozicija veća vrijednost. 13. Tip oblikovanja volumena - aksijalan - simetričan - hijerarhičan - prilagođen Više tipova volumena veća vrijednost. 14. Unutarnja komunikacija u zgradi - unutarnja stubišna vertikala - vanjska stubišna vertikala - unutarnja galerija - vanjska galerija - kombinirana komunikacija Više različitih komunikacija veća vrijednost.

15. Način ulaska u zgradu - preko stubišta - preko rampe - preko hodnika - preko mosta - preko vrta - preko dvorišta - preko terase - s ulice Više tipova ulaska veća vrijednost. 16. Tip ulaza - glavni - sporedni - gospodarski Više različitih ulaza veća vrijednost. 17. Oblik ulaza - uvučen - u ravnini - izbačen Više oblika veća vrijednost. 18. Kvaliteta ulaza - naglašen - ravnopravan - nenaglašeni - nedefiniran Naglašeniji ulaz veća vrijednost. 19. Položaj ulaza - centralan - ritmičan - ekscentričan Kraća komunikacija veća vrijednost. 20. Karakter prizemlja - potpuno otvoreno - pretežno otvoreno - pretežno zatvoreno - potpuno zatvoreno - djelomično otvoreno – zatvoreno Veća otvorenost veća vrijednost. 21. Tip izgradnje - samostojeća zgrada - diskontinuirana povezanost - kontinuirani niz - blok Više pročelja veća vrijednost. 22. Elementi vanjskog prostora - grupa za sjedenje - zelenilo - igralište - park - šetnica, staza, promenada

- paviljon, lođa - skver, mali trg - pješačka ulica - prolaz - ostalo Više elemenata veća vrijednost. 23. Način korištenja okoliša - sjedenje - igra - rad - parkiranje - ostalo Više načina veća vrijednost. 24. Oblik vanjskih komunikacija - ravne - horizontalno lomljene - vertikalno lomljene - zakrivljene - radijalne - u rasteru - u mreži - kompozicijske Više mogućnosti veća vrijednost. 25. Pristup ulazu - sprijeda - sa strane - iza Bliže prilaznoj ulici veća vrijednost. 26. Čitljivost ulaza - jasan i vidljiv - djelomično skriven - skriven Veća jasnoća veća vrijednost. 27. Vrsta prilaza ulazu - direktan i kratak - produžen i zaštićen - iz prolaza - iz dvorišta Kraći ulaz veća vrijednost. 28. Oblik prilaza ulazu - zaštićen sa svih strana - natkriven - bočno zaštićen od vjetra - nenatkriven Bolje zaštićen veća vrijednost. 29. Vrsta pješačke komunikacije - pločnik - pješačko proširenje - skver - trg

Manji prilaz veća vrijednost. 30. Tip automobilskog prilaza - sa strane pješačkog prilaza - s bočne strane - sa suprotne strane Kraći i pregledniji prilaz veća vrijednost. 31. Vrsta javnog sadržaja - stanovanje - društveni - poslovni - sportski - proizvodni Manje sadržaja veća vrijednost. 32. Vrsta stanovanja - individualno - mješovito - zajedničko Manje stanova veća vrijednost. 33. Vrsta društvenog sadržaja - obrazovni - kulturni - zdravstveni - vjerski Potrebniji sadržaj veća vrijednost. 34. Vrsta poslovnog sadržaja - trgovački - uslužni Više sadržaja veća vrijednost. 35. Vrsta sportskih sadržaja - otvoreni - zatvoreni Više tipova veća vrijednost. 36. Vrsta proizvodnih sadržaja - mala privreda - industrija Manji kapaciteti veća vrijednost. 37. Mikroklimatski uvjeti - osunčanje - provjetravanje - buka - vlaga - miris - prašina Zdraviji uvjeti veća vrijednost. 38. Oblik uličnog građevinskog pravca - pravilan s naglašenim izuzetkom - pravilan s manjim odstupanjima - lomljen i pravilan - lomljen i nepravilan - strog i dosadan

- nedefiniran Veća čitljivost i funkcionalnost veća vrijednost. 39. Oblik dvorišnog građevinskog pravca - pravilan s naglašenim izuzetkom - pravilan s manjim odstupanjima - lomljen i pravilan - lomljen i nepravilan - strog i dosadan - nedefiniran Veća čitljivost i funkcionalnost veća vrijednost. 40. Utjecaj visine na vrijednost

stanovanja - <P+1 - P+2-4 - >P+4 Manja visina veća vrijednost. 41. Utjecaj visine na kvalitetu prostorne

kompozicije - >P+8 - P+4-8 - P+2-4 - P+1-2 - P Više visina potencijalnija kompozicija. 42. Oblik krova - strmi kosi - blagi kosi - lomljeni - ravni - kombinirani - lučni - kupola Više oblika bogatiji prostor. 43. Oblik ugla - pravilan i neutralan - pravilan i istaknut - nepravilan - zakrivljen - ojačan - oslabljen - ispušten Više oblika bogatiji prostor. 44. Oblik vanjskog prostora oko zgrade - horizontalan - blago kos - strm - deniveliran - nenatkriven

- djelomično natkriven - natkriven Više oblika bogatiji prostor. 45. Kontura zgrade - dominantna - prepoznatljiva - neprepoznatljiva Veća čitljivost veća vrijednost. 46. Usklađenost mjerila zgrade - slična okolini - < od okoline - > od okoline Veća usklađenost veća vrijednost. 47. Proporcija zgrade - karakteristično izdužena - karakteristično visoka - pravilno zbijena - nepravilno zbijena - neodređena Čitljivija karakteristika veća vrijednost. 48. Način oblikovanja volumena - stereotonski - tektonski - površinski - neodređen Više načina veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 49. Tip oblikovanja - geometrijsko - strukturalno - metamorfno - dekonstruktivno - kontrasno - konstruktivno - organično - neutralno - nepravilno Više tipova veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 50. Karakteristični oblikovni elementi - baza - vijenac - trijem - balkon - lođa - terasa - erker - toranj - konzola - stup

- ostalo Više elemenata veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 51. Vrsta materijala na pročelju - žbuka - kamen - drvo - opeka - metal - staklo - ostalo Više materijala veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 52. Boja - blaga - živa - bijela - crna Više usklađenih boja veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 53. Zakonitost oblikovanja - simetrija - asimetrija-proporcija - ritam - modularna mreža - neodređeno Više zakonitosti veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 54. Simetrija - jednoosna - dvoosna - višeosna Veća usklađenost veća vrijednost.* 55. Asimetrija - bez zakonitosti - zlatni rez - protuteža - ostalo Veća usklađenost veća vrijednost.* 56. Ritam - skladan - monoton - disharmoničan Više ritmova veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 57. Modularna mreža - jedna - više Više mreža veća vrijednost.* Veća usklađenost veća vrijednost.* 58. Stil

- klasični - neo - internacionalni - post - retro - regionalni - autohtoni i suvremeni Veća usklađenost s okolišem veća vrijednost.* 59. Kompozicija - kontekstualna

- umjetnička Veća usklađenost s okolišem veća vrijednost.* 60. Cijena m2 stana u naselju /zgradi/ - daleko veća od ostalih - veća od ostalih - prosječna - manja od ostalih - znatno manja od ostalih Veća cijena veća vrijednost stanovanja.

Način bodovanja: Svako pitanje nosi isti broj bodova, a njihov raspored dijeli se na broj odgovora Navedeni kriteriji trebali bi pomoći svakom projektantu da ne zaboravi razmišljati o svakome od njih prilikom projektiranja, te da odabere najpovoljniju kompoziciju kriterija koji će zajedno dati optimalno rješenje. Izabrani primjeri izvedenih zgrada ilustriraju raznolikosti i pokazuju da svaki pojedini autor prioritet daje nekom drugom kriteriju. Važno je napomenuti da okolnosti sadržaja i lokacije neke kriterije isključuju, a koje je moguće nadomjestiti drugima. Metafizički red svake dobre zgrade može se analitikom objektivizirati upotrebljavajući navedene racionalne kriterije. prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – KRITERIJI ZA VREDNOVANJE STAMBENE SREDINE 2-13. Tekst s predavanja

13. ISTRAŽIVANJE STANOVANJA Napredak civilizacije odvija se prema brzini istraživanja. Bez istraživanja u stanovanju ne bi bilo novih tipova stanova i zgrada. Istražujemo svi; netko više, netko manje. U stanovanju istraživati se može sve, a najčešće: a/ predmet istraživanja je:

- grad, naselje, zgrada, stan - način - mjesto - funkcioniranje - veličina - konstrukcija - instalacije - materijal - namještaj - cijena - trajnost - porodica - zaštita

Nije rijedak slučaj da se istraživanjem samo jednog predmeta interesa istovremeno istraživanjem ostvaruje napredak na više područja istraživanja. Globalno gledano istraživanja dijelimo: b/ oblik istraživanja

- razvojni (praktični) - znanstveni (teoretski)

Razvojna istraživanja direktno doprinose napretku stanovanja kroz praktičnu primjenu, a znanstvena stvaraju teoretske pretpostavke za razvojna istraživanja ili potpuno nova otkrića. Razvojna istraživanja imaju za cilj potaknuti građevinsku ili industriju namještaja na nove proizvode u stanovanju. c/ mjesto primjene istraživanja

- tlocrt - fasada

Najčešće promjene u stanu i zgradi odvijaju se na tlocrtima i fasadama stambenih zgrada. To je i razumljivo, jer je utilitarnost svakog stambenog elementa sine qua non. Još uvijek ima mjesta za naprednije funkcionalno rješenje stana, a posebice uz upotrebu visoke tehnologije. U ovom pregledu ne bavimo se neprostornim tehnološkim rješenjima kao što su kompjutorska tehnika, elektronički ekrani, visoko tehnološko staklo i slično, ali ih trebamo spomenuti kao nezaobilazne činjenice stambenih istraživanja. d/ vrsta istraživanja

- realistička - futuristička

Velika većina istraživanja su na većem ili manjem stupnju realistička, ali futuristička istraživanja, iako malobrojna, su izuzetno važna. Ona pokreću najveće korake napretka. Iako su nerealna u trenucima nastanaka, u kratkom vremenu postaju više ili manje realna. Kroz povijest razvoj tipova stanovanja i vrsta stambenih jedinica prvenstveno je imao za cilj funkcionalna poboljšavanja pojedinih uvjeta ili zahtjeva korisnika staništa. Prvi zahtjevi i ciljevi stanara bili su bazirani na poboljšavanju fizičke zaštite, kako od atmosferilija, tako i od neprijatelja svih vrsta. Današnji zahtjevi stanara prvenstveno ovise

od imovinskog stanja društva, a u razvijenim zemljama, u koju se i mi sami ubrajamo, su visoko sofisticirani i vrlo specifični. Na temu stambenih istraživanja objavljene su mnoge knjige, a mi ćemo se sada poslužiti tek nekima od njih. U prvom redu to su knjige Petera Cooka „Architecture, Action And Plan“ i „Experimental Architecture“. Iako se ove knjige ne bave samo stanovanjem, ono je nezaobilazno i najčešća tema većine projekata. Navede knjige su arhitektonska klasika i polazni reperi svih današnjih suvremenih istraživanja stanovanja. Futuristička razmišljanja Rona Herona o kompletnom gradu-stroju koji se kreće fantastično su razrađena i danas predstavljaju inspiraciju mnogim arhitektima. Mnogo više projekata napravljeno je na temu stroja za stanovanje. Među najpoznatijima su The House of the Future bračnog para Alison i Petera Smithsona te svima već dobro poznata zgrada i danas više nepostojeća zgrada Nagakin Capsule Kishoa Kurokave. Kabine za stanovanje vrhunski su proizvodi znanja iz tehnologije običnih i svemirskih brodova. Da ima mjesta i novim dostignućima antropoloških oblika namještaja i prostora boravka u stanu pokazuje i primjer mlade austrijske grupe Alleswirdgut koja pokazuje primjer višenamjenskih podova, zidova i stropova. Upravo fantastična rješenja postignuta su istraživanje oblikovanja stana kroz rotaciju presjeka. Razvojna i realistička istraživanja nam donose najveće koristi, a lako i brzo su primjenjiva. To su prvenstveno tehnička rješenja koja unapređuju i/li mijenjaju stanovanje. Uglavnom većina je aplicirana na istraživanje tlocrta i fasada stambenih zgrada. Mnoga od njih pokušavaju djelovati na varijabilnost i adaptabilnost stambenog prostora ili na industrijsku proizvodnju ugradbenih i višenamjenskih dijelova stana. Yves Lion i Francois Lecleque predložili su projekt Domus demain u kojemu servisne prostore stana iz unutrašnjosti stana premještaju na pročelja zgrade. Na prvi pogled apsurdan prijedlog, ipak je više nego zanimljiv. Njihova interpretacija servisnih prostora omogućava potpuno drugačiji način života na smanjenoj servisnoj, a povećanoj stambenoj površini. Isto čini i grupa Willem Jan Neutelings, Alex Wall, Xaayer De Geyter & Frank Roodbeen, na natječaju za stanovanje za olimpijadu u Barceloni. Na temu istraživanja tlocrta dobri su još primjeri Aranguren Gallegosa, Boudon Michela, Duiker Torrea, Gio Pontia i Steven Holla. Vrlo posebno istraživanje pratimo kod Rue Nishizawa u projektu Moriyama Apartments gdje autor eksperimentira s paviljonskim dijelovima stana. Vanjska veza za dijelove stana vrlo je neobična, a moguća je u uvjetima posebne filozofije, kulture i odgovarajuće umjerene klime. Značajna razmišljanja i velike doprinose ostvarili su mnogi arhitekti unapređujući stambeni blok. Čvrsti i kruti oblik formiran u 19. stoljeću doživio je brojne odlične interpretacije od kojih ovdje gledamo tek neke: Alvaro Siza Vieira u Bouca, Porto, Rue Nishizawa, Ede Apartments, u Japanu i Bernard Tschumi u Pekingu. Istraživanje bloka kao stambene matrice vrlo je zahvalno i neograničeno. Blok je u punom smislu „stambena matrica“. Čvrsti vanjski i unutrašnji perimetri određuju granice javnog i privatnog koje niti u budućnosti neće potpuno nestati. Individualnost korisnika dolazi do izražaja u posebnim oblicima koji pri tome nastaju. Siza razvija low tech blok, a Tschumi high tech, stvarni novi grad iznad grada. To je realizacija futurističke ideje Yone Friedman. Topografska arhitektura stanovanja vrlo je česta suvremena tema. Uobičajena situacija je apliciranje artificijelnog (umjetnog) arhitektonskog prostora na prirodni okoliš. Ukopavanje arhitekture stambenog prostora u okoliš ili skrivanje volumena nasipavanjem

stvara suprotan efekt. U horizontu dominira priroda, a stanovanje koristi negativni otisak u terenu. Atrij-impluvium je glavni tip topografskih tlocrta. U sklopu topografske teme kao posebna podtema uklapaju se istraživanja Francois Rochea. Kod Maido Houses on eksperimentiranje s odnosom slike prostora i materijala stambene zgrade kroz fasadne stijene koje reflektiraju slike okoliša i optički dematerijaliziraju stambene zgrade. Na kući Barak ideja o integraciji stana i okoliša temelji se na izboru materijala i boje. Zelene mreže preko kuće istovremeno osiguravaju neophodne strehe i sjene, a cijelu arhitekturu „skrivaju“. Projekti Maido i Barak su najkonkretniji projekti autora koji je poznat po neograničenim futurističkim idejama u istraživanju materijala i oblika. Brojna su razmišljanja o drukčijim stanovima i materijalima. Većina ih se temelji na raskidu veza s geometrijskim oblikovanjem i priklanjanje organičkim rješenjima koja imitiraju prirodne oblike. Upotreba plastike pravi je bum u većini futurističkih prijedloga u 20. stoljeću. Važna tema istraživanja su konstruktivna ograničenja u stanovanju. Mali rasponi su značajni ograničavajući faktor svakog stanovanja. Kada se objedine istraživanja organskih oblika i konstrukcije zgrade dobivaju se fantastični prostorni odnosi koji rezultiraju unikatnim prostorima u svakoj stambenoj jedinici. Najznačajnija razvojna razmišljanja koja utječu na stanovanje su razmišljanja o rastu i gustoći grada. Mnogi gradovi već se danas guše, jer su prerasli veličinu mogućeg horizontalnog funkcioniranja. Razmišljanja Yone Friedman o megastrukturnom gradu iznad Pariza ukazala su na novi vertikalni smjer prostornih istraživanja. Grupe MVRDV i Plot u najnovije vrijeme predvodnici su futurističkih razmišljanja o vertikalnom, ali horizontalno usloženom gradu. Data town je grad iznad grada gdje su i zemlja i nebo umjetni. To je jedna velika ljudska farma. Gotovo svi futuristički prijedlozi stambene budućnosti temelje se na ignoriranju ili zanemarivanju zemljine sile teže i gravitacije. Na zemlji je teško zamisliti takvu budućnost, ali uzimajući u obzir razmišljanja o apsolutnim kataklizmama, onda razmišljanja o podzemnom ili svemirskom gradu percipiraju velike dijelove ovakvog prijedloga. Napretkom konstrukcije stanovanje se odvojilo od terena u visine. Napretkom tehnologije stanovanje je počelo koristiti prostore uronjene u vodu mora. Projekt plutajućih naselja Kenzo Tangea, Tokyo Bay, danas više nije futuristički. Danas se grade neograničeno velike plutajuće platforme koje zamjenjuju tlo. Nasipavanje bilo čega bilo koje veličine više nije problem (primjeri Nizozemske, Emirata, …). Danas je veliki stambeni problem klima, a u budućnosti će postati još veći. S jedne strane rast temperature, a s druge strane zagađenost zraka i tla sužavaju prostor ljudskog života. Arhitekti imaju veliki utjecaj na ljudski okoliš. Neograničeno građenje bez cjelovitih naprednih ideja stvara nepovoljan stambeni okoliš. Svaka zgrada sama po sebi zagađuje okoliš. Zato je potrebno pri projektiranju koristiti sva dostupna znanja koliko god je to moguće da se smanji negativni utjecaj na životnu sredinu. Zato nabrojimo neke neophodne korake koji tome cilju mogu doprinijeti:

- ne graditi stanovanje (i drugo) u netaknutoj prirodi - graditi što je moguće više koncentrirano radi efikasnijeg rješavanja problema

infrastrukture - graditi što je moguće više zelenila oko stambenih zgrada - automobilski promet maksimalno rješavati podzemno

- stambene zgrade graditi s tehnologijom energetske neovisnosti i maksimalne uštede energije

- stanovima osiguravati što više svjetla, sunca i svježeg zraka - koristiti veće konstruktivne raspone napredne tehnologije - projektirati što jednostavniju, kraću i dostupniju infrastrukturu stambene zgrade - projektirati višenamjenske prostore i prostorije velike varijabilnosti i adaptabilnosti - stanovanje povezivati s mjestom rada koji ne zagađuje i ne utječe negativno na

stanovanje (smanjuju se negativni utjecaji transporta) - stanove opremati sa što više ugrađenog, a što manje mobilnog namještaja - u okvirima racionalnog ponašanja projektirati što više individualnosti u stanovima i

zgradama - istraživati što je moguće više, a primjenjivati samo potpuno uspješne prijedloge

Na kraju završimo optimistički temu istraživanja. Stanovanje je najvažnija projektantska grana danas i bit će dovijeka. Neiscrpne su mogućnosti stambenih rješenja. Mjesta za dobre projekte ima za sve arhitekte na bilo kojem mjestu. Samo se trebamo truditi da u projekt uvijek unesemo nešto novo. Baš nikada projekt ne smijemo samo „odraditi“. prof. mladen jošić Grafika 1. Naslov – ISTRAŽIVANJE STANOVANJA 2-3. Tekst s predavanja 4. Montezumas Castle, Verde Valley_Arizona 5. Ron Heron, Cities Moving 6. Aranguren Gallegos, poprecni tlocrt stana 7. Aranguren Gallegos, uzdužni tlocrt stana 8-9. Boudon Michel Monnot, dinamična pregrada u stanu 10. Duiker Torre, ugrađene klizne pregrade pregrada 11-12. Gio Ponti, single space house for four people 13-17. Steven Holl, Fukuoka, varijabilni stanovi 18. Alberto Rosselli, Mobile House 19-23. Kisho Kurokava, kabina u Nagakin Capsule 24-27. Alison Smithson & Peter Smithson, The House of the Future 28. Alleswirdgut, istraživanje oblikovanja stana presjekom 29. Novi tipovi tlocrta stana 30-36. Yves Lion & Francois Lecleq, Domus Demain 37-38. Willem Jan Neutelings, Alex Wall, Xaayer De Geyter & Frank Roodbeen, Apartments for Competition in

Barcelona 39. OMA - novi atrijski tip tlocrta stana 40-41. Actar, eksperimentiranje na stanu s uzdužnim zonama 42-43. Actar, eksperimentiranje na stanu s poprečnim zonama 44. OMA, istraživanje dinamičke zgrade 45-52. Rue Nishizawa, Moriyama Apartments, eksperimentiranje s paviljonskim dijelovima stana 53-55. Alvaro Siza Vieira, Bouca, Porto, eksperimentiranje s blokom 56-60. Rue Nishizawa, Ede Apartments, eksperimentiranje s blokom 61-65. Bernard Tschumi, Peking, istraživanje stambene matrice 66-68. Dominique Jacob & Brendan Macfarlane, Puzzle House 69. Francois Roche, Maido Houses, eksperimentiranje s odnosom slike prostora i materijala stambene zgrade 70-76. Francois Roche, Barak House, eksperimentiranje s materijalom stambene zgrade 77. Future Systems, Wales, topografsko stanovanje 78-79. N55, mikro stan 80. N55, Spaceframe, Floating Platform 81. Richard Horden, Peak Lab, ekperimentiranje s mjestom i oblikom volumena 82. Shuhei Endo, Springtecture A, Aomori, Japan, ekperimentiranje s oblikom volumena 83. Rober Bruno, Texas, eksperimentiranje s fasadnom opnom 84. Rober Bruno, Texas, eksperimentiranje s materijalom i oblikom 85. Buckminster Fuller, lagani toranj, eksperimentiranje s konstrukcijom 86. London, Toranj 1500, eksperimentiranje s oblikom stambenog volumena 87. Francois Roche & Stephanie Lavaux, Fractal City, La Defanse, eksperimentiranje s tehnologijom energetske

neovisnosti 88. Jos Weber, Yona Friedman & Peter Cook, grad budućnosti 89. Yona Friedman, City Over Paris

90. Kenzo Tange, Tokyo Bay, stanovanje budućnosti, plutajuća naselja 91-93. Manuel Gausa, topografsko stanovanje 94. Toyo Ito, Blue Moon, eksperimentiranje s fasadom 95-97. Shigeru Ban, Curtain Wall House, eksperimentiranje s fasadom 98. Greg Lynn, Embryologic Space 99. Plot, Hysociaty, Piramide 100-101.Mvrdv, Data Town 102. Peter Cook, Architecture, Action and Plan 103. Peter Cook, Experimental Architecture 104. Frederic Migayrou & Marie Ange Brayer, Archilab 105. Susanna Ferrini, Casa 2021, New Motion 106. Gustau Gili Galfetti, Model Apartments, Experimental Domestic Cells 107. Bernard Tschumi, Event Cities 1-3 108. Tekst s predavanja