srednjovijekovna književnost.docx

9
EUROPSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - trajanje: oko tisuću godina; od 476. propasti Zapadnog Rimskog Carstva (kraja starog vijeka) do 1492. – otkriće Amerika ili 1453. – pad Carigrada DRUŠTVENO POLITIČKE PRILIKE - provale barbara, kuga, siromaštvo, križarski ratovi, feudalni društveni poredak, ideal viteštva (vitezovi štite slabe i nemoćne te imaju svoju damu kojoj žele idealistički služiti bez tjelesne ljubavi), ŠIRENJE KRŠĆANSTVA - od 476. do 11. st. narodi sa sjevera i istoka Europe prodiru na prostore nekadašnjeg Carstva te primaju kršćanstvo i latinski jezik = jezik kršćanske kulture, a od 11. do 15. st. uspostavljaju se trgovačke i kulturne veze među narodima KNJIŽEVNO-UMJETNIČKE ZNAČAJKE - prožimanje i povezivanje antike i Biblije, antičkog duha i kršćanstva - u skladu s velikom ulogom Crkve u srednjem vijeku, od književnih se djela očekuje da budu u fukciji Crkve, da budu poučna, imaju religiozne teme i šire kršćanske ideje – FUNKCIONALNOST KNJIŽEVNOSTI - u prvi plan izbija briga za zagrobni život, stalna misao na smrt, odvraćanje od zemaljskih užitaka = ASKETIZAM - umjetnik u srednjem vijeku treba otkriti svrhu, korisnost stvari i to je važnije od ljepote - pored religiozne tematike nastaju i brojna djela sa svjetovnom tematikom, a u upotrbi su latinski i narodni jezici - nastaju i književnosti na nacionalnim (narodnim) jezicima - pisci pronalaze uzor u antičkoj književnosti, a od svojih uzora preuzimaju stil i formu, ali su teme u skladu sa srednjovjekovljem: a) vjerske, religiozne b) svjetovne c) iz viteškog života - utemeljitelji srednjovjekovlja: Sveti Jeronim (znanstvenik i prevoditelj Biblije), Sveti Augustin (filozof koji poučava religioznom životu bez grijeha) i kršćanski pjesnik Prudencije - osnivaju se samostani: u njima se čuva i prepisuje rukopisna baština, ali nastaju i nova djela, oni su i mjesta gdje se dobiva obrazovanje, preteče škola i sveučilišta - i dalje prisutan antički sustav obrazovanja – sedam slobodnih umijeća -> gramatika, retorika, dijelektika; aritmetika, geometrija, glazba, astronomija - književne vrste: 1. NADBOŽNA KNJIŽEVNOST – religiozne teme, prenosi kršćanske ideje, tu spadaju: a) lirika – lirske pjesme pjevaju u crkvi tijekom bogoslužja b) epika – nastaju ISPOVIJESTI = sadrže kršćanske ispovijedi, piše ih sv. Augustin; nastaju LEGENDE = nova knjiž. vrsta, sadrži legende o životima svetaca , npr. Legenda o svetoj Margariti c) drama – crkvena (liturgijska) drama – izvodi se u crkvama, najčešće teme: Isusovo rođenje i uskrsnuće - s vremenom se počinju prikazivati na trgovima pred crkvama i u njih ulaze svjetovni elementi = POLITURGIJSKA DRAMA ili CRKVENO PRIKAZIVANJE, a vrste crkvenih prikazivanja su: MISTERIJI – crkvena prikazivanja koja prikazuju muku Kristovu MORALITETI – donose kršćansko, moralno poučavanje MIRAKULI – prikazuju legende o životima svetaca 2. SVJETOVNA KNJIŽEVNOST – književnost koja nije religiozne tamatike, već iz života naroda, u svim je djelima prisutan ideal viteštva

Upload: lucijaher

Post on 20-Nov-2015

33 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

EUROPSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

- trajanje: oko tisuu godina; od 476. propasti Zapadnog Rimskog Carstva (kraja starog vijeka) do 1492. otkrie Amerika ili 1453. pad CarigradaDRUTVENO POLITIKE PRILIKE- provale barbara, kuga, siromatvo, kriarski ratovi, feudalni drutveni poredak, ideal vitetva (vitezovi tite slabe i nemone te imaju svoju damu kojoj ele idealistiki sluiti bez tjelesne ljubavi), IRENJE KRANSTVA- od 476. do 11. st. narodi sa sjevera i istoka Europe prodiru na prostore nekadanjeg Carstva te primaju kranstvo i latinski jezik = jezik kranske kulture, a od 11. do 15. st. uspostavljaju se trgovake i kulturne veze meu narodimaKNJIEVNO-UMJETNIKE ZNAAJKE- proimanje i povezivanje antike i Biblije, antikog duha i kranstva- u skladu s velikom ulogom Crkve u srednjem vijeku, od knjievnih se djela oekuje da budu u fukciji Crkve, da budu pouna, imaju religiozne teme i ire kranske ideje FUNKCIONALNOST KNJIEVNOSTI- u prvi plan izbija briga za zagrobni ivot, stalna misao na smrt, odvraanje od zemaljskih uitaka = ASKETIZAM- umjetnik u srednjem vijeku treba otkriti svrhu, korisnost stvari i to je vanije od ljepote- pored religiozne tematike nastaju i brojna djela sa svjetovnom tematikom, a u upotrbi su latinski i narodni jezici- nastaju i knjievnosti na nacionalnim (narodnim) jezicima- pisci pronalaze uzor u antikoj knjievnosti, a od svojih uzora preuzimaju stil i formu, ali su teme u skladu sa srednjovjekovljem:a) vjerske, religiozneb) svjetovnec) iz vitekog ivota- utemeljitelji srednjovjekovlja: Sveti Jeronim (znanstvenik i prevoditelj Biblije), Sveti Augustin (filozof koji pouava religioznom ivotu bez grijeha) i kranski pjesnik Prudencije- osnivaju se samostani: u njima se uva i prepisuje rukopisna batina, ali nastaju i nova djela, oni su i mjesta gdje se dobiva obrazovanje, pretee kola i sveuilita- i dalje prisutan antiki sustav obrazovanja sedam slobodnih umijea -> gramatika, retorika, dijelektika; aritmetika, geometrija, glazba, astronomija- knjievne vrste:1. NADBONA KNJIEVNOST religiozne teme, prenosi kranske ideje, tu spadaju:a) lirika lirske pjesme pjevaju u crkvi tijekom bogoslujab) epika nastaju ISPOVIJESTI = sadre kranske ispovijedi, pie ih sv. Augustin; nastaju LEGENDE = nova knji. vrsta, sadri legende o ivotima svetaca , npr. Legenda o svetoj Margaritic) drama crkvena (liturgijska) drama izvodi se u crkvama, najee teme: Isusovo roenje i uskrsnue- s vremenom se poinju prikazivati na trgovima pred crkvama i u njih ulaze svjetovni elementi = POLITURGIJSKA DRAMA ili CRKVENO PRIKAZIVANJE, a vrste crkvenih prikazivanja su: MISTERIJI crkvena prikazivanja koja prikazuju muku Kristovu MORALITETI donose kransko, moralno pouavanje MIRAKULI prikazuju legende o ivotima svetaca

2. SVJETOVNA KNJIEVNOST knjievnost koja nije religiozne tamatike, ve iz ivota naroda, u svim je djelima prisutan ideal vitetvaa) lirika TRUBADURSKA: viteka, ljubavna lirika koja na uobiajan, dogovoren nain pjeva o ljubavi vitezova prema gospama koje su im nedostine, javlja se u Francuskoj (Provansa), kraj 11. st.; a u Njemakoj se trubaduri zovu MINEZGIGERI, javljaju se u 12. st. (pjesme su na narodnome jeziku, a trubadur ih pjeva ili recitira uz glazbenu pratnju; u pratnji trubadura bili su ongleri zabavljai)VAGANTSKA LIRIKA: pjesme su sakupljane u zborniku CARMINA BURANA oko 1230. zbornik svjetovne i religiozne lirike na latinskom i na njemakom jeziku, autori pjesama su anonimni pjesnici VAGANTIb) epika velike nacionalne epske pjesme (epovi) s likom kranskog viteza, ratnika koji posjeduje vrline pobonosti i vjernosti vladaru, takvi su epovi: staroengleski BEOWULF (8. st.), francuski PJESAN O ROLANDU (12. st.), panjolski PJESAN O CIDU (12. st.), finski KALEVALA (12. st.), njemaki PJESMA O NIBELUZIMA (12. st.)- i nastaju viteki romani u stihovima i u prozi -> prikazuju viteki stale, daleke zemlje, dvorski ivot i ljubav- najpoznatiji ROMAN O TRISTANU I IZOLDI govori o traginoj ljubavi Tristana i Izolde, jedan od najpoznatijih ljubavnih parova u svjetskoj knjievnosti, a poznati su jo Roman o Aleksandru, Roman o Tebi, Roman o Eneji, Roman o Trojic) drama prizori iz pukog ivota, MIM: poseban oblik pukog kazalita s kratkim prizorima iz ivota puka; mimove izvode putujui glumci HISTRIONI na sajmitima, protenjima, itd ...

SVETI AURELIJE AUGUSTIN (354. 430.)- kranski filozof, teolog i knjievnik, 1. veliki kranski pisac, uitelj retorike (govornitva); roen u sjevernoj Africi, nakon obraenja na kranstvo u 32. godini zareuje se, ivi isposnikim ivotom i umire kao biskup- po obraenju pie filozofsko-teoloka djela kojima je postavio temelje kranskoj filozofiji sve do Tome Akvinskog (13. st.)- srednjovjekovna kranska filozofija zove se SKOLATISTIKA, a u srednjem vijeku filozofija postaje sredstvo teologije- najitanija djela ISPOVIJESTI i O BOJOJ DRAVIISPOVIJESTI- prva i najznaajnija srednjovjekovna duhovna autobiografija u 13 knjiga, s kranskom ispovijeu ili povezuje ispovijedanje grijeha i hvaljenje Boga- Augustin ispovijeda vlastiti ivot, vlastite mladenake grijehe i obrauje na kranstvo (pronalaenje smirenja i istine u vjeri) te istie hvalospjev Bogu koji mu je na tom putu sazrijevanja pomogao; govori o duhovnom obraenju- propituje temelje vlastite religioznosti -> pripovijeda u prvom licu, navodi citate iz Biblije, psiholoki razotkriva svoje intimne krize- u ulomcima se obraa Bogu, govori da se poeo moliti kako bi sprijeio nevolju iz djetinjstva batine u koli, prisjea se prolih dana svoje sramote i pokvarenosti, navodi primjer krae voa kao grijeh, stid ga je zbog tog grijeha- zakljuuje da je Bog za njega najvee dobro i eli ivjeti u njegovoj milosti- univerzalno znaenje djela: ljudska potraga za smislom vlastitog ivota i unutarnjeg mira, a rezultat joj je u vjeri

PJESAN O ROLANDU- francuski srednjovjekovni ep iz 12. st.; NACIONALNI EPOVI = dulja pripovijedna djela, pisana u stihu na narodnom jeziku, a istiu vrline nacionalnih junaka- povijesna pozadina epa: 878. Karlo Veliki se vraao iz panjolske s uspjenih vojnih pohoda, ali na povratku njegovu vojsku na elu s Rolandom (u epu on je najdrai vitez ostarjelog kralja Karla i njegov neak) napadaju kranski Baski (u epu pretvoreni u nekranske) i ustraju te pljakaju- glavni dogaaji u epu: vojska Karla Velikog vraa se s osvajanja u panjolskoj u Francusku, na putu padaju u zasjedu i Karlova je vojska pobijena u borbi, jedino ostaje teko ranjeni Roland sa svojim rogom OLIFANTOM i nepobjedivim maem DURGINDALOM te i on junaki pogiba zbog izdaje svog ouha viteza Ganelona, na kraju epa Roland rogom poziva Karla, on se vraa i kanjava Ganelona- pred smrt Roland postaje skrueni kranin, kaje se za grijehe, prisjea se svojih bitaka i hrabrih osvajanja- Roland je olienje srednovjekovnih vitekih ideala: hrabar, vjeran Bogu i odan svome gospodaru, ovdje Roland asno umire za svog kraljaSREDNJOVJEKOVNI IDEAL: hrabri vitez koji se bori protiv sila zla (prirodnih i natprirodnih) iskazujui tako svoje junatvo i veliinu

PJESAN O CIDU- panjolski srednjovjekovni ep iz 12. st., u epu je prikazana povijesna linost iz 11. st. Rodrigo Diaz del Vivar kojeg su zbog hrabrosti prozvali Cid Campeador (Gospodin borac) -> nacionalni junak, panjolski vitez- ep ima tri pjevanja:1. sadri lutanja i podvige nepravedno optuenog i iz Kastilje prognanog Cida (kralj Alfonso ga je dva put protjerao)2. i 3. dio prikazuje dogaaje u vezi s udajom njegovih keri -> kralj doputa njihovu udaju za dvojicu pohlepnih velikaa, oni su kasnije kanjeni, a Cidove se keri ponovno udaju- Cid naputa Bivar i ulazi u Burgos Cid tuguje zbog progonstva, ali Burgeani tuguju zbog njegove sudbine, ne smiju mu pomoi zbog kraljeve zabrane i govore da je dobar vazal, ali u slubi loeg vladara, prikazan je i Cidov dirljiv rastanak sa enom i kerima- Cid je hrabar vitez koji potuje zakone svoje zemlje te uzvieno podnosi nepravdu koja mu je poinjena

PJESMA O NIBELUNZIMA- njemaki srednjovjekovni ep iz 12. st., obrauje legendarnu i povijesnu temu vezanu uz burgundsko pleme Nibelunge, 2 dijela epa: 1. prikazuje podvige, enidbu i smrt Siegfrieda2. vezan uz dvor lumskog kralja Atile (za njega se nakon smrti mua Siegfrieda udaje Kriemhilda kako bi osvetila muevu smrt) i propast burgundskih vladara -> oba dijela su povezana likom Kriemhilde- odnosi glavnih likova: GHUNTER (burgundski kralj) i KRIEMHILDA su brat i sestra, SIEGFRIED i KRIEMHILDA su mu i ena -> da bi dobio Kriemhildu za enu, Siegfried je morao pomoi Guntheru, tj. trebao je pobijediti islandsku kraljicu Brumhildu, a Gunther se njome eni kao da ju je on pobijedio; Gunther i Brumhilda mu i ena; Ghunter i Siegfried prijatelji- Brumhilda je kasnije saznala istinu i poslala je dvorjanina Hagena koji ubija Siegfrieda, a na kraju se Kriemhilda osveuje ubojstvom Hagena, njezine brae koji joj ne ele vratiti blago Nibelunga te ubojstvom burgundskih vitezova te na kraju i sama umire- ovdje je Siegfried neustraivi vitez, a naglasak je na strastima glavnih junaka: ljubavi i mrnji; znakovitost poetnog Kriemhildinog sna; ukazuje na tragian zavretak

KALEVALA- finski nacionalni ep; Kalevala = Finska, zemlja u kojoj se dogaaju dogaaji epa, to je zbornik finskih narodnih pjesama, nastajale su od 9. st., a ep je sastavljen u 19. st.- ep prikazuje ivot, obiaje i pretkranska vjerovanja finskog naroda, njihove borbe s Laponcima

VITEKI ROMANI- ljubavno-pustolovni viteki romani popularna su srednjovjekovna knjievna vrsta -> stvaraju ideal hrabroga viteza predanog visokim kranskim i ratnikim idealima, on je spreman dati ivot za ast i dostojanstvo svoje izabranice- sadraj vitekih romana u Francuskoj u 12. i 13. st. dijele se na tri ciklusa:1. BRETONSKI teme vezane uz kralja Arthura i vitezove Okruglog stola2. KAROLINKI obrauju se podvizi Karla Velikoga3. KLASINI obrauju se antike teme

ROMAN O TRISTANU I IZOLDI- poznati srednjovjekovni ljubavni roman iz 12. st. koji obrauje poznatu legendu o ljubavi Tristana i Izolde- njihova ljubav nije mogla biti ostvarena jer je Izolda bila udana za Tristanova strica kralja Marka; smrtno ranjen Tristan ne uspjeva doekati da vidi Izoldu modrih oiju (ena mu se zvala Izolda bijelih ruku); izolda modrih oiju dolazi prekasno i umire od tuge za njim- pokopali su ih odvojeno, ali preko noi narasla kupina i povezala njihova dva groba, a tu kupinu nisu mogli iskorijeniti to je simbolian dokaz snage i pobijede ljubavi

TRUBADURSKA POEZIJA- najznaajniji predstavnik trubadurske lirike je Bertrand deVentadorn iz 2. pol. 12. st.; svojim opisom ljubavi prema tuoj eni (eni grofa de Ventadona, zbog ega je bio protjeran s dvora) uspostavio je naela pisanja trubadurske poezije- uoljiva napetost izmeu strasti i elje k produhovljenim osjeajimaNIJE UDO DA MI PAR NIJEDAN OD PJEVAA NIJE- u pjesmi Ventadorn ispovijeda kako on sve daje i slui svojoj ljubavi, dok je mrtav onaj koga ljubav ne grije, takvome je ivot bezvrijedan i slobodan- velia ljubav i eli sebi smrt ako nestane njegova osjeaja ljubavi

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

- trajanja: od poetka pismenosti 8./9. st. ili pak 11. st. kada su ouvani najstariji epigrafski spomenici do 15. st.OPE PRILIKE: u 7. st. Hrvati nastanjuju predjele Dalmacije i u novoj sredini primaju kranstvo, dobivaju i prvo pismo LATINICU i jezik LATINSKI JEZIK (prvi jezik dravnih dokumenata)- oko 8. st. -> prijelaz iz nepismenog (agrafijskog) razdoblja u pismeno (grafijsko) razdoblje, ali nema sauvanih tekstova iz tog razdoblja- u 9. st. poinju poeci hrvatske pismenosti koji su u vezi s prijelazom slavenskih naroda na kranstvo i s pouavanjem Slavena vjeri na slavenskom jeziku i pismu -> na poziv moravskog kneza Rastislava 863. dolaze solunska braa Konstantin iril (nadimak Filozof zbog uenosti) i Metod u Moravsku te donose sa sobom osnovne tekstove za bogosluje prevedene na staroslavenski jezik i napisane na glagoljici kako bi slavenski narod pouavali kranskoj vjeri i irili je meu Slavenima - u Moravskoj prevode i druge potrebne knjige na slavenski jezik za obavljanje bogosluja, a Rastislav mu alje mnogo uenika- Konstantin Filozof sastavio je posebno pismo GLAGOLJICU (prema glagolati=govoriti) kako bi mogao prevesti crkvene knjige potrebne za bogosluje i irenje kranstva meu Slavenima, a jezik kojim se koristi je razumljiv svim Slavenima jer je u njegov temelj ulo jedno narjeje iz okolice Soluna- taj jezik zove se STAROSLAVENSKI ili STAROCRKVENSKI = prvi zapisani slavenski jezik; drugo hrvatsko pismo, a prvo slavensko = GLAGOLJICA- drugi hrvatski jezik = STAROSLAVENSKI- nakon promijenjenih politikih prilika (Rastislav poraen, a Moravskom vladaju Njemci) te Metodove smrti 885., uenici Svete brae su protjerani, razbjeali su se iz Moravske, a u 9. st. dolaze i do naih krajeva (Istra, Kvarner, otoci) i donose k nama glagoljicu i staroslavenski jezik, a i bogosluje se poinje vriti na staroslavenskom jeziku- na hrv. tlu glagoljica je poprimila uglatije oblike jer se uklesavala u kamen = UGLATA GLAGOLJICA, a s vremenom u staroslavenski jezik Hrvati unose svoje oblike rijei te on dobiva obiljeja narodnog jezika i naziva se HRVATSKOM REDAKCIJOM STAROSLAVENSKOG JEZIKA- glagoljai: sveenci koji obavljaju slavensko bogosluje, a odobrio ga je papa polovicom 13. st.- glagoljica je u nekim hrv. krajevima ouvana do 19. st., a najznaajniji spomenici pisani glagoljicom su BAANSKA PLOA, BEKI LISTII te zapisi u kamenu na narodnome jeziku koji su prethodili Baanskoj ploi -> PLOMINSKI NATPIS (11. st.), VALUNSKA PLOA (11. st.), KRKI NATPIS (11. st.)- hrv. srednjovjekovlje karakterizira:a) TROJEZINOST: koriste se latinski, staroslavenski i hrvatskib) TROPISMENOST: glagoljica, latinica te hrvatske varijante irilice -> hrvatska irilica ili bosanica -> koristila se u junoj Hrvatskoj i Bosni- bosanicom su pisani: POVELJSKA LISTINA, POLJIKI STATUT, LIBRO OD MNOZIJEH RAZLOGA, ROMAN O ALEKSANDRU VELIKOM- svim trima pismima Hrvati su pisali od srednjeg vijeka do 19. st., a od 15. st. sve se vie koristi latinica kao hrv. pismo- najstariji latinicom pisani tekst = RED I ZAKON SESTARA DOMINIKANKI u Zadru iz 1345., a jedna od najstarijih knjiga tiskanih na latinici LEKCIONAR BERNARDINA SPLIANINA iz 1495. - tematika je hrv. srednjovjekovnje knji. nadbona i svjetovna, a prvi zapisani knjievni tekstovi u Hrvata su: crkvene pjesma, biblijski tekstovi potrebni za bogosluje, pouna proza, dramski tekstovi te povijesno-pravni tekstovi

CRNORIZAC HRABAR: TRAKTAT (RASPRAVA) "O PISMENIMA"- polemiki spis o nastanku slavenskog pisma- tekst nastao krajem 9./po. 10. st., autor nepoznat, pretpostavlja se da je Hrabar bio jedan od uenika Solunske brae, Crnorizac = redovnik- tekst govori o razvoju slavenske kulture i pismenosti prije pokrtavanja nisu imali ni knjige ni pisma, nakon pokrtavanja pisali su grkim i latinskim slovima bez reda te im je nakon toga Bog poslao Svetog Konstantina koji je stvorio pismo za njih glagoljicu; u kojem je upotrebljavao 38 znakova- prve zapisane rijei na slavenskom jeziku slavenskim pismom su rijei Prologa Ivanom evanelju: "U poetku bijae rije." (Iskoni b slovo)

BAANSKA PLOA najznaajniji hrv. glagoljski spomenik, "dragi kamen hrv. knji."- epigrafski spomenik tekst je uklesan u kamenu plou oko 1100. godine- pronaena je u Crkvi Svete Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku- sluila je kao pregradna ploa (plutej) izmeu prostora za sveenstvo i prostora za puk- predstavlja jezini spomenik pisana je prijelaznim oblikom glagoljice iz oble u uglatu i hrv. redakcijom staroslavenskog jezika (u staroslavenski prodiru elementi hrv. jezika)- SADRAJ: zapoinje kranskom invokacijom (U ime Oca i Sina i Svetoga Duha), slijedi 1. zapis opata Dihe o tome kako je kralj Zvonimir darovao ledinu (posjed za gradnju) Crkvi Sv. Lucije, navodi imena svjedoka darivanja, slijedi prijetnja (kletva) onima koji bi osporili darivanje, 2. je zapis opata Dobravita koji svjedoi o gradnji Crkve Sv. Lucije sa svoje devetero brae (redovnika) u vrijeme vladavine kneza Kosmata -> predstavlja detalj u ilustraciji starohrvatskog graditeljstva, na kraju je zapis o zajednitvu s Mikulom u Otocu- znaenje Baanske ploe:a) najznaajnij hrvatski glagoljski spomenikb) POVIJESNI TEKST prvi put se spominje ime jednog hrv. kralja na hrvatskom jeziku (kralj Zvonimir) te dokazuje da je kralj Zvonimir vladao Krkomc) PRAVNI TEKST darovnica kralja Zvonimira Crkvi Svete Lucijed) KNJIEVNI SPOMENIK predstavlja poetak hrv. srednjovjekovnje knji.- vaan je i za prouavanje razvoja hrv. jezika, a danas se uva u zgradi Hrvatske akademije znanosi i umjetnosti u Zagrebu

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA PROZA- pojam knjievnosti u srednjem vijeku je mnogo iri nego danas u knjievnost ulaze i zakonski, povijesni tekstovi- u hrv. srednjovjekovnu prozu ulaze sljedei tekstovi:1. PRAVNI TEKSTOVI Baanska ploa (oko 1100.); Vinodolski zakon (6.1.1288.)2. POVIJESNI TEKSTOVI Ljetopis popa Dukljanina (hrvatska redakcija, 14. st.), Zapis popa Martinca (1493.)3. POLEMIKI TEKST Pismo Nikole Modrukog (15. st.)4. POUNA PROZA Lucidar (prijevod sa ekog jezika, 15. st.)5. SVJETOVNI ROMANI Romanac trojski, Aleksandrida

VINODOLSKI ZAKON- sastavljen 6.1.1288., pisan glagoljicom, najstariji hrv. povijesno-pravni dokument na narodnome jeziku- zakonik ureuje pravne odnose izmeu krkih knezova koji su postali gospodari slobodne vinodolske opine, sadri 75 lanaka koju su sastavljeni na temelju obiajnih prava koja su se primjenjivala na tim prostorima- zakonom se uzakonjuju kaznena prava i osiguravaju kneevska prava

LJETOPIS POPA DUKLJANINA- pretpostavlja se da je spis najprije napisan na slavenskom jeziku i da ga je u 12. st. na latinski preveo dukljanski sveenik; vjerojatno nastao u Duklji (gradu Baru)- sadri rodoslovlje dukljanskih vladara, a u 14. st. preveden je na splitskom podruju s lat. na hrv. vjerojatno irilicom- na tom prijevodu dodani su neki dijelovi iz hrv. povijesti te se taj dio zove Hrvatska kronika, a tu se nalazi i legenda o smrti kralja Zvonimira- ulomak prikazuje Zvonimira kao dobrog i predanog vladara kojemu je rimski car (uz papin blagoslov) poslao pismo sa zadatkom da hrv. gospodi proita drugo pismo u kojem ih poziva na oslobaanje svetih mjesta- Hrvati ne ele pomoi rimskom caru da osobodi sveta mjesta jer se bore za svoju glavu, poli su na dobrog kralja Zvonimira nakon to im je proitao pismo i izranili su ga do krvi i smrti- Zvonimirovu su smrt skrivili "nevirni" Hrvati, a Zvonimir ih je pred smrt prokleo i poelio im da uvijek budu podloni tuem jeziku- pripovjeda je subjektivan, na strani je kralja Zvonimira

ZAPIS POPA MARTINCA- glagoljaki rukopis iz 1493.; prepisujui Drugi novljanski brevijar, dogodila se bitka na Krbavskom polju u kojoj je poginulo hrv. plemstvo 9.9.1943., stoga je u taj brevijar Martinac dodao zapis o toj stranoj bitci- prikazuje zlodjela Turaka (ruili i palili crkve, ubijali i robili hrv. ljude te ih prodavali kao stoku), na to su se hrv. bani digli i zavrili tragino na Krbavskom polju gdje su pobijedili Turci- povijesni tekst

PISMO NIKOLE MODRUKOG- polemiki tekst napisan na hrv. jeziku u 15. st.; u njemu modruki biskup staje na obranu glagoljice i slavenskog bogosluja- nabrajanjem injenica uklanjaju prigovore da su glagoljica i slavensko bogosluje protivni obiajima katolike crkve- prvi polemiki spis u hrv. knji.

LUCIDAR- najznaajniji srednjovjekovni pouni tekst, srednjovjekovna enciklopedija- tekst je preveden s lat. jezika na brojne jezike, a na hrv. su ga popovi glagoljai preveli sa ekog- pretpostavlja se da je prevoditelj bio iz Istre jer je u hrv. prijevod dodao dio o Istri i Ukoj (uku usporeuje s Olimpom i divi se svom zaviaju)- tekst je pisan u obliku dijaloga izmeu uenika i uitelja (uglavnom teoloka i geografska problematika)- uitelj odgovara slikovito i u skladu sa srednjovjekovnim znanjem o svijetu i ljudima

ROMANAC TROJSKI (ROMAN O TROJI)- srednjovjekovni viteki roman koji opisuje rat za Troju i njezinu propast -> zapisan je u Petrisovu zborniku, u glagoljskome rukopisu iz 1468.PETRISOV ZBORNIK najvei neliturgijski zbornik srednjovjekovnih tekstova na glagoljici, nazvan prema krkom kanoniku Josipu Antunu Petrisu u ijoj je ostavtini pronaen- grka mitologija je ovdje pikazana na srednjovjekovni nain, tekst je pohrvaen, kajkaviziran- poganski bogovi su prozvani avolima, a boice proroicama, a antiki junaci su prikazani kao srednjovjekovni feudalci i kranski vitezovi - antika tema je obraena na srednjovjekovni nain, opisana je sudbina trojanskog kraljevia Paria (Parisa) kojeg su se Prijem i Helena odrekli zbog proroanstva da e im sin uzrokovati propast Troje

ALEKSANDRIDA- srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikoma i njegovim osvajanjem svijeta- tekst nastao u 14. st., a naa vezrija tog teksta prevedena je s gr. jezika i ouvala se u nas u irilinim i latininim prijepisima 16. i 18. st.- smatra se najljepim pripovjedakim djelom Junih Slavena- u ulomku se preko pisama iznose prepirke makedonskog cara Aleksandra i perzijskog cara Darija koji nakon smrti Aleksandrova oca Filipa Makedonskog namjerava zavladati Makedonijom te smatra Aleksandra bezopasnim djetetom- Aleksandar hrabro i mudro odgovara na Darijevu oholost, poruuje mu da se ostavi njegove zemlje jer e biti poraen i alje mu papar da ga savae i preko njega spozna hrabrost njegove vojske- i u Aleksandridi su antiki likovi prikazani na srednjovjekovni nain -> Aleksandar je prikazan kao mudri kranski vitez, kao oruje Boje providnosti

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA POEZIJA- pjesme na hrv. jeziku, i to najvie na akavskom narjeju ikavskog izgovora, sauvale su se u rukopisnim zbornicima iz 14. i 15. st.- pjesme su nadbone tematike, vezane uz velike crkvene blagdane (Boi, Uskrs) te pohvalne pjesme

VA SE VRIME GODIA- boina pjesma, preradba latinske popularne pjesme "In hoc ani circulo", najstariji zapis iz 15. st.- pjesma naglaava ulogu Djevice Marije u naem spasenju, ona je rodila spasitelja svijeta kojeg po roenju svi slave- stih: sedmerac- pjesma pisana u slavu Djevice Marije i Sina Bojeg

IBENSKA MOLITVA (POHVALE GOSPI)- religiozna pohvalna pjesma (lauda), najstariji hrvatski latinicom zapisani pjesniki tekst- autor pjesme je nepoznati glagolja, pjesmu je zapisao fra Pavao ibenanin u 14. st. (1347.)- pjesma je nazvana prema ibenskom franjevakom samostanu gdje je pronaena, jezik je narodni, preteito akavsko-ikavskih osobina- pjesma naglaava pohvalu Gospi (ona je blaena, presveta, uzviena, kraljica vinja), ona je utoite i nada svih nesretnih i alosnih, pomonica svih vjernika, slabih i nemonih ljudi

SVIT SE KONA- pjesma je zapisana u glagoljskom Parikom zborniku krajem 14. st.- prisutan nagovjetaj sudnjeg dana, propasti svijeta zbog sveenstva koje je izokrenulo sve crkvene zakone i zaboravilo na svoju zadau sluenja Bogu- crkvenjaci i redovnici se okreu zemaljskim dobrima, za novac prodaju duhovna dobra, slui se jedino svojem trbuhu i proglaavaju licemjerima istinske vjernike- satirina pjesma koja kritizira nemoralan ivot redovnika, a u pjesmi se najvie kritizira pojava:a) simonije prodaja duhovih dobara za novacb) inkvizicija crkveno-graanska ustanova za progon heretika u 12. i 13. st.

MUKE SVETE MARGARITE- najpoznatiji srednjovjekovni dramski tekst iz 15. st.; to je dramatizirana latinska legenda o Margariti koja radije umire u mukama nego da prijee na vjeru svog muitelja Olibrija- tekst poinje pastoralnim (idilinim pastirskim) ugoajem koji je svojstven narodnoj poeziji- Margaritinu ljepotu uoio je Olibrij i on eli da ona bude njegova- dramski sukob izmeu: muenice Margarite (ponosna kranka, vane su joj duhovne vrijednosti) muenika Olibrija (oholi poganin, vane su mu tjelesne, prolazne stvari)- Olibrij kanjava Margaritu stranim mukama, a ona sve to hrabro podnosi ustrajna u svojoj vjeri i ljubavi prema Bogu -> muenica koja je prozvana sveticom- akavsko- ikavske jezine osobina: a, cvit, lipe, bile, tilo, divica