SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULIOET dr. Mijo Mirković

KULTURA I TURIZAM

SPOMENICI ŠIBENIKA

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Kulturno-povijesni spomenici

Izradili: Lucija PerkovEric Derocchi

Mentori: asis.dr.sc. Nataša Uroševićprof.dr.sc. Slaven Bertoša

Pula, 13.svibnja, 2012.

Sadržaj:

1.Uvod …………………………...............………………………... 2

2.Spomenici Šibenika…………………..............................……………… 3-13 2.1.Katedrala Sv. Jakova ...................................................................... 3-5 2.2.Gradska vjećnica ............................................................................... 5-6 2.3.Mala renesansna lođa ..................................................................... 6 2.4.Biskupska palača .................................................................... 6-7 2.5.Crkva Sv. Duha ..................................................................... 7 2.6.Crkva Sv. Nikole ................................................................................ 7 2.7.Kneževa palača- muzej grada šibenika .................................... 7 2.8.Crkva i samostan Sv. Frane ........................................................... 7-8 2.9.Crkva Sv. Dominika ................................................................ 82.10.Crkva i samostan Sv. Lovre .................................................... 8 2.11.Crkva i samostan Sv. Luce ……………………………………… 8 2.12.Crkva Sv. Križa ..................................................................... 8 2.13.Crkva Gospe vanka grada .................................................... 9 2.14.Župna crkva Svih Svetih ................................................................ 92.15.Crkva Sv. Grgura ............................................................................... 9 2.16.Crkva Sv. Barbare ……………………………………... 10 2.17.Crkva Sv. Krševana ……………………………………... 10-112.18.Tvrđava Sv. Nikole ........................................................... 11 2.19.Tvrđava Sv. Mihovila ..................................................................... 112.20.Tvrđava Sv. Nikole ..................................................................... 122.21.Tvrđava Šubičevac ........................................................... 122.22.Bedemi, kule i gradska vrata ……………………………………. 122.23.Četiri bunara ................................................................................ 12

3.Zaključak …………………………………………………………….. 13

Literatura …………………………………………………………….. 14

1

1.Uvod

Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj

prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću

rijeke Krke, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali more. Prvi

se put spominje na Božić1066. u darovnici kralja Petra Krešimira IV. , hrvatskog kralja.

1169.g. od ugarskog kralja Stjepana III. Šibenik dobija status grada i pravo na kovanje novca.

Nakon hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara, te povremene vladavine Venecije u 15. stoljeću

dolazi pod gotovo 400-godišnju vlast Venecije, a iz tog razdoblja potječe i najznačajniji

kulturno-povijesni spomenik Šibenika - poznata šibenska katedrala sv. Jakova, građena u 15. i

16. stoljeću. 1797. Šibenik ulazi u sastav Habsburške monarhije (uz kratkotrajnu vlast

Francuske u vrijeme Napoleona) sve do 1918.1

Iako se grad Šibenik prvi put spominje u 11. stoljeću, tragovi naseljenosti mogu se uočiti već

od prapovijesnog doba. Šire područje grada bilo je naseljeno već u neolitiku, o čemu svjedoče

bogati arheološki nalazi s lokaliteta Danilo, eponimnog nalazišta Danilske kulture.

U željeznom dobu područje grada naseljavalo je ilirsko pleme Liburna. S obzirom da je

šibenska luka jedna od prirodno najzaštićenijih luka istočnog Jadrana, u koju je ulaz moguć

samo kroz uski kanal Sv.Ante, oduvijek je bila logična pretpostavka da su Liburni, kao vrsni

pomorci, morali imati nekakvu vrstu kontrole nad njom. Važnost kontrole nad šibenskom

lukom bila je utoliko veća i zbog njenog položaja na ušću rijeke Krke kojom se dalje moglo

nastaviti prema Skradinu, jednom od važnijih liburnskih sjedišta. Dokazi za ovu pretpostavku

su materijalni ostaci liburnske kulture (uglavnom se radi o ostacima keramike) pronađeni

prilikom istraživanja tvrđave Sv. Mihovila podignute nad gradom, a očito na mjestu

nekadašnje liburnske gradine.2

Sudeći po osebujnoj povijesti grada Šibenika, nije nimalo iznenađujuća činjenica da ima vrlo

bogatu kulturno-povijesnu ostavšinu. U ovom seminaru ćemo ukratko napisati nešto o

najznačajnijim kulturno-povijesnim spomenicima grada Šibenika i o njihovom značaju kroz

prošlost i u današnje vrijeme.

1 Josip Horvat: Politička povijest Hrvatske, 2. dio, 2. izd., Zagreb : »August Cesarec«, 1990., str. 2222 Slavo Grubišić: "Šibenik kroz stoljeća", Muzej grada Šibenika, Šibenik, 1974., str. 78

2

2.Spomenici šibenika

2.1.Katedrala Sv. Jakova

Gradnja nove katedrale simbolički je bila kulminacija višestoljetnog stremljenja grada, da

se odvoji od trogirske biskupije te da i uz vlastitu crkvu stekne i komunalnu autonomiju.

Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv.

Jakova. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine. kada je Šibenik

dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova

donesena je 1402. godine. Gradnja je međutim, započela tek 1431. godine i trajala uz prekide

do 1536. godine. Prvo desetljeće na njenu podizanju rade mletački gotički graditelji i šibenski

klesarski majstori Andrija Budčić i Budiša Statčić. Za to vrijeme izgrađen je južni i sjeverni

zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Prilikom osnutka biskupije 1298. g.

postojeća crkva sv. Jakova na glavnom gradskom trgu promovirana je u stolnu crkvu, ali kako

je bila malena i neprikladana istom je prilikom odlučeno da biskup i grad osiguraju sredstva

za gradnju nove katedrale.

Krajem 14. st., nakon što je u invaziji Mlečana stara katedrala sv. Jakova oštećena, odlučeno

je da se gradi nova te je 1402. g. zalaganjem biskupa Bogdana Pulšića osnovan je fond za

njezinu gradnju. Zbog nepovoljnih političkih prilika a potom i raznih drugih nedaća koje su

zadesile Šibenik (kuge i požari), gradnja nove katedrale počela je tek tri desetljeća kasnije

postavljanjem kamena temeljca 1431. godine. Katedrala je dovršena 1536. g., a 1555.g.

posvetio ju je biskup Ivan Lucije Štafilić. Nakon temeljite obnove u 19. st. katedrala je

ponovo posvećena1860.

Nastanak katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze od kojih se prva naziva po

biskupu Boganu Pulšiću (1402.-1437.) koji je započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale

dvije nazivlju po dvojci najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju

Matijevom Dalmatincu i Nikoli Ivanovom Firentincu. Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje

katedrala je nastajala sukcesivnim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija, pri

čemu se izmijenila tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći

renesansni.3

3 Ivančević, Radovan, Šibenska katedrala, Zagreb, 1998.. 

3

Prvo razdoblje izgradnje (1431. – 1441.), tzv. "Pulšićeva katedrala"- započinje 1428. g.

odlukom gradskog Vijeća da se nova katedrala treba podići na pogodnijem mjestu u

sjevernom dijelu grada. Bonino da Milano kao „primus magister ecclesie Sancti Jacobi“

(1428-1429) izrađuje prvi projekt katedrale koja se treba podići na mjestu crkve Sv. Trojstva

(danas Sv. Ivana), no zbog smrti uspjeva samo djelomično dovršiti pojedine kiparske dijelove

glavnog portala (danas se nalaze raspoređeni na postojeća dva portala katedrale.

Na osnovu odluke gradskog vijeća da se katedrala ipak treba graditi na mjestu postojeće novi

protomagister Francesco di Giacomoiz Venecije (1430-1431) modificira njegov projekt te ga

prilagođava za izgradnju na postojećem mjestu gdje se još nalazila stara katedrala.

Postavljanjem temelja na sjeverozapadnog uglu pročelja (9. travnja 1431.) započinje gradnja

nove katedrale. Na mjesto protomajstora Francesca, kojemuje istekao jednogodišnji ugovor,

dolazeAntonio di Pierpaolo Busato i Lorenzo Pincino, mletački majstori koji slijedećih

desetak godina rade na katedrali. Zbog poteškoća oko postavljanja temelja i realizacije

svetišta produženog preko ulice, početkom 40-tih godina dolazi do prekida gradnje, te

šibensko Vijeće u lipnju 1441.g. sklapa ugovor s Jurjem Matejevim iz Zadra pro

prohtomagistro fabrice Ecclesiae Cathedralis.4

Drugo razdoblje izgradnje (1441.-1473.), tzv. "Jurjeva katedrala"- Odvija se u dvije

odvojene etape, među kojima je duže, petogodišnje razdoblje prekida. U početnoj fazi rada na

katedrali (1441.-1455.) Juraj Matijev Dalmatinac (Georgius Mathei Dalmaticus) novo

tropasidalno svetište koje još uključuje krstionicu ugrađenu u temeljima južne apside (1443.-

44.), te uz nju prislonjenusakristiju s riznicom na katu (1450.-54.). Istovremeno se dovršavaju

ranije započeti uzdužni zidovi crkve do visine vijenca visećih lukova, dok se u interijeru, po

novom projektu majstora Jurja zajedno sa presvođenim kapelama bočnih brodova do iste

visine podižu arkade glavnog broda. U trenutku prekida radova 1455. godine izgrađene su

visoke substrukcije poligonalnog svetišta do razine vijenca s glavama, odnosno do razine

poda prezbiterija u interijeru. Početnu fazu izgradnje katedrale obilježava prostorno-

funkcionalna adaptacija te modernizacija ranijeg projekta, te niz inventivnih, prvenstveno

4 Ivančević, Radovan, Šibenska katedrala, Zagreb, 1998.

4

graditeljsko-konstruktivnih i dekorativnih rješenja primijenjenih u gradnji svetišta ("montažna

tehnika" gradnje velikim kamenim blokovima, te vijenac individualiziranih glava prirodne

veličine). U drugoj fazi rada na katedrali (1461.-1473.) radovi su koncentrirani samo na

podizanju poligonalnih zidova svetišta pri čemu se mogu razlikovati dvije konsekutivne etape.

Prvu etapu (1461.-1465.), obilježava pojava novog, ranorenesansnog dekorativnog repertoara

pretežno slikarskog karaktera koji potječe od slikara iz kruga F. Squarcionea i

radionice Donatella u Padovi (zid sjeverne kapele raščlanjen s pilastrima i zaključen s

vijencem na kojem putti pridržavajući girlande sviraju i plešu, tzv. "Malipierova partija").

Druga etapa javlja se nakon Jurjevog boravka u Dubrovniku (1465.-1473.), a obilježava je

pojava strukturalno zrelijih kompozicija i stilski čišćih motiva toskanskog porijekla (prozori

glavne apside) koji su nastali pod utjecajem firentinskih majstora iz kruga Michelloza di

Bartolomea zaposlenih u Dubrovniku pred Jurjevim dolaskom. U završnom razdoblju rada na

katedrali Juraj Dalmatinac na sjevernom zidu kapele svetišta, pod arhivoltom s grbom kneza

S. Malipiera (1465.-68.) postavlja reljef sv. Jerolima pustinji. Juraj Dalmatinac umire 10.

listopada 1473. godine.

Treće razdoblje gradnje (1475-1536) tzv. "Nikolina katedrala"- Počinje

imenovanjem Nikole Ivanova iz Firence (Niccolo di Giovanni Fiorentino) novim

protomagistrom (1475.). Firentinac zatječe katedralu dovršenu do visine obodnih zidova

svetišta i zidova bočnih brodova, ali međusobno neusklađenih i nepovezanih, te sa brojnim

nepravilnostima u tlocrtnoj dispoziciji čitavog korskog djela (istanjeni te izlomljeni zidovi

svetišta i transepta u interijeru). Do 1477. godine Nikola Firentinac izrađuje projekt za

dovršetak čitavog gornjeg dijela katedrale te počinje s presvođenjem bočnih kapela svetišta.

Mijenjajući raniju koncepciju trobrodne bazilike otvorenog krovišta u crkvu presvođenu

bačvastim svodovima Nikola prvo nivelira visine svetišta i trobrodnog korpusa crkve, a

potom, te snažnim, all' antica vijencem jasno razdvaja prethodno sagrađene dijelove od svojeg

novog gornjeg dijela. Prilagodbom Jurjeve "montažne tehnike" gradnje Nikola Firentinac nad

bočnim kapelama svetišta podiže kratke bačvaste svodove sastavljene od dugačkih kamenih

ploča slaganih na preklop (dovršeni do 1479.). Pripremajući pravilnu i čvrstu građevinsku

substrukciju za istovjetno koncipirane velike svodove crkve, Nikola ispravlja i ojačava zidove

korskog djela, te ih vrlo brzo (do 1483.) podiže do razine svoda. Pri tome primjenjuje složena

inženjerska rješenja – u debljini zida sakrivene metalne zatege, te konzolno izbačeni "ravni

luk" (piattabanda). Bačvasti svodovi i križište s oktogonalnim tamburom-lanternom i

5

kupolom izgrađeni su do 1499. godine. Te godine Nikola prestaje obnašati dužnost

protomagistra i u vlastitoj režiji sklapa ugovor za izradu kamenog namještaja u svetištu.

Osim kupole, u trenutku njegove smrti (1506./1507.) podignuta su još dva traveja bačvastog

svoda nad glavnim brodom, te u ravnini s njima i četvrtbačvasti svodovi nad bočnim

brodovima. Premda se katedrala gradi još tri desetljeća nakon njegove smrti ona je u cijelosti

dovršena po njegovu projektu. Nakon Nikole Firentinca dužnost protomagistra obnašala su

još dva arhitekta – Bartolomeo iz Mestra (od 1520.), a potom njegov sin Jakov. Oni su do

završetka građevinskih radova presvodili preostala četiri traveja glavnog i bočnih brodova, te

podigli gornji "trolisno" zaključeni dio zapadnog pročelja.5

Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci,prvenstveno zbog

propuštanja vode. U drugoj polovici 19. stoljeća zalaganjem šibenskog arhitekta Paola

Bionija i uz potporu austrijske vlade izvršena je temeljita i sveobuhvatna restauracija (1843-

1860). Nakondrugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947.-49.), a izmjenom

željeznih zatega (1961.) izvršena je statička sanacija katedrale. Tri granate ispaljene s broda

bivše JNA 18. rujna 1991. g. probile su kupolu katedrale. Sanacija oštećenja kupole izvršena

je od 23. kolovoza 1996. do 14. ožujka 1997, a program održavanja (čišćenje) i nadgledanja

se nastavlja i dalje.6

2.2.Gradska vjećnica

Šibenska gradska vijećnica smještena je na sjevernoj strani starog glavnog

gradskog trga (prije Plathea communis - Komunalni trg, danas Trg Republike Hrvatske)

nasuprot sjevernog pročelja znamenite katedrale Sv. Jakova. Gradska vijećnica bila je

zasigurno najugledniji civilni objekt srednjovjekovnog Šibenika, a i danas spada među

najznamenitije kulturne spomenike Krešimirovog grada. Mnogi je smatraju jednom od

najljepših hrvatskih gradskih vijećnica uopće. Građena je u prvoj polovici 16. stoljeća, točnije

između 1533. i 1546.g., u stilu visoke renesanse, a odlikuje se izrazitom skladnošću. Glavni

arhitekt nije poznat. Objekt se sastoji od prizemlja i prvog kata. Prizemlje počinje trijemom s

devet ploukružnih lukova, tipičnih za renesansni stil, koji se oslanjaju na deset stupova iznad

kojih se proteže korniž na kojima su baze s reljefima velikih lavljih glava. U prizemlju su

5 Ivančević, Radovan, Šibenska katedrala, Zagreb, 1998.6 Ibid

6

nekada bili smješteni uredi gradske uprave, dok su se sjednice gradskog vijećaodvijale na katu

u reprezentativnoj dvorani. Pročelje kata razdijeljeno je stupovima, a u donjem dijelu

ukrašeno je balustradom i bogato dekoriranim balkonom (reljefi lavljih glava i cvijetni

ornament). S lijeve strane gadske vijećnice nalazi se mali zvonik "na preslicu" čije je zvono

pozivalo gradske plemiće na vijećanje. U 18. stoljeću, s obje strane vijećnice, šibenski

graditelj Ivan Skok napravio je vrlo lijepe stepenice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, 13.

prosinca 1943.g., vijećnica je bila potpuno razorena tijekom savezničkog zračnog napada na

grad koji je bio pod njemačkom okupacijom. Nakon rata rekonstruirana je u originalnoj formi

pod stručnim vodstvom arhitekta Harolda Bilinića, a njezina unutrašnjost bila je opremljena u

skladu s novim namjenama građevine. Na katu gradske vijećnice i danas se nalazi

reprezentativna dvorana u kojoj se sklapaju civilni brakovi, a ponekad se održavaju i gradske

priredbe, dok je prizemlje preuređeno u ugostiteljski objekt.7

2.3. Mala renesansna lođa

Šibenska mala renesansna lođa izgrađena je u 16. stoljeću, vjerojatno na mjestu starije

građevine. Smještena je na istočnoj strani starog glavnog gradskog trga (danas Trg Republike

Hrvatske), između šibenske gradske vijećnice i katedrale Sv. Jakova. Mala lođa služila je kao

mjesto gdje su se vršile javne dražbe i odakle su se upućivali sudski pozivi. Danas je od ove

građevine ostao sačuvan samo lijepi kameni portal i tri stupa s tri arkade, od kojih je srednji

stup služio kao stup sramote (tzv. berlina). Za njega su bili vezivani prijestupnici protiv

zakona, što se da zaključiti i po ostacima željeza gdje su se nekada nalazili okovi. U prizemlju

male lođe 1746.g. otvorena je i prva šibenska kavana gdje su se zabavljali uglavnom viši

slojevi društva.8

2.4. Biskupska Palača u Šibeniku

Biskupska palača je gotičko-renesansna građevina iz druge polovice 15.st., koja se

prislanja na južni zid katedrale.

Kasnijim građevinskim zahvatima izgubila je izvorni izgled. Njezina nekadašnja ljepota

sačuvana je na pročelju gdje se ističe lijepa gotička trifora s grbom biskupa Jurja Šižgorića i

gradskog kneza, te portal koji je izradio šibenski majstor Andrija Budčić. Kroz navedeni

7 Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb8 http://www.dalmatialive.com/index.php?option=com_content&view=article&id=63&Itemid=127&lang=hr , 13.05.2012.

7

portal ulazi se u malo dvorište, koje je također sačuvalo dijelove nekadašnjeg gotičko-

renesansnog izgleda. U sredini dvorišta, kojim dominiraju arkade s jednostavnim,

stiliziranim kapitelima, nalazi se bunar. Na jednom kapitelu isklesan je reljef dvojice bradatih

staraca u togama, a iznad arkada nalazi se trifora nad kojom je postavljen veliki kameni

kip Sv. Mihovila, zaštitnika Šibenske biskupije. Iz dvorišta se unutarnjim, renesansno

stiliziranim, portalom ulazi u palaču.9

2.5.Crkva Sv. Duha

U staroj jezgri Šibenika, na Trgu Dinka Zavorovića, čuvenog šibenskog povjesničara,

smještena je crkva Svetog Duha. Crkva se nalazi na mjestu gdje se ranije nalazila starija crkva

(možda romanička), koja je stradala u velikom požaru koji je 1458. uništio veliki broj

objekata u gradu. Balustrada(stubište) koja se nalazi uz zapadnu stranu crkve obnovljena je

već u 15.st., a njeni kameni stupići oblikovani su u gotičkom stilu. Opsežnija obnova crkve

započinje krajem 16. st. prema nacrtima koje je izradio domaći majstor Antun Nogulović.

Iako je crkva obnovljena početkom 17.st., dakle u razdoblju baroka, njeno lijepo

oblikovano pročelje s polukružnim zabatom oslanja se na renesansna rješenja. Polukružni

zabat, na kojem se ističe okrugla rozeta, ima čisto dekorativnu funkciju, a donji dio pročelja

raščlanjen je s četiri pravokutna prozora. Pročelje završava s baroknim zvonikom "na

preslicu". Ova je crkva, poglavito pročelje, obnovljena 1996. i 1997. g., kao i mali trg ispred

nje.10

2.6.Crkva Sv. Nikole

Crkva Sv. Nikole koja je pripadala bratovštini pomoraca i brodograditelja, izgrađena je u

17. stoljeću u baroknom stilu. Smještena je na obali južno od katedrale Sv. Jakova, u blizini

mjesta gdje se nekada nalazilo staro šibensko brodogradilište. Interesantno pročelje završava

lijepim baroknim zvonikom "na preslicu", podignutim 1672.g. Unutrašnjost je uređena

u dorskom stilu, jednostavnog i skromnog izgleda. Crkvu odlikuje zanimljiv drveni kasetirani

strop oslikan u 18. stoljeću. Radi se o tridesetak slika, rađenih u tehnici ulja na platnu,s

figurama svetaca i portretimadonatora u starim pučkim nošnjama. Natpisi, kao i grbovi

pojedinih šibenskih obitelji, otkrivaju njihova imena. U crkvi su izloženi modeli starih

jedrenjaka koji su postavljeni kao zavjetni darovi. U unutrašnjosti se nalazi i grobnica

9 Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb10 Ibid

8

šibenskog graditelja i klesara Antuna Nogulovića, koju je sam izgradio 1617.g. i u kojoj je

pokopan 17 godina poslije.11

2.7. Kneževa palača- muzej grada Šibenika

Kneževa palača nalazi se na obali u staroj gradskoj jezgri. Sačuvana su dva krila ovog

nekoć mnogo većeg zdanja u koje je uredovao i boravio najviši predstavnik mletačke vlasti u

komuni - gradski knez- kapetan. Po sredini južnog krila gotički je prolaz s gradskim

vratima.Na zapadnom krilu okrenutom sakristiji katedrale, dvoja su vrata jadnostavnih

kamenih okvira. Godine 1975. dovršena je adaptacija Kneževe palače u za funkciju Muzeja

grada Šibenika .12

2.8. Crkva i samostan Sv. Frane

Crkva sv. Frane podignuta je u drugoj polovici 14.st. na krajnjem jugoistočnom dijelu

povijesne gradske jezgre. Crkva predstavlja prostranu jednobrodnu gotičku građevinu bez

arhitektonskih dekorativnih elemenata. U 15.stoljeću na sjevernoj strain dograđena je kapela

sv. Križa i preuređen je prezbiterij sa svetištem. Na pročelju crkve je glavni ulaz s kamenim

okvirom gotičkog oblika, a u luneti se vide ostatci fresco slikarije iz 14. stoljeća. U sklopu

arhitektonskog kompleksa šibenskih franjevaca-konventualaca s južne strane crkve nalazi se

samostan koji datira iz 14.st. budući da su se stoljećima skupljale kulturno-povijesne

umjetničke vrijednosti samostan danas predstavlja mjesto na kojemu je pohranjen velik dio

spomeničke baštine grada. Samostanska knjižnica ističe se zbirkom od 140 inkunabula te

zbirkom rukopisnih kodeksa. Tu se nalazi i "Šibenska molitva" jedan od najstarijih hrvatskoh

jezičnih I književnih spomenika, napisan latinicom oko 1375.godine.13

2.9.Crkva Sv. Dominika

Crkva sv. Dominika nalazi se na zapadnom dijelu grada na obali. Do 1910. godine bila je

renesansna građevina, ali tada poprima gotičke stilske karakteristike. U unutrašnjosti crkve

nalaze se dva vrijedna drvena oltara, grobnica šibenskog biskupa Arrigonia, te orgulje koje je

1818.godine izradio majstor Gaetano Mascatelli.14

11 Ibid

12 Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb13 Ibid14 Ibid

9

2.10.Samostan i crkva Sv. Lovre

Crkva sv. Lovre sagrađena je u drugoj polovici 18.st., za potrebe franjevačkog reda. Na

pročelju crkve, koje završava zabatom , nalazi se profilirani portal sa skromnim baroknim

nadvratnikom.

U timpanonu pobočnog ulaza postavljena je manja skulptura sv. Lovre iz 1720 god.. Pod

pročeljem u dubini sjeverne stjene uređena je spilja Gospe Lurdske. Nasuprot crkvi je

franjevački samostan iz 1650 god.., a njegova glavna zgrada je Foscolova palača, najljepši

primjerak šibenskog reprezentativnog stambenog graditeljstva iz 15. st . iz vremena cvjetne

gotike i majstora Jurja Dalmatinca.15

2.11.Samostan i crkva Sv. Luce

Benediktinski renesansni kompleks, koji čine samostan i crkva sv. Luce iz 1639. godine.

Nalaze se povijesnoj zaštićenoj jezgri grada Šibenika, unutar zidina sjeveroistočno od zborne

Dalmatinčeve crkve sv. Jakova.

Izgrađena na prijelazu 16.st na 17.st. U njoj se nalazi jedini sačuvani barokni pozitiv orgulja u

Hrvatskoj. Na mjestu današnjeg pozitiva postojale su orgulje istih dimenzija koje se spominju

1639.16

2.12.Crkva Sv. Križa

Crkva sv. Križa je građena od 1605. do 1608. Godine, u kapeli svetog. Križa smještene

su orgulje koje je 1762.g. izradio glasoviti hrvatski graditelj orgulja Petar Nakić. S južne

strane, uz crkvu je samostan iz 14 stoljeća. U 15.stoljeću na sjevernoj strani dograđena je

kapela sv. Križa i preuređen je prezbiterij sa svetištem. Na pročelju crkve je glavni ulaz s

kamenim okvirom gotičkog oblika, a u luneti se vide ostatci fresco slikarije iz 14. stoljeća.17

2.13.Crkva Gospe vanka grada

Crkva Gospe vanka grada sagrađena 1740. god. na mjestu gdje je u srednjem vijeku bila

15 Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb16 Ibid17 Ibid

10

crkvica sv. Kuzme i Damjana (14.st.). Ta se crkva od druge polovice 16. st. naziva i crkva sv.

Marije odnosno Gospe vanka grada, prema slici Bogorodice koja je u 15. st. tu prenesena iz

Pomišlja zbog opasnosti od Turaka. Ispred i okolo crkve nalazilo se još od 12. st. groblje (tzv.

šematorij – najstarije poznato šibensko groblje) koje je napušteno 1828. godine kada je

uređeno groblje sv. Ane.

Ubrzo nakon izgradnje same crkve izgrađen je i zvonik koji je mostićem spojen s crkvom. Od

1762. god. u crkvi su se nalazile orgulje donesene iz crkve sv. Frane, a 1957. god. su

zamijenjene novim koje je izradio Franc Jenko. Crkva je sjedište varoške župe, ustanovljene

1604. god.

U unutrašnjosti crkve nalaze se četiri umjetnička oltara. Veliki i glavni Gospin oltar iz

Mletaka 1782 godine, umjetničke vrijednosti gotičkog stila. Oltarna slika iznad vrlo lijepog

tabernakula datira iz 1452 godine. Oltar sv. križa u pobočnoj kapeli je djelo domaćeg majstora

šibenskog arhitekta Pavla Bionia 1845.g. Dva pobočna oltara: sv. Obitelj i krštenje Isusovo

napravljeni su 1863 godine za zupnika fra Mate Mlinara. Oltarne slike je napravio poznati

slikar iz Zadra Anton Zuccero. 1864/65.g.18

2.14.Župna crkva Svih Svetih

Župna crkva Svih Svetih se nalazi u Zlopolju. Od 1720. crkva je bila od drveta, a do

1757. godine sagrađena je od kamena, ali nije imala zvonika te je zvono visjelo na jednome

stablu. Ona je kasnije produljena, a današnji je oblik dobila 1825. godine.

Na pročelju je kamena rozeta na kojoj je uklesana godina 1808. Uz vrata su dva prozorčića.

Na vrhu je zvonik na preslicu s jednim zvonom. Crkva i drveni oltar su temeljito obnovljeni

1979. godine. 19

2.15.Crkva sv. Grgura

Smještena je u Ulici Jurja Dalmatinca, jednoj od najužih i najstarijih ulica grada, koja se

u srednjem vijeku zvala Camerino i bila je središnja komunikacija srednjovjekovnog Šibenika

kojom se povezivao središnji dio grada sa sjeverozapadnim obalnim dijelom (Dolac). Danas

nosi ime graditelja katedrale, jer se njegova kuća, od koje je očuvan samo renesansni portal,

nalazila u toj ulici. Građena je u 14. stoljeću, a nosi odlike mješovitog romaničko-gotičkog 18 Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb19 Ibid

11

stila. Crkva Sv. Grgura nalazi se nasuprot graditeljeve kuće. Pred središnjim ulazom u crkvicu

nalazi se mali atrij. Na glavnom oltaru nekada se u crkvici nalazio veliki poliptih, djelo

Šibenčanina Nikole Vladanova, koji se danas čuva u Muzeju crkvene umjetnosti u crkvici Sv.

Barbare. Iz crkve Sv. Grgura također potječe i najstarije zvono šibenskih crkava iz 1383.

godine.Danas se u toj crkvi organizira izložba pod nazivom '' Juraj Dalmatinac i njegovo djelo

izvan Šibenika''.20

2.16.Crkva Sv. Barbare

Crkva Sv. Barbare jednobrodna je gotička građevina građena u prvoj polovici 15.st.

(od 1400. do 1447.). Ima samo dvije fasade, sjevernu i zapadnu, jer su s njene južne i istočne

strane na nju prislonjene druge građevine. Gradnju je započeo ugledni šibenski plemić

Radoslav Mihetić, a nakon njegove smrti nastavio i dovršio njegov sin Ambroz, ugledni

pravnik, o čemu svjedoči natpis na zapadnom pročelju crkve na okruglom reljefu s

prikazom grifona.

Na crkvi je radio i talijanski umjetnik Bonino da Milano (iz Milana), čijem se radu pripisuje i

bočni, sjeverni portal šibenske katedrale. Bonino da Milano smatra se autorom lika Sv.

Nikole, smještenog u gotičkoj niši odmah iznad glavnih vrata na zapadnom pročelju crkve Sv.

Barbare. Na istom pročelju nalazi se oveća okrugla kamena ploča starog sata s dvostrukom

oznakom brojeva (u jednom krugu dvanaest, u drugom dvadeset i četiri). Na bočnoj sjevernoj

strani crkve ugrađen je bogato ukrašeni gotički prozor, djelo Bonina, ispod kojeg se nalazi

gotička niša nepoznatog majstora s reljefom Bogorodice na prijestolju s djetetom u naručju. S

desne strane Bogorodice prikazan je klečeći muški lik s plaštom prebačenim preko ramena,

sklopljenih ruku i pogledom upravljenim prema Kristu. Klečeći lik prikazuje

šibenskog liječnika Marka koji je 1419.g. dao izraditi ovaj reljef kao zavjetni dar, o čemu

svjedoči natpis nad prikazom liječnika. To je jedinstveni primjerak srednjovjekovnog

reljefnog prikaza liječnika na istočnoj obali Jadrana. Unutrašnjost crkve bogato je

ukrašena umjetničkim radovima izgrađenim uglavnom u drvu. Odmah uz glavna vrata

smještene su dvije kapele, od kojih je jednu radio poznati šibenskimajstor Ivan Pribislavić. U

lijevoj kapeli, na dva stupa, nalaze se kapiteli s uskim lišćem, reljefom Sv. Nikole koji drži

jabuku i grbom obitelji Mihetić, donatora gradnje ove crkve. U desnoj kapeli, gdje je u 15.st.

pokopan šibenski zlatar Stjepan Milogostić, postavljen je oltar Sv. Stjepana. Stropne kasete

20 Ibid

12

(skinute prije više godina) oslikane su anđelima, a lijepa balustradaodvaja lađu crkve

od svetišta u kojem se nalazi pozlaćeni drveni oltar.21

2.17.Crkva Sv. Krševana

Prvi put se spominje 1124. godine u doba kada su u njoj utočište našle izbjeglice

iz Biograda porušenog od strane Mletačke Republike. 1200. godine crkva se nalazi još uvijek

izvan gradskih bedema, unutar kojih će se naći proširenjem srednjovjekovnog Šibenika u 14.

stoljeću. Iako je više puta nadograđivana, izvorni romanički stil do danas je vidljiv u

oblikovanju njene polukružne apside. U 15. stoljeću crkva Sv. Krševana je doživjela veće

izmjene koje nose obilježjagotičkog stila. Tada je, sa zapadne strane crkve, izgrađeno

stepenište, djelo venecijanskog majstora Antonija Bussata koji je radio i na šibenskoj

katedrali, ali je uklonjeno sredinom 19. stoljeća. Međutim, do danas je na crkvi ostao vidljiv

nadvratnik s ubilježenom godinom gradnje stepeništa - 1439. i na njemu uklesan reljef s

dvojicom pripadnika bratovštine kako kleče pod nogama Majke Božje. Crkva je služila

za bogoštovlje sve do Drugog svjetskog rata u tijeku kojeg je pretrpjela znatna oštećenja.

Šibenčani su je znali kao sv. Antu. Nakon rata je obnovljena i postala je izložbeni

prostor gradskog muzeja, dok je danas u njoj smještena umjetnička galerija. Izvan crkve, uz

njen južni zid, nalazi se najstarijezvono u Hrvatskoj, iz 1266., koje su na morskom dnu

blizu Silbe pronašli ronioci spužvi s otoka Krapnja.22

2.18.Tvrđava Svetog Nikole

Tvrđava Sv. Nikole se nalazi na ulazu u kanal Sv. Ante, a sagrađena je tijekom 16.

stoljeća radi obrane grada od turskih napada s mora. Projektirao ju je mletački vojni graditelj

Michiele Sammichelle. Donji su dijelovi sazidani od bijelog kamena, a gornji od opeke.

Tvrđava Sv. Nikole pripada najjačim pomorksim fortifikacijama na hrvatskoj obali Jadrana.23

2.19.Tvrđava Svetog Mihovila

21 Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb22 Ibid23 Čuzela, Josip, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 2005

13

Tvrđava Sv. Mihovila uzdiže se na sedamdesetmetarskoj kamenoj uzvisini. Građena je od

15. do 17. stoljeća od bijelog tesanog kamena i zauzima površinu od 2600 m2. Arheološkim

istraživanjem pronađeni su ostaci arhitekture i obilje kulturno-povijesne građe iz razdoblja

mletačke vladavine, ali i ostaci materijalne kulture iz željeznog doba pretpovijesti, što

dokazuje da su Hrvati utvrdu podigli na mjestu nekadašnjeg gradinskog punkta starih Ilira.24

2.20.Tvrđava Sv. Ivana

Tvrđava Sv. Ivana smještena je na vrhu brda sjeverno od šibenske stare gradske

jezgre, na 115 metara nadmorske visine. Nazvana je Sv. Ivan po maloj kapeli koja se tu

nalazila do 1638., kada je srušena zbog gradnje tvrđave. Nacrt Sv. Ivana izradio je

glasoviti franjevački inženjer Antonio Leni iz Genove. Ova velika i snažna tvrđava ima

u tlocrtu zvjezdasti oblik, a na sjevernoj strani pojačana je visokim zidanim nasipom u

obliku kliješta - tal. tanaglia, pa se prema tome za nju uobičajio i naziv Tanaja. Oko Sv. Ivana

odvijale su se žestoke borbe 1647.g. kada su Turci pod vodstvom Tekeli-paše pokušali

osvojiti Šibenik. Tvrđava je branila Šibenik od 20 000 turskih napadača u jednomjesečnoj

opsadi grada od 17. kolovoza do 16. rujna 1647.g. 4 000 Turaka poginulo je u tim borbama.25

2.21.Tvrđava Šubičevac

Tvrđava Šubićevac (tvrđava Baron Degenfeld) smještena je sjeverno od stare gradske

jezgre Šibenika, nekoliko stotina metara jugoistočno od tvrđave Sv. Ivana. Nalazi se na 80

metara nadmorske visine, na brdu koje se zove Vidakuša, zbog toga što se tu, prije gradnje

tvrđave, nalazila mala crkva Sv. Vida. Izgrađena je 1646.g., u isto vrijeme kad i tvrđava Sv.

Ivana, te je zajedno s njom igrala značajnu ulogu u obrani grada od Turaka 1647.g.

Dugo vremena nosila je ime po barunu Degenfeldu, Nijemcu u službi Mletačke Republike,

vođi obrane Šibenika od 1646. do 1647.Gradsko vijeće Šibenika kupilo je tvrđavu te njeno

24 Ibid25 Ibid

14

okolno područje 1912.g. i nazvalo taj dio grada Šubićevac po staroj hrvatskoj plemićkoj

obitelji Šubića.26

2.22.Bedemi, kule i gradska vrata

Ishodište starih gradskih bedema bila je tvrđava sv. Mihovila. 1864.g. uklonjen je dio

zidina koje su okruživale grad sa sjeverne i jugoistočne strane. Danas je ostao samo dio

bedema sa sjeverne strane na Gorici, dio zidina kroz park prema obali, mali dio zida pokraj

Poljane, te ostaci bastiona iz 17.st., iza hotela “Krka”. Većim dijelom očuvan je dvostruki

gradski bedem koji se spušta s tvrđave Sv. Mihovil niz strmu padinu do obale (Kvartir) i

završava velikim gotičkim vratima. Zapadni dolački bedem s gradskim vratima, koji se sa

tvrđave spušta do mora, izgrađen je u 15.st. kako bi se Dolac zaštitio od turskih napada.27

2.23.Četiri bunara

Tek nekoliko desetaka metara od Katedrale sv. Jakova, smjestio se plato ispod kojeg se

nekada nalazila javna gradska cisterna, tj. akumulacija vode. Nju su Šibenčani dali izgraditi

radi čestih sušnih razdoblja, ali i čestih vojnih opsada. Ugovor o gradnji sklopljen je 1446.

godine, a gradnju je nadzirao slavni Juraj Dalmatinac, najpoznatiji upravo po susjednoj

Katedrali. U cisternu je moglo stati 28 tisuća barila vode, a da bi se izgradila uveden je

poseban porez. Na samome platou, tj. njegovome vanjskom dijelu nalaze se četiri bunara,

odakle se voda mogla crpsti. Cijeli kompleks zadnjih je godina temeljito obnovljen, pa su tako

'4 bunara' danas jedan od najljepših šibenskih prostora.28

26 Čuzela, Josip, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 200527 http://www.kulturni-turizam.com/hrv/search/searchResults?search=bedem#.T7N2H-j86D4 , 14.05.2012.28 http://www.sibenikregion.com/hr/kulturna-bastina/povijesne-znamenitosti/4-bunara.html , 14.05.2012.

15

3.Zaključak

Ovaj znameniti grad bogate hrvatske povijesti, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, a

ističe se jedinstvenim položajem na obroncima brežuljaka sa sjeverne strane zaljeva.Okružen

je tvrđavama Sv. Nikole, Sv. Mihovila, Sv. Ivana i tvrđavom Šubićevac. Staru gradsku jezgru

okružuju bedemi, kule i gradska vrata. Mali trgovi i brojni kulturno-povijesni spomenici,

ponajviše sakralni, crkve i samostani, svjedoče o bogatoj prošlosti ovoga grada, te katedrala

Sv. Jakova koja se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne baštine, koja se gradila

kroz tri faze- čak sto i pet godina. Šibenik je jedini veći obalni grad koji nisu utemeljili

Rimljani, nego Hrvati pa je od osobita značaja za hrvatsku povijest. Šibenik su utemeljili

Hrvati prije više od 1000 godina i prema tome najstariji samorodan Hrvatski grad na istočnoj

obali Jadrana.

16

Literatura:

- Čuzela, Josip, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 2005.

- Ivančević, Radovan, Šibenska katedrala, Zagreb, 1998.

- Pelc, Milan, Hrvatska Umjetnost, Školska knjiga, Zagreb

http://www.dalmatialive.com/index.php?

option=com_content&view=article&id=63&Itemid=127&lang=hr , 13.05.2012.

- http://www.kulturni-turizam.com/hrv/search/searchResults?search=bedem#.T7N2H-j86D4 ,

14.05.2012

-http://www.sibenikregion.com/hr/kulturna-bastina/povijesne-znamenitosti/4-bunara.html ,

14.05.2012.

17

18