sretan bozic - hkm movis...sretan bozic boŽiĆ 2019. → naslovna slika: gerard van honthorst →...

Sretan BožicMirotvorci i MironosciBlagoslov svijetu i veliki miljenici Neba

Vukovar i Škabrnja Spomen-mjesta svehrvatskoga ponosa i pijeteta

Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj ■ Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ■ prosinac / Dezember 2019. ■ godina / Jahrgang 50. ■ br. / Nr. 4 /197

Buon NataleFrohe WeihnachtenJoyeux Noël

Sretan Bozic

EDITORIAL

MOVIS • 4/197 • prosinac • 2019 3

Diese Wahrhaftigkeit ist untrennbar und geht ein-her mit dem bevorstehenden Gedenktag – das dem menschlichen Verstand unergründliche Geheim-

nis des Stalls von Bethlehem. Es scheint, dass viele Christen weltweit der Vorbereitung auf dieses einzigartige Fest we-nig wahrhaftige Bedeutung und Aufmerksamkeit schenken und diese durch andere Formen der Vorbereitung ersetzen. Doch eine verschobene und völlig unnatürliche Abfolge, sich auf das Fest des Friedens und der Versöhnung vorzu-bereiten, könnte nach dem Prinzip von Ursache und Wir-kung letztlich zur Folge haben, dass anstatt des so ersehn-ten Friedens, Verständnisses, dem Streben nach Harmonie in den Familien und gegenseitiger Zuneigung vielmehr die bereits bestehenden Emotionen der inneren Leere, der Ent-fremdung und Verlassenheit noch tiefer werden. In der ein-leitenden Zusammenfassung, inspiriert durch das Lied der Engel in der Heiligen Nacht (vgl. Lk 2,14) und Jesu eindeu-tigem Zuspruch den aufrichtigen Friedensstiftern in seiner Bergpredigt (vgl. Mt 5,9) können die eindeutigen Wegweiser gesehen werden, ob die persönliche vorweihnachtliche Vor-bereitung in der Tat wahrhaftig ist.

Der Grundstein für ein festliches Umfeld wird im eigenen Herzen gelegt

Die eigene Selbstgefälligkeit und Überzeugung von der eige-nen Gerechtigkeit, untermauert durch einen übersteiger-ten Stolz, gepaart mit dem Glauben in die eigene Allmacht lassen einen Panzer in unserem Innern entstehen, der uns immer mehr in die Entfremdung von Familie, Verwandt-schaft, Freunden oder Kollegen und Mitarbeitern führt. Wenn sich diese Gefühle im Menschen über einen länge-ren Zeitraum ansammeln, können ausgeprägte innere Blo-ckaden entstehen, die man meistens aus eigener Kraft und ohne fachliche Unterstützung und Gottes Gnade nicht auflösen kann. Doch die Erkenntnis, dass oftmals dies der einzig richtige Weg ist, möglicherweise auch nach vielen

Jahren, den «verlorenen» Sohn oder den «aussätzigen» Bruder wieder fest in die Arme schließen zu können, ist die Voraussetzung, dass Gott selbst wieder in mein Heim einkehrt, an meinem Weihnachtstisch mit meiner Familie Platz nimmt und in meinem Inneren geboren wird. Dafür sollten wir uns von keiner Anstrengung entmutigen las-sen, wenn sie uns auch noch so schwer erscheinen mag. Kein Preis kann für ein derartiges Seelenheil zu hoch sein, der jedes noch so schön verpackte Geschenk übertrifft.

In der Hetze um die Weihnachtsgeschenke nicht das wahre Geburtstagskind vergessen

Das Schenken spielt seit jeher eine bedeutende Rolle für den Menschen. Diese schöne Tradition und diese zutiefst menschliche Eigenschaft sollte nicht geringgeschätzt wer-den. Sie muss nur veredelt und frei gemacht werden von all dem, was das Schenken wertlos machen könnte. Dabei kann uns das Bewusstsein helfen, dass der Wert eines Ge-schenks nicht in seinen materiellen Wert liegt, sondern vielmehr in der Schönheit und Aufrichtigkeit der Gefüh-le, in die das Geschenk «verpackt» ist. Es wäre ein echtes Versäumnis, wenn wir in der Hetze nach dem passenden Weihnachtsgeschenk das wahre Geburtstagskind verges-sen würden. Ihm würde, davon bin ich zutiefst überzeugt, am meisten unser Entscheidung freuen, wenn wir der Se-gen und die Lieblinge, wie in der Überschrift dieser Weih-nachtsbotschaft verfasst, werden würden – wenn wir uns dazu entscheiden würden, Friedensstifter zu werden in unserem Lebensumfeld und diesen Frieden weitertragen an Menschen, denen wir in dieser heiligen Zeit begegnen.

In diesem Sinne wünsche ich Ihnen allen, liebe Leserinnen und Leser, ein frohes und gesegnetes Weihnachtsfest und ein mit Liebe und Frieden erfülltes neues Jahr 2020.

FRIEDENSSTIFTER UND FRIEDENSBRINGER – EIN SEGEN FÜR DIE WELT UND LIEBLINGE DES HIMMELS

IMPRESSUM

MOVISGlasilo Hrvatskih katoličkih misija u ŠvicarskojMissionsblatt der katholischen Kroaten- Missionen in der Schweiz

Herausgeber/izdaju:Kath. Kroaten-Missionen in der SchweizHrvatske katoličke misije u Švicarskoj

Adresse/adresa:Birmensdorferstrasse 52, 8004 ZürichTelefon: 043 317 96 33, Fax: 043 317 96 34E-Mail: [email protected] I www.hkm-movis.chBürozeiten / uredovno vrijeme:utorak, srijeda i petak: 14.00-18.00

Odgovorni urednik /Verantwortlich: fra Branko Radoš, [email protected]

Glavni urednik /Chefredakteur: fra Mićo Pinjuh, [email protected]

Uredništvo /Redaktion: fra Branko Radoš, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Miljenko-Mika Stojić i fra Niko Leutar

LayoutKonzept:Electronic Publisher BubalovićE-Mail: [email protected] | www.publidesk.ch

Dobrovoljni prilozi za MOVIS/SpendeKroaten-Missionen in der Schweiz / MOVISRaiffeisenbank - 5000 0525 0003 19001 St. GallenKonto: 90-788788-7IBAN: CH03 8000 5000 0525 0003 1Matthofring 2, 6005 Luzern (c/o Branko Rados)

Druck/tisak:Vogt-Schild Druck AG, DerendingenErscheint vierteljährlich / izlazi 4 puta godišnje

Naklada /Auflage: 14000

Sretan BožicMirotvorci i MironosciBlagoslov svijetu i veliki miljenici Neba

Vukovar i Škabrnja Spomen-mjesta svehrvatskoga ponosa i pijeteta

Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj ■ Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ■ prosinac / September 2019. ■ godina / Jahrgang 50. ■ br. / Nr. 4 /197

Buon NataleFrohe WeihnachtenJoyeux Noël

Sretan Bozic

BOŽIĆ 2019.

→ naslovna slika: Gerard van Honthorst → obrada naslovnice: publidesk.ch

Ovaj broj MOVIS-a potpisan je za tisak 3.12. 2019.

Tekstove za sljedeći broj MOVIS-a primamo do 5. ožujka 2020.

IZ SADRŽAJA

3 Treća stranica Prijevod uvodnika ... (DE)4 Tema broja Međugorje - Duhovna pluća suvremene Europe 6-29 Misije Izvješća iz pastoralnog života u HKM30 MOVIS-ov intervju Razgovor s hrvatskim akademikom Kostovićem32 Biblija Božja riječ u ljudskom izričajnom ruhu35 Stranica za mlade O strpljenju36 Proplamsaji duha Božja božićna želja37 Hrvatski moj jezik materinski Čestit Božić ili Sretan Božić!38 Crtice iz Domovine Vukovar - Mimohod sjećanja41 Međugorje Po plodovima ćete ih prepoznati45 Zdravi odgoj Razgovor je prokušan recept zdrava odgoja...46 Život s medijima Kako prepoznati varljive naslove? 50 Susret mladih Međumisijski susret mladih u Zürichu

MIROTVORCI I MIRONOSCI – BLAGOSLOV SU SVIJETU I VELIKI MILJENICI NEBA

Toj istini, neodvojivoj od povijesnog spomendana ljudskom umu nedokučive tajne betlehemske štalice, brojni kršćani diljem svi-jeta, tijekom pripreme za proslavu tog jedinstvenog dana i do-

gađaja, barem se tako čini, ili ne posvećuju dostatnu pozornost ili ju, stavljajući težišta na druge oblike svojih predblagdanskih napora, po-sve zaboravljaju. Takav obrnut i posve neprirodan redoslijed priprave na proslavu blagdana posvemašnjega mira i pomirbe u konačnici će, sukladno uzročno-posljedičnoj zakonitosti, umjesto toliko željenoga mira, razumijevanja, obiteljskoga sklada i pojačane uzajamne privrže-nosti, u pravilu samo produbiti već postojeće osjećaje otuđenosti, osa-mljenosti, unutarnje praznine i životne promašenosti... Iz ovog uvod-nog sažetka, nadahnutog porukom anđeoske pjesme u Svetoj noći (Lk 2,14) i Isusovom izričitom potporom istinskim mirotvorcima u povije-snom Govoru na gori (Mt 5,9), mogu se iščitati veoma jasne odredni-ce i pouzdani naputci kada je riječ o našim predbožićnim planovima i naporima.

Kamen temeljac za dobro božićno ozračje postavlja se u vlastitom srcu

Vlastita samodopadnost i uvjerenje u svoju (uglavnom neuteme-ljenu!) pravednost, osnaženi pretjeranim ponosom i opasnim primjesama vlastite svemoći i sveznadarstva, stvaraju u nama

duhovni oklop koji nas sustavno i sve snažnije steže i vodi u postupnu otuđenost od obitelji, rodbine, prijatelja, suradnika... Katkada se, ako su se ti osjećaji u nama predugo taložili, radi o tako snažnim unutarnjim blokadama kojih se je, u pravilu, nemoguće riješiti samo vlastitim sna-gama – bez stručne pomoći i Božje milosne potpore. No spoznaja da je to nerijetko jedini pravi put i pouzdan način da ponovno (možda i na-kon godina!) čvrsto zagrlimo svoga ‘izgubljenog’ sina i ‘gubavoga’ bra-ta – preduvjet da sam Bog ponovo, nakon dugo vremena, pohodi moj dom, sjedne za božićni stol s mojom obitelji i rodi se u mojoj duši - ni-kakav napor (pa i kada je povezan s brojnim neizvjesnostima), ne bi nas smio obeshrabriti. Nijedna cijena, naime, ne može biti previsoka kada je u pitanju jedna takva duhovna i uljudbena vrijednost, koju nikakav dru-gi sadržaj, koliko god bio materijalno vrijedan i vješto umotan, jedno-stavno ne može nadomjestiti.

Ne zaboraviti (u trci oko božićnih darova!) glavnoga Slavljenika

Darivanje je od pamtivijeka neodvojiva sastavnica ljudske povije-sti i uljudbe. Taj lijepi običaj i način produbljivanja povezano-sti među ljudima ne treba ni poricati ni omalovažavati. Treba ga

samo oplemenjivati i čistiti od natruha, koje ga mogu korjenito obezvri-jediti. Pri tome nam svakako može pomoći svijest da se vrijednost ne-koga dara ne mjeri njegovom materijalnom ‘težinom’, nego prvenstve-no ljepotom i iskrenošću osjećaja u koje je ‘umotan’. Bio bi, vjerujem da ćemo se složiti, nepopravljiv propust ako bismo – u toj silnoj trci oko pripremanja božićnih darova – zaboravili našega glavnog Slavljenika. On bi, duboko sam uvjeren, bio najzadovoljniji kada bismo mu, kao pri-godni rođendanski dar, ponudili našu odluku preuzeti uloge blagoslov-ljenih i omiljenih iz naslova ove prigodne čestitke - kada bismo odluči-li promicati mir u sredinama gdje živimo i donositi ga ljudima s kojima se, tijekom ovoga svetog vremena, budemo susretali.

Svima vama, cijenjene čitateljice i čitatelji, želim čestit Božić, obilje Božjega blagoslova, ljubavi i mira u novoj 2020. godini!

Vaš fra Mićo Pinjuh, glavni urednik

Hrvatska katolička misija Schlossgasse 32, 8003 ZürichTelefon: 044 455 80 60 Faks: 044 461 19 39E-Mail: [email protected] www.hkmzuerich.ch

Misionari: fra Ivan Prusina fra Stjepan Neimarević fra Antonio Šakota Katehistica i orguljašica: s. Zora JažoSuradnice: Đurđica Novak, Ankica Blažević i Marija Dukić

■ Raspored misa

■ ZÜRICH: crkva sv. Josipa, Röntgenstr. 80, svake nedjelje u 8.00 i 12.15 sati■ ZÜRICH: crkva sv. Felix i Regula, Hardstr. 76, svakog petka krunica s misom u 19.30 sati■ ZÜRICH: Misijska kapelica, Schlossgasse 32, ponedjeljak - subota u 7.30 sati■ WINTERTHUR: crkva sv. Ulricha, Seuzacher-strasse 1, svake nedjelje u 11.00 sati (ljeti u 10.30)■ DIETIKON crkva sv. Josipa, Urdorferstrasse 44, svake nedjelje u 10.30 sati ■ HORGEN: crkva sv. Josipa, Burghaldenstr. 5, svake nedjelje u 14.45 sati■ AFFOLTERN a.A.: crkva sv. Josipa, Seewadelstr. 13, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ BÜLACH: crkva Presv. Trojstva, Scheuchzerstr. 1, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ USTER: crkva sv. Andrije, Neuwiesenstr. 17, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 14.30 ■ MÄNNEDORF: crkva sv. Stjepana, Hasenacker-strasse 19, svake 1. i 3. subote u 19.00 sati■ WALD: crkva sv. Margarite, Rütistr. 31, svake 4. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ GLARUS: ckva sv. Fridolina, Agidius-Tschu-distr. 8, svake 2. subote u mjesecu u 19.15 sati

MISIJA ZÜRICHTEMA BROJA

Dr. fra Tomislav Pervan

4 MOVIS • 4/197 • prosinac • 2019 MOVIS • 4/197 • prosinac • 2019 5

MEĐUGORJE –duhovna pluća suvremene Europe

Postoji tzv. prirodoznanstvena istina, ali i istina vjere, ljepote, dobrote i ljubavi. Jedna drugoj ne protuslovi i mogu se

samo nadopunjavati. Bog koji nam daruje lje-potu i vjeru, isti je Bog koji je stavio zakone u prirodne tokove. Istina vjere nije nelogična, iracionalna, nego nadilazi razum, ona je nad-naravna. Primjerice, želiš li znati je li ti prija-telj vjeran, tu ti spoznaju ne će dati znanstvena spoznaja, nego povjerenje koje imaš u njega. Ono što se događa u susretu, licem u licem, između dva srca, između dvije slobode. A ta je istina puno više od prirodoznanstvene isti-ne, pa je, u tom smislu, i spoznaja vjere u Boga nadnaravna. Ova je istina empirijski nedoku-čiva, čovjek je može samo iskusiti, osjetiti. Na to se nadovezuje i daljnje promišljanje – nai-me, postoji li istina u umjetnosti, pjesništvu? Tako, primjerice, kada čitamo neki roman, ep, pjesmu, iako smo svjesni da je riječ o fikciji, o nečijoj umotvorini, koju je stavio na papir i dao otisnuti, ipak nas sadržaj teksta na određe-ni način pokreće i mijenja...

Supruga genijalnoga ruskog pisca Dosto-jevskoga, znalca čovjekove duše i njezi-nih dubina, pripovijedala je da je njezin

muž svake godine putovao u Dresden. Znao je, kako je rekla, ondje satima stajati pred slikom genijalnoga Raffaela Sikstinske Madone i ne-tremice ju promatrati. Bez riječi. Jednom ga je zgodom upitala, zašto to čini, zašto netremice gleda tu sliku. Odgovor je glasio: «Činim to da ne bih morao pasti u očaj zbog stanja u čovje-čanstvu.» U ovom surječju se možemo sjetiti i slavnog njemačkog pjesnika R. Maria Rilkea i njegova soneta o antičkom Apolonovu torzu. Nalazi se u Rimu, sučelice s antičkim, una-kaženim truplom mladića bez glave, a lik bi trebao predstavljati boga Apolona. Neovisno o tome što je kip unakažen, iz njega progovara nešto savršeno, kip zorno zbori svojom poja-vom. Pjesnik osjeća kako ga ta mrtva gromada mramora poziva i promatra. Kako izriče be-smrtnu istinu. Svaki dio kipa, svaka «pora» ga promatra, gleda i progovara mu. Promatraju se i svoj sonet završava riječima: «… i nema tu mjesta/ koje te ne promatra. Stoga moraš promijeniti svoj život». Stoji kao ukipljen pred kipom, osjeća kako ga nešto i netko promatra i zaključuje sam u sebi: Ja moram promijeni-ti svoj život. Osluhni glas koji ti progovara iz mrtva kamena! Upravo je tu misao uzeo nje-mački filozof P. Sloterdijk za naslov svoje ove-će knjige. Ne dogodi li se ponekad i nama u susretu s dragom osobom koja nas podiže iz depresije, osobom s kojom nas vežu nevidljive niti, koja nam ulijeva nadu i pouzdanje, isti-nu i smisao da se zamislimo i kažemo u sebi. «Moraš biti drukčiji, moraš se promijeniti»? Čovjek osjeti: Da, upravo mi to treba u ovom trenutku beznađa. To je moj/tvoj život, od-

govor na to ne može mi dati znanost, niti to znanost može dokazati. To je onkraj empirije. Takva iskustva koja su plod susreta s dragom osobom, s umjetničkim djelom, s Bogom u konačnici – to su bitne istine svakoga života. U svemu stvorenome utkana je Božja misao, nebeska «matematika» i Božja estetika, koja je nepogrješiva. Stoga se i danas divimo djeli-ma ljudskih ruku koja su odraz Božjega bića i Duha koji nam je podaren. Prijateljski pogled drage osobe, ohrabrenje, poticaj, sve može biti prigoda da čovjek spozna istinu i smisao. Či-njenice su to koje ne može dokučiti ni najsavr-šenije računalo, nikakav «chip», ma koliko bio «inteligentan» i savršeno napravljen.

Dostojevski je pohađao Dresden prije više od 150 godina. Iako tada nije bilo prometnih sredstava kao danas, on bi,

jer je znao što je lijepo, krenuo na daleki put kako bi se divio Sikstinskoj Madoni i ne bi pao u očaj zbog stanja u čovječanstvu. On je sam u svojim djelima pretkazivao kataklizme koje će uslijediti najprije u Rusiji, potom u cijelomu svijetu. Anarhisti, nihilisti, ateisti, Bakunjin i Nietzsche, te njihovi sljedbenici i trabanti koji su utirali put svjetskim ratovima i pustošenju na svim poljima čovjekova života. Nakon svih grozomornih iskustava minuloga stoljeća, na-kon stotinu milijuna pobijenih u ratovima i re-volucijama, s pravom se pitamo je li danas išta bolje stanje? Je li svijet bolji ili bismo i mi po-put Dostojevskoga trebali zapasti u očaj kad ne bi bilo božanske ljepote u svijetu i stvorenju?

Nismo li i posvuda suočeni s bičem te-rorizma koji vlada svijetom, zlom rata i nemira, nesmanjenog naoružavanja,

patnje i tjeskobe, neizlječivih bolesti i nasilja,

progonom kršćana, težim i okrutnijim danas nego u rimsko doba? Svijet želi biti globali-ziran i planetaran, a zapravo je raskomadan i puca po svim šavovima. Neki su stali u obra-nu globalne ekologije, zaboravljajući da prava ekologija počinje u vlastitom srcu. Već je Isus dao najbolju dijagnozu, što čovjeka onečišćuje, što zagađuje svijet, okoliš u kome živi. I nabro-jao je sva zla koja dolaze iz čovjeka i uništavaju život i suživot. Uzalud sva galama s govornica i pozornica UN-a, ako se čovjek ne obrati! Sve je manje pravih međuljudskih poveznica, jer je čovjek izgubio poveznicu s Nebom, sa svojim Iskonom, s Transcendencijom. Stoga se, kada sve ovo promatramo i promišljamo, samo od sebe nameće pitanje gdje potražiti lijek i spas suvremenom beznađu, gdje otkriti zajedništvo i pobratimstvo ljudi u svemiru. Već sam skoro četvrt stoljeća ovdje u Međugorju, svjedokom svega što Međugorje nudi svijetu - u posve novom svjetlu. Na temelju desetljetnog osob-nog iskustva slobodno mogu reći da je ono duhovna pluća suvremene Europe, milosni dar samoga Neba, snažno obilježen Marijom. Po njoj, koja je milosti puna, izlijevaju se po-toci i rijeke milosti i ljubavi, razumijevanja i pomirenja, slobode i praštanja, sveopćeg po-bratimstva svih. U babilonskoj pomutnji, ali i čovjekovu prometejskom nastojanju istisnuti Boga iz svijeta i postati «bogom», Međugorje je dah Duha Svetoga, povrat na biotop, izvor ljubavi i milosti. Gdje je Majka, ondje je i Sin, ali i obrnuto. Nemoguće je, naime, govoriti o Sinu, a nemati u zreniku Majku. To su suod-nosni pojmovi koji se najsnažnije prožimlju upravo ovdje u Međugorju, križištu i stjecištu svjetskih i vjerničkih, katoličkih, meridijana i paralela, podnevnika i usporednica.

Božićne ispovijedi 2019.

Uster, nedjelja, 8.12. u 14.00 satiZürich, sv. Josip – srijeda, 11.12. u 18.00 Horgen, četvrtak, 12.12. u 18.00 satiWinterthur, subota, 14.12. u 18.15 satiGlarus, subota, 14.12. u 19.15 satiAffoltern a/A. – nedjelja, 15.12. u 15.00 Wald, ponedjeljak, 16.12. u 18.00 satiBülach, četvrtak, 17.12. u 18.00 satiDietikon, petak, 20.12. u 18.00 satiMännedorf, subota, 21.12. u 19.00 sati

Vjenčanja

Maximilian Athur Stern, sin Heinz Waldemarov i Anite r. Pavičić, 5. listopada 2019. u UsteruMariano Martinović, sin Antin i Antonie r. Budimir Bekan, 5. listopada 2019. u ZürichuMijo Miguel Ivan Filipović, sin Vinkov i Paole Andree r. Ospina Ocampo, 12. listopada 2019. u ObfeldenuEllen Brandt, kći Kristianova i Katarine r. Lešić, 20. listopada 2019. u ZürichuKarlo Šola, sin i Petrov i Samante r. Jurčević, 3. studenoga 2019. u DietikonuTea Marina Pavić, kći Antina i Biljane r. Zubonja, 9. studenoga 2019. u DietikonuElias Vojvodić, sin Danijelov i Rajmonde r. Qabrati, 10. studenoga 2019. u ZürichuLaura Spajić, kći Mariova i Tamare r. Jerković, 17. studenoga 2019. u Dietikonu

MARKO ŽILIĆ i MAJA ŠOLJIĆ,19. listopada 2019. u Podvinju

Misijski Kalendar

Tečaj priprave za brakPodsjećamo naše mlade, koji se spremaju na sklapanje crkvenoga brak u idućoj 2020. godini, da će tečaj priprave za brak u našoj misiji biti od 17. do 20. veljače 2020. godine. Vrijeme održavanja je 19.30 sati, a mjesto, Schlossgasse 32, 8003 Zürich.

Prva sveta pričestZürich, crkva sv. Josipa, subota, 16. svibnja 2020. u 11.00 sati

KrizmaZürich, crkva sv. Josipa, subota, 6. lipnja 2020. u 11.00 sati

HodočašćaGospi u Lurd (Lourdes) namjeravamo hodo-častiti od 20 do 24. svibnja 2020. godine

U Svetu zemlju (Izrael) hodočastimo od 5. do 12. listopada 2020. godine

Mise zorniceU došašću (adventu) slavit ćemo svako jutro, od ponedjeljka do subote, mise zornice u 6.30 sati u prostorijama naše misije – Schlossgasse 32, 8003 Zurich

Svete mise u božićno vrijeme

Badnjak ili Sveta noć, utorak, 24. prosincaZürich, sv. Josip, ponoćka u 19.30 satiDietikon, sv. Josip, ponoćka u 23.00 sataWinterthur, sv. Ulrich, ponoćka u 24.00 sata

Božić, srijeda, 25. prosinca

Zürich, sv. Josip u 8.00 satiDietikon, sv. Josip u 12.00 satiWinterthur, sv. Ulrich u 12.00 satiZürich, sv. Josip u 12.15 sati

Sveti Stjepan, četvrtak, 26. prosincaZürich, sv. Josip u 12.15. sati

Sveti Ivan, petak, 27. prosincaAffoltern am Albis, sv. Josip u 11.00 sati

Sveta Obitelj, nedjelja, 29. prosincaZürich, sv. Josip u 8.00 satiDietikon, sv. Josip u 10.30 satiWinterthur, sv. Ulrich u 11.00 satiZürich, sv. Josip u 12.15 satiHorgen, sv. Josip u 14.45 sati

Silvestrovo, utorak, 31. prosincaZürich, sv. Felix i Regula u 19.30 sati

Nova godina, srijeda, 1. siječnja 2020.Zürich, sv. Josip u 12.15 sati

Kršteni u Misiji

Blagoslov obitelji

Blagoslov obitelji i obiteljskih stanova započeti ćemo u četvrtak, 2. siječnja 2020. U svaku obitelj, koja to želi, rado ćemo doći i pomoliti se, a vas molimo da se na vrijeme prijavi-te na bilo koji način: e-mailom, pismeno, telefonom...

Unaprijed zahvaljujemo na prijavama i na razumijevanju.

Čestit Božić,te mirom i Božjim

blagoslovom ispunjenu novu

2020. godinu, žele vam misionari

i misijsko osoblje!

U babilonskoj pomutnji, ali i čovjekovu prometejskom nastojanju istisnuti Boga iz svijeta i postati «bogom», Međugorje je dah Duha Svetoga, povrat na biotop, izvor ljubavi i milosti.

Dan narodaJedno od neizostavnih slavlja u životu naše

Misije je Dan naroda ili Völkertag. U pro-teklom razdoblju slavili smo ga u zajedniš-tvu s mjesnim župama i ostalim misijama u Zürichu, Dietikonu i Horgenu. 29. rujna Dan naroda proslavljen je u crkvi sv. Josipa u Zürichu, a 10. studenoga u crkvi sv. Agate u Dietikonu i u crkvi sv. Josipa u Horgenu. Slaviti jednoga Gospodina i jednu vjeru u različitosti naroda uistinu je poseban događaj koji svjedo-či o djelovanju Duha Svetoga po nama. Radost zajedništva za euharistijskim stolom prenijela se i na tjelesni stol na kojem smo se, uz ugodni razgovor i pjesmu, okrijepili delicijama različi-tih gastronomskih kultura. Bogu hvala!

Od 13. do 20. listopada jedna skupina mla-dih na čelu s fra Antonijem bila je na ho-

dočašću u Međugorju te su pohodili i mnoga druga mjesta: Humac, Kravicu, Široki Brijeg, Mostar, Ramu-Šćit, Guču-Goru, Visoko i Kraljevu Sutjesku. Putovanje je imalo tri cilja sežeta u trima riječima – molitva, edukacija, zajedništvo. Uistinu, moleći na Podbrdu, Kri-ževcu i na večernjem molitvenom programu još jednom smo osjetili snagu Duha Božjega koja se očituje u Gospinom i našem Međugor-ju. Ondje smo upoznali djelovanje zajednice «Cenacolo» i «Majčinog sela» ostavši zadivljeni kako i danas Bog djeluje preko ljudi vraćajući ih na stazu života.

Obilazeći naše samostane, muzeje i ostale zna-menitosti vidjeli smo koliko se bogatstvo duha krilo u našim pređima, s koliko su ljubavi i kre-ativnosti živjeli u svome vremenu i pod cijenu života.

U nedjelju, 17. studenog, svečanom sv. misom obilježili smo obljetnicu pada

našeg herojskog Vukovara. Tako smo se još jednom u molitvi prisjetili naših stra-dalih, od Vukovara, Škabrnje i svih ostalih mjesta diljem Lijepe Naše. Euharistijsko

slavlje predslavio je fra Antonio, dok je lijepim pjevanjem misno slavlje uveličao naš zbor mladih «Korak». Na misu se odazvao veliki broj vjernika, kao i pred-stavnici hrvatskih vlasti. Žrtva Vukovara još jednom nas podsjeća da se i unatoč

Hodočašće mladih u MeđugorjeUspjeli smo ostvariti i treći cilj. Bili smo gosti Frame Međugorje i u Mostaru na susretima za mlade. Zahvaljujemo Bogu na mladima koje smo upoznali, osobito framašima iz Međugor-ja koji su nas primili u svoje domove.

Zahvaljujemo fratrima, rodbini, bakama i dje-dovima koji su nam priredili nezaboravan su-sret u Gučoj Gori! Nadamo se da će ovakvih hodočašća biti u budućnosti i više!

Angela je iz obitelji Maro-šević, rodom iz Dubrava, a rođena je u Brčkom 19. lipnja 1965. godine. Uda-la se 1985. g. u Blaževac za Marka Kraljevića. Iste godine preselili su u Švi-carsku, prvotno u Lenzer-heide a od 1996. g. žive u Winterthuru. Angela je i

majka četvero djece. Njihova imena su: Mario, Zlatko, Mariela i Katarina. U svibnju 2019. teško je oboljela i 14. stude-nog, opremljena sv. sakramentima, u Gospodi-nu blago preminula. Sv. misu zadušnicu slavili smo u Winterthuru u petak, 15. studenog. An-gela je pokopana u Dugom Selu u ponedjeljak, 18. studenog. Iskrena sućut suprugu Marku, djeci, snahi Nedi, roditeljima, trima sestrama i ostaloj mnogobrojnoj rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

† Angela Kraljević 1965. – 2019.

naši pokojnici

padovima može biti heroj, znak da se u teškim trenutcima uhvatimo krunice te da sjećanjem na njega otkrivamo i dio vlasti-tog identiteta.

Nakon molitvenog uslijedio je i drugi, kul-turni dio svečanosti. Njega je organizirao «Odbor za obilježavanje Dana sjećanja na herojski Vukovar». Zahvaljujemo svima koji su se potrudili da ovaj dan bude svima znak i ohrabrenje.

Obljetnica Vukovara

MOVIS • 4/197 • prosinac • 2019 76 MOVIS • 4/197 • prosinac • 2019

MISIJA ZÜRICH

Hrvatska katolička misijaKleinriehenstrasse 53, 4058 BaselTelefon / Faks: 061 692 76 40Mobilni: 076 331 63 79E-Mail: [email protected]: fra Petar TopićSuradnica: Marija Marušić

■ Raspored misa

■ BASEL: Crkva sv. Mihaela, Allmend- strasse 34, svake nedjelje u 8.00 (od 28.04.) i u 11.00 sati■ BASEL: Svakog prvog petka u mjesecu misa i ispovijed u 18.30 sati■ LIESTAL: Crkva Bruder Klaus, Mühle-mattstrasse 3, svake nedjelje u 13.00 sati■ BASSECOURT: crkva St-Pierre, Rue de Prayé 6, svake 2. i 4. subite u mj. u 17.30 sati

MISIJA BASELMisa «Zornica» ili Rorate Svako jutro (osim petka) u došašću ćemo sla-viti svetu misu u Baselu u crkvi sv. Mihaela u 6.00 sati.

Božićne ispovijedi 2019.Basel: petak, 13.12. 2019. u 17.30 sati velika ispovijed za sve, a za one koji ne mognu taj dan doći na ispovijed bit će mogućnost u ne-djelju, 15. 12. od 16.00 sati u Baselu.Bassecourt: subota, 07. 12. 2019. u 16.00 sati Liestal: svake nedjelje u Došašću prije ili po-slije sv. mise

Nikolinje 2019.Nikolinje je ove 2019. godine u Lausenu (BL) u dvorani Stutz, u subotu, 14. 12. s početkom u 16.30 sati. Okupljanje je od 15.30 sati do 16.30 sati. To je ujedno i božićna večera za sve vjernike iz Misije.

Svete mise u božićno vrijeme

Badnji dan utorak, 24. 12. 2019. Basel, sv. Michael, polnoćka u 20.30 sati Basel, sv. Michael, polnoćka u 23.30 sati

Božić, srijeda, 25. 12. 2019.

Basel, u 11.00 satiLiestal, u 13.00 sati

Sveti Stjepan, četvrtak, 26. 12. 2019. Basel, St. Michael u 11.00 satiMisa samo u Baselu za cijelu Misiju.

Nova godina, srijeda, 1. 1. 2020.Basel, St. Michael u 11.00 sati

Blagoslov soli i vodeNedjelja, 12. 1. 2020. - Krštenje GospodinovoBasel, St. Michael u 11.00 satiLiestal, Bruder Klaus u 13.00 satiPonesite sa sobom sol i vodu.

Blagoslov obitelji 2020.Raspored za blagoslov obitelji bit će objavljen u misijskom pastoralnom listiću. Molim sve vjernike iz Basela i Allschwila koji ne idu kući za Božić da se prijave za blagoslov obitelji koji će biti upravo božićnih dana. Prijavnice imate na dnu crkve.

Prva Pričest 2020.Proslava Prve pričesti bit će u subotu, 9. 5. 2020. u Baselu

Krizma 2020.Proslava KRIZME bit će u subotu, 6. 6. 2020. godine

Matea Duvnjak, kći Tomislava i Magdalene r. Radić, 2. studenoga 2019. u LiestaluVincent Ivan Tunjić, sin Davora i Katrien De Waele, 9. studenoga 2019. u Baselu

DRAGO MILANOVIĆ I IVANA ZEC, 12. listopada 2019. u Rankovićima

Željko je rođen 26. 1. 1964. godi-ne u mjestu Glavice pokraj Liv-na od roditelja Zdravka i Dane. Još ima brata Franu. Oženio se s Dubravkom Bandov u Livnu 10. 08. 1985. godine i dobili su dva sina Zdravka i Josipa. U Basel je došao s obitelji 13. 03. 1992. go-

dine i radio u firmi Felix Häring u Aeschu oko 10 godina, a nakon toga je otvorio svoju firmu «Vu-koja Generalbauunternehmung» i u njoj radio do svoje smrti koja ga je iznenada zatekla 23.10. oko 3 sata poslije ponoći. Misa i ispraćaj su bili u sri-jedu navečer, 23. 10. u crkvi sv. Mihaela u Baselu. Od Željka su se na poseban način oprostili nogo-metaši Alkara, čiji je dugo godina bio i predsjed-nik, kao i folkloraši HKUD-a Croatia iz Basela i nogometaši Posavine iz Basela. Sprovod je bio u u subotu 26. 10. u Glavici kraj Livna. U vjeri u vječni život izražavam iskrenu sućut majci Dani, supruzi Dubravki, sinovima Josipu i Zdravku s obiteljima, bratu Frani s obitelji, rodbini i prijateljima.Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Počivao u miru Božjemu!

Majčin dan u Baselu U nedjelju nakon prve pričesti, 19. svibnja, učenici hrvatske nastave iz Basela (Brunnmatt i Wasgenrig) i Liestala izveli su svečanu prired-bu za Majčin dan u crkvi sv. Michaela nakon misnog slavlja i nastupa prvopričesnika. Tri-desetak učenika različitih uzrasta obradovalo je svoje majke i sve prisutne pjesmama Nek svud ljubav sja i Cvijeće za majku, prigodnim recitacijama i recitalima. Na kraju priredbe učenici su svoje majke darovali ružama koje je pripremila Hrvatska kataločka misija u Baselu. Uslijedilo je kratko čašćenje i druženje ispred crkve. (prof. Andrijana Matić Matičević)

CROMIN – Susret hrvatskih mini-stranata i malih misijskih zborova u Švicarskoj

Na duhovski ponedjeljak, 10. lipnja 2019. odr-žan je u Maltersu, pored Luzerna, 17. Cromin - susret ministranata i članova malih misijskih zborova. Iz Basela je nastupio mali zbor «An-đeli svjetla» pod vodstvom gospođe Marije Marušić. U popodnevnom sportskom progra-mu i velike i male curice osvojile su prvo mje-sto u nogometu. Iz Basela je sudjelovalo preko 150 djece i njihovih roditelja.

Hrvatsko hodočašće u Schönstatt

Članovi molitvene zajednice «Majka Triput Divna» iz Basela hodočastili su četiri dana u svetiše u Schönstatt od 19. do 23.6. 2019. godi-ne skupa s Hrvatima iz Hrvatske pod vodstvom p. Christopha Horna. Misao vodilja ovoga

hodočašća je bila: «Predati se u ruke Božje i tražiti njegovu volju u svakom trenutku dana». Najveća želja Gospe Schönstattske je „predati nam svoga Sina Isusa čiju su nazočnost na po-seban način osjetili, častili i svlavili u nedjelju 23. lipnja slaveći misu od svetkovine Tijelova i sudjelujući u tijelovskoj procesiji. Cvjetne tepi-he na tjelovskoj procesiji na brdu Schönsstattu nitko ne može više zaboraviti. Prekrasni.Obilazeći najznamenitija mjesta u Schönstattu: crkve, grobove, uređena molitvena mjesta za slavljenje svete mise i molitvu, zu pjesmu, druženja, prijateljstva, a iznad svega duhov-noga bogatstva - ovo hodočašće se pokazalo kao još jedno prekrasno duhovno iskustvo za 80-ak nas Hrvata iz Švicarske i Hrvatske. Srca prepuna hvale i blagoslova naše «Triput Divne Majke» vratili smo se svojim kućama kao djeca nasićena i smirena u majčinu krilu. (Ružica V.)

Prvi višejezični baselački festival

U subotu, 11. svibnja, u Baselu se održao Prvi višejezični baselački festival. U bogatom inter-nacionalnom višejezičnom programu izme-đu 36 jezika učenici i roditelji HN iz Basela i Liestala predstavili su se na hrvatskom jeziku svojom radionicom Glagoljica- hrvatska kul-turna baština s nogometnom groznicom. Od 36 radionica glagoljaška radionica je bila četvr-ta po broju posjećenosti, o čemu su i izvijestili švicarski mediji. Najvažniji cilj Festivala bio je osvijestiti važnost učenja materinskih jezika, potaknuti djecu koja se ne služe materinskim jezikom da ga počnu učiti.

U utorak, 8. 10. umro je Doda Gojani u bolnici Bruderholz u 71. godini života, nakon kratke i neizlječive bolesti. Poko-pan je 14. 10. na Miro-ševcu u Zagrebu. Supruzi Tanini, sinu

Sebastijanu s obitelji, kćerkama Marineli i Ani s obiteljima, rodbini i prijateljima iskrena sućut.Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Počivao u miru Božjemu!

† Doda Gojani 1949. – 2019.

† Željko Vukoja 1964. – 2019. naši pokojnici

Duhovna obnova u korizmi

Duhovna obnova bit će od 19. do 22. ožujka 2020. godine u Baselu u crkvi St. Michael- kirche, Allmendstrasse 34.

Raspored Duhovne obnove:

četvrtak, 19.3. u 18.00 sati petak, 20.3. u 18.00 sati subota, 21.3. u 10.00 do 12.00 sati i od 16.00 sati do 18.00 satinedjelja, 22.3. u 10.30 sati zajednčka misa za cijelu Misiju

Duhovnu obnovu će predvoditi Fra Darko Tepert, doktor biblijskih znanosti, franjevac koji predaje na Teologiji u Rijeci i jedan od organizatora projekta «E-duhovne vježbe» u Pazinu o kojima možete više saznati preko va-ših računala na adresi: https://www.eduhovne-vjezbe.hr/opce-informacije.

Veseli izletiIzleti prvopričesnika, učenika i roditelja hrvatske nastave iz Basela, Liestala, Oftringena i Rheinfeldena u Connyland i Europapark. U školskoj godini 2018./2019. učenici hrvatske nastave iz Basela, Liestala, Oftringena i Rhein-feldena imali su priliku ići na dva izleta s hrvatskom školom u pratnji svojih roditelja. Izlet u Connyland (kanton Thurgau) bio je 20. listopada dok je drugi izlet u Europapark (Njemačka) bio 25. svibnja. Izlet u Europapark bio je namijenjen učenicima hrvatske škole i ovogodišnjim prvopričesnicima, čiji velik broj su činili učenici trećih razreda koji ujedno pohađaju i hrvatsku nastavu u kantonu Basel i Basel Land. Izlet je bio nagrada za trud i rad koji su učenici i prvopri-česnici uložili dolazeći redovito na vjeronauk i pohađajući hrvatsku nastavu. U svaki izlet bilo je uključeno oko stotinjak osoba, najviše učenika i njihovih roditelja. Oba izleta protekla su u dječjoj radosti, sretno i sa željom da se ponove. (prof. Andrijana Matić Matičević)


Misijski Kalendar

Vjenčanja

Druženje u LausenuN.K. POSAVINA organizirao je tradicional-nu zabavu 19. 10. 2019. u Lausenu BL.

Misa zahvalnica za plodove Svečanim misnim slavljem proslavili smo misu zahvalnicu za plodove zemlje u nedje-lju, 27. listopada u crkvi St. Michael u Baselu.

Misijska kronika

Kršteni u Misiji

Hrvatska katolička misijaZähringerstrasse 40, 3012 BernTelefon: 031 302 02 15 Fax: 031 302 05 13E-Mail: [email protected] vrijeme: ponedjeljak - petak, od 10.00 do 16.00Misionar: fra Gojko Zovko, privatQuartiergasse 12, 3013 BernTelefon: 031 331 56 52 Fax: 031 332 12 48Natel: 079 379 66 66 E-Mail: [email protected]: Ruža Radoš

■ Raspored misa

■ BERN: Bethlehem Kirche, Eymattstrasse 2B, 3027 Bern svake nedjelje u 12.00 sati■ BERN: župna crkva st. Josef, Stapfenstr. 25, 3098 Koeniz, svake subote u 19.00■ BIEL: Pfarrkirche Christ König, Geyisried- weg 31, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 17.00 ■ LANGENTHAL: crkva Sv. Marije, Schul- hausstrasse 11A, svake nedjelje u 8.30 ■ THUN: crkva sv. Marije, Kapellenweg 9, svake nedjelje u 14.30■ MEIRINGEN: Guthirt, Haupt-strasse, sva kog 1. poned. u 19.30 i 3. nedjelje u 17.00■ INTERLAKEN: župna crkva Heiliggeist, Schlossstr. 6, svake 1. i 3. srijede u 19.30

Molitvene pobožnosti

Bern: crkva St. Mauritius, Waldmannstrasse 60, 3027 Bern: molenje krunice svakoga četvrt-ka u 19.00 sati, a svakoga posljednjega četvrtka krunica u 18.30 sa svetom misom i klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.Bern: crkva St. Mauritius: svakoga prvoga pet-ka u mjesecu krunica i ispovijed u 18.00, a sve-ta misa u 19.00 sati.Na svim mjestima gdje se slavi misa pola sata pri-je mise molenje krunice i mogućnost za ispovijed.

MISIJA BERN


Misijska kronikaMisijski Kalendar

Glazbenici, studenti u Bernu, Nikolina Dominkovic, Franjo Bilic i Branko Mlikota rado muziciraju i na nedjeljnim misma u Bernu i Thunu.

Ante i Julija Franjić darovali su za izradu novoga raspela pred crkvom sv. Martina u Belom Manastiru 5000 CHF. Misija je posla-la još 1200 CHF za siromašne u istoj župi.

Važniji termini u 2020. godini

Prva ispovijed i proba za Prvu pričestBern: 1.5.2020. biti će s početkom u 16.00 za prvopričesnike i njihove roditelje, a onda gene-ralna proba za prvu pričest.

Prva PričestBern: 3.5.2020. u 12.00 sati u crkvi Bethlehem.

Ispovijed krizmanika Ispovijed krizmanika, roditelja i kumova te ge-neralna proba za krizmu je u Bernu 3.6.2020. u crkvi Bethlehem 16.00 – 19.00

KrizmaBern: 7.6. 2020. Bethlehem u 12.00Krizmu će podijeliti mons. Petar Palić, hvarski biskup

Hodošašće u Lourdes 20.5. – 23.5. 2020.Tradicionalno, već desetljećima, povezano uz blagdan Uzažašća, hodočaste sve hrvatske ka-toličke misije iz cijele Evrope u poznato Ma-rijino svetište Lourdes. I naša misija to čini skoro svake godine. Tako polazimo u srijedu 20.05.2020. u 20.00 sati sa Schuetzenmatte. Po-vratak je u subotu oko 23 sata. Primamo hodo-časnike i iz drugih misija. Cijena 520 CHF za odrasle, a djecu i mlade u izobrazbi 450 CHF. Puni pansion u hotelu u Lourdesu.

Dan Hrvatske katoličke misije BernNakon dolaska u HKM Bern, misionar fra

Gojko uveo je dan Misije, to znači da jed-ne nedjelje u godini pozove sve vjernike mi-sije iz svih mjesta gdje se slavi sv. misa (Bern, Thun, Langenthal, Biel, Interlaken i Mei- ringen) u Bern. Odlučeno je da to uvijek bude druga nedjelja u rujnu, a za tu zgodu bude nam iznajmljena Bernska katedrala, Dreifaltigkeits-kirche. Ove godine to je bila ujedno i Mala Gospa. Misu je predvodio i propovjedao mons. Arno Stadelmann, koji je kao Bischofsvikar, bio zadužen i za našu HKM u biskupiji Basel. On je naglasio ulogu stranih katoličkih misija u životu mjesne crkve, te osobito pohvalio mi-sionara fra Gojka, misijska vijeća i sve hrvatske vjernike da redovno posjećuju nedjeljne svete mise i žive svoju vjeru. On je mnogo učinio za našu HKM Bern u svome dugome petnaesto-godišnjem mandatu kao odgovornoga za treći-nu biskupije St. Verena. Posjet našoj misiji, koji je bio planiran već prije pet godina, bio je i zadnji službeni akt njegove službe kao Bischofsvikara. Nagradili smo ga hrvatskim specijalitetima i zahvalili mu na sve-mu što je učinio za našu misiju.Premda nas je vrijeme spriječilo da ne nastavi-mo narodno veselje kao obično plesom i pje-smom u dvorištu crkve, ipak je crkva bila puna i dvorana i župni prostori. Misijska vijeća iz Berna i Thuna priredili su dobra jela uz hrvat-ska vina. Mladi folklorne grupe Plehan obučeni u narodne nošnje čitali su u crkvi, a kasnije ple-sali uz zvuke vokalne grupe Leutari iz Thuna. Milostinja i dobit od fešte (4000 CHF) poslali smo hercegovačkom fratru Peri Čujiću, misio-naru u afričkome Kongu.

NikolinjeLangenthal: 1.12. 2019. sv. misa u 8.30 u Gemeindezentrum u Langenthalu, a poslije u istoj dvorani Nikolinje uz program HDŠ, domaća jela, pića i glazbu.Biel: 1.12. 2019. sv. misa u crkvi Krista Kralja u 17.00 sati, a poslije Nikolinje u župnoj dvorani.Bern: 7.12. 2019. u 18.00 u žup. dvorani crkve u Bethlehemu, program HDŠ, jela i glazbaThun: 8.12. 2019. u 14.30 u St. Marien u Thu-nu. Poslije sv. mise u župnoj dvorani slavi se Nikolinje uz program HDŠ, domaća jela, pića i glazbu.

Božićne večereThun: 14.12. 2019. Božićna večera u župnoj dvarani St. Marien u 18.00 satiBern: 21.12.2019. Božićna večera u misij-skom hrvatskom centru u 18.00 sati

Božićne ispovijediLangenthal: 14.12. 2019. u crkvi St. Marien 18.00 – 20.00Meiringen: 15.12. 2019. u crkvi Guthirt 16.00 – 17.00Bern: 16.12. 2019. u crkvi u Bethlehemu 17.30 – 20.00Thun: 17.12. 2019. u crkvi St. Marien 17.30 – 20.00Interlaken: 18.12. 2019. u Heiliggeist 18.30 – 19.30Biel: 22.12. 2019. u crkvi Krista Kralja 16.00 – 17.00

Božićne miseBern: 24.12.2019. u Bethlehem u 20.00Thun: 24.12.2019. u 23.00 zajedno s domaćinimaLangenthal: 25.12.2019. u 8.30Bern: 25.12.2018. u 12.00Thun: 25.12.2019. u 14.30Biel: 25.12.2019. u 17.00

Blagoslov obitelji, stanova i kućaPrema našem lijepom hrvatskom i kršćanskom običaju započeti ćemo odmah iza Božića sa bla-goslovima Vaših obitelji u stanovima i kućama ovdje u Švicarskoj. Naravno oni koji to žele tre-baju se prijaviti kod voditelja misije ili njegovih pomoćnika, vodiča i prakaratura u pojedinim mjestima. Raspored će te dobiti naknadno. To je zgoda za osobni susret sa misionarom.

Tečaj pripreme za crkveno vjenčanje

Mladi iz naše misije koji se u slijedećoj 2020. godini žele crkveno vjenčati (bez obzira gdje će biti vjenčanje), trebaju obaviti tečaj pripreme za crkveno vjenčanje. Tečaj se u našoj misiji održava u prvu subotu ožujka, 7.3.2020., u na-šem katoličkom centru, Zaehringerstrasse 40, 3012 Bern, od 10.00 do 16.00 sati.

Hrvatska katolička misija Bern hodo-časti svake druge godine u Rim i Asiz.

Ovoga puta je to bilo od 13. do 20. listopa-da 2019. godine. U nedjeljnim večernjim satima pošli smo iz Berna autobusom i sti-gli u Rim u jutarnjim satima. Odmah smo se smjestili kod sestara karmelićanki na brdu Monte Mario kod Vatikana.Nakon doručka pošli smo u grad Rim gdje smo razgledali centar Rima i posjetili naj-važnije znamenitosti poput španjolskih stepenica, fontane Trevi, Panteona i neko-liko crkava. Kasnije smo posjetili hrvatski institut Svetoga Jeronima. Rektor institu-ta mons. Bože Radoš rado nas je primio i ispričao povijest ove hrvatske crkve u Rimu i ulogu instituta gdje svake godine studira tridesetak svećenika iz domovine na postdiplomskim i doktorskim studija-ma. Kasnije su nas sve ispovjedili, a mons. Bože je služio za nas sv. misu. Naime iza-

bran je za novoga biskupa u Varaždinu pa je već sutra morao letjeti za Hrvatsku.Drugi dan smo posjetili crkvu sv. Petra u Vatikanu i pogledali druge znamenitosti te najveće i najvažnije katoličke bazilike sv. Petra u Rimu. Mnogi su se popeli i na ku-polu i vidjeli prekrasnu panoramu Rima.Poslije podne posjetili smo Forum Ro-manum, Koloseum, crkvu sv. Petra u okovima, gdje se nalazi poznata statua Michelangelova Mojsija. Preko Piazze Ve-nezie stigli smo u franjevačku crkvu gdje je pokopana posljednja hercegbosanska kraljica Katarina Kosača. U srijedu smo sudjelovali na papinskoj audenciji, gdje su naši mladenci Ivanka i Marinko Stipić bili počasni gosti blizu pape i primili specijal-ni papinski blagoslov. Naravno bili su u vjenčanskoj odjeći. Kasnije smo nastavili razgledati daljne znamenitosti vječnoga grada. U četvrtak smo posjetili bazilike

sv. Pavla izvan zidina, St. Maria Maggi-ore i Lateransku baziliku sv. Ivana Krsti-telja i sv. Ivana evanđelista, gdje su pape stolovale do 16. stoljeća, kada su prešli u Vatikan. Zahvaljujemo našim vodičima u Rimu gospođi doktorantici crkvene povi-jesti u Rimu Loredani Fabijanić i svećeni-ku doktorantu Ljubi Zadru na izvarednom vodstvu.U petak smo se zahvalili našim domaćini-ma, sestrama karmelićankama, i u jutar-njim satima krenuli u Asiz. Posllije pod-ne pogledali smo baziliku sv. Franje, gdje smo služili sv. misu, a kasnije i rodnu kuću sv. Franje kao i crkvu sv. Klare.U subotu smo posjetili baziliku Santa Ma-ria degli Angeli, gdje smo imali sv. misu, a onda se sretno vratili u naš Bern. Zahva-ljujemo fra Gojku na izvrsnoj organizaciji ovoga hodočašća. (Lucija Lozić)

Misijsko hodošašće u Rim i Asiz

Folklorašice HKUD Plehan su krajem kolo-voza sudjelovale i na ovogodišnjoj fešti švicarske župe Bethlehem u Bernu.

Hrvatska katolička misijaParadiesstrasse 38, 9000 St. GallenTelefon: 071 277 83 31, Faks: 071 277 83 36Natel: 079 444 85 49Misionar: fra Mićo PinjuhKatehistica i orguljašica: Prof. Jelena Kučak Vujnovićwww.hkm-stgallen.chE-Mail: [email protected]

■ Raspored misa

■ BALGACH: Kath. Pfarrkirche, svakog 1. petka u mjesecu i svake (osim 1.!) subote u mjesecu u 18.30 sati ■ WIL: Kapuzinerkirche (St. Antonius), svake nedjelje i zap. blagdana u 9.30 sati■ JONA: Kath. Pfarrkirche (St. Franziscus) u Kempratenu, svake nedjelje u 12.00 sati■ ST. GALLEN: Kath. Pfarrkirche St. Maria (Neudorf), svake nedjelje i zapovjednog blagdana u 18.00 sati, te krunica (u korizmi križni put) i sv. misa svake srijede u 18.30 (Wallfahrtskirche Heiligkreuz)

MISIJA ST.GALLEN


Vjenčanja

Kršteni u Misiji

Božićne ispovijediBalgach (Pfarrkirche) – petak, 13. prosinca 2019. u 18.00Wil (Kapuzinerkirche) – ponedjeljak, 16. prosinca 2019. u 18.00St. Gallen (St. Maria, Neudorf) – utorak, 17. prosinca 2019. u 18.00 Kempraten (St. Franziskuskirche) – srijeda, 18. prosinca 2019. u 18.00

Božićni koncert

Bruggen (St. Martin), 14. prosinca 2019. u 19.30

Božićna euharistijska slavljaPolnoćke, 24. prosinca 2019.Kempratene (St. Franziskuskirche) u 19.00St. Gallen (St. Maria, Neudorf) u 24.00

Božić, 25. prosinca 2019. Wil (Kapuzinerkirche) u 9.30Kempraten (St. Franziskuskirche) u 12.00St. Gallen (St. Maria, Neudorf) u 18.00

Blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca 2019.St. Gallen (St. Maria, Neudorf) u 18.00

Nova godinaSt. Gallen (St. Maria, Neudorf), 1. siječnja 2020. u 18.00

Prva sveta pričest u MisijiKempraten (St. Franziskuskirche), 10. svibnja 2020. St. Gallen (St. Maria, Neudorf), 17. svibnja 2020.

POVRATNICI U DOMOVINU

Ana i Miroslav Peranović

Miroslav je rođen 27. rujna 1959. u Brč-kom, Ana 15. svibnja 1966. u Tramošnici.

Miroslav je, po završetku strukovne naobrazbe, tri godine radio u osječkoj tvrtki Elektrometal, te potom šest godina u elektropoduzeću Tesla

POVRATNICI U DOMOVINU

Luca i Ivo Ivić

Ivo je rođen 20. veljače 1961. u Plitskoj (župa Vrbanjci) u kotorvaroškom kraju, a Luca 18.

kolovoza 1964. u Kotor Varošu. Ivo je temelj-nu naobrazbu stekao u Vrbanjcima, a srednju strukovnu u Rijeci, dok je Luca svoj obrazovni ciklus (temeljni i strukovni) završila u Kotor Varošu. Ivo i Luca su svoje početno prijatelj-stvo s vremenom pretočili u iskrenu ljubav, koja ih je 1983. dovela pred oltar župne crkve u Kotor Varošu. Gospodin im je, u skladnom braku, podario četvero djece: Marinu, Kristi-nu, Petra i Jelenu. Ivo je, poput svojih brojnih sumještana, došao u Švicarsku 1987. godine. Luca s djecom pridružila mu se tri godine ka-snije. Ivo je čitav radni vijek (pune 32 godine) proveo u vinariji Tobias Schmid und Sohn u Bernecku, dok je Luca radila u SFS-u. U zemlju svoga podrijetla vratili su se ove go-dine - nakon više od tri desetljeća provedena u Švicarskoj. Supružnici Ivić na svom imanju u Trnovcu kod Požege iz hobija veoma uspješ-no uzgajaju povrće i razne žitarice. Ivi i Luci, dugogodišnjim vrijednim i vjernim članovima naše Misijske zajednice, želimo do-bro zdravlje, dug, skladan i sadržajan život i obilje Božjega blagoslova u domovini.

Krajem listopada (23.–30.) pohodili smo zemaljsku domovinu našega Gospodi-na. I ovoga puta se veoma zorno poka-

zalo, kako je pravodobna i sustavna priprema zapravo temeljni preduvjet uspjeha svakog i posebice zahtjevnijega projekta. Duboko svje-

sni upravo te činjenice, koja se i u drugim na-šim pastoralno-organizacijskim nastojanjima toliko puta snažno potvrdila, ovom hodočašću smo pristupili s iznimnom sustavnošću i poja-čanom odgovornošću. Tehničko-organizacijski dio našega osmodnevnog hodočasničkog po-hoda Izraelu povjerili smo tvrtki ATI iz Pule, dok je duhovno-obavijesni dio priprema pre-uzela sama Misija. U tu svrhu smo otisnuli i pravodobno podijelili našim hodočasnicima prigodni 'vodič' s kratkim sažetcima biblijskih događaja i povijesnim opisom mjesta, koja samo kanili pohoditi. Prigodni vodič je, uz taj čisto obavijesni dio, nudio veoma bogat izbor liturgijskih pjesama i molitava prikladnih za različite prigode i nakane. Euharistijska slavlja, koja su naizmjenično predvodili voditelj HKM St. Gallen fra Mićo Pinjuh i fra Božo Lujić, umirovljeni profesor biblijskih znanosti iz Zagreba, bila su središnji događaji svakodnevnih (veoma zahtjevnih!)

programskih cjelina. Svete mise smo po jedan-put slavili u srkvi sv. Josipa u Nazaretu, na brdu Tabor u samostanskoj crkvi časnih sestara kar-melićanki, u Bazilici muke u Getsemanskom vrtu, Ain Karemu – crkvi i mjestu rođenja Iva-na Krstitelja i u Betlehemu, te dva puta u Ba-zilici Isusova Groba. U središtu naših osobnih i zajedničkih euharistijskih nakana i molitava naizmjenično su bile potrebe naših obitelji, bolesnika, prijatelja, dobročinitelja... Molilo se i pjevalo pobožno i sabrano, s punom svješću o svetosti mjesta na kojima smo imali radost i čast slaviti Boga. Nabrajati poimenično sva mjesta koja smo u tih šest veoma napornih i blagoslovljenih dana pohodili, držimo suvišnim. Dostatno je reći da smo pohodili gotovo sva (trenutno do-stupna mjesta!), koja je i sam Isus svojom na-zočnošću i djelima svojedobno posvetio – od Betlehema do Golgote – te brojna spomenička

Damian Miloš Stjepanov i Ivanin, 7. rujna 2019. u JoniAurelia Ćorluka Darijeva i Manuelina, 19. listopada 2019. u St. GallenuEmilia Ćorluka Darijeva i Manuelina, 19. listopada 2019. u St. GallenuEmilija Gavranić Nikina i Majina, 19. listopada 2019. u St. Gallenu Sofija Karolina Tunjić Kristijanova i Katarinina, 2. studenoga 2019. u St. Gallenu Dario Ilić Marijev i Chiarin, 3. studenoga 2019. u Kempratenu Gabriel Čalić Markov i Ivkin, 10. studenoga 2019. u Wilu Marko Marić Danijelov i Claudijin, 10. studenoga 2019. u KempratenuLuka Šarčević Igorov i Jelenin, 16. studenoga 2019. u Bruggenu Marinela Čičak Ivanova i Ružičina, 23. studenoga 2019. u St. Gallenu Roko Mijatović Draganov i Katarinin, 30. studenoga 2019. u St. Gallenu Ella Jandrić Markova i Anina, 7. prosinca 2019. u St. Gallenu

Marko Vasilj i Nikol Galić, 7. rujna 2019. u Splitu Bernardo Ivanković i Natali Razlog, 21. rujna 2019. u Velikoj MlakiMarjan Anić i Barbara Gržan, 28. rujna 2019. u Slunju

Misijski Kalendar

odredišta važna za izraelsku (a neizravno i za svjetsku!) povijest i budućnost. Sada, nakon što su se dojmovi konačno posložili, možemo razložno reći da je naš ovo-godišnji hodočasnički pohod Isusovoj zemalj-skoj domovini bila iznimno dobra pastoralna odluka. I tjedan vrijedan spomena i radosnoga pamćenja u svakom – duhovnom, obrazovno-odgojnom i uljudbenom – smislu. Fra Božo je s našom hodočasničkom skupinom proslavio svoj 105. pohod Svetoj zemlji u ulozi stručnoga voditelja. No, unatoč toj činjenici, ni u jednom trenutku se u njegovu govoru i ponašanju nije osjetila ni najmanja primjesa uobičajenoga automatizma i profesionalne zasićenosti. Čak naprotiv! Svoju svakodnevnu svježinu crpio je, što vještu oku i uhu nije bilo teško prepoznati, iz skladna spoja velikoga biblijskoga znanja, zavidne razine opće naobrazbe i neosporna životnoga iskustva.

HODOČASNIČKI POHOD ISUSOVOJ ZEMALJSKOJ DOMOVINI

Brčko. U Švicarsku je došao 1. lipnja 1989. i ubrzo se zaposlio u tvrtki Elektrizitätswerk Heiden gdje je, kao veoma cijenjen i stručan djelatnik, ostao do završetka radnoga vijeka u Švicarskoj i povratka u domovinu 30. listopada 2019. godine. Ana je u Švicarsku došla 1. ožuj-ka 1988. kao diplomirana medicinska sestra. Najprije je, nakon početne boravišne i jezične prilagodbe, u struci počela raditi u Kantonal-noj bonici u Heidenu. No najveći dio svoga radnoga vijeka – punih 18 godina - provela je u poznatoj Klinici Hirslanden u Heidenu kao voditeljica sobe za buđenje netom operiranih pacijenata. Supružnici Peranović su svoje uza-jamno odabranje okrunili sakramentalnim brakom, sklopljenim 1984. u Tramošnici. Gos-podin je njihov brak blagoslovio dvjema pre-krasnim kćerkama – Draganom i Ivanom, koje su, zajedno sa svojim supruzima, djedu i baki do sada podarile po dvoje razigrane unučadi. Ovo je, to snažno osjećam, prava prigoda za izreći jedno iskreno i veliko hvala Ani i Mi-roslavu na njihovoj desetljetnoj prijateljskoj i iskrenoj privrženosti Misiji, na posvemašnjoj potpori i djelatnoj suradnji na svim razinama. Želimo im obilje Božjega blagoslova, dobro zdravlje, dug i sadržajan život u novoj sredini u Samoboru, gdje su izgradili svoj novi dom.

Hrvatska katolička misijaMatthofring 2/4, 6005 Luzern Telefon: 041 360 04 47 i 041 360 15 04Natel: 079 541 35 08 Faks: 041 360 01 73E-Mail: [email protected] i [email protected] www.facebook.com/HKMLuzernMisionar: fra Branko RadošSuradnica: s. Ana Marija Biško

■ Raspored misa

■ LUZERN: crkva sv. Karla, St. Karlistrasse, svake nedjelje i zapov. svetkovine u 12.00■ ENGELBERG: Espenkapelle, po dogovoru srijedom ili četvrtkom u 20.00 sati■ HITZKIRCH: Marienkapelle, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 9.00 sati■ SARNEN: Dorfkapelle, svake 2. i 4. nedje-lje u mjesecu u 9.00 sati■ SCHENKON: Kapelica Namen Jesu, svakog 1. i 3. petka u mjesecu u 19.00 sati

MISIJA LUZERN

Kraljica Bosne – U subotu, 21. rujna 2019. u prostorijama misije glumci Studentskog tea-tra Franjevačke teologije iz Sarajeva izveli su predstavu «Kraljica Bosne». Predstavu je reži-rala i scenski oblikovala Anela Križanac koja je ujedno glumila glavnu ulogu kraljice Katarine. Pozdravnu riječ su uputili fra Branko Radoš, voditelj hrvatske katoličke misije Luzern i fra Danijel Nikolić, odgojitelja na franjevačkoj teologiji. Upriličena predstava, protkana emo-

cijama duboko je dirnula publiku u Luzernu. Mladi glumci svoje su uloge perfektno odi-grali, svjetlosni i zvučni efekti upotpunili su predstavu koja je publici dočarala tužnu po-vijest Bosanskog kraljevstva i sudbinu nesret-ne kraljice Katarine Kotromanić Kosače. Iako je izgubila supruga, djecu i domovinu, ljubav kraljice prema domovini nije blijedila. Sve do svoje smrti u Rimu zalagala se i tražila pomoć za svoju Bosnu. Tijekom predstave potkrala se i krišom brisala i po koja suza. S osjećajima kraljice Katarine prema domovini zasigurno se mnogi iseljeni iz domovine mogu identificirati. Druženje s glumcima i razgovori nastavljeni su uz domaće delicije koje su pripremili članovi hrvatske katoličke misije Luzern.

Gosti iz domovine – U nedjelju, 22. rujna 2019. svetu misu u Luzernu predvodio je fra Danijel Nikolić. Misu su pjevanjem animirali mladi fratri zajedno s mladima naše misije. Na misi je sudjelovao i fra Marko Lovrić župnik u G. Tramošnici koji je dan prije sudjelovao na humanitarnom koncertu kojeg su organizirali vjernici spomenute župe.U nedjelju, 29. rujna 2019. svetu misu u Luzer-nu je predvodio i propovijedao dr. don Grgo Grbešić, profesor na filozofsko-teološkom fa-kultetu u Đakovu koji je dan prije predvodio molitveni program na hodočašću mladih u Einsiedelnu.

Nove božićne jaslice – Obitelj Slavka i Tere-zije Rupčić darovala je za misijske prostorije nove božićne jaslice koje su sami izradili. Uz ove, prije nekoliko godina su izradili i jaslice za Gospinu kapelicu u Hitzkirchu u kojoj naša vjernička zajednica slavi svetu misu.

Duhovna obnova – U misijskom centru od 3. – 5. listopada 2019. održana je duhovna obnova kao priprava za proslavu sv. Franje, zaštitnika misije. Obnovu je predvodio fra Vine Ledušić, voditelj hrvatske katoličke misije Graubün-den. Tema je bila: «Sveti Franjo – svjetionik na putu.» Fra Vine je na lijep i razumljiv način podsjetio na pojedine događaje iz Franjinog života i uspoređivao ih s nama i vremenom u kojem živimo. Uz predavanja svakodnevno je bila prigoda za sakrament ispovijedi i duhovne razgovore. Prije predavanja molili smo kru-nicu ili razmatrali križni put. Središte večeri je bilo euharistijsko slavlje u kojem je voditelj duhovne obnove vjernicima protumačio zna-čenje triju redovničkih zavjeta (siromaštvo, poslušnost i čistoća). Program je završavao klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu ili čašćenjem križa Kristova. Program su pjeva-njem animirali članovi velikog misijskog zbora i zbora mladih. Nakon izvrsnih izlaganja vodi-

telja duhovne obnove spoznali smo koliko je sv. Franjo suvremen i da nam doista danas može biti svjetionik na putu Kristu.

Proslava sv. Franje – Svetkovina svetog Fra-nje, zaštitnika misije proslavljena je svečanom svetom misom u crkvi sv. Karla u nedjelju, 6. listopada 2019. Na čelu procesije nošena je za-stava nebeskog zaštitnika dok je zbor pjesmom pozivao da nasljedujemo Franju koji je svojom poniznošću i vjernošću postao «Drugi Krist». Pod svetom misom izveden je scenski prikaz na temu «Pjesma stvorova». Nakon mise slavlje je nastavljeno svečanim ručkom u misijskom centru. S. Ana Marija je s djecom, mladima i odraslima pripremila prigodan i poučan pro-gram sačinjen od pjesama, igrokaza i recitacija. Riječ zahvale i čestitku prisutnima uputio je voditelj misije fra Branko.

Zahvalno druženje – U nedjelju, 13. listopada 2019. supružnici Ana i Stipo Nevisitić, koji su se odlučio vratiti u domovinu, u misijskoj su dvorani u popodnevnim satima organizirali zahvalno druženje na kojem su bili prisutni članovi njihove obitelji, rodbina, prijatelji i misijski suradnici. U ime Misije zahvalne im je riječi uputio fra Branko. Stipo je godinama bio misijski vijećnik, a Ana pravila pite, ko-lače i druge specijalitete. Oboje su nekoliko godina brinuli o misijskim prostorijama – či-stili i uređivali. Članovi vijeća su im pokloni-li švicarske satove s prigodnom gravurom. U ime nogometaša misijskog vijeća i suradnika zahvalu je izrekao Ivica i Natalija Cikoja. No-gometaši su predali dres Luzerna s brojem 85 što simbolizira godinu dolaska u Švicarsku. Uz prigodne darove u ime šire obitelji prigodne su riječi izrekli brat Pavo i nevjesta Borka. A od uže obitelji njihova djeva: Monika, Danijel i Ivan. Stipo je zahvalio svim članovima vijeća

i prijateljima koji su njemu i njegovoj obitelji bili od pomoći. Ana i Stipo se vraćaju u rodni

Dobro sjemeU jednom su se kraju u povodu završetka žetve održavale različite manifestacije. Zemljoradni-ci su s ponosom izlagali plodove što su ih uzgo-jili na svojim imanjima. Između ostalog svake su godine birali najkvalitetnije žito. I svake je godine isti zemljoradnik dobivao glavnu na-gradu – zlatnu medalju. Sa zavišću su to pro-matrali drugi zemljoradnici, ali morali su pri-znati da je njegovo žito doista najkvalitetnije. Nisu ga se usudili pitati za recept, jer svi su oni ljubomorno čuvali svoj način uzgoja, pa su mi-slili da im neće reći. A onda su se zaprepastili kad ga je novinar upitao, a on bez imalo suste-zanja odmah priznao: «Tajna je u tome – veli – da najbolje sjeme koje imam svake godine da-rujem svojim susjedima da ga posiju.» «A zašto to činiš?! – zbunjeno je upitao novinar. »Sve je pitanje interesa – odgovori zemljoradnik. Kad bi moji susjedi uzgajali žito lošijeg kvaliteta, unakrsno oprašivanje umanjilo bi kvalitetu i mojih prinosa. Eto zašto mi je stalo da uvijek siju najbolje sjeme”.Sve što činiš drugome, činiš sebi – bez obzira bilo to dobro ili zlo!

Drago Bandić – je rođen 7. srpnja 1951. godine u Lju-tom Docu pokraj Širokog Brijega od roditelja Mirka i Mare r. Peko. U crkveni brak s Marom Bevanda stupio je 20. siječnja 1974. godine. U braku su dobili četvero djece:

Miro, Dijana, Josip i Marija. Oni su im podarili šestero unučadi. Nakon kratkog rada u Parko-vima Mostar, u Švicarsku dolazi 1981. godine. Obitelj mu se pridružila 1993. godine. Drago je volio život, pjesmu i druženje. Najveći dio vre-mena zadnjih je godina provodio na Mostar-skom blatu u ribolovu, vinogradu i masliniku. Preminuo je iznenada u obiteljskom domu u Ebikonu, 18. listopada 2019. Pokopan je u Ljutom Docu, 23. listopada 2019. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Niko Tomić, sin Marija i Anite r. Miličević – 28. rujna 2019. u Luzernu Matea Lubina, kći Ive i Andreje Ane r. Rajić – 5. listopada 2019. u LuzernuLea Marijanović, kći Patrika i Ivane r. Topalović – 12. listopada 2019. u LuzernuLea Hana Matošević, kći Dragana i Snježane r. Bošnjak – 19. listopada 2019. u LuzernuNoa Krstanović, sin Ivana i Darije r. Bandić – 2. studenog 2019. u LuzernuLukas Kusić, sin Karmela i Bojane r. Didak – 9. studenog 2019. u LuzernuAnna Jezerčić, kći Darka Ignjatovića i Anđelke Jezerčić – 9. studenog 2019. u Luzernu

Denis Mihaljević i Kristina Kalić Humac, 29. rujna 2019.Roman Mištrafović i Antonija Lovrinović Luzern, 12. listopada 2019.

† Drago Bandić 1951. – 2019.

naši pokojnici

Potkraj kod Travnika, ali i Zagreb gdje su sa-gradili kuću. Kako im djeca ostaju živjeti u Švi-carskoj radujemo se svakom novom susretu s njima.

Duhovna obnova časnih sestara – Od 14. do 16. listopada 2019. u prostorijama misije odr-žana je duhovna obnova časnih sestara na ko-joj su sudjelovale sestre iz misija Luzern, Zug i Zürich, dvije sestre iz albanske misije Luzern, te dvije sestre iz misije Augsburg – Njemačka. Obnovu je vodila s. Vinka Bešlić iz Mostara. Sestre su obišle i svetište Brudera Klausa u Sachselnu i Flüelieu, te šenštatsko svetište na Berg Sionu - Horw.

Božićne miseTrodnevnica Božiću, 21.–23. prosinca 2019. (Misija i sv. Karlo)24. prosinca 2019. u 24 sata - Luzern, sv. Karlo (Polnoćka)25. prosinca 2019. u 12 sati - Luzern, sv. Karlo26. prosinca 2019. u 12 sati - Luzern, sv. Karlo27. prosinca 2019. u 19 sati - Luzern, Misija29. prosinca 2019. u 12 sati - Luzern, sv. Karlo 31. prosinca 2019. u 19 sati - Luzern, Misija (Zahvalnica)

1. siječnja 2020. u 12 sati - Luzern, sv. Karlo5. siječnja 2020. u 9 sati - Hitzkirch

(Blagoslov vode i soli)5. siječnja 2020. u 12 sati – Luzern, sv. Karlo6. siječnja 2020. u 19 sati - Luzern, sv. Karlo

(Blagoslov vode i soli)12. siječnja 2020. u 9 sati - Luzern, Sarnen (Blagoslov vode i soli) 12. siječnja 2020. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo (Blagoslov djece)

Blagoslov obiteljiPohod svećenika i blagoslov obitelji predvi-đen je odmah nakon Božića. Uz fra Branka na raspolaganju će nekoliko dana biti fra Ivan i don Mirko. Raspored ćete dobiti prije bo-žićnih blagdana. Računajte da treba obići više od 600 obitelji, pa se podredite terminima će biti objavljeni. Da bismo došli do svih vas koji želite blagoslov, nužno je da se prijavite još prije Božića.

Važniji termini početkom 2020.

KinovečerMisijski centar – 15. veljače 2020. u 19 sati.

Tečaj za brakMisijski centar – 18.–20. veljače 2020. u 20 sati

Pokladna zabavaMisijski centar – 22. veljače 2020. u 18 sati

Molitvena večerPosebna molitvena večer na početku korizme je u četvrtak, 27. veljače 2020. od 20 do 22 sata

Križni putMisijski centar – svake subote u korizmi s mi-som u 18 sati

Duhovna obnovaKorizmena duhovna obnova bit će od 6. do 8. ožujka 2020. Obnovu će voditi fra Sretan Ćurčić, gvardijan u Tomislavgradu i član uprave hercegovačke franjevačke provincije.

Hodočašće u RimOd 19. do 23. svibnja 2020. godine hodoča-stimo u Rim.


Kršteni u Misiji

Vjenčanja

Misijski Kalendar

Misijska kronika

Lorena Zečević, kći Zdenka i Ivke r. Zrakić, 28. rujna 2019. u VispuIva Tomas, kći Damira i Marije r. Tomas, 20. listopada 2019. u YverdonuMarko Markprenkaj, sin Santijana i Proske r. Vasilevne, 17. studenog 2019. u Fribourgu

Hvala Vlatka za 33 godine rada u misiji

Čuo sam, čitao, ali i vidio svu istinu jed-ne stare i dobro poznate uzrečice: «život,

posao i obveze ženske osobe su toliko veliki, sveobuhvatni, intenzivni ali su jedva vidljivi». Jedna majka, supruga i domaćica imaju obveza da se «raskomadaju» od posla a osoba koja živi s njom znade zajedljivo reći: Pa šta ti radiš?Nekako bih tako mogao, nakon preko 30 i ne-što godina života i rada u našoj misiji reći za misijsku suradnicu u odlasku. Nevidljiva bija-še ali jako opipljiva njena služba. Mi misonari (svećenici, muškarci) smo stalno «na dometu oka» i naše aktivnosti dok suradnice ostaju u pozadini. No, stvarnost i potreba jedne surad-nice, u čemu god hoćete, je vrlo značajna. I ova odluka naših poslodavaca nije ni razumna, ni potrebita, ni objašnjiva. Sada će tek svećenik i narod osjetiti kolika je njena važnost.Dugo je godina Vlatka, djevojački Lovrić, bila u službi naše misije. Davnih početaka u osniva-nju misije sa svojim stricem fra Karlom, jedva se može sjetiti, ali su je prve godine jako «za-pljusnule» svim mogućim potrebama, nesnala-ženjima, uhodavanjima.Ona u jednom mjesečniku nedavno reče: «Na-kon više od 30 godina boravka i rada prošlo je puno lijepih i manje lijepih trenutaka. Posebno kada se sjetim svojih početaka, koji nisu bili ni jednostavni, ni laki. Napustiti obitelj, prijatelje i doći u novo i nepoznato, posebno u tuđinu, za jednu 20-godišnjakinju nije bilo baš ugodno. Došla sam na gotovo (stan, posao, naši ljudi) no ipak bilo je jako puno poteškoća. Moja je duž-nost započela u rujnu 1986. godine, a obilježiti i ispričati sve detalje je nemoguće, no želim na-glasiti da je pobjeđivalo sve ono lijepo doživlje-no s našim narodom, fratrima i djelovati u ovoj misiji je bilo uistinu blagoslovljeno».Toliko sitnih i krupnih obveza u uredu, zapisi-vanja, poziva telefonom, organiziranja termina, sv. misa, proslava u centrali i po filijalama, do-čikanje silnih gostiju, odlazaka na sastanke po Zürichu i ostalim gradovima, hodočašća u Ein-siedeln u ona vremena, posjeta po bolnicama i drugim ustanovama, brigu ovdje oko svih misi-onara koji su se redali sve ove godine...itd potvr-đuju onu moju tezu s početka priče: «nevidljivo, ali razumljivo, od velike potrebe, da je tu».I danas, nakon svega kada se najmanje očekiva-lo, kada su potrebe velike, misionari sve stariji, prostori misije sve veći (ne zaboravimo da su ovo dvije misije spojene u jednu, u 5 kantona, možda, po prostoru najveća misija u Europi),

Sredinom mjeseca rujna, sasvim tiho ode jedan skro-mni i tihi čovjek iz naše zajednice u Božja prostran-stva. Skoro da ga i ne pozna-jem, no ipak, zahvaljujući našim veselicama-zabava-ma, koje smo često uprili-čili i «meštru» od kuhinje

Zvonki, koji se dobro poznavao s Predragom, upoznali smo ga, a on je marljivo pomagao u kuhinji u pripremi hrane svima. Tako smo i ono malo vremena proveli zajedno razglabaju-ći o svakodnevnim stvarima.Porijeklom je iz Travnika. Rodio se 1948. godi-ne, a cijeli svoj životni vijek, od rata na ovamo, proveo je u Veveyu. U braku je bio s Vesnom iz Đakova, koja mu je podarila dvije kćeri: Mariju i Barbaru. Po školi i struci bio je profesor. To je sve što znam o njemu.U društvu je djelovao samozatajno ali kada progovori vidi se da je vrlo bistar i pametan čo-vjek, no nenametljiv, čak vrlo povučen. Posljednje sakramente i ispraćaj na vječni poči-nak u domovinu obavio je fra Gojko, u fra Vla-dinoj odsutnosti radi obveza, a naš se Predrag u miru s Bogom i ljudima uputio tamo gdje ćemo jednom svi morati otići. Naša skromna zajednica iz Clarensa mu puno zahvaljuje na svesrdnoj pomoći i druženju. Počivao u miru Božjem!

Collombey-Monthey

Sv. misa sa Švicarcima

Godinama smo pozivani u simpatičnu švi-carsku župu, gdje je župnik Jerome, koji

neobično voli Hrvate, i raduje se svakoj našoj posjeti i organiziranju ove zajedničke sv. mise. Ne samo što je odaziv s naše strane zbilja dobar, nego i radi programa koji se upriličuje. Župlja-ni ove župe i naši vjernici rado poslije sv. mise provedu dosta vremena pred crkvom jer ih tu, već godinama, počasti naš vjernik Anto Tutić s domaćim hrvatskim vinima a supruga Marina ponudi domaćih kolača. Lijepo je vidjeti, da-kle, domaćina, župnika Jerome Hauswirt i fra Vladu, kako u zajeništvu s vjernicima slave sv. misu na dva jezika - uzajamno. Župnik nas pozdravi i u propovijedi naglasi naše zajedništvo vjere i druženja. Bog je onaj koji spaja narode, jezike, kulture i vjeru. Na ovim prostorima živimo zajedno, radimo za-jedno, molimo se u istoj crkvi i «dišemo» za istu stvar: živjeti u vjeri i toleranciji do Božje volje.Nakon sv. mise ostali smo dugo u ugodnom ča-vrljanju, prijateljskom druženju i kršćanskom raspoloženju dok nas noć i sumrak nisu «potje-rali» svojim domovima, no, odmah obećasmo, dogodine ponovno zajedno, ako-Bog-da!

jedna osoba za koordinaciju je hvalevrijedna ovog radnog mjesta. To će se sada jako osjetiti, posebno će misionar biti vrlo hendikepiran. Na koncu Vlatka je supruga (udata za Matu Pavlinovića iz Miša kod Livna, koji je kroz sve ove godine sebe jako puno uložio u pomoć mi-sionaru, posebno fra Ivanu i jednom i drugom – hvala mu, Bog mu uzvratio. Tolike pomoći u uređenju dvorana, turnira, zabava... to su najte-že vrste posla). Ona je i majka troje djece (Mila, Marin i Tea) koji s ponosom, odgojem i vjerom žive svoje najljepše dane mladosti. Vlatka, ja kao tvoj posljednji misionar (a pro-mijenila si nas 4-oricu) zahvaljujem na svemu i vjerujem da nosiš lijepe uspomene. Pokušao sam ti biti brat, prijatelj, svećenik a ti si bila isto to i prema meni. Posebno ću te pamtiti po predivnim jelima, razgovorima i dosjetljivosti-ma i savjetima kako u određenim momentima postupiti. A da ne spominjem kojom brzinom si odrađivala preuzete obveze. Toliko si pisanih potvrda, pisama, i dopisa na francuskom jezi-ku odgovorila i usmenih razgovora i telefonata primila što će mi od sada biti najteži dio posla. Biti u službi 33 godine kao misijska suradnica je velika odgovornost i samozatajnost. To će mi sada, radi jezika i samoće, biti najteži dio mojih obveza. Vjerujem u Božju provid-nost. Zahvaljujem za sve, a rekla si mi da ovu oproštajnu riječ smanjim na najmanju mjeru, pa eto: Hvala Ti, Bog ti uzvratio za sve što si učinila za misonare-svećenike, vjernike, goste i druge osobe koji nisu ni naše vjere, ni nacije, ni mentaliteta. Ne očekuj nikakve spektakularne zahvale ni od koga, jer će vrijeme pokazati, kad se malo odmaknemo onu staru narodnu: «Tek sada vidimo tko je bila i što je značila».

BLAGOSLOV OBITELJIRadosni susret u molitvi i druženju …Budući da nam je zajednica prostrana, a fra Vlado je samo jedan, budimo strpljivi u čeka-nju termina za blagoslov. Učinit ću sve da ne čekate predugo, ali neki će ipak morati imati strpljenja. Priložena fotografija kaže kako su divni mo-menti zajedničkog obiteljskog susreta u koje-mu se traži (i dobiva) Božji blagoslov.

Važna obavijest o budućnosti naše misije

Sredinom ove (2019.) godine Biskupija La-usanne obavijestila je misiju da ćemo kon-cem iste godine morati prestati s radom i postojanjem, jer oni više nemaju financij-skih sredstava za misionara, suradnicu i ci-jelu «infrastrukturu» misije. Slijedio je šok velikih razmjera za sve nas. Dugim i čestim razgovorima između Biskupskih konferenci-ja Švicarske, Hrvatske i BiH, te nacionalnim koordinatorom za inozemnu pastvu iz Za-greba, i iz Švicarske i misionarom došlo se do privremenih riješenja.

Misijska će suradnica, rekli su, potražiti posao negdje drugdje a misionar može na-staviti s radom i vođenjem misije, uz VAŠU potporu, dragi vjernici, od oko 75 tisuća fra-naka, koje moramo sakupiti idućih dana, a prilog švicarske crkve je 50 tisuća franaka. Rekli su da godišnja financijska konstrukcija misije sa svim davanjima iznosi ca. 125 tisuća franaka.

Molim sve vjernike da se uključimo u ovu financijsku akciju kako bi i dalje mogli ima-ti NAŠU HRVATSKU MISIJU LAUSANNE – WALLIS. Bilo bi vrlo potrebito da naš do-prinos bude po obitelji barem 200 franaka. U pismu koje ste s uplatnicom dobili ovih dana piše o ovom dosta opširnije. Ista je sudbina zadesila i Hrvatsku katoličku misiju Ticino. Dakle, poštovani moji vjernici, sada je naša sudbina u našim rukama. Poznavajući vas svih ovih godina ne sumnjam da se nećete odazvati. Molim i vas vjernike koji s misijom kontaktirate rijetko, povremeno ili nikada da pokažete i svoju kršćansko-hrvatsku solidar-nost i da darujete svoj nesebični doprinos.

U misiji ima još jako velikog prostora za po-sao, postojanje i susrete. Svakog vikenda i ne-djelje na sv. misama nas bude 500-700 vjer-nika. Imamo svake godine oko 20 krštenja, 10-20 prvopričesnika, oko 30-40 krizmanika, nešto vjenčanja, jer se mnogi vjenčavaju u domovini. Imamo druga okupljanja: npr. na Festivalima folklora i drugim veselicama nas je znalo biti u dvorani i preko tisuću. Hodo-čašća u Lurd, Međugorje, sv. Zemlju su uvi-jek privlačna. Dakle nezamislivo bi bilo da nas nema. Rekoše nam ovih dana iz crkvenih struktura, ovi koji su uskočili pomoći, da su se oni sada pokazali, ostalo je na nama sada dalje.

Vjerujem da ćete RADO I ODMAH uplatiti svoj doprinos i da misija može NASTAVITI raditi a misionar dobiti potvrdu radnog ugo-vora. Pokažimo ovim odazivom da domaćini tj. vođe švicarske crkve, vide, kako trebaju, nakon svega, stati iza nas i ponuditi nam si-gurniji način opstanka. Oni od nas očekuju obilno sudjelovanje, sada je na nama potez. U svim našim dosadašnjim nevoljama vapaja i sakupljanja bili ste vrlo darežljivi, zato i ne sumnjam da se nećete i ovoga puta odlično odazvati. Hvala vam unaprijed. Vaš fra Vlado

Hrvatska katolička misijaRue du Lac 130, 1815 ClarensTelefon: 079 446 45 21

Misionar: fra Vladimir ErešE-Mail: [email protected] [email protected] [email protected]

■ Raspored misa

■ LAUSANNE: župna crkva St. Redempteur, Av. De Rumine 33, svake 1. i 3. nedjelje u 17 sati■ VISP: Stara župna crkva/Dreikönigskirche, svake 2., 4. i 5. nedjelje u mjesecu u 10 sati■ ZERMATT: katolička župna crkva, svake 2. i 4. nedjelje u 14 sati■ SAAS FEE: katolička župna crkva, (misa po dogovoru)■ FRIBURG: kapelica župne crkve s. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 10.15 sati■ YVERDON: kat. župna crkva S. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 13 sati■ CLARENS: crkva sv. Terezije, 4. nedjelje u 19.15 sati i 2. subote u 19.15 sati■ GENEVE: župna crkva Saint Julien, rue Vi-rginio-Malnati 3, Meyrin, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.15 sati■ SION: kapelica samost. Soeurs Hospitalieres, Ch. De Pollier 4, svake 2. i 4. subote u 17 sati■ NEUCHATEL: kapelica Hopital la Providen-ce, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 16.30 sati ■ COLLOMBEY: kat. župna crkva, Rue des Dents-du-Midi, svake 4. subote u mjesecu u 19 sati■ LEUKERBAD: kapelica Volksheilbad, (misa po dogovoru)

MISIJA LAUSANNE-WALLIS

BOŽIĆNE ISPOVIJEDIU adventsko vrijeme, upriličit ćemo duhov-nu obnovu sa sv. ispovijedi ali i prije svake sv. mise, imati ćemo mogućnost za ispovijed.U nekim će zajednicama biti mogućnosti za sv. ispovijed i radnim danima uvečer. No, sve će biti rečeno na sv. misi u dotičnoj misijskoj zajednici.

Promjena mjesta, adrese i crkve Od ljeta 2019. godine promijenili smo mjesto održavanja sv. mise u zajednici u Fribourgu i Dionu. Naime zaslugom naših mladih vjernika i domaćeg izuzetno susretljivog župnika dobili smo sasvim nove prostorije i crkvu za upotre-bu. Svi vjernici koji dolaze ili namjeravaju još doći evo i adrese: Route de Chantemerle 64,1763 Granges-Paccot, Malo je zavučeno, ali kada dođete do visoke zgrade gdje piše ARLOT, skreni u ulicu preko puta.A nova adresa u Sionu je Avenue St. Francois 18, 1915 Sion

Adventsko-božićna duhovna obnovaOd 5. do 8. 12. 2019. duhovnu obnovu pred-vodi fra Stjepan Brčina, Cres, Hrvatska

Proslava NikolinjaGlis, 30.11. 2019. od 19 sati u župnoj dvorani Nastupa Marjan Brezović - BrezaProgram HDŠ i podjela darovaFriburg, 1.12. 2019. u 10.15 satiYverdon, 1.12. 2019. u 13 sati - sv. misa, program HDŠ, ručak i darovi sv. NikoleLausanne, 2.12. 2019. u 17 satiŽeneva, 7.12. 2019. od 11 sati sv. IspovijedU 12 sati sv. Misa, prigodni program HDŠ, podjela nikolinjskih darova i ručakClarens, 7.12. 2019. (zabava uvečer)Nikolinje, dvorana župe sv. Cecilije, od 19 sati, pjeva i svira Anto Marčinković -nastupa sastav «Amorose» sa Cresa

BOŽIĆNE MISE

PONOĆKEŽeneva, 24. 12. 2019. u 17 satiClarens, 24. 12. 2019. u 20 satiVisp, 24. 12. 2019. u 22.30 sati

MISE NA BOŽIĆVisp, 25. 12. 2019. u 10, 15 satiZermatt, 25. 12. 2019. u 14 satiLausanne, 25. 12. 2019. u 17.30 sati

STJEPANDANFribourg, 26. 12. 2019. u 10.15 satiYverdon, 26. 12. 2019. u 13 satiClarens, 26. 12. 2019. u 19.15 sati

Značajni termini u 2020. godini

Hodočašće u Izrael (i izlet na brdo Horeb-Egipat te u Jordan… Petru… brdo Nebo, Amman itd) - sredinom listopada 2020. Prijave primamo odmah, a točan datum ćemo reći zainteresiranima…

Hodočašće u Lurd20.5. – 24.5. 2020. godine

Prva pričestSubota, 16.5. 2020. godine

Sv. Krizma – St. Maurice(12. misijsko hodočašće) Nedjelja, 7. lipnja 2020. u 10.30 satiSv. Krizmu udjeljuje mons. Dražen Kutleša,biskup porečko-pulski.

† Predrag Smoljan 1948. – 2019.

naši pokojnici


Kršteni u Misiji

Misijski Kalendar !

Pomoć domoviniKako opisati naše aktivnosti od zadnjeg broja Movisa. Bilo je jako puno pojedinačnih akcija koje su naši vjernici organizarili. Navedimo neka: U toku rata i poraća naš je Žanel (Visp) i njegovo društvo poznavali jednu siromašnu obitelj iz Ljutog Doca, koji su živjelli ovdje, i sada, kada je otac ostao u Aluminiju bez posla sjetili su se pomoći te međusobno sakupiti i poslati po fra Vladi puno odjeće i u novcu preko 1600 franaka, što je u Međugorju uručeno. Dobismo poruku da u selu Bukviku kod Sl. Broda jedan dječačić Fabijan boluje od teške bolesti a roditelji siromašni. Skočila cije-la zajednica: Visp 1030, Zermat 310, Clarens 800, Neuchatel, 210, Ženeva 300, Fribourg 600, Yverdon 705 i Lausanne 1000 franaka. U pone-djeljak, dan nakon toga, pošla jedna vjernička obitelj svojoj kući i navratila do malog Fabijana Janjiša, posjetila njega i njegove, popili kavu, uručili dio dara, napravili fotke i krenuli dalje. U Ženevi kod Dragana i Mirele Balta ponov-no užurbano. Došla na operaciju ona djevoj-čica koju smo toliko spominjali u zadnjim brojevima Movisa. Ona sada ima operaciju, a roditelji su na brizi Draganu i Mireli. Inače smo pomagali nekim siromašnim vjernici-ma: T. Kulaš na Lovranu, S. Šimić u Čazmi i nekim sirmašnim obiteljima u B. Posavini, svima po par stotina franaka. Naša ljubav i dalje ostaje na usluzi svima kojima je potrebi-ta. Pred Božić vam stiže «Caritasovo pismo» iz naše misije na sve adrese i očekujemo vašu ljubav, jer kome je Bog više dao, više od nje-ga i očekuje. Ovim mislim na nas u Švicarskoj. Hvala svima! Bog vas blagoslovio!

Hrvatska katolička misijaPostfach 3077004 Chur

Telefon: 081 641 11 33E-Mail: [email protected]

Misionar: fra Vine Ledušić

■ Raspored misa

■ CHUR: Heiligkreuzkirche, Masanserstras-se, nedjeljom i zap. blagdanom u 17.00 (zimi u 16.00)■ BUCHS: kath. Pfarrkirche, svake nedjelje i zap. blagdana 12.15 sati.■ SARGANS–HEILIGKREUZ; Staatsstrasse 111, 8888 Heiligkreuz, nedjeljom u 10.00 sati.■ DAVOS: kath. Pfarrkirche, svake 2. subote u mjesecu u 19.30 sati .■ ST. MORITZ: u kapelici u Dorfu, 4. 12. 2019. u 20.00 sati.


MISIJA GRAUBÜNDEN/GONZEN/FL

Vjenčanja

DARIO FAZLIĆ I ANDELA ŠVRAKA, 21.9. 2019. u Waldhaus Flims

PROSLAVE SV. NIKOLE – NIKOLINJE

BUCHS: Proslava Nikolinja je u petak 6. 12. 2019. zajedno s vjernicima švicarske župe, uz večernju misu u 19.00 sati.

DOMAT/EMS: Zajednička proslava Nikoli-nja za cijelu misiju je u subotu 7. 12. 2019. u 18.00 sati.

HEILIGKREUZ (Mels – Sargans): U nedjelju 8. 12. 2019. nakon svete mise.

BOŽIĆNA ISPOVIJED

ST. MORITZ: srijeda, 4. 12. 2019. uz večernju svetu misu (20.00)

BUCHS: subota, 14. 12. 2019. u 12.00 sati

DAVOS: subota, 14. 12. 2019. u 18.30 sati

CHUR: nedjelja, 8. 12. 2019. u 15.00 sati i 15. 12. 2019. u 15.00 sati u Heiligkreuzkirche

HEILIGKREUZ (Mels–Sargans): Prije nedjeljnih svetih misa kroz došašće

RASPORED MISA U BOZIĆNE DANE

24.12. 2019. misa «Ponoćka» je u 20.00 sati u Heiligkreuzkirche Chur.

25.12. 2019. bozićne mise su u sve tri crkve redovito kao i nedjeljama.

26.12. 2019. Sv. Stjepan Prvomučenik – sve-ta misa je u Heiligkreuz (Mels – Sargans) u 12.15 sati.

27.12. 2019. Sv. Ivan apostol i evandelist -sve-ta misa je u Heiligkreuz (Mels – Sargans) u 12.15 sati.

1.1. 2020. Nova Godina (Marija Bogorodica) – sveta misa je u Heiligkreuz (Mels – Sargans) u 16.00 sati

6.1. 2020. Bogojavljenje (Tri kralja) – sveta misa u Buchsu u 12.15 sati

Važniji termini početkom 2020.ČISTA SRIJEDA ILI PEPELNICAPočetak korizme započinjemo svetom misom i obredom pepelanja u Heiligkreuzu (Mels – Sargans), 26.2. 2020. u 19.30 sati.

PUT KRIŽACHUR, Heiligkreuzkirche, svakog korizme-nog petka u 19.30 sati

PRVA PRIČEST i MAJČIN DANBUCHS, 10.5. 2020. godine u 12.15 sati

KRIZMACHUR, Heiligkreuzkirche 6. 6. 2020. godineu 15.30 sati

NA MAJČINOM GROBUDa ne režem nokteDa što više zemlje stane pod njihI prodre mi pod kožuDok svom snagom grlim tvoj grobKo što sam tebe grlioNedovoljnoI uvijek premaloKako ću te ostaviti ovdje?!SamuJe li te strah?U tamiNa pragu vječnostiNa praguUvijek si stajalaIspraćalaDočikalaBlagaSkromnaTihaLjubav u tijelu MajkeOtkala si i posvetilaSvaki moj trenutakČuješ li noćas Šum lišća Iz Dolaca i VoznikaHuk vjetra Kroz rašeljku pričaKako si MidenuU andać skupilaI snila u životKako si ŽugleNa vilama donilaSamlila Brdinu i BrižinuSvaki vrto motikom posvetilaO blagu ko o djeci brinulaO djeci ko o anđelimaAnđelima Se molimDa te čuvajuDok ne dođem«Nemoj duljit»Rekla siNeću majkoSad će toSve je kratkoOsim vječnostiTamo je sad domŠušanj je ovdeKojeg nitko ne skupljaI nisam ti rekaoOno cvijeć ljetosKao da je zaboravilo mirisatiPtice rijetko čujemSunce je samo blijeda sjena onoga Što je nekada biloLjudi se i dalje bave glupostimaČujem te:«Šta ti je dite moje?»Čuješ me?«Hvala ti Dušo moja»(bez točke na kraju jer nije kraj)fra Vine Ledušić, 1.11.2019.

Kroz molitvu, svetu misu i zajedničko dru-zenje, proslavili smo, 1. 11. 2019. u 19.30

sati u Heiligkreuzu (Mels – Sargans) svetko-vinu Svih svetih i ujedno se molili za sve naše drage pokojne.Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti pod-vrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Či-stilištem.Taj se nauk također oslanja na molitvenu prak-su za pokojne, o čemu govori Sveto pismo:

DAN NARODA U HEILIGKREUZUU zajedništvu sa švicarskim vjernicima, proslavili smo, uz našu redovitu svetu misu, 10.11.2019. Dan naroda. Tema ovogodišnjeg susreta je bila «Migranti – izbjeglice». Okuplje-ni u velikom broju i otvoreni za suradnju i di-jalog, promišljali smo kroz molitvu i druženje o ovoj zahtjevnoj temi. Razmišljanje švicarskih biskupa, o migrantima, priblizio nam je djakon Walter Kroiss.«Migrant, izbjeglica nije ovdje da potakne strah. Međutim, često budi u nama skrivene strahove i tako izaziva reakcije. Prisutnost migranata i izbjeglica prebacuje značenje da-leko od nas na druge. To je poziv i neprestani zahtjev da ne zaboravimo ono što nas poučava kršćanska vjera: svako ljudsko biće je brat. I brat migrant mi pomaže da se bolje razumijem i upoznam. Baš kao što evanđelje podiže ogle-dalo kršćaninu, tako se i ja odražavam u bratu.»

U. Predic

RODJENDANSKO I OPROŠTAJNOSLAVLJE NAŠE ANKE RAŠIĆAnka je rođena 4. studenog 1959. u Rastovcu kod Zagvozda od oca Mirka i majke Franke Dedić. Godine 1985 udala se za Zvonka Raši-ća s kojim je dobila sina Ivicu. Odlazak u Švi-carsku bio je logičan izbor, jer Zvonko je već bio zaposlen u Davosu. Anka je dobila posao u Zürcher Hochgebirgsklinik Clavadel-Davos gdje je provela 30. godina u radu. Prijelaz u 21 stoljeće donio je radost u Obitelj Rašić, jer su na svijet došli blizanci, Dijana i Denis. Među-tim u životu često ne pođe onako kako bi čo-vjek poželio. Zvonko je obolio i 2007. godine s navršenih 50. godina života, umro je i sahra-njen u Domovini.Bili su to teški dani za Anku i njenu djecu, ali uz pomoć Boga, Anka je prebrodila sve životne poteškoće. Djeca su završila školu, zaposlenje su pronašli u Zürichu.Uz prisustvo svoje djece, brata i prijatelja iz Davosa, Anka je proslavila svoj 60-i rođendan i donijela odluku o povratku u svoj Proložac kod Imotskog. Našoj Anki želimo sretan povratak.Kristina Schmid - Ivančić

KLANJANE U BUCHSU

Četvrtak, 13.2. 2020. u 19.30 satiČetvrtak, 12.3. 2020. u 19.30 satiČetvrtak, 14.5. 2020. u 19.30 sati

VJERONAUK ZA KRIZMANIKE

Chur – srijedom u 15.30 satiHeiligkreuz (Mels-Sargans) –četvrtkom u 18.30 satiBuchs – subotom u 10.00 sati

Misijski Kalendar

«Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi» (2 Mak 12,46). Crkva je, od prvih vremena, časti-la spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. Crkva ta-kođer preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika:Pružajmo im pomoć i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili očišćeni žrtvom svog oca, zašto bismo sumnjali da će naši prinosi za pokojne tim pokojnicima pružiti neku utjehu? Ne oklijevajmo pružati pomoć onima koji su preminuli i prikazivati za njih svoje molitve. (KKC)

SVI SVETI I SPOMEN NA NAŠE DRAGE POKOJNE

Naši mladi na međumisijskom susretu mladih u Zürichu 9.11. 2019.

Fotozapis

Hrvatska katolička misijaKlösterliweg 7, 8500 FrauenfeldNatel: 079 101 42 84E-mail: [email protected]/HKMThurgauSchaffhausenMisionar: fra Miljenko Mika Stojić

■ Raspored misa

■ FRAUENFELD: crkva Klösterli, svake nedjelje u 12.00 sati■ SCHAFFHAUSEN: crkva sv. Petra, St. Peter-strasse, svake nedjelje u 17.30 sati■ KREUZLINGEN: Bernrainkirchlein, Bernrainstr. 69, osim prve, svake nedjelje u mj. u 10.00 sati■ ARBON: župna crkva sv. Martina, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.00 sati■ MÜNSTERLINGEN: Klosterkirche, svake1. nedjelje u 9.30 sati

■ Molitvena večer (krunica, prigoda za sa-krament pomirenja, sv. misa i klanjanje Pre-svetom oltarskom sakramentu) svakog 1. i 3. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Schaffhausenu (ako nema klanjanja, onda se svaki četvrtak moli krunica od 18.00 do 19.00), svakog 2. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Kreuzlingenu te svakog 4. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Frauenfeldu.

MISIJA FRAUENFELD


Misijski Kalendar

Kršteni u Misiji

Nikolinjska slavljaArbon, 30. studenog 2019. u 17 satiSchaffhausen (u crkvi), 7. prosinca 2019. u 17 satiFrauenfeld, 14. prosinca 2019. u 17 sati

Zornice u došašćuSchaffhausen (srijedom), 4., 11. i 18. prosin-ca u 6.00Frauenfeld, (petak) 6. prosinca u 6.00

Pomirenje s Bogom i ljudima uz Božić, blagdan miraAko stvarno želimo doživjeti Božić kao blag-dan mira, onda najprije pođimo na pomire-nje s Bogom i ljudima preko sakramenta po-mirenja – svete ispovijedi.U svakom molitveniku možete pronaći ispit savjesti. Čitajte, molite, razmišljajte i primje-njujte ispit savjesti na sebe. Tako ćete moći osjetiti ljepotu i milost sakramenta pomirenja.

Kada i gdje u našoj Misiji možete obaviti božićnu ispovijed

Schaffhausen, 12. prosinca u 18.00 Kreuzlingen, 19. prosinca u 18.30 Frauenfeld, 20. prosinca u 18.30Arbon, subota 21. prosinca od 17.00 do 18.45

Bolesnici doma i u bolniciJavite misionaru kad je netko bolestan, bilo da je doma ili u bolnici. Posjetit ću bolesnika čim prije budem mogao.

Božićna sveta misa, Badnja večerSchaffhausen, 24. prosinca u 19.30Tägerwilen, 24. prosinca u 23.00

Božić – Sveto porođenje IsusovoFrauenfeld, 25. prosinca u 12.00Schaffhausen, 25. prosinca u 17.30

Sv. StjepanArbon, 26. prosinca u 19.00

Sv. IvanSchaffhausen, 27. prosinca u 19.00

Sv. misa zahvalnica za 2019. godinuSchaffhausen, 31. prosinca u 16.00

Nova godina 2020.Frauenfeld, 1. siječnja u 12.00Schaffhausen, 1. siječnja u 17.30 (St. Peter)

Blagoslov obitelji – susret misionara i obiteljiOpet jedna nova redovita prigoda da se su-sretnemo u intimnosti vašega doma. Riječi susret i sretan vrlo su bliske: tko drugoga ne susreće, ne može biti sretan. Sve one koji se žele susresti sa svećenikom u svom domu, a do sada to nisu činili, molim da se prijave za blagoslov obitelji. Isto tako molim i sve one koji su promijenili adresu stanovanja ili broj mobitela da učine isto. Rado primam vaše pozive telefonom na 079 101 42 84 ili na e-mail: [email protected] obitelji počet će nakon Božića, u srijedu 26. 12. 2018. popodne, u Arbonu.

■ Vjeronauk za djecu održava se u sklopu Hrvatske nastave u Kreuzlingenu i Schaffha-usenu u dogovoru s učiteljicama.

■ Vjeronauk za prvopričesnike je u dogovoru s njihovim roditeljima. Molimo roditelje da prijave svoju djecu koja su ove školske godi-ne kandidati za Prvu sv. pričest.

Prikazni dar U jednoj afričkoj crkvi, za vrijeme skupljanja prikaznih darova, odrasli ministranti su vjerni-ke obilazili s velikom košarom od vrbova pruća kakva se upotrebljavala za berbu manioke. U dnu crkve, u posljednjem redu klupa, sjedio je neki dječačić koji je zabrinutim pogledom mo-trio kako velika košara kruži među redovima. Uzdisao je svjestan da nema ništa što bi mo-gao prikazati Gospodinu. Kada je košara došla pred njega, na iznenađenje svih vjernika, on sjedne u košaru govoreći: «Jedino što imam, darovat ću Gospodinu za prikazanje».«Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu, kao svoje duhovno bogoslužje.» (Rim 12, 1) Po(r)uka: Ako u daru ne darujemo sebe, onda dar nema vrijednosti.(B. Ferrero, 365 malih priča za dušu)

Priprava za brak Naša Misija neće organizirati tečaj priprave za brak u 2020. godini zbog slaba odziva na godišnjoj razini. To smo već lani najavili.Oni koji trebaju tečaj zbog vjenčanja u 2020. godini mogu ići na tečaj u Misiju Zürich (Schlossgasse 32). Tečaj će biti od 17. do 20. veljače 2020. s početkom u 19.30.U 2021. godini pozivam sve one koji imaju 18 godina da dođu na tečaj bez obzira kada će se vjenčati. Tečaj je daljnja priprava za brak i dobro ga je obaviti što prije. Kasnije bude ma-nje gužve i sve ide lakše. Tečaj će biti i krajem travnja 2021. Oni koji žele sudjelovati na tom tečaju trebaju se prijaviti do početka korizme, tj. do sredine veljače 2021.TEČAJ JE OPĆENITA VJERNIČKA PRIPRA-VA ZA BRAK. MOGU DOĆI I OSOBE KOJE NISU UŠLE U VEZU. Oni koji dolaze radi reda na tečaj neka razmisle o svojoj vjeri i svojoj bu-dućnosti. Tečaj nije formalnost za one koji se vjenčavaju radi rodbine nego informacija za one koji žele kršćanski živjeti svoj brak.

Važniji termini početkom 2020.

Suradnička večer u SchaffhausenuVečer druženja i zahvale za aktivnije članove naše zajednice bit će 21. veljače 2020. Sv. misa je u 19 sati, a zatim večera te prigodno kreativ-no i zahvalno druženje.

Pokladna zabava za djecuSchaffhausen, 23. veljače 2020., poslije sv. mise koja će početi u 16.00.

Duhovna obnova za MisijuObnova će biti od 27. do 29. ožujka 2020., a predvodit će ju g. Ivica Lulić, predsjednik Molitvene zajednice MIR (Molitva i riječ) iz Zagreba, koju je osnovao naš najpoznatiji du-hovnik – pokojni prof. dr. Tomislav Ivančić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, poznat kao predvoditelj duhovnih obnova po misijama i župama te voditelj duhovnih vježbi za sveće-nike u Hrvatskoj i Europi. Gospodin Lulić se posebno specijalizirao u evangelizaciji i hagio-terapiji.

Najava hodočašća u 2020. godini

Trsat (Rijeka), Krasno (Lika), Krk – autobusom: 12. – 16. 10. 2020.Posjetit ćemo Bašku na otoku Krku (Baščanska ploča), otočić Košljun i Plitvička jezera.

NOVO: Hodočašće Stopama sv. Pavla i u Svetu zemlju – KRUZEROM – zbog zahtjevnih orga-nizacijskih obveza prebacujemo na 2021. (20. 9. – 2. 10. 2021.).Zainteresirani se mogu javiti odmah radi pla-niranja. Sve pojedinosti o programu i cijenama hodočašća možete pratiti na našoj internetskoj stranici: www.hkm-frauenfeld.ch, kao i na Face- book profilu Misije: www.facebook.com/HKMThurgauSchaffhausen.

Prijave na [email protected] ili [email protected], ili na mobitel: 079 101 42 84 (fra Mika Stojić). Primamo vjernike iz svih naših misija i radu-jemo se zajedništvu sa svakim hodočasnikom!

Jana Mijatović, kći Stipe i Renate r. Lukanović iz Muenchwilena, Bronschofen, Maria Drei-brunnen, 19. listopada 2019.Katharina Ćorić, kći Radenka i Dijane r. Čović iz Wallenwila, Frauenfeld, 9. studenog 2019.

do što više mjesta i ljudi te da im uz pomoć svojih suradnika približi Isusa Krista i spasenje koje nam on daruje.Vozeći se kroz ogromnu Grčku čitali smo Djela apostolska i Pavlove poslanice uz komentare i pojašnjenja da se ovaj dojam Pavlove veličine upotpuni i što bolje shvati.U Ateni smo posjetili klasične i kršćanske sa-držaje te dva puta slavili euharistiju u dvjema katoličkim crkvama. Posjetili smo Korint i Korintski kanal, a u kompleksu manastira na Meteorima ostali smo zadivljeni snagom vjere koja je kroz stoljeća nosila ljude da žive, rade i grade Bogu na slavu. Vidjevši sve to neki su komentirali: ovo je mogla izgraditi samo vje-ra. Bogu hvala da nije sve samo divna prošlost, nego i sada ima tu vjere, molitve, pobožnosti i privlačnosti manastirskog života, koji privlači ljude šutnjom. Tu se pokazuje da šutnja nije praznina nego prostor ispunjen brojnim sadr-žajima i odgovorima. Tu dolaze mnogi hodo-časnici čuti poruke za svoj život, govor Neba koji se uobličuje u ljudskoj riječi pobožnih mo-nahinja i monaha. I svi koji tu u tišini i molitvi zastanu, dožive da šutnja nije prazna nego je ui-stinu ispunjena odgovorima koje nam ne može ponuditi naša površnost i naše užurbano vrije-me, a ti nam odgovori trebaju da bismo živjeli.Posjetili smo također Solun te osjetili klasični i kršćanski duh toga grada, njegovu prošlost i sadašnjost. Potom smo išli u Kavalu i Fili-

Dan kruha u Schaffhausenu

U mjesecu listopad zahvaljujemo dragom Bogu za darove zemlje, posebice za kruh,

koji je simbol sve naše tjelesne hrane. I ove go-dine trudili smo se to ne zaboraviti i biti dragom Bogu zahvalni. Jer mnogi su ljudi nezahvalni, a nezahvalnost je odraz nekulture primatelja i nepoštovanja prema darovatelji. Nezahvalnost zna tako zaboljeti da odlučimo da nikada više nećemo darivati! Ali dragi Bog tako nikada ne odlučuje, i stoga smo mu zahvalni. Ove godine to smo svečano, a opet skromno i jednostavno, učinili u nedjelju 27. listopada.Domaćice su nas obogatile plodovima svoga srca i sve to izmiješale s darovima Božjim. Ima-li smo prelijepa izdanja kruha, peciva, kolača i pita. Neupućen promatrač, gledajući sve to, ne bi mogao povjerovati da je svemu tome osno-va brašno. Zato svi više cijenimo kruh, hranu i druge Božje darove. A zapravo mi zahvaljujemo dragom Bogu za ljubav koja je utkana u svaki njegov dar. Hvala vrijednim rukama koje su ti-jesto ispunile svojim srcem i tako nam pokazale

da je za darivanje najvažnija ljubav, a onda dragi Bog od jednostavnih čina čini čudesa kao što od jednostavnog brašna naše vrijedne doma-ćice napraviše nezaboravne i maštovite oblike.Darove su uime cijele zajednice na oltar prini-jeli članovi Velike i Male FALE. Zahvaljujemo im za svaku suradnju!Nakon sv. Mise u dvorani smo svi smo uživali u plodovima Božje ljubavi i ljubavi naših vrijed-nih i maštovitih domaćica, a pritom smo sku-pili prilog od 492 CHF kao potporu za funkci-oniranje Radio Marije u Subotici. Hvala svim darovateljima!

Dan naroda

I ove godine proslavili smo kršćansko kato-ličko zajedništvo – Dan naroda – zajedno s

vjernicima ostalih misijskih zajednica i mje-snih župa. Kao i do sada, dali smo svoj dopri-nos u pripremi zajedničarskog stola te zdušno sudjelovali u sv. misnim slavljima.■ U subotu 9. studenog u crkvi sv. Nikole u Frauenfeldu čula se lurdska pjesma na hrvat-

skom jeziku, a s nama su pjevali i ostali narodi jer melodija je ista, a mi voljni biti djeca istog Oca nebeskog. Dok su naše dvije naše vjernice u narodnim nošnjama prinosile dar na oltar, svako ih je oko radosno i radoznalo gledalo, a fotoaparati na mobitelima bilježili su ovaj lijepi prizor. Nakon sv. Mise bilo je druženje uz za-jednički stol, a naša je Misija pripremila uku-sne ćevapčiće.■ Slično je bilo i u Kreuzlingenu u nedjelju 10. studenog: opet smo sa svima pjevali istu pje-smu zajedničkoj Majci Božjoj, pjesmu koja nas povezuje istom melodijom. Nakon sv. Mise uslijedio je zajednički ručak koji su za sve sudi-onike pripremili naši vrijedni logističari.■ U Schaffhausenu smo bili zajedno iz devet različitih jezičnih skupina. Uvodni pozdravi i molitve vjernike čuli su se na devet jezika. Ove godine fra Mika je imao propovijed i posebno nas sve pozvao – jakom slikom iz romana Mali Princ – da ne zaboravimo da svi mi, iako iz ra-zličitih naroda, zapravo dolazimo na zemlju s Neba po Božjem planu iz Božje ljubavi i Božjeg srca. Stoga, mi smo jedno i to zauvijek trebamo biti. Nakon sv. Mise bilo je druženje i zajednič-ko blagovanje. Članovi naše Misije priredili su ćevapčiće koji su svima bili interesantni i uku-sni jer naš je štand prvi ostao prazan. Fra Mika je imao propovijed i zato smo dobili kolektu na raspolaganje: mi je darujemo Radio Mariji Su-botica. Prikupili smo 1 221 CHF. Hvala svima koji su se potrudili i dali svoj do-prinos u ovim susretima u crkvi i kasnije za obiteljskim stolom.

pe, mjesto gdje je sv. Pavao prvi put stupio na europsko tlo donoseći tako radosnu vijest eu-ropskim narodima. Osjetili smo snagu i govor prošlosti na mjestu gdje je krštena prva Euro-pljanka Lidija i njezina obitelj. I u Solunu smo slavili sv. mise u dvjema različitim crkvama. Osjetili smo katoličku dijasporu u Grčkoj i že-lju katolika da kršćanski žive u mjestima gdje su se događali tako važni događaji iz povijesti spasenja. Katolici su raspršeni, ali žive i vjeruju nastojeći ostati na Božjem putu.Mislim da su hodočasnici dobili dobre poticaje za čitanje sv. Pisma, posebice Novoga zavjeta, te da će nastaviti s tom korisnom praksom kroz život nošeni snagom primjera sv. Pavla. Njemu ništa nije bilo teško uraditi kako bi ostao vjeran Kristu i donio ga braći i sestrama. Nadam se da će im snaga vjere sv. Pavla uvelike pomoći na putu rasta u osobnoj vjeri te da će sve što su čuli i čitali tih dana pohraniti u svom srcu i njegova-ti da raste, a to nam je zapravo i bio cilj koji smo sebi postavili organizirajući ovo hodočašće.Tko je nastojao biti otvoren Duhu Svetomu mogao je dobiti i ponijeti doma slatki teret bo-žanskih poticaja i nadahnuća koja život znače.

Hodočašće u GrčkuKrajem rujna i početkom listopada ove go-

dine hodočastili smo stopama sv. Pavla po Grčkoj. Cilj nam je bio proći putovima kojima je u svoje vrijeme hodio sv. Pavao navješćujući Isusa Krista kao Spasitelja ljudima onodobne grčke kulture i civilizacije. Posebno sam želio da hodočasnici osjete veličanstvenost Pavlova misijskog djelovanja i snagu Duha Svetoga koja ga je nosila do tih ljudi da im navijesti Isusa Krista. Hodočasnici su, putujući zrakoplovom pa autobusom, mogli djelomice osjetiti pro-stranost Grčke, velike udaljenosti, raštrkanost naselja i gradova te Pavlovu odlučnost da dođe

Misijska kronika

mailto:[email protected]

MISIJA AARGAUHrvatska katolička misija Bahnhofplatz 1, 5400 Baden, Telefon: 062 822 04 74; Faks: 062 822 57 75Natel: 079 819 87 15E-Mail: [email protected]: fra Niko LeutarSuradnici: Mario Lovrić i Sanja Nevistić Slavka Minarski (orguljašica i vod. zborova)

■ Raspored misa

■ AARAU/ BUCHS: crkva sv. Ivana, Bühl- strasse 8, svake nedjelje u 9.30■ WETTINGEN: crkva sv. Ante, Zentral-strasse 59, svake nedjelje u 12.15 sati, te krunica i sv. misa svakog prvog i trećeg četvrtka u mjesecu u 19.30 u kapeli, a sva-kog četvrtka krunica u 19.30■ MENZIKEN: crkva sv. Ane, Mühlebühl-strasse 5, svake 2. i 4. nedjelje u 16.00 sati.■ ZOFINGEN: crkva Krista Kralja, Mü-hlethalstrasse 15, svake 1. 3. i 5. nedjelje u mjesecu u 16.00■ RHEINFELDEN: crkva sv. Josipa, Her-mann-Keller-Strasse 10, svake 4. subote u mjesecu u 17.45■ BAD ZURZACH: crkva sv. Verene, Haupt- strasse 42, prva subota u mjesecima: veljača, ožujak, svibanj, lipanj, rujan, listopad i studeni - u 18.00 krunica, a u 18.30 sv. misa■ OBERENTFELDEN: crkva sv. Martina, Erlenweg 5, svakog petka krunica u 19.30 sati, a 1. i 3. petka krunica i sv. misa, te sva-kog 1. petka klanjanje Presvetom.

Wetingen, Aarau, Bad Zurzach, Suhr17. – 20. listopada 2019.

HKM Aargau sljedeće godine

slavi 25. obljetnicu svoga osnutka.

JUBILEUMSJAHROBLJETNICA

1995.-2020.


Misijska kronikaMisijski Kalendar U Gospinu svetištu

U četvrtak 3. listopada 2019., u večernjim sa-tima, hodočastili smo u Gospino svetište u Leuggernu. Pred Gospinom špiljom, uz liep broj vjernika, molili smo krunicu i slavili svetu misu i obavili procesiju za potrebe naših vjer-nika na čast Gospe, Majke naše.

Zlatomisnik – fra Ivan Milanović u MisijiU nedjelju 6. listopada pod svetim misama u crkvi u Buchsu i u Wettingenu imali smo zado-voljstvo i čast proslaviti i Bogu zahvaliti za 50. obljetnicu svećeništva fra Ivana Milanovića. Fra Ivanu od srca čestitamo jubilej i neka mu dobri Bog udijeli zdravlja.

JubilarciU nedjelju 27. 10. 2019., na svim svetim misa-ma, molili smo za bračne jubilarce. Njih pri-javljenih, ove godine, bilo je 22 para. Svaki par, uz Božji blagoslov, dobio je Molitvenik Biserje svetog Ante i čokoladu.

Bračni jubilarci u 2019. 50 god. – Ilija i Ljubica Opačak40 god. - Miroslav Kajić i Lucija r. Bekić; Ilija Majić i Marica r. Anđelić35 god. – Marinko Miloš i Gracija r. Miloš30 god. - Jozo Ćorić i Ana r. Jurić; Marko Jeleč i Mirjana r. Pušelljić; Ilija Pavlović i Ana r. Bi-čvić; Jano Slomka i Ružica r. Mazur; Pavo Bat-ković i Anđelka r. Blažević; Anto Pilljić i Janja r. Martinović; Stanko Kučinić i Milka r. Medvid25 god. – Marko Sladoje i Ana r. Kafadar; Ili-ja Križanac i Ruža r. Romić; Mato Kovačević i Blaženka r. Ravlija; Marko Knežević i Georgina r. Gerbač; Petar Blažević i Ankica r. Topić; Ivo Petrić i Luja r. Lukanović20 god. – Igor Nevistić i Sanja r. Kovač; Marin-ko Antunović i Ankica r. Vidović15 god. - Dragan Kovač i Marija r. Lučić; Ante Stjepanović i Marina r. Erceg5 god. – Hrvoje Kolar i Anita r. ĆorićSvim jubilarcima iskrene čestitke!

Susret mladih u ZürichuU subotu 9. studenoga 2019. imali smo sve-tu misu za mlade uz druženje u Zürichu. Uz mlade iz Züricha, Luzerna, Graubindena bili su prisutni i naši mladi iz Misije. Gosti iz Do-movine su bili mladi iz Frame Međugorje sa svojim voditeljem fra Zvonimirom Pavičićem.

Posjet MisijiU nedjelju 24. studenoga 2019. našu misiju je posjetio fra Anto Tomas, gvardijan franjevač-kog samostana na Plehanu (Derventa), koji je predvodio svetu misu u Buchsu, Wettingenu i Menzikenu. Tom prigodom skupljena je po-moć za gradnju samostana na Plehanu.

NOVO - Folklor u MisijiU nedjelju 10. 11. 2019. godine u Suhru započe-lo je okupljnje i uvježbavanje ljubitelja folklora i narodnih običaja s ciljem formiranja misijskog KUDa. Svi zainteresirani su dobrodošli. Ostale informacije možete dobiti u našoj Misiji.

BOŽIĆNE MISE

MISE POLNOĆKEZofingen u 18.30 satiWettingen u 20.30 satiOberentfelden (Erlenweg) u 00.15 satiLijepo Vas zamoljavamo da ne dolazite prerano jer misa naših domaćina traje do ponoći. Hvala na razumijevanju!

BOŽIĆ, 25.12. 2019.

Wettingen u 12.30 satiBuchs u 15.00 sati

SVETI STJEPAN, 26.12. 2019.Wettingen u 12.15 sati

SVETA OBITELJ, 30.12. 2019.Buchs u 9.30 satiWettingen u 12.15 satiZofingen u 16.00 sati

NOVA GODINA 1. 1. 2020.Wettingen u 12.15 satiBuchs u 15.00 sati

BLAGOSLOV SOLI I VODE Blagoslov soli i vode bit će u nedjelju, 5. siječnja 2020. na misama u Buchsu, Wettingenu i Zofingenu.

BLAGOSLOV DJECENa blagdan Isusova krštenja, u nedjelju 12. siječnja 2020. bit će blagoslov djece na svim misama.

Korizmena duhovna obnova 2020.Od 28. veljače do 1. ožujka 2020. u našoj Mi-siji bit će korizmena duhovna obnova. Petak u Aarau u 18.30, a u subotu u Wettingenu u 18.30 sati, te u nedjelju na svim misama. Vo-ditelj duhovne obnove bit će prof. dr. Grgo Grbešić iz Đakova.

Tečaj priprave za brakSve one koji se u 2020. godini spremaju na sklapanje crkvenog braka, podsjećam na obvezu pohađanja tečaja priprave za brak. U našoj Misiji bit će tečaj od 9. do 11. ožuj-ka 2020. godine s početkom u 19.30 sati u prostorijama naše Misije, Bahnhofplatz 1, Baden. Molim Vas, prijavite se na vrijeme!

Prva pričest 2020.Prva sveta pričest bit će u subotu, 2. svibnja 2020. u 11 sati u crkvi sv. Petra i Pavla u Aarau.

Hodočašće u Svetu ZemljuHodočašće u Svetu Zemlju predviđeno je od 2. do 9. listopada 2020. Broj hodočasnika je ograničen.

Krizma 2021.Sveta krizma bit će 2021. godine u crkvi sve-tog Ante u Wettingenu. Kandidati se već pri-premaju kroz dvogodišnju pripremu.

Vis AgapeSvoje probe imaju srijedom u prostorijama misije u Badenu.

Nikolinje Svemisijska proslava Nikolinja bit će u subotu, 7. 12. 2019. u 17 sati u Suhru – Zentrum Bärenmatte (Turnhallenweg 1). Molimo vas prijavljujte djecu za nikolinjski dar.

Božićne ispovijediMenziken, 27. 11. 2019. u 18 satiBuchs, 4. 12. 2019. u 18 satiWettingen, 9. 12. 2019. u 18 satiZofingen, 12. 12. 2019. u 18 satiRheinfelden, 14. 12. 2019. u 19 sati

Mise Zornice u došašću

Srijedom – 4., 11. i 18. prosinca 2019. u 6.30 sati u Buchsu Petkom – 6., 13., i 20. prosinca 2019. u 6.30 sati u Wettingen

Blagoslov obiteljiBlagoslov obitelji započet će odmah nakon Nove godine. Potrebno je ispuniti ponuđenu prijavni-cu ili se prijaviti kod voditelja u vašim mjestima. Kod svih, koji to žele, svećenik će doći! Napravljen je i raspored, ali ako se dogodi nešto nepredviđeno toga dana (npr. sprovod ili sl.) ta mjesta se prebacuju na datum nakon obilaska svih predviđenih mjesta. Hvala Vam na razumijevanju!

Od 17. do 20. listopada 2019. održana je duhovna obnova u našoj Misiji. Pred-voditelj duhovne obnove bio je Slaven

Brekalo, župnik u Tomislavgradu. Tema du-hovne obnove bila su Isusova blaženstva – put k pravoj sreći. Fra Slaven je između ostalog na-glasio: “Riječ Božja u Svetom pismu nije samo riječ koju je izgovorio Isus Krist, ona jest Isus Krist. Nije ona slovo na papiru, već osoba Isusa Krista. U njoj nam se ne daruju samo suhopar-ni znakovi, već sam Bog. I nijedna riječ na svi-jetu, ma kako se nazivala, i tkogod ju je napisao ili izgovorio, ne može biti tako snažna i jaka kao Riječ Božja – pisana velikim slovom (Isus Krist). Ta Riječ poput najoštrijeg mača prodire u najdublje dubine svakog ljudskog bića i ot-kriva mu istinu o njemu samome. A ukoliko čovjek nije u istini onda je u laži. Nema sredi-ne. Ili jesi ili nisi. Stoga, suradnja, drugovanje, prijateljevanje, vrijeme provedeno s Riječju za jednu kršćansku dušu je abeceda, neizostavno. Ukoliko kao kršćanin želim napredovati, biti u istini, tj. znati stvarno i cijelovito stanje svoga bića, treba mi Riječ – Isus. Riječ koja je u biti ogledalo. Potrebno je ogledati se u Isusu. Jer tko se ne odgleda u Isusu, ogledat će se u svemu i svačemu, uspoređivat se sa svime i svačim, te tako sebi nabiti kompleks manje vrijednosti. A kada se ogledaš u Isusu nema kompleksa, nego istina, snaga, ozdravljenje, poticaj za promjene koje trebam provesti u životu.Četiri evanđelja nisu životopis Isusa Krista, ona su, kako smo rekli, Isus Krist. Ukoliko že-lite evanđelja suziti, tj. sve Isusove riječi koje je izgovorio zbiti u par rečenica, da biste imali «od A do Ž» sve ono što Isus jest i što nam je govorio, onda su to bez dvojbe blaženstva. Bla-ženstva su srž svih Isusovih riječi. Blaženstva su evanđelja u malome. Ona su jezgra Isusovih govora, u konačnici, blaženstva su Isus Krist. U tih osam blaženstava, koje je izgovorio u svom famoznom Govoru na gori, Isus nam daje samoga sebe, svoju osobu, svoju prisutnost, blizinu i nazočnost u našim životima. Osam blaženstava su osam putova do Boga gdje nam Isus jamči da će nas uvijek pratiti na tim puto-vima. A kada vas Isus prati, onda bez obzira na životne nedaće, može se biti sretan, radostan i ispunjen. U biti, blaženstva to i znače, biti sre-tan s Isusom ili u Isusu. Biti blažen jednako je biti sretan. Između blaženstva i sreće stoji znak jednakosti. Siromasi duhom su oni koji nemaju baš nikoga i ništa kao oslonac, stoje pred Bogom i prose ono što im je potrebno, u potpunosti ovise o Bogu. Siromah u isto vrijeme može biti tužan

i žalostan, ali će se utješiti i dobiti snagu. Ta se snaga pokazuje u krotkosti. Krotkost je snaga kroz koju vjernik kroti samoga sebe, svoje stra-sti i nagone, sebe posjeduje, ali samo u suradnji s milošću Božjom, a ne nekom psihološkom samokontrolom (biti snažan znači imati sebe). Čovjek koji je krotak ujedno je i pravedan. Nikad se ne zadovoljava prosječnošću i banal-nošću, već uvijek teži, gladuje, žeđa za onim višim, uzvišenim, za Bogom. Čovjek koji teži za Bogom ne može ne nasljedovati Boga i ne biti milosrdan. Biti milosrdan ne znači otpusti-ti bujicu plitkih osjećaja samilosti, već osjetiti čovjeka u patnji. Da bi čovjek po ovakvom pri-mjeru mogao biti milosrdan potrebno je imati čisto srce tj. nepodjeljeno srce koje vidi Boga. Jer samo čistim pogledom usmjerenim na Boga mogu biti milosrdan, tj. imati milo, ali ne i sla-dunjavo srce koje je nerijetko zamka. Takvo je srce i mirotvorno srce, jer posve pripada Bogu. Biti mirotvorac ne znači biti miroljubac, već či-niti i djelovati da moje srce potpuno, cjelovito pripada Isusu iz kojega dolazi istinski mir. I na kraju, kad je moje srce ovako, po ovim blažen-stvima satkano u Bogu, ni progoni, ni patnje, ni dubina, ni visina, niti ikoji drugi stvor ne može mi uzeti sreću, jer uvijek imam na pameti: nji-hovo je Kraljevstvo nebesko.

Prva večer duhovne obnove bila je u crkvi sv. Ante u Wettingenu, druga večer u crkvi svetog Petra i Pavla u Aarau. Obje večeri glazbeno su uveličali naši mladi iz Vis Agape.Treći dan obnove imali smo u svetištu i na grobu svete Verene u Bad Zurzachu. Veliki misijski zbor i veliki zbor misije Luzern sklad-nim pjevanjem, za vrijeme cijeloga programa, uljepšali su nam susret. Četvrti dan – proslavu Dana misije i zaštitnika sv. Ivana Pavla II., u nedjelju 20. 10. u prepu-noj dvorani u Suhru – Zentrum Bärenmatte. Skladno pjevanje pod svetom misom, poddirigentskom palicom gosp. Slavke Minarski, priuštili su nam Veliki misijski zbor, zbor mla-dih Vis Agape te Dječiji misijski zbor.

Nakon svete mise uslijedilo je blagovanje i tje-lesna okrepa koju su nam pripremili članovi naše Misije. Nakon ukusnog objeda i mnoštva slastica HKD Zlatni vez iz Solothurna pje-smom i plesom zasladili su nam Dan misije i proslavu zaštitnika Ivana Pavla II.

Ovim putem od srca zahvaljujem svima koji su pridonijeli da uspješno proslavimo ove milo-sne dane u našoj Misiji.

Kršteni u Misiji

Rafael Antić, sin Kristijana i Andree r. Kordić, (Wettingen), 29. rujna 2019. u WettingenuMarija Duvnjak, kći Brune i Ljubice r. Šušnja, (Untersiggenthal), 29. rujna 2019. u WettingenuJakov Marić, sin Josipa i Željane r. Pindrić, (Erlinsbach), 5. listopada 2019. u SuhruIvan Blažević, sin Silvia i Marine r. Čičak, (Oberkulm), 5. listopada 2019. u SuhruIvana Jukić, kći Ante i Josipe r. Matošević, (Bremgarten), 5. listopada 2019. u Bremgar-tenuDario Šimić, sin Pere i Ines r. Baković, (Kleindättingen), 12. listopada 2019. u Kle-indättingenuTeo Jurendić, sin Ivana i Katarine r. Lubina, (Rothrist), 12. listopada 2019. u AarauValeria Sureta, kći Rudolfa i Dijane r. Ilak, (Buchs), 12. listopada 2019. u AarauJulian Šiljeg, sin Dalibora i Marte r. Bosankić, (Mellingen), 12. listopada 2019. u Wohlen-schwiluIvan Ančić, sin Franje i Dijane r. Obučina, (Buchs), 13. listopada 2019. u BuchsuLara Marojević, kći Danijela i Sandre r. Jurčević, (Unterentfelden), 26. listopada 2019. u OberentfeldenuMateo Ivan Babić, sin Marka i Ivane r. Katić, (Ehrendingen), 26. listopada 2019. u Ehren-dingenuLio Đogaš, sin Mije i Mande r. Mihalj, (Oetwil an der Limmat), 2. studenog 2019. u WettingenuLeo Dugalić, sin Josipa i Ivane r. Lovrić, (Buchs), 23. Studenoga 2019. u BuchsuLuka Petrović, sin Roberta i Marine r. Gusak, (Kaisten), 23. studenoga 2019. u Rheinfeldenu

Toni Anto Turbić i Amanda Mignoli, 14. rujna 2019. u AdligensviluMarinko Knežević i Ivana Jurković, 5. listopada u Spreitenbachu

Vjenčanja

Duhovna obnova u Misiji

Hrvatska katolička misijaLandhausstrasse 15, 6340 BaarTelefon: +41 767 71 43Fax: +41 41 767 71 44E-Mail: [email protected]: fra Slavko AntunovićLanggasse 18, 6340 BaarTelefon: +41 41 763 11 86Natel: +41 79 939 13 93 E-Mail: [email protected]: s. Zdenka ĆavarUredno vrijeme: utorkom i petkom od10.00 do 12.00 i od 15.00 do 17.00 sati. Ostalim danima prema dogovoru.

■ Raspored misa

■ ZUG: Pfarrkirche - Gut Hirt, Baarerstr. 62, svake nedjelje u 11.00 sati.■ ALTDORF: kapelica sv. Josipa, Missionshaus, St. Josefs-Weg 15, svake 1. i 3. nedjelje u mje-secu u 17.00 sati.■ PFÄFFIKON: Pfarrkirche, Mühlematte 3, svake 2. i 4. nedjelje u mjesecu u 14.30 sati.■ SCHWYZ: Kapuzinerkirche, Herrengasse 33, svake 2. i 4. subote u mjesecu u 17.00 sati. ■ EINSIEDELN: svake 1. subote u mjesecu u 18.00 sati.

MISIJA ZUGSlavlja sv. Nikole (Nikolinje)

– 30. studenog 2019. u Erstfeldu – 1. prosinca 2019. u Zugu: sv. misa u 11.00 sati, poslije mise program u dvora-ni župe Gut Hirt – 8. prosinca u Freinbachu – 14. prosinca u Schwyzu

Susret misijskih suradnikaSusret i večera za sve suradnike Misije: članove vijeća, pjevače, čitače, ministran-te i druge 14. prosinca 2019. u dvorani Gut Hirt u Zugu s početkom u 19.00 sati.

Pokladna zabavaPokladna zabava za cijelu Misiju subota 22. veljače 2020. u Baaru u župnoj dvo-rani St. Martin s početkom u 19.00 sati.

Tečaj priprave za brakTečaj priprave za brak u našoj Misiji je 2., 3.i 4. ožujka. 2020. u 19.00 sati u Baaru, Landhausstrasse 15. Molim zainteresira-ne da se na vrijeme prijave. Napominjem da sve pripreme za brak možete obavit i u župi u kojoj se crkveno vjenčajete ako se prijavite barem mjesec dana prije.

Korizmena duhovna obnovaOd 5. do 8. ožujka. 2020. u našoj misiji bit će duhovna obnova za cijelu Misiju na jednom mjestu i to u Zugu (Gut Hirt), kroz tri večeri s početkom u 19.00 sati (pola sata prije mogućnost za sv. ispovi-jed). U nedjelju, 8. ožujka 2020., završe-tak duhovne obnove s misom u 11.00 sati. Nakon mise, apero i Korizmena juha.

Prva pričest 2020.Prva pričest bit će na treću uskrsnu ne-djelju 26. travnja. 2020. godine u Zugu (Gut Hirt) u 11.00 sati.Vjeronauk za prvopričesnike je u Zugu srijedom u 14.00 sati, na ostalim mjesti-ma prije ili poslije svetih misa nedjeljom ili subotom.

Blagoslov obiteljiBlagoslov obitelji kao što je i običaj zapo-čet će po Novoj godini. I ove godine oče-kujem da ispunite prijavnice za blagoslov i na vrijeme ih vratite na adresu Misije, ili ih uručite nedjeljom iza mise. To je naj-bolji način da se dođe u sve obitelji koje to žele. Na vrijeme će se obznaniti i ras-pored, pa unaprijed molim da očekujete svećenika u one dane koji su određeni za vaš dio mjesta, grada ili ulice. Oni koji ne uspiju uzeti, ispuniti i vratiti prijavnicu, razumljivo da se mogu prija-viti putem telefona ili na neki drugi na-čin. Neka vam ne bude teško prijaviti se, jer uvijek ima nekih promjena koje treba uključiti u popis obitelji i članova misije.

Božićni raspored ispovijedi

Zug, 5.12.2019. (Gut Hirt) u 18.00 satiSchwyz, 14.12.2019. u 15.30 satiPfäffikon i Einsiedeln, 8.12.2019. u 14.00 satiAltdorf, 15.12.2019. u 16.00 sati

Božićni raspored svetih misa

Badnjak, 24.12.2019.Lachen (Riedkapelle), u 19.30 satiBrunnen (St. Theresienkirche), u 22.00 sataBaar (St. Martin), 00.30 sati

Božić, 25.12.2019.

Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Sv. Stjepan Prvomučenik, 26.12.2019.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Sv. Obitelj, 29.12.2019.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Nova godina – Marija Bogorodica, 1.1.2020.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Nedjelja 5.1.2020. Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati i Altdorf, u 17.00 sati – blagoslov soli i vode

Subota 11.01.2020. Schwyz, u 17.00 sati sv. misa i blagoslov soli i vode.

Nedjelja – Krštenje Isusovo 12.1.2020. Zug (Gut Hirt), 11.00 sati sv. misa i blagoslov soli i vode i Pfäffikon 14.30 sv. misa i blagoslov soli i vode

TOMISLAV ĆUK I JELENA ĆORIĆ, 8. kolovoza 2019. u Ovčarevu

Povratnici u domovinu

Mato i Ivanka PavićMato Pavić iz Vržerala-ma kraj Livna i Ivanka r. Baćak iz Letke kraj To-mislavgrada su u braku od 1985. U ožujku 1988. godine Mato dolazi u Švicarsku, a nakon 4 godine stiže i njegova supruga Ivanka s dvo-jicom njihovih sinova, Ivanom i Josipom, a uskoro Bog im dariva i kćer Jelenu. Tako na-

stavljaju zajednicki obiteljski život u Švicarskoj. Kad su se djeca osamostalila, zaposlila i svoje obi-telji osnovala i kad već ćekaju treće unuče Mato i Ivanka odlučiše se vratiti kući, vratiti u domovinu.Povratkom se uvijek dobiva, ali i Misija gubi. Mato je bio neko vrijeme i član Misijskog vijeća Njih dvoje redovito su bili svake nedjelje na svetoj misi, ali isto tako i njihova djeca Iz vlastitog isku-stva svojoj djeci koja ostaju ovdje i svim članovima Misije poručuju: ne bojte se staviti Boga na prvo mjesto u životu i onda su svi problemi riješivi.Mato i Ivanka, neka vam je sretan povratak i ne sumnjamo da će vam biti lijepo u domovini našoj.

Obljetnice braka 9. studenoga 2019. godine smo u Magdalenaka-pelle u Einsiedelnu proslavili veliki događaj. Čak četiri bračna para, naime Lucia i Ivo Bekavac, Ivanka i Iko Barbarić, Mladenka i Miro Andačić, Štefka i Marko Ivišić, su obilježili 25 godina svog kršćanskog braka, a jedan par, naime, Marijana i Stjepan Oroz, je obilježio 30 godina braka. Na sv. misi koju je predvodio naš misionar fra Slavko Antunović i uz prisustvo s. Zdenke, djece, rodbi-ne i prijatelja, slavljenici su zahvalili Bogu za sve ove protekle godine i molili za blagoslov i ljubav za buduće godine zajedničkog života. Poslije mise smo nastavili slavlje uz zajedničko druženje i ve-čeru koju su priredili dragi prijatelji i članovi sku-pine «Put Križa – Svi za Ivana». Ovih pet parova i njihove obitelji su redovito aktivni u duhovnom životu Einsiedelna i misije Zug. Sv. misa i druženja poslije sv. mise su im uvijek mnogo značila i znače još i danas. Zajednički su kršćanski odgajali svoju djecu i međusobno si pomagali te uvijek dijelili dobro i zlo, radost i tugu.

Želimo im da uzajamnu ljubav i dalje vjerno čuva-ju i da budu svijedoci Kristove ljubavi svojoj djeci i svima oko sebe. Neka im dragi Bog i dalje bude na pomoć i neka im prosvijetli pravi put. Bog vas blagoslovio! K.B.

I ove godine je dobit humanitarne večeri koja se održala na dobro poznatoj adresi u Baaru u orga-nizaciji hrvatske katoličke misije Zug namijenjena humanitarnoj udruzi fra Mladen Hrkać.

Kao i dosadašnjih godina, misijsko vijeće hrvatske katoličke misije Zug organizi-

ralo je humanitarnu hrvatsku večer koju su pozdravnim govorom otvorili gđica Tatjana Ivanović i g. Leonardo Kafadar. Posebnu do-brodošlicu uputili su gostima iz domovine, predstavnicima humanitarne udruge fra Mla-den Hrkać, g. Ivanu Soldi i gđi Nives Skoko. U ime misije posjetitelje je pozdravio fra Slavko Antunović, istaknuvši u svom govoru cilj ve-čeri – humanitarno djelovanje kojim se želi pomoći potrebitima u domovini. Zahvalio je svima koji su pomogli da se večer održi i dao riječ predsjedniku udruge fra Mladen Hrkać, g. Ivanu Soldi.

U svom obraćanju Soldo je zahvalio na vrijed-noj donaciji koja je udruzi uručena 2017. g. Slijedio je kratak film u kojem je predstavljeno djelovanje udruge. Posjetitelji su imali priliku u filmu vidjeti dosadašnji rad kojim se mnogim oboljelima koji su u Zagreb stigli na liječenje pomoglo. Isto tako, prikazan je projekt udru-ge koji čeka potrebne dozvole da bi se krenulo

s realizacijom. Uz to, predstavljen je projekt «Škola volontiranja», namijenjen Hrvatima u iseljeništvu.

Tijekom večeri, pozdrave je gostima uputio i predsjednik misijskog vijeća Zug, g. Igor Man-dić. Zahvalio je svima na dolasku i predstavio vrijedne nagrade bogate tombole koju su ve-likim dijelom podržali donatori iz domovine. Zahvalio je također svim vrijednim ljudima koji su cijeli dan pripremali ovu večer.Odlično raspoloženi tamburaši «Indiga» i Ante Matić s bendom ispunili su večer pjesmama iz svih krajeva domovine. Plesalo se i zabavljalo do kasno u noć uz odlično pripremljene delici-je vrijednih ruku članova misije Zug. R.S.

■12. humanitarna hrvatska večer u Baaru

Pomozimo zajedno


Misijski Kalendar

Vjenčanja

Hrvatska katolička misijaAl Mai 18, 6528 CamorinoTelefon: 091 840 23 06Mobilni: 079 203 92 40E-Mail: [email protected]

Misionar: fra Slaven Mijatović

■ Raspored misa

■ ASCONA: crkva u Collegio Papio, svake nedjelje u 9.30 sati■ BIASCA: Chiesa parrocchiale, svake nedjelje u 11.30 sati■ GIUBIASCO: Chiesa san Giobbe, svake nedjelje u 13.00 i svakog I. petka u 19.00 sati■ LOCARNO: Chiesa Nuova, via Cittadella 17, svakog četvrtka u 19.00 sati■ LUGANO: S. Lucia, Massagno, svake subo-te u 19.00 sati

MISIJA TICINO

Žarko je rođen 1961. go-dine u Kruševici, Sl. Ša-mac, od oca Ive i majke Mande rođene Jurić.Poslije završene srednje škole i vojske dolazi u Lugano, zapošljava se i ostaje do kraja svoga života. Ženi se s Dragi-com Baškarić iz S. Slati-

ne - župa sv. Franjo Asiški - općina Bosanski Šamac. Od svoga dolaska u Švicarsku, Žarko je radio u ugostiteljstvu, a posljednjih 25 godina kao sommelire u Bottegone del vino, u Luganu - volio je svoj posao, ljude i život.Borio se s teškom bolešću koja je na kraju bila jača. Umro je 3. travnja 2018. godine u bolnici u Luganu.Žarko je ispraćen sv. misom iz crkve Cristo Risorto u nazočnosti mnogobrojnih prija-telja, radnih kolega i poznanika, te je sahra-njen u Velikoj Gorici gdje je trebao sa svojom Dragicom uživati u mirovini.Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

† Žarko Galić 1961. – 2018.

naši pokojnici


Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bo-zanić predvodio je u župnoj crkvi Sv. Lu-

cije u Massagnu, u subotu, 26. listopada sve-čano euharistijsko slavlje s vjernicima koji sudjeluju u životu i radu Hrvatske katoličke misije koja djeluje na nekoliko područja u kantonu Ticino: Luganu, Locarnu, Asconi, Biaschi i Giubiascu te podijelio sakrament potvrde jedanaestorici mladića i djevojaka. Na samom početku euharistijskog slav-lja, kardinala je uime župnika Paola Solarija pozdravio predsjednik župnog vijeća Rodo-lfo Schnyder, zatim predstavnici krizmanika te naposlijetku i fra Slaven Mijatović, uime Hrvatske katoličke misije. U homiliji upućenoj krizmanicima, nji-hovim roditeljima i kumovima, ali i svim okupljenim vjernicima, kardinal Bozanić istaknuo je da je Kristovo uskrsnuće i Kri-stova želja da osnuje Crkvu razlog zbog ko-jeg se i nakon dvije tisuće godina okupljamo kako bismo zajedno slavili Boga. Osvrnuvši se na misna čitanja, istaknuo je kako u čo-vjeku postoji napetost između dobra i zla, ne samo na razini pojedinca nego i na razini čitavog čovječanstva. U tu napetost, Gospo-din donosi nešto novo, a to je ljubav Božja. Krist je čovječanstvu darovao Duha Svetoga kako bi oni koji vjeruju i sami mogli postati dionicima te božanske ljubavi. Bog je taj koji zove čovjeka, a čovjek koji se odazove Bož-

Uoči drugog, i zaključnog, dana posjeta Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ticinu, za-

grebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodio je misno slavlje u crkvi «Santa Maria della Misericordia» u Asconi. U koncelebraciji su sudjelovali misionar fra Slaven Mijatović, vlč. Ivan Lukić i vlč. Dario Kral. Započevši sveto misno slavlje, nadbiskup je istaknuo kako je broj okupljenih vjernika po-kazatelj toga kolika je važnost vjere u životu hr-vatskog naroda. U homiliji nakon čitanja Božje riječi, kardinal Bozanić produbio je navedenu misao. Osvrnuvši se na evanđelje, u kojem Krist donosi prispodobu o farizeju i cariniku, istaknuo je kako središnja poruka prispodo-be nije molitva, nego naš odnos prema Bogu. Naime, molitva farizeja zaustavlja se na njemu samom i na uvjerenosti u vlastitu pravednost, koja istovremeno postaje optužbom drugih. S druge strane, molitva carinika usmjerena je na samog Boga. Carinik, iako grešnik, stupa u odnos povjerenja prema Bogu očekujući milo-srđe i oproštenje. Kardinal Bozanić naglasio je temeljnu važnost toga odnosa jer, «kakav je naš odnos prema Bogu, takav će biti i naš odnos

Povratnici u domovinu

Jozo i Marta BrdarićJozo i Marta vjenčali su se 1975. godine i doš-li u Švicarsku radeći kao sezonci u kantonu Graubündenu. Nakon što im se rodio sin Ivica (1977) preselili su u kanton Ticino. Tu se rodila i kćerka Ana (1980). Početkom rata u domo-vini (1991) dovode i djecu u kanton Ticino i dobivaju C vizu. Redovno pohađaju hrvatsku zajednicu i samo u slučaju bolesti izbivaju od sv. mise. Iz braka sina Ivice dobili su 2 unuka, Josipa i Danijela. A kćerka Ana ih je obdarila s troje unučadi, Jure, Martina i Gabriel.Nakon 44 godine rada i boravka u Švicarskoj vraćaju se u domovinu, te će zasluženu mirovi-nu uživati u svojoj kući u Slavonskom Svilaju.Od srca pozdravljaju cijelu hrvatsku zajednicu u Ticinu skupa sa fra Slavenom!

prema ljudima.» Zaustavljamo li se na samima sebi, zaboravljajući Boga, i naši odnosi prema drugima postaju obilježeni optužbama i nepo-vjerenjem. S druge strane, povjerenje u Boga koji veći od nas, a istovremeno nas prihvaća i ljubi, daje čvrsto uporište i u vjeri i u ljudskom životu općenito. U hrvatskom narodu, može se prepoznati to temeljno povjerenje u Boga, nastavio je kar-dinal. To povjerenje vidljivo je u važnosti koju nedjeljna sveta misa ima za Hrvata katolika. «Nedjelja nas je sačuvala» istaknuo je kardi-nal, i u našoj Domovini i izvan nje. Povjerenje je vidljivo i u osobitoj pobožnosti koju Hrvati gaje prema Blaženoj djevici Mariji. Kardinal je podsjetio i na branitelje koji su, noseći krunicu oko vrata, bili spremni položiti svoje živote za svoje obitelji i narod. Naposlijetku, povjerenje je vidljivo i u hrvatskoj katoličkoj obitelji koja moli. Osobito je to važno za djecu i mlade jer, bez čvrstog uporišta u obitelji, čovjek je otvo-ren manipulacijama, a time se ugrožava i sama budućnost, kako pojedinaca, tako i naroda. Alojzije Stepinac primjer je onoga koji je imao čvrsta uporišta u životu. Uzoriti je naveo

jem pozivu nalazi svoju pravu bit, istaknuo je kardinal Bozanić. Osobito je to važno prepoznati danas, kad se nerijetko čini da smo okruženi nega-tivnim vijestima i podjelama. „Potrebno je otvoriti oči za dobro jer, ma koliko se nasto-jalo pokazati suprotno, dobro postoji i ono se nalazi oko nas, u našim obiteljima i ljudi-ma koji su spremni založiti se za bližnjega. U tome se prepoznaje djelovanje Duha Svetoga koji je Božja prisutnost među ljudima, poru-čio je kardinal. Kardinal je spomenuo načine na koji se ta Božja prisutnost može živjeti u svakod-nevici: postojanom osobnom molitvom, misom i molitvom u obitelji. Upravo takva vjera vodila je naše pretke i davala im snagu, s tom su vjerom došli u Švicarsku, a ta vjera daje snagu i danas, čega je odraz upravo po-stojanje Hrvatske katoličke misije u Ticinu. Završivši propovijed, kardinal je podijelio sakrament potvrde, a prije završenog blago-slova fra Slaven Mijatović i roditelji krizma-nika izrazili su mu zahvalnost na njegovoj spremnosti da se odazove upućenom pozi-vu, na misnom slavlju i podjeli sakramenta potvrde. Susret s krizmanicima, kumovima, roditeljima i ostalim vjernicima nastavio se i nakon misnog slavlja uz domjenak organizi-ran u prostorima župe.

Raspored ispovijedi za Božić 2019.UTORAK, 10.12.2019. u 18 sati - AsconaSRIJEDA, 11.12.2019.u 18 sati - Lugano - MassagnoČETVRTAK , 12.12.2019. u 18 sati - LocarnoPETAK, 13.12.2019. - GiubiascoSUBOTA, 14.12.2019. - Lugano NEDJELJA, 15.12.2019. u 8.30 Ascona, a u svim mjestima ispovijed prije sv. mise.

Molim sve vjernike da u radnim danima nađu vrijeme za ispovijed kako bismo mogli stići na sva mjesta i biti na usluzi svima.Nedjeljom ćemo poštivati satnicu sv. misa.

RASPORED MISA ZA BOŽIĆ 2019. BADNJAK, utorak, 24.12.2019. Ascona, u 21 satLugano, S. Antonio, u 23 sata

BOŽIĆ, Srijeda, 25.12.2019. Ascona, u 10 satiGiubiasco, u 13 satiMassagno, u 18 sati

STJEPANDAN, četvrtak, 26.12.2019. kao na Božić

SUBOTA i NEDJELJA, 28. i 29.12. 2019. - REDOVITO KAO I NEDJELJOM

NOVA GODINA, SRIJEDA, 1.1.2020.Ascona, u 10 sati Na drugim mjestima nema sv. misa!

Blagoslov stanova, kuća i obitelji Blagoslov ćemo obavljati u Novoj 2020. godini prema rasporedu kojeg ćete dobiti poštom. Molim vas ispunite prijavnicu ili se najavite kod vodiča koji su u vašem mjestu stanovanja – tek toliko da izbjegnemo nepotrebne nespo-razume. Svima želim puno Božjeg blagoslova!

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Ticino ove godine slavi 10 godina svoga

plodonosnog rada. Trenutno broji četrdesetak aktivnih članova i sudjeluje u prezentaciji naše kulture na po-dručju čitave Švicarske Konfederacije a ne izo-staju ni međunarodna gostovanja.Deseti rođendan su proslavili 5. listopada u dvorani Espocentro u Bellinzoni a došli su im čestitati tri folklorna društva i preko 600 po-sjetitelja.Udruga nastoji održati i dalje proširivati svoj rad pa stoga pozivaju sve ljubitelje folklora da im se pridruže, jer lijepo je pokazati bogatstvo svoje kulture drugima.

DESET GODINA – HKUD TICINO

NIKOLINJE U LUGANU 2019. Kao i svake godine – tako i ove, upriličili smo godišnji banket, druženje u dvorani, za sve Hrvate Ticina. Naravno da su dobrodošli i svi naši dragi prijatelji.

Dana 23. 11. 2019. u društvu glazbenika, dobrovoljaca

u kuhinji, djece iz Hrvatske škole, u organizaciji Misijskog vijeća i puno mladih dobro-

voljaca proveli smo ugodnu večer. Na samom početku sve nas je pozdravio predsjednik Misijskog vijeća, g. Ilija Jeleč, a onda su nas pozdravili učeni-ci Hrvatske škole, uvježbanim programom. Lijepo ih je pri-premila učiteljica Ana Leko. Potom je uslijedila večera. Go-sti svirači iz Austrije počastili su nas laganim i lijepim pjeva-njem – koje se kasnije razlilo u vesele dvočetvrtinske ritmove neizbježnih kola … Nekako je lijepo u nekom trenutku se naći u društvu s

ljudima iz naše zajednice pa onako uz čašicu neobaveznoga o svemu i svačemu… I bude ugodno – sjetiti se i mladosti i rodnih krajeva ostavljenih do-movina pa pokoja o budućno-sti i sve na svom materinjem, hrvatskom jeziku …

Večera za pohvaliti naše drage kuhare, pa glazba i večer zavr-šava dobrim dobitcima tom-bole. Treba imati i održavati i podržavati ovakve večeri. Da ne zaboravimo, da se pri-sjetimo korijena.

Svim ljudima koji se raduju rođenju Puta, Istine i Života – u Isusu Kristu – sretan i blagoslovljen Božić. Sretna bila i nova 2020. godina!

geslo koje je Stepinac uzeo prilikom preuzima-nja biskupske službe: «U tebe se Gospodine uzdam» kao znak tog povjerenja i čvrstog upo-rišta u vremenima koja su bila izrazito teška i obilježena totalitarizmima. Čvrsto pouzdanje koje je Stepinac imao u Gospodina, nije mu učinilo život lakšim, ali mu je dozvolilo da, suočen sa svim optužbama i podmetanjima, može mirno izjaviti «moja je savjest čista» što je rečenica koja sve više svijetli svojom istinom, zaključio je nadbiskup Bozanić. Prije završetka svete mise, fra Slaven Mi-jatović u ime cijele zajednice, izrekao je svoju zahvalu, koristeći se biblijskim citatom: «Mi-sijama su potrebni pastiri koji znaju jasno reći što je dobro, potrebni su oni koji će reći, i primjerom pokazati »Ne boj se stado malo!“ Posjet uzoritog gospodina kardinala Josipa Bo-zanića, bio je upravo to – ohrabrenje i poticaj. Nakon upućenih riječi fra Slavena, članovi mi-sijskog vijeća HKM iz Ticina i sami su, u ime svih okupljenih vjernika, zahvalili kardinalu na njegovom odazivu i brizi koju je iskazao prema misiji. Krizmanicima, koji su nakon jučerašnje proslave sakramenta potvrde, sudjelovali na nedjeljnoj misi, kardinal je uručio potpisane Biblije za mlade.

Nakon svete mise, druženje s vjernicima nasta-vilo se u atriju katoličke škole «Collegio Papio» gdje su mnogi vjernici rado razmijenili koju riječ s nadbiskupom ili zatražili zajedničku fotografiju.

Kardinal Josip Bozanić predvodio misno slavlje u Asconi

Slavlje krizme u TicinuKardinal Bozanić u pohodu Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ticinu

Nedjelja nas je sačuvala

50. obljetnica braka

Franjo i Jasenka Romančuk

Franjo je rođen i odrastao u Kozarcu kod Prijedora a Jasenka (r. Trulec) u Suhaji kod Čazme i odrasla u Zagrebu. Tu su se upo-znali i krajem studenog 1969. godine u cr-kvi svetog Mihaela sklopili svoj kršćanski brak. Nedugo nakon vjenčanja − počet-kom veljače 1970. − napuštaju Domovinu i misle samo na kratko otići u Švicarsku, odraditi koju godinu i vratiti se nazad. No život piše svoju priču i kroji sudbinu. So-lothurn, Zuchwil i Luterbach su ih očarali i čvrstim zagrljajem zadržali do dana da-našnjega. Bračnu zajednicu su im učvrstili i uljepšali djeca Suzana, Monika i Chri-stian a zatim zet Dominik i snaha Selina koji su im u svojim bračnim zajednicama podarili šestero predivne unučadi.Franjo i Jasenka su u krugu svojih najdra-žih proslavili 50-tu obljetnicu braka.Slavljenicima želimo svako dobro i obilje Božjeg blagoslova − da dugo i sretno žive u okruženju svojih najmilijih!

Reiserstrasse 83, 4600 Olten

Telefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01E-Mail: [email protected]

Misionar: fra Šimun Šito Ćorić

Hrvatska kućaReiserstrasse 83, 4600 OltenTelefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01

■ Raspored misa

■ SOLOTHURN: crkva Hl. Geist-Kirche (Hrv. crkva), Wengi Brücke, uvijek prema dogovoru■ DULLIKEN: crkva sv. Vendelina, Bahnhof-strasse 44, svake nedjelje u 12.00■ SOLOTHURN: crkva sv. Marije, Allmen-dstr. 60, svake nedjelje u 14.30 sati■ BALSTHAL: župna crkva, St. Annagasse 2, 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 17.00 sati.Molitvene skupine■ Crkva sv. Martina u Zuchwilu, svakog če-tvrtka u 18.30 sati.■ Crkva sv. Vendelina u Dullikenu, krunica svakog četvrtka u 19.00 sati.■ Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajed-nica Krvi Kristove», prvi petak u mjesecu u 19.00 sati. ■ Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajed-nica Sv. Franje», druga nedjelja u mjesecu u 18.00 sati.

MISIJA SOLOTHURN DOBRO JE ZNATI … Da bismo djelovali

Vijesti izabire i komentira: Fra Šito

Što će ti vjera, ako ne rađa dobrim djelima?! Sv. Jakov, apostol


Kršteni u Misiji

MINISTRANTI I NJIHOVI RODITELJI

Naravno, ministranti zavise od svojih roditelja. Ako roditelji dođu s njima na nedjeljnu misu, oni rado ministriraju. U našoj misiji ne pravimo raspored kad «moraju ministrirati», nego

kad dođu – ministriraju. U tome svakako prednjače ministranti na misi u Dullikenu. Većinom ih je desetak i više ako nije školsko ferje. Znaju nas ponekad s Tenom i iznenaditi i kojom svojom pjesmicom. Međutim, u nedjelju, 27.10.2019. i oni su oborili svoj rekord i dobili veliki pljesak na kraju mise. Ministriralo ih je osamnaestero (18). Nakon mise svaki put ih zovemo «na rakiju». A ti veseljaci ipak popiju po nešto «lakše». Roditeljima velika hvala na ovakvoj pomoći i toploj atmosferi u zajednici, a ministrantima želimo da nastave kao i dosad, pa kako ih ima i više, da se potrefi da obore ovaj svoj dosadašnji rekord neke druge nedjelje!

ZA SVAKU HRVATSKU KUĆU

Ova publikacija od 60 stranica i 40 ilu-stracija autora dr. Anđelka Mijatovi-

ća i u izdanju Hrvatskog svjetskog kongre-sa, činjenično i pregledno predstavlja ovu najveću hrvatsku narodnu tragediju u hr-vatskoj povijesti. Ako ikad onda sada pri-godom njene 75-te obljetnice, spada u sva-ku našu kuću. Publikacija se može dobiti nedjeljom nakon mise u HKM Solothurn, a može se naručiti i poštom s najmanje tri primjerka. Preporučamo je u svaku hr-vatsku kuću, jednako za vas kao i za vaše prijatelje! Prilog je po primjerku samo 5 franaka, za đake i studente besplatno.

V. HRVATSKE SVJETSKE IGRE

Mateo Zlatunić, sin Ive i Mirjane r. Mihelec, 20. srpnja 2019. u ZagrebuMia Zlatunić, kći Ive i Mirjane r. Mihelec, 20. srpnja 2019. u ZagrebuLaura Mandir, kći Daria i Marijete r. Radoš, 26. listopada 2019. u DullikenuAlerio Kukolj, sin Roberta i Martine r. Pejić, 19. listopada 2019. u SolothurnuMateo Grgić, sin Kristiana i Blaženke r. Subašić, 30. studenog 2019. u DullikenuAdriana Babić, kći Tomislava i Ružice r. Mrkonjić, 27.12.2019. u Sesvetskom Kraljevcu

ISPOVIJEDISolothurn, 16.12.2019., 17.00 – 19.00 satiDulliken, 17.12.2019., 17.00 – 19.00 sati

MISE BOŽIĆNOG VREMENA

Dulliken, 24.12.2019. u 20.00 sati, s premije-rom filma «PASTIRSKA BOŽIĆNA NOĆ»Solothurn, 24.12.2019. u 23.45 sati, s premije-rom filma «PASTIRSKA BOŽIĆNA NOĆ»

BOŽIĆ

– u Dullikenu i Solothurnu kao nedjeljom

SV. STJEPAN, 26.12.2019. – u Dullikenu kao nedjeljom

NOVA GODINA– u Dullikenu i Solothurnu kao nedjeljom

SVETA TRI KRALJA, 6.1.2020.– u Dullikenu i Solothurnu kao nedjeljom

PREMIJERA FILMA: «PASTIRSKA BOŽIĆNA NOĆ»

Naše «Hrvatsko kazalište u Švicarskoj» koje djeluje još od 2000.već je za prošli Božić imalo svoju pred-premijeru glazbeno-dramskog komada «PASTIRSKA BOŽIĆNA NOĆ». Sada

kad je snimljen kao glazbeni film i ide barem na dva tv-programa u domovini, bit će premijerno prikazan u Dullikenu 24.12.2019. uz misu u 20.00 sati i u Solothurnu istu večer uz polnoćku u 23,45 sati. Fra Šitine božićne pjesme koje su već prije različiti pjevači studijski snimili, vrlo do-bro su se uklopile u ovaj glazbeni film, koji je sada dostupan i na DVD-u. Čestitke i hvala svim sudionicima!

HODOČAŠĆE NA BLEIBURG

U jeku su prijave za hodočašće na Bleiburg polovicom svibnja 2020.,

a prigodom 75-te obljetnice Bleiburga i Križnih putova našega naroda. U ta dva dana, petak i subotu 15. i 16. svibnja, po-sjetit ćemo i jedan od najljepših europskih gradova, Salzburg, navečer biti na misi s našim ljudima u toj misiji, u hotelu na večeri, spavanju i doručku i onda pravac Bleiburg. Procesiju i sv. misu predvodi kardinal Vinko Puljić. Tko god ima osje-ćaja za ovu neusporedivu žrtvu našega na-roda, a ne bude spriječen, ne bi smio ovo propustiti!

Rrekord krštenja u jednoj godiniU ovoj 2019. godini bilježimo rekordan broj krštenja mahom mladih parova naših obitelji u HKM Solothurun: trideset i šest (36). Velike čestitke svima, a neka djeca u svemu što je dobro rastu!!!

!

Na izvedbi glazbenog igrokaza i u Dullikenu i u Solothurnu crkve su bile prepune vjernika!

MOVISOV INTERVIEWMOVISOV INTERVJU


nastavak teksta na 32. str. ▶

Razgovarao: Vlado Čutura

Javnost premalo zna o Vašemu odrastanju kakav je bio Vaš životni hod, ukratko od djetinjstva? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Moj otac Ivan je bio u Bleiburgu, te je po povratku u komunističkoj tamnici prošao put od samice i smrtne kazne do pomilovanja. Odležao je punih 13 godina. I mama Antonija je također bila u zatvoru, jer ga nije tužila. No, na svu sreću imao sam baku Barbaru koja se, zajedno sa svojim drugim mu-žem, kroz to vrijeme brinula o meni. Oni su mi dali svu ljubav. Odrastao sam u takvim okol-nostima, koje su me osposobile da sam mogao podnositi i podnosim sve nevolje koje su me u životu snašle. Gledajući sa strane struke, kada je riječ o mom odrastanju, emocionalno je bilo sve gotovo do pete godine života. No, koliko je sve to – činjenica da mi je bila uskraćena ro-diteljska ljubav - ostavilo posljedica na moje odrastanje teško je procijeniti. Osmogodišnju školu i gimnaziju završio sam u Zagrebu. Mo-ram priznati da nisam bio štreber, ali sam bio dobar đak. Nakon mature se pojavila dvojba koji studij upisati – psihologiju ili medicinu. Na koncu je prevladalo mamino mišljenje da bi bilo bolje upisati medicinu, jer se mogu baviti istraživanjem mozga. Izvrsne ocjene su pomo-gle da sam primljen na medicinu. Studij mi je dobro išao, tako da sam već na drugoj godini studija postao demonstrator na anatomiji, a na trećoj pomoćni asistent profesorice Krmpo-tić. Pomažući u nastavi stekao sam ogromno iskustvo i već tada započeo sa znanstvenim istraživanjima. Tijekom studija sam objavio dva znanstvena rada, te sam kao pomoćni asi-stent zarađivao svoj kruh i usporedo studirao. Po završetku studija otišao sam u tzv. JNA i u Novom Sadu služio u «četi lekara», jer nisam bio podoban za 'rezervne oficire'. Po povratku s odsluženja vojne obveze dobio sam, uz ve-liku pomoć prof. dr. Jelene Krmpotić, mjesto asistenta na Medicinskom fakultetu. Dvojbu između specijalizacije i rada, riješio sam na taj način da sam odlučio ne odvajati jedno od drugoga.

Iskorak u znanostKako je tekao dalje Vaš znanstveni put?AKADEMIK KOSTOVIĆ: Uz podršku profe-sorice Krmpotić pošao sam u jednomjesečni posjet Anatomskom institutu u Budimpešti, koji je tada vodio svjetski poznati neuroa-natom János Szentágothai, jedan od vodećih istraživača moždane kore, maloga mozga i kra-lježnične moždine. Tamo sam, uz pomoć labo-ratorijske tehničarke, nastavio obradu histološ-kih rezova mozga eksperimentalnih životinja koje su operirane u Zagrebu. Kad je profesor Szentágothai na svom velikom Reichert Zeto-panu vidio moje preparate, bio je zadovoljan i rekao mi da to moram svakako objaviti. To me je dodatno ohrabrilo i uvjerilo da se i na klasič-nim anatomskim institutima može razvijati vr-hunsko istraživanje mozga. Po povratku u Za-greb, prvo sam 1970. obranio magistarski rad pod naslovom «Akcesorni vidni putovi nekih sisavaca», a poslije je taj rad objavljen u tada vodećem časopisu «Brain Research». Profesor Szentágothai je još jednom odigrao veoma važ-nu ulogu u mom životu, jer je tijekom preda-vanja na The Johns Hopkins University, svojim savjetom ključno utjecao na moju konačnu od-luku da odbijem mjesto u SAD-u i vratim se u Hrvatsku. Rekao mi je da se svatko mora vratiti u svoju domovinu, da Amerika takvih kao ja ima previše, a u Hrvatskoj je takva osoba po-trebna. 'Vrati se', rekao mi je 'jer te tvoja domo-vina treba!' Nadalje, kad sam tijekom boravka na The Johns Hopkins University 1974. otpu-tovao u posjet na Harvard University i tamo upoznao Paška Rakića i Richarda Sidmana po-nudila mi se prigoda da neposredno upoznam onodobnu vodeću svjetsku elitu mozgova, pa sam pomislio da bih takvu vodeću elitu mogao početi stvarati i u Zagrebu. Po povratku u Za-greb 1974., sučelio sam se poteškoćama pove-zanim s mojim planovima o pokretanju novih istraživanja. I u tom naumu sam imao svesrd-nu potporu akademkinje Krmpotić, te je 1975. osnovan Odjel za neuroanatomiju kao znan-stvena jedinica Medicinskog fakulteta. Uspo-redno s time osnovao sam Zagrebačku neuro-embriološku zbirku i počeo skupljati materijal, a već 1976. počeo sam se intenzivno zanimati za kliničku primjenu neuroanatomskih otkri-ća i baviti se intraventrikularnim krvarenjem i perinatalnim oštećenjem mozga u fetusa i pre-maturusa.

Utjecaj na američki zakonMalo je poznato da ste utjecali na promjenu nekih američkih zakona – o čemu je zapravo riječ?AKADEMIK KOSTOVIĆ: Prvi smo otkrili kako se razvijaju kontakti u mozgu fetusa čo-vjeka. Prve dvije zahvalnice dobio sam iz Vati-kana, jer Vatikan prati što se događa s mozgom

da se zašiti život od početka. Druga zahvalnica bila je od Američkog ginekološkoga opstretič-kog društva, koje je bilo silno zainteresirano za taj rad. Poslije je taj rad o osjetljivosti mozga fe-tusa doveo do zabrane abortusa u Americi na-kon pet mjeseci, jer su njihovi zakoni u pojedi-nim državama bili veoma liberalni. No, iako su imali posebne zakone u pojedinim državama, imali su i savezni zakon koji zabranjuje abor-tus. Meni osobno, najveće je zadovoljstvo što je moje istraživanje pomoglo donošenju takve odluke Vrhovnoga suda u Americi.

Cilj je bila samostalna državaZanimljivo je i Vaše predstavljanje sa znanstvenim radom sedamdesetih godina, na koji ste stavili Hr-vatsko Sveučilište, iako o njegovu utemeljenju još uvijek nije bila donesena službena odluka. Kako su izgledale godine «Hrvatskoga proljeća», a kako - s odmakom - početak devedesetih? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Da, 1971. na pr-vom mom radu ( srećom partija to nije čitala! ), kada je Supek spomenuo Hrvatsko sveučili-šte, a ja nisam znao da to još nije bilo službeno, pisalo je da dolazim s Hrvatskoga sveučilišta. Tako sam svoj glavni prvi rad posvetio Hrvat-skom sveučilištu. U to vrijeme sam se družio s tzv. «Hercegovačkim zidom», ekipom u kojoj su bili Goran Dodig, Ilija Petrušić i drugi. Uz to je Medicinski fakultet u to doba bio jedno od žarišta studentskoga štrajka. Glavni skupo-vi organizirali su se u našoj biološkoj dvorani. No, poučen iskustvom svojih roditelja – otac je još bio na uvjetnoj – bio sam veoma oprezan, znajući da, ako otoreno uđem u politiku, mogu samo završiti u zatvoru. Meni je tada ideja o stvaranju samostalne države Hrvatske i nadi da ćemo za to imati potporu Ujedinjenih na-roda sedamdesetih zvučala pomalo nestvarno. Znanošću si se mogao baviti samo dok nisi ništa konkretno napravio protiv partije. Ako se to dogodilo mogao si zasigurno računati s gubitkom radnoga mjesta i zatvorom. Riječ je, dakako, bila samo o prividnoj demokraciji. Tu sam imao i savim konkretan primjer u svom prjatelju Perušiću, koji je dobio trenutačni ot-kaz na fakultetu. Krajem osamdesetih situacija se korjenito promijenila. Tada je i Tuđman, za razliku od sedamdesetih, bio puno odlučniji i konkretniji. I ja sam uz njega shvatio koliko mi je Hrvatska važna i bio spreman, bez obzira na posljedice, sve dati za nju. Devedesetih smo imali posve jasan cilj – slobodnu i samostalnu državu. To je bio osmišljen pokret koji je privu-kao ljude. Svi moji suradnici na fakultetu spre-mno su se pridružili pokretu. Organizirali smo se u sanitetskom stožeru, u odjelu informiranja Ministarstva zdravstva, pratili smo sve, poma-

gali u svemu. Mogu reći da su se liječnici Me-dicinskoga fakulteta pokazali izvrsnima, jer su u našemu sastavu bili i Split i Osijek. To je bila obveza liječnika u vrijeme ugroze njegova na-roda. I sam sam, to moram otvoreno priznati, tijekom Domovinskoga rata, postao bolji čo-vjek, jer sam u sebi osnažio humanu dimenziju suosjećajući s ljudskom patnjom.

AKADEMIK IVICA KOSTOVIĆ POZNATI I VEOMA PRIZNATI NEUROZNANSTVENIK

«Sve bih dao za Hrvatsku»Svjetski poznati hrvatski akademik, neuroznanstvenik, u razgovoru za MOVIS komenti-ra stanje u znanosti i društvu, iznoseći istodobno svoja bogata životna iskustva iz vremena stvaranja samostalne Republike Hrvatske.

Osobno ste dali značajan obol stvaranju samostal-ne Republike Hrvatske i, unatoč svemu, ostali u znanosti kao jedan od najcitiranijih Hrvata u znanstvenom svijetu? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Uvijek mi je u pr-vom planu bilo moje temeljno zvanje - znanost, fakultet, sveučilište... No, iznimno sam sretan što pripadam generaciji koja je mogla prido-nijeti izgradnji slobodne i samostalne RH. Bio sam izravni sudionik Vukovarskog konvoja u spašavanju ranjenika i bolesnika. Bio sam dio ekipe koja je rješavala veliku dramu na otoku Ugljanu gdje su, usljed okruženja Zadra, u pot-punoj blokadi ostali duševni bolesnici, među kojima je bilo i takvih koji su morali u Zadar na dializu. Slali smo apele i tražili pomoć na sve strane – od Vatikana do drugih država Eu-rope. Miloš Judaš mi je, to ovdje želim naglasi-ti, bio desna ruka u tim nastojanjima. Na kraju smo shvatili da je to bio dobar put i osmišljen napor. Jer dok nitko u UN-u nije imao sluha za bojovnike jedne još uvijek nepriznate države, za ranjenike i duševne bolesnike, kao i za Du-brovnik – taj neupitni biser europske i svjetske kulturne baštine – europska središta moći su pokazala sasvim konkretno zanimanje.

Među prvima saznao za priznanje HrvatskeVi ste među prvima saznali za vijest o priznanju Republike Hrvatske od strane Svete Stolice? To su bili, sasvim sigurno, dramatični trenutci hrvatske povijesti i samostalnosti? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Tu vijest mi je ja-vila dr. Vesna Bosanac koja je, zajedno s dr. Jurajom Njavrom, pohodila onodobnog papu Ivana Pavla II. Sveti otac im je, prema njihovu posvjedočenju, na jutarnjoj misi u 6.00 sati u svojoj privatnoj kapelici, priopćio službenu od-

Tko je, u stvari, akademik Ivica Kostović?

Akademik Ivica Kostović rođen je 7. lipnja 1943. u Zagrebu. Maturirao je 1962. na

Drugoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1967. Od 1965. pomoćni je asistent, a od 1968. asistent u Zavodu za anatomiju «Drago Pero-vić» Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Za-grebu. Stupanj magistra znanosti stječe 1971. godine u okviru poslijediplomskog studija «Ek-sperimentalna biologija - smjer biomedicina» na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, a 1972. godi-ne je doktorirao na Medicinskom fakultetu s disertacijom: «Terminalna degeneracija u lim-bičnom sustavu štakora nakon lezije tegmentu-ma srednjeg mozga». Školovao se i usavršavao na vodećim sveučilištima u SAD-u i to post-doktoralno na The Johns Hopkins University 1972. - 1974. godine (Zavod za anatomiju i ne-urologiju), te kao gost istraživač, na Sveučilištu Harvard 1976. godine (Odjel za neuroznanost i Children's Hospital, Harvard). Godine 1975. habilitirao je s radnjom "Rani razvitak neuron-skih veza moždane kore čovjeka". Od 1979. je konzultant na Medicinskom fakultetu Sveuči-

lišta Yale (New Haven, Connecticut), a 1991. godine imenovan je za gostujućeg profesora na Sveučilištu u Amsterdamu. Redoviti profesor Medicinskog fakulteta postaje 1979. godine, a dekan Medicinskog fakulteta 1992. godine. U trajno zvanje redovitog profesora neuroznano-sti i anatomije izabran je 1998. Aktivni je znan-stvenik od 1968. godine i objavio je 146 radova (WoS), a do danas je citiran oko 6700 puta. Objavio je više knjiga i udžbenika. Osnivač je Hrvatskog instituta za istraživanje mozga. U Domovinskom ratu radio je u svojstvu liječni-ka dragovoljca u Glavnom sanitetskom stože-ru Republike Hrvatske i kao član Komisije za zatočene i nestale. Obnašao je i niz dužnosti u javnom životu (potpredsjednik Vlade RH, mi-nistar znanosti i tehnologije, predstavnik Vla-de pri Prijelaznoj upravi za uspostavu hrvatske vlasti u Istočnoj Slavoniji, voditelj izaslanstava Vlade RH na UN konferencijama, zastupnik u Županijskom i Zastupničkom domu Hrvat-skog sabora, potpredsjednik Hrvatskog sabora. Kako znanstveniku, glavni doprinos je u objav-ljenim otkrićima o razvitku moždane kore čo-vjeka. Rezultatima svojih radova, a posebno otkrićem prolaznog fetalnog sloja u razvojnoj osnovi moždane kore čovjeka (subplate zona), kao i otkrićem prvih neuronskih veza u fetal-noj moždanoj kori čovjeka, bitno je utjecao na

razvitak područja. Otkriće "subplate“ zone, u kojoj se razvijaju prve sinaptičke veze značajne za razvitak osjetnih funkcija u fetusa čovjeka, omogućilo je novo tumačenje funkcije mozga i osjeta u fetusa čovjeka, novu interpretaciju perinatalnih oštećenja i plastičnosti ljudskog mozga, nove mogućnosti prikaza moždane kore modernim tehnikama za in vivo oslika-vanje građe i funkcije mozga, a poslužilo je i Vrhovnom sudu S.A.D. pri donošenju zakona o pobačaju. Danas svaki udžbenik iz područja dječje neurologije, pedijatrijske neuroradio-logije i razvojne neuroanatomije citira radove Ivice Kostovića i njegove istraživačke skupine. Održao je brojna uvodna i pozvana predavanja na skupovima FENS-a, IBRO-a, simpozijima organiziranih pri sveučilištima-Amsterdam, Helsinki, Rostock, Hong Kong, Ljubljana, Karolinska kao i predavanja na Johns Hop-kins, Harvard, Yale, McGill, Toronto, Catolic Nimegen, Newcastle, Laussane, Oxford, kao i počasno Castang predavanje u Groningenu. Predavač je na poslijediplomskom kolegiju "Human Neuroanatomy: from development to neurodegeneration" na Karolinska Instutute u Stockholmu. Recenzent je u desetak vode-ćih časopisa iz područja neuroznanosti, kao i za projekte europskih nacionalnih zaklada i European Research Councila.

luku Svete Stolice o priznanju Hrvatske. Ja sam tu radosnu vijest, koju sam doznao prije nego i hrvatski veleposlanik u Vatikanu, odmah ja-vio predsjedniku Tuđmanu. Sveti otac, koji je bio osvjedočeni prijatelj Hrvatske, tu iznimnu i radosnu vijest popratio je riječima: «Vi ste to zaslužili!».

Nevjerodostojnost nevladinih udrugaDugo i sustavno ste radili na popisu žrtava rata. No, malo je javnosti poznato da je i Vaša kćer Mirna ranjena i jedva preživjela? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Mi smo u stožeru znali i točno vodili popis žrtava rata. Vesna Bo-sanac je kao pedijatar po struci, također vodila pedantan popis djece ubijene u obrambenom Domovinskom ratu. Većina svih žrtava bili su civili - od Vukovara do Dubrovnika. Djeca su uglavnom bila žrtve bombardiranja poput dramatičnih dana u Slavonskom Brodu, uz iznimne i stravične primjere pojedinačnih li-kvidacija maloljetne djece. Nevladine udruge, nažalost, nisu vjerodostojne, jer su šutjele kad je trebalo ustati protiv Miloševićeva fašističkog režima i stradanja nevine djece. Mi smo, tije-kom Domovinskoga rata, činili dobro svima – pa i onima koji su bili na drugoj strani. Često se sjetim riječi blagopokojnoga kardinala Fra-nje Kuharića koji se bojao da će jugoslavenska vojska načiniti veliko zlo jer je riječ o ljudima koji nisu bili ekumenizirani. Sve te ratne stra-hote, mnoštvo beživotnih tijela koja sam imao prigodu toliko puta vidjeti na kamionima, pogled na sve te izmučene ljude, čovjeka du-boko potresu i ostaju u trajnom sjećanju. No, kada se radi o tvom vlastitom djetetu, osjećaj je neopisiv. Prvu vijest o ranjavanju moje kćeri


priopćila mi je dr. Bosanac obavijestivši me da mi je kćer primljena u Klaićevu bolnicu. Ranje-na je od tzv. zvončića dok je išla na fakultet. Spa-sio ju je stasiti Ličanin koji joj je ručnikom zau-stavio krvarenje i u svom automobilu ju hitno dovezao u bolnicu. Kad mi je drugi dan rečeno da ima peritonitis i gelere u cijelom trbuhu, ne znam kako sam izdržao. Predsjednik Tuđamn i kardinal Kuharić su, u tim teškim i dramatičnim trenutcima, bili uz mene i moju obitelj.

Odbaciti komuniuzam civilizacijski je čin Nedavna Rezolucija Europskoga parlamenta o osudi totalitarističkih sustava u hrvatskoj javnosti je opet prošla bez posebnoga odjeka - u odlučuju-ćim društvenim strukrurama i sredstvima javnoga priopćavanja gotovo nezapaženo? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Ljudi, čini se, gleda-ju samo i isključivo u budućnost zanemarujući prošlost i, u konkretnomu slučaju, neosporne povijesne činjenice. Činjenica je da su svi koji su svojedobno bili uz fašiste i bili dostupni po-ratnim pravnim sustavima, uglavnom primje-reno kažnjeni. Za brojne komunističke zločine, međutim, ne samo da nitko nije kažnjen, nego se nitko nije niti ispričao. Stoga nije nikakvo čudo da je i najnovija Rezolucija Europskog parlamenta, koja izrijekom osuđuje sve totali-tarne režime (među kojima i komunistički!) u hrvatskim medijima, prošla 'ispod radara'. To je samo zoran pokazatelj civilizacijske razine hrvatskoga društva. Ako je Europa fašizam i komunizam prepoznala kao neprihvatljivo i antieuropsko političko djelovanje, pravo je pitanje koje treba postaviti na svim razinama, zašto Hrvatska o tome šuti. Židovi bi Hrvatima u tom pogledu mogli biti dobar primjer. Njih su zla kroz koja su u povijesti prošli snažno zbližila i ojačala unutarnje jedinstvo, koje je tijekom povijesti bilo temeljni jamac njihove opstojnosti.

Branitelji su puno daliČesto su danas hrvatski branitelji prozivani, kako na to gledate? AKADEMIK KOSTOVIĆ: Kad se gledaju beneficije koje branitelji uživaju, dio javno-sti smatra da je to previše, no ako se gleda stvarnost, onda je to još uvijek premalo. Zar je mala stvar dragovoljno sudjelovati u stvaranju slobodne samostalne države. A sudjelovala je većina – svih dobnih, obrazovnih i inih razina. Pritom ne treba zaboraviti činjenicu da su neki tada svoju djecu slali vani, dok je moje dijete stradalo tu – u Hrvatskoj. Tuđman je, to i ovom prigodom valja istaknuti, vodio državu veoma mudro, nastojeći svesti broj civilnih žrtava na najmanju moguću mjeru. Temeljna misao vo-dilja Tuđmanove politike bilo je zajedništvo i pomirba. Na izgradnji toga zajedništva treba, svakako ustrajavati i u budućnosti. Jedan od temeljnih stupova toga nastojanja, svakako je istina koju treba povijesno vrednovati i obzna-niti, pri čemu su točni popisi žrtava Domovin-skoga rata nezaobilazno polazište.

Mala Hrvatska plodna sa vrsnim znanstvenicima i inovatorima. No te činjenice hrvatski mediji ili prešućuju, ili o tome malo i površno govore?

MOVISOV INTERVJURasgovor s hrvatskim akademikom Ivicom Kostovićem

▶ nastavak teksta s 31. stranice

Drukčije vrijeme i drugi slušatelji

Luka je u svome djelu uzeo u obzir ne samo vrijeme koje se rastegnulo i u tom vremenu ostvarenu povijest Crkve, već i

činjenicu da su njegovi čitatelji drukčiji od neg-dašnjih Isusovih slušatelja. Dok se Isus obraćao palestinskim ribarima, ratarima i pastirima koji su govorili aramejski, Luka piše čitateljima koji žive daleko od Palestine, po većim grado-vima Rimskoga carstva, govore grčki i dijele prostor helenističke kulture. To nisu, ni ratari, ni pastiri, već uglavnom činovnici, obrtnici, tr-govci, rimski vojnici…Većina njih nije bila si-romašna kao Isusovi suvremenici, već su pripa-dali dobrostojećemu sloju. U vrijeme vladavine rimskih careva Flavijevaca u carstvu je vladalo blagostanje, u čemu su imali udjela i kršćani po tim gradovima. Uz to dakako ide i napast luksuzna života na štetu drugih, te licemjerja bogataša i mogućnika. Luka sve to uzima u obzir, donoseći kao upozorenje odgovarajuće Isusove riječi. Nadalje, on je svjestan posljedica stradanja Jeruzalema 70. godine, u kojemu su stradali i Židovi i kršćani. Židovi su krivnju za to svalili na kršćane, što je otežavalo njihov ži-vot u Rimskome carstvu. U tom svjetlu ponovo se postavljalo i pitanje, je li Isus doista bio Me-sija ili nije. Sve je to Luka imao na umu pišući svoje djelo.

Razumljiv rječnikLuka piše ljepšim grčkim jezikom od Marka i Mateja. To se vidi u zamjeni nekih vulgarni-jih izraza boljim. Ispustio je ili zamijenio sve aramejske izraze koje njegovi čitatelji ne bi ra-zumjeli, osim «Amen» koji je u međuvremenu našao svoje čvrsto mjesto u liturgiji Crkve. I to je smanjio na svega šest mjesta (Lk 4,24; 12,37; 18,17.29; 21,32; 23,43). Nije preuzeo tekstove

u kojima se Isus obračunava sa shvaćanjem Zakona židovskih pismoznanaca i farizeja te njegove riječi protiv prazne kultske pobož-nosti, raspravu o čistom i nečistom i td. Dok židovsko kazneno pravo pozna samo suca i tamničara (Mt 5,25), Luka je, kako bi Isusova riječ bila razumljiva njegovim čitateljima, ta-mničara zamijenio «izvršiteljem» (Lk 12,58). Umjesto «gradnje kuće na stijeni» (Mt 7,24), on misli na gradnju kuće s podrumom, kako je bio običaj izvan Palestine (Lk 6,48). Luka pola-zi od grčke vrtne kulture, pa o gorušici govori kao o vrtnoj biljci (Lk 13,19), a u prispodobi o novcu čitateljima nepoznate talente zamjenju-je grčkim novcem mna (Lk 19,13). To su samo neki primjeri koji govore o Lukinoj brizi da na primjeren način približi Isusovu poruku svo-jim čitateljima.

Moralna porukaAko više nije na snazi Pavlova svijest o «krat-koći vremena», Luka je svjestan da ne može ostati kod Pavlova etičkog imperativa «budno-sti» i «vjernosti». Za život u vremenu koje traje potrebna je konkretna moralna poruka. Luka to ne rješava nekom filozofsko-teološkom po-ukom, već pripovijedanjem primjera iz Isusova života. On veoma naglašava siromašne okol-nosti Isusova rođenja (2,7.16), siromaštvo nje-govih roditelja koji su za žrtvu mogli prinijeti samo dvije ptice (2,24). U svom programskom govoru Isus na prvo mjesto stavlja siromašne (4,18). Samo Luka donosi prispodobu o siro-mašnom Lazaru i bogatašu (16,19-31). Lukine su simpatije na strani siromašnih. S druge stra-ne, snažno upozorava na opasnost od bogat-stva. Samo on donosi prispodobe o varavom bogatstvu (12,13-21) i nepoštenom upravitelju (16,1-12), podsjećajući kako treba skupljati blago u nebu. A na pitanje, «tko je moj bližnji», komu je čovjek dužan činiti dobro, Luka odgo-vara pripovijedajući prispodobu o milosrdnom Samarijancu, koja završava riječima: «Idi pa i ti čini tako!» (10,29-37). Njegovo evanđelje puno je primjera ponizne i ustrajne molitve, a pogo-tovo radosti u nebu zbog obraćenja (Lk 15). Sve je to moralna poruka u novim uvjetima života.

Kršćanstvo u očima RimljanaČini se da Luka, slično židovskom piscu Josi-pu Flaviju, koji je u svojim djelima Rimljanima židovstvo predstavljao kao filozofsko učenje, također želi ostaviti dojam da je kršćanstvo u tom smislu nastavak židovstva, nadopu-na židovskih filozofskih škola. U tom svjetlu mogu se tumačiti njegovi izrazi «predaja» i «pouzdanost» (1,1-4). Prvi pojam podsjeća na nastojanje svih grčko-rimskih filozofskih škola toga vremena da se predaja utemeljitelja čuva. Pojam «pouzdanost» također su upotre-bljavali filozofi, kako bi svoje učenje prikazali

«pouzdanim». Tako primjerice Plutarh filozofi-ju razlikuje od praznovjerja, jer samo ona nudi «pouzdan» pogled na svijet. I kasniji kršćanski apologet Justin tvrdi kako je tragajući za «po-uzdanom i plodonosnom filozofijom» (Dijalog 8,1) postao kršćanin. Luka je htio kršćanstvo učiniti prihvatljivim Rimljanima i tako što je predstavnika rimske vlasti Poncija Pilata prika-zao u boljemu svjetlu nego što je ustvari bio, sva-ljujući svu krivnju za Isusovu smrt na Židove.

Glavne crte Kristova likaU Lukinu evanđelju ne možemo očekivati su-stavno razrađenu kristologiju. Luka nije ni spe-kulativno ni mistički obdaren teolog, kao što su Pavao i Ivan. On je prije svega pastoralac i pripovjedač, koji svojim čitateljima želi pribli-žiti Krista kao suputnika na njihovim životnim putovima. U tom pogledu veoma je ilustrativna scena s bezimenim učenicima na putu u Emaus i isto tako s Isusom u liku nepoznatoga suput-nika. Plod zajedničkoga puta i međusobno-ga razgovora najbolje je izražen u komentaru dvojice učenika: «Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkri-vao Pisma?» (24,32). U Lukinu evanđelju nema dubokih teoloških tema kao što je Isusova pre-egzistencija ili pitanje važnosti njegove smrti za spasenje, ali je zato veoma zastupljena tema Duha Svetoga koji Isusa povezuje s Ocem, a u Isusovoj osobi ljudima dolazi u susret milo-srdni Bog koji oprašta i spašava. Luki uspijeva povezati božansku i ljudsku crtu Isusova lika, tako da je njegov Isus kao navjestitelj Radosne vijesti i iscjelitelj u isto vrijeme ljudima i blizak i uzvišen.

Mesija i Spasitelj sa silom DuhaU svom prvom nastupu Isus je pozivanjem na Pismo (Iz 61,1sl; 58,6) definirao svoju osobu i poslanje: «Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti si-romasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje» (Lk 4,18sl). Duh se nije tek tada izlio na Isusa, već je od početka nevidljivi princip njegova živo-ta. On je začet snagom Duha Svetoga (1,35), a na krštenju «siđe na nj Duh sveti u tjelesnom obličju, poput goluba» (3,22). Isus je «pun Duha Svetoga» (4,1) otišao u pustinju gdje je nadvladao kušnju, da bi se «u snazi Duha vra-tio u Galileju» i u sinagogi u Nazaretu prvi put nastupio. U svojoj propovijedi Petar je cjelkupno Isusovo djelovanje izrekao jednom rečenicom, podsjećajući svoje slušatelje «kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao» (Dj 10,38). U evanđelju Luka ne govori češće o Isusovim

djelima snagom Duha, jer tek dolaskom Očeva dara Duha učenicima započinje pravo vrijeme duha u Isusovoj Crkvi (Lk 24,49; Dj 1,8).

Navjestitelj milosrđaDrugi dio Izaijina citata, u kojemu prorok vidi svoje poslanje siromasima, sužnjevima i potla-čenima nakon povratka iz babilonskog sužanj-stva, Isus vidi ostvarenim u svom poslanju, jer on kaže: «Danas se ispunilo ovo Pismo» (4,21). Izaijin citat proširen je najavom oprosne, to jest svake pedesete godine, kad su morali biti oprošteni svi dugovi i svakom se pružala prili-ka za novi početak (Lev 25,10). To je slikovito tumačenje čitava Isusova djelovanja. Milost ili milosrđe obljubljena je Lukina riječ, a temelj Isusova milosrdnoga djelovanja je milosrdni Otac (6,36). Već je u Zaharijinu hvalospjevu najavljeno «otpuštenje grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega» (1,77sl). Isus to oproštenje jamči uzetomu čovjeku (5,20), raskajanoj bludnici, na zaprepaštenje «praved-noga» farizeja Šimuna (7,36-50). No Isusovo evanđelje milosrđa nigdje nije tako snažno izraženo kao u prispodobi o izgubljenom sinu. Njegov povratak popraćen je očevim riječima: «sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bi-jaše i nađe se» (15,24.32). U tom svjetlu Luka promatra i spasenje pogana, što najavljuje već starac Šimun u hramu prepoznajući u Isusu «svjetlost na prosvjetljenje naroda» (2,32).

Predvodnik k spasenju Za Lukinu kristologiju karakteristična je meta-fora puta. Cijeli središnji dio evanđelja (9,51-19,27) zamišljen je i napisan kao neprekinuto izvješće o događajima s Isusova puta u Jeruza-lem. Već je uvod u taj tekst veoma znakovito formuliran: «Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću pre-ma Jeruzalemu» (9,51). S time je opet povezan za Luku karakterističan naslov za Isusa Pred-vodnik (arhegos). On je predvodnik k spasenju koje će se dogoditi po njegovoj smrti i uskrsnu-ću. On je zato «začetnik života». Upravo tako Petar u svojoj propovijedi optužuje Židove za Isusovu smrt: «Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedo-ci!» (Dj 3,15). U tom prilično dugom izvješću s puta u Jeruzalem Luka je donio najveći dio tekstova iz svojih vlastitih izvora, u kojima se ponajbolje zrcali posebnost njegova evanđelja milosrđa. Sve će to biti potvrđeno Isusovim uskrsnućem, jer Isus ide u Jeruzalem «da bude uznesen» (9,51). Zato Jeruzalem u Lukinoj te-ologiji ima posebno mjesto. On će biti sjedište Apostola, iz njega evanđelje polazi u cijeli svi-jet, ali tamo se rješavaju i svi nastali problemi (Dj 15).

Božja riječ u ljudskom izričajnom ruhu (36)Dr. fra Ivan Dugandžić

BIBLIJA

Luka III. – Prilagođen navještaj EvanđeljaLuka je brižno i na primjeren način približio Isusovu poruku svojim čitateljima. To nisu, ni ratari, ni pastiri, već uglavnom činovnici, obrtnici, trgovci, rimski vojnici…Većina njih nije bila siromašna kao Isusovi suvremenici, već su pripadali dobrostojećemu sloju.

Nastavak slijedi!

AKADEMIK KOSTOVIĆ: Demokratski su-stav je oslobodio velike mogućnosti u ljudima. Darovi, tijekom desetljetnog vladanja komuni-stičkoga jednoumlja, nisu bili u prvom planu. Naprijed su mogli samo i isključivo članovi partije i njihova djeca. Ja sam, zahvaljujući pr-venstveno posvemašnjoj potpori profesorice Krmpotić – koja je i sama osjetila svu hladno-ću komunističkih kazamata - bio rijetka i sret-na iznimka. Bez njezine potpore, jamačno ne bih uspio. Sada, nakon trideset godina slobode i demokracije, za procvat Hrvatske u svakom pogledu trebamo čestite i sposobne mlade lju-de, sposobne i voljne povući Hrvatsku snažno naprijed. U svakom čovjeku su nazočne želje za uspjehom, dobitkom i moći. Ako te snažne težnje čovjekova bića nisu društveno i zakonski uređene, onda sve skupa vodi u posvemašnji kaos, koji nužno rađa stvaralačkom bezvoljno-šći i životnim beznađem.

Dok odlučuje partija, loša je demokracijaNa kojoj je razini demokracija u Hrvatskoj?AKADEMIK KOSTOVIĆ: Treba na tom pla-nu još puno raditi. Jednom članu partije je, primjerice, normalno zaposliti drugoga člana partije samo zato jer ga je netko nazvao. Ta-kva politika nema budućnosti. K meni su ljudi dolazili doslovce s ceste – bez preporuke i in-tervencije. Kada me netko operira, je li važno je li Srbin, Mađar, Čeh? Važna je struka i zna-nje. Tuđmanu su u tome skandinavske zemlje bile ideal. Tamo je nebitno tko je ministar, jer je svima jasno da on mora raditi sukladno za-konu i državnomu ustavu. U njih, primjerice, nije nikakav problem izabrati člana sindikata za ministarsku službu, pa neka onda radnici i struke štrajkaju. Izvršna vlast mu definira pro-računske okvire, pa neka onda on podiže plaće koliko može. No, najgore je ako se ljude, prije nego sami shvate određene ideje, pokušava na silu preodgajati.

Veliki neuroznanstvenici bili su uglavnom uvjereni vjerniciIma Boga, «nema Boga»? Gdje je u svemu tome neuroteologija?AKADEMIK KOSTOVIĆ: Činjenica je da je oko 70% čovječanstva religiozno. Problem se najčešeć pojavljuje zbog krutosti pojedinih te-ologa koji nisu spremni ni milimetra odstupiti od svojih katkada veoma krutih stajališta. Či-njenica je, mađutim, da se svijet o Bogu razvija i ima biološku osnovu. A to znači, da će teolozi u budućnosti morati više surađivati u spozna-jama, koje su kompatibilne s kognitivnom zna-nošću. Istina je da su veliki neuroznanstvenici, bez obzira na njihove povijesne i uljudbene posebnosti, u pravilu bili i uvjereni vjernici, jer postoji Bog svih ljudi. Nema problema s vje-rovanjem, ali je problem u korjenitom odbija-nju biološke osnove svijesti. Ovdje kao dobar primjer spominjem Nikodema kojemu Isus odgovara da ne može duhovno tumačiti mate-rijalnim. To što osjećamo kao um i dušu, to je ono što mozak radi. Nitko ne negira jedinstvo duše i tijela.

Lijepa li si ... Marija Bistrica ■? Što ti daješ Isusu

Promisli: Kako čak i maleno tvoje dobro djelo, uz Božju pomoć, može dotaknuti mnoge ljude?

Tema za razgovor u zajednici: Na koje se načine odazivamo Isusovu pozivu u svojoj svakodnevici?

Ministrantski Kutak

MALI MOVIS Stranicu pripremaju:

Iva Noršić i Marijin i Mihael

Kuzmičić

Mladi Osnaženi Vjerom Izgrađuju Svijet

Stranicu uređuju: Nikola Kuzmičić, dipl. teolog i Kristina Bitanga, magistra novinarstva

Vjerujem da ste prestali brojiti koliko puta su vas u zadnje vrijeme zamolili za malo strpljivosti, da se strpite neko

vrijeme ili da malo pričekate. Vjerujem da ste jednako tako prestali brojiti koliko puta ste u zadnje vrijeme bili svjedoci ljudske nestrplji-vosti, događaja kada ljudi nisu imali vremena, živaca ni volje čekati, nego su sve htjeli odmah i sada. Činjenica je da živimo u vremenu čudesnih tehničkih do-stignuća, koja nam omogućuju ono što je prije nekoliko desetaka godina bilo nezamislivo. Živimo u vremenu u kojemu je tehnika toliko uznapredovala, da nam za određene radnje treba sve manje i manje vremena. Uzmimo, primjeri-ce, putovanje. Sve brže i brže dolazimo do cilja. Ili, pak, pripremanje hrane. Ne samo da je pripremanje brža, nego imamo brzu hra-nu i gotova jela. Ili tek informiranje. Više ne moramo čekati da vijest o nekom događaju dođe do nas, jer događaje možemo pratiti u izravnom prijenosu. Ne dvojim da i među nama ima onih koji će reći da sada istina puno brže stižemo do cilja, ali i da tijekom putovanja više nikoga ne su-srećemo. Vozimo se autoputovima daleko od naselja i njihovih stanovnika, a leteći zrakoplo-vom udaljujemo se čak i od same zemlje. I zato naši suvremenici sve više putuju, a sve manje pišu putopise. Jamačno će se među nama naći i oni koji će reći kako je brza hrana, nudeći nam gotova ili polugotova jela, onemogućila ljude sudjelovati u nabavci namrnica i pripremanju

jela, pa objede više ne doživljavamo kao mo-gućnost zajedništva, nego prvenstveno kao za-dovoljavanje određenih nagona. Nisu rijetki ni oni koji će reći da nas mnoštvo informacija iz svih dijelova svijeta zatrpava tolikom brzinom da ne uspijevamo uspostaviti kriterije po koji-ma bismo odvagnuli što je za nas važno, a što

nije, niti smo u stanju razmisliti o događaju i donijeti svoj vrijednosni sud.

No ono što posebice zbunjuje jest či-njenica da ljudi, iako posvuda štede vrijeme, imaju sve manje vreme-na. I sve manje strpljenja. Bolno je promatrati kako neki, koji bi mogli puno dobra učiniti, olako

gube volju ako se plodovi ne vide odmah, olako gube nadu ako rezultati

nisu odmah uočljivi i olako odustaju ako na brzinu ne postignu ono što su naumili. Ja, dakako, razmišljam i o vjeri. O rastu u vjeri. Čim se govori o rastu u vjeri, očito je da je vje-ra proces koji ide svojim tijekom. Rast kojemu treba vremena i prostora. I čudno zvuči ušima i srcu suvremenoga čovjeka koji nema strpljenja govoriti o rastu. I zato, nažalost, mnogi okreću leđa Isusu koji je Krist i okreću se lažnim pro-rocima koji im odmah nude sve odgovore na sva pitanja. Biti kršćanin znači imati dar iščeki-vanja. Biti strpljiv. No ta strpljivost, međutim, nipošto ne smije biti pasivna. Biti strpljiv ne znači očekivati da drugi umjesto tebe pronađu rješenje, nego znači učiniti sve što se može. Biti strpljiv znači znati izabrati pravi put odakle nam dolazi Spas i po tom putu krenuti mu usu-sret pun vjere da će se željeni susret i dogoditi.

Učitelju, gdje stanuješ?

U došašću, kao i na samome kraju božićnoga vremena, prisjećamo se kako je Ivan Krstitelj pozivao ljude da se obrate i priprave svoja srca za Gospodina.

Ivan je imao svoje učenike – one koji su mu povjerovali i slušali ga. Jedan od njih postao je i prvi Isusov apostol kad ga je Isus pozvao neka ga slijedi. Krist i nas poziva da pođemo za njim. A da bismo se svakodnevno mogli odazivati njegovu pozivu važno je da redovito molimo, čitamo Sveto pismo i primamo svete sakra-mente. I da učimo o svojoj vjeri.

Kada počinje Božić?

Božić počinje kada slabi jakomu slabost oprosti,

kada jaki zavoli snagu slaboga,

kada bogati počne dijeliti imanje sa siromašnima,

kada glasni zastane pokraj nijemoga i shvati što mu je on želio reći,

kada značajno postane beznačajno, a nevažno postane važnim i velikim,

kada usred tame jedno maleno svjetlo obećava bezbrižnost i život u svjetlu, a ti ne odugovlačiš, nego pođeš, takav kakav jesi, prema tome svjetlu,

tada, da, tada počinje Božić.

(Rolf Krenzer)

O strpljenju

Priča o čovjeku koji nije znao čekati

Neki je čovjek svoju malu njivu dobro pripremio,

uzorao i zasijao. Čudio se što prvih nekoliko tjedana sjeme tako sporo niče dok je u svog susjeda vidio već jake zelene klasove. Iz dana u dan je postajao sve nestr-pljiviji. Od brige nije mogao ni spavati.Napokon smisli bezumnu ideju. Otrča na svoju njivu i započe male, nježne vlati povlačiti prema gore. To bi-jaše, naravno, mučan posao. Kad je konačno bio gotov krene kući. Putom susretne susjeda i pohvali se kako je pomogao svome žitu rasti. Znatiželjnici otrčaše na nji-vu i nađoše sve uništeno i uvenulo. I još dugo su u tom selu ismijavali čovjeka koji nije znao čekati.

Milijarde ljudi stajale su oko Božjeg prijestolja.

Mnogi su bili zadivljeni, dok su neki bili buntovni. «Zar Bog smije suditi? Zašto ljudska stra-danja?», reče jedna žena i na ruci pokaže tetovirani logorski broj. «Samo zato što sam bila Židovka», reče. Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojemu se vidio ožiljak od vješanja: «A što kažeš na ovo? Zato što sam bio crnac?». U to se naprijed probije i jedna mla-da žena iz Bosne i reče: «Zašto sam ja morala trpjeti? Moje di-jete je plod silovanja». Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu: «Kako će Bog suditi ljudima? Njemu je lijepo u ovoj svjetlosti i lagodi». A onda su ljudi počeli zahtije-vati: Neka Bog vidi kako je teš-ko biti čovjek! Neka vidi kako je biti Židov! Neka zakonitost

njegova začeća bude zasjenje-na sumnjom! Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog! Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj! Neka bude osuđen na montiranom procesu! Neka bude pogubljen u mukama... A onda su odjedanput presta-li galamiti. Shvatili su, naime, da je Bog još prije 2000 godi-na ispunio njihova traženja, u trenutku kada «Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama». (Iv 1, 14)

Naziv apostol dolazi od grčke riječi apostolos što znači poslanik. U Sta-

rome savezu spominje se da su kraljevi upućivali svoje poslanike kojima je pripa-dalo jednako poštovanje kao i kralju koji ih je poslao nekome. Dvanaestorica, koje je Isus izabrao, isprva su bili učenici, a onda su postali apostoli – Isus ih je poslao da u njegovo ime naviještaju Evanđelje i uče druge. Apostol je svjedok osobnoga iskustva susreta s Uskrslim Kristom, pa se taj naziv kroz povijest pridavao i drugim ljudima. Tako se prvim apostolom Hrva-ta naziva Ivan Ravenjanin, splitski nadbi-skup iz 7. st., koji se smatra najzaslužnijim za pokrštavanje Hrvata.

Odgonetni riječi koje nedostaju u sljedećem tekstu i njima ispuni križaljku. Tako ćeš naučiti više o apostolu kojega je Isus prvoga pozvao da pođe za njim.

Rodio se u Betsaidi, a živio u Kafarnaumu. Bio je po zanimanju ____(1) i učenik Ivana Krstitelja. Brat mu se zvao Šimun ____(2). Njega i njegova brata ____(3) je pozvao da pođu za njim i budu ribari ____(4). Postao je prvi od ____(5) apostola. Rekao je Isusu za dječaka koji je imao ____(6) kruhova i dvije ____(7) kojima je onda Isus nahranio mnoštvo. Bio je svjedok Isusova uzašašća na nebo. Ubijen je tako da je ____(8) na križu u obliku slova X koji se otada zove po njemu. Ime mu je ____(9).

Bolno je promatrati kako neki ljudi, koji bi mogli puno dobra učiniti, olako gube volju ako se plodovi ne vide odmah, olako gube nadu ako rezultati nisu odmah uočljivi i olako odustaju ako na brzinu ne postignu ono što su naumili.

Sarkofag nadbiskupa Ivana Ravenjanina u Splitskoj krstionici

Riječ je Tijelom postala


Hajdete za mnom (1)

Iz bakine škrinje

ZA CRKVU KOJA PRIVLAČI I POKREĆE

Dr. sc. Tamara Gazdić-AlerićHRVATSKI MOJ JEZIK MATERINSKI

Uzalud se diči tuđim, tko svoj materinski jezik ne poznaje!

XLI.Bliže nam se božićni i novogodiš-nji blagdani. Nekako mi se čini, ne znam kako vama, da mi vrijeme sve

brže prolazi i da često nemam onoliko vre-mena koliko bih voljela da imam za svu rodbinu s kojom bih se rado čula i vidjela. Božićno i novogodišnje vrijeme upravo poziva na to da se okrenemo jedni drugi-ma, da ljudima oko sebe, i onima koji su nam bliski i onima koji su u potrebi, da-rujemo svoje vrijeme. Rodbina je oduvijek igrala važnu ulogu u životu pojedinca, ali i zajednice i društva u cjelini. Vidjet ćemo to i iz ovoga jezičnog priloga koji govori o nazivima koje rabimo u označavanju rodbinskih odnosa. Neki su se društveni odnosi upravo dijelom oblikovali po uzo-ru na rodbinske odnose, npr. bratovštine, što se može vidjeti i u nazivu koji u svom korijenu čuva riječ brat. Imenovanje rod-binskih odnosa vjerojatno je staro koliko i sam jezik, a zanimanje za tu temu nazoč-no je u svim povijesnim razdobljima. Ta je tema uvijek zanimljiva i aktualna.

Tradicionalni rodbinski nazivi nastali prema staroslavenskome jeziku

Mlađi govornici hrvatskoga jezika više ne poznaju bogato tradicionalno rodbinsko nazivlje koje je hrvatski jezik razvio po uzoru na stare Slavene. Zbog toga većina tradicionalnih rodbinskih naziva potječe iz staroslavenskoga jezika, poput naziva bratić, sestrić, stric, ujak, jetrva, zaova, punica, zet i mnogi drugi. Do zaborava tradicionalnih rodbinskih naziva došlo je dobrim dijelom i zbog promjene načina života koji je doveo do prostornoga uda-ljavanja od rodbine, a time i do rjeđih su-sretanja i manjega broja potrebnih odnosa među rodbinom. Koliko su rodbinske veze u društvu bile važne, možemo primijetiti i u isticanju tih veza u tvorbi nekih hrvat-skih prezimena, poput prezimena: Babić, Bratanac, Bratanić, Bratanović, Bratić, Ča-čić, Čale, Čaleta, Dunda, Dundović, Nanić, Nećak, Sinčić, Sinovčević, Sinovčić, Sinovec i sl. Rodbinske veze motivirale su i nasta-nak imena naseljenih mjesta, pa tako u ci-jeloj Hrvatskoj možemo naći takve nazive: Babino Polje (otok Mljet), Dragodid (otok Vis), Babina Greda (Vukovarsko-srijem-ska županija), Bratuljevci, Djedina Rijeka (Požeško-slavonska županija), Babinac

(Bjelovarsko-bilogorska županija), Dedići (naselje u današnjoj zagrebačkoj Podslje-menskoj zoni).

Hrvatski jezik razvio je bogato tradicio-nalno rodbinsko nazivlje na koje je, kao što sam već rekla, utjecalo staroslavensko podrijetlo, a u nekim su krajevima na rod-binsko nazivlje utjecali i jezici s kojima su Hrvati bili u kontaktu (poput talijanskoga, njemačkoga, turskoga). Narječja su, pak, razvila svoje nazivlje, s time da u jednom narječju možemo za neke rodbinske veze pronaći i više od jednoga naziva, osobito u štokavskome narječju i rubnim mjesnim govorima. Usto, treba znati kako je u ne tako davnoj prošlosti svaki muški i ženski

član rodbine i svojte imao svoj naziv te da su neki od tradicionalnih naziva promi-jenili svoja značenja – značenja su se su-zila ili izgubila, a neki su nazivi preuzeli značenja drugih ili su im pridodana nova značenja. U susjednoj nam Bosni i Herce-govini razlika postoji između imenovanja rodbinskih i svojtinskih veza i s obzirom na prostor, pa se tako nazivi razlikuju s obzirom na to radi li se o bosanskome ili hercegovačkome kraju.

Uže srodstvo prikazat ću u prikazu (vidi tabelu) polazeći od sebe. U prikazu su navedeni nazivi koji se pojavljuju u hr-vatskim narječjima (did, baba), u Bosni i Hercegovini (nana, nena, dedo), Crnoj Gori (babo, dajkov), a dodala sam i hipo-koristike iz hrvatskoga jezika poput na-ziva: mama, tata, braco i seka; seja i žar-

gonizme (buraz; burazer). Na pojedinim prostorima sigurno se pojavljuju varijacije spomenutih rodbinskih naziva, a ovdje su, zbog jednostavnijega prikaza, navedeni samo oni temeljni oblici.Sljedećem rodbinskom koljenu pripadaju djed moje majke i djed moga oca, odno-sno pradjedovi, te baka moje majke i baka moga oca, odnosno prabake. Pradjeda moga oca i pradjeda moje majke nazivamo prapradjedom, odnosno čukundjedom ili šukundjedom, a prabaku moga oca i pra-baku moje majke praprabakom, odnosno čukunbakom ili šukunbakom. Ovdje sam prikazala najuže rodbinske nazive. Hrvat-

ski je jezik razvio stvarno bogato nazivlje za sve rodbinske odnose, i one vertikalne i one horizontalne, a njih ćemo objasniti u sljedećem broju. Dakle, nastojat ćemo provesti božićne i novogodišnje blagdane sa svojima najmilijima, sa svojom obitelji i rodbinom, a svakako ćemo im čestitati (najbolje usmeno), pa ćemo ponoviti kako su i pridjev sretan i pridjev čestit, dobri i prikladni pridjevi kojima možemo izrazi-ti svoju čestitku. Moramo samo pripaziti da nas nepoznavanje podrijetla pridjeva čestit i njegova značenja («častan, pošten, valjan, neporočan, ugledan, prikladan, dostojan») ne dovede do njegove pogrješ-ne uporabe. Nije pravilno čestitku izraziti na ovaj način: Sretan i čestit Božić! Treba čestitati na jedan od ova dva načina, kao što ću ja sada vama i vašima najmilijima čestitati – Sretan Božić! ili Čestit Božić!

BOŽJA BOŽIĆNA

ŽELJA

Nerijetko se može čuti kako lju-di kažu: «To ti je razlika kao između neba i zemlje». Time

žele što snažnije – i koliko je moguće zornije – izreći razliku između dva događaja, dva načina postupanja… Razliku između toga kakav je netko bio nekada, a kakav je sada. U svakom slučaju, osobito naglašenu razliku. Nasuprot tome, smisao Božića – Božja božićna želja – jest upravo u tome da između neba i zemlje ne bude nikakve razlike. Po Božiću i zemlja je, jednako kao i nebo, postala Božji dom. Ne mo-limo li svakodnevno u Očenašu: «…kako na nebu tako i na zemlji…»? Nije li nas Isus učio tako moliti? Nije li nas poticao da živimo kao što molimo?Unatoč svom vjekovnom iskustvu s čo-vjekom, Bog ne želi odustati od svog nebeskog sna sa zemljom. A mi, koji se tako smjelo pozivamo na njega, tako se lako umorimo u svom trudu oko ze-maljskog. U svom trudu da zemaljsko uskladimo s nebeskim. Da zemaljsko ucijepimo u nebesko. Bogu prepušta-mo trud oko toga. Govorimo: «To je samo Bogu moguće.» Ustežemo se pomoći mu u tom trudu. Pitamo se: «Je li to vrijedno naše muke, našeg vremena…»? Čini se da je, po našemu shvaćanju, vri-jedno Božjega truda, njegovoga vremena. I kao da mu želimo poručiti da smo mi ipak razboritiji od njega… Ako je njega volja, neka izvoli. A mi ćemo svoje mjesto tražiti, sakrit ćemo se, u nekom što sigurnijem zakutku… između zemlje i neba… Između Božje-ga i onoga što Božje nije ...

Priča o psu Stjepanu i drugim psima

Tijekom svog djetinjstva i mladosti to uopće nisam shvatio. Tek su me, kad sam već po-

odmakao u dobi, upozorili da smo moje sestre, moj brat i ja imali neuobičajena imena. Neuo-bičajena za ono doba i okruženje u kojemu smo živjeli. Meni su ta imena bila posve obična, ni po čemu osobita: Marta, Juraj, Stjepan, Klara… Točnije: bila su mi osobita po tome što su naša. Samo po tome. No sada, dok se prisjećam, ne pamtim da se itko u najširem okruženju tako zvao. Naša imena kao da su ‘pobjegla’ s oltarâ. Imena djece s kojom smo išli u dječji vrtić, u školu, djece iz susjedstva, pa i djece s kojom smo išli u crkvu i na vjeronauk, uglavnom nisu podsjećala na oltare. Naravno, igrali smo se i družili s drugom djecom ne opterećujući se imenima, njihovim značenjima, podrijetlom, vjerskom pripadnošću na koje su ona ukazi-vala. Na trgu na kojemu smo odrastali bilo je mnogo, uistinu mnogo djece. Mnogo desetaka. I što je donekle važno za nastavak ovoga ka-zivanja: dva-tri psa koji su živjeli u stanovima otmjenijih obitelji. Inače smo pse susretali u dvorištima kuća udaljenijih od središta grada i seoskih kuća.

Protekle su godine, desetljeća… Na trgu moga djetinjstva jedva da živi poneko dijete. No pse mi je prilično teško izbrojati. U gradu ih ima toliko da ne mogu nikamo poći a da ih barem nekoliko ne sretnem. Ali mogu i poduže hodati da ne sretnem nijedno dijete. Tijekom godina sve češće sam imao prilike čuti za pse koje su nazvali ljudskim imenima. Prvo takvo ime bilo je Filip. «Filipe», vikala je neka žena trčeći uli-com za svojim psićem… A onda sam čuo kako jednog psića zovu Marta. Pa jednoga Klara. Evo, neki dan sam čuo za psa kojega su nazvali Stje-pan. Dakle, ni moje ime nije za baciti. Sada još samo čekam da i moj brat Juraj doživi tu čast.

Jedan bračni par uslikao se za božićnu čestit-ku. U njezinom naručju je psić. Ispod slike su ispisane riječi: naša obitelj. Baš lijepo i dojmlji-vo. Dodat ću: naravno, kako za koga. Moram se ispričati: nisam upamtio kako se psić zove. Ubuduće ću morati biti pozorniji.

JA

Bog pjeva i u najtužnijimaFra Jozo je redovito odlazio u jedan zapušten i

turoban starački dom u posjete čovjeku koji je, iscrpljen starošću i bolešću, polako i mučno umirao. Dom je bio prepun zapuštenih i turob-nih ljudi, ljudi koje su njihovi većinom zaboravili. Bezvoljnost i svakovrsna oskudica ispunjavale su sav prostor i lomile ljude koji su u njemu obitavali. Jedino čime su ljudi u tom domu obilovali, bilo je vrijeme, ali nisu ga imali s kime podijeliti. Nisu imali nijednu dušu uza se, pa su i svoju pomalo zaboravili. Sve su njihove nade pomalo blijedile i iščezavale. Fra Jozo je, koliko mu je bilo moguće, kad je posjećivao umirućeg čovjeka, posvećivao pažnju i svima koje bi pritom susretao, ali to je bilo tako malo, nedostatno za sve.

I toga je Božića posjetio čovjeka u kojemu je bilo odviše snage da bi umro, ali i odviše slabosti da bi živio. Dok je s trećega kata, gdje je čovjek bio smješten, silazio nijemim i depresivnim stubi-štem, odjednom do njega odnekud odozdo dopru zvuci klavira. Sišavši u prizemlje zgrade, postrani u kutu ugleda klavir kojega do tada nikada prije nije uočio. Za klavirom je sjedila neka njemu ne-poznata starica i svirala božićne pjesme. Stao je iza nje. Godilo mu je gledati je kako svira. Njezina glazba ispunjavala mu je dušu.

Stajao je iza nje, ne odajući svoju nazočnost nika-kvim zvukom, nikakvim pokretom, sve dok nije završila svoju svirku. Potom se ona okrene, kao da je znala da je netko uz nju, pogleda ga i reče: - Haj, oče. Voliš ovu glazbu, zar ne?- Predivna je – reče fra Jozo – Predivno ju je čuti osobito u ovome prostoru.

Promatrala ga je blago se smiješeći. - Znaš, ja sam ti ovdje nova – reče mu – Nisam birala ovo mjesto, ali vjerujem da mogu izabrati kako će mi u njemu biti… Vidim, ovdje je jako depresivno. Gotovo svi su bolesni, tužni… Mnogi samo bulje u zid… Meni je devedeset godina i odlučila sam ovaj Bo-žić učiniti posebnim svakome tko se ovdje zate-kne, a stalo mu je da mu Božić bude poseban… Kao vama. Možda u ovom domu tuge uspijem još nekoga razvedriti. Fra Jozi su se oči navlažile. I sta-ričine su oči sjajile. Sjajile su vedrinom. Nekoliko je staraca i starica prišlo bliže smiješeći se. Kao da su i u njima, do tada zatomljene, odnekud provrele blagost i vedrina. Da, Bog pjeva i u najtužnijima.


Sretan Božić! ili Čestit Božić! rodbini u domovini i inozemstvu

PROPLAMSAJI DUHA■ Piše: Stjepan Lice

SPOMEN NA ŠKABRNJSKE MUČENIKE Tisuće ljudi svih dobnih uzrasta najzornije su jamstvo da spomen na škabrnjske mučenike neće biti zaboravljen.

ŠKABRNJA NIJE NESTALA

I ove godine su tisuće ljudi iz svih hrvatskih krajeva pohodile Škabrnju u ponedjeljak 18. studenoga kako bi, zajedno s žiteljima

toga ravnokotarskoga herojskoga mjesta, odali počast škabrnjskim mučenicima, koji su toga dana prije 28 godina, bili zvjerski mučeni i ne-vino pogubljeni. Prije misnoga slavlja održan je skup sjećanja na ulazu u Škabrnju, u predjelu Ambar, gdje se 18. studenoga 1991. godine i dogodio masakr nad 44-ero civila - uglavnom starije dobi. U Domovinskom ratu ubijeno je 86-tero Škabrnjana, dok ih je šestero nakon rata poginulo od zaostalih mina. Središnja po-ruka na skupu sjećanja općinskog načelnika Škabrnje Nediljka Bubnjara bila je protkana njegovim neskrivenim odlukom Hrvatske vla-de da se 18. studenoga - Dan sjećanja na Vu-kovar i Škabrnju - proglasi blagdanom. «Mi taj dan slavimo najveću žrtvu i vrijednosti koje su posvjedočili naši hrvatski branitelji i svi stra-dali u obrani domovine, koji su položili svoje živote da bismo mi sada uživali slobodu. Mi i danas slavimo život, pobjedu duha, hrabro-sti i vjere našeg naroda, koliko god bola smo doživjeli. Ne slavimo poraz i nismo gubitnici. Mi smo kršćani, a ne pogani. Naš se pogled ne zaustavlja na ovoj zemlji, jer gledamo prema nebu. Bog nas je kao narod i sačuvao tijekom Domovinskoga rata. Ako su ubijena tijela na-ših sunarodnjaka na ovoj zemlji, nisu uništeni njihovi životi. Mi vjerujemo u vječni život, jer naši dragi poginuli žive vječno. Položili su svoj život za drugoga po uzoru na našega Spasitelja Isusa Krista, koji je rekao da nema veće ljubavi od spremnosti te dati svoj život za drugoga,» poručio je načelnik Bubnjar. Poštovatelji žrtve za domovinu pristigli iz svih dijelova Hrvatske i inozemstva, predvođeni križem i postrojba-ma Hrvatske vojske, koračali su u Mimohodu sjećanja od Ambara do Spomen obilježja i ma-sovne grobnice gdje je vijenac i svijeće, u ime svih izaslanstava, položila Zajednica udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.Misno slavlje za sve poginule i zahvalu Bogu za dar domovine u škabrnjskoj župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio je predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Pu-

ljić. S njim su, uz još tridesetak svećenika, su-slavili šibenski biskupi Tomislav Rogić i biskup u miru mons. Ante Ivas. «Vukovar i Škabrnja simboli su narodnog stradanja i bolni pod-sjetnik na žrtve koje su pale za slobodu i sa-mostalnost Hrvatske» poručio je mons. Puljić na početku euharistijskoga slavlja, dodavši da smo obvezni sjećati se tih događaja, preporu-čujući u naše molitve sve pokojne i stradale i tražeći od Boga pomoć i blagoslov za bu-dućnost. «Uništavajući tisuće života i kulturu lijepog baroknog grada na Dunavu, te paleći kuće i ubijajući 86 nevinih života ponosnog hrvatskog mjesta Škabrnje, okupator je mislio zauvijek ugasiti neutaživu čežnju hrvatskoga čovjeka za slobodom, koju ništa nije moglo zaustaviti, pa ni stravična stradanja Vukovara i Škabrnje 1991. godine... U molitvi i trpljenju bili smo skupa s Marijom, majkom Isusovom i našim nebeskim zaštitnicima koji su nam ulije-vali zraku nade i svjetlosti. Svega toga se danas sjećamo sa zahvalnošću, prinoseći na oltar sve patnje i boli, radosti i nadanja, na kojemu se prinosi najsvetiji žrtveni dar naše zahvalnosti... Danas i ovdje se također s velikom zahvalnošću spominjemo i onodobnog čelništva RH s pred-sjednikom Franjom Tuđmanom, koji je u tim teškim danima znao pregovarati, zapovijedati i stvarati vojsku. Škabrnja mu je - iz poštovanja i zahvalnosti - s pravom podigla veličanstveni spomenik jer je kao vrhovni zapovjednik voj-nim akcijama Bljesak i Oluja, kojima su ruko-vodili naši hrabri generali, oslobodio najveći dio okupirane domovine». Mons. Puljić je u svojoj propovijedi, na-dahnutoj odlomkom iz Prve knjige o Maka-bejcima, napravio poveznicu između sudbine te mučeničke i junačke židovske obitelji s po-vijesnim stradanjima Hrvata... Makabejci su u povijesti spasenja bili borci za slobodu na poli-tičkom i vjerskom području. Borili su se kao i Mojsije protiv faraona, kako bi doveli svoj na-rod do gore Siona i zemlje obećanja u kojoj su čekali doba ispunjenja... Mi Hrvati smo imali sličnu povijest prolazeći kroz brojne povijesne Scile i Haribde. Naime, nakon gubitka naše dr-žavne samostalnosti po Pacta Coventa 1102.,

započelo je teško i mračno doba «hrvanja s našim Seleukovićima», koji su stolovali u Pešti, Beču, Carigradu, Mletcima i Beogradu. Tre-balo je tijekom devet dugih stoljeća podnositi brojne zabrane i ograničenja koja su se očito-vala u vidu najrazličitijih oblika zatomljavanja narodnog, kulturnog i vjerničkog identiteta. Bogu hvala za naše očeve jer su, poput židovske obitelji Makabejaca, bili svjesni svojih narod-nih i vjerskih korijena. Bogu hvala i za crkvene pastire koji su navještajem Radosne vijesti na narodnomu jeziku i u bogoslužju podržavali plamičak vjere, ponosa i narodne svijesti. Sa zahvalnošću se sjećamo svih odvažnih ‚maka-bejskih sinova‘ koji su poput uskoka i hrabrih branitelja davali do znanja svim okupatorima kako se narod ne miri s gubitkom države, već žudi za slobodom i neovisnošću - jer želi biti svoj na svome,“ poručio je mons. Puljić. Nakon svete mise nepregledno mnoštvo išlo je od župne crkve - koja je u agresiji tako-đer bila posve razorena - do spomen obiljež-ja na groblju sv. Luke, gdje se pred središnjim križem molilo Odrješenje za pokojne, nakon čega su brojne udruge i izaslanstva podno kri-ža položile vijence i cvijeće. Promatrajući ovo veličanstveno zajedništvo i tolike tisuće ljudi, koji u žrtvama Škabrnje zapravo časte sve hr-vatske žrtve, ohrabrujući je prizor koji potisku-je povremeno malodušje i budi nadu u svjetliju budućnost naše domovine. Posebnu vrijednost ovogodišnjem skupu sjećanja u Škabrnji poda-rili su stasite djevojke i mladići u živopisnim odorama Hrvatske vojske koji su, zajedno s ministrom obrane Damirom Krstičevićem i načelnikom Glavnoga stožera oružanih snaga RH Mirkom Šundovom, ponosno i dostojan-stveno koračali u škabrnjskom Mimohodu sje-ćanja. Riječ je o generaciji mladih ljudi od ko-jih mnogi 1991. nisu bili ni rođeni, pa je njihov životni izbor – posvetiti se obrani svoga naro-da i domovine – u nazočnima dodatno osnažio osjećaje sigurnosti i nepodijeljenoga divljenja. Da povijest Hrvatske i njezine žrtve ne će tako lako pasti u zaborav, zorno je i nedvojbeno po-tvrdio i ovogodišnji tradicijski skup sjećanja u Škabrnji 18. studenoga.

VUKOVAR – HEROJSKI GRAD SVEHRVATSKOG PONOSA I PIJETETA ISTODOBNOMimohod sjećanja

Ove godine 18. studenoga navršila se 28. obljetnica stradanja Grada Vukovara,

njegovih branitelja i stanovnika. Obilježavaju-ći Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Đakovač-ko-osječka nadbiskupija 20. godinu zaredom organizirala je Nadbiskupijsko spomen-hodo-čašće. Brojni vjernici iz nadbiskupije, predvo-đeni mons. Đurom Hranićem i svojim župni-cima, te časne sestre i bogoslovi Đakovačkog sjemeništa sa svojim poglavarima, pridružili su se hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, koji su došli pokloniti se žrtvi Vukovara. Program je, sukladno već ustaljenoj višegodišnjoj tradiciji, započeo u krugu Vuko-varske bolnice, otkuda je prema Memorijal-nom groblju vukovarskim ulicama krenuo Mi-mohod sjećanja u kojemu je sudjelovalo više od 65 tisuća ljudi. Molitvu pred središnjim križem na Memorijalnom groblju prije misnoga slav-lja, predvodio je nadbiskup Hranić. Potom su, u čast i na spomen poginulima u obrani Vuko-vara, vijence položili: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović s predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjed-nikom Vlade RH Andrejom Plenkovićem s izaslanstvom, predsjednici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te predstavnici Vukovar-sko-srijemske županije i Grada Vukovara.

Pozdravni proslovi i misa zadušnica

Predsjedatelj euharistijskog slavlja na Me-morijalnom groblju bio je mons. Ratko

Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostol-ski upravitelj trebinjsko-mrkanski. S njim su suslavili: đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, umirovljeni nadbiskup mons. Marin Srakić i pomoćni biskup Ivan Ćurić. Spomen slavlju je po prvi put nazočio i mons. Giorgio Lingua, novi apostolski nuncij u RH, u pratnji mons. Janusza Blachowiaka, tajnika Apostol-ske nuncijature, potom Vinko kardinal Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski, mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Her-cegovini, mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, pomoćni biskupi za-grebački mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gor-ski, mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije, mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije, mons. Ivan Nikolić, izaslanik riječkog nadbiskupa, mons. Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-du-vanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i metoda, fra Jure Šarčević, provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije, mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, dr. Željko Ta-njić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, te brojni svećenici među kojima i vukovarski župnici fra Ivica Jagodić – gvar-dijan i dekan, fra Slavko Milić i vlč. Zvonimir Martinović, te fra Ante Perković, fra Branimir Kosec i fra Slavko Antunović koji su prošli

iskustvo srpskih logora. Misnomu slavlju su nazočili i predstavnici vlasti RH, predvođeni predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjednikom Vlade Andre-jom Plenkovićem. Uz njih su euharistijskom slavlju također nazočili brojni ministri u Vladi RH, saborski zastupnici, predstavnici prosvjet-nog, kulturnog, gospodarskog i političkog ži-vota, župani, gradonačelnici i načelnici na čelu s Božom Galićem, županom domaćinom i Iva-nom Penavom, gradonačelnikom Vukovara, predstavnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji, članovi udruga proizašlih iz Domo-vinskog rata, brojna rodbina poginulih, zatoče-nih i nestalih hrvatskih branitelja, te djelatnici hrvatskih sredstava javnoga priopćavanja. Sve goste neposredno prije početka misnoga slav-lja biranim riječima pozdravio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a i ekonom Bo-goslovnog sjemeništa u Đakovu. Potom je, na početku misnoga slavlja, uslijedio pozdravni proslov mons. Đure Hranića, nadbiskupa đa-kovačko-osječkog, koji se toplo zahvalio svima nazočnima što su se ujedinili u molitvi «za one koji su svojom krvlju i životima branili slobodu, kao i za one koji su nam nanijeli zlo, te pozvao na molitvu za pokoj svih poginulih u obrambe-nom ratu koji nam je, nažalost, bio nametnut.»

Bog je i na Vukovaru zorno pokazao da ne potpisuje ničiju nepravdu, neistinu, nasi-lje, mržnju...

Na početku propovijedi mons. Perić je ista-knuo kako je Isus svojedobno nastojao

približiti i pomiriti Židove i pogane – dva do tada nepomirljiva svijeta. Krv je svoju prolio kako bi jedne i druge uvjerio da ih jednako voli, da je prijatelj jednima i drugima, da im želi do-nijeti mir. «Tako i mi, Hrvati i Srbi. Kao narodi, koji se vole dičiti kršćanskim imenom, u svojim smo redovima imali i onih koji nisu uvijek bili Kristovi učenici, niti su dosljedno svjedočili za istinu i pravdu – oprosti nam, Bože! Kao što

je bilo i onih, poput blaženoga mučenika nad-biskupa Stepinca, koji su žrtvovali svoj život za jedinstvo Crkve Isusove – hvala ti, Bože!... Neće se, dakle, nikakvom nacionalističkom agresijom dokinuti neprijateljstvo i uspostaviti prijateljstvo među narodima, nego samo vlasti-tom žrtvom prožetom ljubavlju i uključenom u Kristovu žrtvu», naglasio je biskup Perić. Go-voreći o Vukovaru, usporedio ga je sa sudbi-nom spartanskog kralja Leonide koji je odlučio s 300 svojih ratnika suprostaviti se moćnom Perzijskom Carstvu i kojih je, kako je posvje-dočio njihov slavni vojskovođa «... za smrt bilo previše, a za slavu nije ni trebalo više.» «Pred sličnim se izborom svojedobno našao i Vuko-var s oko 2000 branitelja i svojim Leonidom na čelu», naglasio je propovjednik, koji je bio svje-stan da ih je 'za smrt bilo previše, a za domo-vinski ponos i diku i nije trebalo više'. I kada je grad bio razoren, kada su branitelji poubijani, pa i onih nekoliko stotina iz bolnice i u bol-nici, a drugi odvedeni u nepoznato otkuda se mnogi nikada nisu vratili, kada se nije moglo proći gradom od užasa i strave, kada se kuka-lo iz svega glasa zbog poraza i pada, najednom njihova žrtva novom zarudje zorom... Tako je Bog još jedanput veličanstveno pokazao da ne potpisuje ničiju nepravdu, ničiju nesitinu, nasi-lje i mržnju,“ naglasio je biskup Perić.

Zahvala vukovarskog župnika

Na kraju misnog slavlja nazočnima se obra-tio i fra Ivica Jagodić, vukovarski župnik

i dekan, toplo se zahvalivši predvoditelji euha-ristijskoga slavlja, sredstvima javnoga priopća-vanja, koja su se u ovoj prigodi stavili u službu molitve i pijeteta, crkvenim velikodostojnici-ma i državnom čelništvu, te svim nazočnima koji su došli u Vukovar odati počast njegovim mučenicima. Misno slavlje na vukovarskom groblju svojim skladnim pjevanjem i sviranjem uveličao je Akademski zbor «Pro Musica» iz Mostara i Tamburaški orkestar Mostar, pod ravnanjem Davora Kožula.

■ Tekst i fotografije: Marko Grgić ■ Tekst i fotografije: Ines Grbić


VUKOVAR – MIMOHOD SJEĆANJA

FENOMEN MEĐUGORJEStranicu uređuje: fra Branko Radoš

Gospina poruka 25. listopada 2019.

«Draga djeco! Danas vas pozivam na moli-tvu. Nek molitva bude melem vašoj duši, jer plod molitve je radost, darivanje, svjedočenje Boga drugima preko vaših života. Dječice, u potpunom predanju Bogu On će se brinuti za sve i blagoslovit će vas i vaše će žrtve imati smisla. Ja sam s vama i sve vas blagoslivljam mojim majčinskim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.»

CRTICE IZ DOMOVINE■ Dr. sc. Ivica Šola

GLAS IZ MEĐUGORJA

Po plodovima ćete ih prepoznati!Povijest ljudskoga roda pamti događaje koji su imali ambiciju korjenito mijenjati čovjeka i svi-jet! Zajedničko im je što su takve zahvate uvijek izvodili na čovjeku bez njegova pristanka. Činili su to naglo i silovito, na buran i bučan način, pompozno i spektakularno. U pravilu su završavali u nasilju i krvi, s ljudskim žrtvama i bolnim iskustvima, proizvodeći ožiljke i mučna sjećanja. U povijesti spasenja ne ide tako. Nadnaravni plan da se čovjek i svijet mijenja-ju nabolje ostvaruje se na posve drukčiji način. U tišini i jedno-stavnosti, blago i lagano poput lahora, nenametljivo i bez prisile. Božji zahvati u ljudsku povijest uvijek započinju u sličnim, prepo-znatljivim uvjetima: u skromnim, neznatnim i nepoznatim, za ljudsko oko neuglednim sredina-ma; preko običnih, jednostavnih, malenih.


Znanost, moja pokojna baba i globalno zatopljenjeProblemi ekosustava jamačno postoje. Ali, sva sreća da klima ne sluša znanstvenike. Ja vidim samo neku industriju straha koja, kao i svaka, uvijek ima skrivene interese. Jedina dilema koju imam, čega se više treba bojati: klimatskih ili znanstvenih promjena? Baba je, nažalost, već odavno pokojna pa se nemam s kim posavjetovati.

Što su ili koga vidjele dječje oči na brdu Crnici ponad Bijakovića 24. lipnja 1981. godine ne znamo. Po njihovom kaziva-

nju ženu koja zrači nadrealnom ljepotom, lju-bavlju i majčinskom toplinom. Iako do sada u potpunosti nisu sve okolnosti razjašnjene, neporeciva je činjenica da su promjene koje su započele s tim neobičnim susretom zahvatile s vremenom ljude iz svih krajeva svijeta. Rečeno modernim rječnikom: događaj je postao plane-taran. Ali kako? Zar bez spektakla i medijske potpore? Zar nije bilo znatiželjnika koji su na-hrupili već prvih dana da vide senzaciju? Zar se glasine o tome nisu pronijele gotovo internet-skom brzinom u vremenu kada još i nije bilo takva medija? Zar tisuće nisu uskoro počele pristizati očekujući čuda? Zar nije bilo poruga i parodiranja, u tisku i na televiziji? Zar nije bilo pokušaja zabrane sa strane komunističkog re-žima, organiziranja straža oko brda, privođenja i zastrašivanja djece, župljana, hodočasnika? Zar nije bilo zabrana hodočašćenja, kritike i ismijavanja i iz crkvenih krugova? Zar senza-cionalizam, represija, parodiranje, ismijavanje, pohlepa i smrad novca – zar sve to nije, onako po ljudsku, moralo odavno već ugušiti ono što je trebalo nalikovati na ljudski projekt, na iz-mišljotinu? Pa što je onda učinilo međugorske događaje planetarno poznatim?

Razlozi su u onomu što se zbivalo mimo, ispod, iznad ili izvan svega nabrojanoga, u onomu što se odvijalo u tišini, u molitvi, u ozračju susreta čovjeka i Boga. Suho, ispucalo hercegovačko tlo kao da je simboliziralo stanje duha čovjeka našega vremena. A onda se pojavio izvor ne-beske milosti. I počelo je teći, najprije polako niz brdo, prema župnoj crkvi gdje počinju sva-kodnevna okupljanja u molitvi i na euharistiji. Sve manje je znatiženika, a sve više vjernika. Stvara se i raste zajednica koju okuplja poziv na molitvu, post i obraćenje. Na neki novi način molitve? Ne! Samo poziv na obnovu molitve, na zaboravljenu, izvornu, jednostavnu moli-tvu – molitvu srcem i usnama, na molitvu pred raspetim Kristom, molitvu u obiteljima! Na neki novi način trpljenja i odnosa prema vla-stitom tijelu? Ne! Samo poziv na obnovu posta, na zaboravljenu jednostavnu praksu odricanja od vlastitog egoizma i prevladavajućeg poriva k hedonizmu, kako bi čovjek iznova počeo spoznavati da postoje i duhovne vrijednosti.

Na neki novi oblik religijske prakse? Ne! Samo poziv na ispit savjesti, na ispovijed, pokajanje i pokoru u vremenima kada je grijeh postajao arhaična imenica, a relativizam već bio zapo-čeo brisati razliku između dobra i zla. Molitva, post i pokora su jednostavni sadržaji duhovne obnove koja je Međugorje učinila planetarno poznatim hodočasničkim mjestom. S izvora milosti koji se pojavio na brdu Crnici šire se i razlijevaju rukavci, najprije po župi i okolnim krajevima, mijenjajući postom i molitvom pojedince, obitelji i župne zajed-nice. Uskoro se rukavci šire u potoke i rijeke milosti, koje sve snažnije prodiru i unose svje-žinu duhovne obnove u sve udaljenije krajeve, mijenajući njihov duhovni krajobraz. Niču i rastu molitvene skupine i pokreti, rađaju se duhovna zvanja na plodovima međugorske duhovne obnove. Ljudi prate tok rijeka i hrle k izvorištu, osjećajući da je posrijedi unutar-nja obnova Crkve. Osjećaju da je na djelu nova evangelizacija. Dolaze i mijenjaju se. Iz različi-tih kultura i na različitim jezicima tvore redove pred ispovjedaonicama i izmiruju se s Bogom i međusobno. Mnogi svjedoče o svom tjele-snom i duhovnom iscjeljenju. Ali prije svega: molitva. Svakodnevno: euharistija, molitva za zdravlje duše i tijela, klanjanje pred Prestvetim i križem, molitva na Brdu ukazanja i Križevcu, seminari posta i molitve, seminari za svećeni-ke, bračne drugove, liječnike, hodočasnike; du-

hovne obnove za molitvene skupine, za osobe s invaliditetom, za «ranjene» žene, za osobe s po-teškoćama i ovisnostima; duhovno-molitvena okupljanja za Novu godinu i Festival mladih. Organiziraju se humanitarne akcije zbrinjava-nja ugroženih, ranjenih, marginaliziranih, siro-mašnih, ovisnih… Svakodnevno se pripremaju tisuće obroka za gladnu djecu po svijetu putem «Marijinih obroka». Izvor milosti i dalje ne pre-sušuje, rukavci se umnažaju, a rijeke bujaju.... Međugorje je postalo središnjim mjestom molitve i obraćenja i ne prestaje rasti, duhovno osvježavati, ali i zbunjivati. Ne prestaju i nika-da nisu ni prestale kritike, poruge, ismijavanja. Nekada se čini da postoji opasnost da će količi-na prljavštine koja se svakodnevno ili izmišlja ili javlja oko Međugorja uništiti zdrave duhov-ne plodove, da će se zamutiti bistra voda milosti ... ali ne! Duhovni pokret obnove i dalje raste! Ako se sve ovo uzme u obzir, ne čudi što je Crkva u izricanju službenoga pravorijeka oprezna i strpljiva. Promatranje međugorskog fenomena išlo je korak po korak, polagano i strpljivo: najprije osnutkom jedne uže pa pro-širene dijecezanske komisije, potom komisije na razini tadašnje Biskupske konferencije, da bi s vremenom Sveta Stolica oformila Međuna-rodnu komisiju za Međugorje, čiji se službeni pravorijek još iščekuje. U međuvremenu je Sveta Stolica odobrila hodočašća u Međugor-je. Papa Franjo je u osobi nadbiskupa Henryka Hosera imenovao svog posebnog izaslanika za Međugorje koji nadzire duhovni, liturgijski i pastoralni život župljana i hodočasnika. A oni i dalje dolaze, i to još u većem broju. Dolaze sada sa svojim svećenicima, redovnicima, bi-skupima, nadbiskupima, kardinalima... Dolaze na onaj izvor milosti koji ne uspijevaju zamutiti nikakve opasnosti ljudskih zloporaba bilo koje vrste. Opasnosti!? «Za Međugorje postoji samo jedna opasnost: da ga se ne prepozna!» (Hans Urs von Balthasar).(usp. Glasnik mira, listopad 2019.)

Moja pokojna baba mi je svojedob-no pričala da je kao dijete na pragu mjeseca lipnja znala čistiti snijeg, a

na blagdan Svih svetih obilaziti svoje pokojne u majici kratkih rukava. Svaki dan nas bom-bardiraju globalnim zatopljenjem. Evo, BBC najavljuje novi val zatopljenja neviđen za ovo doba godine. U aktualnoj i posvemašnjoj hi-steriji oko klimatskih promjena i globalnog zatopljenja znanost je, umjesto religije nekoć, preuzela prvenstvo nad izričajem nazvanim apokalipsa. Kako znanstvena apokaliptika, kao uostalom i religijska, mora imati svoje «nevjerne Tome» i «heretike», ovih dana je tu ulogu preuzeo portal RealClimateScience, čiji novinari su se ozbiljno narugali znanstvenoj apokaliptici tako što su nabrojili sva posve pro-mašena znanstvena predviđanja apokaliptičko-ga, koja su, poput globalnog zatopljenja danas, svojedobno vrištala iz svih medija. Tako su au-tori spomenutog portala Myron Ebell i Steven Milloy u članku zvučnoga naslova «Pedeset godina ekoloških apokaliptičkih predviđanja koja su demantirana», listajući novine unazad pedeset godina, došli do veoma zanimljivih podataka, koje ovdje donosimo.

Sedamnaesti studenoga 1967. godine list Salt Lake Tribune objavio je članak u kojemu biolog Paul Ehrlich sa Stanforda

upozorava kako će 1975. godine nastupiti po-svemašnja oskudica i destrukcija zbog preko-brojnog stanovništva, pa poziva i Katoličku cr-kvu da se uključi i spašavanje planeta i nadzor nad rađanjem ljudi kojih je previše. Je li se to dogodilo? Ne, iako je bilo znanstveno potkri-jepljeno. Kako Ehrlichu ni to nije bilo dovoljno strašno, a poput Grete ga bili puni mediji, u New York Timesu dvije godine poslije, u broju od 10. 8. 1969. godine, opet je znanstveno «do-kazao» kako ćemo za 20 godina, zbog ambijen-talnih problema, kao vrsta nestati u «oblaku plave prašine.» Prošlo je, međutim, i više od 20 godina i nigdje ni oblaka i plave prašine. I još smo tu. Slijedeće pak godine 16. 4. 1970. Bo-ston Globe donosi članak- istraživanje skupine znanstvenika koji predviđaju dolazak, ne glo-balnog zatopljenja, već zahladnjenja - naslov-ljen: «Scientist predicts a new ice age by 21st century». I onda sedamdesetih godina kreće medijsko - znanstvena histerija i plašenje ljudi, ne kao danas globalnim zatopljenjem, već glo-balnim zahladnjenjem. Tako Washington Post od 9. 7. 1971. donosi veliko znanstveno istra-živanje u kojem se tvrdi da će se zbog uporabe

fosilnih goriva jedan dio sunca zamračiti, te da će se «u narednih 5 do 10 godina dogoditi novo ledeno doba». Da ironija bude veća, ta ista ustanova (Columbia University) i njezni znan-stvenici danas govore protiv fosilnih goriva, no ovoga puta u kontekstu globalnog zatopljenja, a ne zahladnjenja kao u ne tako davno vrijeme. Histerija oko globalnog zahladnjenja dostigla je svoj vrhunac kada je 3. 12. 1972., skupina znanstvenika sa Brown Univerityja (Odjel za geološke znanosti), napisala pismo američkom predsjedniku u kojemu upozoravaju na proble-me ekosustava i traže hitno djelovanje jer će « do 2070 godine nastupiti novo ledeno doba». Onda se znanstvena apokaliptika o globalnom zahladnjenju širi prema Europi i 29. 4. 1977. ugledni Guardian vrišti kako «svemirski sate-liti pokazuju da se ledeno doba približava veli-kom brzinom».

Na to se veoma brzo u Time-u 24. 6. 1974. godine oglašavaju i drugi znan-stvenici, no Time je bio puno oprezni-

ji, pa je naslov završio upitnikom: «Another Ice Age?» Pa onda opet o globalnom zahladnjenju New York Times u broju od 5. siječnja 1978. donosi naslov s predviđanjem brojnih znan-stvenika: «Međunarodni tim stručnjaka tvrdi kako se ne vidi kraj tridesetogodišnjega trenda zahladnjenja Sjeverne hemisfere.» Onda, kako u svojoj pjesmi Mata pjeva Miroslav Škoro, «onda je došla devedeseta» i priča se okreće. Ti isti, naime, najavljuju globalno zatopljenje. Tako The Miami News objavljuje veliki naslov u kojem profesor Hansen i drugi upozoravaju senatore i političku elitu kako će devedesetih nastupiti velike suše što će izazvati klimatske migracije. Na njihovu nesreću, a našu sreću, s iznimkom 1988. godine, to su bile jedne od najkišnijih godina uopće. Znanstvena histeri-ja o globalnom zatopljenju, koja je zamijenila histeriju o globalnom zahladnjenju, nije obišla ni Australiju. Tako The Canbera Times u bro-ju 26. 9. 1988. godine prenosi agenciju France Press i mišljenje znanstvenika koji upozoravaju da će zbog podizanja razine mora oko tisuće otoka u Indijskom oceanu nestati, naglašavaju-ći da će «Maldivi i njihovih 200 tisuća stanov-nika do 1992. ostati bez pitke vode.» Na sreću, ni to se nije dogodilo. Onda Associated Press 30. 9. 1989. globalno širi vijest, upozorenje Ujedinjenih naroda, kako će zbog podizanja razine mora «cijeli narodi biti izbrisani sa lica zemlje do 2000. godine». Opet, na sreću, zna-nost je ispala baba vračara.

Problemi ekosustava jamačno postoje. Ne ulazim uopće u to što se događa ili ne do-gađa s klimom, jer se u to ne razumijem.

Nastupa li globalno zatopljenje ili zahladnjenje. Ili (ni) jedno i (ni)drugo. Bavim se, među inim, komunikacijskim znanostima i informacijskim sadržajima proturječjima kada ih uočim, a kao teolog, i apokaliptikom. U tom svojstvu mogu samo reći nešto ohrabrujuće: Analizirajući kao komunikolog, pa onda i znanstvenik s područ-ja informacijskih znanosti s iskustvom od više desetljeća, tvrdim - sva sreća da klima ne slu-ša znanstvenike. I vidim samo neku industriju straha koja, kao i svaka, uvijek ima skrivene interese. Jedina dilema koju imam, čega se više treba bojati: klimatskih ili znanstvenih promje-na? Baba je, nažalost, već odavno pokojna pa se nemam s kim posavjetovati. I što onda kao komunikolog koji, među inim traži istinu, pa i u slučaju iznesenih medijskih i znanstvenih proturječja mogu oprezno, ali logično zaklju-čiti? Mogu se pozvati na Habermasa i knjigu «Spoznaja i interes.» Sam naslov govori da se nijedna spoznaja ili istraživanje ne događa u zrakopraznom prostoru, uvijek je tu uključen neki interes, pa i materijalni, što potvrđuje i či-njenica da se sirotinji posvuda po Europi, pa i u Hrvatskoj, uvode novi, ekološki porezi. Naime, pubuna žutih prsluka je pobuna bijele, dubo-ke Francuske, koja živi na periferiji, a koja si, da dođe do prvog liječnika, pošte, trgovačkog centra... ne može priuštiti drugo do ‘izrauba-nog’ dizelaša, dok Macron istodobno bogatima smanjuje poreze.

Ne zagovaram nikakve teorije urote, no sličnih primjera je mnogo diljem Eu-rope, pa i u Hrvatskoj. Tako je, primje-

rice, Milanovićeva vlada svojedobno (s ono-dobnim ministrom gospodarstva Vrdoljakom u glavnoj ulozi!), na svojoj zadnjoj sjednici na Badnjak, dok su ljudi bili okupirani čarolijom i otajstvom Božića, povećala cijene električne energije i taj novac preusmjerila privatnim in-vestitorima koji će navodno taj naš novac ula-gati u zelene izvore energije i onda nam to opet naplaćivati. Ne znam, ponavljam, dolazi li globalno zato-pljenje ili zahladnjenje. Nisam za to stručan. Ono što jedino mogu reći, oprezno ali uteme-ljeno, da je sva ova medijska histerija oko glo-balnog zatopljenja bila «topnička priprema» da bi se sirotinji, pa i Hrvatskoj, ponovo zavukla ruka u džep.

[email protected] | T 056 210 35 80

CRTICE IZ DOMOVINSKE CRKVE

Uprava Caritasa Aargau odlučila je pre-urediti svoju dosadašnju web-stranicu i ponuditi online savjetovanje na više

jezika. A to onda, jasnije rečeno, znači da će ubuduće tražitelji pomoći na toj web-stranici moći pronaći korisne odgovore na pitanja o socijalnoj sigurnosti, pomoći u nuždi i obi-teljskim temama. Na stranici će biti ponuđene temelje informacije o gore spomenutoj proble-matici u obliku kratkih i konkretnih pitanja i odgovora na njemačkom, engleskom, talijan-skom, francuskom, hrvatskom, portugalskom i španjolskom jeziku. Pitanja i odgovori će po-krivati slijedeća socijalna osiguranja: starosno, invalidsko, zdravstveno osiguranje, osigurnje u slučaju nesreće i nezaposlenosti, kao i socijalnu pomoć. Na stranici će također biti ponuđeni korisni odgovori na pitanja koja se odnose na boravišne i radne dozvole, priznavanje (nostri-fikaciju) inozemnih diploma, obitelj, stano-vanje, utjerivanje dugova, školovanje i radno pravo, te brojne druge zanimljive teme. Iako je web-stranica oblikovana prvenstveno za ljude koji žive u kantonu Aargau, podatke sa stranice mogu koristiti i drugi koji žive izvan tog kan-tona, jer je riječ o općim temama i pitanjima. Ovdje, kako bismo našim cijenjenim čitatelji-ma zorno pokazali kako je ta Caritasova web-stranica zamišljena i oblikovana, nudimo neka pitanja i odgovore:

1) Pitanje: Kada mogu tražiti socijalnu pomoć?Odgovor: Ako –• nemate dovoljno novca za osnovne životne potrebe• ne možete pravodobno platiti račune socijal-nih osiguranja• ili ste iznenada došli u tešku financijsku situaciju– tada možda imate pravo na socijalnu pomoć. Za Vas je u tim slučajevima nadležna služba socijalne skrbi u mjestu Vašeg stanovanja (ili tamo gdje se stanovali posljednji put). U općini stanovanja trebate zatražiti obrazac «Materi-jalna pomoć». Uredno ga popunite i priložite obrascu navedene dokumente. Važno: Neobavezan razgovor o socijalnoj po-moći u Vašoj općini Vam može pomoći. Raz-govorom s djelatnikom socijalne službe možete unaprijed provjeriti da li bi i koliko socijalne pomoći dobili. Tada ćete saznati i što bi bile Vaša prava i obveze. S prijavom ne čekati pre-dugo, jer se socijalna pomoć isplaćuje od dana prijave. Socijalna služba ne preuzima i ne pod-miruje Vaše stare račune.

2)Pitanje: Mogu li dobiti socijalnu pomoć ako imam ušteđevinu?Odgovor: Postoji puno proturiječnih izjava o tome. To čini nesigurnim. Ovdje ćete dobiti jasan odgovor na Vaše pitanje: Da, i s ušteđe-vinom možete dobiti socijalnu pomoć, ukoli-ko taj iznos nije veći od određenog novčanog iznosa koji se smije posjedovati. A to je 1500.00 CHF po osobi, odnosno najviše 4500.00 CHF po obitelji ili zajedničkom kućanstvu u kojemu stanuje više osoba. Vaše osobne stvari i pokuć-stvo (namještaj, posuđe, televizor…) ne ubraja-ju se u ušteđevinu.

3)Pitanje: Nemam novca da platim stanarinu. Što mi je činiti?Stanarina čini veći dio troškova života. Zato je i opasno kod novčanih poteškoća predugo čeka-ti s plaćanjem stanarine.

U ugovoru o najmu stana je točno navede-no kada trebate platiti stanarinu. U pravilu, stanarinu i troškove održavanja morate platiti unaprijed ili prvog u mjesecu, za svaki mjesec. To znači da novac stanodavcu mora biti naka-snije tada uplaćen. Ako uplata uslijedi poslije, već ste zakasnili s plaćanjem. Koje su posljedice ako stanarinu platite kasno ili je nikako ne platite?Ako cjelokupni iznos stanarine ne platite u roku od 30 dana, već kasnite s plaćanjem, pri-jeti Vam izvanredni otkaz. Stanodavac Vam može otkazati krajem sljedećeg mjeseca s ot-kaznim rokom od 30 dana. Osim toga, riski-rate da zbog toga budete upisani u registar za utjerivanje dugova. Ako Vas je tamo registrirao zadnji stanodavac, bit će Vam teško naći novi stan. Vrlo je važno plaćati stanarinu na vrijeme. Što možete učiniti? Morate brzo reagirati. Kontaktirajte svoga sta-nodavca što prije i objasnite mu svoju situaciju. Mnogi imaju razumijevanja za situacije u nuž-di. Često pomaže i iskren i pravovremeni raz-govor. Ako se ne usudite sami s njime razgova-rati, zamolite svoga prijatelja ili prijateljicu da kontaktiraju stanodavca i da mu objasne Vašu situaciju. Razmislite kako bi problem mogli ri-ješiti dugoročno. Što bi još moglo pomoći?1) ponuditi otplatu duga na rate 2) tražiti od poslodavca predujam3) stanodavcu staviti do znanja da biste rado prihvatili službu kućepazitelja ili preuzeli dru-ge poslove4) smanjiti stanarinu kod stanodavca5) prijaviti se kod službe za socijalnu skrb Ako je stanarina za stan previsoka, ispitajte možete li tražiti njeno smanjenje. Tada morate napisati stanodavcu pismo. Primjerak pisma možete pronaći na ovoj web-stranici pod «po-moćnim sredstvima».Ako su Vaša primanja niža od egzistencijlnog minimuma, obratite se službi socijalne skrbi u općini stanovanja. Oni će ispitati mogu li pomoći.

4) Pitanje: Zaboravio/zaboravila sam podnijeti zahtjev za smanjenje premije zdravstvenog osi-guranja. Što trebam učiniti?Odgovor: Svake godine do 31.12. možete pod-nijtei zahtjev za smanjenje premije zdrav-stvenog osiguranja za sljedeću godinu. Kada je nova kalendarska godina već započela, ne možete se više prijaviti za smanjenje premije za tu godinu, nego samo za sljedeću. Ako već nije prekasno, putem linka SVA možete se prijaviti za smanjenja premije zdravstvenog osiguranja. Obratite se za pomoć u Vašoj općini. Tamo su područne službe SVA koje će Vas uputiti. U tekućoj godini možete podnijeti prijavu za smanjenje samo ako se Vaša osobna situacija jako promijenila u toj godini. To bi bilo pri-mjerice rođenje djeteta ili smanjenje prihoda za 20%. Razlozi su i razvod ili odvojeni život od partnera.

5) Pitanje: Mogu li promijeniti RAV savjetnika/savjetnicu? Možda se ne razumijete najbolje sa svojim RAV savjetnikom ili savjetnicom. Načelno nemate pravo na traženje drugog savjetnika. Službeno ne postoji mogućnost promjene RAV savjetnika. Što mogu napraviti?• Pokušajte svome RAV savjetniku/svojoj sa-vjetnici objasniti poteškoće koje imate. On ili ona će zajedno s Vama pokušati pronaći rješe-nje koje bi bilo zadovoljavajuće za obje strane. • Ako ni tada niste pronašli rješenje za pro-blem, upitajte postoji li mogućnost da dobijete drugog RAV savjetnika. Možete učiniti sljedeće: 1) Nazovite kod RAV-a i zamolite da Vas spo-je s pretpostavljenim Vašeg RAV savjetnika/ce. Objasnite situaciju. Važno je razlikovati radi li se o stručnim aspektima (primjerice sankcije, tečajevi) ili je problem u međuljudskim odno-sima. 2) Možda će Vam on/ona moći već samim razgovorom pomoći. Ako ne, onda Vam može predložiti zajednički razgovor njega/nje kao pretpostavljenog, Vas i Vašega savjetnika ili sa-vjetnice. 3) Odluku o tome hoće li doći do promjene RAV savjetnika ili savjetnice donosi pretpo-stavljeni Vašeg RAV savjetnika ili savjetnice.

6) Pitanje: Imam problema s mojim pretpostav-ljenim na radnom mjestu. Što mi je činiti?Odgovor: Biti maltretiran na radnom mje-stu čovjeka veoma opterećuje i snažno utječe na raspoloženje, zdravlje i, u konačnici, radni učinak. Stoga takvo ponašanje nemojte trpje-ti. Pri rješenju tog problema, u pravilu, mogu pomoći: • Poslodavac: Najprije se obratite osobi koja je, po svojoj nadležnosti, iznad osobe koja Vas maltretira tražeći korektan odnos. • Prijatelji: Povjerite se svojim prijateljima i tražite savjet i potporu od njih. • Stručna savjetovališta: Dostupna stručna sa-vjetovališta mogu u tome puno pomoći. • Sindikat: Ukoliko ste član nekog sindikata, sindikati često i veoma učinkovito pomažu. • Kućni liječnik: Vaš kućni liječnik Vam može dati potvrdu da ste bolesni, kako biste imali više vremena za rješenje nastale situacije.

7) Pitanje: Koje dugove moram najprije platiti? Odgovor: Najprije platite sve račune koji se odnose na osnovne životne potrebe:• stanarina, kako ne biste dobili otkaz stana; • račune za struju, kako Vam struja ne bi bila isključena, te • račune zdravstvenoga osiguranja, kako ne biste dospjeli na tzv. «Crnu listu» i izložili se opasnosti da Vam budu smanjene ili uskraćene usluge liječenja zbog neplaćanja računa.

Ovo su bili samo ogledni uzorci kako će ubuduće izgledati online savjetovanje na Caritasovoj web-stranici kantona Aargau.Više potražite na mrežnoj stranici krajem prosinca: online-hilfe.caritas-aargau.ch

Valentina Matolić, stručnjakinja za socijalna osiguranja

ONLINE SAVJETOVANJE I NA HRVATSKOM JEZIKU – NOVA JE I VEOMA KORISNA PONUDA CARITASA AARGAU


KORISNE INFORMACIJEPiše: Valentina Matolić

Svetoj misi ređenja prethodila je molitvena trodnevnica koju su predvodila trojica bi-

skupa podrijetlom iz varaždinske biskupije: mons. Vjekoslav Huzjak, mons. Vlado Košić i mons. Đuro Hranić. Članovi obitelji, rodbina i prijatelji zajedno sa župama Seonica i Kuševac pripremali su se za ovu prigodu posebno pri-premljenom molitvenom devetnicom. Večer uoči ređenja održana je i svečana akademija. Tom prigodom blagoslovljeni su biskupski simboli: mitra, prsten, štap i križ koje je izradio akademski kipar Ilija Skočibušić.

Uz glavnog zareditelja, kardinala Josipa Boza-nića, te suzareditelje mons. Josipa Mrzljaka i mons. Đuru Hranića, suslavilo je više od četr-deset nadbiskupa i biskupa iz sedam zemalja, redovnički poglavari, te više od dvjesto sveće-

nika. Katedrala je bila pretijesna za brojne re-dovnike i redovnice, varaždinski puk i vjernike koji su organizirano pristigli iz Slavonije, To-mislavgrada i brojnih drugih mjesta, te goste iz Njemačke, Švicarske i Austrije.

U ime varaždinske biskupije pozdravnu je ri-ječ uputio domaćin mons. Josip Mrzljak, u ime svećenika vel. Marko Rac, a u ime vjernika laika bračni par Sanja i Ivan Malbašić. Dobro-došlicu u hrvatski episkopat novom je bisku-pu poželio mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK. Svečarskom ozračju veliki je doprinos dao zbor sačinjen za ovu prigodu, a činili su ga: Katedralni zbor «Chorus Dominicalis», Kate-dralni zbor «Chorus Liturgicus», Zbor mladih Varaždinske biskupije s pridruženim članovi-ma župnih zborova, pod dirigentskom palicom Mislava Lucića i orguljaškom pratnjom Više-slava Jaklina. Bulu pape Franje o biskupskom imenovanju mons. Bože Radoša pročitao je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Biskupsko geslo mons. Bože Radoša je «Služiti radosno Gospodinu».

Tekst: fra Branko RadošFotografije: Bernard Čović i Josipa Petrović

Mons. Bože Radoš – novi varaždinski biskupNa svetkovinu Krista Kralja, 24. studenog 2019. godine, u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je zaređen treći varaždinski biskup mon. Bože Radoš. Bilo je ovo prvo biskupsko ređenje u povijesti varaždinske katedrale.

Mons. Bože Radoš rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama - Tomislavgrad, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. S deset se godina s obite-lji preselio u Kuševac kod Đakova. Sjemeniš-nu klasičnu gimnaziju je pohađao u Zagrebu, a filozofsko-teološki studij u Đakovu. Diplo-mirao je 1990. godine, te iste godine zaređen za svećenika. Godinu je dana obnašao službu župnoga vikara u Donjem Gradu u Osijeku. Godine 1991. započeo je postdiplomski stu-dij duhovne teologije na Papinskom sveu-čilištu Gregorijana u Rimu. Magistrirao na temu «Motivacija za Bogu posvećeni život. Biblijski, teološki i psihološki aspekti» 1994. godine. Nastavio je specijalizaciju, ali je 1997. godine imenovan duhovnikom u đakovač-kom Bogoslovnom sjemeništu. Uz to, obna-šao je službu asistenta za permanentni odgoj mladih svećenika i koordinatora za duhovnu formaciju svećenika. Godine 2010. imenovan je kanonikom Kaptola sv. Petra u Đakovu. U više navrata bio je član Prezbiterskoga vije-ća. Bio je duhovni asistent đakovačke sekcije Udruge hrvatskih katoličkih liječnika i član uredništva nadbiskupijskoga časopisa «Vje-snik». Od 2013. do 2016. godine član je Nad-zornog odbora Papinskog hrvatskog Zavoda svetoga Jeronima. Predvodio je brojne du-hovne vježbe i duhovne obnove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji, Au-striji, Njemačkoj i Švicarskoj. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu predavao je nekoliko disciplina iz kršćanske duhovnosti. Na istu tematiku objavio je petnaestak struč-nih radova. Dana 28. travnja 2016. imenovan je rektorom Papinskoga hrvatskoga Zavoda svetoga Jeronima u Rimu. Biskupom ga je imenovao papa Franjo 1. kolovoza 2019. godine.

IZ KUTA JEDNOGA PSIHIJATRAProf. dr. sc. Zoran Zoričić, psihijatar

ZDRAVI ODGOJDr. sc. Jadranka Pavić

Moderna psihijatrija se već četrdese-tak godina, još od perioda tzv. «an-tipsihijatrijskog» pokreta i kritike

psihijatrijske teorije i prakse, nastojala više «znanstveno» pozicionirati, kako bi postala ravnopravnijom s ostalim medicinskim dis-ciplinama. Zadnjih tridesetak godina, kao i u «dekadi mozga», znatan novac je uložen u biološka i funkcionalna proučavanja mozga, kako bi se potkrijepila hipoteza da je svaka promjena psihološkog zabilježena u engrami-ma čovjekova mozga. Rezultati tih bioloških istraživanja nisu, nažalost, u potpunosti ispu-nili znanstvena očekivanja. A to onda znači da još uvijek nemamo pouzdan farmakoterapijski odgovor na najčešće i najteže psihičke bolesti poput psihoza, poremećaja raspoloženja, de-mentnih oboljenja…Nerealno je, naime, i oče-kivati da će pristup psihičkom u čovjeku samo s jednoga područja bitnije djelovati na njegovo psihičko stanje i osjećaj blagostanja. Nedvojbe-na je istina da je za psihičko u čovjeku bitna biologija - izostanak degenerativnih bolesti, trauma, dobar metabolički balans... Međutim, bez psihološkog, kulturološkog i duhovnog, ne može se govoriti o cjelokupnom psihičkom zdravlju čovjeka. Čovjek je živo biće koje ima temeljne potrebe voljeti i biti voljen, davati i primati, nadati se, tugovati, sudjelovati u sre-ći drugoga, dijeliti ushite – biti, u konačnici, društveno biće. Svođenje čovjeka samo na je-dan od spomenutih pristupa, mogli bismo na-zvati neprihvatljivim ‘redukcionizmom’.

Svi smo mi, gledano psihološki, prve znakove ljubavi, dodire, pažnju i brigu osjetili u majčinu zagrljaju, te u očevoj strepnji i zaštiti. Ponav-ljanje ovih obrazaca u svakodnevnom životu, sukladno brojnim psihološkim teorijama, ve-oma je važno za čovjekovo samopoštovanje i sposobnost voljeti - kako sebe, tako i druge. Svako dijete bi trebalo imati pravo na «dovolj-no dobru majku» i dovoljno nazočnoga oca. No, majka koja u svakoj prigodi bezuvjetno štiti i u svemu bezpogovorno ugađa svome dje-tetu, u konačnici ispada loša po dijete, jer ga čini ovisnim, narcisoidnim, usmjerenim samo na sebe i nesposobnim za dijeljenje s drugima. Iskustvo prvih odmaka od roditelja, iskustvo je vršnjačkih adolescentnih skupina koje spon-tano stvaraju zajedničko NE autoritetu oca, te pomažu djetetu da se osamostali, bez čega ne može biti društveno uspješno. Uz biološko i psihološko, kulturološko naslijeđe nas također značajno oblikuje. Iako se dugo vjerovalo da se svako dijete rađa kao prazna ploča na koju će djetinjstvo ‘upisati’ određena iskustva i znanja,

danas smo skloniji tvrdnji da svako novoro-đenče dolazi na svijet s urođenim sposobnosti-ma, naslijeđenim od generacija predaka, koje mu omogućuju brže učenje, socijalizaciju i, u konačnici, preživljavanje.

Različite uljudbe oblikuju različite identitete, s kojima se onda pojedinci više ili manje po-istovjećuju. Kulturološki identitet - shvaćen kao potreba poštivanja i njegovanja naslijeđa i uljudbenih vrijednosti svojih predaka, svakako je poželjan jer doprinosi osjećaju ukorijenjeno-sti i blagostanja kako pojedinca, tako i naroda. No, kulturološki identitet s druge strane, koji se uglavnom hrani i oblikuje uspoređujući se s drugima - nastojeći dokazati prednost ovih ili onih - u pravilu je poguban prvenstveno za pojedinca kojega truje mržnjom, a onda i za narod, jer negira pojedinca na uštrb zajednice kroz prihvaćanje i nametanje stigme i etikete različitosti. Kulturološki identitet, izražen u ljubavi za svoje i poštivanje tuđega, doprinosi blagodati cijelog društva i obogaćuje komuni-kacijske odnose. Kultura ksenofobne mržnje razorna je - truje pojedinca i zajednicu - oma-lovažava individualno i relativizira sve društve-ne vrijednosti. Pored biološkog, psihološkog i kulturološkog, društveno u čovjeku je tako-đer bitno, jer bez mogućnosti da se osjećamo udobno u društvu sa sobom, ne možemo se osjećati udobno ni u društvu s drugima. Druš-tveno nam nudi uživanje u različitim društve-nim ulogama, u davanju sebe drugima, što je

ulaganje sebe u zajedničku memoriju društve-ne sredine kojoj pripadamo. I zadnje, iako ne i najnevažnije, čovjekova je potreba za duhov-nošću - bilo da se radi o religioznosti ili antro-pološkoj duhovnosti. Svaki čovjek, naime, ima potrebu tražiti smisao u duhovnosti koja će biti iznad egzistencije, koja će sve njegove napore činiti vrjednijim i smislenijim, koja će ga na-dahnjivati za bolje i više. Religioznost je vjer-niku čvrst životni oslonac, smisao življenja koji mu se nudi, ovjekovječenje postojanja, izlaz iz patnje. I oni koji vjeru još uvijek traže, ili je ne nalaze, imaju potrebu za duhovnim, kako bi i oni osmislili postojanje i pronašli bolje sebe.

Nije moguće biti dobar psihijatar ako ne uva-žavamo sve navedeno, i izbjegavamo cjelovito, sveobuhvatno ponuditi pacijentu riječ utjehe i pomoći psihološki klonulom pojedincu. Upra-vo ta činjenica - da čovjeku u psihološkoj po-trebi možemo prilaziti na više načina - nudi mogućnost svima (iako možda nisu psihijatrij-ski obrazovani, ali su prijatelji, susjedi, kumovi, kolege na poslu oboljele osobe...) da, koristeći svoju duhovnost, pokazujući razumijevanje i nada sve dobru volju, pokušaju pomoći bole-sniku pružajući mu nenametljivu i posvemaš-nju potporu. Povezane zajednice, a crkvene su među najuspješnijima na tom području, koje imaju dobro razvijene unutarnje društvene mreže, dobra su prevencija psiholoških proble-ma i «melem su na ranu»oboljeloj osobi.

foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com


Samo cjelovit i obazriv psihijatrijski pristup osobama s psihičkim poteškoćama, može polučiti željene rezultate!

Razgovor je prokušan recept djetetova zdrava odgoja i odrastanjaVećina suvremenih obitelji ima problema s afektivnom komunikacijom zbog trajne užurbanosti, otuđenosti, zaokupljenosti nekim ciljevima koji, po svojoj naravi, poveća-vaju odmak od obiteljskih razgovora uz ognjište.

Ako se mislima vratimo u svoju proš-lost, u dane našega djetinjstva, većina će se prisjetiti razgovora uz ‘ognjište’

ili zajedničkih objeda nakon kojih je obitelj, u opuštenom ozračju, razgovarala o raznim obiteljskim i životno važnim temama. Iako su stajališta sudionika u tim razgovorima mogla biti različita – protkana sučeljavanjima i pre-pričavanjima dobrih ili loših iskustava, dono-sila su potrebnu i korisnu dinamiku i poticala na razmišljanja i ispravke. Zdrave bi obitelji redovito ‘sjele za stol’ i otvoreno razgovarale o problemima koji su ih tištili. No, ubrzani ri-tam suvremenoga života, sve veća zahtjevnost tržišta rada i neprestana borba za egzistenci-ju, iznjedrili su neke nove trendove u kojima je sve manje prostora za zajedničke objede, povjerljive i opuštene obiteljske razgovore. Uz to su suvremena tehnološka dostignuća i poglavito razvoj društvenih mreža bitno pro-mijenile način komuniciranja što je, uz sve pozitivno, znatno povećalo i komunikacijsko otuđenje među ljudima – pa i unutar samih obitelji. Tako, primjerice, nije rijedak slučaj da članovi pojedinih obitelji i kada su sami i na okupu, ne razgovaraju međusobno. Radi-je prebiru po svojim mobitelima, iPhonima, tabletima, kompjutorima ... Izravna komuni-kacija je veoma rijetka i događa se uglavnom ako se radi o nekim iznimnim obiteljskim situacijama i događajima. Taj suvremeni ko-munikacijski ‘trend’ ni u kom slučaju nije dobar za normalan razvoj i zdravo odrastanje djeteta. Tu spoznaju veoma snažno potvrđuju kako povijesno i odgojno iskustvo, tako i broj-na znanstvena istraživanja, koji se slažu da je komunikacija u obitelji od najranijega djetinj-stva iznimno značajna kao zdrava podloga zrelijega odrastanja i ranog otkrivanja rizika koji su neodvojivi od procesa dozrijevanja i odrastanja.

Instrumentalna i afektivna komunikacija Hrvatska pedagoginja Marija Bratanić u članku «Nova komunikacija u obitelji», naglašava da se komunikacija ne može svesti samo na raz-govor riječima, jer prema njezinu mišljenju «…komunicirati znači puno više od toga - znači razmjenjivati poruke, misli, sudjelovati u osje-ćajima drugih.» Roditelje potiče da pokušaju razumjeti svoje dijete, da pozorno osluškuju njegove riječi, skrenu pozornost kako su te

riječi izgovorene, da prate govor djetetova tijela – da svoju djecu slušaju cijelim svojim bićem, kako bi otkrili njihove prave osjećaje, potrebe, želje... Činjenica je da otuđenost roditelja i dje-ce zbog suvremenog načina života, stvara ži-votno ozračje u kojemu nema mjesta ni vreme-na za promatranje i vrednovanje neverbalnih znakova - osjećaja koji nisu riječima izrečeni. Svjetski priznata psihologinja na području ge-štaltističke terapije za djecu Violet Oaklander u knjizi Windows to our children, navodi da se mnogi problemi u obiteljskoj komunikaciji po-javljuju zbog manjkavog i netočnog zapažanja i tumačenja osjećaja, kao i neprimjerenog rea-giranja na njih. «Znati prepoznati svoje i tuđe osjećaje i znati adekvatno reagirati na njih, temelj je ne samo uspješnije obiteljske komu-nikacije, već i sretnijega i radosnijega života u obitelji», navodi autorica. Govoreći o komuni-kaciji u obitelji Rick Peterson i Stephen Green, u članku Families first-keys to successful family functioning: communication, navode dva obli-ka komunikacije u obitelji - instrumentalnu i afektivnu komunikaciju. Instrumentalna ko-munikacija je, prema njihovu mišljenju, raz-mjena temeljnih informacija koje omogućuju pojedincima da uspješnije ispune obiteljske zadaće (npr. odluke o kupnji, mjestu i vremenu godišnjega odmora, dolazak po djecu u školu i slično), dok afektivna komunikacija omoguću-je članovima obitelji međusobno povjeravanje svojih emocija. Većina suvremenih obitelji ima problema upravo s afektivnom komunikacijom zbog trajne užurbanosti, otuđenosti, zaoku-pljenosti nekim ciljevima koji, po svojoj naravi, povećavaju odmak od obiteljskih ‘razgovora uz ognjište’.

Razgovorom do psihofizičke postojanosti No, postoji i druga krajnost – obiteljsko ozračje u kojemu roditelji neprestance ‘osluškuju’ svoju djecu želeći ih pod svaku cijenu zaštititi od bilo kakvih negativnih emocija, pa ih stoga stalno propitkuju, istražuju, istjeruju pravdu za njih, donose odluke umjesto njih... To je potpuno pogrješan pristup, jer dijete, uz pozitivne, treba osjetiti i negativne emocije poput, recimo, fru-stracije jer nije dobilo najnoviju igračku ili naj-bolji mobitel, ljutnju jer mu je profesor u školi dao lošu ocjenu, ili mu športski trener nije pru-žio prigodu da zaigra, razočaranje u prijatelja i slično. O ovim i sličnim situacijama s djecom treba staloženo i razumno razgovarati, a ne ih umjesto njih rješavati. Stoga Bonnie Ma-slin, psihoterapeutkinja i doktorica znanosti iz područja odgojne psihologije, u svojoj knjizi Birajte roditeljske bitke, savjetuje suvremenim roditeljima da odustanu od traženja savršenih uvjeta za svoju dijecu, jer sve što djeca treba jest prikladna okolina i normalni roditelji, a ne savršene okolnosti i savršeni roditelji. U pristu-pu djeci, naglašava autorica, potrebno je prije svega uvažavati djetetovu osobnost, poštivati njegovu razvojnu dob i promjene koje dolaze sa svakom novom razvojnom fazom. Tek kada roditelji prestanu pretjerano štititi svoje dijete, ono će početi postupno razvijati potrebne ži-votne vještine, naučit će boriti se za svoja prava i, što je veoma bitno, nositi se s teškoćama koje donosi životna svakodnevica. To je temeljni razlog zašto se komunikacijom postavljaju ja-sna očekivanja, granice dopuštenog ponašanja, racionalizacija životnih teškoća i izazova, što sve skupa doprinosi zdravom psihofizičkom razvoju djeteta. Ipak, istini za volju, treba pri-znati da komunikacija s djecom nije uvijek jed-nostavna i da za nju ne postoji općeprimjenjiv ‘recept’. No, već sama svijest o potrebi komu-nikacije i i spremnost na traženje rješenja za moguće probleme nastale u komunikaciji, zna-čajan je napredak i proces koji zahtjeva stalno promatranje i preispitivanje. Taj je proces iznimno značajan ne samo za iz-gradnju zdravijih međusobnih odnosa između roditelja i djece, nego i za postavljanje temelja za unapređenje djetetova zdravlja, prevenciju štetnih ponašanja koja mogu značajno utjecati na pojavu brojnih patoloških stanja, kako na području fizičkoga, tako i na području mental-noga zdravlja djeteta.

Jeste li se ikada osjećali prevarenima kada ste pretraživali internet, neku web stranicu ili portal? Jeste li ikada kliknuli na neki na-

slov jer je bio veoma privlačan i uvjerljiv i na-kon toga bili razočarani? Jeste li ikada o tome razgovarali jedni s drugima? Ne biste vjerovali koliko ljudi razmišlja na istovjetan način i pri-mjećuje istovjetne stvari u virtualnom prostoru baš kao i vi. Svi znamo kako bi se novinarstvo moralo temeljiti na provjerenim činjenicama i autentičnim informacijama, pri čemu je veoma važno usporediti dvije strane u nekoj priči ili događaju. Iako je danas veoma važno (možda važnije nego ikada prije!) razlikovati lažnu in-formaciju od autentične, s pravom se pitamo otkud danas toliko primjera naslova koji zava-ravaju? Istini za volju i nas dvojica smo neri-jetko znali kliknuti na ovakve i slične naslove: «Nećete vjerovati kako je izgledao», «Evo što se dogodilo kada je otvorio paket», «Evo gdje gledati večerašnju utakmicu», «Pazite što je na-pravila kada je zaustavila automobil», «Iznena-dit ćete se kada vidite…», «Policajci nisu mogli vjerovati što je vozio u automobilu». Ovakvi i slični naslovi spadaju u skupinu naslova koji se temelje na neizvjesnosti. Moramo priznati kako su tvorci ovakvih naslova veoma vješti. Kada pročitamo takav naslov kao da nas nešto vuče da kliknemo pa, iako naslućujemo za-mku, nerijetko u nju upadnemo.

Primjeri koje smo naveli danas se mogu nave-sti kao CLICKBAIT. Autori Silverman i Chen sa suradnicima, ali i brojni drugi, opisali su clickbait kao sadržaj kojemu je glavna naka-na privući pozornost čitatelja s ciljem da kli-kne na određenu poveznicu (poput onih koje smo maločas opisali), ili na neku internetsku stranicu. Naziv osim toga sugerira da je riječ i o udici na koju se netko ulovi. No jedno od glavnih obilježja je da je zapravo riječ o varlji-vim, zavaravajućim, manipulativnim i nepro-vjerenim naslovima. Sjećate li se možda nekih sličnih primjera na koje ste dosada mogli naići? Ako izuzmemo internet onda ćete veoma lako primijetiti kako slične karakteristike ponekad imaju i naslovi u novinama, uz jednu bitnu razliku što novinski senzacionalistički naslovi određenu pravu informaciju otkrivaju, dok ju clickbait naslovi zamagljuju i skrivaju, ili pak govore o posve različitom sadržaju od onoga što najavljuju, pa se s pravom postavlja pitanje može li se to uopće nazvati pravim novinar-stvom. Ovakvi naslovi zapravo mogu biti veo-ma zabavni. U jednom takvom naslovu čitamo kako je jedan poznati pjevač nedavno rekao: «Ostvario sam svoj san!» No, kada kliknemo na naslov ubrzo saznamo kako je on kao dječak

u svom dnevniku zapisao kako je sanjao da će jednoga dana postati poznati pjevač. Ili možda jedan od najzabavnijih na koji su naišli istra-živači Boris Beck i Stela Lechpammer: «Istopit ćete se kada vidite kako se ovaj slatki mačić us-pavljuje!» Ne samo da se nećemo istopiti nego ćemo se možda prije zalediti ili pobjeći glavom bez obzira s obzirom na to kako se autor na-slova odnosi prema nama… Nevjerojatne ideje imaju i provode tvorci ovih naslova, a još je više nevjerojatan broj onih koji se uhvate na bačenu udicu. Takvim naslovima zasigurno nije mjesto u klasičnim informativnim redakcijama koje njeguju dobar odnos sa svojojim čitateljima i gledateljima, tako što redovito pokazuju obad-vije strane, objavljuju ispravke čitatelja, u pra-vilu traže najmanje dva izvora i ne kalkuliraju s klikovima samo zato što donose zaradu, i tako snažno utječu na vjerodostojnost medija. Kome je zapravo u interesu objavljivati ovakve naslove? Neprijeporna je, naime, činjenica da se ovi naslovi češće pojavljuju na komercijal-nim, nego u javnim i neprofitnim ili crkvenim sredstvima javnoga priopćavanja. Ako malo bolje razmislite shvatit ćete da ste do takvih naslova često dolazili i kroz poveznice preko društvenih mreža što, u konačnici, i nije tako neobično ako se zna da su ti naslovi nerijetko dijelom dobro osmišljenih i plaćenih kampa-nja u kojima se namjerno promiču s ciljem da privuku čitateljevu pozornost. No, jeste li znali da svaki vaš klik na takav naslov donosi izrav-no i zaradu svakom takvom portalu ili medi-ju? Poznato je da se danas utjecaj interneta i portala može mjeriti klikovima, ali i sekunda-ma koje netko provode uz određeni sadržaj. I još jedna veoma važna napomena. Nemojmo clickbait naslove poistovjećivati sa satiričnim

naslovima kojima je jedna od glavnih obiljež-ja činjenica da su u potpunosti izmišljeni i da se i ne objavljuju na informativnim portalima, kojima je cilj i zadaća prenijeti točnu, provje-renu i autentičnu informaciju. No, ono što ih ipak povezuje, jest zarada kroz naše klikove. Ovdje nudimo i nekoliko ideja kako doskoči-ti ovakvim naslovima. Ovih blagdanskih dana možemo osmisliti zabavu u obitelji i napraviti malo i zanimljivo natjecanje u pronalasku ova-kvih naslova u nama/njima najdražim mediji-ma. Odaberete, primjerice, dva ili tri portala koja redovito čitate, a za koje znate da vole i vaša djeca (naravno uzimajući u obzir uzrast) i jedne blagdanske večeri odredite 15 minuta za natjecanje. Tko će u pet minuta pronaći više primjera clickbait naslova? Pritom postavite sljedeća pitanja: Kako ste se osjećali kada ste kliknuli i pročitali cijeli članak? Je li naveden autor uz članak? Na kojem se mjestu na stra-nici nalazi takav članak? Što sve možete pro-čitati u komentarima o članku? Koliko često inače nailazite na ovakve primjere? Možete li prepoznati i neke proizvode koji se na taj način promoviraju u članku? Postoje, dakle, brojni pouzdani načini kako možemo postati svjesni sadržaja kojemu smo izloženi i kako ga kritički vrednovati. Smatramo da je to iznimno važno pogotovo u vrijeme blagdana kada smo izlo-ženi nevjerojatnoj količini promidžbenih i za-varavajućih poruka. Budući da se o ovome ne uči u odgojno-obrazovnom sustavu, veoma je važno da o tome govorimo i prenosimo znanje svima koji su izloženi medijima – nerijetko i puno više nego što mislimo. Neka vam, cije-njeni čitatelji, nadolazeći blagdani budu mirni i blagi, a vi medijski mudri da možete prozreti sve zavaravajuće naslove koji vas okružuju u medijskom i virtualnom prostoru!


• Stranicu pripremile učiteljice hrvatske nastave – Grubišić i Ižaković

Foto: M. Cvjetko

(SU)ŽIVOT S MEDIJIMADr. Igor Kanižaj i dr. Danijel Labaš

Mediji i izazov (naše) komunikacije (30)

POSTOJE POUZDANI NAČINI KAKO PREPOZNATI VARLJIVE NASLOVE I VREDNOVATI DVOJBENE SADRŽAJE

Božić dolaziBožić je naš najdraži blagdan i svi mu se ra-dujemo. Velike pripreme započinju već oko blagdana svetoga Nikole. Naše domove kitimo božićnim ukrasima i postavljamo bor i jaslice.Iako na Badnji dan zamirišu kolači, jedemo samo grah i ribu.Na Badnju večer svi zajedno idemo na polnoć-ku nadajući se da će nas na povratku iznenadi-ti snijeg i da će se sve zabijeliti. Na sam Božić okupimo se na zajedničkom obiteljskom ruč-ku. Kako bismo uživali u blagdanskom ugođa-ju, mame i bake pripreme divna jela i kolače, a tate i djedovi pečenje. Druženje s rodbinom nastavlja se i u ostale božićne dane.Tako izgleda proslava našeg najljepšeg blagdana.Ilenia Lubina, Daniel i Mateo Erceg, Spreitenbach

Vrijeme BožićaSvake godine iznova, čovječanstvo s radošću iščekuje Isusovo rođenje, pokazujući pri tom svoje osjećaje i humanost. Ako u to vrijeme padne snijeg, blagdanski ugođaj je potpun.U vrijeme Božića, dobro raspoloženje ljudi, potiče nas i daje nam snagu da započnemo ne-što novo. Zato predlažem, umjesto darova, lijepo umo-tajmo taj poticaj i darujmo ga dalje.Uz ova razmišljanja o božićnim danima koji uskoro dolaze i šalicu vruće čokolade u ruci, želim svima prekrasan božićni ugođaj i sretne nove životne početke u Novoj godini!Dorothea Knežević, 7.r. Wohlen

Zašto volimo Božić?Učiteljica nas je pitala zašto volimo Božić.Prvo na što smo pomislile, iskreno su darovi.Ali Božić nisu samo darovi. Božić je dan Isusova rođenja i mi ga veoma volimo.Volimo i kad pada snijeg i kad su blagdani.Veoma se radujemo Božiću, kojeg ćemo provesti s obiteljima i prijateljima.Maja Šimić (5. r.) i Katarina Bubnjar (7. r.), Arbon

Mojoj HrvatskojDraga moja Hrvatska,dragi moji branitelji,za naš ste se narod borili.Ušli ste u veliku opasnostdonijeli ste veliku odluku,žrtvovali ste se za nas.Brojne ste opasnosti prošlii opet niste odustali.Današnja Hrvatska ne bi bila Hrvatskada ste odustali,ali nistejer ste vjerovali u hrvatski narod,jer ste vjerovali da ima nadeza bolju i slobodnu Hrvatsku.Grad naš Vukovarzove se Grad Herojjer se borio protiv nepravde.Nitko od nas nije htio izgubitisvoju Hrvatsku.Hvala vam na svemu što ste za ovu predivnu zemlju Hrvatskuučinili.Rebeka Babić, 6. r., St. Gallen

Ana Starčević, 10. r., Chur

Anamari Akrap, 7.r., Horgen Jelena Babić, 3.r., WohlenJulia Jažo, 3.r., St.Gallen

Lana Jazvić, 4.r., Spreitenbach

Miriam Blažević, 6.r., Arbon

Niko Barnjak, 3.r., St.Gallen

Slaven Jelušić, 4.r., Balgach

Toma Jažo, 2.r., St.Gallen

HRVATSKA NASTAVA U ŠVICARSKOJ KONFEDERACIJI

Želim da …… svi budemo sretni.… se sigurno osjećamo.… svakog sreća prati.… ne bude rata.… nitko ne bude tužan.… nitko ne bude žrtva.… se bezbrižno igramo.… svatko provede lijep život.… svatko ima dobre prijatelje.Marta Barnjak, 6. r., St. Gallen

Pismo svetom NikoliDragi sveti Nikola,ove godine sam bila veoma dobra. Moja jedina želja je - novi romobil. Potrudila sam se i napisala ti pjesmicu:Sveti Nikola, u crvenom kaputu,donesi nam krasne darove za Božići oduzmi krampusu šibu ljutu!Lijep pozdrav, tvoja Irina. Irina Kos, 4.r. Horgen

OGLASIOGLASI

EUROLINES Berisha [email protected] • www.buslinien.com

Rezervacije i informacije

Polasci iz Švicarske Zürich - St. Gallen - Geneva – Lausanne – Bern – Basel – Luzern – Lugano za:

Internationale Buslinien

Popust za jugend, senioren i grupe!

Putujte ugodno!

• Rijeku–Crikvenicu–NoviV.–Senj–Otočac–Zadar–Šibenik–Split.

• Pula–Poreč–RovinjSamousezonisvakipetak.• Zagreb–N.Gradiška–Požega-Sl.Brod–Županja–Vinkovci–Vukovar.

• Kutina–Ðakovo–Osijek.

Call - Center ....Mob: 079 340 47 33Luzern ........................Tel: 041 226 11 11Zürich .........................Tel: 044 500 40 85St. Gallen ...................Tel: 071 511 28 01Basel ............................Tel: 061 511 22 15Bern ............................Tel: 031 511 40 85Lausanne ...................Tel: 021 510 33 88Geneve ......................Tel: 022 510 22 55Lugano .......................Tel: 091 210 30 99

Vaš radostan poVratak - naš cilj!

Naše usluge za povratnike: planiranje odlaska u redovnu

ili prijevremenu mirovinu izračun buduće mirovine - AHV provjera konta Pensionskasse i potraga

za izgubljenim kontima porezno i pravno savjetovanje u svezi

isplate kapitala iz Pensionskasse i Säule 3a druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj: savjetujemo, financiramo i pratimo Vas

prilikom kupovine nekretnine pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća pravno savjetovanje sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

Stegackerstrasse 6, CH-8409 WinterthurTelefon +41 052 233 50 52 * Fax +41 052 233 50 [email protected] * www.cromax.ch

Vaš radostan povratak Naš cilj!Naše usluge za povratnike:

planiranje odlaska u redovnu ili prijevremenu

mirovinu

izračun buduće mirovine AHV

provjera konta Pensionkase i potraga za izgubljenim

kontima

porezno i pravno savjetovanje u vezi isplate kapitala

iz Pensionkase i Säule 3a

druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj:savjetujemo, financiramo i pratimo Vas prilikom

kupovine nekretnine

pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća

pravno savjetovanje

sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

www.cromax.ch

8409 Winterthur , Stegackerstr. 6, Fax: +41 52 208 38 39

+41 (0) 52 208 38 38

Naše usluge za povratnike:

Naše usluge u Švicarskoj:

•••••

•••

Vaš radostan povratak –Naš cilj

Croaticum GmbHWright-Str. 74c

8152 Glattpark, ZürichT +41 43 443 97 [email protected]

NAJNIŽE CIJENE ZA NAJBOLJE HOTELE NA JADRANU

Čitateljima Movisa poklanjamo dodatnih 50 CHF popusta* na rezervaciju hotela.

Min. 3 noćenja, rezervacija do 31.01. za razdoblje putovanja između 01.04. i 31.10.2020.Šifra MOVIS19

Veritas Consulting AG

Alfred-Escher-Strasse 348002 Zürich • www.veritas.chT 043 321 93 93 • F 043 321 93 94

• sve vrste osiguranja • hipotekarni krediti i financije• osnivanje firme i vođenje

poslovnih knjiga• planiranje i savjetovanje

kod odlaska u mirovinu• ispunjavanje poreza

Maestral AG Office & Lager: Giesenstrasse 11 CH-8953 Dietikon Telefon: +41(0) 44 743 82 00 Fax: +41 (0) 44 743 82 01 E-mail: [email protected] www.maestral.ch

VeleprodajaGiessenstrasse 11, 8953 DietikonTel. 044 743 82 00, Fax 044 743 82 01

Velika ponuda domaće robei vina vrhunske kvalitete.Dostava u cijeloj Švicarskoj!Vaš pouzdan partner u pitanju

svih vrsta osiguranja.Goran Milos, Versicherungs- und VorsorgeberaterEidg. dipl. SozialversicherungsfachmannM 078 698 16 18, [email protected]

mobiliar.ch


Ugodno i korisno citanje

zeli Vam MOVISMa gdje bili!

U subotu, 9. studenog 2019. g., u Zürichu je održan međumisijski duhovno – za-bavni susret za mlade. Mladi iz mnogih

naših Hrvatskih katoličkih misija predvođeni njihovim pastirima i misijskim suradnici-ma okupili su se u 17.30 sati u crkvi sv. Josi-pa na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio fra Zvonimir Pavičić, duhovni asi-stent Frame Međugorje. A međumisijski zbor mladih na čelu s maestrom Lovrom Uzelcem svojim je pjevanjem uveličao misno slavlje na kojem je Gospodina slavilo preko 300 mladih. U drugom dijelu večeri, naši mladi gosti iz Međugorja su poučno i nadasve zabavno kroz molitvu, radost, igru, pjesmu i ples mladima iz Švicarske prenijeli iskustvo djelovanja u brat-stvu Franjevačke mladeži posvjedočivši im lje-potu pripadanja Kristu kroz jedan takav pokret mladih koji je zasigurno obilježio mnoge mla-de živote u protekla gotovo tri desetljeća. Što je, zapravo, Frama? Ona je dio franje-vačkoga pokreta. Pripada Trećem franjevač-kom redu i namijenjena je mladima koji žele rasti u vjeri. Svako bratstvo ima i svoga fratra ili časnu sestru koji svojim iskustvom i franje-

vačkom i kršćanskom karizmom pomažu mla-dima u njihovom rastu. Oni se zovu duhovni asistenti. Međutim, bilo bi pogrešno reći da su oni voditelji Frame. Naime, postoji i Vije-će unutar bratstva koje se sastoji od različitih službi: predsjednik, dopredsjednik, učitelj for-macije, tajnik i blagajnik. Zajedno s duhovnim asistentom oni su prvi u animiranju bratstva i glavni odgovorni za njezin rast, osobito u slu-ženju. Susreti u bratstvu jako su raznoliki. Po-stoje molitveni susreti, kao i zabavni. Nekad se pozove neki gost koji na neku zanimljivu temu održi predavanje, a nekad se mladi podijele u manje skupine te razgovaraju i produbljuju neku temu. A same teme biraju se na trima razinama: ljudskoj – jer ne možeš biti uzoran kršćanin ako nisi uzoran čovjek, kršćanskoj – jer ona onoj ljudskoj daje puninu i smisao, franjevačkoj – koja našu osobnost boji kariz-mom sv. Franje Asiškoga. Dakako, u bratstvu Frame postoje još i razne sekcije, od molitve-ne, glazbene, karitativne, kreativne, dramske i mnogih drugih u kojima mladi nastoje otkri-vati svoje osobite talente i darovati ih svijetu na izgradnju. Kao osoba koja je vršila i odgovornu

službu u Frami, mogu reći da je ona nešto naj-ljepše što mi se u svećeničkom životu dogodilo! Kroz rad s mladima čovjek shvati da oni nisu budućnost, nego sadašnjost Crkve! Kamo sreće da smo toga češće svjesni… Konačno, zahvaljujemo dragom Bogu na ovoj predivnoj večeri, svim mladima koji su pristigli u Zürich, roditeljima naših mladih koji su pripremili zakusku kako bi se mladi mogli i tjelesno okrijepiti i našim dragim gostima, Frami iz Međugorja na čelu s fra Zvonimirom, koji su upotpunili ovaj lijepi događaj koji će se, ako Bog da, i dalje nastaviti održavati u našim misijama. Mir i dobro! fra Antonio Šakota

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

Nakon Vukovara prije dvije godine, pred nama je novi, 11. po redu nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati od 9. do 10. svibnja 2020. u Zagrebu.

Hrvatske katoličke misije za tu prigodu organiziraju zajednički hodočasnički pohod u glavni grad svih Hrvata. Ovim putem pozivamo i potičemo sve mlade Hrvatice i Hrvate iz naših misija da nam se pridruže.

Podrobnije informacije će vam proslijediti pastoralno osoblje naših misija. Iste ćete moći pronaći i na www.hkm-movis.ch

Prijaviti se možete svojim misionarima ili izravno na mail adresu: [email protected] najkasnije do 29. veljače 2020.

50 MOVIS • 4/197 • prosinac • 2019

Međumisijski duhovno–zabavni susret za mlade u Zürichu

Korisne adrese

Hrvatska predstavništva u Švicarskoj

Veleposlanstvo Republike Hrvatske ikonzularni odjel Veleposlanstva3005 Bern, Thunstrasse 45Veleposlanstvo: telefon: 031 352 02 75 fax: 031 352 03 73Konzularni odjel: telefon: 031 352 50 80 fax: 031 352 80 59Uredovno vrijeme:ponedjeljak-petak: 9.00-12.00 satiutorkom i od: 16.00-18.00 sati(Svakog 2. i 4. ponedjeljka. u mj. konzularni odjel ne radi.)

Generalni konzulat RH u Zürichu8008 Zürich, Bellerivestr. 5Telefon: 044 386 67 50; 044 386 67 51Fax: 044 422 83 54Uredovno vrijeme:ponedjeljak i srijeda: 9-13.00 i 15-18.00utorak, četvrtak i petak: 9-13.00 sati.

Konzulat RH u Luganu6900 Lugano, Hotel PestalozziPiazza Indipendenza 9Telefon: 031 352 50 80; fax: 031 352 80 592. i 4. ponedj. u mj. 10.00-12.00 i 13.00-15.00

Botschaft Bosnien und HerzegowinaVeleposlanstvo Bosne i HercegovineThorackerstrasse 3, 3074 Muri bei BernTelefon: 031 351 10 51; fax: 031 351 10 79

Hrvatska dopunska školaZürcherstrasse 48/50, 8953 DietikonTelefon: 044 212 65 44; E-mail: [email protected]: www.hds-ch.comUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak: 8.30-15.00Koordinatorica: Božica Matak

Sozialdienst für KroatischsprachigeBahnhofplatz 1, 3. kat, 5400 Baden Telelefon: 056 210 35 80E-Mail: [email protected]. hrvatskasocijalnasluzba.chUredovno vrijeme:utorak: 09-12.00; srijeda: 13.30-17.30Socijalna radnica: Valentina Matolić

Promjena naslova (adrese)!

Molimo Vas, ako ste tijekom godine mijenjali mjesto svoga boravišta, prijavite Vašu novu adresu/naslov Uredništvu MOVIS-a.Ukoliko to ne učinite, MOVIS se vraća, a pošta nam dvostruko naplaćuje. Istovjetna zamolba vrijedi za sve novoutemeljene obitelji koje žele primati MOVIS. Hvala Vam na razumijevanju!

Telefon: 043 317 96 33E-Mail: [email protected]

Cijena: 30 CHF

Cijena: 15 CHF

Preporučene knjige

Cijena: 20 CHF

Bolje humor nego tumor

Obnovljeni ugovor sa školom

Ivica dolazi iz škole i pomalo nesigurnim glasom obraća se ocu:– Tata, tata, ti si nogometaš pa ćeš me sigurno razumjeti.Otac, pomalo znatiželjno, upita:– O čemu ti to govoriš, sine?Ivica će spremno:– Tata, produžio sam ugovor sa sedmim razredom na još godinu dana!

Tom Uzhunalil

ČUDOM ŽIV

Don Tom Uzhunnalil zaista je čudom živ. Isilovci su u napadu na hospi-cij u Jemenu, gdje je don Tom služio kao misionar, ubili šesnaestero ljudi. Jedino su indijskoga salezijanca odlučili ostaviti na životu. Ovo je njego-va priča o 557 dana provedenih u zatočeništvu i konačnom oslobođenju. Nevjerojatno svjedočanstvo o odnosu Boga i čovjeka koje nam pokazu-je ljudsku malenost i Božju veličinu i snagu. Priča koja donosi potpuno drugačiju stvarnost od naše uobičajene svakodnevice. Iskustvo koje će svakoga obogatiti vjerom u živoga Boga i zahvalnošću za darovani život.

Rodney Stark

LAŽNA SVJEDOČANSTVA

O kontroverzama crkvene povijesti - je li inkvizicija bila jedno od naj- krvavijih poglavlja u zapadnoj povijesti, je li papa Pio XII. bio antisemit i s pravom nazivan «Hitlerovim papom»…Važno svjetlo na tu problematiku unosi knjiga Lažna svjedočanstva: raskrinkavanje stoljećâ protukatoličke povijesti čiji autor Rodney Stark nije katolik, deklarira se kao agnostik te, kako je sam istaknuo, nema nikakvih razloga mijenjati ili iznositi činjenice na način koji bi išao u prilog Kato-ličkoj Crkvi. S druge pak strane Stark je vrhunski znanstveni autoritet i je-dan je od najcjenjenijih modernih sociologa religije koji je dugi niz godina predavao sociologiju i komparativnu religiju na Sveučilištu u Washingto-nu te trenutno vodi katedru humanističkih znanosti na Sveučilištu Baylor. «Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam ju kako bih obranio povijest». (Rodney Stark)

Abby Johnson

NEPLANIRANO

Potresna životna ispovijest: od ravnateljice klinike za pobačaje do gorljive zagovornice prava nerođenih. «Ono što sam godinama govorila ljudima, što sam vjerovala, podučavala i zastupala, sve je to laž. Što bi bilo da sam znala istinu i da sam ju govorila svim tim ženama?» Kada je u listopa-du 2009. Abby Johnson dala otkaz, odmah je dospjela u sve vijesti. Abby je, naime, bila ravnateljica klinike u Texasu poznate po pobačajima, što ju je vodila organizacija Planned Parenthood (Planirano roditeljstvo). Sa svojega je položaja odstupila nakon što je prvi put vlastitim očima svje-dočila pobačaju te se pridružila protivnicima pobačaja koji su se moli-li pred ogradom klinike u sklopu inicijative «40 dana za život». Tako je Abby Johnson bila u prvim redovima bitke na obje strane, i na pro-choi-ce i na pro-life strani, i stoga nam donosi doista jedinstven uvid, unoseći nadu i suosjećanje u temu koja izaziva političke kontroverzije. «Zadivlju-juće otvorena priča! Ni svađalačka ni ideološki obojena, već informativ-na – nudi činjenice iz prve ruke i posve iskrene osjećaje.» (Peter Kreeft)

Hrvoje Lončarević

Velikani i njihove ideje

Bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić oličenje je sudbine brojnih Hrvata koji su tijekom stoljeća, pred ra-

znim opasnostima i životnim ugrozama, mo-rali napuštati svoja ognjišta. Sahranjena je (prema vlastitoj želji!) u bazilici Santa Maria in Aracoeli na rimskom Kapitoliju. Ovih dana se s iznimnim poštovanjem prisje-ćamo života i smrti posljednje bosanske kra-ljice Katarine Kosače Kotromanić. Rođena je oko 1424. godine u Blagaju kod Mostara u obitelji bosanskog velikaša Stjepana Vukčića Kosače i njegove žene Jelene. Udala se 1446. za Stjepana Tomaša i s njim rodila dvoje dje-ce - Sigismunda i Katarinu. Prihvativši s mu-žem katoličku vjeru – u čemu su ih podučili bosanski franjevci – Katarina se s mužem sil-no trudila oko promidžbe vjere koja ju je du-hovno usrećila. Jedan od vidljivih plodova toga njezina nastojanja je i crkva Sv. Katari-ne u Jajcu, koju je dala sagraditi. Nakon mu-ževe smrti 1461. godine, ostala je s dvoje dje-ce i titulom kraljice majke na dvoru Stjepana Tomaševića, sina iz prethodnoga braka pokoj-nog bana Stjepana Tomaša i posljednjega bo-sanskog kralja, koji je pogubljen 1463. nakon turskog osvajanja središnje Bosne i pada Bo-sanskoga Kraljevstva.

Katarina se privremeno spasila bijegom na Kupres, skupljajući ondje raspoložive snage za obranu zemlje. Tijekom boravka na Kupresu u mjestu Vrila (današnji Otinovci) dala je sagra-diti crkvu Presvetoga Trojstva. Budući da su Turci došli do Kupresa, morala je otići u Ston, pa u Dubrovnik, te naposljetku u Rim. Djeca su joj odvedena u tursko zarobljeništvo. Ra-zlog podijeljene sudbine majke i njezine djece povijesna znanost još nije razjasnila. U Rimu je dobila pomoć pape Pavla II., a kasnije i Sik-sta IV., pa je mogla svoj izbjeglički život živjeti dostojanstveno. Ipak, nikad nije uspjela izba-viti djecu iz zatočeništva. U Rim je, zbog svo-ga statusa i iznimne pobožnosti, uživala velik

ugled. Franjevačka pobožnost, koju je njego-vala od obraćenja, posebno ju je povezala s franjevačkom crkvom Santa Maria in Aracoeli na rimskom Kapitoliju. Bila je članica franje-vačke trećoredske zajednice i isticala se broj-nim karitativnim djelatnostima. O tome po-sebno svjedoči zapis fra Marijana iz Firenze: «Godine Gospodnje 1478., dana 25. listopada, u Rimu je preminula gospođa Katarina, kra-ljica Bosne, i sahranjena u Aracoeli. Ta je po-božna kraljica više godina živjela prema Pra-vilu bl. Franje i javno nosila habit.» Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom, a na nadgrobnoj ploči bio je isklesan kraljičin lik s krunom u naravnoj veličini. Nakon sto godina svetište je prepravljeno, pa je i njezin grob bio premješten, a nadgrobna ploča je postavljena iznad stuba koje vode na propovjedaonicu - na lijevom stupu kod svetišta, - gdje se i danas nalazi. Blagopokojni fra Bonaventura Duda u jednom svom članku o Katarini Kosači na-vodi kako je u povodu 500. obljetnice njezi-ne smrti 1978. u Sarajevu održan znanstveni simpozij, na kojemu je tadašnji generalni ar-hivar Franjevačkoga reda o. Bazilije Pandžić o Katarininom grobu i životu rekao: «Sam polo-žaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih cr-kava u Rimu, službenoj crkvi rimske gradske općine, pred glavnim oltarom, jasno je govo-rio da je osoba u njemu zakopana prije smr-ti uživala izniman ugled pozivajući na trajno štovanje. A franjevci su pripovijedali posjeti-teljima svoje crkve burnu povijest ove kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete žene i posta-la uzorom kršćanskoga življenja. Njezini pak sunarodnjaci već pet stoljeća povremeno do-laze u crkvu Aracoeli pred ostatke kraljice Ka-tarine da iskažu svoju duboku odanost njezi-nu mukotrpnom životu, ispunjenom sviješću kršćanske odgovornosti i kraljevske veličine.»

Pet dana prije smrti (20. listopada) dala je sa-staviti oporuku. U njezinu sadržaju posebno se ističe povijesno značenje. Katarina imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštini-

cima Bosanskoga Kraljevstva, s tim da ga pre-daju u vlast njezinu sinu Sigismundu ili kćeri Katarini, ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. U suprotnom Sveta Stolica ostaje vlasnicom Bosanskoga Kraljevstva. Neki drže spornim tezu da je Katarina Kosača Kotromanić bila posljednja bosanska kraljica, jer je posljed-nji bosanski kralj Stjepan Tomašević bio ože-njen kraljicom Marom, koja je nakon kralje-ve smrti ostala udovica pa bi Katarina, prema tom povijesnom redoslijedu, bila pretposljed-nja kraljica Bosne. Ipak, suvremeni istraživa-či drže da je Katarina bila posljednja bosan-ska kraljica. Nakon smrti njezina posinka i Marina muža 1463. nastojala je dobiti pomoć za obnavljanje Kraljevstva polažući pravo na nj. Pritom se Mara nije protivila, već ju je po-državala. Osim toga, Katarina je sa sobom u progonstvo ponijela i sve kraljevske insignije (i krunu), simbole kraljevske moći, koje su se prenosile s kralja na kralja. Te činjenice govo-re da je ona utjelovljivala suverenitet Kraljev-stva. To upućuje da njezina oporuka ima vla-darsku težinu i da je Sveta Stolica bila dobila pravnu osnovu na raspolaganje zemljama Bo-sanskoga Kraljevstva. Danas su, razumije se, prilike drukčije.

Katarinin grob je i danas nezaobilazna posta-ja svih hrvatskih hodočasnika koji se nađu u Rimu. Ona je, to se može mirno reći, istinsko oličenje sudbine mnogih Hrvata koji su tije-kom minulih stoljeća pred raznim opasnosti-ma i ugrozama morali napuštati svoja ognji-šta. To posebice razumiju Hrvati u Bosni i Hercegovini koji i danas, nakon svih nedaća kroz koje su prošli tijekom povijesti i nedav-noga Domovinskog rata, i danas žive u veoma složenim političkim uvjetima. Iako nije zabi-lježeno da je vođen službeni proces beatifika-cije Katarine Kosače, niti da je proglašena bla-ženom, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini pomno čuva uspomenu o njezinoj svetosti i od davnina ju časti kao blaženicu.

KATARINA KOSAČA KOTROMANIĆ – KRALJICA, DOBROTVORKA I UZORNA VJERNICAKatarinin grob je i danas nezaobilazna postaja svih hrvatskih hodočasnika koji se nađu u Rimu. Ona je istinsko oličenje sudbine brojnih Hrvata koji su, tije-kom minulih stoljeća, morali napuštati svoja ognjišta pred raznim opasnostima i životnim ugrozama. (Blagaj kod Mostara, 1424. – Rim, 25. listopada 1478.)

sretan bozic - hkm movis...sretan bozic boŽiĆ 2019. → naslovna slika: gerard van honthorst →...

Documents