spomeniČki kapacitet crkve sv. petra u zavali u … · regionalnu pripadnost jednobrodnom kupolnom...

Vego, J. 150

Broj 10 prosinac, 2015

Spomenički kapacitet crkve sv. Petra u Zavali...

SPOMENIČKI KAPACITET CRKVE SV. PETRA U ZAVALI U KONTEKSTU RAZVOJA ARHITEKTURE STAROHRVATSKOG RAZDOBLJA prof. dr. sc. Jaroslav Vego, dipl. ing. arh. Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru Sažetak: Znanstveno istraživanje sakralne graditeljske baštine Zahumlja i njezino razmatranje u povijesnom kontekstu razvoja arhitekture starohrvatskog razdoblja izazov je koji još nije dosegnuo svoj konac. U radu je iznijet osvrt na spomenički kapacitet crkve sv. Petra u Zavali kao motiva za pristup takvome istraživanju. Ključne riječi: arhitektura starohrvatskog razdoblja, Zahumlje, Zavala, crkva sv. Petra MONUMENTAL CAPACITY OF THE CHURCH OF ST. PETER IN ZAVALA IN THE CONTEXT OF DEVELOPMENT OF THE ARCHITECTURE OF THE EARLY CROATIAN PERIOD Abstract: Scientific research on the sacral architectural heritage of Zahumlje and its consideration in the context of the Early Croatian Architecture History as well, is a challenge that has not reached its end yet. The paper presents a review on the St. Peter Church's (Zavala) heritage capacity, performed as an access-motive to such the research. Key words: Early Croatian Architecture, Zahumlje, Zavala, St. Peter's Church

Vego, J. 151



1. UVOD Domaća znanstvena javnost već dugo vremena poklanja posebnu pozornost crkvenom graditeljstvu za razdoblja hrvatskih narodnih vladara, od 8. do konca 11. stoljeća. Politički uspon hrvatske ranosrednjovjekovne države za kneževa i kraljeva iz dinastije Trpimirović, potom za vladavine kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira je imao i svoju kulturnu dimenziju koja je iznjedrila jedinstveni tip sakralnih građevina ranoga Srednjeg vijeka u našem naslijeđu, podignutih diljem današnjeg hrvatskog prostora, od kojih je veći dio porušen i sačuvan u arheološkim ostacima. Pionir znanstvenog vrjednovanja ove graditeljske baštine, ujedno jedne od najvećih regionalnih koncentracija crkava u Europi toga doba, znakovite po bogatstvu tipova i oblika, bio je doajen hrvatske ranosrednjovjekovne arheologije, don Frano Bulić. Autorskim naslovima Stopama hrvatskih narodnih vladara,1 te Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba hrvatske narodne dinastije,2 Bulić je vizionarski skrenuo pozornost, ne samo domaće javnosti, na izvorni doprinos hrvatskog graditeljstva povijesti zapadnoeuropske umjetnosti. Konzervator i povjesničar umjetnosti Ljubo Karaman tridesetih godina prošloga stoljeća promovira tezu kako je najstarije graditeljstvo kod Hrvata izvorna kategorija,3 gdje starohrvatske crkvice slobodnih oblika imperativno vidi kao fenomen uvjetovan tadašnjim geopolitičkim položajem prve hrvatske države. Te su crkvice, po njegovom mišljenu, u uzročnoj vezi s dolaskom Hrvata na jadransku obalu koji je na tom području stvorio nove prilike kulture po kojima je ono otrgnuto od uskog dodira sa europskom civilizacijom i time, za neko vrijeme, izazvana pojava vrlo zanimljivog lokalnog graditeljstva slobodnih originalnih oblika. Brojna je plejada istraživača slijedila ovim već naznačenu putanju izazova izučavanja razvoja sakralne arhitekture koja nastaje na hrvatskom ozemlju u osvit Srednjeg vijeka;4 ovdje je interesantno iznijeti osvrt na osobit obol koji je učinio Tomislav Marasović za svoga skoro pola stoljeća dugog istraživanja graditeljstva starohrvatskog doba, gdje je za rezultat ponudio sistematizaciju njihovih tipoloških značajki, morfološku klasifikaciju, te i regionalnu kategorizaciju.5 U tome kontekstu ne začuđuje koncentracija nalazišta ostataka djelovanja graditelja rane hrvatske arhitekture u težištu države hrvatskih vladara, na imaginarnoj prostornoj paraboli smještenoj između Splita, tadašnjeg središta nadbiskupije, te starih hrvatskih gradova Knina i Zadra, što je uključilo i jadranske otoke u zadarskom i splitskom arhipelagu, gdje prevlađuju građevine centralnog tipa. 1 Bulić, F.: Stopama hrvatskih narodnih vladara, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1929. 2 Bulić, F.: Hrvatski spomenici u kninskoj okolici – 1888., pretisak Dom i svijet, Zagreb, 1995. 3 Karaman, Lj.: Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1930. 4 Dyggves, Belošević, Jelovina, Gunjača, Pejaković, Gatin, Prelog, Burić, Petricioli, Rapanić, Fisković, Milošević, Jakšić, Jurković dio je podužeg popisa znanstvenika koji su zavidan dio svoje istraživačke energije posvetili sakupljanju građe i znanja, te davanju obola spoznaji kulture gradnje nastale od 8. do konca 11. st. 5 Pobliže vidjeti: Marasović, T.: Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994.

Vego, J. 152



Sv. Križ u Ninu, zbog ljupkosti proporcija svoga nevelikog arhitektonskog volumena neočekivane prostorne složenosti, nosi atribut vjerojatno i najpopularnije građevine iz spomenutog opusa starohrvatskih svetišta centralno određenog prostora (slika 1). Bazična troapsidalna morfološka struktura ovoga crkvenog zdanja svoj prostorni crescendo dobiva u ravni krovne konstrukcije, razvijajući četverolisnu planimetriju. Stilske odlike na reljefu s čeone plohe nadvratnika na portalu ninske crkvice Pavuša Vežić uspoređuje sa onima na okviru prozora sa začelja crkve Sv. Mihajla pored Stona,6 gdje im nalazi zajedničku odrednicu.

Slika 1. Crkva sv. Križa, Nin 6 Vežić, P.: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije, Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

Vego, J. 153



Šire područje Stona, između Neretve i Rijeke Dubrovačke, uključivo i poluotok Pelješac, opisuje sredinom 10. stoljeća bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet kao teritorijalnu jedinicu Zahumlje koja postoji u ranom srednjem vijeku.7 Za vrijeme crkvenih sabora 925. i 928. godine utjecaj splitske crkve je izražen na cijelom ovome području. Već u 11. stoljeću dubrovačka nadbiskupija ima metropolitansku ulogu, time i njezina jurisdikcija na matičnom prostoru dobiva na specifičnoj težini, što se odrazilo na pojavu izrazite koncentracije podužno određenih jednobrodnih crkvica kupolnog tipa, kako ih je Marasović nazvao „regionalni južnodalmatinski kupolni tip“,8 nastao kao rezultat upravo crkvenog programa. Ston je u ranom srednjem vijeku bio jedan od značajnijih gradova ove jadranske slavenske teritorijalne jedinice9 koja svoj zenit ima za vladavine kneza Mihajla Viševića,u drugoj i trećoj dekadi 10. stoljeća. Ovaj je grad bio ne samo sjedištem zahumske kneževine nego i stolnicom jedne od starijih biskupija na hrvatskom etničkom životnom prostoru. Crkva Sv. Mihajla pored Stona (slika 2), sudeći prema njezinim dimenzijama, rustičnoj izvedbi, strukturi svoda i slobodnoj tlocrtnoj osnovi – jednobrodna građevina s tri traveja, bačvastim svodom i izvana pravokutnom, a iznutra polukružnom apsidom – potvrđuje gore navedenu atribuciju pripadnosti kategoriji sakralnih građevina „regionalnog južnodalmatinskog kupolnog tipa“.

Slika 2. Crkva sv. Mihajla, Ston 7 Budak, N.: Identities in Early Medieval Dalmatia (Seventh – Eleventh Centuries, 2008. 8 Marasović, T.: Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994. 9 Zahumlje je, kao teritorijalna jedinica na prostoru Crvene Hrvatske, obuhvaćala područje od Neretve do Dubrovnika prema unutrašnjosti, sve do gorskog vijenca planina sjevernog dijela Hercegovine. Humska zemlja, prema pisanju biskupa Grgura Barskog („Slavorum Regnum“) uključuje devet župa: Stantania, Papua, Yabsko, Luca, Vlica, Goromitia, Vecenike, Dubrave et Debre; pobliže vidjeti: Lupis, V.: Kulturna baština zahumske biskupije, Humski zbornik XIII, Od Dubrave do Dubrovnika, HKD Napredak, Dubrovnik, 2011.

Vego, J. 154



Spomenuta usporedba stilskih odlika reljefa nadvratnika na portalu ninske crkvice sa onima na okviru prozora sa začelja crkve Sv. Mihajla pored Stona ne temelji se samo na pojavnosti motiva troprute vrpce; prikaz dviju ptica koje uzimaju vodu iz kaleža je likovni obrazac koji ima euharistijsko značenje od doba ranog kršćanstva (slika 3).

Tri do danas dobro sačuvane građevine – Sv. Nikola, Selca, Sv. Petar, Omiš i Sv. Mihovil na Braču - svjedoče kako je sjeverna granica širenja utjecaja programa izvođenja građevina „regionalnog južnodalmatinskog kupolnog tipa“ zašla podaleko na zapad od rijeke Neretve, čime je arhitektonska topografija pokazala i granice prostiranja Neretljanske kneževine u 11. stoljeću.10 Omiška crkvica u sjajno očuvanoj jasnoći svoje pojavnosti zorno pokazuje tipološke odlike ovoga arhitektonskog tipa građevina iz starohrvatskog razdoblja (slika 4); tri su tu traveja, u ovoj sadržajno i strukturalno zadanoj kombinaciji uzdužno i centralno određenog prostora, od kojih srednji leži u sjeni nevelike kupole – arhitektonskim rječnikom dočaranog „nebeskog pokrova“. Apsidalni je prostor u svojoj unutrašnjosti determiniran polukružjem tri niše, dok je njegova vanjština zatvorena strogom geometrijom četverokuta.

Slika 4. Crkva sv. Petra, Omiš 10 Neretva ili Paganija, spominje se u djelima Konstantina VII. Porfirogeneta. Nalazila se sjeverno od Zahumlja, na prostoru sliva rijeke Neretve, i obuhvaćala je područje otoka Brača, Hvara, Korčule i Mljeta. Vidjeti: Budak 2008: 228.

Slika 3. Crkva Sv. Mihajla kod Stona, detalj okvira prozora na južnome zidu

Vego, J. 155



Crkva Sv. Petra u Zavali nije, kao omiška, imala tu sreću ostati očuvanom u svom stereometrijskom volumenu, te posvjedočiti o rustikalnoj snazi starohrvatskog graditeljstva u najbližem zaleđu Jadranskog mora. Usprkos tomu, onako u oskudnim ostacima središnjeg i apsidalnog ziđa, ova građevina uspijeva čuvati analogiju sa arhitektonskim programom koji se u to doba razvijao u južnom i srednjem dijelu istočne obale Jadrana. Prilog tomu su pronađeni dijelovi oktogonalnih stupova koji sugeriraju mogućnost da su bili dijelom potporne strukture kupole, te ostaci pleterne strukture na fragmentima oltarne pregrade, ornamenti koji kriptogramski šalju svoju umjetničku poruku sa hercegovačkog krša iz doba razvoja prve hrvatske države. Upravo ova potonja, dekorativna plastika, prije svih velika ploča sa tropleternom zastavicom i prikazom ptica u paru, pa i dvije manje ploče na kojima su također modelirane ptice uz prikaz euharistije, upućuju na iskonsku snagu osnovne teme plastične obrade u kamenu arhitektonskih elemenata starih Hrvata.

Slika 5. Fragment oltarne pregrade crkve sv. Petra u Zavali; rekonstrukcija U kristalnoj stilskoj jasnoći sučeljeni paunovi koji se napajaju na izvoru života, simbolički je kompozicijski ekvivalent duša na vrelima besmrtnosti (slika 5). Ovakve kompozicije s paunovima, nedvojbeno titularima besmrtnosti i Uskrsnuća, imanentne su zabatima oltarnih ograda na nizu crkava iz starohrvatskog razdoblja, ne samo u kulturnom krugu diseminacije sakralnih građevina „regionalnog južnodalmatinskog kupolnog tipa“, nego i na sjevernije položenim zemljopisnim koordinatama jadranskog bazena. I druga stilska inačica uklesana na pluteju zavalske crkve, paun sa Svetim krugom koji nosi drugu pticu, ima jasno simboličko značenje Kristove skrbi za spiritus homini (slika 6). Vincije Lupis ovaj sloj kamene skulpture, koja pored toga, u gornjoj zoni, nosi preplet trostrukog pletera, veže sa starijim slojem kamene skulpture u Stonu na prijelazu 10. stoljeća, okupljene oko crkve Sv. Mihajla,11 postavljajući tako neminovnu jednoznačnicu stonskog (dubrovačkog) likovnoga vokabulara i onoga koji se na ovaj način pokazuje u njegovom zaleđu, u Zavali, u svojoj rustikalnoj izražajnosti.

11 Lupis, V.: Sakralna baština Stona, Ston, 2000., 91 - 94

Vego, J. 156



Regionalnu pripadnost jednobrodnom kupolnom tipu crkva u Zavali ima šansu potvrditi i usporedbom sa crkvom Sv. Ilije na Lopudu, čija je apsida također pravokutna i sa vanjske i svoje unutarnje strane; povijesna je koincidencija da i lopudska crkva nije sačuvala svoju kupolu. Ubikacija crkve Sv. Petra u Zavali na tragu je okvirnog limesa teritorijalnog rasprostiranja stare hrvatske kulture, kako ga vidi akademik Mohorovčić,12 gdje je prepoznao tri uža, međusobno povezana područja - zonu između rijeka Dunava, Drave, Save i Une, područje Istre te tadašnju užu Hrvatsku južno od Gvozda, što obuhvaća istočnu jadransku obalu sa svojim zaleđem duboko u Dinaride. Usprkos geomorfološkoj raznolikosti ukupno područje nastanjeno Hrvatima pulsira na koherentan način, i u fazi rodovskog društvenog ustroja kao i u doba kraljevstva, gdje se diferencirani kulturni izrazi u spomenuta tri područja prve hrvatske države međusobno prožimaju. Takvo bogatstvo tipova nudi upravo mogućnost spoznaje tendencija razvoja arhitekture na našem etničkom povijesnom prostoru u doba predromanike i romanike. Ostatci crkve Sv. Petra u Zavali prevažni su za predočavanje kontinuiteta kulturnog razvoja svojeg prostora, ionako podložnog višestranim umjetničkim utjecajima. Svjedočeći povijesnu zbilju humske zemlje protkanu nastojanjima ka kulturnom uzdizanju jadranskog zaleđa, može se, iz današnje perspektive, i razumjeti puni identitet ovoga vrijednog spomenika, te njegova specifična težina. Na tome tragu potrebno je poraditi na potankom istraživanju i afirmaciji njegova identiteta kao priloga verificiranju slijeda gradnje sakralnih spomenika u zenitu prve hrvatske države, na koncu i kao potvrdu samosvojnosti stvaralaštva Zahumlja. 12 Mohorovčić, A.; Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti, JAZU, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Split, 1978., 159 - 181

Slika 6. Prikaz reljefa sa pluteja crkve sv. Petra u Zavali; rekonstrukcija

Vego, J. 157



LITERATURA Budak, N.: Identities in Early Medieval Dalmatia (Seventh – Eleventh Centuries), 2008. Bulić, F.: Stopama hrvatskih narodnih vladara, Zagreb, 1929. Bulić, F.: Hrvatski spomenici u kninskoj okolici – 1888., (pretisak), Zagreb, 1995. Karaman, Lj.: Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Zagreb, 1930. Lupis, V.: Sakralna baština Stona, Ston, 2000. Lupis, V.: Kulturna baština zahumske biskupije, Humski zbornik XIII, Od Dubrave do Dubrovnika, Dubrovnik, 2011. Marasović, T.: Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994. Mohorovčić, A.; Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Split, 1978. Vežić, P.: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije, Ars Adriatica 3/2013. Izvori ilustracija Slika 1: Crkva sv. Križa, Nin (http://www.panoramio.com/photo/24354278) Slika 2: Crkva sv. Mihajla, Ston (http://www.croatia1.com/images/pelj-sites/ston) Slika 3: Crkva Sv. Mihajla kod Stona, detalj okvira prozora na južnome zidu, (foto: P. Vežić; Vežić, P.: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije, Ars Adriatica 3/2013.) Slika 4: Crkva sv. Petra, Omiš (http://www.almissa.com/sveti_petar.jpg ) Slika 5: Fragment oltarne pregrade crkve sv. Petra u Zavali; rekonstrukcija (Humski zbornik Ravno, Popovo, Ravno – Zagreb 1997., 139) Slika 6: Prikaz reljefa sa pluteja crkve sv. Petra u Zavali; rekonstrukcija (Humski zbornik Ravno, Popovo, Ravno – Zagreb 1997., naslovnica)

spomeniČki kapacitet crkve sv. petra u zavali u … · regionalnu pripadnost jednobrodnom kupolnom...

Documents