585.2.2014.AktuAl

595.2.2014.AktuAl

Povjesničar Husnija Kamberović za Aktual govori o sarajevskom atentatu

1914. i kako pojedine zemlje "miniraju" skorašnju međunarodnu konferenciju

povodom 100. obljetnice početka Velikog rata

intervju husnija kamberovićk l u b

/nApisAo/ vanja majetić / vanja.majetic@aktual.hr /sniMke/ saša zinaja i aktualova arhiva

”Srbi i Francuzi miniraju našu konferenciju

o sarajevskom atentatu”bosanskohercegovački

povjesničar prof. dr. Husnija Kamberović

kao direktor sarajevskog Instituta za istoriju od 19. do

21. lipnja u Sarajevu organizira međunarodnu konferenciju povjesničara o atentatu na

prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i Prvi svjetski rat koji je nedugo potom izbio

te trajno promijenio svjetske povijesne tokove

605.2.2014.AktuAl

615.2.2014.AktuAl

Direktor sarajevskog Instituta za istoriju povjesničar prof. dr. Husnija Kamberović već je duže vrijeme posvećen organizaciji međunarodne

konferencije povjesničara koji će se održa-ti od 19. do 21. lipnja u glavnom gradu Bo-sne i Hercegovine gdje je i simbolički puc-njevima u austrijskog prijestolonasljednika započeo Prvi svjetski rat, a na kojoj bi taj sukob naroda trebalo sagledati s više stra-na, a sve povodom 100. obljetnice Velikog rata. Povjesničar Kamberović kao jedan od najboljih poznavatelja povijesnih prili-ka u Bosni i Hercegovini za Aktual govori o uzrocima Prvog svjetskog rata, sarajev-skom atentatu, prilikama nakon svršetka Velikog rata, današnjih pogleda na taj su-kob, ali i s kakvim se sve neprilikama kao jedan organizator međunarodne konferen-cije susreo.

AKTUAL: Kako s vremenske distance sa-gledavate sarajevski atentat i sve ono što se kasnije dogodilo u Bosni i Her-cegovini?Nakon sto godina podjele i različiti pogle-di na atentat su gotovo identični različitim pogledima koji su postojali u vrijeme aten-tata. U vrijeme atentata u lipnju 1914. re-akcije su bile različite. Jedni su taj čin straš-no osuđivali, posebice Muslimani i Hrvati koji su prosvjedovali, to je bila reakcija, re-volt i osuda na ono što se dogodilo u Sara-jevu. S druge strane, 1914. godine osjećalo se kroz novine i izvješća da srpsko stanov-ništvo nije bilo na strani onih koji su osu-đivali ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, no, naravno, ne tako otvoreno.Ocjene i pogledi na taj događaj vrlo su ra-zličiti. Jedni su u tome vidjeli herojsko dje-lo, dok su drugi u tome prepoznali klasičan teroristički čin, čiji počinitelji zaslužuju sva-ku osudu, a takav je stav većine Bošnjaka i Hrvata i danas.

AKTUAL: Jedan od počnitelja atentata, Gavrilo Princip, godinama je smatran herojem, osobito nakon Drugog svjet-skog rata.Princip je zapravo najviše slavljen na ovim prostorima iza 1945. godine. Sliku Princi-pa kao heroja najviše su izgradili komuni-sti, premda je on slavljen i prije, no ne u to-likoj mjeri. Između dva svjetska rata vodile su se oštre debate vezane za odgovornost za početak rata i nije bilo najpametnije promo-virati Principa kao velikog heroja, iako je on slovio kao velika povijesna ličnost, a njegovi su posmrtni ostaci 1920. prebačeni iz Češke, gdje je umro u zatvoru, u Sarajevo. Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su identi-ficirali Principov pucanj s njihovom vlasti-tom borbom protiv nacističke Njemačke, pa je tako izgledalo da je socijalistička Jugosla-vija nikla na idejama Gavrila Principa. Je li

netko heroj ili zločinac vrlo je teško odgo-voriti, osobito povjesničarima, jer je to za-pravo pitanje percepcije samog događaja, no pravo je pitanje jesu li Princip i pokret Mlada Bosna djelovali samostalno ili po na-logu jednog kruga srbijanske političke i voj-ne elite koja se nakon pobjeda u balkanskim ratovima počela osjećati kao sila koja ima velike planove i čiji su se strateški interesi nakon potiskivanja Osmanskog carstva po-čeli usmjeravati prema zapadu.

AKTUAL: Možemo li reći da su Princip i ostali atentatori bili izmanipulirani?U svakom slučaju Princip i ostali bili su na vezi s organizacijom Crna ruka i vojno-oba-vještajnim strukturama srpske vojske koja ih je gurnula u čin koji je poslije koštao Sr-biju i čitavi svijet jako puno. Atentatori sva-kako nisu mogli djelovati sami. Postoje in-formacije kako su Nikola Pašić, tadašnji srpski ministar vanjskih poslova, i određeni krugovi oko njega znali za prelazak skupine

iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu te kako su, navodno, poslane neke instrukcije graniča-rima da zaustave njihov prelazak, međutim za to nije bilo volje jer je vojna struktura u Srbiji imala svoje ljude na granici koji su ih pustili da uđu u Bosnu s oružjem. Pored toga, zna se kako su vježbali pucanje u Be-ogradu gdje su se, ne samo instruirali, već i vojnički obučavali. Pašićevi ljudi su zna-li da se nešto događa, no ne sve detalje, što doznajemo iz činjenice kako je srpski vele-poslanik u Beču austro-ugarskim vlastima uputio informaciju da se nešto sprema. Pa-šić je nakon atentata čak u ime srpske vlade Beču uputio žaljenje, no to nije ključni ar-gument u pitanju je li on znao ili ne za aten-tat koji se sprema.

AKTUAL: Kakav je stav bio Bošnjaka, Hrvata i Srba spram Austro-Ugarske?Bošnjaci su se nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine suprotstavlja-li monarhiji, jer su svim nitima bili vezani za osmansku državnu tradiciju, no nakon balkanskih ratova bili su svjesni činjeni-ce kako je monarhija predstavljala manju opasnost po njihov opstanak nego što su to predstavljali njihovi istočni susjedi. Jedan dio muslimanske elite prihvatio je Austro-Ugarsku, no jednim je okom uvijek gledao prema Istanbulu, vjerujući kako će doći do obnove Osmanskog carstva. Nakon Balkan-skih ratova kod njih su se raspršile iluzije o obnovi Osmanske imperije te su prihvatili

Austro-Ugarsku kao svoj državno-prav-ni okvir, a nakon atentata u Sarajevu čak je proglašen i džihad protiv Srbije. Hrvati su, pak, smatrani najodanijim elementom Habsburške monarhije u Bosni i Hercego-vini, iako su često izražavali svoje nezado-voljstvo navodnom probošnjačkom politi-kom monarhije. Srbi su 80-ih i 90-ih godina pretprošlog stoljeća zajedno s Bošnjacima vodili pokret za vjersku autonomiju, jer su vjerovali da preko Osmanskog suverenite-ta Bosnu i Hercegovinu mogu ući u sastav Srbije. Nakon ankesije Bosne i Hercegovi-ne 1908. shvatili su da nema govora o tome da će Bosna i Hercegovina ući u sastav Sr-bije, nakon čega je došlo i do velike krize iz-među odnosa Beča i Beograda. Ono što je jako važno jest da je Habsburška monarhi-ja u Bosni i Hercegovini omogućila ravno-pravni vjerski i kulturni razvoj za sve tri za-jednice, jer su mudro zaključili kako je za ostvarenje mira potrebno pridobiti lokalno stanovništvo na svoju stranu. Jedino što Beč nije htio dopustiti da se Bosna i Hercego-vina izvuče iz Austro-Ugarske i tu granicu nikada nije htio prijeći, što tadašnji srpski politički lideri nisu nikako mogli podnije-ti, pa su stoga i podržali mlade atentatore.

AKTUAL: Nakon ubojstva Franje Ferdi-nada dolazi do masovnih demonstra-cija i nereda?Nakon atentata izbile su oštre i masovne an-tisrpske demonstracije, osobito u Sarajevu i većim mjestima, stradali su mnogi srpski dućani, pa čak i sarajevski hotel Europa koji je bio u vlasništvu jednog srpskog trgovca. Pale su i žrtve, no protesti su se vrlo brzo smirili, jer su vjerske vođe pozivale na pre-kid nereda. U tome je prednjačio tadašnji reis ul ulema Džemaludin Čaušević koji je u zaštitu uzeo Srbe i pozvao svoje sunarod-njake da prestanu s paljenjem i pljačkom.

AKTUAL: Kako je dočekan rat i mobili-zacija u Bosni i Hercegovini?U prvi mah je dočekana s oduševljenjem, jer se smatralo kako monarhija zove na okr-šaj, pa su kod Bošnjaka postojale i parole: "Za cara i domovinu". Odmah nakon aten-tata je i službeno proglašen džihad, iako su se muslimani u tom ratu borili na strani Au-stro-Ugarske.

AKTUAL: Koliko je Bošnjaka sudjelova-lo u Prvom svjetskom ratu? Bošnjaci su kao vojnici bili jako hvaljeni u monar-hiji, a nedavno je u austrijskom gradu

Je li netko heroj ili zločinac vrlo je teško odgovoriti, osobito povjesničarima, jer je to pitanje percepcije samog

događaja, no pravo je pitanje jesu li Princip i pokret Mlada Bosna djelovali samostalno ili po nalogu srbijanske političke i vojne elite

neposredno prije atentata prijestolonasljednik Franjo Ferdinand je posjetio gradsku vijećnicu; ubrzo nakon

što je ispalio hice u Franju Ferdinada i njegovu suprugu, Gavrilo Princip je

uhićen i jedva izbjegao linč stanovnika Sarajeva (lijevo)

U vrijeme atentata reakcije su bile različite. Jedni su taj čin strašno osuđivali, posebice muslimani i hrvati koji su prosvjedovali, dok se s druge strane osjećalo kako srpsko stanovništvo nije bilo na strani onih koji su osuđivali ubojstvo austrijskog prijestolonasljednika. Jedni su u tome vidjeli herojstvo, dok su drugi u atentatu prepoznali klasičan teroristički čin

sarajevski atentator Gavrilo Princip (u krugu) uhićen je netom nakon atentata i osuđen na višegodišnju robiju koju je služio u Češkoj do svoje smrti; prijestolonasljednik Franjo Ferdinad

neposredno pred atentat (dolje lijevo); razglednica koja prikazuje ubojstvo prijestolonasljednika i

njegove supruge Sofije (dole desno)

625.2.2014.AktuAl

635.2.2014.AktuAl

Welsu postavljen i spomenik bošnjač-kim vojnicima iz Prvog svjetskog rata.Ne zna se točan broj, jer su mobilizirani muškarci bili raspoređivani u bosanske re-gimente, a to znači da su unovačeni musli-mani, Hrvati i Srbi. Jedan dio muslimana se borio u dobrovoljačkim odredima srpske vojske, ali je jedan dio muslimana i stradao, osobito u istočnoj Bosni nakon što su srpske snage kontraofenzivom u jesen 1914. došli nadomak Sarajeva. No, tokom 1915. nakon što su srpske snage potisnute prema Srbiji, dio srpskog stanovništva iz Bosne se povu-kao zajedno s vojskom prema Srbiji.

AKTUAL: Je li srpska vojska prisilno mo-bilizirala u svoje redove muslimane iz Sandžaka i Crne Gore?Nemam podatke o tome, no ne bi čudilo da je toga bilo.

AKTUAL: Pred kraj rata u Hrvatskoj se pojavljuje tzv. Zeleni kadar. Je li bilo sličnih skupina i u Bosni i Hercegovini?Postojale su neke skupine, no ne u tolikoj mjeri kao u Hrvatskoj. Kraj rata je u BiH bio vrlo čudan. Naime, na tom prostoru nije bilo velikih vojnih operacija, austro-ugar-ska vojska se povukla, a primopredaja vla-sti bila je, da tako kažem, regularna, kao što se danas smjenjuju vlade nakon izbora. U listopadu 1918. godine prve postrojbe srp-ske vojske ušle su na područje Bosne i Her-cegovine, no ne kao ratnička vojska, jer au-stro-ugarska vojska na tom teritoriju nije vodila značajne vojne operacije. Srpska voj-ska je nakon ulaska u Sarajevo fino dočeka-na, u Oficirskom domu priređen je sveča-ni prijem na kojem je sudjelovala tadašnja sarajevska elita.

AKTUAL: Je li kraj rata dočekan s olak-šanjem?Treba reći kako u Bosni nije bilo značajnih vojnih operacija i frontovskog ratovanja, osim djelimično u jesen 1914, no bilo je gla-di i nestašice. Stvorena je nova vlast i nove društvene prilike. Stanovništvo se oslobađa kmetstva, pa se čak pale i begovski čardaci, a zemlja koju su dotad obrađivali proglaša-vali su svojim vlasništvom.

AKTUAL: Vrlo brzo po okončanju dolazi do agrarne reforme u kojoj musliman-sko stanovništvo gubi svoje posjede?Muslimani su najviše izgubili u toj refor-mi, jer su oni bili najveći vlasnici posjeda i tu je novostvorena država primijenila mo-del prema kojoj je seljaci koji ju dotad ra-dili na posjedima begova postali vlasnici zemlje ukoliko su u kontinuitetu deset go-dina obrađivali tu zemlju. Zemljoposjedni-cima je, pak, obećana naknada za oduzetu zemlju, ali ona nije isplaćena u cjelosti. Po-stoji jedan primjer kada je jedan beg pisao srpskoj vladi ironičnim tonom kako mu je

drago da mu se isplaćuje naknada u malim iznosima jer se, tobože, vlast brine da on taj novac ne zapije. U svakom slučaju, agrarna je reforma uništila sve velike posjede koji su dotad postojali.

AKTUAL: Kako su Bošnjaci gledali na ju-goslavenski pokret?Još za vrijeme Austro-Ugarske kod dijela muslimana postojala je skupina koja je bila vezana uz srpsku nacionalnu ideju, a opet s druge strane postojale su skupine koje su se priklonile hrvatskoj nacionalnoj ideji. Bila je i skupina koju je predvodio Mehmed Spaho koja je podržavala jugoslavensku ideju, no ona se prilično kasno uključila u ta nastoja-nja. Većina nije sudjelovala u nastanku jugo-slavenske države, jer su bili u uvjerenju kako će se monarhija održati. Muslimanska poli-tička elita zapravo nije imala koncept što na-praviti dalje, pa su čak posljednjem austrij-skom caru Karlu uputili prijedlog da Bosna

i Hercegovina dobije svojevrsnu autonomi-ju u sklopu monarhije, što su u to doba bile već zastrajele ideje, jer zašto tražiti autono-miju u sklopu države koja se urušava. Izme-đu dva rata jugoslavenski je koncept za mu-slimane bio prihvatljiv, jer su smatrali da je to rješenje unutar kojeg mogu očuvati svoj identitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine. Upravo je to bila ključna ideja, ne stvara-nje Jugoslavije, već očuvanje jedinstva i te-ritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

AKTUAL: Vratimo se na recentne do-gađaje vezane uz obilježavanje stogo-dišnjice sarajevskog atentata. Srbi na-javljuju masovne proslave Vidovdana i obilježevanje atentata. Kako na to gle-daju Bošnjaci?Zaigrala se opasna igra oko Vidovdana. Ne vidim nikakve razloge da se u Sarajevu slavi nešto što se dogodilo prije 100 godina. Sma-tram kako nema mjesta nikakvom slavlju,

velikim proslavama i podizanju spomenika, jer to unosi još veći razdor u ionako podi-jeljenu zajednicu. Moje je osobno mišljenje da se u Sarajevu treba prisjećati početka Pr-vog svjetskog rata na način kako se Japan-ci prisjećaju Hirošime i Nagasakija, dakle s dužnim pijetetom prema žrtvama, mirno i skrušeno. Smatram da se samo kvalitet-nim razgovorom može dati doprinos razu-mijevanju onoga što se desilo 1914. godine.

AKTUAL: Hoće li manipulacije s obljet-nicom znatno utjecati na političko sta-nje u Bosni i Hercegovini, budući da je 2014. godina i izborna godina?Izgleda da mnogi instrumentaliziraju obljetnicu u političke svrhe, osobito u Re-publici Srpskoj. Mnogi koriste obljetnicu kao sredstvo nacionalne homogenizacije i okupljajna vlastitog izbornog tijela. Sto-ga mislim da Sarajevo ne treba kroz takve najavljene slavljeničke manifestacije obij-ležavati obljetnicu, jer se time ide na ruku onima koji obljetnicu instrumentaliziraju u svoju korist.

AKTUAL: Što će se sve događati na znanstvenom planu vezano za obljet-nicu sarajevskog atentata?U Sarajevu će se u organizaciji Instituta za istoriju i još sedam instituta iz europskih zemalja (Njemačke, Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bugarske, Makedoni-je) od 19. do 21. lipnja održati velika znan-stvena konferencija o atentatu i događajima koji su uslijedili nakon njega. Odlučili smo da ne idemo s konferenciju uoči samog Vi-dovdana jer smo svjesni da će se atmosfe-ra jako zagrijati, ali i iz praktičnih razloga, jer smatramo da ne treba riskirati i raditi

takav skup u trenutku kada situacija može biti jako napeta. Imamo negativna iskustva iz 1914. i 1992. godine kada su neki neod-govorni mangupi napravili kaos.

AKTUAL: Tko će sve sudjelovati u radu konferencije?Sudjelovat će više od 130 znanstvenika iz 28 zemalja svijeta. Valja napomenuti kako će se i u ostalim državama tim povodom održati znanstvene konferencije, no ova je jedinstvena po svojoj brojnosti zemalja su-dionica. Žao nam je što kao suorganizato-re konferencije nemamo institucije iz Veli-ke Britanije, Francuske, Rusije, Srbije i Crne Gore, mada su prisutni povjesničari iz tih zemalja. jer ne promatramo samo događa-je na Balkanu, već u širem kontekstu, no to nije naša krivnja, jer se radi o njihovoj ne-zainteresiranosti za sudjelovanjem. Ono što nam je posebnu drago jest da konferencija neće biti skup istomišljenika.

AKTUAL: Pojedini miniraju konferenci-ju. O čemu se radi?Francuzi su, uz podršku Beograda, u star-tu našu konferenciju, iako mi nije jasno iz kojih razloga, pokušali minirati i progla-sili je revizionističkom, navodeći kako je organiziraju predstavnici sila poraženih u Prvom svjetskom ratu. To su gluposti, jer naše namjere nisu revizionističke, već otvo-reno razgovarati o povijesnim činjenicama. Francusko aktivno djelovanje protiv konfe-rencije i lobiranje da se iz europskih fondo-va financijski ne podrži ova konferencija je razočaravajuće, jer se radi o europski orijen-tiranom projektu, a Bosna i Hercegovina je-dini put vidi kroz europske integracije. Ova-kav francuski stav nije dobra poruka nama koji Bosnu i Hercegovinu vidimo u europ-skim integracijama. Naprotiv, on ohrabruje one koji rade protiv europskih orijentacija.

AKTUAL: Za kraj, treba li prema vašem mišljenju vratiti uklonjene stope Ga-vrila Principa na mjesto gdje su bile do 1992. godine?Jasno je da je na tom mjestu nakon Dru-gog svjetskog rata promoviran kult Gavri-la Principa. Postojale su stope koje su saču-vane i za vrijeme posljednjeg rata sklonjene u muzej, kao što je krajem Prvog svjetskog rata izgrađen i spomenik Franji Ferdinandu, pa nakon rata srušen. Upravo zbog toga što je bio dio ovog grada ja bih podržao ideju da se vrate Principove stope, ali i da se obi-lježi mjesto gdje je nekad stajao spomenik prijestolonasljedniku, naravno ne da se po-digne spomenik radi promoviranja Franje Ferdinanda, jer on uopće ne postoji u kul-turi sjećanja ovog grada, već u obliku male spomen ploče koja bi podsjećala kako je tu nekoć bio spomenik. No, mislim da u ova-ko napetoj atmosferi kakva vlada sada, nije vrijeme za takvo što.

Francuzi su, uz podršku Beograda, u startu našu konferenciju, iako mi nije jasno iz kojih razloga, pokušali minirati i proglasiti je revizionističkom navodeći kako je organiziraju predstavnici sila poraženih u Prvom svjetskom ratu. To su gluposti, jer naše namjere nisu revizionističke, već želimo otvoreno razgovarati o povijesnim činjenicama

prijestolonasljednikova odora i automobil nalaze se u bečkom Vojnom

muzeju u kojem se nalazi najveći broj izložaka vezanih za Prvi svjetski rat i

područje Balkana u svijetu

bosanske regimente borile su se tijekom Prvog svjetskog

rata na mnogim bojišnicama, a postrojbe su činili pripadnici sva tri naroda Bosne i Hercegovine