www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 12 (2752) • Godina LXI. Zagreb, 23. oæujka 2010.

tema broja:KANDIDATI ZA REKTORA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Hunjak, Mornar ili Bjeliš? Aktualni rektor Aleksa Bjeliš smatra da tijekom svog mandata nije imao potrebnu podršku bivšeg ministra Dragana Primorca i resornog mini-starstva, koje nije nastavilo financijski pratiti projekt kampusa na Borongaju. Ipak, odlučan je uspostaviti sustav izravnije odgovornosti te smatra da će i novi mandat za rektora biti pun izazova, poput afere Indeks i Ljetne škole Ekonomskog fakulteta. Tihomir Hunjak također se zalaže za to da budući rektor preuzme veću odgovornost. Također, napominje da će vrlo teško biti studente potpuno osloboditi školarina, ali upozorava da za školarine nema alternative u državnom proračunu. Vedran Mornar, pak, upozorava da znanje ne smije biti dostupno samo bogatima, no isto tako da besplatno školstvo ne postoji nigdje na svijetu. Ako postane rektor, radit će na tome da u središtu nastavnog procesa bude student, a ne profesor Stranice 15 − 18

RAZGOVOR Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja

Spekulacijama i nagađanjima protiv državne matureStr. 3

U ovom broju za Školske novine pišu i govore Goran Sirovatka, dr. Neven Hrvatić, Andrej Silić, dr. Dubravka Maleš, Zlata Gunc, dr. Ante Vukasović, Anđelka Salopek, Josip Markovac, Sanja Režek, Olivera Marinković, Azra Rađenović, dr. Aleksa Bjeliš, dr. Tihomir Hunjak, dr. Vedran Mornar

LjuDSkA PrAvA u PrEDškoLSkIm uSTANovAmA

O pravima djece brinu se odrasli Str. 7

RAZGOVOR Dr. Neven Hrvatić, predsjednik Hrvatskoga pedagogijskog društva

Tu smo da unapređujemo odgojno-obrazovnu praksu Str. 4-5

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.2www.skolskenovine.hr

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Kad je davne 1938. godine slavni Orson Welles glaso-vitom radio-dramom Rat svjetova izazvao u Sjedinjenim Američkim Državama neviđenu paniku, jer drama se bavi napadom Marsovaca na naš planet, nije ni slutio da će

njegovim tragom sedamdesetak godi-na kasnije krenuti jedna mlada djevoj-ka u Ameriku i dan danas prilično ne-poznatoj Hrvatskoj. Istina, vremena su se ipak malo promijenila pa klica ma-sovne panike nije puštena s krugovala nego se pojavila na majci svih medija - internetu, točnije rečeno nevjerojatno slavnom, pouzdanom i vjerodostojnom Facebooku. Budući da dobar dio ko-lega novinara informacije za svoj pro-fesionalni rad ne prikuplja prebivajući na okruglim stolovima, stručnim sku-povima, panel diskusijama ili na mje-stu bilo kakvog događanja - baš kao ni dobar dio političara ili javnih djelatnika - nego se uzdaju u jedrenje internet-skim prostranstvima i čitanje postova,

nije ni čudo da su mnogi progutali ješku, nasjeli na trik i iskricu pretvorili u stepski požar katastrofalnih razmjera.

Radi se, naravno, o prošlotjednoj epizodi zvanoj cure-nje informacija o temi za esej iz hrvatskog jezika na držav-noj maturi. Samo dan prije nego što su maturanti pristupili pismenom ispitu u obliku eseja pojavila se na internetu uvjerljiva i, kažu, autentična informacija da će tema eseja biti temeljena na ulomku iz Zločina i kazne, točnije razgo-voru Raskoljnikova i Sonje. I bješe tako, ali iz Nacional-nog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja kažu da je to posve slučajan pogodak, jer je godinu i pol dana na mrežnim stranicama centra popis od osam lektirnih djela iz kojih bi mogla biti tema eseja i velika je vjerojatnost da i slučajnim pogađanjem svatko od nas prilično točno pro-gnozira koje će književno djelo biti ono pravo. Svi su me-diji barem tri dana imali pune ruke posla. Nekoliko kontakt emisija na radiju i televiziji, javljanja uživo s terena, traženje autentičnih svjedoka i izazivača ove panike, teški naslovi i zaključci koji svi vode tome da je ili netko iz Nacionalnog centra provalio testove ili su iz resornog ministarstva na-mjerno pustili tu informaciju kako bi učenici postigli što bolji uspjeh na eseju. Preludo da bi bilo istinito.

I kad se shvatilo da se netko zaigrao na Facebooku, što se pokazalo i potpunim promašajem u predviđanju tema za esej iz engleskog jezika, prašina se vrlo brzo slegla. No, u ta smo dva-tri dana dobili jednog heroja profesora koji je pisao državnu maturu, jednu anonimnu izazivačicu panike koja se potpisuje kompjutorskim imenom “Imam-dojavu” i puno razloga da se svi raspričamo o tome kako je netko skoro uspio prevariti cijeli dobro čuvani sustav državne mature ili ga je barem dobro protresao ovom izmišljenom aferom. Tužno je što se opet sve svelo na priču o tome da nam je tako malo nedostajalo da nadmu-drimo i državnu maturu, da prevarimo ispitne komisije i ocjenjivače i da bez prevelikog rada ponovno postigne-mo vrhunski rezultat.

Ta priča o curenju ispitnih zadataka državne matu-re tipična je hrvatska priča. U društvu koje još prolazi porođajne muke mlade demokracije i stasanja pravne države, mi se i dalje bavimo jednom jedinom mišlju, a to je kako prevariti sustav, kako mimo pravila i zakona postići prednost pred svojim suparnicima, kako iskori-stiti veze i poznanstva, kako nekoga podmititi da bismo ostvarili svoj cilj, bez obzira na to o čemu se radilo. Po-štenje, istina, kompetencija, pravednost, fair play - sve to ne stanuje ovdje. Kod nas su neke druge vrijednosti u modi i onda se čudom čudimo kad u nekoj putopi-snoj reportaži čujemo da mali Englez ne bi pomogao svom prijatelju niti bi mu dao da prepisuje na testiranju nego bi ga čak prijavio. Ali tamo se djecu odgaja da svoj uspjeh trebaju zaslužiti poštenim radom, a ne varanjem. Čudimo se i kad saznamo da se u Belgiji prepisivanje na ispitu kažnjava s pet godina zabrane studiranja, a u tom periodu ne možete polagati čak ni vozački ispit, jer kad ste jednom evidentirani kao varalica to vas prati cijeli život.

Što mi radimo? Prije nekoliko godina proglasili smo informatičkim genijem srednjoškolca koji je provalio u Pentagonov informatički sustav, što je kazneno dje-lo. Hoćemo li i mladu blogericu okovati zvijezdama, a državnu maturu poništiti samo zato što se netko malo previše zaigrao neprovjerenim i lažnim glasinama? Ili da grizemo nokte čekajući da nas napadnu Wellesovi izvan-zemaljci?

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODSTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Agencija za odgoj i obrazovanjeSTRUČNI SKUPOVI U TRAVNjU Str. 8

Nasilje - kažnjavati ili odgajatiTKO NE PLATI UČITELjE, PLATIT ĆE POLIcIjU! Str. 9

Kako osnažiti odnos roditelj - dijete?REcIMO DA OBITELjI Str. 10

220 godina OŠ Milke trnine u KrižuRAČUNALA I RAD U VOĆNjAKU PODjEDNAKO PRIVLAČNI Str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Svi reformatori, europski povjerenici i političari, poduzeća i tržište uvjeravaju nas kako su znanje i obrazovanje najvažniji resursi sirovinama siromašne Europe. Sve se nade polažu

na kraj industrije i konačno uspostavljanje ≈društva znanja«, što na prvi pogled izgleda kao ispunjenje prosvjetiteljskih ideala. Ali, na drugi pogled jasno je da je mnogo toga u vezi ≈društva

znanja« samo retorika, a naglasak nije na obrazovanju, nego na političkim i ekonomskim interesima koji ne samo da ne ukidaju industrijsko društvo, nego stvaraju industriju znanja.

Konrad Paul Liessmann (Posljednja zadaća našega opstanka − o obrazovanju i njegovom deformiranju u razdoblju znanja, predavanje u Matici hrvatskoj, Zagreb, 5. ožujka 2010.)

Novi list, 16. ožujka 2010., str. 48

Dostojevski pao na državnoj maturi

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 3www.skolskenovine.hr

aktualno

raZGoVor

Spekulacijama i nagađanjima protiv državne mature

Prošle srijede nastavljena je državna matura. Nakon četiri izborna predmeta

na red je došao esej iz hrvatskog jezika, dakle, zadatak za sve pristupnike. I odmah je nastala panika. Naime, dan ili dva prije ispita na internetskim forumi-ma proširio se glas poput požara u priobalju da će tema eseja biti “Zločin i kazna” i to ulomak razgovora Raskoljni-kova i Sonje. I k’o za vraga, pokazalo se točnim. Naravno, krenule su priče o tome da su ispiti državne mature nekako procurili u jav-nost i odmah se stvorila panika. Upravo zato zamolili smo Gorana Sirovatku, ravnatelja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, da objasni prosvjetnoj javnosti o čemu se zapravo radi.

“Puno se ovih dana pričalo o provaljivanju ispita, ali mogu reći da nikakve provale ispita nije bilo, a državna matura je pi-sana u potpunoj tajnosti. Javnost sada već zna da je najveći problem bio u tome što se oko ispitnih djela koja su poznata već godinu i pol dana vodila utakmica, svojevrsna kladionica o tome koje će dois-ta ove godine biti uključeno u ispitne zadatke. U zadnjem krugu bili su Dostojevski i Baraka pet be i kako se približavala državna matura tako je broj navijača na inter-netskim forumima rastao za pojedino djelo i na kraju je ostala tema Dostojevskog. Učenici koji su nagađali o temi na državnoj maturi tako su valjda dobili potvrdu da su na neki način u pravu, a sve je čista slučajnost, jer koji će se esej pisati i koji će odlomak iz literature biti na državnoj maturi doista nitko nije znao do samog pisanja ispita” - rekao nam je na početku kratkog raz-govora Sirovatka.

Zašto ste uopće objavili popis od osam djela na mrežnim stranicama Nacio-nalnog centra?

Važno je reći da Nacionalnom centru nikad nije bila namjera niti da olakša učenicima pisan-je ispitnih testova na način da im dade unaprijed neke infor-macije niti da im oteža postu-pak pisanja njihovim uskraćivanjem. Cilj nam je bio objaviti popis djela kako bi se učenici iz cjelokupne lektire koncentrirati na neka djela, ali istodobno je učenicima ponuđen i drugi tip eseja na temelju djela koje nikada nisu čitali ili ga nisu morali čitati i koji govori o nekim suvreme-nim temama kao što su nogo-met ili mediji. Tu su učenici mogli napraviti jednako kvali-tetan esej, jer cilj eseja nije dobro prepričavanje lektire i prepoznavanje sadržaja nego razmišljanje o određenom pro-blemu i pisanje po određenim pravilima koja esej zahtijeva. Dakle, važno je strukturirati tekst i potkrijepiti ga nekim citatom iz navedenog djela

koje može biti poznato ili tek prvi put pročitano.

Kako do apsolutne tajnosti U javnosti se počelo nagađati da su testovi možda ukrade-ni iz tiskare...

Tisak testova je apsolutno zajamčeni i tvrtka koja to radi je vrlo pouzdana, jer radi na potpuno siguran način ima ugled u takvim i sličnim pos-lovima. Za tiskanje testova poduzete su još rigoroznije mjere kako bismo osigurali kvalitetu i sigurno je da je svaki list koji je ušao i izašao iz tiskarskog stroja prebrojen, nije se ništa moglo izgubiti ili zametnuti, nijedan od djelat-nika nije imao uvid u materi-jale i svi su potpisali izjavu o potpunoj diskreciji i čuvanju tajnosti podataka. To su i osobe koje nemaju djece ili rodbine u prvom koljenu među pristupnicima državnoj maturi te ni tako ne mogu biti dovedeni u iskušenje. No, želio bih reći da moramo početi vjerovati ljudima koji žive oko nas. Nisu svi lopovi, mnogo ljudi u ovoj zemlji radi pošteno svoj posao i zato su i optužbe na račun zaposlenika tiskare ili nacionalnog centra neutemeljene i nekorektne.

Hoćete li doista nagodinu zadržati u tajnosti lektirne naslove pa će učenici mora-ti pogađati temu za esej iz vrlo širokog izbora?

O tome ćemo morati razmis-liti i to je jedna od mogućnosti do koje bi moglo dovesti naše sveopće nepovjerenje u društvu. Naša je ideja bila povjerenje. Želimo vam reći što jest u ispitima, želimo da se za to dobro pripremite, ne sma-tramo da je bitno da naučite svako lektirno djelo napamet, ali nam je također bitno da poznajete, da znate iz kojeg su razdoblja, jer i to donosi određen broj bodova u prvom dijelu pismenog ispita. Upozo-renje da tog popisa nagodinu neće biti jest upravo upućeno na to da pokušaji zloupotrebe povjerenja mogu imati i nega-tivne posljedice. Moramo vje-rovati jedni drugima, a pokušaj da se razotkrije koje će djelo biti na ispitu posve je besmis-len, jer djela su javno obznan-jena i sasvim je svejedno koje će biti na ispitu. Ako su se učenici pripremali za sva djela do zadnjega dana onda nema nikakvog razloga za bilo kakva nagađanja.

Zato licitiranje za engleski jezik nije ni bilo uspješno, jer nisu bile ni ponuđene teme pa se nije imalo oko čega licitira-ti niti pogađati.

Uvijek će biti sumnji i pokušaja prevare Kako komentirate uspjeh učenika na prethodnim ispi-tima državne mature iz informatike, psihologije, sociologije i logike?

Objavljeni rezultati ispita iz tih predmeta su zadovoljavajući i pokazuju da su se učenici pri-premali za ispite. Možda nas na neki način može zabrinuti uvje-renje učenika da dobro znaju informatiku, a ispit je pokazao drukčije.

Iako je informatika današnjim generacijama maturanata lagan predmet, jer se gotovo svi služe kompjutorima, a na internetu su kao doma, ipak treba vladati temeljnim znanjima iz informa-tike pa smo očekivali da će rezultati biti bolji i dosta je onih koji su prošli slabije nego što su mogli. Oko pet posto učenika palo je ispit iz informa-tike, a ni generalno postignuće iz tog predmeta nije na očekivanoj razini. Najviše se pogrešaka radilo na najjednos-tavnijim zadacima, recimo kako izgleda e-mail adresa, i to je upozorenje da se za sve ispite, bez obzira na to kako lagani izgledali, valja dobro pripremi-ti.

Moram istaknuti da će učenici sve svoje ispite moći vidjeti na mrežnim stranicama Nacional-nog centra za vanjsko vredno-vanje obrazovanja, sve listove za koncept i odgovore i moći će se prisjetiti kako su pisali ispite i zašto su dobili baš toliko bodova koliko su dobili. Ništa nije tajno i učenik sve može pogledati i kod kuće sa svojim roditeljima ili u školi s nastav-nicima i to je važno, jer onda nastavnici s učenicima mogu prokomentirati kako je učenik rješavao pojedini zadatak, gdje je pogriješio, na što treba obra-titi više pažnje.

Očekujete li do završetka državne mature i dalje neka nagađanja, afere, curenje ispitnih zadataka ili neke druge probleme kojih ustva-ri nema?

U trenutku kad su se pisali ispiti iz izbornih predmeta nije bilo takvih neželjenih pojava, a sad kad su svi pristupili pisanju eseja iz hrvatskog jezika sama ta činjenica da je obvezan pred-met izazvala je povećanu nape-tost, tenzije i interes javnosti. Matematika nas čeka na ljeto, ali mislim da će se i idućih mje-seci pojavljivati želja i potreba da se sazna nešto što je unapri-jed objavljeno, da znamo što će biti na ispitu.

Rekao sam da je jako teško, bez obzira na to što nije bilo točno nagađanje, kad se u svi-jesti ljudi pojavi sumnja. Čim se sumnja pojavila, trajat će dok ne završimo čitav ciklus, a onda ćemo potvrditi da nije bila opravdana jer do lipnja nijedan ispit neće izaći u javnost baš kao što ni ovaj ispit iz hrvatskog jezika nije izašao. Jedva čekam

da to završi i da možemo reći da je sve prošlo u najboljem redu, ali znam da će biti sumnji, da će sigurno opet biti pokušaja pogađanja ne bi li se otkrilo što bi moglo biti na ispitu, kao što se može očekivati i pokušaja prevare i na samom ispitu, jer sve je to normalno. Naravno, moramo biti spremni i za takve pokušaje i poduzet ćemo svi još više dodatnih mjera da zaštitimo ispitni materijal kako ne bi bio poznat ni učenicima ni nastavnicima prije početka pisanja.

Državna matura - trajni procesPojavila se u javnosti i teza da državna matura služi samo jednom cilju, a to je zamjena za prijamne ispite na fakultete.

To je vrlo česta teza, jer je državna matura i završni ispit srednjoškolskog obrazovanja takvog kakvo ono trenutačno jest prema postojećim nastav-nim programima. Idealizirati i pričati da bi državnu maturu trebalo graditi kad se cjelokup-ni obrazovni sustav promijeni jest jedan od pokušaja da se ustvari ne čini ništa.

Naime, stvaranjem indikato-ra za državnu maturu postavlje-ni su i sami ishodi srednjo-školskog obrazovanja temelje-ni, istina, na postojećim sadr-žajima programa i to je prvi korak za neki budući kuriku-lum. Možda to nisu najbolji ishodi, ali oni postavljaju ozbil-jan temelj za građenje nečega novog. Dakle, sada možemo graditi kurikulum upravo na temelju obrazovnih ishoda koje su radile stručne radne skupine i nakon što ih struka i javnost prepoznaju i redefiniraju, ispit-ni katalozi će se onda prema novom kurikulumu i dalje mijenjati. Državna matura nije zatvoren proces, to je proces koji će trajati, jer obrazovanje se mijenja, ono nije trajan pro-dukt koji će biti tisuću godina zacementiran, posebno ne u suvremenom svijetu u kojemu mi živimo.

Funkcija mature je trostruka: ona je završni ispit, zatim pro-vjera kako koja škola radi, a tek onda je i u funkciji prijam-nog ispita na fakultete. U ovom trenutku treba ju razumjeti kao završni ispit srednjoškolskog obrazovanja, ispit u kojem srednja škola dokazuje sama sebi i visokim učilištima da je sposobna obrazovati pojedinca, ali i kroz ispite državne mature ta znanja zna vrednovati. Time stječe i povjerenje pred viso-kim učilištima koja onda nema-ju potrebu provoditi razredbeni ispit, jer se mogu pouzdati i vjerovati cjelokupnom postup-ku obrazovanja srednjoškolaca i provjere njihovih znanja i kompetencija upravo kroz državnu maturu.

Razgovarao Marijan Šimeg

Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja

Nikakve provale ispita nije bilo, a državna matura je pisana u potpunoj tajnosti. Javnost sada već zna da je najveći problem

u tome što se oko ispitnih djela koja su poznata već godinu i pol dana vodila svojevrsna kladi-onica o tome koje će ove godine biti uključeno u ispitne zadatke. Učenici koji su nagađali o temi na državnoj maturi tako su valjda dobili pot-vrdu da su na neki način u pravu, a sve je čista slučajnost, jer koji će se esej pisati i koji će odlo-mak iz literature biti na državnoj maturi nitko nije znao do samog pisanja ispita

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno4www.skolskenovine.hr

Hrvatsko pedago-gijsko društvo već osmi puta zaredom organizira godišnji

susret svojih članova, ovaj puta u Osijeku od 19. do 21. travnja s temom Kriza odgoja i/ili od-goj u vrijeme krize. O planovi-ma, aktivnostima i aktualnom trenutku hrvatske pedagogije razgovaramo s novim predsjed-nikom Hrvatskoga pedagogij-skog društva prof. dr. sc. Ne-venom Hrvatićem.

Prošle je godine, na Sed-mom susretu pedagoga u Opatiji, izabrano novo vod-stvo Hrvatskoga pedagogij-skog društva.

Novi Upravni odbor nema lak zadatak, budući da su nam postavljeni visoki standardi. Hrvatsko pedagogijsko društvo od 2002. godine do danas uči-nilo je snažan iskorak prema afirmaciji profesije pedagoga, ne samo organiziranjem sedam godišnjih susreta na kojima je redovito sudjelovalo više od petsto pedagoga, nego i brojnih regionalnih skupova, domaćih i međunarodnih znanstvenih konferencija i, naravno, Prvoga kongresa pedagoga Hrvatske. Društvo je, u suradnji sa Škol-skom knjigom, izdavač znan-stvenog časopisa Pedagogijska istraživanja, koji od 2004. go-dine donosi recentne priloge domaćih i stranih autora iz ši-reg područja znanosti o odgoju, koji je svakako naš vodeći pe-dagogijski časopis.

U novom su Upravnom od-boru predstavnici naših podruž-nica u Osijeku, Rijeci, Splitu, Zadru i Zagrebu, sa sveučilišta na kojima postoji matični stu-dij pedagogije, ali i pedagozi iz vrtića, osnovne i srednje škola, odakle dolazi i najviše naših članova, kojih sada ima više od 800. Želimo zadržati program-ski kontinuitet, pa smo već na početku nastojali integrirati i povezati sve segmente odgoj-no-obrazovnog sustava u koji-ma djeluju pedagozi, a slijedi intenziviranje programskih ak-tivnosti po pojedinim podružni-cama i sekcijama.

Kakve se promjene i novo-sti u radu društva mogu oče-kivati?

Od aktivnosti koje su održane u jesen 2009. godine svakako valja istaknuti znanstveni ko-lokvij ”Kurikulum suvremenog odgoja i škole”, koji smo orga-nizirali zajedno s Odsjekom za pedagogiju Filozofskog fakul-teta u Zagrebu, kao i skup ”Su-vremena stremljenja u pedago-gijskoj teoriji i odgojnoj prak-si”, koji smo održali u povodu 80 godina života i 60 godina pedagoškog djelovanja našeg

istaknutog pedagoga, profesora Ante Vukasovića.

Kao novost u radu predvidjeli smo osnivanje dviju novih sek-cija. Prva je HPD-Student, koji ćemo utemeljiti na skupu u Osi-jeku, a na poticaj studenata če-tvrte i pete godine diplomskih studija pedagogije, koji su se željeli još za vrijeme studija ak-tivnije uključiti u rad Društva. Studenti će već na Osmom su-sretu pedagoga u Osijeku imati svoju radionicu pod nazivom Odgojnost studija pedagogije. Sekcija HPD-student zajedno s Klubom studenata pedagogi-je ”Pais” organizator je skupa pod nazivom Pedagog kao (su)kreator odgojno-obrazovnog procesa, koji će održati 8. svib-nja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Druga je sekcija HPD-Internacional, koja bi trebala okupiti ugledne sveuči-lišne profesore, pedagoge izvan Hrvatske, naše višegodišnje suradnike koji su iskazali inte-res da se aktivno uključe u rad društva. Uvjereni smo da će to omogućiti kvalitetniju suradnju, protok ideja, zajedničke projek-te i bolju korespondenciju sa pedagogijskom, znanstvenom zajednicom u svijetu. Uteme-ljenje HPD-Internacional oče-kuje se do kraja 2010. godine, a

već sada smo dobili pristupnice od dvadesetak budućih članova iz više zemalja.

Međutim, najvažniji nam za-datak ostaje isti, a to je kako bo-lje organizirati i povezati hrvat-ske pedagoge koji su u Društvu dobili prigodu artikulirati svoj program i stručne prioritete, a nakon dugog razdoblja kada su se morali samostalno snalaziti. Mislim da ima puno prostora za različite aktivnosti i inicijative, posebno u sferi svakodnevnih situacija i problema u kojima se nalaze naši pedagozi: od sve te-žih pojava vršnjačkog nasilja u školama, izbjegavanja nastave, pa do konstrukcije školskoga kurikuluma.

Zašto je za Osmi susret pe-dagoga odabrana tema Kriza odgoja i/ili odgoj u vrijeme krize?

Krizu odgoja ne možemo lako jednoznačno odrediti, budući da su pojavni oblici različiti, ali s vrlo ozbiljnim posljedica-ma. Za razliku od krize odgo-ja, na krizu obrazovanja su već poslije Drugoga svjetskog rata upozoravali UNESCO, OECD i Vijeće Europe, jer obrazovni rezultati nisu pratili tehnološke i društvene promjene. Reforme koje su uslijedile bile su usmje-

rene na preobrazbu tradicional-ne škole, nastavu, način i me-tode rada, dakle poglavito na obrazovno područje. Dominan-tna usmjerenost škole na obra-zovnu dimenziju utjecala je i na odgojnu neučinkovitost. Kriza odgoja identificirana je kasni-je, no budući da je složenija i manje razvidna, s njom se i teže boriti. Naime, uz institucional-ni odgoj, postoji cijela lepeza suodgojitelja, od kojih neki proživljavaju, također, duboku krizu, kao što je to i suvremena obitelj. Svako vrijeme donosi nove izazove koji se odražava-ju na području odgoja djece i mladih, a jedna je od odrednica današnje krize odgoja kriza vri-jednosti, gdje su tradicionalne odbačene, nove nisu izgrađene, a one deklarativne dominiraju,

u odnosu ponašajne. Je li kriza odgoja perpetuirala i krizu u društvu, ili je proces bio obrnut, o tome će se, među ostalim, go-voriti u Osijeku.

Zbog čega je kao domaćin Osmog susreta pedagoga iza-bran Osijek i kako su plani-rane aktivnosti na skupu?

Osijek nije slučajno izabran. Na Odsjeku za pedagogiju Fi-lozofskog fakulteta Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer realizi-ra se dvopredmetni studij peda-gogije, Osijek je također grad bogate tradicije u području od-goja i obrazovanja, sjedište je jedne od podružnica HPD-a, a sudionici skupa imat će prigo-du posjetiti grad heroj Vukovar, što je također bio jedan od ra-zloga odabira.

raZGoVor Dr. Neven Hrvatić, predsjednik Hrvatskoga pedagogijskog društva

Tu smo da unapređujemo odgojno-obrazovnu praksu

Hrvatsko pedagogijsko društvo nikako nije odustalo od jedne od svojih te-meljenih zadaća, a to je unapređenje stručno-pedagoškog rada i stalno

usavršavanje pedagoga u Hrvatskoj i skrb o njihovim profesionalnim interesima, čemu bi Zakon o djelatnosti pedagoga zasigurno znatno pridonio.

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 5www.skolskenovine.hr

aktualno

Osim plenarnog dijela u kojem će o krizi odgoja govoriti emi-nentni stručnjaci iz različitih as-pekata, u središnjem dijelu skupa održavat će se radionice, koje bi trebale kroz priopćenja i raspra-ve pedagoga, ponuditi i neka konkretna rješenja prevladavanja odgojne krize. Za radionice su predviđene teme Kriza obitelj-skog i ranog odgoja, Je li odgoj u osnovnoj školi zanemaren?, Adolescentske odgojne krize u srednjoj školi, Domski odgoj i

socijalizacija i Odgojnost studija pedagogije. U organizaciji skupa sudjeluju odsjeci za pedagogiju iz Zagreba, Osijeka, Zadra, Splita i Rijeke, a prvi puta će se pojedine radionice odvijati tamo gdje naši pedagozi neposredno djeluju: od dječjeg vrtića, osnovne i srednje škole, učeničkog doma do fakul-teta. Svima smo zahvalni što su prihvatili biti nam domaćini, kao i Agenciji za odgoj i obrazovanje i njenom ravnatelju Vinku Fili-poviću, koji su nam dali potporu i aktivno se uključili u organiza-ciju skupa.

Prije nekoliko godina najav-ljeno je osnivanje Hrvatske pedagoške komore i donošenje Zakona o djelatnosti pedagoga. Budući da se danas o tome go-tovo ni ne govori, je li Hrvatsko pedagogijsko društvo odustalo od predložene inicijative?

Hrvatsko pedagogijsko društvo nikako nije odustalo od jedne od svojih temeljenih zadaća, a to je unapređenje stručno-pedagoškog rada i stalno usavršavanje peda-goga u Hrvatskoj i skrb o njiho-vim profesionalnim interesima, čemu bi Zakon o djelatnosti pe-dagoga zasigurno znatno prido-nio. Iako je već na početku dobi-vena javna podrška Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u kasnijim je fazama izostala. Nakon zajedničkog podnošenja inicijative, pripremljen je nacrt Zakona o djelatnosti pedagoga, koji je u širokoj javnoj raspra-vi dobio gotovo konsenzualnu potporu pedagoške javnosti. U daljem su postupku od strane re-sornog ministarstva uvažene sve primjedbe i prijedlozi za njegovo poboljšanje, no daljnjih koraka nije bilo. Nije nam jasno zašto je Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i športa odustalo od toga da bude stručni nositelj Nacrta prijedloga Zakona o djelatnosti pedagoga, odnosno da se ko-načno kvalitetno uredi područje stručnog razvoja, usavršavanja i

napredovanja pedagoga. Mislim da bi to primarno trebao biti inte-res ministarstva, jer zakon omo-gućuje bolju profesionalnu or-ganiziranost pedagoga, određuje uvjete za obavljanje pedagoške djelatnosti, stjecanje, izdavanje i obnavljanje dopusnice za rad i samostalnu djelatnost pedagoga, standarde i načine cjeloživotnog obrazovanja i stručnog usavrša-vanja.

No, bez obzira na sadašnji za-stoj, na poticaj brojnih članova,

pedagoga u ustanovama ranog i predškolskog odgoja, osnovnim i srednjim školama, dječjim vr-tićima, učeničkim i odgojnim domovima, te zaposlenim u dru-gim djelatnostima, koji nam se svakodnevno javljaju, nećemo odustati.

Do početka Osmog susreta pedagoga Hrvatske Hrvatsko pedagogijsko društvo će uputiti Zakon o djelatnosti pedagoga u saborsku proceduru i maksimal-no ćemo se angažirati da zakon bude i donesen. To je, svakako, naša društvena odgovornost ne samo prema našim članovima već i pedagoškoj profesiji u cje-lini.

Nedavno smo u tisku mogli pročitati kako bi pedagoge tre-balo kazniti zbog toga što nisu obavili svoju zadaću u okviru prevencije nasilja u školama. Kakav je o tome stav Hrvat-skoga pedagogijskog društva?

Nema sumnje da su različiti oblici nasilja među učenicima problem koji mora imati prioritet u rješavanju. Mislim da je faza suočavanja s pojavom nasilnog ponašanja iza nas, a isto tako teza da je za nasilje odgovorniji uvi-jek netko drugi: škola, roditelji, okružje, mediji… Prevencijski programi mogu biti učinkoviti samo ako se provode kontinui-rano i ako ih realiziraju kompe-tentni stručnjaci, pedagozi, na prvom mjestu, budući da ih, uz odgajatelje i učitelje, ima najviše u odgojno-obrazovnom sustavu.

Jesu li pedagozi, u svakom konkretnom slučaju, poduze-li najviše što su mogli, teško je reći. No, isto se pitanje može po-staviti i onima koji nisu donijeli primjerene zakone, nisu osigu-rali potreban pedagoški standard u vrtićima i školama, nisu poti-cali provedbu izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti za djecu i mlade, niti osigurali kvalitetno stručno usavršavanje učitelja i pedagoga. Takav nekonzistentan

pristup često, nažalost, vodi pre-ma ekscesnim situacijama, koje onda rješavaju krizni timovi, u kojima pedagoga i učitelja goto-vo da i nema.

Najbolja prevencija nasilja je jačanje odgojne funkcije škole, koja je ugrožena ne samo vanj-skim čimbenicima, već i domi-nacijom obrazovnih postignuća i skoro već poplavom različitih oblika vanjskog vrednovanja. Ovih smo dana mogli vidjeti prazne razrede završnih razreda srednjih škola, budući da su se učenici pripremali za državnu maturu, a slično je i pred naci-onalne ispite. Pitamo se kakva će biti uloga škole u budućnosti, ako će se svesti na pripreme za razne ispite i što je s predmeti-ma koji u to nisu uključeni, hoće li oni postati drugorazredni? I tu se jasno odražava kriza odgo-ja, jer za potrebe učenika nitko više u školi nema ni vremena ni senzibiliteta, jer su postali važni samo rezultati na razini grada, županije i po tome se određuje njihova uspješnost, institucije koja nosi atribut odgojno-obra-zovna. Pa gdje je tu učenik sa svojom osobnošću, uvažava li se socijalno okružje iz kojeg do-lazi, obiteljski odnosi, pubertet-ski i adolescentski nemiri i krize kroz koje prolazi?

Drukčiji pristup podrazumije-vao bi demokratski, pluralistič-ki, partnerski odnos u kojem će se primjenjivati različiti odgojni modeli prema potrebama i mo-gućnostima učenika.

Mislim da bismo barem mi pedagozi trebali ostati dosljedni u poticanju odgoja individuali-teta kao otvorenog, dinamičnog i stvaralačkog procesa u kojem se prepliću relevantni činitelji odgoja: škola,učitelji, roditelji, okružje, otvoreni kurikulum, gdje će uz obrazovana postignu-ća biti relevantne i usvojene od-gojne vrijednosti.

Hoće li se Hrvatsko peda-gogijsko društvo moći nositi sa svim izazovima koji stoje ispred pedagogijske teorije i odgojne prakse?

Apsolutno. Pedagogijska zna-nost u Hrvatskoj ima duboke zasade, ne samo kroz povijest, u djelima naših istaknutih pedago-ga, već i kontinuiranoj studijskoj nazočnosti na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu od 1895. go-dine, sve do današnjih pet studija u Rijeci, Zadru, Osijeku, Splitu i Zagrebu. Danas, kao ni rani-je, nismo ostali izvan svjetskog razvoja znanosti o odgoju, iako to možda nije dovoljno istaknu-to. Budući razvoj pedagogije u Hrvatskoj poglavito će ovisiti o razini visokoškolske nastave na svim stupnjevima studija od preddiplomskog, diplomskog do doktorskog, kvalitete znan-stvenih istraživanja, do stvarnih doprinosa odgojno-obrazovnoj praksi, u čemu je i najveći značaj naših pedagoga u vrtićima, ško-lama, domovima i drugim dje-latnostima. Budući da nam je to zajednički cilj, nema razloga za sumnju, ali ne smijemo biti uspa-vani i samozadovoljni, ali ni sa-mozatajni, već moramo ozbiljno i odgovorno raditi na unapređe-nju odgojno-obrazovne prakse, kontinuirano se propitujući, mo-žemo li bolje!

Razgovarao Marijan Šimeg

Budući razvoj pedagogije u Hrvatskoj poglavito će ovisiti o brojnim čimbenicima, od kvalitete visokoškolske nastave i znanstvenih istraživanja do

stvarnih doprinosa odgojno-obrazovnoj praksi, u čemu je najveći značaj pedagoga u vrtićima, školama, domovima i drugim djelatnostima. Kako nam je to zajednički cilj, nema razloga za sumnju u uspjeh, ali ne smijemo biti uspavani i samozadovoljni, ali ni samozatajni, već moramo ozbiljno i odgovorno raditi na unapređenju odgojno-obrazovne prakse, kontinuirano se propitujući, možemo li bolje

Bez povećanja školarinaSenat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj je prošlotjednoj

sjednici donio odluku o kvotama i studentskim participacija-ma u troškovima studiranja za sljedeću akademsku godinu. Odlukom su izostavljene kvote i participacije na preddiplom-skim i diplomskim studijima na Ekonomskom, Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, budući da su stu-denti uložili veto na odluke fakultetskih vijeća ove tri sastav-nice.

Do 30. ožujka kada će biti održana izvanredna sjednica Senata, uprave tri fakulteta obavit će dodatne konzultacije sa studentima, kako bi u okviru zakonskog roka (šest mje-seci prije početka nove akademske godine) fakultetska vi-jeća usvojila upisne uvjete, te ih u skladu s procedurom, potvrdio Senat Sveučilišta u Zagrebu.

Sukladno odluci Senata Sveučilišta u Zagrebu, u akadem-skoj godini 2010./2011. ukupno je osigurano 8996 slobod-nih mjesta za upis studenata u prvu godinu preddiplomskih, integriranih i stručnih studija (broj bez podataka za Eko-nomski, Filozofski i Prirodoslovno-matematički fakultet), od čega je 7805 mjesta predviđeno za redovite, a 930 mjesta za izvanredne studente. Na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu 3224 studenata studirat će na teret Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, 2889 studenata participirat će u troškovima studija po linearnom modelu plaćanja, dok će 2250 studenata plaćati maksimal-ni iznos participacija. U okviru iskazanih kvota osigurano je 261 mjesto za strane studente.

Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je odluku da sljedeće akademske godine neće biti povećanja maksimalnih izno-sa studentskih participacija i one će iznositi od 2.000,00 do 9.500,00 kn.

Natječaj za upis studenata bit će objavljen na internetskoj stranici Sveučilišta u Zagrebu i u javnim glasilima sljedećeg mjeseca.(BN)

Senat usvojio Pravilnik o međunarodnoj mobilnosti

Pravilnikom se uređuju osnovna načela međunarodne mobilnosti dolaznih i odlaznih studenata te znanstveno-na-stavnog i nenastavnog osoblja na Sveučilištu u Zagrebu, vrste i trajanje mobilnosti, postupak prijave i osnovni doku-menti kojima se definira program mobilnosti, postupak pri-znavanja, uloga ECTS koordinatora na Sveučilištu i njego-vim sastavnicama i dr. Pravilnik je posebno regulirao pitanje priznavanja ECTS bodova položenih kolegija, ostvarenih ocjena te realizirane prakse nakon povratka studenata na matičnu instituciju. (bn)

Marija Toto dobitnica prve nagrade Leopoldo costa

Studentica sveučilišnog inter-disciplinarnog poslijediplomskog specijalističkog studija Konfe-rencijsko prevođenje ovogodiš-nja je dobitnica prve nagrade Leopoldo Costa koju dodjeljuje Opća uprava za konferencijsko prevođenje Europske komisije (DG SCIC).

Nagrada se osmu godinu za redom dodjeljuje studentima poslijediplomskih specijalističkih studija Konferencijskog prevođenja kakvi se održavaju na sveučilištima u zemljama članicama EU i zemljama kan-didatima, a sastoji se od višednevnog boravka studenta u Općoj upravi za usmeno prevođenje DG SCIC u Bruxelle-su, u kojem se upoznaje s prevoditeljskim radom u tijelima Europske Unije i sudjeluje na godišnjoj konferenciji voditelja poslijediplomskih studija ovoga profila iz cijele Europe i pre-komorskih zemalja.

Sukladno natječaju, studenti su bili obvezni napisati ogled na zadanu temu koja je ove godine bila promišljanje o utjeca-ju znanosti na razvitak jezika. Tekst je morao sadržavati oko 5500 znakova i biti napisan na jednom od jezika za koji se student specijalizira kao simultani i konsekutivni prevoditelj.

Podsjetimo da je prije četiri godine još jedna studentica Sveučilišta u Zagrebu osvojila drugu nagradu Leopoldo Co-sta. Riječ je o Željki Plazibat, tadašnjoj studentici sveuči-lišnog interdisciplinarnog poslijediplomskog specijalističkog studija Konferencijsko prevođenje koji se već pet godina izvodi u Centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u Za-grebu. (bn)

SVeU»ILI©te U ZaGrebU

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.6www.skolskenovine.hr

aktualno

Uspjeh mladih osječkih glazbenika

OSIJEK - Glazbena škola Franje Kuhača iz Osijeka zasigurno spada u najuspješnije škole u Hrvatskoj, o čemu svjedoči niz uspjeha u zadnje vrijeme. Prije nekoliko dana osvojili su 22 nagra-de na 48. natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, a na natjecanju zborova u Primoštenu dva osječka zbora, dječji (osnovnoškolski) i mješovi-ti (srednjoškolski), osvojili su prva mjesta. Dječ-ji zbor bio je uvjerljiv i od mogućih 100 bodova osvojio ih je 99,20, dok je mješoviti bio još uvjer-ljiviji i osvojio čak 99,50 bodova. Mješoviti zbor sudjelovat će krajem ožujka u Varaždinu, gdje će nastupiti i pobjednici iz ostalih kategorija. Osječa-ne očekuje nastup i na međunarodnom natjecanju zborova u Veneciji, koji organizira Musice mundi. U sklopu tog natjecanja, osim službenog dijela, imat će i javne nastupe po trgovima i gradskim ulicama.

Splitski srednjoškolci uče od stranih studenata

SPLIT - Članovi studentske organizacije AIESEC u Splitu su organizirali edukacijsku radionicu Svijet na dlanu, koja je održana u pet splitskih srednjih škola te u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Radi se o projektu koji je zamišljen tako da nekoliko studenata s različitih kontinenata održi trodnevne interaktivne radionice među srednjoškolcima, na kojima predstavljaju kulturu svoje zemlje te govore učenicima o važnosti obrazovanja, međukulturnoj toleranciji, Bolonjskom procesu i drugim sličnim temama. Kako su naveli predstavnici organizacij-skog odbora projekta Svijet na dlanu, zadovoljni su odazivom te mogućnošću koja im se pruža da srednjoškolcima prikažu kako stvarno izgleda ži-vjeti u Kini ili nekoj drugoj zemlji. Uz podršku Mini-starstva znanosti, obrazovanja i športa projekt će biti nastavljen i iduće godine.

Dodatni programi za osječke mališane

OSIJEK - U vrtićima osječkog Centra za predš-kolski odgoj redovito se organiziraju dodatni pro-grami za djecu. Tako mališani mogu pohađati folklor, likovnu, sportsku, nogometnu, ritmičku, gimnastičku i računalnu radionicu. Radi se o pro-gramima čiji se termini prilagode radnom vremenu vrtića u trajanju 45 minuta, a obično je to poslije dnevnoga vrtićkog programa. I cijena je pristupač-na te iznosi samo 40 kuna. Zanimanje djece je veliko, a odgojitelji govore da djeca pohađaju i po nekoliko radionica. Kako kažu, to je i razumljivo, jer djeca njihove dobi žele sve isprobati. Pučko otvoreno sveučilište u Osijeku također organizira program ranog učenja engleskog jezika, a tim pro-gramom obuhvaćeno je 250 djece u 14 vrtića.

Ustrojavanje novih službi na riječkom sveučilištu

RIJEKA - Na sjednici Senata riječkog sveučilišta odlučeno je da se formiraju zajedničke službe u sveučilišnom kampusu. Radi se o Centru za stu-dije i Sveučilišnom informatičkom centru, u okviru kojeg će se početi formirati portfelj svih zaposle-nika Sveučilišta. To će omogućiti transparentniji rad Sveučilišta, a isto tako će omogućiti objedinja-vanje informacija o zaposlenima na jednom mje-stu. U sklopu aktivnosti Centra za studente bit će održana i manifestacija Proljeće na Sveučilištu u Rijeci, u okviru čega će se održati sportski, kultur-ni i edukativni programi. U svibnju će također biti organiziran i Studentski dan, koji će vjerojatno biti održan 7. svibnja, kada će studenti dobiti slobodan dan, a također će biti organiziran veliki rock kon-cert, na kojem će gosti biti Edo Maajka, Hladno pivo i Mandrili.

I. B.

UKRATKOU petak 12. ožujka završilo je

11. državno Natjecanje-izložba učenika srednjih

škola koji se obrazuju u području likovnih i primijenjenih umjetno-sti i dizajna, koje su organizirali Ministarstvo znanosti, obrazova-nja i športa, Agencija za odgoj i obrazovanje, a domaćin je bila Škola za umjetnost, dizajn, grafi-ku i odjeću Zabok. Natjecanje-izložba odvijalo se na školskoj i državnoj razini u trima kategorija-ma i to izborom najboljih likovnih radova učenika koji su radili na zadanu temu Kaleidoskop (u prvoj i drugoj kategoriji) te izborom najboljih crteža na zadanu temu Portret (u trećoj kategoriji).

Sa školske na državnu razinu u prvoj i drugoj kategoriji prešlo je svih 14 škola sa 112 radova, a u trećoj kategoriji sa školske na državnu razinu natjecanja-izložbe prešlo je 28 učenika iz 14 škola. Prosudbeno povjerenstvo oda-bralo je za državnu razinu Natjecanja-izložbe 72 rada prve i druge kategorije, a na izložbi su postavljeni svi likovni crtači radovi.

U generaciji drugog razreda u prvoj kategoriji, prvo mjesto osvojila je Nikolina Bahunek iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb (mentor Ninoslav Poljan), drugo mjesto Martina Rzounek iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb (men-tor Judita Šercar), treće mjesto Nikolina Lončar iz Škole za umjet-nost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, (mentor Carmen Baćura Potočić). U generaciji trećeg razreda u prvoj kategoriji prvo mjesto osvojila je Valentina Sunek iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, (mentor Filip Pintarić), drugo mjesto Morana Laušin iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, (mentor Milan Vučić), a treće mjesto Domenika Skroza iz Škole likovnih umjetnosti, Split (men-tor Nikola Skokandić). U genera-ciji četvrtog razreda prvo mjesto

osvojila je Petra Orbanić iz Škole primijenjenih umjetnosti i dizaj-na, Pula (mentor Ksenija Tomičić), drugo mjesto Carry-Lee Hent iz Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, (mentor Nives Papandopulo), a treće mjesto Joško Peković iz Škole primije-njene umjetnosti i dizajna, Zagreb (mentor Nevia Vukelić Barović).

U drugoj kategoriji prvo mjesto osvojio je Tomislav Čiča iz Škole za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti Osijek, (mentor Željka Fuderer Levak), drugo mjesto Maja Vukešin iz Škole primijenje-ne umjetnosti i dizajna, Zadar, (mentor Josip Mišulić), a treće mjesto Ana Leko iz Škole likovnih umjetnosti, Split, (mentor Suzana Budimir). U trećoj kategoriji prvo mjesto osvojila je Mirna Međeral iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, (mentor Mirjana Petrin), drugo mjesto Andrej Tomić iz Škole za tekstil,dizajn i primijenjene umjetnosti Osijek, (mentor Želimir Fišić), a treće mjesto Dorotea Gašpar iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, (mentor Zlatica Kovačiček Poljan).

Članovi povjerenstva bili su Anuška Alfirević, Kristina Horvat Blažinović, Ivan Branko Imrović,

Zrinka Kralj, Blaga Petreski, Miroslav Radeljak, Mirjana Tomašević Dančević, Maja Pavin Radaljac, Zvjezdana Prohaska. Tijekom natjecanja nagrađeni učenici u prvoj i drugoj kategoriji radili su u radionici uz mentor-stvo Carmen Bačura Potočić na zadanu temu Zid slavnih - wall of fame - kaleidoskop osobnosti, a zamisao je bila da učenici pokažu i prezentiraju sebe, svoje radove, svoje stavove koji mogu, ali i ne moraju biti povezani s radom za koji su dobili nagradu. Izložba likovnih radova postavljena je u galerijskom prostoru u Zaboku.

Svečanoj dodjeli priznanja, pohvalnica i zahvalnica prisu-stvovao je veliki broj uzvanika koje su pozdravili Božica Šarić, ravnateljica Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Maja Pavin Radaljac, predsjedni-ca Državnog povjerenstva za natjecanje, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, gradonačelnik grada Zaboka Ivan Hanžek te Katarina Grgec u ime ministra Radovana Fuchsa.

Zvjezdana Prohaska, viša savjetnica za likovnu kul-

turu i likovnu umjetnost u Agenciji za odgoj i obrazovanje

Osnovna škola fra Kaje Adžića nedavno je obno-vila još dvije svoje područne škole, u Ratkovici i Buku, naseljima pleterničkoga područja. Riječ

je o kapitalnoj investiciji kojom su, uz pomoć Vlade RH, znatno poboljšani uvjeti školovanja u Požeško-slavon-skoj županiji.

Podsjetimo, škole u Ratkovici i Buku peta su, odnos-no šesta od novouređenih područnih škola OŠ fra Kaje Adžića u protekla tri-četiri mjeseca, nakon one u Gradcu, Frkljevcima, Brodskom Drenovcu i Zagrađu. Na tim je školama promijenjeno krovište, kompletna stolarija te uređeni fasada i inventar.

- Žao mi je što nismo ove škole otvorili prije dvije go-dine, jer je novac i tada bio osiguran, no bivša županijska vlast i bivši ravnatelj pleterničke škole nisu imali razumi-jevanja za to. Međutim, važno je da su škole dovršene i da ih naša djeca mogu koristiti i tako se obrazovati u boljim uvjetima. Sada gradovi i općine imaju normalnu suradnju sa svojom županijom, pa će nam svima biti lakše realizirati i druge projekte - kazao je saborski zas-tupnik i pleternički gradonačelnik Franjo Lucić.

Požeško-slavonski župan Marijan Aladrović naglasio je da će Županija pomagati školstvo na svom području i da bi joj u tomu trebao pomoći i novac iz programa CEB7. Djecu je, pak, pozvao na učenje i rad, jer se samo tako može napredovati.

Anka Dorbić, v.d. ravnateljica pleterničke škole, zah-valila je svima koji su pomogli u obnovi škola u Ratk-ovici i Buku, dok su djeca izvela prigodan program pred gostima, učiteljima i roditeljima. Područnu školu u Rat-kovici trenutačno pohađa osamnaest učenika, dok je u Buku 25 učenika.

Podsjetimo, kada su Školske novine prije dvije godine pisale o 150 godina PŠ Buk šokirala nas je činjenica da djeca u 21. stoljeću nuždu moraju obavljati u vanjskom, skoro pa poljskom zahodu. Nasreću, nakon obnove školske zgrade, to više nije slučaj! B. Nađ

11. državno Natjecanje učenika srednjih škola IZLoÆba

Najbolji crtači u državi

Osnovna škola fra Kaje Adžića PLeterNICa

Obnovljene područne škole Zgrada PŠ Buk u novom ruhu

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 7www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

U Hrvatskoj briga o pravima djeteta na teoretskoj razini prati europske trendove, a

ta prava treba potpuno oživotvoriti i u praksi. U tom smislu i ove go-dine Agencija za odgoj i obrazo-vanje u svibnju organizira šestu po redu Smotru projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i odgovornosti, na kojoj sudjeluju predškolske ustanove. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i odgovornosti te demokratsko građanstvo (1999.) doprinos je promicanju temeljnih ljudskih vrijednosti i njihovu živ-ljenju u dječjim vrtićima u Repu-blici Hrvatskoj.

Obaveze predškolskih ustanova

Kako ističe viša savjetnica za predškolski odgoj Andreja Silić, prihvaćeni dokumenti na držav-noj razini obvezuju sve nositelje programa u predškolskom odgo-ju i obrazovanju na preispitivanje ostvarivanja prava i odgovornosti djece i unaprjeđivanje uvjeta za njihovo ostvarivanje.

- Na prvih pet smotri bila su prijavljena 152 projekta, od kojih je prezentirano 83. Očekujemo da će i ove godine biti velik odaziv i broj prijavljenih projekata, što go-vori o promicanju kvalitete života i temeljnih ljudskih vrijednosti te njihova življenja u praksi. Prošlo-godišnje smotre projekata poka-zale su samo neke od primjera iz prakse, odnosno različite načine na koje se taj proces ostvaruje u predškolskim ustanovama. Sva-ke je godine moguće pratiti na-predak u življenju dječjih prava i odgovornosti u sve većem broju odgojno-obrazovnih ustanova za rani odgoj i razvoj u Republici Hr-vatskoj. Možemo s ponosom ista-knuti da su vrijednosti prihvaćene ovim Nacionalnim programom doista zaživjele i postale teme-ljem kurikuluma svake ustanove, moguće ih je iščitati u godišnjim planovima i izvješćima te pratiti u odgojno-obrazovnoj praksi u dječ-jim vrtićima - navodi Silić.

Područja koja popisuje Smotra (osobna prava i prava drugih, pra-vo na zdravu okolinu i pravo na upoznavanje i očuvanje kulturne baštine) pojedinačno i u cjelini usmjerena su na ostvarivanje pra-va i odgovornosti djece i drugih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, cjelovit pristup djetetu, interdisciplinarnost u pristupu sadržajima za ljudska prava i od-govornosti, afirmativnost život-nih vrijednosti, pozitivne stavove prema sebi i drugima te razvijanje vještina potrebnih za život u de-mokratskoj zajednici. Silić kaže da posebice ističemo vrijednost analiziranja vlastitih postignuća u praksi i stručnog usavršavanja te usporedbe s drugačijim isku-stvima. U svom radu Živjeti i učiti prava djeteta - od nacionalnog ka lokalnom u Hrvatskoj redovita profesorica na odsjeku za peda-gogiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Dubravka Maleš i peda-goginja u DV Ivana Mažuranića Zlata Gunc ističu važnost kontinu-iteta razvoja demokratskih odnosa i odgoja i obrazovanja za ljudska prava već od rane dobi.

Demokracija u vrtiću Autorice navode da Program

odgoja za ljudska prava u susta-vu predškolskog odgoja, kao dio Nacionalnog programa, pred-

stavlja polazište za djelovanje u dječjim vrtićima i svim drugim ustanovama koje se sustavno bave odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi. Iako je u nazivu dokumenta istaknut ter-min ljudska prava, u radu s dje-com predškolske dobi naglasak se prvenstveno stavlja na prava djeteta. Program odgoja za ljud-ska prava u dječjem vrtiću teme-lji se na Konvenciji o pravima djeteta (1989.) i stavu prema ko-jem je dijete subjekt s pravima.

- U radu s djecom predškolske dobi naglasak se stavlja na izgra-đivanje osobnog identiteta, pri-hvaćanje različitosti i poštova-nja drugoga - pojedinca, naroda, kultura - te stjecanje spoznaja o pravima i odgovornostima pri-padnika zajednice. To je moguće postići odgojnim djelovanjem usmjerenim na kreiranje sredine koja kod djeteta potiče razvija-nje osjećaja osobne vrijednosti, stvaranje uvjeta u kojima se di-jete osjeća ravnopravnim članom zajednice, poticanje razvoja soci-jalnih vještina za uspostavljanje kvalitetnih međuljudskih odno-sa, izgrađivanje stavova i susta-va vrijednosti koji promiču i štite ljudsko dostojanstvo, njegovanje mirotvornog ponašanja - navele su Maleš i Gunc.

Program pruža odgajatelji-ma orijentaciju za rad s djecom predškolske dobi. Obuhvaća če-tiri razine i područja koja trebaju biti zastupljena u radu: afirmaci-ju djeteta (područje JA), u kojem je odgojno djelovanje usmjereno na jačanje djetetove osobnosti; odnos s drugima (područje JA I DRUGI), u kojem je odgojno djelovanje usmjereno na jačanje djetetovih socijalnih kompeten-cija; pripadnost zajednici (po-

dručje MI), u kojem je odgojno djelovanje usmjereno na djete-tovo spoznavanje međuovisnosti koje postoje u zajednici.

- Dječji vrtić je mjesto gdje djeca trebaju živjeti principe demokracije i demokratskog donošenja odluka i odlučivanja. Mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja, slušanja drugoga, su-djelovanja u donošenju odluka i učenja demokracije u vrtiću znak je visoke kvalitete vrtića. Sudje-lovanjem djeteta u životu zajed-nice u kojoj se poštuju njegova prava i prevladavaju demokrat-ski odnosi, dijete uči da njegova odluka ima važno mjesto u po-stignuću osobnih ciljeva i ciljeva zajednice kojoj pripada. Trenutni interesi i potrebe koje djeca iska-zuju trebaju se uzeti kao temelj za planiranje pedagoških aktiv-nosti i oblikovanje poticajnog okruženja za učenje. Na primje-ru DV Ivana Mažuranića može se vidjeti kako se ovi principi mogu oživotvoriti - navode Ma-leš i Gunc.

Mala škola za pješake Kako navode autorice, u tri

objekta s 21 odgojnom skupinom smješteno je petstotinjak djece u dobi od jedne do sedam godina.

- U promišljanju Programa od-goja za ljudska prava pošli smo od ideje da je dijete vrijednost samo po sebi, da je dobrobit djeteta naša temeljna briga i da je dječji vrtić mjesto istinskog življenja djeteta. Dječja prava u svakodnevnom životu u vrtiću nastojimo oživotvoriti podiza-njem razine uključenosti djece u aktivnosti koje tradicionalno pri-padaju odraslima, uvažavanjem njihova mišljenja u donošenju

odluka važnih za zajednički život skupine, poštivanjem slobode iz-bora u pitanjima koja se odnose na zadovoljavanje njihovih osob-nih potreba i interesa i jačanjem odgovornosti za vlastite izbore i ponašanja.

Autorice izdvajaju nekoliko problemskih situacija u koji-ma su, koristeći elemente situ-acijskog učenja, nastojali djeci omogućiti ostvarivanje prava na sudjelovanje. Ističemo projekt Prometni znak. Naime, prometna nesreća u kojoj je dječak iz sku-pine, vozeći se biciklom, naletio na automobil u vožnji, iznimno je potresla djecu. Razgovarajući s odgajateljicama o okolnostima nesreće, djeca su zaključila da su za nesreću krivi nepovoljni pro-metni uvjeti u naselju. Postav-ljeno je pitanje što djeca mogu učiniti da se zaštite u prometu. Djeca su zaključila da je kretanje u prometu manje opasno ako se poštuju prometna pravila o koji-ma odrasli uče u vozačkoj školi te da bi takva škola trebala po-stojati i za djecu. Odgajateljice su djeci predložile da u vrtiću or-ganiziraju Malu školu za pješa-ke. Kupljen je različit materijal uz pomoću kojeg su djeca na za-bavan način učila o znakovima, prometnim pravilima i ponaša-njima u različitim prometnim si-tuacijama. Uz suradnju prometne policije, u vrtićkom je dvorištu organiziran ispit za pješake.

No, tu interes djece za promet nije prestao. Sljedeći korak bila je i obuka sigurne vožnje bici-klom. Za kupnju bicikla organi-zirana je prodajna izložba dječ-jih likovnih radova. No, vrtić je uskoro postao premalen za broj-ne dječje ideje vezane za sigur-nost u prometu pa su ona krenula

u istraživanje okoline. Započela su istraživati intenzitet prometa ispred vrtića i uočavati veliku br-zinu automobila. Na pitanje od-gajateljica mogu li djeca utjecati na ponašanje vozača pojavila se ideja o izradi letka Oprez - djeca u prometu, koji će dijeliti vozači-ma ispred vrtića.

Kad su u šetnji okolicom djeca primijetila da se vozači rijetko zaustavljaju da ih propuste kad trebaju prijeći cestu, odlučila su onima koji to učine dati meda-lje s natpisom Vozač - prijatelj djece. Istražujući koje su ulice u naselju sigurne, a koje nesigurne za djecu, djeca su uočila da uli-ca u kojoj se nalazi vrtić nema znaka koji bi na to upućivao. Pismo u kojem su riječju i crte-žom opisali problem i poslali ga nadležnim institucijama urodilo je plodom te je ispred vrtića ubr-zo postavljena prometna signa-lizacija. Djeca su se osvjedočila kako uz pomoć odraslih mogu utjecati na donošenje odluka i mijenjati nepravilnosti u vlastitu okruženju.

Pravo za djecu Jedan od projekata bio je i Pra-

vo je na fakultetu, ali je došlo u naš vrtić. Slikovnica u čijem je naslovu sadržana misao dječaka čija sestra studira pravo najbo-lje svjedoči da su prava postala dio vrtićke svakodnevice. To je zbirka dječjih likovnih radova i izjava koja zorno prikazuje kako su djeca, u svojoj maloj vrtićkoj zajednici, oživotvorila vladavinu prava. O pravima djeteta, među ostalim, kažu: Pravo je ono što je za istinu, a ne ono izmišlje-no. Pravo je kad imaš pravo nešto napraviti. Pravo djece šti-te mama, tata, baka, djed. Moje pravo štiti moj veliki brat. Bog štiti pravo djece. I jedna teta koja brine o djeci koja nemaju pravo. Svi ljudi imaju pravo na obitelj jer su mama i tata najvažniji. Djeca koja nemaju mamu i tatu imaju pravo da se odrasli i prija-telji brinu o njima.

Budući da oživotvorenje dječ-jih prava u vrtiću u velikoj mjeri ovisi o osviještenosti odraslih o dječjim pravima, o razumijeva-nju djetetovih potreba, sposob-nosti i načina učenja, stalnom praćenju i pravodobnom reagi-ranju na situacijske poticaje i interese djece, područje dječjih prava predmet je stalnog promi-šljanja i unaprjeđivanja odgojne prakse našeg vrtića.

- Ono na čemu svi vrtići konti-nuirano trebaju raditi jest sljede-će: graditi jasnu viziju rada, pru-žati podršku u vidu stručnog usa-vršavanja odgajatelja i stručnih suradnika, omogućiti razmjenu iskustava kako između odgaja-telja tako i među ustanovama te raditi na senzibilizaciji odraslih u području odgoja i obrazovanja za prava djeteta. Koliko će djeca uživati svoja prava manje je pi-tanje zakona, a više odraslih koji organiziraju i sudjeluju u proce-su odgoja i obrazovanja. Odrasli još uvijek teško prihvaćaju da je dijete subjekt s pravima pa njegovo pravo na sudjelovanje predstavlja radikalan izazov tra-dicionalnim shvaćanjima djeteta. Uvažavanje dječjih prava pretpo-stavlja znanje o načinima pomoći djeci u izražavanju svog viđenja stvari i bolju suradnju s djecom, što je nova odgovornost odraslih - zaključuju Maleš i Gunc.

I. B.

Ljudska prava u predškolskim ustanovama PreD©KoLSKI oDGoj

O pravima djece brinu se odrasli

Program odgoja za ljudska prava u dječjem vrtiću temelji se na Konvenciji o pravima djeteta (1989.) i stavu prema kojem je di-jete subjekt s pravima

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno8www.skolskenovine.hr

aktualno

AGENcIjA ZA ODGOj I OBRAZOVANjE

Stručni skupovi u travnjuPREDŠKOLSKI ODGOJ 1. travnja - skup Razvijanje profesio-

nalnih kompetencija odgojitelja u suvre-menom dječjem vrtiću - komunikacijska umijeća odgojitelja (2. modul) za odgoji-telje Zadarske županije u Benkovcu (DV Bubamara).

7. travnja - skup Razvijanje profesio-nalnih kompetencija odgojitelja u suvre-menom dječjem vrtiću - komunikacijska umijeća odgojitelja (2. modul) za odgoji-telje Šibensko-kninske županije u Drnišu (DV Drniš).

RAZREDNA NASTAVA 6. i 7. travnja - skup Kreativnost i stva-

ralaštvo - Suvremene nastavne strategije u kvalitetnoj organizaciji slobodnoga vre-mena učenika u cjelodnevnom i produže-nom boravku za učitelje razredne nastave u Primorsko-goranskoj županiji koji rade u produženom i cjelodnevnom boravku u Rijeci (OŠ Trsat).

7. travnja - skup Didaktičko-metodičke strategije u razrednoj nastavi za voditelje školskih aktiva učitelja razredne nastave Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Požeško-slavonske, Virovitičko-podrav-ske županije i Vukovarsko-srijemske žu-panije u Osijeku (OŠ Mladost).

7. travnja - skup Didaktičke strategi-je i nastava u kombiniranim odjelima za učitelje kombiniranih odjela Karlovačke, Krapinsko-zagorske i istočnoga dijela Za-grebačke županije u OŠ Donja Stubica.

HRVATSKI JEZIK 6. travnja - skup Vrednovanje posti-

gnuća učenika u socio-emocionalnom po-dručju (II. modul) za nastavnike hrvatskog jezika Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije u Rijeci (Prirodoslovna i grafička škola).

ENGLESKI JEZIK 6. travnja - skup Osposobljavanje pri-

pravnika za odgojno-obrazovni rad i pola-ganje stručnoga ispita za učitelje i nastav-nike pripravnike njemačkoga i engleskog jezika iz osnovnih i srednjih škola Zadar-ske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatin-ske i Dubrovačko-neretvanske županije u Splitu (OŠ Bol).

7. travnja - skup Akcijsko istraživanje u funkciji profesionalnog razvoja za vo-ditelje ŽSV-a učitelja engleskog jezika Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisač-ko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bi-logorske, Međimurske županije i Grada Zagreba u Koprivnici (OŠ braće Radić).

7. travnja - skup Strani jezik u razrednoj nastavi i provedba odrednica Nacionalno-ga okvirnog kurikuluma: Specifičnosti ra-noga učenja stranih jezika na prijelazu iz-među predškolskoga odgoja i predmetne nastave za učitelje koji predaju engleski i njemački jezik u razrednoj nastavi u OŠ Virovitičko-podravske, Brodsko-posav-ske, Požeško-slavonske, Osječko-baranj-ske i Vukovarsko-srijemske županije u Osijeku (DV Sunčica).

NJEMAČKI JEZIK 6. travnja - skup Osposobljavanje pri-

pravnika za odgojno-obrazovni rad i pola-ganje stručnoga ispita za učitelje i nastav-nike pripravnike njemačkoga i engleskog jezika iz osnovnih i srednjih škola Zadar-ske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatin-ske i Dubrovačko-neretvanske županije u Splitu (OŠ Bol).

7. travnja - skup Strani jezik u ra-zrednoj nastavi i provedba odrednica Nacionalnoga okvirnog kurikuluma: Specifičnosti „ranoga učenja“ stranih jezika na prijelazu između predškolskog odgoja i predmetne nastave za učitelje koji predaju engleski i njemački jezik u razrednoj nastavi u OŠ Virovitičko-podravske, Brodsko-posavske, Požeš-ko-slavonske, Osječko-baranjske i Vu-

kovarsko-srijemske županija u Osijeku (DV Sunčica).

TALIJANSKI JEZIK7. travnja - skup Kultura i civilizacija

za učitelje i nastavnike talijanskog jezika osnovnih i srednjih škola u Rijeci (Prva sušačka hrvatska gimnazija).

MATEMATIKA 6. - 8. travnja - skup Okvir nacionalnog

kurikuluma - učitelj matematike u škol-skom kurikulumu za učitelje matematike osnovnih škola svih županija u Opatiji (Grand Hotel Adriatic).

BIOLOGIJA 7. do 9. travnja - skup Okoliš, prehrana

i zdravlje za učitelje i nastavnike biologi-je svih županija u Baškoj na Krku (Hotel Corinthia).

GEOGRAFIJA 6. travnja - skup Planiranje i priprema

nastavnog rada uz uvažavanje različitosti učenika za učitelje i nastavnike geografije Istarske županije u Pazinu (Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile).

7. travnja - skup Primjena ICT-a u nastavi geografije - 1. modul za učitelje i nastavnike geografije Zagrebačke, Kra-pinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivnič-ko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Međimurske županije i Grada Zagreba u Zagrebu (OŠ Malešnica).

7. travnja - skup Planiranje i priprema nastavnog rada uz uvažavanje različitosti učenika za učitelje i nastavnike geografije Primorsko-goranske županije u Rijeci (OŠ Nikole Tesle).

8. travnja - skup Uvođenje učitelja i na-stavnika geografije u samostalni odgojno-obrazovni rad za pripravnike geografije Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisač-ko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bi-logorske, Virovitičko-podravske, Požeš-ko-slavonske, Brodsko-posavske, Osječ-ko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Međimurske županije i Grada Zagreba u Zagrebu (I. gimnazija).

8. travnja - skup Planiranje i priprema nastavnog rada uz uvažavanje različitosti učenika za učitelje i nastavnike geografi-je Primorsko-goranske županije u Otočcu (OŠ Zrinskih i Frankopana).

7. - 9. travnja - terenski seminar Zavi-čajnost u nastavi geografije - geografske vještine i nastava geografije za učitelje i nastavnike geografije osnovnih i srednjih škola Zadarske, Šibensko-kninske, Split-sko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvan-ske županije u Begovu Razdolju.

INFORMATIKA - RAČUNARSTVO7. travnja - skup Obrazovanje i usavr-

šavanje učitelja i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologi-ja / Privatnost i sigurnost na internetu za učitelje i nastavnike informatike osnovnih

i srednjih škola u Zagrebu (Fakultet elek-trotehnike i računarstva).

6. i 7. travnja - skup Obrazovanje i usa-vršavanje učitelja i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologi-ja/ Web 2.0 programiranje za učitelje i na-stavnike informatike osnovnih i srednjih škola u Zagrebu (Fakultet elektrotehnike i računarstva).

7. travnja - skup Suradničko stvaranje i upravljanje datotekama za učitelje i na-stavnike informatike osnovnih i srednjih škola Osječko-baranjske, Vukovarsko-sri-jemske, Brodsko-posavske, Požeško-sla-vonske i Virovitičko-podravske županije u Vinkovcima (Gimnazija Matije Antuna Reljkovića).

8. travnja - skup Obrazovanje i usavr-šavanje učitelja i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnolo-gija za učitelje i nastavnike informatike osnovnih i srednjih škola u Zagrebu (Fa-kultet elektrotehnike i računarstva).

8. travnja - skup Privatnost i sigurnost na webu za učitelje i nastavnike informa-tike osnovnih i srednjih škola Osječko-ba-ranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Virovitič-ko-podravske županije u Pitomači (OŠ Petra Preradovića).

7. i 8. travnja - skup Web 2.0. progra-miranje za učitelje i nastavnike informati-ke osnovnih i srednjih škola Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske, Šiben-sko-kninske i Zadarske županije u Splitu (OŠ Mejaši).

8. travnja - skup Računalne mreže - na-predne tehnologije za učitelje i nastavnike informatike osnovnih i srednjih škola Du-brovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatin-ske, Šibensko-kninske i Zadarske župani-je u Splitu (ALGEBRA učilište, Slavićeva 15).

POVIJEST 6. travnja - skup Nacionalni pokret u

Hrvatskoj u 20. stoljeću za nastavnike povijesti u srednjim školama Istarske, Pri-morsko-goranske i Ličko-senjske županije u Rijeci (Srednja talijanska škola).

7. - 9. travnja - skup Domovinski rat - Zdravstvo u Domovinskom ratu za učitelje i nastavnike povijesti osnovnih i srednjih škola Hrvatske u Vinkovcima (Hotel Ad-miral).

TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA 6. travnja - stručni skup Mogućnosti i

načini motivacije učenika za cjeloživotno vježbanje za učitelje tjelesne i zdravstve-ne kulture Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije u Puli (Hotel Pula).

6. travnja - skup Mogućnosti i načini motivacije učenika za cjeloživotno vježba-nje za učitelje tjelesne i zdravstvene kul-ture Virovitičko-podravske, Požeško-sla-vonske, Brodsko-posavske, Osječko-ba-ranjske i Vukovarsko-srijemske županije u Osijeku (OŠ Mladost).

7. travnja - skup Mogućnosti i načini

motivacije učenika za cjeloživotno vježba-nje za učitelje tjelesne i zdravstvene kul-ture Virovitičko-podravske, Požeško-sla-vonske, Brodsko-posavske, Osječko-ba-ranjske i Vukovarsko-srijemske županije u Osijeku (OŠ Mladost).

GLAZBENA KULTURA, GLAZBENA UMJETNOST 6. travnja - skup Očuvanje tradicijske

kulturne baštine kroz integraciju sadrža-ja glazbene i likovne kulture, geografije i povijesti za učitelje glazbene kulture u Istarskoj županiji u Žminju (OŠ Vladimi-ra Gortana).

7. travnja - skup Očuvanje tradicijske kulturne baštine kroz integraciju sadrža-ja glazbene i likovne kulture, geografije i povijesti za učitelje glazbene kulture u Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije u Ravnoj Gori (OŠ Branimira Markovića).

TEHNIČKA KULTURA 7. - 9. travnja - skup Metodika izrade

tehničke tvorevine i Hrvatski kvalifikacij-ski okvir Uloga voditelja za učitelje teh-ničke kulture svih županija u Primoštenu (Hotel Zora).

ODGOJ I OBRAZOVANJE NA PISMU NACIONALNIH MANJINA

Mađarska nacionalna manjina 6. travnja - skup Prepoznavanje i ukla-

njanje teškoća u računanju za učitelje i nastavnike osnovne i srednje škole ma-đarske nacionalne manjine Osječko-ba-ranjske, Vukovarsko-srijemske i Virovi-tičko-podravske županije i Grada Zagreba u Osijeku (Prosvjetno-kulturni centar Ma-đara u RH-a).

Srpska nacionalna manjina 1. travnja - skup Implementacija Naci-

onalnog okvirnog kurikuluma u nacional-noj grupi predmeta za učitelje i nastavnike predmetne nastave nacionalne grupe pred-meta i učitelji razredne nastave A modela Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijem-ske županije u Vukovaru (OŠ Dragutina Tadijanovića).

Češka nacionalna manjina 6. - 10. travnja - skup Upoznavanje s

nastavom u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama u Češkoj Republici za odgojitelje čeških dječjih vrtića, učite-lje, nastavnike i stručne suradnike čeških osnovnih škola, profesorima češkog odje-ljenja gimnazije po modelu B i učitelji-ma češkog jezika i kulture u osnovnim i srednjim školama po modelu C svih žu-panija u Brnu (Uštěk, Češka Republika i Masarykova univerzita).

IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI 8. i 9. travnja - skup Edukacija učite-

lja i nastavnika za rad s darovitim uče-nicima u izvannastavnim aktivnostima i dodatnoj nastavi / metodologija izrade vođenja učeničkih istraživačkih projeka-ta 2. modul za učitelje i nastavnike (bi-ologija, kemija, fizika, povijest, geogra-fija i hrvatski jezik, do 10 godina radnog iskustva) u osnovnim i srednjim školama koji su motivirani za dodatni rad s daro-vitim učenicima svih županija u Zagrebu (Gimnazija Tituša Brezovačkog).

6. i 7. travnja - skup Kazalište za mlade / kazalište s mladima 2. modul za učite-lje i nastavnike osnovnih i srednjih škola, voditelje izvannastavnih aktivnosti (dram-ske družine) u Zagrebu (Gimnazija Tituša Brezovačkog).

MEĐUNARODNA SURADNJA 7. i 8. travnja - skup Osposobljavanje

nastavnika srednjih i učitelja osnovnih škola za upotrebu interaktivne ploče na-mijenjen nastavnicima Prve ekonomske škole i učiteljima OŠ Matije Gupca održat će se u Zagrebu (OŠ Matije Gupca).

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 9www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše prof. dr Ante Vukasović

Pojedini pedagozi tijekom više desetljeća stalno su upozoravali na pojavu i širenje moralne krize,

krize vrijednosti, kulture, odgo-ja i na tragične posljedice ako se proces razaranja duhovnosti ne obuzda. Politika i političari ignorirali su sva ta upozorenja. Erozija morala, obezvrjeđivanje vrijednosti i zanemarivanje od-gajanja nastavljeno je u totalitar-nom jugokomunizmu i u samo-stalnoj Republici Hrvatskoj, pod utjecajem destruktivnih ideolo-gija sa Zapada. Društvo je teško moralno oboljelo. Može se reći da živimo u civilizaciji moralnih deformacija. Organizirani krimi-nal i mafijske skupine jačaju a, pedagoški gledano, najtragičnija pojava je bujanje malodobničko-ga kriminala.

Odgovornost i neodgovornost

Zlodjela djece i mladeži reda-ju se kao na tekućoj traci. Zaštitu traže žrtve ako prežive okrutna zlostavljanja, pomoć i zaštitu vape roditelji, rodbina, prijatelji, protestiraju građani, reagiraju mediji. O nezaustavljivoj spirali nasilja, zvjerskim premlaćiva-njima i ubojstvima dječaka po gradskim ulicama - oglasio se i glavni urednik Školskih novina Marijan Šimeg, 9. svibnja 2010., u svom uvodniku i, bez rezigna-cije, pita: “Koga je uopće briga“ za to? Dužnost je pedagoga da i oni progovore o tim nemilim i vrlo tragičnim događanjima.

Postavlja se pitanje odgovor-nosti roditelja, škola, učitelja, svih odgojnih čimbenika. Tra-že se represivni zakoni, strože kažnjavanje, djelotvornost po-licije. Izlaz se vidi u mjerama represije, a one nisu trajna rje-šenja nego nužno zlo. Problem je mnogo složeniji, korijeni zla dublji, uzroci brojni. Uklanja-nje destruktivnoga društvenog ponašanja, nemorala i kriminala traži uklanjanje uzroka, vađenje i uništavanje korijena. Za to su

potrebne temeljite i dugotrajne društvene preobrazbe u područ-ju morala, odgajanja, kulture, vrijednosnog sustava i svekolike duhovnosti.

Učitelji i policajciŠkole su imanentno odgojne

ustanove. Učitelji su i odgojite-

lji. Dužni su obrazovati i odgo-vorno odgajati svoje učenike, gojence, a predstavnici nadlež-nih prosvjetnih tijela gotovo svaki njihov spor s učenicima izgrednicima rješavaju u korist

učenika i njihovih roditelja, tj. na štetu ugleda odgojnih djelatnika. Kako odgajati u tim prilikama? Koliko odgojni čimbenici i uči-telji - odgojitelji mogu preuzeti odgovornost za postupke svojih gojenaca, ako u društvu negativ-ni utjecaji višestruko premašuju pozitivna odgojna nastojanja? Društvo je teško moralno bole-sno. Prva zadaća traži liječenje i ozdravljenje bolesnika!

Neobuzdana sloboda i sebična korisnost na “Divljem zapadu“ pokazala se plodnim tlom za po-javu dječje delinkvencije. Ame-rički pedagozi su upozoravali: Tko ne plati učitelje - platit će policiju! Pragmatična američka politika nije pokazala zanimanje za pedagoška upozorenja. Usko-ro su malodobnike, za zlodjela i ubojstva, ubijali na elektriËnim stolcima, ali ni stolci smrti nisu uklonili malodobnički kriminal. Vrlo stroge i prestroge kazne mogu zastrašiti, ali ne mogu iz-mijeniti psihu i ponašanje krimi-nalaca.

Zlodjela, i ona malodobnič-ka, treba kažnjavati, ali su to vatrogasne mjere. Pokušavaju umanjiti zlo, ali ga ne uklanjaju. A bolest je bolje spriječiti nego liječiti. I u odgoju je neuspo-redivo bolje spriječiti zlo nego kažnjavati zločince. Odavno po-znata pedagoška spoznaja kaže: Kazna je najgori odgojitelj. Može dati trenutačni učinak, ali ne osigurava trajna rješenja. Pra-vo i trajno rješenje je odgajanje čestitih ljudi. Dobar odgoj je, nema sumnje, najdjelotvorniji čimbenik u sprječavanju nasilja, kriminala i svih oblika asocijal-nog i nemoralnog ponašanja i djelovanja.

Sloboda pretvorena u anarhiju

Djeca, mladež po svom mla-denačkom zanosu, doživljava-nju radosti života, upućenosti na njima bliske i drage ljude - nisu opterećeni zlom, pozitivno su usmjerena mlada ljudska bića s

dispozicijama za normalan ljud-ski razvitak. Ako su neki prihva-tili nasilje i čine zlo, posljedice su to negativnih utjecaja i zane-marena odgajanja u moralno bo-lesnom društvu. U ime neogra-ničene slobode, osobne koristi, lagodna života, prava na nastra-nosti - ideologije zla i trovači ljudskih duša nude mladima put manjeg otpora, zanemarivanje ljudskih dužnosti, prepuštanje nagonima, neograničeno uživa-nje i iživljavanje. Slobodu pre-tvaraju u anarhiju, samovolju, slobodu za zlo, ljudska prava u pravo na zlo. Pojavu je prije više desetljeća prepoznao po-kojni Veselko Tenžera i nazvao je “odgojem za slobodu raspa-danja“. Danas se pod utjecajem razarajućih valova destruktivnih ideologija - anarhističke i radi-kalnofeminističke provenijen-cije - naglo razvila, ojačala i proširila. Ideolozi zla i trovači ljudskih duša grlato protestiraju protiv nasilja, a masovno ga po-tiču i proizvode.

U moralnoj dezorijentaciji nedozrele djevojčice i dječaci traže smisao u besmislu, lutaju opasnim stranputicama života, žrtve su lažne slobode, opojnih droga, zavodnika, otrovnih uži-taka, neki su okrutni zlostavljači i ubojice. U biti su svi ti mladi ljudi žrtve ideologija zla i mo-ralno bolesna društva. Tu su korijeni, uzroci i krivci zla. Ko-rijeni se moraju iščupati, uzroci ukloniti, krivci strogo kažnjava-ti i onemogućiti!

Preporodna funkcija odgoja

Obuzdavanje i prevladavanje delinkventnog ponašanja mla-dih nije moguće bez uklanjanja moralnih deformacija i povratka etičnosti. Hrvatskom narodu kao kruh svagdašnji treba stvarna (ne samo proklamirana) duhovna obnova, moralna i odgojna pre-obrazba. Mladima su potrebna određena materijalna dobra za životne potrebe, ali više svega treba im duhovna hrana i ljud-ska usmjerba. Trebaju im životni putokazi, živi uzori, ideali, op-ćeljudske i hrvatske nacionalne vrijednosti.

Omogućimo sustavno i složno djelovanje svih odgojnih čim-benika. Potičimo odgovorno i učinkovito roditeljsko odgajanje i odgajanje svih učitelja - odgo-jitelja. Obnovimo duhovnost, revitalizirajmo moralnost, rea-firmirajmo obezvrijeđene vrijed-nosti i odgojnu funkciju obitelji, škola, svih odgojnih ustanova i potenciranih društvenih čimbe-nika, vratimo odgoju i učiteljima - odgojiteljima društveni i profe-sionalni ugled pa ne ćemo mora-ti uhićivati, kažnjavati i zatvarati djecu zbog počinjenih kaznenih djela i zlodjela. Imat ćemo zdra-vo potomstvo i jamstvo bolje hr-vatske budućnosti.

LjUBAV I MOĆ Danas svijetom beskrupulozno vladaju ideologije i politika

sebičnih interesa i moći. Moralnost, pravda, humanizam, lju-bav i čovjekoljublje potisnuti su u tamu vrijednosne noći. U takvim uvjetima odgoj je u položaju pastorčeta. To je abnor-malno stanje. Jedno poglavlje u knjizi Pavla Vuka Pavlovića: Ličnost i odgoj ima naslov “Moć i ljubav“. Pisac uspoređuje dva načina djelovanja: političko i odgojno. Političko je usmje-reno prema postizanju moći, a odgojno je inspirirano ljubavlju. Političko je u funkciji očuvanja postojećeg poretka, konzerva-tivno je, usidreno u prošlosti. Odgojno je usmjereno prema budućnosti, traži promjene, razvitak, usavršavanje čovjeka i čovječanstva. Time je u biti revolucionarno. Politika je ideo-loški i stranački usmjerena i vezana, a odgoj je jedan i jedin-stven i ima univerzalno općeljudsko značenje. Odnosi se na sve ljude i svekoliko čovječanstvo i ne dopušta diskriminacije. Odgoj je “općečovječansko služenje čovječanstvu“. Njegovo carstvo je carstvo ljubavi. Stoga ne smije postati sredstvo po-litičkih i ideoloških manipulacija. Danas, međutim, ideologije zla manipuliraju odgojem, zlouporabljuju ga za svoje potrebe, a onaj pravi, jedan i jedinstveni, univerzalni i općeljudski odgoj ignoriraju, obezvrjeđuju i posve zapostavljaju.

Kažnjavati ili odgajati NaSILje

Tko ne plati učitelje, platit će policiju!

Pravo i trajno rješenje je odgajanje čestitih ljudi. Dobro odgojeni, sposobni i pošteni ljudi ne čine zlo, imuni su na negativne utjecaje, ne prihvaćaju asocijalne načine ponašanja i odbacuju nemoralne postupke. Dobar odgoj je najdjelotvorniji čimbenik u sprječa-vanju nasilja, kriminala i svih oblika asocijalnog i nemoralnog ponašanja i djelovanja

Temelj svakog zdravoga odgoja je zdrava obitelj. Nema duhovne, moralne i odgojne preobrazbe našega društva dok se ne reafirmiraju obezvrijeđene vrijednosti i odgojna funkcija obitelji i škole

Koliko odgojni čimbenici i učitelji - odgojitelji mogu preuzeti odgo-vornost za postupke svojih gojenaca, ako u društvu negativni utjecaji višestruko premašuju pozitivna odgojna nastojanja?

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno10www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Dječji vrtić „Biograd“ u Biogradu na Moru, imao je želju svome Gradu za rođendan,

na Dan Sv. Stošije zaštitnice Biograda, pokloniti nešto skromno ali originalno, u sklopu svojih mogućnosti, a da ipak odjekne i bude prepoznato od njegovih građana te da zajedno sudjeluju u njemu.

Najveća vrijednost koju može imati grad jesu njegovi građani, njegove obitelji koje su temelj odrastanja zdravih pojedinaca. O vrijednosti obi-telji i vrijednosti roditeljstva mnogo je pisano. To je nezao-bilazna tema koja nadahnjuje odgojno-obrazovni kadar i koja kao takva treba zauzimati naj-veće mjesto u borbi za što zdraviju obitelj.

Da je obitelj kamen temeljac društva u prilog tome govore nam i brojna sociološka istraži-vanja na čijoj ljestvici vrijedno-

sti obitelj uvijek zauzima prvo ili jedno od prvih mjesta.

Odgoj je obveza obaju roditelja

Jest da je obitelj na prvom mjestu, ali je isto tako istina da

danas živimo u vremenu „krize obitelji“. U današnjem turbu-lentnom vremenu zaboravili smo na bitno obilježje zdrave obitelji - kvalitetno provedeno vrijeme s obitelji. Stoga smo htjeli jednim projektom u vrti-ću osvijestiti roditeljima koliko

kvalitetno provedeno vrijeme s obitelji može učvrstiti i osnažiti odnos roditelj-dijete.

Projekt je nazvan “Male igre za velike i veliko Da Za male“

Da bi se projekt proveo potrebno je bilo mobilizirati kompletnu obitelj uključujući

braću i sestre pa i bake i djedo-ve, ali ipak ključnu ulogu imali su očevi.

Projekt je osmislila ravnate-ljica Esma Brzić, koja je zajed-no s odgojiteljima i pedagogi-njom aktivno sudjelovala u nje-govoj realizaciji koja je trajala tri mjeseca. Osmišljene su radi-onice za djecu na temu obitelji, te radionice za roditelje. Iskorišteni su i situacijski poti-caji vezani za blagdansko božić-no vrijeme te teme iz vjerskog odgoja.

Bitno je bilo uključiti očeve koji su inače malo zastupljeni u

radionicama za roditelje i koji uglavnom prepuštaju takva događanja majkama. Za pravi-lan odgoj od neprocjenjive je važnosti sudjelovanje oba rodi-telja ravnopravno u svim sfera-ma života i odgoja. Ovaj projekt bio je na tom tragu, postignuti

Kako osnaæiti odnos roditelj−dijete?PreD©KoLSKI oDGoj

Recimo DA obitelji! Danas živimo u vremenu „krize obitelji“ i kao da smo svi zaboravili na bitno obilježje zdrave obitelji - kvalitet-no provedeno vrijeme s obitelji. Stoga je cilj ovoga projekta u vrtiću bio osvijestiti roditeljima koliko kvalitetno provedeno vrijeme s obitelji može učvrstiti i osnažiti odnos roditelj-dijete

Kako napraviti kućicu za ptice ProjeKtNa NaStaVa

Piše Anđelka Salopek učiteljica razredne nastave u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Ogulinu

Odgoj i obrazovanje nije samo zajednički rad učite-lja i učenika već su važni i

drugi čimbenici. Sama je priroda odgojno-obrazovnog rada takva da se odgoj ne može prepustiti samo školi, jer je to zajednička društvena djelatnost. Bez potpore roditelja i zajednice u kojoj škola djeluje, učitelji ne mogu učiniti više od same nastave i ostvari-vanja odgojno-obrazovne djelat-nosti. Ali, kada se škola nalazi u okruženju u kojem su roditelji i šira zajednica zainteresirani za njezin rad i djelovanje unutar sre-dine u kojoj se škola nalazi, onda je stanje sasvim drugačije.

Tada učitelji i učiteljice u ta-kvim školama uspostavljaju uspješnu suradnju s roditeljima i gradom u kojem škola kao ustano-va djeluje. To je jedan od glavnih ciljeva osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, gdje se želi uz jača-nje odgojne uloge škole ojačati i odnos roditelja i lokalne zajedni-ce u kojoj škola djeluje. Tako su u četvrtak, 11. ožujka 2010. godi-ne, učenici 1.a razreda OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, u suradnji sa svojim roditeljima i svojom uči-teljicom, pristupili projektu izra-di kućica za ptice. Cilj projekta je bio da svako dijete sa svojim roditeljem izradi kućicu za ptice koje će učenici postaviti u okolici škole i svoga doma kako bi se bri-nuli za ptice stanarice u zimskim mjesecima i hranili ih.

Važno je da se nastavni pro-

jekti zbivaju po shemi: dogovor - ostvarivanje - vrjednovanje. Učiteljica je održala roditeljski sastanak, gdje je iznijela rodite-ljima plan projekta. Da bi proši-rila suradnju ne samo na roditelje već i na nastavnike predmetne nastave, u projekt izrade kućica za ptice uključila je i nastavnika predmetne nastave Matu Cindri-ća, koji kao nastavnik tehničke kulture ima iskustva u radu sa šperpločom, a prije tri je godine na županijskom natjecanju iz teh-

ničke kulture sa svojim učenicima osvojio treće mjesto u izradi kući-ca za ptice. On je ponudio nacrte za izradu kućica, ljepilo za drvo, a budući da među roditeljima ima i drvnih tehničara, sa zanimanjem i velikim interesom svi roditelji su se uključili u izradu tog projekta. Dogovoreno je da roditelji kupe šperploču i pilice za rezanje šper-ploče. Dogovoreno je vrijeme kada bi se pristupilo izradi kućica za ptice, tj. kada je većina rodi-telja slobodna. Naravno, sadržaji

i aktivnosti u okviru projektne nastave povezivali su se s pro-gramom svih nastavnih predmeta (korelacija i integracija).

Dogovoreno je vrijeme kada će se početi s izradom kućica, a do tog trenutka učenici su bili naj-nestrpljiviji. S ponosom i srećom na licu dočekali su svoje roditelje poslije nastave. Zajedno su izme-đu četiri ponuđena nacrta izabrali nacrt koji im se najviše dopada i prionuli su na posao.

U svim etapama projekta po-stigli smo suradništvo i toleran-ciju, stvorili smo ugodno radno ozračje, poticali smo kreativnost učenika, a roditelji su međusobno bolje upoznavali i pomagali jedni drugima.

Učenici su pomagali svojim roditeljima, pridržavali su lukove i stavljali pilice, dodavali rodite-

Učitelji i roditelji na zajedniËkom zadatku

Jedna od igara bila je i slaganje puzzli

S tribina su natjecatelje bodrile mame i djeca, opremljeni odgovarajuÊim navijaËkim “rekvizitima“

Najmlai su otpjevali vrtiÊku himnu koju napisalaravanteljica Esma BrziÊ

Na kraju su svi bili sretni i ponosni

Nastava je zajednička djelatnost učitelja, učenika, roditelja i čitave društvene zajednice i samo uz zajedničke snage svih čimbenika koji su važni za život jedne škole može se postići više u odgoju i obrazovanju naše djece

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 11www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Ispitivanje i ocjenjivanje učenika

Piše Josip Markovacredoviti profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru

Ispitivanje učenika postupak je kojim se doznaje usvojenost i programom propisanoga na-

stavnoga gradiva, količina i kva-liteta stečenog znanja. Budući da je učenje cilju usmjerena djelat-nost, onaj tko uči i onaj tko pou-čava moraju znati kakve rezulta-te daje ta djelatnost. Da bi se to doznalo, učenike treba ispitivati, jer rezultati ispitivanja pokazuju kako teče proces učenja, pokazu-ju stanje nastave i učenja u njoj.

Ispitivanje učenika može biti usmeno i pismeno. Usmeno is-pitivanje ima niz slabosti - ra-zličita pitanja i različite težine onemogućuju usporedbu među učenicima, favorizira pojedine učenike, nije ekonomično i sl. Ti se nedostaci uspješno suz-bijaju pismenim ispitivanjem koje znatno više od usmenog unaprjeđuje proces učenja i nastave.

Uspješan izvor informacija

Pismena ispitivanja najčešće su dvojaka: nakon obrađene nastavne cjeline i na kraju na-stavnog sata. Svrha prvoga je doznati kako su učenici usvo-jili gradivo nastavne cjeline, a potonjega kako je usvojeno gradivo jedne nastavne jedi-nice. ispitivanju usvojenosti gradiva nastavne cjeline na-mijenjeni su ispiti znanja, kon-trolni zadatci i sl. Petominutna ispitivanja na kraju nastavnog sata provode se posebno pri-premljenim zadatcima objek-tivnog tipa, sastavlja ih sam učitelj. Zadatci objektivnog tipa su zadatci na rješenje ko-jih ne utječe subjektivni faktor (ispitivač, ocjenjivač) ni pri obradi ni pri ocjenjivanju ispi-tanikovih rezultata - rješenja su točna ili netočna, treće mo-gućnosti nema.

Obrada rezultata pismenih ispitivanja je dvojaka: kvanti-tativna, koja pokazuje koliko su učenici usvojili gradivo i kvalitativna koja pokazuješto učenici znaju, a što ne znaju, tj. koje gradivo jesu usvojili, a koje nisu.

Podatci dobiveni pismenim ispitivanjem najčešće se ko-riste na dva načina: za unapr-jeđivanje nastave i učeničkog učenja te u kombinaciji s usme-nim ispitivanjem, za definira-nje ocjene učenikova znanja. Pokažu li rezultati ispitivanja da neko gradivo nije dovoljno usvojeno, treba poduzeti odre-

đene mjere: ponovno objašnja-vati neusvojeno gradivo svima ili nekim učenicima, dodatno vježbati i ponavljati neusvo-jeno gradivo i dr. Rezultati pi-smenog ispitivanja mogu biti uspješan regulator i korektor nastavnog procesa te bogat izvor informacija o učenju sva-kog učenika.

Ocjena − odgojno sredstvo, a ne učiteljev bič

Ocjenjivanje učenika je po-stupak kojim se količina ili iznos učeničkog znanja, prema nekim pravilima, razvrstava u određene kategorije. Budući da se ocjenjivanjem učeničkom znanju pridružuju brojevi, naj-češće 1, 2, 3, 4, 5, ocjenjivanje stječe obilježja mjerenja, a bro-jevi postaju svojevrsna jedinica za mjerenje učeničkog znanja. Postoje, dakle, dvije stvari: objekt koji se mjeri (učeničko znanje) i jedinice kojima se to znanje mjeri (brojevi od 1 do 5). Svaki od tih brojeva trebao bi označavati posve određenu količinu u kvalitetu učeničkog znanja.

Što je svrha i čemu služi ocje-njivanje učenika? Prije svega, ocjenjivanje učenika moralo bi biti sredstvo povećavanja količine i kvalitete učeničkog znanja, sredstvo klasificira-nja uspjeha svakog učenika te sredstvo suzbijanja neuspjeha u učenju. Ocjena mora djelova-ti odgojno i poticajno, što će i biti ako je rezultat objektivne prosudbe. Nažalost, ocjena može biti, a često i jest, sred-stvo zastrašivanja, pritiska i frustracije, ukratko - bič učite-ljev. A to nipošto ne bi smjela biti!

Da bi ocjenjivanje učenika bilo valjano, onaj tko ocjenju-je mora biti osposobljen za taj posao, mora vladati strukom (dokimologija), biti pedagoš-ki i psihološki obrazovan, po-znavati kognitivnu strukturu učenika koje ocjenjuje, što je

osobito važno na početku ško-lovanja, u razrednoj nastavi.

Što se ocjenjuje?Što bi trebao biti sadržaj

ocjene, što se ocjenjuje? To je znanje onoga što propisuje nastavni program, što je bilo predmetom obrade, vježbanja i ponavljanja, ukratko: količi-na i kvaliteta učeničkog zna-nja. U skladu s tim ocjena, da bi bila valjana, mora uključiva-ti sljedeÊa obilježja učenikova znanja:

a) što učenik zna (sadržaj) i koliko zna (opseg znanja)

b) razumijevanje onoga što zna

c) primjena i upotreba ste-čenog znanja, mogućnost kori-štenja znanja u rješavanju za-dataka iz dnevnog života.

Ocjenjuje se, dakle, ono što učenik zna, zatim kako zna ono što zna te primjena stečenog znanja. Ocjena može sadržava-ti još neke formalne elemente kao što su marljivost, uloženi trud, savjesnost, urednost i sl.

Ocjenjivanje mora biti sve-strano, ne smije se temeljiti na znanju jedne nastavne jedini-ce, mora biti realno, tj. mora izražavati stvarno znanje uče-nika. Iznad i pored svega ocje-na mora biti objektivna, nipo-što proizvoljna i subjektivna, mora biti i pravedna, a to će i biti ako je realna i objektivna.

Što češće ispitivati, što rjeđe ocjenjivati

Kada je riječ o ocjenjivanju učenika razredne nastave, tre-ba se pridržavati metodičkog pravila: korisno je učenike što češće ispitivati, a što rjeđe ocjenjivati. Prava je motivacija za učenje i rad, mnogo vrjedni-ji od ocjenjivanja, osjećaj zado-voljstva zbog dobro obavljenog rada (unutrašnja motivacija) umjesto formaliziranog iskaza u obliku brojčane ocjene.

(Kraj u sljedećem broju)

Onaj tko uči i onaj tko poučava moraju znati kakve rezultate daje ta djelatnost. Da bi se to doznalo, učenike treba ispitivati, jer rezultati ispitivanja pokazuju kako teče proces učenja, pokazuju stanje nastave i učenja u njoj

Početna nastava matematike (4)raZreDNa NaStaVa

Učitelji i roditelji na zajedniËkom zadatku

ljima alat za rad i brusnim papi-rom obrađivali izrezane stranice kućice za ptice. Kad su stranice bile obrađene, pristupilo se lije-pljenju kućice.

Ovaj projekt ima za cilj svoje dulje trajanje. Učenici su sada dobili obvezu da vode brigu o pticama zimi, nose im hranu, prate i uočavaju promjene u pri-

rodi, a potaknuli smo kreativ-nost, inovacije i ideje učenika.

Nastava je zajednička djelat-nost učitelja, učenika, roditelja i čitave društvene zajednice i samo uz zajedničke snage svih čimbenika koji su važni za život jedne škole može se postići više u odgoju i obrazovanju naše dje-ce.

rezultat nadmašio je sva naša očekivanja.

Rušenje stereotipa Srediπnji dio projekta bila je

manifestacija nazvana „TATA+MATI+JA= DA.

U sportskoj dvorani srednje škole Biograd, natjecali su se očevi vrtiÊke djece u skupnim igrama, predvođeni odgojitelji-ma svoje djece, a s tribina su ih bodrile mame i djeca, opremlje-ni odgovarajuÊim navijaËkim “rekvizitima“. Bile su to skupne igre i isključivo dječje (slaganje puzzli, puhanje balona, saku-pljanje ping-pong loptica i poga-đanje pjesama).

Program je vodila majka jed-nog djeteta, inače voditeljica na lokalnom radiju, Branka Pelicarić, a sudci su bili djedo-vi.

Nije vaæno tko je bio pobjed-nik (ovaj put to je bila žuta sku-pina iz jaslica), svaki je tata zapravo bio pobjednik, te su im na kraju djeca zajedno sa mama-ma podijelila medalje i taj tre-nutak, zagrljaj očeva i djece, bio je posebno euforičan i dojmljiv i nikog nije ostavljao ravnoduš-nim.

Reakcije djece bile su gotovo iste: oduševljenje, razigranost, smijeh. Jednom riječju - radost druženja.

Cilj je postignut rečenicom koja se često tih dana ponavlja-la − “Ovo moramo ponoviti!“

Osmijeh za “smijeπnog“ tatu

Sljedećih dana panoi su bili puni reakcije djece na „Tatamatijadu“.

Evo nekih od njih:„Meni je bilo zanimljivo kada

smo navijali za tate!“ (Gabrijela)Meni je bilo smiješno kako

tata slaže puzzle.“ (Iva)„Bilo mi je interesantno i smi-

ješno kako su tate puhali balo-ne.“ (Marija)

„Moj tata ne zna zavezati balon pa mu mama mora pomo-ći, ali zna sve pjesme.“ (Mia)

“Meni se najviše svidjelo kad mi je tata dao svoju medalju“.“ (Toni)

“Bilo mi je smiješno kad su tate puhali balone i trčali za ping-pong lopticama.“ (Dora)

„Meni je moj tata bio smiješan kad je trčao za lopticama.“ (Luka)

Danima poslije nisu jenjavale priče o tatama i mamama, svako je dijete imalo što reći i odgoji-telji su bili „bombardirani“ nji-hovim dojmovima.

Pedeset obitelji iz Biograda bilo je tako udruæeno u jednom jedinom cilju: posvetiti dva sata djeci u zajedničkoj dječjoj igri i poslati time poruku ljubavi, povezanosti i shvaćanja, poruku o važnosti obitelji kao temeljne vrijednosti u odgoju djece.

(E.B.)

I gradonačelnik je tataBilo je zanimljivo među ostalim tatama vidjeti i biogradskog gradona-

čelnika koji je ovaj put bio “samo“ tata. Projekt „Recimo DA obitelji , pokazao se kao jedan od najboljih po-

klona Gradu za njegov praznik i kao takav dobio podršku gradonačelni-ka Ivana Kneza za sljedeće godine.

− Uvijek podržavam ovakve ideje i ovakva druženja i hvala svima koji su sve ovo pripremili. Sve ćemo učiniti radi djece − kazao je gradona-čelnik koji se natjecao u ekipi crvenih.

Ni ostali roditelji nisu krili svoje oduπevljenje:„OdliËna ideja, super smo se proveli, i mi roditelji i djeca, i smatram

da bi TATAMATIJADU trebalo nastaviti pa Ëak i pokušati ju podići na višu, županijsku, ako ne i dræavnu razinu. Naš petogodišnji sin i danas ponekad stavi medalju oko vrata, ponosan što je i njegov tata sudjelo-vao u natjecanju.“ (Damir)

„Sve pohvale TATAMATIJADI. Naše je dijete još danima poslije trčalo pokući igrajući se TATAMATIJADE, a da ne govorim o ushićenju zavri-jeme natjecanja. Originalna ideja i jedva čekamo novu TATAMATIJADU, a sigurni smo da će djeca i roditelji ovu zajedničku uspomenu pamtiti cijeli život.“ (Maja)

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.12www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Donji Dolac, živopisno mjesto ispod Mosora u drevnoj Poljičkoj kneže-vini, dočekao je 26. ožujka 1944.

godine u iπčekivanju radosti Uskrsa. Dan je bio izrazito hladan, na obroncima Mosora bijelio se snijeg čiju čistoću pokvariše pr-ljave vojničke čizme. U selo se, naime, spu-stio veliki broj njemačkih vojnika u nakani da pohvata partizane, kojima je dio sela slu-žio kao logistika. Čitavi dan se vojnici od-maraše tražeći „prančiok“ u zavjetrini, kako to i gušteri ovdje od pamtivijeka čine.

U obitelji Radić taj dan su svi bili na oku-pu, osim glave obitelji, Ambroza. On se sklonio u Mosor, u strahu od svake vojske koja dolazi u selo. Majka Margarita bila je sa svojih osmero djece u staroj kući, jer u novoj su spavali pridošli vojnici. Sunce je zašlo iza Mosora, svi su u kućama uz vatru. Margarita je od vojnika upućena u susjednu kuću, zajedno sa djecom, kao i ostali su-sjedi, jer tamo će čuti „važan govor“ zapo-vjednika postrojbe.

Stravični prizoriNo ona odlučuje ne ići, ćutila je nešto...

Na stari je krevet legla trojicu sinova i jednu kćerku, dvoje najmlađih je bilo u kolijevka-ma, a dvije kćerke će s njome izmoliti ve-černju molitvu prije spavanja. Snažni udarac vojničke čizme u vrata prekinuo ih je u moli-tvi Očenaša. U kuću je ušao vojnik kojemu je Margarita taj dan dala posljednjih nekoliko jaja što ih je čuvala svojoj djeci za nadolaze-ći Uskrs. Ljutito je prekorio Margaritu zašto ga nije poslušala i nogom je srušio na pod.

− Lipo skine onu parabelu sa sebe i po-kojnu mi mater pogodi u glavu, sestru u čelo i padne ona na mene. Ja san sidila na jednoj ploči, padnen i ja. Sestra mi nije dala glasa, nju je odma ubija a mater je umrla sutra u tri ure. Zatin je izvadija nož i sva tri mi brata zakla, i sestru uz nji’. Uvatija za kose i zakla. Izaša je van i donija slame te posuja po njima. Zipka sa malin braton je bila prid njin. Ja sve gledan i ne mičen se. Ne plačen! Vidin ja da će vatra uvatit ovu zipku pa je povlačin od vatre. Uzmen malo-ga brata i zamotan ga u jedan ogrtač. Kada san zaobilazila vatru nagazin u drugu zip-ku u kojoj je ležala mala sestra Oršula, na koju san potpuno zaboravila. Obučen ja Oršulu i donesen je do pokojne matere. Ona leži, oči su joj vanka ispale (zaplače, I.K.). Kuća gori, pola izgorilo, padaju grede. Po-gledan vanka i vidin ima još vojnika, jedan liže krvavi nož. Bože, šta ću sa dicon, nigdi nikoga nema. Malo kasnije uzmen maloga u naramak a sestru za ruku, izađemo van-ka. Vojnici se spustili malo niže, vidim neko dolazi, nije vojnik. Kad ono Ana Jurišina, imala je 17 godina, pokojna je i ona Bog joj dao pokoj. Uleti ona u kuću, iznese one dvi zipke i prinese ih u susjednu kuću koja je ranije izgorila. Stavi dicu u njih i pokrije ih. Potom izvuče pokojnu mater iz kuće. U jutro je iz pećine doša ćaća. Čupa je kosu iz glave kad je vidija šta se dogodilo.

Sama sa svojom boliOvo je ispovijest Marije Braović, rođene

Radić, kćeri Ambroza i Margarite. Tada je imala deset godina, danas živi u malome zaseoku Trišnjevo iznad sela Biska u trilj-skome kraju. Sestra joj Oršula umrla je pri-je nekoliko godina, a brat Ante je na sebe digao ruku. Sama živi u selu i svaki dan se prisjeti svojih petero ubijene braće i sestara, kao i ovo dvoje kasnije umrlih.

Marijinu priču potvrđuje i jedan doku-ment nastao nekoliko dana poslije pokolja.

U njemu piše: ...Pokojna Margarita Radić rođena Bašić s prostrijeljenom glavom iz koje su curili moždani, vikala je s postelje: ako tko ima pomozite za Boga. To je čula susjeda djevojka, koja je imala srčanosti te se gola provukla u zapaljenu kuću, našla Margaritu gdje goruće grane diže sa još žive dvoje nejake djece, i jednu malu gdje stoji sćućurena u kutu kuće i tako djecu spasila od smrti, a Margaritu da ne izgori ujedno s kućom.

Potresna je ovo priča o jednoj obitelji sela Donji Dolac, no taj je dan na isti ili sličan način ubijeno 105 djece i veliki broj žena i staraca, ukupno 275 osoba! Najmlađe dije-te bilo je nekršteno, na život je došlo tri sata ranije. Dugo vremena škola u tome selu nije radila jer je nije imao tko pohađati.

Krvavi potkamešnički pirDan kasnije isti vojnici došli su u sinjski

kraj. Cilj isti, uništiti partizanske skupine na Kamešnici. I ovdje partizani pobjegoše, a civilno stanovništvo ostade kod svojih kuća. 28. ožujka 1944. zločinački pohod krenuo je od sela Otok u kome na isti način kao i u Docu, zatvaranjem u kuće, strije-ljanjem i paljenjem, njemački vojnici ubiše 186 mještana, najviše djece i žena. Taj dan ubijanje je nastavljeno u selima Rudi, Po-dima i Rožama. Sutradan, nakon što se od-moriše od krvavoga pira, ubijanje nastaviše u selima Krivodol, Ljut i Voštane. Na kraju su 54 zarobljena muškarca strijeljali iznad sela Kamenskog. U tri dana u ovim selima ubijeno je oko 1700 osoba, najviše djece i žena, a potom staraca! U Donjemu Docu i ovim sinjskim selima ubijeno je više od 700 djece! Od partizana nitko nije stradao! Među ubijenima bio je veliki broj članova obitelji domobrana, ustaša te legionara u njemačkim postrojbama!?

Većina ovih sela danas je napuštena, u njima živi tek nekoliko staraca od kojih su neki svjedoci ovoga neviđenoga pokolja. Njihove su priče vrlo slične Marijinoj, jer i oni su tada bili djeca. Postoji niz izjava koje potvrđuju svu strahotu zločinačkoga pohoda na nedužne seljake potkamešničkih sela. Istodobno, mnoštvo je sačuvanih do-kumenata koji su izvor za pojašnjenje svih nepoznanica vezanih uz sam događaj. Ov-dje prostor ne dopušta širu elaboraciju.

Prešućeni i zaboravljeniPočinitelji ovoga neviđenoga pokolja,

nezapamćenoga na prostoru cijele Dalma-cije ikada, pripadnici su jedne manje sku-pine iz bojne 7. SS divizije Prinz Eugen u koju su bili uključeni i četnici u njemačkim odorama. O ovom zločinu malo se pisalo, postoji tek nekoliko objavljenih publikacija i članaka.

Nevjerojatno, ali istinito − svih ovih 66 godina ni jedan školski udžbenik ovaj do-gađaj nije spomenuo i rijetki su učitelji ili profesori koji su za nj čuli. Istodobno, na drugim stranama njeguje se sjećanje i ra-zvija poštovanje prema nedužnim žrtvama nacističkih zločina. Primjerice, za stradanja žitelja češkog sela Lidice zna cijeli svijet, a memorijalni centar u tom mjestu godišnje obiđu deseci tisuća posjetitelja.

Neka ovaj članak potakne sve one koji ga pročitaju da današnjim đacima na primje-ren način kažu kako je više od 700 njihovih vršnjaka prije 66 godina stradalo, kako se kao društvo prema njima trebamo odnositi s pijetetom i da ne dopustimo da se njihova teška smrt zaboravi.

Ivan Kozlica

uz 66. obljetnicu stradanja civilnog stanovništva u poljičkom i sinjskom krajuSUVremeNa PoVIjeSt

Majka Margarita iz Doca Donjeg

U jednoj akciji njemačke vojske, u samo tri dana ubijeno je oko 1700 djece, žena i staraca. Od toga broja više od 700 su bila djeca, najmlađe je na svijet došlo tri sata ra-nije! Najstarija ubijena žena imala je devedeset i sedam godina i bila je jedna od 700 ubijenih žena. Ostali su bili uglavnom starci. Uz to Donji Dolac, Otok, Ruda, Podi, Rože, Krivodol, Ljut i Voštane opljačkani su i spaljeni, sravnjeni sa zemljom. Danas je većina tih sela gotovo bez života, ostali su tek rijetki starci, možda da svjedoče o onome što se dogodilo 1944. Ali, kome da svjedoče?!

Žrtve zaslužuju dostojan spomenU nabrojanim selima, gdje je zločin višestruko veći, jugoslavenske su vlasti sagradile

spomen-obilježja (i to ne u svim selima, negdje su ih obitelji podignule) na kojima je domi-nirala crvena zvijezda petokraka, bez i jedne oznake križa, iako su svi ubijeni bili kršćani katolici. Uspostavom hrvatske države neka su obilježja porušena i sagrađena nova, neka su obnovljena, nekoliko novih sagrađeno a crvena je zvijezda zauvijek odbačena i zamijenjena križem. Usprkos svemu tome, ta obilježja posjećuju samo preživjele žrtve (kojih je sve manje i manje) a na godišnjicu stradanja održe se mise zadušnice i komemorativni skupovi na koje opet dolaze uglavnom nabliži članovi obitelji i poneki lokalni političari! Osim Donjega Doca, gdje lokalna škola nosi ime po datumu stradanja, sinjska sela te gradovi Sinj i Trilj nemaju javnih objekata, površina, institucija, čija bi imena podsjećala na nevine civilne žrtve ovoga pokolja. Istina, u Trilju je postojala ulica Put kamešničkih žrtava a danas se zove Ulica kralja Tomislava. Zar kamešničke civilne žrtve nisu zaslužile da se neka druga ulica po njima na-zove, a vjerojatno se ni Kralj Tomislav ne bi ljutio da je drugu ulicu dobio!

Marija Braović ispred svoje kuće u zaseoku Trišnjevo u Donjem Docu

Pripadnici 7. SS divizije Prinz Eugen u jednoj od akcija na prostoru Dalmacije

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 13www.skolskenovine.hr

regija

Ministarstvo prosvjete i znanosti Crne Gore, Centar za strukovno obrazo-vanje i Britanski savjet prošlog su

tjedna organizirali Nacionalnu konferencija o strukovnom obrazovanju o temi Reforme obrazovanja i društvene tranzicije.

Najznačajniji izazovi reformeKonferenciju je otvorio prof. dr. Vujica

Lazović, potpredsjednik Vlade Crne Gore i koordinator Ministarstva prosvjete i zna-nosti, te Andrew Glass, direktor Britanskog savjeta za Crnu Goru i Srbiju. Svoja su izla-ganja iznijeli direktori Centra za strukovno obrazovanje Crne Gore i Centra za strukov-no obrazovanje Slovenije, predstavnici ko-ledža Northumberland iz Velike Britanije, direktor Zavoda za zapošljavanje i potpred-sjednik Unije poslodavaca Crne Gore.

Konferencija je bila prilika da se razmotre najznačajniji izazovi reforme strukovnog

obrazovanja i značajna pitanja za daljnje unapređivanje ovog segmenta obrazovnog sustava u Crnoj Gori, ali i prilika da se sudi-onici upoznaju s primjerima prakse zemalja u regiji i Europske unije.

- Ukoliko upisna politika bude realan od-govor na zahtjeve pojedinih općina, regija i šireg plana razvoja Crne Gore i ako se u kreiranju te politike aktivno sudjeluje, može se očekivati da će budući srednjoškolci pre-poznati vrijednost i značaj strukovnog obra-zovanja - poručio je Vujica Lazović.

Istaknuo je da osiguranje potrebne radne snage postaje glavni izazov u vremenu druš-tvene tranzicije i daljnjim razvojnim ambi-

cijama Crne Gore. - Usklađivanjem aktivnosti svih socijalnih

partnera možemo očekivati veću usuglaše-nost ponude i potražnje i jedino na takav način jamčiti da će strukovno obrazovanje, kao krajnji rezultat, proizvesti osobu koja će znanjem, vještinama i kompetencijama za-dovoljiti zahtjeve suvremenog poslodavca - rekao je potpredsjednik vlade, naglasivši da vjeruje da će mladi odluku o upisivanju srednjih strukovnih škola donositi na osnovi objektivnih mogućnosti zapošljavanja.

Prema mišljenju Andrewa Glassa, teškoće na koje Crna Gora nailazi u provođenju re-formi su očekivane i razumljive, jer se, kako

je istaknuo, radi o sveobuhvatnim, zahtjev-nim i kompleksnim promjenama u svakom društvenom području.

- Crna Gora je mala zemlja, tako da će joj ipak biti lakše realizirati strateške ciljeve, koji počinju i oslanjaju se upravo na refor-mu obrazovanja - kazao je Glass.

Direktor Centra za strukovno obrazovanje Duško Rajković podsjetio je da je decentra-lizacija sustava obrazovanja jedan od ključ-nih ciljeva reforme.

Socijalno partnerstvo - Strukovno obrazovanje počiva na soci-

jalnom partnerstvu. Svaka lokalna zajed-nica, tvrtka ima plan razvoja i kadrovske potrebe pa moramo naći načina da im po-nudimo domaću radnu snagu. Naše srednje škole rade po novim programima, imaju su-vremenu opremu i imaju što ponuditi učeni-cima - istaknuo je Rajković.

Na listi najpopularnijih zanimanja u sred-njem strukovnom obrazovanju su turizam, trgovina i ugostiteljstvo, zatim ekonomi-ja, pravo i administracija, elektrotehnika i elektronika, medicina, promet, strojarstvo, pa tek onda arhitektura, geodezija i građevi-narstvo - područja koja predstavljaju jednu od ključnih grana razvoja Crne Gore.

- Još su nepopularnija zanimanja u poljo-privredi, šumarstvu i drvopreradi, također u strateškim granama, iako u školama koje obrazuju taj kadar postoje odlični uvje-ti za rad i siguran posao nakon završetka školovanja. Očigledno se mora ozbiljno raspravljati o upisnoj politici - ocijenio je Rajković.

Prema MPNCG-uI. B.

Nacionalna konferencija o strukovnom obrazovanjuCrNa Gora

Nepopularna zanimanja - arhitekt i građevinar

Na popisu najpopularnijih zanimanja u srednjem strukovnom obrazovanju su turizam, trgovina i ugostiteljstvo, zatim ekono-mija, pravo i administra-cija, elektrotehnika i elek-tronika, medicina, promet, strojarstvo

Od 22. veljače držav-ni i privatni izdava-či udžbenika mogu

predati dokumentaciju Mi-nistarstvu prosvjete Srbije za dobivanje licence, bez koje ne mogu akreditirati i tiskaju udžbenike. Privat-ni izdavači, koji prethodne godine dvije nisu mogli iz-davati udžbenike zbog za-konskih ograničenja, prvi su se oglasili u javnosti. Rekli su da su zadovoljni dono-šenjem podzakonskih akata koji omogućavaju primjenu novog Zakona o udžbenici-ma izglasanog u rujnu prošle godine i ocijenili da sada na-pokon uvjeti jednaki za sve.

- Procedura licenciranja je jednostavna i službena pa od Ministarstva prosvjete očekujemo da licence budu donesene u najkraćem mo-gućem roku. Za nas je važno i što je Nacionalno prosvjet-no vijeće usvojilo standarde kvalitete udžbenika, jer ovaj

dokument daje mogućnost da svi udžbenici budu oci-jenjeni po istim kriteriji-ma. Novost je također da je procedura za sve izdavače udžbenika potpuno ista te da privatni izdavači imaju mo-gućnost žalbe.

- Spremamo se udžbeni-ke koji su već dvije godine odbijeni napokon predati na novu procjenu u idućih dvadesetak dana - kazala je Gordana Knežević-Orlić, direktorica izdavačke kuće Klet i predsjednica Uprav-nog odbora udruge izdavača udžbenika, nastavnih sred-stava i učila Srbije.

Ljiljana Marinković, di-rektorica izdavačke kuće Kreativni centar, rekla je da je izdavanje udžbenika vrlo naporan i odgovoran posao, dodavši da su privatni izda-vači dugo na tom polju bili sami.

- Sada se nadamo da će usvajanjem zakona i dodat-

nih dokumenata ministar-stvo i izdavači konačno po-stati partneri u ovom poslu i nastojanju da se naše obra-zovanje reformira i dostigne europske standarde - kazala je Marinković.

Direktor izdavačke kuće Nova škola Todor Ćuk ozna-čio je 2000. godinu prekret-nicom u odnosima države i privatnih izdavača, ocijeniv-ši da je prije desetak godina u izdavaštvu dominirao dr-žavni monopol.

- Napravili smo veliki iskorak i zadovoljni smo što napokon imamo novi, poboljšani zakon - kazao je Ćuk i dodao kako je svjestan da je teško prijeći iz faze ap-solutnog monopola u fazu demonopolizacije, ali se zajedno s ostalima nada da će biti potpuno ravnopravni s državnim izdavačima, jer prvi put postoji dobra komu-nikacija s ministarstvom.

Prema objašnjenju koje se

čulo u razgovoru, licencira-njem koje je u tijeku izda-vači bi trebali dobiti jednu vrstu dozvole za rad, a udž-benici će ići na akreditaciju. Svi udžbenici koji su dosad dobili odobrenje mogu se koristiti do nove izmjene nastavnog plana i programa i ne idu ni na kakvu kontro-lu. Izdavači dobivaju licence i kroz godinu dana moraju uskladiti poslovanje. Uvjeti su jednostavni - trebaju biti registrirani u Srbiji, imati iz-davački plan i platiti admini-strativnu taksu.

Prema ocjeni privatnih iz-davača, važniji je pravilnik o oduzimanju licence. Naime, ako izdavač dobije odobre-nje za udžbenik, mora ga objaviti kako država ne bi došla u situaciju da ga odo-bri, a udžbenik se u rujnu ne pojavi na tržištu.

Prema Prosvetnom pregledu

I. B.

SrbIja Počelo licenciranje za izdavanje udžbenika

Jednaki uvjeti za sve

Izdavači dobivaju licence i kroz godinu dana moraju uskladiti poslovanje. Uvjeti su jednostavni - trebaju biti registrirani u Srbi-ji, imati izdavački plan i platiti administrativnu taksu

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno14www.skolskenovine.hr

svijet

Dvanaestogodišnja Madhu-bala Bishnoi godinama je živjela poput svih

djevojaka u zabačenom kutku Rajasthana u Indiji. Udana već s jedanaest godina, ostat će sa svojim siromašnim roditeljima poljoprivrednicima sve dok ne bude dovoljno stara da se useli u suprugovu kuću. Život u pustinji nije lak, pa kćeri često po cijele dane pomažu svojim obiteljima, koje su ionako na rubu preživlja-vanja.

“Nekada sam svaki dan nosila vodu i drva za ogrjev i usput se brinula za svojih pet mlađih bra-će i sestara“, prisjeća se Madhu-bala. Sada uživa sjedeći ispred računala kad god ima slobodnog vremena, budući da ima mnogo školskih obaveza. Ovaj potpuni zaokret u njezinu životu dogodio se prije godinu dana, kada su je roditelji, nakon mnogo nagova-ranja, poslali u najbliži internat - Kasturba Gandhi Balika Vidya-laya (KGBV) - kako bi se konač-no školovala.

Internati KGBV osnovani su u Indiji 2004. godine kao poticaj za siromašne i uglavnom nepi-smene roditelje da školuju svoje kćeri. Orijentirani su primarno na djevojke od 11 do 16 godina, koje pripadaju povijesno ugrože-nim zajednicama te su odustale od školovanja ili nikada nisu niti polazile školu.

Transformacija seoskih djevojaka

Učenički domovi i internati - osnovani u svim okruzima zemlje u kojoj je pismenost žena ispod nacionalnog prosjeka, a spolne razlike su goleme - omoguću-ju djevojkama da pobjegnu od svoga tradicionalno podređenog statusa i završe barem osnovno obrazovanje. U Rajasthanu, jed-noj od indijskih saveznih država gdje je društveni poredak uglav-nom feudalan, a obrazovanje je ondje i dalje veliki izazov, izgra-đeno je oko 200 internata u 13 saveznih okruga.

Iako je Madhubala krenula u školu tek prije godinu dana, pro-mjene su uočljive.

“Djevojke u školu često sti-gnu sa zdravstvenim problemi-ma“, kaže Seema Bishnoi, mlada učiteljica i upraviteljica koja se brine za Madhubalu i 77 drugih djevojaka koje borave u interna-tu KGBV, i dodaje:

“Stoga ih prvo poučimo osno-vama higijene - od pranja zubi i ruku, pa čak i kako se koristiti zahodom.“

Roditelji su silno ponosni na transformaciju svojih kćeri. Osim toga, velika je utjeha za njih to što znaju da su njihova djeca u sigurnim rukama i da žive u mnogo boljim uvjetima nego što bi im oni ikad mogli pružiti. Svi

učenički domovi imaju struju i čistu vodu, što je luksuz u ovoj siromašnoj i opustošenoj regiji. Osim toga, svi troškovi za dje-vojke su osigurani predviđenim programom - od smještaja, do liječničkih pregleda, uniformi, školskog pribora i knjiga - sve ono što bi roditelji mogli priušti-ti svojim sinovima, ali često ne i kćerima.

jaka potpora zajednice

Ipak, unatoč brojnim predno-stima koje internati pružaju, nije lako uvjeriti tradicijom optereće-ne roditelje da pošalju svoje mla-de kćeri u nepoznato - novi dom daleko od doma.

“Morali smo ići od kuće do kuće kako bismo motivirali roditelje“, kaže Seema Bishnoi. “Većina su siromašni seljaci ili radnici koji rade u lokalnim kamenolomima. Ponekad im ukažem na svoj pri-mjer i kažem da sam ovdje samo zbog svog oca - malog poljopri-vrednika poput njih - koji mi je dopustio da idem u školu daleko

od doma kako bih nešto postigla u svom životu. Mislim da sam mnoge uspjela uvjeriti zbog toga što smo imali istu pozadinu i pri-padali smo istoj zajednici.“

Drugi je važan čimbenik koji je uvjerio tradicionalne ruralne obitelji da povjere svoje kćeri u tuđe ruke snažna potpora druš-tva. Naime, Rajasthan ima dugu tradiciju volonterstva i društve-ne solidarnosti. Stoga, osim što internati pružaju 24-satnu brigu, mještani smatraju da je njiho-va dužnost štititi djevojke te im pomoći ako zatreba. Učenički domovi, pak, usko surađuju s lo-kalnim zajednicama, pomažući potrebitima, udovicama i ostalim ženama, koje zapošljavaju kao kuharice i pomagačice u kuhi-njama.

Promjena percepcije U internatu Kasturba Gandhi

Balika Vidyalaya djevojkama po-mažu da nadoknade izgubljeno na obrazovnom planu, kroz te-čajeve i večernju nastavu. Omo-gućeno im je da završe barem

osam razreda osnovnoškolskog obrazovanja. Još je važnije, pak, što nastavnici nastoje ugraditi osjećaj samopouzdanja u inače sramežljive djevojke, jer ih tek onda znanje koje ondje primaju može osnažiti. No, prije svega toga djevojke moraju promijeniti percepciju o sebi.

“Mnoge djevojke koje dolaze u našu školu peto su ili šesto di-jete u obitelji, pa im roditelji ne posvećuju mnogo pažnje niti lju-bavi. Također, daju im imena po-grdnog prizvuka, pa im mi, čim ovdje stignu, nadjenemo novo, zvučno ime poput Lakshmi - što znači božica bogatstva - kako bi-smo im vratili samopouzdanje i učinili da se osjeća vrijednom“, dodaje Bishnoi.

Djevojke procvjetaju u takvom pozitivnom okruženju, među ljudima koji se brinu o njima. Ohrabruju ih i potiču da slikaju, pjevaju, plešu i igraju razne igre. Također, uče ih voziti bicikl kako bi postale samostalnije, a ne ovi-sne o muškarcima, jer tada mogu i same bolesno dijete odvesti li-ječniku.

Ipak, unatoč svim brzim pro-mjenama koje se događaju u ži-votima tih mladih seoskih djevo-jaka, novo je stalno pomiješano sa starim.

“U internatu smo zadržali atmosferu seoskog doma. Go-vorimo na seoskom dijalektu, jedemo seosku hranu te slije-dimo seoske norme tako da se djevojkama lakše prilagoditi na novo okruženje“, kaže Seema Bishnoi.

Djevojke u učeničkim domo-vima stalno posjećuju njihove obitelji, a one, pak, odlaze kući na vjenčanja i obiteljske zabave. U skladu s ruralnim običajima, roditelji često zahtijevaju da dje-vojke dođu kući tijekom sezone berbe, u kojima inače sudjeluju cijele obitelji. Neke se djevoj-ke nakon toga više niti ne vrate u školu. Očigledno je potrebno mnogo vremena, strpljenja i du-goročne obveze za hrabru i te-meljitu promjenu načina života koji je nametnulo tradicionalno društvo.

Generacija u usponu Postotak djevojaka koje se ni-

kad nisu školovale pao je s više od 20 posto u 1996. na manje od četiri posto u 2006. godini, sto-ji u izvješću agencije PROBE, koja je provela istraživanje u se-dam indijskih država s najnižom stopom pismenosti. Iako je pred njima još dugačak put, stavovi o obrazovanju djevojaka u Indiji promijenili su se tijekom po-sljednja dva desetljeća. U ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća programi Lok Jumbish i Shiksha Karmi izrađeni su kako bi mobilizirali društvo te ga po-taknuli da razmišljaju o obra-zovanju djevojaka na državnoj razini. Sredinom devedesetih pokrenut je niz programa osnov-noškolskog obrazovanja u okru-zima u kojima je pismenost žena bila vrlo niska. Također, nicale su nove inicijative za školova-njem djece, a uskoro se u to ak-tivno uključila i cijela zajednica. U 2001. godini vlada je donijela svoj vodeći program Sarva Shik-sha Abhiyan, koji jamči osnov-no obrazovanje za svu indijsku djecu.

“Jedan je od pozitivnih učinaka tog programa bilo uključivanje ženske djece u obrazovni sustav. Djevojčice sada u ravnopravnom omjeru dijele školske klupe s dječacima. A sve se to dogodilo zahvaljujući povećanoj svijesti roditelja o važnosti obrazovanja njihove djece, jednako i dječaka i djevojčica, ali i iznimnim napo-rima nadležnih institucija“, kaže Sam Carlson, glavni obrazovni stručnjak Svjetske banke u New Delhiju.

Prema UNESCO-u Priredila Ivana Čavlović

Obrazovni projekt u Rajasthanu INDIja

Djevojčice vodu i drva zamijenile školskom torbom

Učenički domovi i internati - osnovani u svim okruzima zemlje u kojoj je pismenost žena ispod nacionalnog prosjeka, a spolne razlike su goleme - omogućuju djevojkama da pobjegnu od svoga tradicionalno podređenog statusa i završe barem osnovno obrazovanje

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 15www.skolskenovine.hr

tema broja

Tema br

oja: Kan

didati z

a rekto

ra Sveu

Ëiliπta u

Zagreb

u

Bjeliš, Hunjak ili Mornar?

Pripremili Branko Nađ i Marijan Šimeg

Izborno povjerenstvo za provedbu postupka izbora rektora Sveučilišta u Zagrebu objavilo je proš-

log tjedna službeni popis kan-didata za rektora koji su zado-voljili kriterije. Povjerenstvo je utvrdilo da prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, predloženik Vijeća bio-medicinskog područja i Vijeća prirodoslovnog područja, prof. dr. sc. Tihomir Hunjak, predlo-ženik Vijeća društveno-huma-nističkog područja, i prof. dr. sc. Vedran Mornar, predloženik Vijeća tehničkog područja, ispunjavaju Zakonom i Statu-tom Sveučilišta propisane uvje-te. Izborno je povjerenstvo na internetskoj stranici Sveučilišta u Zagrebu www.unizg.hr obja-vilo službeni popis predloženi-

ka te njihove programe rada i stručne životopise.

Kandidati Bjeliš, Mornar i Hunjak svoje će kandidature osobno predstaviti na izvanred-noj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. travnja. Postupak izbora bit će proveden u skladu sa Statutom Sveučilišta u Zagrebu, a novi će rektor biti izabran tajnim glasovanjem natpolovičnom većinom uku-pnog broja članova Senata.

Zbog iznimne važnosti izbora čelnog čovjeka Sveučilišta i inte-resa šire znanstvene i prosvjet-ne javnosti, na stranicama Školskih novina predstavljamo sva tri kandidata. Osim njihovih životopisa, donosimo i njihove stavove o brojnim pitanjima i problemima koji su aktualni za znanstvenu zajednicu i razvoj visokog obrazovanja. Zanimalo nas je što misle o statusu Sveučilišta u društvu, odnosu

politike prema Sveučilištu, suradnji Sveučilišta i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te kako vide moguću modernizaci-ju Sveučilišta.

Važno je pitanje i implemen-tacija Bolonjskog procesa te školarine o kojima se intenziv-no razgovara već gotovo godi-nu dana i na čijem ukidanju inzistiraju studenti. Vezano je za taj problem i pitanje financi-ranja visokog obrazovanja i znanosti te sve skromnija izdvajanja za ove stavke iz državnog proračuna, kao i logično pitanje koje alternativ-ne izvore financiranja visokog obrazovanja i znanosti u svo-jim vizijama imaju kandidati za budućeg rektora. Ne manje važna jest i autonomija sveuči-lišta te načini i rokovi u kojima se ona može realizirati. Na koji način namjeravaju iskorijeniti neakademske postupke na

Sveučilištu, odnosno njegovim sastavnicama - pitanje je koje se nameće nakon, u posljed-njih godinu dana prilično eksponiranih, afera s kupnjom ispita na pojedinim fakultetima kao i sudskih procesa koji su uslijedili, te prvi put u povijesti Sveučilišta razrješenjem jed-nog dekana na temelju odluke Senata.

Konačno, zamolili smo kan-didate da ukratko i prije služ-benog predstavljanja svojih izbornih programa, koje će se održati 8. travnja na izvanred-noj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, ukratko predstave svoj rektorski program. Senat Êe novog rektora izabrati 15. travnja. Odgovore trojice kan-didata za rektora Sveučilišta u Zagrebu možete pročitati na stranicama koje slijede.

Aktualni rektor Aleksa Bjeliš smatra da tijekom svog mandata nije imao potrebnu podršku bivšeg ministra Dragana Primor-ca i resornog ministarstva, koje nije nastavilo financijski pratiti projekt kampusa na Borongaju. Ipak, odlučan je uspostaviti sustav izravnije odgovornosti te smatra da će i novi mandat za rektora biti pun izazova, poput afere Indeks i Ljetne škole Ekonomskog fakulteta. Tihomir Hunjak također se zalaže za to da budući rektor preuzme veću odgovornost. Također, napominje da će vrlo teško biti studente potpuno osloboditi školarina, ali upozorava da za školarine nema alternative u državnom proračunu. Vedran Mornar, pak, upozorava da znanje ne smije biti dostupno samo bogatima, no isto tako da besplatno školstvo ne postoji nigdje na svijetu. Ako postane rektor, radit će na tome da u središtu nastavnog procesa bude student, a ne profesor

Nastavak na 14. stranici

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno16www.skolskenovine.hr

U aferi oko Ljetne škole Ekonomskog fakulteta doslovno

sam hodao po rubu. Do kraja sam napreg-nuo svoje ovlasti, jer sam procijenio da se u raščišćavanje mora ići do kraja, budući da se otvorila tema temeljnih pedagoških i moralnih vrijednosti sveučilišta

Aktualnog rektora Sveučilišta u Zagrebu Aleksu Bjeliša pitali smo je li zadovoljan svojim prvi man-

datom, što je uspio postići, što nije, na što je ponosan, zbog čega žali:

- Mislim da se zakonski okviri nisu dovoljno promijenili da bi se potpuno ostvario moj program obećan prilikom prve kandidature, iako je on i sada isti. To je integracija sveučilišta, jačanje sve-učilišta kao velikog sustava, ono čemu teže sve moderne europske zemlje - da sveučilišta postanu znatno konkurentni-ja, da u svojim zemljama pokreću inicija-tive, odgovoraju na aktualna pitanja u društvu. To se ne može ostvariti bez inte-griranog sveučilišta, koje ne osjeća svoj identitet i osobnost, svoju jačinu i mogućnosti.

Najponosniji je što je sveučilište konačno ušlo u prostor bivše vojarne Borongaj, na čemu zahvaljuje bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, koji je i pokrenuo tu inicijativu. Međutim, nakon početnog entuzijazma, velikih obeća-nja i projekcija, nakon pre-seljenja Hrvatskih studija, Edukacijsko-rehabilitacij-skog fakulteta i Fakulteta prometnih znanosti pro-jekt je stao.

Iako je tada planira-no da se nastavi uređe-nje kampusa, kojeg bi trebalo u konačnici tre-balo pohađati 35 tisuća studenata, a najavljena je i gradnja studentskog doma za oko 6000 studena-ta, to se do danas nije dogo-dilo, niti se zna kada će:

- Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa nije omogućilo jače kreditiranje sveučilišta, koje bi onda otvorilo stvarna gradilišta na Borongaju. S time smo se, nažalost, morali pomiriti, jer mislim da politika bivšeg ministra Dragana Primorca nije išla u smjeru da meni kao rektoru pomogne u ostvarenju programa. Nisam imao podršku Primorčeva ministarstva!

Bjeliš velikih uspjehom smatra i uvo-đenje specifičnog sustava studentske participacije, prema kojem uspješni stu-denti koji redovito izvršavaju svoje obve-ze ne plaćaju ništa, dok se ostalim stu-dentima visina participacije određuje prema uspješnosti studiranja. Iako su studenti diljem Hrvatske prosvjedovali protiv plaćanja ikakvih školarina, Bjeliš je uvjeren da ovaj model sa zagrebačkog sveučilišta može u budućnosti zaživjeti i na nacionalnoj razini:

- Ta sredstva od školarine nisu zami-šljena tako da fakulteti od njih preživlja-vaju, plaćaju elementarne troškove, nego da, u trenutku kada država osigura dovoljna sredstva, ta sredstva od partici-pacija budu isključivo ulagana u pobolj-šanje uvjeta studija i za stipendiranje i potporu najboljim studentima. Tu se krug zatvara. Na nacionalnoj razini nam nedostaje razvijen i senzibiliziran sustav potpore studentima kojima je potrebna pomoć, iz obiteljskih ili socijalnih razlo-ga; zatim podupiranja studenata koji se odlučuju na deficitarne studije, ili kasni-je nastave raditi u kadrovski deficitar-nim regijama Hrvatske... To su sve ele-menti dobro organizirane državne politi-ke, a koji kod nas još ne postoji.

Nakon više od 20 godina stagnacije, upravo je za Bjeliševa mandata otvoreno gradilište dvaju novih paviljona student-

skog doma Stjepana Radića na Savi, što je osiguralo 500 novih ležajeva. Ipak, aktualni rektor svjestan je da je to samo kap u moru potreba. Zagrebačko sveuči-lište, naime, ima oko 7000 raspoloživih kreveta, a interes je barem 12 tisuća svake godine. Zagreb je i dalje najatrak-tivnija destinacija studiranja za cijelu Hrvatsku, sve više i zemlje regije.

Uspostaviti sustav prave odgovornosti

Bjeliš nam govori da je nije zadovoljan mobilnošću studenata i profesora. Naime, ni tu hrvatska vlada nije podržala to nastojanje i nije odlučila plaćati puno-pravnu članarinu za ulaz u međunarod-nu mrežu mobilnosti, poznatiju po naji-staknutijem segmentu Erasmus.

- Tu jako kasnimo i sada to pokušavamo nadoknaditi. Iako imamo određene moguć-nosti slati naše studente u inozemstvo, prvenstveno na bilateralnoj razini suradnje s drugim sveučilištima, još nemamo moguć-nost prihvata stranih studenata. A bez toga Zagreb ne može postati internacionalno sve-učilično mjesto, čemu svi skupa težimo!

Njegov mandat obilježile su neke od najgorih afera u povijesti sveučilišta. I toga je Bjeliš itekako svjestan. Zbog toga će u novom mandatu inzistirati na dalj-njim pomacima u legislativi koji bi omo-gućili bolju organizaciju sveučilišta, jače povezivanje, bolje strukturiranje, ali prvenstveno bolju raspodjelu odgovor-nosti, od rektora do dekana. Jednostavno, bolju koordinaciju rada i jasniji odnos odgovornosti. Napominje kako moderna autonomija sveučilišta podrazumijeva jaku odgovornost.

- Odgovornosti zasad nedostaje, a ako

nemate odgovornosti onda se uvijek može pronaći opravdanje za ono što niste napravili. Tijekom akcije Indeks prečesto sam kao rektor udarao u ogra-ničenja, u prepreke ne bismo li što efika-snije rješavali takve situacije. Na to sam upozoravao i to je bila jedna od okolno-sti koja traži drugačiju raspodjelu ovlasti i odgovornosti. Mislim da će novi man-dat biti pun takvih izazova. Raniji odnos snaga bio je takav da sam često morao brinuti da se Sveučilište uopće sačuva kao cjelina. I uspjeli smo, iako smo jedno vrijeme živjeli u nesigurnosti i nije bilo ugodno slušati da sam možda zadnji rektor ovakvog sveučilišta. To se doga-đalo do sredine 2009. godine, odnosno tijekom Primorčeva mandata. A zbog toga se nisam mogao upustiti u bilo kakve jače rezove. Čak i ova posljednja “akcija“ oko Ekonomskog fakulteta, bri-nuli smo što će biti ako Senat ne prepo-zna svrhu te akcije, odnosno suspenzije dekana Tipurića.

Financije pronaći u europskim fondovima

Rektora Bjeliša u novom bi mandatu očekivala druga faza implementacije Bolonjsklog sustava, jer je vidljivo da je prva bila dosta improvizirana, iako su evidentni pokazatelji da je prolaznost i uspješnost studiranja povećana, i to zamjetno, podsjeća nas Bjeliš.

Evidentno je, nažalost, i to da država sve manje iz proračuna izdvaja za visoko školstvo. Stoga će sveučilišta, na čelu sa zagrebačkim, bit primorana potražiti alternativne izvore financiranja. Budući da je naša zemlja u procesu pristupanja Europskoj uniji, Bjeliš tu vidi šansu:

- Usmjerit ćemo se na europske izvore financiranja. Što se tiče kapitalnih inve-sticija, bit ćemo jako aktivni i natjecat ćemo se redovito za predpristupne i strukturne fondove Europske unije. Jer, i druge su zemlje kandidatkinje iskoristi-le tu šansu. Što se tiče studentskog stan-darda, možda ponajprije kroz javno-pri-vatno partnerstvo, oko ulaganja u smje-štajne kapacitete, dovršetka kongresnog centra. Studentski centar u Savskoj također žudi za obnovom, da ga se osu-vremeni, udahne mu se novi život, a to bi također mogao biti predmet traženja zajedničkog interesa s partnerima iz poslovnog svijeta ili javnog sektora. Zagrebačkog sveučilište mora popraviti svoju poziciju, ojačati istraživačke kapa-citete i povećati istraživačke uspjehe. Za to trebaju ulaganja. Domaća su sredstva u posljednje dvije godine znatno reduci-rana, što je vrlo zabrinjavajuće, ali neće-mo jadikovati, već moramo tražiti druge izvore financiranja.

Međutim, Bjeliš se ne boji da bi to dovelo do komercijalizacije sveučilišta i visokog obrazovanja općenito, čega se studenti najviše pribojavaju:

- Komercijalizacija ima dva aspekta, negativni i pozitivni. Ako gledamo pozi-tivni, sveučilište nudi transfer tehnologi-ja, otvaranje malih novih tvrtki, povezi-vanje, to je ono što moderna sveučilišta rade, i to je dobra komercijalizacija. Komercijalizacija naših istraživačkih uspjeha i rezultata nešto je što se od nas i očekuje, i na tome smo mnogo napravi-li u ovome mandatu. Nikad nisam bio za komercijalizaciju redovitih studija, a posebno sam protivnik komercijalizacije doktorskih studija!

Sve rečeno Aleksu Bjeliša ohrabruje pred nove rektorske izbore, a govori da su ga okuražili svi koji su mu predložili da se ponovno kandidira za rektora.

- Zato se nadam da će postupak izbora novog rektora do kraja biti korektan, na akademskoj razini, a ja ću se kao kandi-dat usmjeriti na važne teme, a ne spušta-ti drugim kandidatima. Uvjeren sam da će se akademski ponašati i kolege Hunjak i Mornar.

tema broja

PROF. DR. Sc. ALEKSA BjELIŠ, AKTUALNI REKTOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU TE PREDLOŽENIK VIjEĆA BIOMEDIcINSKOG PODRUČjA I VIjEĆA PRIRODOSLOVNOG PODRUČjA

Nisam imao potporu Primorčeva ministarstva!

Aleksa Bjeliš Rođen je 2. veljače 1947. u Rijeci. Osnov-nu i srednju školu pohađao je u Varaždinu i Zagrebu. Maturirao je u 7. gimnaziji u Za-grebu 1965. godine, a 1970. diplomirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 1974. godine, a 1978. obranio doktor-ski rad “Strukturne nestabilnosti u jedno-dimenzionalnim vodičima“ na Prirodoslov-no-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. do 1988. radio je na Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu i za to vrijeme bio asistent pripravnik, znanstveni asistent, znanstveni suradnik, pročelnik Odjela za teorijsku fiziku, predsjednik Znanstvenog vijeća te vršitelj dužnosti ravnatelja Insti-tuta. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu zaposlio se 1988., na kojem je od 1997. redoviti profesor, a od 2003. iza-bran je u trajno zvanje redovitog profesora na Zavodu za teorijsku fiziku. Od 2000. do 2002. dekan je Prirodoslovno-mate-matičkog fakulteta. Od 2002. do 2006. obnašao je dužnost prorektora za znanost i razvoj Sveučilišta u Zagrebu, a od 2006. je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Bjeliš predaje kolegije Klasična mehanika i Nelinearne pojave u fizici na diplomskom studiju te kolegije Fizika čvrstog stanja i Nelinearni kontinuumi na poslijediplom-skom studiju. Godine 1999. predavao je kolegij Charge and Spin Density Waves na Troisième cycle de la physique en Sui-se Romande u Lausannei. Do sada je objavio oko 70 znanstvenih radova, pretežito u međunarodnim otvore-nim časopisima. Bio je pozvani predavač na petnaestak međunarodnih konferenci-ja, radionica i škola te sudjelovao na više od dvadeset međunarodnih skupova. U dvadesetak navrata bio je gostujući znan-stvenik ili profesor na pojedinim sveučili-štima u Francuskoj, SAD-u, Kanadi, Italiji, Švicarskoj i Mađarskoj. Član je Europskoga fizičkog društva i Hr-vatskoga fizičkog društva.

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 17www.skolskenovine.hr

Bude li izabran za novog rektora zagrebačkog sveučilišta, prof. dr. sc. Tihomir Hunjak zalagat će se

da osigura nesmetano održavanje ključnih funkcija zagrebačkog sveučilišta, znanstvenog rada i nastave. Posebnu pažnju Hunjak namjerava pos-vetiti studentskom standardu, jer nedo-voljno financiranje iz državnog proračuna zahtijeva studentske participacije u troškovima, a nije urađeno sve što bi se moglo da se studentima pomogne kroz sustav povoljnoga kreditiranja.

- Osnovni su im ciljevi ubrzati imple-mentaciju Bolonjskog procesa tamo gdje ide sporije, potaknuti znanstvena istraži-vanja usklađena s nacionalnim i regio-nalnim razvojnim prioritetima i popraviti poziciju sveučilišta na međunarodnim ljestvicama. Također mi je važno da se interes javnosti za naše sveučilište poma-kne s tema poput akcije Indeks i Ljetna škola na druge, jer na sveučilištu djeluje više od trideset fakulteta i akademija na kojima tisuće nastavnika i ostalih zapo-slenika u tišini i bez skandala rade svoj posao, izravan je potencijalno novi rek-tor.

Hunjak je također svjestan da je imidž sveučilišta narušen “neakademskim“ aferama i postupcima. Zapravo, govori nam da za prodavanje i kupovanje ispita ne bi ni koristio eufemizme poput “nea-kademski postupci“:

- To je kriminal, uvod u višestruku pri-jevaru, jer će netko s diplomom iza koje nema znanja dobiti posao i svojim nezna-njem ugroziti poslodavca ili će u javnom sektoru biti u prilici donositi loše odluke čiju cijenu ćemo svi plaćati. Protiv kri-minalnih radnji nema druge obrane osim sustava koji je pod kontrolom države. Trebamo nastaviti raditi na uređivanju nastavnog procesa, upravljanju kvalite-tom, praćenju studenata i akreditaciji nastavnih planova i programa. Ako se prati što student radi tijekom semestra, onda je njegov uspjeh i neuspjeh predvi-div i ne može biti iznenađenja u smislu prolaznosti nakon evidentnog nerada.

Recept sadašnjeg dekana varaždin-skog FOI-a je jednostavan: preuzeti odgovornost koja ide uz funkciju, ali proaktivno. Na vrijeme treba prepoznati kad neki odbor ne radi dovoljno učinko-vito, angažirati se kako bi se započeti procesi dovršavali u što kraćem vreme-nu, jer je cijena koja se plaća za odugo-vlačenje visoka. Krivci dobivaju na vre-menu, nevini trpe štetu, a Sveučilište gubi na ugledu!

Ušli smo u Bolonju nepripremljeni

Što se Bolonjskog procesa tiče, Hunjak smatra da ima nezadovoljnih, ali smatra da se kritičarima daje preveliki publici-tet, pa se ne vidi sve pozitivno što je Bolonja donijela:

- Kad bi se toliko pažnje posvetilo promoviranju ciljeva Bolonjskog proce-sa, nerazumijevanja bi bilo manje. Nijedan od ciljeva nije sporan - podići razinu konkurentnosti europskog obra-zovanja, uskladiti obrazovne sustave europskih zemalja, pojačati mobilnost nastavnika i studenata, dati poslodavcu

jasnu informaciju o kompetencijama potencijalnog zaposlenika koje idu uz di-plomu - što vam se od toga ne sviđa? Podsje-ćam da je u dosadašnjoj imple-mentaciji najveći teret ponijela aka-demska zajednica. Pristali smo krenuti u taj proces iako nisu bili osigurani nužni uvjeti za to, jer niti su osigurana obećana potrebna dodatna sredstva ni dovoljno radnih mjesta za nove nastav-nike, kao ni dovoljno novog prostora za izvođenje nastave po novim, kvalitetni-jim standardima.

Posljednjih je godina usporen razvoj našeg sveučilišta zbog strateške odluke da se intenzivnije financira razvoj hrvat-skih regionalnih sveučilišta i Sveučilišta u Mostaru, posjeća Hunjak. Sada bi tre-balo pokrenuti novi ciklus kapitalnih ulaganja na zagrebačkom sveučilištu. Također, europske fondove i istraživač-ke okvire treba sagledati kao značajan izvor sredstava za obnovu materijalnih resursa sveučilišta. Kako država izdvaja manje, Hunjak ističe potrebu za realnim proračunom temeljenom na kriterijima, a ne kao rezultat podjele ostatka držav-nog proračuna nakon što “jača“ mini-starstva dobiju koliko im treba.

- Briga o autonomiji sveučilišta je važna, jer je povijesno potvrđeno da uz kršenje sveučilišne autonomije u pravilu ide i društvena i ekonomska stagnacija. Akademske slobode u istraživanjima i podučavanju podrazumijevaju slobodu diseminiranja informacija, slobodu u izboru i provođenju istraživanja i slobo-du distribucije znanja i istine bez ograni-čenja. Institucijska autonomija sveučili-šta manifestira se u njegovoj posvećeno-sti tradicionalnoj kulturnoj i društvenoj misiji i nezavisnom upravljanju. Izuzme li se nedovoljno financiranje, što sigurno utječe na mogućnost nezavisnog djelo-vanja sveučilišta, smatram ipak da auto-nomija sveučilišta nije ugrožena.

Teško je studente osloboditi školarina

Velika bura u dva se navrata digla oko plaćanja školarina, studenti su organizi-rali masovne prosvjede. Hunjak upozo-rava da za školarine nema alternativnih izvora državnom proračunu i vlastitim sredstvima budućih nositelja diploma.

- Nedostaje kvalitetan sustav financij-ske potpore studentima, bilo da se radi o kreditima, stipendijama ili različitim oblicima pomoći po socijalnim kriteriji-ma. Postoje brojni argumenti za stav da država treba snositi troškove obrazova-nja, tj. da je obrazovanje javno dobro. Isto tako, teško je polemizirati s tvrd-njom da pojedinac ima najviše koristi od svoje diplome pa zbog toga treba i snosi-ti dio troškova obrazovanja. Naša je realnost da država ne daje dovoljno sredstava za financiranje svih aktivnosti koje treba provesti kako bi se dobilo kvalitetno obrazovanje. U takvoj situaci-ji moguće je isporučiti manju kvalitetu usluge za više studenata, ali to je najgore rješenje. Poštenije je reći koliko nedo-staje i da to plate studenti. Sustav treba srediti - država izdvaja premalo, ali ipak više nego što je to dojam u javnosti. A dio sredstava za studentski standard troši se neracionalno. Sveučilišna zajed-nica mora napraviti pritisak na državu, jer je jedino pravo i održivo rješenje rea-lan državni proračun i jasna struktura izvora financiranja.

Hunjak smatra da je suradnja s gospo-darstvom važna, jer se na takvim pro-jektima provjeravaju kompetencije istraživača, prenosi se znanje i to je važan izvor prihoda za visokoškolske institucije. Vlastiti prihodi su nužni kao izvor sredstava za vlastite razvojne prio-ritete i projekte sastavnica. A rizik da se u tome pretjera sprječava se time da se razvije sustav upravljanja kvalitetom, da

se prati realizacija strateškog plana razvoja institucije i da se na vrijeme uočavaju znakovi upozorenja da stvari ne idu onako kako je planirano. Važan je instrument i dosljedna primjena kriteri-ja izvrsnosti u postupcima napredova-nja nastavnika.

Sveučilište mora nametnuti svoju stručnost

Otkriva nam da nije zadovoljan statu-som sveučilista. Pojedinci iz akademske zajednice uključeni su u društvene pro-cese, kaže, ali prvenstveno kroz druge kanale kao političari, savjetnici, eksper-ti, članovi pregovaračkih timova, no ne u formi institucionalizirane suradnje jav-nog sektora sa sveučilištem.

- Ne osjećam potrebu da se sveučilište pita za politički savjet, ali nama treba prostor za davanje stručnih mišljenja o kompleksnim problemima s kakvima se suočava naše društvo. Rješenja koja nam se nude i čija smo često kolektivna žrtva rijetko se zasnivaju na znanstve-nim argumentima. Mislim da dio krivice za to da nas se ne pita dovoljno snosimo i sami.

Izbor Ive Josipovića za hrvatskog pred-sjednika Hunjka, pak, veseli.

- Sada znam da imamo vrlo kompeten-tnog predsjednika države koji se zna nositi s kompleksnošću problema s koji-ma se suočavamo. S druge strane, sveu-čilište gubi na neko vrijeme ne samo vrsnog nastavnika, nego i voditelja broj-nih radnih i ekspertnih skupina, jer je Ivo Josipović bio član povjerenstva za pisanje Statuta, bio je član statutarnog odbora i bio je uključen u gotovo sve strateške projekte sveučilišta. Dobra je strana da Predsjednik poznaje mogućno-sti sveučilišta, dobro zna da je dio naše misije posvećenost općem dobru i sigu-ran sam da ćemo od toga svi imati kori-sti.

tema broja

PROF. DR. Sc. TIHOMIR HUNjAK, DEKAN FAKULTETA ORGANIZAcIjE I INFORMATIKE U VARAŽDINU, PREDLOŽENIK VIjEĆA DRUŠTVENO-HUMANISTIČKOG PODRUČjA

Budući rektor mora preuzeti veću odgovornost Tihomir Hunjak Rođen je 8. lipnja 1949. godine u Varaž-dinu. Osnovnu školu završio je u Prelogu, a 1967. godine gimnaziju u Čakovcu. Di-plomirao je 1974. godine na Matematič-kom odjelu PMF-a u Zagrebu, magistrirao 1981. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na poslijediplomskom studiju ”Te-orija i politika privrednog razvoja”, a dok-torirao 1991. godine na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Nakon stjecanja doktorata, usavršavao se sudjelujući u specijalističkim seminarima i radionicama iz područja upravljanja rizicima u bankar-stvu. Usavršavao se i u području izvođenja nastave na engleskom jeziku, završivši te-čaj u okviru Tempus projekta.

Na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu bio je u stalnom radnom odnosu od 1974. do 2002. godine, u zvanju asi-stenta, docenta i izvanrednog profesora. U razdoblju od 1998. do 2000. bio je prode-kan, a od 2000. do 2002. dekan Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu. Od 2002. do 2006. obavljao je dužnost pro-rektora za poslovanje i financije Sveučilišta u Zagrebu. Od 2007. godine ponovno je dekan Fakulteta organizacije i informatike. U redovitog profesora na Fakultetu organi-zacije i informatike biran je 2008. godine.

Član je Hrvatskoga matematičkog društva. Član je Hrvatskog društva za operacijska istraživanja (bio je predsjednik tog društva u dva mandata). Član je američkog društva za operacijska istraživanja i menadžment Institute for Operations Research and The Management Sciences (INFORMS). Član je američkog društva za analizu odluke De-cision Analysis Society (DAS). Član je bri-tanskog društva za operacijska istraživanja OR Society.

Što se tiče Ljetne škole, smatram da je trogodišnje razdoblje predugo da se prepozna da u tom projektu nešto nije u redu. Jednos-

tavno se nitko nije htio miješati. Zanim-ljivo će biti vidjeti kako će završiti priča s ljetnim školama koje su se po istom modelu održavale na drugim hrvats-kim sveučilištima

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno18www.skolskenovine.hr

Treba promijeniti filo-zofiju nastavnog pro-cesa. Na modernome

sveučilištu u središtu pažnje je student, a ne profesor. Nastavu zasnovanu na pre-davanjima ili, još gore, samo na učenju za ispit treba postupno usmjeriti prema nastavi s mnogo interakcije nastavnika i studenata

Tome da Sveučilište u Zagrebu mora postati vodeće u jugozapadnoj Europi teži i Vedran Mornar, i to

kroz svoj program ciljeva kojim se kan-didira za novog rektora. Svojom veliči-nom te ljudskim i istraživačkim potenci-jalom ono to istinski zaslužuje biti, kaže Mornar, ali dodaje da se to može postići samo ako se inzistira na vrhunskoj kva-liteti nastave, izvrsnosti u znanstveno-istraživačkome radu, profitabilnoj i društveno korisnoj suradnji s gospodar-stvom te lokalnom samoupravom i državnom upravom, uz proboj prema svjetskom obrazovnom prostoru i inte-graciju sveučilišta u cilju konačnoga podizanja učinkovitosti i funkcionalno-sti.

- Pri tome se moramo više otvoriti, i međusobno i prema okruženju, bolje se upoznati i jače surađivati, stvarati nove zajedničke studije, s naglaskom na širo-kim, generičkim znanjima, po mogućno-sti i na engleskome jeziku, studije koji će postupno privući više stranih stude-nata. Moramo osnažiti komercijalnu suradnju, ali i dijalog s gospodarstvom, koje moramo aktivnije uključiti u pro-

ces stvaranja i promjene nastavnih pro-grama. Sveučilište se mora funkcional-no integrirati, ali ne administrativnim odlukama, nego kao rezultat zajednič-kog interesa svih njegovih sastavnica. U promjenama, postupnim, ali ustrajnim, moramo djelovati jedinstveno.

Narušeni imidž sveučilišta rezultat je afera poput Indeka, a Mornar govori da ga žalosti što se u kontekstu sveučilišta toliko spominju “neakademski postup-ci“.

- Htio bih naglasiti da većina djelatni-ka ovog sveučilišta krajnje pošteno i predano radi svoj posao. Isto vrijedi i za većinu studenata. Anomalije koje se spominju i za koje vlada tako veliki inte-res javnosti i medija pojedinačni su slu-čajevi, koji su dijelom već riješeni. U svakome slučaju, kao rektor ne bih pasivno primao na znanje moguće doja-ve o novim takvim slučajevima, već bi svaku ozbiljno razmotrio, pa, ako je nužno, i procesuirao instrumentima prava.

U središtu mora biti student, ne profesor

Iako nije tajna da su provedbom Bolonjskog procesa nezadovoljni i stu-denti i nastavnici, Mornar smatra da je ta tvrdnja prilično paušalna. Spominje anketu koju su ispunjavali studenti, a u kojoj se ocjene u gotovo svim kompo-nentama vrjednovanja kreću između dobar i vrlo dobar. Kako ipak ne postoje referentne vrijednosti iz “staroga“ susta-va, iz ovih je ocjena teško nešto kon-kretno zaključiti.

- Najveći je problem naše reforme u činjenici da okruženje nije dovoljno upoznato s kompetencijama naših prvo-stupnika pa ih nerado zapošljava. Nadalje, ideja preddiplomskoga i diplomskoga ciklusa jest brzim i protoč-nim studijem omogućiti što većem broju studenata stjecanje bakalaureata i viso-

ke stručne spreme. Diplomski studij, težak i istraživački orijentiran, trebao bi biti rezerviran za bolje studente. Umjesto toga, naše su prve godine studija još uvijek filtar, koji već na samome počet-ku isključuje slabije studente ne dajući im niti prvu kvalifikaciju. Ovo svakako treba promijeniti.

Treba promijeniti samu filozofiju nastavnog procesa. Na modernom je sveučilištu u središtu pažnje student, a ne profesor, objašnjava Mornar. Prema njegovoj viziji, nastavu zasnovanu na predavanjima ili, još gore, samo na uče-nju za ispit, treba postupno usmjeriti prema nastavi s puno interakcije nastav-nika i studenata u manjim studijskim grupama, u kojoj će nastavnik više usmjeravati proces učenja nego prenosi-ti činjenice svojim studentima i u tome procesu poticati inovativnost, kreativ-nost i timski rad.

- Cijeli proces treba biti usmjeren prema kompetencijama i ishodima uče-nja te davati studentu široka i generička znanja, ne samo iz osnovne struke. Gospodarstvu su prije svega potrebni diplomanti koji su naučili učiti. Danas se tehnologije i konkretne činjenice, posebno u pojedinim strukama, toliko brzo razvijaju da su neke već zastarjele prije nego što se uopće stignu uvesti u nastavni program. Ovdje treba spome-nuti i snažnije uvođenje modernih teh-nologija u proces prenošenja znanja, e-učenje, digitalne sadržaje dostupne studentima besplatno ili uz simboličnu naknadu, i slično.

Besplatno školstvo ne postoji nigdje na svijetu

Jednom od najvećih akademskih vri-jednosti dekan FER-a smatra sveučiliš-nu autonomiju. Zapravo je, smatra, zagrebačko sveučilište već i sada auto-nomno u svemu, osim u financiranju, a autonomiju mu je dodatno ojačao i novi

Zakon o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, koji odgovor-nost za uvođenje novih programa prepu-šta sveučilištima. No, ipak upozorava da sveučilište u svojoj autonomiji ne smije biti izdvojeno od okruženja. Ono mora osluškivati potrebe gospodarstva, držav-ne uprave i lokalne samouprave te se stalno prilagođavati njihovim potreba-ma.

Studentski prosvjedi i zahtjev za pot-punim ukidanjem školarina od početnog euforičnog odobravanja javnosti doživio je transformaciju pa sada veliki dio jav-nosti dvoji u opravdanost ovakvih stu-dentskih zahtjeva, a još više u metode njihove borbe. Mornar nam govori da trebamo biti svjesni činjenice da nigdje u svijetu ne postoji nešto poput besplat-noga školstva ili zdravstva.

- Ako to za krajnjega korisnika i jest besplatno, nije besplatno poreznim obveznicima. Pitanje je samo tko će pla-titi. Svi ćemo, naravno, podržati ideju da studenti koji redovito ispunjavaju svoje obveze studiraju besplatno, ali oni to moraju shvatiti ne kao poklon, nego kao stipendiju, koju svojim radom moraju zaslužiti. Jasno da ćemo na svim razina-ma utjecati na to da se povećaju ulaga-nja u obrazovanje, gradeći svijest da bogatoga društva nema bez znanja. Alternativno financiranje sveučilište može pronaći u svim oblicima cjeloži-votnog učenja kao i u intenziviranju suradnje s gospodarstvom. Posebno veliki potencijali leže u cjeloživotnome učenju, jer je u razvijenijim europskim zemljama postotak stanovništva koji u njemu sudjeluje deset puta veći nego kod nas.

Zbog nedovoljnog odnosno sve manje ulaganja države u obrazovanje, pa samim time i u visoko školstvo, Mornar smatra da se nije nužno po svaku cijenu boriti se protiv djelomične komercijalizacije sveučilišta.

- Naravno, potrebno je do posljednje-ga daha boriti se protiv koncepta po kojemu je znanje dostupno samo bogati-ma. Onu drugu komercijalizaciju, komer-cijalizaciju rezultata znanstvenog istra-živanja i transfera tehnologije, ne samo da se ne smije izbjegavati, već ju je potrebno svim sredstvima poticati.

Marginalizirana je društvena uloga sveučilišta

Potencijalnoga novog rektora upitalo smo i je li zadovoljan statusom sveučili-šta, odnosno sluša li zakonodavna vlast dovoljno savjete akademske zajednice. Mornar govori da je razgradnja sustava vrijednosti u hrvatskome društvu dovela do marginalizacije važnosti znanja, pa tako i društvene uloge rektora i sveučili-šta.

- Rektor i sveučilište moraju opet postati važni čimbenici u društvenome sustavu odlučivanja, jer se oslanjaju na golem fond znanja i iskustva svojih pro-fesora. Sveučilište mora ostati neovisno od politike, ali djelatnici sveučilišta moraju biti uključeni u društvena zbiva-nja, pa tako i politiku, jer pripadaju samom intelektualnom vrhu ove zemlje. Upornošću, razumom i strpljenjem, vje-rujem da se može puno postići.

Naposljetku, izbor Ive Josipovića za hrvatskog predsjednika Mornar smatra dobrom stvari, i taj događaj zasigurno može pomoći u napretku zagrebačkog sveučilišta.

- Predsjednik Josipović ugledan je član naše akademske zajednice, osoba koja dobro poznaje značaj obrazovanja, koja je upoznata sa svim vrlinama naše-ga sveučilišta i njegovih djelatnika i studenata, pa će se zasigurno na najvi-šim razinama boriti i izboriti za to da se obrazovanju te znanosti i umjetnosti vrati zasluženo mjesto na ljestvici druš-tvenih prioriteta!

tema broja

PROF. DR. Sc. VEDRAN MORNAR, DEKAN FAKULTETA ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA, PREDLOŽENIK VIjEĆA TEHNIČKOG PODRUČjA

Znanje ne smije biti dostupno samo bogatima!

Vedran Mornar Rođen je 29. svibnja 1959. godine u Zagrebu,

gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te diplo-mirao 1981. godine na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad obranio je 1985. godine, a akademsku godinu 1987./1988. proveo je kao Fulbrightov stipendist na University of Southern California u Los Angelesu. Doktorsku disertaciju obranio je 1990. godine. Od 1982. go-dine radi na Zavodu za primijenjenu matematiku Elektrotehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao stručnjak za grupu predmeta Računarske znanosti, gdje je od 2003. godine redoviti profesor, a od 2008. redoviti profesor u trajnom zvanju.

U dva mandata bio je prodekan za nastavu, a trenutačno je dekan FER-a u drugome mandatu. Autor je i koautor nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova, sudjelovao je na nekoliko znan-stvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Predsjednik je Nacionalnoga vijeća za visoko obra-zovanje, član Senata Sveučilišta u Zagrebu, Vijeća tehničkoga područja, Povjerenstva za provedbu državne mature, vladina Povjerenstva za provedbu Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, Vijeća za nacio-nalni inovacijski sustav te IEEE Computer Soci-etyja. Redoviti je član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.

Predsjednik je Hrvatske udruge za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mik-roelektroniku MIPRO. Nekoliko je godina bio ure-dnik znanstvenoga časopisa Journal of Computing and Information Technology, a kao predstavnik Vijeća tehničkoga područja bio je i članom Rektor-skoga kolegija u širem sastavu. Od stranih jezika aktivno se služi engleskim jezikom, a elementarno i njemačkim jezikom.

Kao član Povjerenstva za provedbu državne mature intenzivno radi na osmišljavanju i orga-nizaciji cijeloga sustava provedbe državne mature i korištenja rezultata ispita državne mature u sklopu razredbenih postupaka za upis na visoka učilišta.

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 19www.skolskenovine.hr

savjetnici

Državni pedagoški standard definira da je produženi boravak organizirani boravak djece u školi nakon redo-vite, obvezne nastave i školskih aktivnosti, s prehranom. Za vrijeme boravka u školi učenicima je organizirano vri-jeme za odmor, prehranu, praktično dva obroka - do-ručak i ručak ili ručak i užina - pisanje domaćih zadaća i učenje te slobodno vrijeme. Produženi boravak naj-češće se organizira za učenike od prvog do četvrtog razreda. Potreba za ovakvim programima jest rezultat trendova suvremenog obiteljskog života, u kojem po-slovne obveze obaju roditelja postavljaju pred škole za-htjev preuzimanja sve veće uloge u brizi, obrazovanju i odgoju svojih učenika.

U produženi boravak uključeni su učenici kojima roditelji rade, ali često i oni čiji je jedan roditelj slobodan, što ovisi o financijskim mo-gućnostima. Produženi boravak u temeljnoj kon-cepciji nije ni nastava, ni igranje, niti su to slo-bodne aktivnosti, a po-najmanje čuvanje učeni-ka, već dobro razrađeni i uravnoteženi oblik rada s ciljem cjelovitog razvo-ja učenika.

Financiranje produže-nog boravka kao oblik podizanja standarda preuzima lokalna samo-uprava na zahtjev škola koje za to imaju uvje-te, a najčešće roditelji sufinanciraju troškove prehrane. Škole koje upućuju zahtjeve za or-ganizacijom produženog

boravka potrebu prepoznaju u interesu, ali i poznavanju socijalne i ekonomske strukture roditelja.

Kod ustrojavanja novih skupina nužno je osigurava-nje osnovnih prostornih i kadrovskih uvjeta. Za potrebe neposrednog rada s učenicima zapošljavaju se učitelji razredne nastave, pri čemu je dragocjeno njihovo isku-stvo u razrednoj nastavi, ali nije presudno. U smislu tehničke potpore, nužno je i osiguravanje prilagođenog prostora u školskoj zgradi, opremljenog za što ugodniji i svrsishodniji boravak učenika prije ili poslije nastave, kao i postojanje školske kuhinje za pripremu obroka s dovoljno osoblja.

Veličina i tip skupina u koje će se učenici uključivati usklađuje se s odredbama Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi. U produženom boravku mogu se organizirati homogene skupine učenika sastavljene od nekoliko učenika iz različitih odjela jednog razreda ili heterogene skupine sastavljene od učenika iz nekoliko razreda i različitih odjela. Struktura skupine diktirat će i raspored aktivnosti tijekom boravka učenika u produže-nom boravku.

Vrijeme organizacije rada ovisi o organizaciji redovite nastave. Ako škola radi u jednoj smjeni, uobičajeno je da učenici produženi boravak pohađaju u vremenu od završetka nastave pa najkasnije do 17 sati, što se uskla-đuje s roditeljskim obvezama. Ako škola radi u dvije smjene, učenici, u pravilu, produženi boravak pohađaju prije poslijepodnevne nastave, odnosno nakon nastave. Trajanje rada produženog boravka za učitelje dijeli se na neposredni odgojno-obrazovni rad s učenicima u traja-nju pet sati (jedan sat - 60 minuta) te na vrijeme prihvata učenika. U vrijeme prihvata učenika škola je dužna or-ganizirati dežurstvo učitelja.

Organizacija produženog boravka učenika zasigurno osigurava pozitivne promjene u osnovnim školama u gradu i omogućuje stvaranje škola zadovoljnih učenika, učitelja i roditelja. Oblik je organizirane i kvalitetne skrbi za učenike, a možemo ga prepoznati i razvijati kao prije-lazni oblik prema cjelodnevnoj nastavi.

Produženi boravak učenika u školi

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Psihologija učenja je složena, psiholo-zi su o tome napisali mnoštvo knjiga, a svi se slažu u nekoliko osnovnih principa uspješnog učenja. Neprestano se utvrđu-je da njihovo prisustvo pospješuje krivulju učenja i da oni olakšavaju stjecanje zna-nja i razvijanje vještina kod učenika. Šest psiholoških faktora, prema F. Tomasu, snažno utječe na učenje, a to su: moti-vacija, koncentracija, reagiranje, organi-zacija, shvaćanje i ponavljanje. Svjesno uvođenje ovih šest faktora u situaciju učenja, proučavanja ili podučavanja čini tu situaciju perspektivnijom s obzirom na stjecanje vještina, stvaranje zdravih sta-vova i stjecanje znanja.

Motivacija, volja za učenjem. Uči onaj koji želi učiti. To je prvi zakon obrazovanja. Možda ćete moći podučavati neku osobu i protiv njezine volje, ali to je poput guranja zakočenog automobila uzbrdo. Koliko u razredima u kojima predajete imate takvih automobila? Želju za učenjem psiholozi nazivaju motivacijom. Motivacija zahtijeva da znamo što treba naučiti i da razumje-mo zašto je učenje poželjno. Ako su za-stupljena oba elementa motivacije, proces uče-nja vjerojatno će dobro početi. Većina psiho-loga smatra da je neki oblik motivacije možda najvažniji pojedinačni element u uspješnim učenju, jer motivacija je odskočna daska za sta-nje u kojem mogu poče-ti djelovati drugi faktori procesa učenja.

K o n c e n t r a c i j a usmjerava pažnju na određenu situaciju učenja i stvara rezul-

tate. Kad svaki atom mentalne energije koji možete upotrijebiti posvetite učenju određenoga gradiva, onda učite. Na ne-sreću, između učenja i pažnje ne postoji jednostavan i izravan omjer. Pedesetpo-stotna pažnja ne rezultira pedesetpostot-nim znanjem. Krivulja učenja je niska u većem dijelu razdoblja u kojem se samo posvećuje pažnja, ali se naglo diže na krajnjoj granici pažnje kad se pretvara u koncentraciju. Što je koncentracija jača, učenje je brže i uspješnije. Svako iz isku-stva zna, kad je pripremao neki ispit, da je čitao rečenice u nekoj knjizi riječ po riječ, a da nije zapamtio ništa od onoga što je pročitao. To je stanje rezultat nedostatka koncentracije i ilustrira važnost tog fakto-ra u cjelokupnom procesu učenja.

Reagiranje odnosno samoaktivaciju najbolje je opisati na sljedeći način: “Iz situacije dobivate upravo ono što ste u nju uložili.“ U procesu učenja akcija je osnovna i potrebna. Ne možete učiti kao spužva. Nitko nije stekao neko znanje ili vještinu samo vegetiranjem, uranjanjem u obrazovnu okolinu. Ako je svijest učeni-

ka pasivna i ako učenik samo gleda što se doga-đa, a ne pokušava uhva-titi misli, važno gradivo nastavnog sata proletjet će pored njega. Ljudi uče samo na osnovi vlastitog truda. Učeniku možete samo pokaza-ti kako treba učiti, a u tome i jest osobita funk-cija učitelja. Njegova je odgovornost da stimulira učenika, iznosi materijal tako jasno, primamljivo i u takvoj koherentnoj or-ganizaciji da će učeniku

biti olakšano usvajanje činjenica i usavr-šavanje vještina.

Organizacija je slaganje djelića u smi-sleni mozaik. Svrha nastavnog sata je po-moći učeniku da skupi djeliće informacije u smislenu logičku cjelinu. Nekoliko dobro izloženih činjenica i jasan cilj bolji su od konfuzne mase podataka. Organizacija pretvara “sirov“ materijal učenja u kon-struktivno sredstvo za postizanje obra-zovnog cilja. Shvaćanje znači uhvatiti nešto u svi-

jest. Cilj svakog učenja jest shvatiti što neka stvar znači, shvatiti njezino zna-čenje. Shvaćanje je stup koji drži svod učenja. Katkad dolazi polako, gotovo neprimjetno. Drugi put odgovor sine po-put bljeska koji obasjava čitavu situaciju. Shvaćanje ne zahtijeva samo razumi-jevanje gradiva već i sposobnost da na odgovarajući način primijenite materiju koju ste razumjeli. T. Watson još je davno dao poslovnom svijetu najvažniju poruku: Misli! To je dinamična naredba koja je za učenika posljednja riječ u shvaćanju. Mora se služiti vještinama i znanjem koje je stekao. Najzad, mora se mijenjati nje-govo ponašanje. To je kritički ispit učenja, stvarna provjera shvaćanja.

Ponavljanje, ako je promišljeno, po-dupire i jača učenje. Budući ste se popeli na vrh shvaćanja, ne smijete dopustiti da vam ono što ste postigli isklizne iz ruku, jer ste napustili bojište. Međutim, ta opa-snost uvijek prijeti i zaboravljivost će pre-uzeti maha ne budete li spremni na aktiv-nu obranu. To su rečenice kojih bi trebao biti svjestan svaki učenik. Važno je da će učenik brže učiti i više naučiti ako u svoje učenje unese takav pristup učenju. Onaj koji poučava bit će bolji učitelj ako se u njegovoj nastavi opaža da vodi svoj ra-zred služeći se ovim principima.

? Isplaćuje li se naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor u

slučaju neiskorištenoga cijeloga go-dišnjeg odmora ili samo u slučaju neiskorištenoga razmjernog dijela godišnjeg odmora? Zaključuje li se u tom slučaju radniku koji je radio na određeno vrijeme radna knjižica sa zadnjim danom rada, bez odobra-vanja korištenja godišnjeg odmora?

Pravo na naknadu plaće za neisko-rišteni godišnji odmor novo je pravo propisano novim Zakonom o radu (NN br. 149/09.). Članak 61. stavak 1. Za-kona o radu propisuje da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godiš-nji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Sukladno stavku 2. istoga članka 61. Zakona o radu naknada iz stavka 1. ovoga članka, određuje se, sukladno odredbi članka 60. stavka. 1. ovoga Zakona, razmjerno broju dana neis-korištenoga godišnjeg odmora. Iz na-vedene zakonske odredbe proizlazi da pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor pripada radniku koji nije iskoristio cijeli godišnji odmor, radniku koji nije iskoristio razmjerni dio godišn-jeg odmora kao i radniku za dio neisko-rištenoga godišnjeg odmora.

U tom se slučaju radniku zaključuje radna knjižica sa zadnjim danom rada,

a u obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme navodi se broj dana godišnjeg odmora na koje je ostvario pravo, a za koje će mu biti is-plaćena naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor u skladu sa člankom 61. Zakona o radu.

?Na natječaj za radno mjesto uči-telja matematike na neodređeno

vrijeme javili su se diplomirani in-ženjer elektrotehnike koji ima pe-dagoške kompetencije i diplomirani inženjer matematike koji nema pe-dagoške kompetencije. Koga škola mora primiti?

Sukladno članku 2. točka 12. Pra-vilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom škol-stvu (NN br. 47/96., 56/01.) za radno mjesto učitelja matematike stručni su profesor matematike i diplomirani in-ženjer matematike. Diplomirani inženjer elektrotehnike nije stručan za radno mjesto učitelja matematike i bez obzira na to što ima stečene pedagoške kom-petencije on ne može biti primljen na to radno mjesto, jer se javio kandidat koji ima odgovarajuću vrstu i razinu stručne spreme za obavljanje poslova učitelja matematike, jedino nema pedagoške kompetencije koje mora položiti u za-konskom roku, kao i stručni ispit. Sto-ga ga ugovorom o radu treba sukladno

članku 110. Zakona o odgoju i obrazo-vanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.) obvezati na stjecanje pedagoških kompetencija i polaganje stručnog ispita u zakonskom roku.

?Učiteljica je radila kao zamjena za učiteljicu koja je bila na du-

gotrajnom bolovanju i koja je umrla početkom ožujka. Kako treba riješiti pravni status učiteljice koja ju je za-mjenjivala?

Učiteljici koja je zamjenivala učitelji-cu koja je umrla ugovor o radu mora prestati s danom kada učiteljici koja je umrla prestaje radni odnos, a to je dan smrti. Treba joj dati obavijest o prestan-ku ugovora o radu na određeno vrije-me u kojoj navodite da joj radni odnos prestaje zbog činjenice da je osoba koju je zamjenivala umrla. Budući da i dalje postoji potreba za radom na tom radnom mjestu, sklapate novi ugovor o radu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisani način, ali ne dulje od 60 dana, jer oba-vljanje poslova ne trpi odgodu. Kad je omogućen kontinutitet radnog odnosa, treba dobiti potrebne suglasnosti prije raspisivanja natječaja na neodređeno vrijeme i u postupku te uvjetima prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u os-novnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.) zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor

Produženi bora-vak u temeljnoj koncepciji nije ni nastava, ni igranje, niti su to slobodne ak-tivnosti, a ponaj-manje čuvanje učenika, već do-bro razrađeni i uravnoteženi ob-lik rada s ciljem cjelovitog razvoja učenika

Na učenje snažno utječe šest faktora: motivacija, koncentracija, reagiranje, organizacija, shvaćanje i ponavljanje

Faktori na kojima se zasniva učenje

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.20www.skolskenovine.hr

Križ je općina u Zagrebačkoj županiji od 7500 tisuća stanovnika i 15

mjesnih zajednica, iz kojih djeca gravitiraju u osnovnu školu Milke Trnine, koju ove godine pohađa 551 učenik. Osamdesetih godina prošlog stoljeća škola je imala i više od 700 učenika, no raseljavan-jem stanovništva ta se brojka smanjila. Rat je napravio svoje, obitelji su se odselile „trbuhom za kruhom“, jer su se uglasila brojna velika poduzeća u Križu, objašnjava nam ravnatelj škole Zlatko Hasan. Srećom, ponovno se polagano, ali sigurno počeo povećavati broj učenika. A pet kilometara dalje radi i područna škola Novoselec, koju pohađaju četiri niža razreda s ukupno stotinjak djece. Školska zgra-da je nadograđena 1982. godine sa četiri učionice i sportskom

dvoranom. Godine 2007. mala sportska dvorana rekon-struirana je u veliku dvoranu s

gledalištem od 800 sjedala, koja je danas na korištenje i ponos cijelom kriškom kraju. U školi je zaposleno 56 zapo-slenika, od čega 42 učitelja, a ostali zaposlenici su pomoćno osoblje, stručna služba i rav-natelj.

Informatičari su postali školski brend

Školska je posebnost, mogli bismo reći brend, informatika. Ovdje već niz godina postoji jedna od najuređenijih infor-matičkih učionica u Zagrebačkogj županiji, među prvima su je opremili, a učeni-ci su među najboljima što se tiče rezultata već godinama, u različitim kategorijama, od

programiranja do robotike.Za informatički brend OŠ

Milke Trnine velike zasluge pripadaju nastavniku Mati Čalušiću, koji nam je rekao da današnje generacije ovaj pred-met imaju u malom prstu:

- Možda ih premalo zanima samo programiranje, koje je srž informatike kao predmeta, a više moderne aplikacije, društvene mreže, pa i igrice. No, postigli smo puno prvih mjesta na natjecanjima iz informatike, što na županij-skim, što na državnim natjeca-njima, a to je najbolji dokaz da dobro radimo.

Škola je potpuno stručno pokrivena, iako nije kompleti-rana pedagoška služba. Zaposlen je samo pedagog, a sve je očitija potreba za defek-tologom. Nasreću, kroz surad-nju s Općinom Križ organizi-ran je redoviti dolazak defek-tologa iz Ivanić Grada, koji onda radi s djecom te roditelji-ma nudi besplatnu pomoć. Tako je ove godine situacija nešto lakša. Nedostaje i logo-ped, jer je svake godine u nastavu uključeno sve više djece s teškoćama u učenju,

svladavanju gradiva, objašnja-va nam ravnatelj Hasan.

Po znanju škola kotira solid-no, ima učenika koji odskaču svojim znanjem, vještinama pa onda i rezultatima, zagala-njem i radom, a naravno ima i učenika s kojima ima teškoća, određen broj učenika radi i po prilagođenom programu. Bolji su učenici uključeni u dodat-nu nastavu, odlaze na natjeca-nja, gdje postižu dobre rezul-tate iz primjerice matematike, kemije, biologije, informatike i, naravno, sporta.

Opremljenost didaktičkim materijalom te nastavnim sredstvima i pomagalima rela-tivno je dobra, učiteljima u radu zapravo ništa ne nedosta-je. U posljednje dvije godine mnogo je toga nabavljeno. Uređene su “poluspecijalizira-ne” učionice za kemiju, biolo-giju, fiziku, ne u potpunosti kabinetskog tipa, ali nastavni-ci u tim učionicama drže sav materijal i pomagala za odre-đeni predmet, pa se samo djeca sele iz učionice u učioni-cu. Svaka učionica ima LCD-projektor, u školi postoji šest prijenosnih računala kojima se učitelji mogu poslužiti kad god im zatreba, pa je zapravo opremljenost na zadovoljava-jućoj razini.

Nadaleko poznati po školskoj zadruzi

Škola je specifična i nadale-ko poznata po školskoj zadru-zi Jabuka, koja ima vlastiti voćnjak, pa je na otprilike jed-nom hektaru zasađeno oko 900 stabala jabuka. I lani je ubrano oko 28 tona jabuka, od čega je najveći dio uspješno plasiran na tržište, a dio je ostavljen za potrebe školske kuhinje, jer mališani vole jesti ono što sami proizvedu, ističe Hasan:

- Posebnost je što u zadruzi rade isključivo djeca, od rezid-be, kosidbe, branja, sve poslo-ve osim prskanja. U voćnjaku je zaposlen učitelj Stjepan Krupa koji na pola radnog vre-mena vodi učeničku zadrugu, a pola radnog vremena je nastavnik TZK. A pomaže mu i školski domar. U zadruzi dje-luje aktivno oko tristotinjak učenika, s time da se po potre-bi, recimo za branje jabuka,

uključuju sva djeca. Zadruga posjeduje i skladište, spremi-šte za strojeve i alate, traktor, malčer, traktorsku frezu, ato-mizer, prikolicu, flakserice, kosilice i razne ručne alate. Voćnjak je ograđen, a mladi voćnjak ima svoj sustav navod-njavanja. Od sorti jabuka uzga-jamo idared i manje količine jonagolda, glostera, elstara, golden smitha i dvadesetak stabala starinskih sorti.

Iz Spomenice koja se nalazi u povijesnom arhivu u Sisku vidljivo je da je još za vrijeme Vojne krajine škola imala vrt i dudinjak. U to vrijeme Križ je pripadao krajiškom uređenju i uz školu je morao postojati vrt. Godine 1871. školi je dodi-jeljen bivši općinski hmelji-njak. Taj hmeljinjak je pretvo-ren u cijepljenik u kojem je učitelj Ivan Filipović obuča-vao o uzgoju i oplemenjivanju raznovrsnih voćaka. Sijalo se i obrađivalo povrće. Godine 1965. na pustom zemljištu

rePortaÆa

Školska zadruga Jabuka redovito sudje-luje na voćarskim izložbama i smotrama, pa su lani na Državnoj smotri učeničkih zadruga u Puli nagrađeni plaketom za najproizvod. U Hrvatskoj ima oko 180 učeničkih zadruga, pa su ti rezultati očito vrlo vrijedni

Računala i rad u voćnjaku podjednako privlačni

crtice iz povijestiOsnovna škola Milke Trnine osnovana je po ustrojst-

vu Vojne krajine previšnjom odredbom carice Marije Terezije, najprije u ratničkome, a kasnije u župnom mjestu Križ. Najprije se zvala Trivijalna osnovna škola, a od 1872. godine Obćinska seoska pučka škola. Smatra se da je godina osnutka škole 1790.

Nastava se od 1868. godine održava na hrvatskom kao materinskom jeziku.

Prva učiteljica u školi bila je Barbara Crnić iz Za-greba. Završila je višu djevojačku školu i dvogodišnju preparandiju kod milosrdnih sestara u Zagrebu. U 19. stoljeću školi su pripadala sva sela današnje općine Križ i selo Deanovec, koje danas spada u

općinu Ivanić Grad. Značajno je spomenuti da je slavni profesor Josip Badalić iz Deanovca „polazio krišku školu na putu po abecedu“ kako je sam kazao u poznatom pismu upućenom knjižnici Križ prilikom njezine obljetnice. U 20. stoljeću osnovane su pučke škole u Rečici (1927.), Okešincu (1933.), Bunjanima (1939.), Novoselcu (1943.), a nakon 1945. i u selima Vezišću, Šušnjarima i Velikoj Hrastilnici.

Ove su škole ukinute 1973. godine tako da je do danas ostala samo u Novoselcu područna četverogodišnja škola.

Godine 1962. otvorena je nova školska zgrada u kojoj su započele s radom

osnovna škola i Gimnazija Križ. Godine 1966. škola je dobila ime operne pjevačice Milke Trnine, rođene u selu Vezišću u općini Križ. (bn)

Ravnatelj Zlatko Hasan

Terenska nastava

Renata Kiš na satu likovne kulture

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 21www.skolskenovine.hr

podignut je voćnjak jabuka uz pomoć učenika, učitelja i rodi-telja, a dvadeset godina je dokupljeno zemljište i proši-ren voćnjak.

- Možemo se pohvaliti vrlo dobrom suradnjom s voćari-ma našeg područja, od kojih su neki i “potomci“ naše uče-ničke zadruge i za vrijeme osnovnoškolskih dana zaljubi-li su se u voćarstvo, govori ravnatelj Hasan.

Za svoj rad učenici su stimu-lirani besplatnom prehranom, posjetima izložbama, smotra-ma i izletima. Pomoću zadruge ujedno učenici uče kontinuira-no i pravodobno obavljanje svojih radnih obveza. Taj posao utječe i na njihove pozi-tivne moralne osobine, a u privatnom životu to se presli-kava na njihovu osobnost i stav prema obitelji i drugim osobama. I dok voćarska

grupa uzgaja starinske sorte jabuka ovoga kraja, cvjećari se brinu o cvijeću u školi i oko nje, a ekolozi su napravili kartu divljih odlagališta, ure-dili ekološku stazu Jantak te pokrenuli projekt Zeleni otok radi edukacije djece o važno-sti brige za okoliš.

U zdravom tijelu zdrav duh

Treća je segment OŠ Milke Trnine, koji je ovu školu pro-slavio diljem Hrvatske, sport. Puno se pažnje posvećuje tje-lesnim aktivnostima i zdravom načinu života, pa je ova škola jedna od 250 hrvatskih osnov-nih koja ima organiziranu Sportsku školu, a koju vodi drugi nastavnik tjelesnog Igor Abramovič. Prije dvije godine izgrađena je prostrana i suvre-mena školska sportska dvora-na, u kojoj djeca zaista imaju mogućnost trenirati sve mogu-će sportove. A dvoranom se redovito koriste i brojne sport-

ske udruge i klubovi iz Općine Križ. Stoga ne čudi da učenici postižu vrhunske rezultate i u sportu - od atletike, nogometa,

košarke, rukometa, stolnog tenisa i tenisa, itd.

Prva postaja u razgledava-nju škole bila nam je upravo nova sportska dvorana koja je ponos čitavog ovog kraja. Tamo smo zatekli dva treća razredna na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, a njihova učiteljica Branka Hasan nam je rekla:

- Djeca vole sve aktivnosti, čak u ovim nižim razredima jako vole i matematiku. Možda najmanje hrvatski jezik, jer se nekako još muče s pisanjem i čitanjem. Ali sve predmetu kojima ima puno zanimljivo-sti, ako je sat razigran i pun iznenađenja, vrlo su vrijedni. Ovdje radim 25 godina i pri-mjetno je da su se djeca jako promijenila, puno su slobodni-ja, pa onda i zahtjevnija. No, djeca su uvijek djeca, vesela, ništa im nije teško, i ako se nastavnik tome prilagodi, nema nikakvih problema!

Škola djeci nudi općenito

mnogo izvannastavnih aktiv-nosti, a najposjećenije su, kao što smo rekli, sportske aktiv-nosti, informatika, zadruga. Dramska grupa, likovna, reci-tatori, mažoretkinje, ekogru-pa, mali lutkari, dekorateri i keramičari, izviđači, scenska i novinarska sekcija, ili vjerona-uk čini polaznici redovito sudjeluju na vjeronaučnoj olimpijadi.

Prijateljska suradnja s roditeljima

Ravnatelj škole Zlatko Hasan govori nam da je naročito zadovoljan iznimnom surad-njom s jedinicama lokalne samouprave. Tako se u sutere-nu dvoranske zgrade uređuje dodatni prostor za nastavu, pa bi škola konačno mogla prije-ći u jednosmjenski rad. Tamo bi se uredilo šest učionica i dva kabineta. Županija i Općina pomoći će financijski da se to uredi, a u postupku je ishođenje dozvole da se uredi i kosi krov na školskoj zgradi.

Roditelji su u rad škole uključeni kroz Vijeće roditelja, ali znaju i žele pomoći i izvan okvira te propisane aktivnosti te su svjesni da ovo nije škola nečije druge djece, nego njiho-ve, pa sve što naprave za školu zapravo naprave za svoju djecu.

- Prezadovoljan sam surad-njom i u ove dvije godine koli-ko sam ravnatelj nije mi se dogodilo da se nisu odazvali na neki dogovor, organizaciju programa ili proslava. To je vjerojatno prednost malih sre-dina, svi se međusobno pozna-jemo, ja sam odrastao ovdje, pohađao ovu školu, radim ovdje već 28 godina, i sve rodi-telje gotovo osobno pozna-jem.

Takva pitoma bliskost primi-jeti se i na djeci, odnosno na njihovu ponašanju, pa u školi nema nikakvih oblika devijat-nog ponašanja, s kakvim se susreću neke škole u velikim gradovima. Ovi učenici ne znaju za agresivnost i destruk-tivnost, a međuvršnjačke napetosti rješavaju se promptno, opet kroz blisku i aktivnu suradnju s roditeljima. I to je tajna uspjeha OŠ Milke Trnine, recept s koji bismo željeli da se ugradi u filozofiju svih hrvatskih škola. Manje bi brige bilo, više veselja i rezul-tata. Ne težimo li tome svi?!

Branko NAĐ

220 godina OŠ Milke Trnine u Križu

Računala i rad u voćnjaku podjednako privlačni

Branka Hasan i Željka Jambrečina s učenicima na tjelesnom

Za informatički brend zaslužan je nastavnik Mate Čalušić

Školske maškare

Na hodniku je postavljen “izvor” vode

Izbor miss i mistera škole za Valentinovo

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.22www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

BAKAR Scenska izvedba Mlada dramska druži-na KUD-a Primorka iz Krasice izvela je u Gradskoj knjiž-nici u Bakru u povodu Međunarodnog dana žena scensko uprizorenje posvećeno poljskoj znanstvenici Marie Curie. Na zanimljiv i prihvatljiv način prikazan je život jedine žene koja je dobila dvije Nobelove nagrade. Život Marie Curie prikazan je od ranoga djetinjstva do posljednjih dana, a u izvedbi su korišteni i sadržaji majčine biografije, koju je napisala njezina mlađa kći Eva. U scenskom uprizorenju sudjelovale su Iva Miculinić, Elizabeta Striebl, Karmen Mlacović i nadarena glumica i odlična bakarska učenica Antonija Mlacović te Gordana Kovačević, koja je oblikova-la tekst i vodila program. Na kraju je zadovoljna publika toplim pljeskom nagradila izvođače. (Ivan Šamanić)

SOLIN Dječji vrtić Škrinjica U Romićevoj zgradi u Solinu otvoren je Dječji vrtić Škrinjica. Naime, uz već postojeće dvije grupe, otvorene su još dvije: jedna desetosatna i jedna jaslička. U vrtiću je na prostoru od oko 500 četvornih metara smješteno devedesetak mališana, a zaposlenje je našlo i šest novih odgajateljica i pomoćnica. Vrtić je otvorio solinski gradonačelnik Blaženko Boban, a svečanost su uveličala djeca iz folklorne radionice Cinguli Ranguli. Nove prostorije dječjeg vrtića blagoslovio je župnik Mario Mihanović. (Velimir Karabuva)

PRIDRAGA Književni sat U holu Osnovne škole braće Radić u Pridrazi održan je 12. ožujka 2010. uspješan književni sat posvećen zavičajnom jeziku i zavi-čajnom govoru. O umjetničkom djelovanju Zvonka Čuline govorio je književni kritičar Fabijan Lovrić, dok su učenici pod mentorskom pomoći profesorice Slavice Oštrić spremi-li recital iz knjige Zvonka Čuline, Život - i - njarije. Radi se o basnama pisanim ikavicom i zavičajnim govorom Pridrage i zadarskoga zaleđa, a čitali su Anđela Zubčić, Nikolina Čulina, Ivana Zubčić, Mate Kokić, Mario Pedić, Ana Marija Zubčić, Ana Marija Kokić, Rebeka Gospić, Luka Gospić, Ika Zurak i Nikola Babić. Goste je dočekao kolek-tiv škole i ravnatelj Krste Zubčić. Program su vodile učeni-ce Melani Pedić i Marta Pedić, a brojna pitanja književniku i čest i spontan pljesak potvrda su da su učenici uživali u druženju s književnicima. Sat je završio čitanjem pjesama samoga autora Čuline, koji je zahvalio ravnatelju Zubčiću i Slavici Oštrić na mogućnosti da svoj rad približi djeci te darovao školskoj knjižnici nekoliko svojih knjiga. (F. L.)

PULA Projektni dan U ponedjeljak, 22. ožujka 2010. u Osnovnoj školi Monte Zaro u Puli, koja ima status Međunarodne ekološke škole, održan je projektni dan i orga-nizirane radionice u predmetnoj i razrednoj nastavi na temu vode. Učenici razredne nastave imali su teme: Voda - od izvora do boce, Dobri dupin, Zaštitimo Jadransko more, Živi svijet u močvarama, Pulska mora nekad i danas, Fontane našega grada, Raznolikost potoka i rijeka u RH. U isto vri-jeme za učenike predmetne nastave organizirano je šest radionica: Likovno-vodena radionica, Glazbeno-slušalačko-kreativna radionica, Jezično-literarna radionica - Glagoljica u vodi, Matematičko-biološka radionica, Fizičko-tehnička radionica te Englesko-talijanska radionica - Water-acqua. Rad u radionicama odžavao se prva tri školska sata, a tije-kom četvrtoga bila je prezentacija. U nastavu su uključeni svi učenici i učitelji, a radne koordinatorice bile su učiteljice Maja Radolović i Sandra Smoljan. (Branka Sironić)

UKRATKOZahvaljujući kvalitet-nom timskom radu i suradnji s roditeljima, vrtić svake godine ide korak dalje u očuvanju kulturne baštine

Prateći veoma bogato kultur-no i prirodno naslijeđe oto-ka, djelatnici Dječjeg vrtića

u Korčuli postavili su kao bitni programski zadatak otvoriti vr-tić prema okruženju i okruženje prema vrtiću sa svim sadržajima koji će pomoći djeci u stjecanju pozitivne slike o sebi, vlastitom identitetu te pripadnosti svom pri-rodnom i kulturnom okruženju. Zato se može kazati da se u tom vrtiću stalno nešto događa, balaju se stari bali i moreška, nositelji su gotovo svih zabavnih, ekoloških, rekreativnih, humanitarnih i pouč-nih aktivnosti u gradu, a njihovu morešku snimale su hrvatska, češ-ka, francuska i engleska televizi-ja.

Sve se to događa u okviru re-dovnoga kurikuluma, a zahvalju-jući kvalitetnom timskom radu i

suradnji s roditeljima, vrtić svake godine ide korak dalje u očuva-nju kulturne baštine. Kroz projekt Kumpanija i linđo uspjeli su djeci približiti plesove, što djeca odu-ševljeno prihvaćaju upravo zbog te osnovne dječje potrebe za kre-tanjem. Tako su u dvije protekle godine nastupali nekoliko puta s novim i starim plesovima huma-nitarno i za dječje roditelje.

Koreografiju je postavila rav-nateljica Fani Ivelja i zajedno s tetama i roditeljima sašila nošnju.

Cijela društvena javnost bila je oduševljena, a sad se spremaju iz-dati knjigu o četiri navedena plesa s koreografijama i glazbom, sve prilagođeno djeci, tako da i drugi vrtići mogu slijediti njhov put. Da bi financijski mogli pokriti troško-ve za izdavanje knjige traže dona-tora. S pravom ističu da su djeca naše blago, danas i za budućnost, i ni sami nismo svjesni njihovih mogućnosti, zaključuju i s opti-mizmom očekuju budućnost.

F. I.

Djeca uče plesati Kor»ULa Dječji vrtić

To smo mi

Usklađena škola i reprezentacija

Pore» Srednja škola Mate Balote

Maturant Srednje škole Mate Balote u Poreču Teo Čorić kadetski je ru-

kometni reprezentativac i osvajač srebrne medalje na Mediteranskim igrama u Baru (14. - 20. veljače 2010.). Član je i prve momčadi Rukometnoga kluba Poreč, za koji uspješno nastupa. Rado razgovara o svojim sportskim aktivnostima, ne zaboravljajući i školske. Ruko-metom se počeo baviti u prvom razredu srednje škole, a prije toga je osam godina trenirao plivanje i maštao da postane vaterpolist. Već nakon godinu dana treniranja pozvan je na kontrolno okupljanje najboljih mladih rukometaša.

Sad je na raspolaganju izborniku Silviju Ivandiji kao član hrvatske

kadetske reprezentacije i on ga če-sto ističe kao uspješnoga mladog sportaša. Atmosfera u momčadi je odlična s obzirom na to da imaju dobre rezultate. Osvojili su bron-cu u Tempereu u Finskoj i sada

srebro u Baru, što daje do znanja da je rad u reprezentaciji dobar. Hrvatsku su u finalu Mediteran-skih igara svladali Španjolci, ali svi tvrde da su glavni uzroci bili umor i bolest.

No, uz srebro, Hrvatska je imala i dvojicu najboljih igrača turnira. Uz vratara Filipa Ivića, najboljim pivotom proglašen je upravo Teo Čorić.

Je li ga iznenadio odabir?- Smatram da sam dobro odi-

grao cijeli turnir, tako da sam i očekivao takav izbor. I sam izbor-nik mi je to natuknuo pa nisam bio iznenađen - iskreno je odgovorio.

Kakve je dojmove ostavio poraz u finalu?

- Bilo je to novo iskustvo, do-duše loše, što je zapravo bitno za daljnji rad. Ne možeš uvijek po-bjeđivati, nekada treba pretrpjeti i poraz i ostati podignute glave.

Igra na poziciji pivota i neki ga već uspoređuju s Igorom Vorijem i na to je vrlo ponosan. Trenira s prvom momčadi RK Poreča i njihov je neizostavni član. Kako uspijeva uskladiti sportske aktiv-nosti i školske obveze?

- Teško, ali uspijevam. Uglav-nom imam vrlo dobre ocjene. Tre-ninzi su svaki dan, tako da moram učiti navečer, ali nemam proble-ma.

RK Poreč, uz RK Zagreb, jedi-ni u Hrvatskoj ima čak trojicu re-prezentativaca: Vedrana Mataiju, Gorana Čarapinu i Tea Čorića kao kadetskog reprezentativca. Svi mu pomažu, a Ivan Sever, sada već bivši rukometaš Poreča, dao mu je najveću potporu, budući da je i on pivot.

Mlad je i morat će se još često dokazivati kao rukometaš pa pla-nira upisati lakši fakultet, primje-rice fizioterapiju ili menadžment, i ostati u rukometu. Očekuje da će fakultet i klub uskladiti njego-ve obveze te da s time neće imati problema. Da bi uspio kao sportaš tvrdi da su potrebni prije svega trud i disciplina, a poglavito rad i odricanje. Potvrdio je da priželj-kuje jednoga dana i poziv u seni-orsku reprezentaciju, jer je to san svakog rukometaša, pa i njegov. Zbog rukometnih obveza često izostaje s nastave, no uz razumije-vanja profesora i ravnatelja.

- Ako želite postati najbolji, morate raditi, jer se samo radom može doći do pravoga rezultata, naravno uz malo sreće - poručio je uz osmijeh Teo Čorić.

Ivana Pilaj

Ako želite postati najbolji, morate raditi i samo raditi, jer samo se radom može doći do pravoga rezultata, poručio je kadetski rukometnireprezentativac

Teo Čorić - Među najboljima na Mediteranskim igrama

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 23www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Šum vodâ

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Nije nam lako i ne zavidi nam nitko, seljaci oru drumove umjesto njiva, drumarima poslovi stoljeća propadaju, a ribari spaljuju tun-

jevinu, nezaposleni radnici štrajkaju glađu, posk-upjela televizijska pretplata, a život postaje sve jef-tiniji. Mi i dalje jedemo kineski grah i čekamo Kineze da dođu na naše more. Sva sreća što imamo prijatelje Kineze daleko i našu vodu blizu. Šum pro-ljetnih voda i dječji smijeh mogu nas još jedino utješiti i vratiti nadu u nekakvo bolje prekosutra. Za sutra se još nemamo čemu nadati, ništa nećemo dobiti, jedino vjerujemo da nam nitko neće ništa ni uzeti.

Zato nam je strašno važno očuvati ono što još imamo, pametnu djecu i čistu vodu. U proljeće se vode znaju zamutiti, a djeca su osjetljiva uvijek i moramo ih svakako paziti od svakakvih zagađenja koja prijete sa svih strana. Prijete i podvaljuju, pokazuju crno i tvrde da je bijelo. Reklamiraju šare-ne bezvrijedne krpice, torbice, cipelice tvrdeći da su strašno dragocjene. Organiziraju tulume i zabave na kojima se svašta dimi i puši, to onda pokazuju javnosti, a javnost je gladna svega pa zine i samo guta, ne stigne prožva-kati ni promisliti, a već je javnost popapala finte o zdravoj hrani, o piću koje daje snagu, o svinjskoj gripi, o zdra-vom životu u nezdra-vim, zagušljivim dvora-nama i stotine drugih kojekakvih mućki, reklama, proglasa.

Svi bi nešto prodali na brzinu, domogli se zlih para po svaku cijenu. Strah vas hvata što se sve prodaje i reklamira. Mnogi pokušavaju lagodno živjeti od magle, nekima to čak i ide od ruke. Strašno je vidjeti kako se rogu-še i cerekaju oni koji su nam prodali laži i maglušti-nu. Reklame pljušte danonoćno pa zasiplju i zatrpa-vaju ulice, polja, vode i najgore od svega, duše. Od ljudi su postali potrošači koji najčešće kupuju ono što im uopće ne treba. Samo nitko ne reklamira ono što čovjeka čini zaista dostojnim i sretnim, a to je da se osjeća kao čovjek.

Ne možemo našoj djeci tvrditi da je lako i jedno-stavno živjeti dostojanstveno i ljudski, ali morali bismo ih stalno uvjeravati i uvjeriti u to. Jednostavno zato jer nam drugačije nema opstanka. Ne može opstati čovjek na Zemlji ako sve zagadi, a svako zagađenje izlazi iz duše, zagađena duša zagađuje sve oko sebe, baš kao što se zagađena voda ne može više piti, niti može išta oprati. A vode proljet-ne šume i upozoravaju čovjeka da se zaigrao suro-vih igara koje ga ne vode nigdje. Ne može to tako potrajati, proizvoditi toliko smeća i gadosti to ne mogu izdržati više vode. Vode se pobune na svoj način, a čovjek je prigrlio zagađenja i s njima već živi kao da su prirodna.

Nisu prirodna ni zagađenja o kojima se previše šuti, a događaju se sve češće svuda oko nas, pa i u školama. Nije prirodno da učenici prvoga razreda sve češće izjavljuju da mrze školu, učitelje, učenje, da je škola strašno dosadna, glupa, kretenska. Nije prirodno da se u jednom razredu stvaraju horde koje napadaju slabe i nesnalažljive. Nije prirodno da djeca vuku torbe teške deset kilograma. Nije prirodno što bacamo kruh u kante za smeće, a nismo u stanju svakom djetetu osigurati komad kruha i čašu mlijeka. Nije prirodno da nismo u sta-nju napraviti planove i programe po kojima bismo nešto dobili i iz te Europe koja nije baš nedužna za ovo sve što sad gutamo.

U školama i vrtićima se, uz velike napore, može ponešto od toga popraviti. Učenike valja češće vra-ćati u prirodu. Nastavu bi više nego dosad valjalo održavati izvan suhoparnih i neopremljnih učioni-ca. Potrebno se izboriti za škole u prirodi, na moru, u planini. Ima dobrih primjera gdje se organizira nastava u školskom parku, vrtu, šumi. Priroda je učiteljica života, povijest se pokazala vrlo lošom. Zakon prirode će omogućiti da preživi ono najbolje i najzdravije u prirodi, a čovjek se mora znati izbo-riti za ono zdravo među ljudima.

Škola još ima malo mogućnosti da se bori za oču-vanje čistih voda i čistih duša.

Nastavu bi više nego dosad val-jalo održavati izvan suhoparnih i neopremljnih učionica

U Osnovnoj školi kralja To-mislava u Našicama odr-žana je u sklopu nastave

slovačkoga jezika i kulture radio-nica ukrašavanja pisanica. Učenici su upotrijebili salvete i žicu u tzv. drotarskoj tehnici, koja je karakte-ristična i jedinstvena u krajevima gdje žive Slovaci. Voditeljica je bila gošća iz Osijeka slovačkoga podrijetla Anđelka Đunđa, vrsna kreatorica ručnih radova i pozna-vateljica drotarstva, a mi bismo rekli žičarstva.

- Bilo mi je jako ugodno u na-šičkoj školi, jer sam sretna kada radim s djecom. Od početka djeca su pokazivala veliku zainteresira-nost za drotarstvo, kao da im je to urođeno. Cilj je tih radionica u školi upoznati što više djece s tom jedinstvenom tehnikom izrade pi-sanica, prenositi to na mlade i tako pridonositi očuvanju slovačke tra-dicije i kulture. Ljepota je upravo u tome da se prenosi znanje danas za pokoljenja koja će doći sutra. Već petnaest godina ukrašavam pisanice i izlažem ih na osječ-koj priredbi Šarana jaja bojama

grada, koja se već deset godina organizira tjedan dana prije Uskr-sa. Prošle godine od pedeset tri izlagača kao najljepša izabrana je moja drotovana pisanica - rekla je zadovoljno Anđelka Đunđa.

Svoje vještine provjeravali su i usavršavali učenici petoga, šesto-ga i sedmoga razreda, a priključile su im se i učiteljice Monika Sobo-dić, Kristina Patila, Ana Maroše-vić i knjižničarka Ivana Ostrički. Radionicu su obišle i ravnateljica Blaženka Kapetanović i pedago-ginja Đurđica Zailac. Cilj je ra-dionice upoznati djecu i odrasle s tradicionalnim slovačkim nači-nom ukrašavanja pisanica i pota-knuti ih na daljnje stvaralaštvo te razvedriti i opustiti mladež uz rad s kraslicama.

Da bi se steklo predodžbu o tom

ukrašavanju pisanica valja navesti i neke pojedinosti. Za tehniku rada sa salvetom potreban je pribor koji uključuje ispuhana jaja, salvete sa sitnijim uzorcima cvijeća, životi-nja i sličnim motivima, kist, pla-stični čep od boce mlijeka, voda, drvofiks, uljana boja ili tempera, mala spužvica, štapić i šljokice. U radnom postupku izrežu se motivi sa salvete pa se na čep stavi vodu i malo drvofiksa. Na jaje se kistom nanesu dvije kapi drvofiksa. Priti-sne se motiv salvete na kapi i pre-ko njega prelazi kistom, a suvišnu se vodu obriše spužvicom. Jaje se stavi na štapić i suši, a kada se osuši, oboji se. Može se zalijepiti šljokice čistim drvofiksom i potom se ostavi dok se potpuno ne osuši.

Za drotarsku tehniku sa žicom potrebna su ispuhana jaja, bakre-na tanja žica ili obična tanja žica, škare za rezanje žice i olovka. U postupku izrade predviđeno je da se žicu namota četiri, pet puta na olovku pa se izvuče olovku i osta-ne mali kolutić u koji se ubada žicu više puta i tako dobije vjen-čić. Novi se red započinje tako da se žicu ubode u novu laticu. For-mira se više redova te žicom oblo-ži jaje. Na jajetu se završi rad mo-tanjem žice tako da se plete u sva-ku drugu laticu. Na kraju se žicu dobro zavrne da se ne rasplete.

Za izradu žičane košarice po-trebni su žica, škare za žicu i per-lice. U izradi košarice predviđeno je da se žicu namota na olovku i potom izvuče olovku. Okolo ko-lutića formiraju se vjenčić i redovi pletenjem žice. Po želji, u pletenju se naniže perlice na žicu.

Djeci se to toliko svidjelo da su odmah htjeli odnijeti pisani-ce kući, ali ipak su ih ostavili za malu izložbu svojih proizvoda u školskoj knjižnici. Svi su bili sret-ni što su sudjelovali u radionici i veseli što se približavaju uskrasni blagdani.

Ana Marošević

Ukrašavanje pisanica na slovački način

Na©ICe Osnovna škola kralja Tomislava

Radionica za djecu i odrasle

Kako da učenje ne bude mučenje

ZaDar Prosvjetne aktualnosti

U svečanoj dvorani Sveuči-lišta u Zadru održano je predavanje o mogućno-

stima ljetnoga radnoga iskustva u Sjedinjenim Državama nami-jenjeno studentima u organizaciji međunarodne agencije CCUSA i Konzularnog odjela Američkog veleposlanstva u Zagrebu. Mno-gima će to biti vjerojatno vrlo zanimljivo, jer im se, uz učenje engleskoga jezika, pruža i prilika za malu novčanu potporu.

U ovom kratko prikazu prosvjet-nih i srodnih aktualnosti bilježimo i da je profesor s Odjela za arhe-ologiju Zadarskog sveučilišta dr. Brunislav Marijanović predstavio svoju novu knjigu noslovljenu Crno vrilo, u kojoj je objedinio rezultate istraživanja jednog od najznačajnijih naselja iz razdoblja starijeg neolitika, tzv. impresso-kulture, na lokaciji Crnoga vrila

nedaleko od Zadra. O knjizi su govorili dr. Tihana Težak-Gregl i dr. Zdenko Brusić.

A da učenje ne bi bilo samo mu-čenje, u Gradskoj knjižnici Zadar počeo je ciklus radionica za mlade pod nazivom Kako da ne ili How yes no. Radionice su zajednički projekt Gradske knjižnice i Sa-vjetovališta za studente Sveuči-lišta u Zadru, a namijenjene su u prvom redu srednjoškolcima, ali i drugima koje zanima ta tematika. Projekt u cijelosti vode mladi, a

prva je nazvana Kako da učenje ne bude mučenje.

Da su aktivnosti zadarskih stu-denata uistinu vrijedne svestrane pozornosti potvrdio je i koncert Jamesa Cannona The Sinners i riječkog Belfast Fooda održan u zadarskom Arsenalu povodom šestih Irskih dana, u organizaciji studenata Odjela za analgistiku Zadarskog sveučilišta. Svrha je toga projekta upoznati čari irske kulture, što će se nastaviti i broj-nim predavanjima o irskoj kulturi, povijesti, književnosti i kinemato-grafiji.

Osim zadrskih studenata, aktiv-ni su bili i vjeroučitelji, koji su pri-sustvovali skupu Crkva -proročka zajednica, koji su organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Katehetskim uredom Zadarske nadbiskupije.

Dragutin Karanči

Radionice su nami-jenjene u prvom redu srednjoškolcima, ali i svima drugima koje zanima ta tematika

Djeci se drotarstvo toliko svidjelo da su odmah htjela odnijeti pisanice kući

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno24www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Pomorski stručnjak Vjekoslav Baborsky rodio se u Rijeci 28. siječnja 1865. Iz njegova životopisa doznali smo da je nakon završene Pomorske vojne akademije u Rijeci brzo napredo-

vao u časničkim činovima ratne mornarice do postignutog zvanja kapetana korvete.

Nakon plovidbe morskim brazdama i obavljajući poslove u voj-noj službi odlučio se ustaliti na kopnu i posvetiti pomorskoj nastavi te se zaposlio u Nautičkoj školi u Bakru u kojoj je budućim pomor-cima predavao nautiku, meteorologiju, oceanografiju i manevrira-nje (pokreti, okretanje brodova).

Njegovom je zaslugom 1903. izgrađena nova školska zgrada na prostoru zvanom Mešćica, koja se još danas tu nalazi.

Zauzimao se da se u sklopu škole osnuje i strojarski odjel. U cilju poboljšanja školovanja pomoraca 1894. zaslugom nastavnika An-tuna Marija Žuvičića i Vjekoslava Baborskog te uz zalagalnje ta-dašnjeg ministra prosvjete i kulture Ise Kršnjavoga, škola je dobila prvi školski brod na Sredozemlju zvan Margita, a Baborsky je bio i njezin prvi zapovjednik.

Zbog sve većeg broja učenika u školi pokazalo se da mali škol-ski brod Margita, nazvan po supruzi zloglasnoga bana Khuena He-dervaryija, više nije odgovarao potrebama učenika za njihovu izo-brazbu pa je ravnatelj Baborsky izradio elaborat o potrebi većega broda za potrebe škole. Tako je sagrađen novi veliki školski brod u brodogradilištu Hoxaldlswerkeu u Kielu, koji je u bakarsku luku uplovio 8. listopada 1908. Njegovim angažmanom u Hrvatskom Saboru bakarska je Nautička škola reorganizirana u rangu Srednje škole i 1917. proglašena Pomorskom akademijom.

Umro je 1921. u 56. godini života, a pokopan je u Donjoj Zelini pokraj Zagreba.

Ivan Šamanić

Sjećanje na BaborskogbaKar Pomorska škola

Ako nam nečega svakog dana sve više treba, to nije samo kruh svagdaš-

nji, već humane i duhovne vri-jednosti jer njih je, izgleda, sve manje. Suočeni svakodnevno s mnogim devijacijama u društvu, nameće nam se nužnost odgoja djece u onom duhu koji će sutra osigurati da se na prvo mjesto postave prave vrijednosti, a to nisu nikako samo materijalne, nego prije svega duhovne, soci-jalne i emocionalne.

Agencija za odgoj i obrazo-vanje u Dječjem vrtiću Sesve-te organizirala je 15. ožujka 2010. jednodnevni seminar na temu: Suvremeni predškolski kurikulum u skladu s humanim vrijednostima i razvojnim po-trebama djece predškolske dobi. Voditeljica seminara bila je viša savjetnica za predškolski odgoj Tijana Vidović, koja je predsta-vila plan rada. Ravnateljica Nada Mladiček pozdravila je sedamde-setak sudionica iz Zagreba te iz Bjelovarsko-bilogorske, Krapin-sko-zagorske, Koprivničko-kri-ževačke, Sisačko-moslavačke i Varaždinske županije i zaželjela im uspješan rad.

Dr. Vladimira Velički svojim je izvrsnim izlaganjem, na temu Vrtić kao mjesto odgoja za vred-note, zaista maestralno otkrila mnoge probleme u suvremenom odgoju naglasivši vrlo zorno i upečatljivo sve suprotnosti u ko-jima se nalazi današnji čovjek, odnosno dijete i istaknula potre-bu da se uravnoteže, usklade i ujednače metode rada s djecom predškolske dobi. Fascinantni su bili i neki skoro zastrašujući po-daci ne samo za odgojitelje, već i za roditelje i za društvo u cjelini. Na primjer, istraživanja europ-skih stručnjaka pokazala su da se roditelji u prosjeku 12 minuta na dan bave odgojem svoje djece. Kod nas takvih istraživanja nije bilo, a po onome što danas doživ-ljavamo svuda oko nas dalo bi se zaključiti da neki roditelji ne rade ni toliko sa svojom djecom.

Drugi je zanimljiv podatak da čak 25 posto djece koja se upi-suju u prvi razred imaju govorne i jezičke teškoće. Ako bi se to nastavilo, čovjek bi postepeno mogao izgubiti sposobnost go-vora, a onda mu jedino preostaju ruke. Kada dođe to vrijeme, ako dođe, teško će biti svima, jer ru-kama ljudi ne mogu komunicirati ljudski.

Podatak da sve više djece i lju-di pati od raznih strahova, neu-roza, nesigurnosti i pomanjkanja ljubavi tvrd je argument da se mora odgoju prilaziti sofisticira-no, stručno, strpljivo i uporno pa-zeći na ono što djetetu treba, a ne samo ono što dijete želi. Nužno je stoga postaviti granice pojma djetetove demokracije, odgovor-nosti, samostalnosti i samoodre-đenja, da bi se očuvalo njegovo fizičko i duhovno zdravlje. Su-protnosti suvremenoga svijeta stvaraju privid da je sve moguće, a tu se zabludu mora ukloniti, jer bez očuvanja pravih i osnovnih ljudskih vrijednosti ništa više neće biti moguće, pa ni ljudski život.

Istaknuvši značenje i potre-bu djeteta za ljubavlju u nekom gnijezdu, u krilu, u sigurnosti, dr. Vladimira Velički naglasila je da se moraju poštivati rituali koji olakšavaju svakodnevicu i da svi moramo imati uvijek jasne ciljeve i uzore. Valja reći da su po njezinom sudu skromnost, po-niznost i krotkost vrednote koje bi morale imati prednost. Samo ako zaista možemo dijete uvjeriti da je sreća u tome kad se može nekome služiti, a ne samo sebe poslužiti, tek se onda možemo nadati da smo im zaista usadili prave vrednote. Izlaganje nije moglo ostaviti ravnodušnim ni-koga, jer je otkrilo mnoge istine i bilo bi dobro da ga čuju svi koji odgajaju djecu, a i da podsjete one koji su već možda zaboravili i ne mogu se sjetiti što su ljudske vrijednosti, a što zablude zloga vremena.

U kraćoj raspravi bilo je govo-ra i o tome kako naši vrtići imaju goleme probleme s brojem djece i nemoguće ih je upisati onoliko koliko ima potreba. A prevelik broj djece koju vode pojedini od-gajatelji teško može pružiti zado-voljavajuću brigu o svim djeteto-vim potrebama i svim aspektima odgoja. U tom duhu organizirane su i vrlo sadržajne radionice iz kojih se moglo vidjeti da se ti teoretski problemi vrlo ozbiljno pokušavaju rješavati u svakod-nevnom radu.

Radionicu s temom Poticanje razvoja humanih vrijednosti pri-premile su za skup stručna surad-nica savjetnica Mirjana Bidoli, Đurđa Jambrešić i Sanja Horva-tić iz sesvetskog vrtića. Korisno je podsjetiti na neke vrijednosti koje su naglašene u toj radioni-ci, jer ne spadaju samo u dječji vrtić, nego bismo ih svi mogli barem s vremena na vrijeme ponoviti, a to su iskrenost, pra-

vednost, nesebičnost, upornost, skromnost, vjernost, odgovor-nost, obzirnost, discipliniranost, ponos, privrženost, društvenost, ljubav, prijateljstvo, darivanje, miroljubivost, suosjećanje, po-maganje, razumijevanje, surad-nja, dosljednost i odlučnost. Cilj je svakog akcijskog istraživanja bolje razumjeti praksu i njezino mijenjanje.

- Nastojimo da nam odgoj za vrijednosti bude prisutan u svim anbijentalnim i kontekstualnim sastavnicama vrtića kao ne-izravna odgojna akcija, ali kao i izravna, povezana s odgojnim djelovanjem u smislu doživljava-nja, učenja, vježbanja, primjene i življenja vrijednosti - piše u ma-terijalu koji je pripremila Mirja-na Bidoli.

Radionicu na temu Proslava rođendana u waldorskom vrtiću pripremile su Svjetlana Mlinarić i Ana Holjevac iz Dječjeg vrtića Poletarac. Velika je potreba dje-ce da se osjećaju kao pojedinac i kao dio društva. Tu potrebu može se zadovoljiti, između ostalog i zajedničkim proslavama dječjih rođendana. Ova je radionica po-kazala kako tome dati sadržaj i značenje.

Iz Dječjeg vrtića Jabuka na Re-sničkom putu u Zagrebu, Lidija Pavelić i Mirjana Dakić osmisli-le su radionicu Prezentacija pra-va na zdrav život modelom rada na projektu Otpadne vode.

- U cilju poticanja cjelovitog razvoja svakog djeteta u Dječjem vrtiću Jabuka intenzivno provo-dimo model suradničkog učenja djece. Aktivnom ulogom djete-ta u procesu učenja, radom na određenom projektu, poticanjem kooperativnog odnosa s vršnjaci-ma i odraslima i kvalitetnim in-terveniranjem odraslih stvaramo uvjete za osvještavanje kulture učenja djece. Naš je cilj pratiti di-jete u njegovu razvoju te stvarati uvjete za promišljanje o osobnoj ulozi u zaštiti okoliša - izvod je iz pripremljenoga materijala.

Očito, ulažu se veliki napori kako bi se s odgojem započelo što bolje i što spremnije pripre-milo djecu za život u ovome no-vom vremenu koje postaje teško za preživljavanje.

Na kraju bih ipak završila iz-vješće riječima dr. Vladimire Ve-lički da je najvažnije imati cilj, a onda ćemo lakše znati pronaći najbolji put.

Marija Drobnjak Posavec

Poticaj razvoju humanih vrijednosti

SeSVete Dječji vrtić

Ravnateljica Nada Mladiček pozdravlja sudionice seminara

Stručnom skupu, koji je organizirala Agen-cija za odgoj i obrazo-vanje, prisustvovalo je sedamdesetak odgojiteljica i drugih osoba uključenih u predškolski odgoj i obrazovanje

Domaćini su se ponovo pokazali kao vrsni i gostoljubivi organizatori

Županijsko natjecanje iz povijesti održano je u Osnovnoj školi Vla-dimira Gortana u Žminju, čiji su se nastavnici i učenici ponovo pokazali kao odlični domaćini. Izvrsna organizacija natjecanja,

ukusna domaća marenda i zanimljiv posjet spilji Feštinsko kraljevstvo upotpunili su ugodan dan u središnjoj Istri. Na natjecanju je sudjelovalo čak 26 učenika Srednje škole Mate Balote iz Poreča. Podijeljeni su bili u četiri kategorije po razredima, a mentori su im bili profesori Petar Jurišić i Vladimir Torbica.

Svi su natjecatelji postigli dobre rezultate, a osobito su se istaknuli Vanessa Beaković, Slađana Kitić, Stipe Gašparini, Marin Ševo, Ivana Pilaj, Filip Petrović i Valentina Maloča. Najuspješniji je ipak bio Sandro Babić, koji će kao pobjednik sudjelovati i na državnom natjecanju iz povijesti od 5. do 7. svibnja u Novom Vinodolskom. Prošle je godine bio treći na državnom natjecanju, a ove više nego uvjerljiv s 59 točno riješe-nih odgovora od mogućega 71 te 19 bodova više od drugoplasiranoga.

Zapaženo znanje pokazao je i razred, jer je čak osmero porečkih uče-nika sudjelovalo u natjecanju na koje je pozvano trinaest učenika iz svih istarskih srednjih škola. Učenici koji su se plasirali od prvog do trećeg mjesta nagrađeni su pohvalnicama i primjerenim povijesnim knjigama. Učenicima prvoga, drugoga i trećega razreda natjecanje je poslužilo za usporedbu s vršnjacima iz ostalih srednjih škola iz Istre, dok je matu-rantima koji su prijavili povijest kao izborni predmet na državnoj maturi natjecanje bilo još jedna provjera vlastitoga znanja.

Suzana Rupenović

ÆmINj Osnovna škola Vladimira Gortana

Natjecanje iz povijesti

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 25www.skolskenovine.hr

mediji

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

HtV Program za djecu i mladež

N a j a v l j u j e m o . . .

U»IteLjI PISCI

AnelaBorËiÊ

Beračica soliŽena u crnini na surovom rtu otokaBrala je sol neumorno Već tjednima

Pod njom je dubina mrzovoljno brborila I zlovoljno joj je škripala skupljena sol U vrećici za pasom No to su bila tek dva lica nemirna mora I ona ništa nije slutila

Utisnuta u otok pokretom To je jutro bila nalik crnom trnu U bijelom mesu rtaI kamen je istisne odbaci sa sebeA modrina proguta Za čas

Nitko nikad nije dvojio kako je palaNitko nikad nije razmišljao kako se utopilaJer sve je bilo očito Čak i logičnoSol se tad vratila pučiniA život smrti

Tek sjećanje trajeUklesano u klisuru nad pučinom Opomenom njenog imena

Živeći moreSamo oni što rasli su s morem u okumogu znati za tuge šljunčanih obaladok leže hladne, isprane valom i kišomprocvjetane ružom svih vjetrova

Samo oni što udišu dah od joda dubinai žive s morskom pjenom na prozorumogu shvatiti kako gledati zimsku obaluznači pronaći tugu otoka na svom obzoru

Samo oni što žive more njega i sanjaju,znajuć` kako je opasno ne misliti morskijer su i druge obale od oblaka u očimakad spoje ih kiše sa slanim suzama

Samo oni koji žive modro more beskrajaimaju pravo bojati se zime i pučine,imaju razloga rugati se jatima ljetne svjetinei svojoj slabosti u snazi dobre godine

Gdje li si sada Sveti Antoniodok krasta se more škurim valima,ovo gubavo more po sivim žalimagdje je bjelilo tvojih ljiljana u zlatosti sutonapomozi mu jer gubim ga dok šetam besciljnakiše i vjetra prepuna, mrmorna,bojim se, nestat ću i ja, postat ću zbog njegove moći surova,sasvim nesretna, sasvim odbojna,sasvim zimska, ona zla ljudska obala….

Anela Borčić, djevojačko Ruljančić, rođena je u Splitu 1966. godine, a živi na otoku Visu. Radi kao ravnateljica u Osnovnoj školi Vis.Objavila je zapaženi roman prvijenac Garbin, zao vjetar koji je bio u najužem krugu izbora za Kiklopa u kategoriji najboljih debitantskih romana. Taj je roman i hrvatski predstavnik na velikom Evropskokm sajmu First Novel fest koji će se održati u Budim-pešti. Sudjeluje na pjesničkim manifestacijama i objavljuje po brojnim hrvatskim zbornicima i glasilima. Piše za klape i ima jednu pobjedničku (42. omiški festival − večer novih skladbi; uglaz-bio D. Tambača, klapa Šufit). Sudjelovala i u nekoliko skupnih izložbi fotografije u zemlji i inozemstvu.

Hr Radioigra za djecu

VLADIMIR NAZOR: „Anđeo u zvoniku“

Nedjelja, 28. ožujka 2010. 13,15 − 13,55Dramatizacija: margita maronićRežija: Darko Tralić Urednica: Nives madunić Barišić

Autobiografska vinjeta Vladimira Na-zora s prekrasnim poetiziranim pasa-žima u kojima se pisac prisjeća svoga ranog djetinjstva poslužila je kao osno-va za nastanak radio-igre koju ćete slu-šati u uobičajenom terminu nedjeljom. Tema je, ove ne tako poznate pripovi-jetke, iskrena i duboka dječja vjera u postojanje anđela. Suptilnost dječjeg svijeta u sukobu s oporošću svijeta odraslih koji pod teretom briga gube vjeru daje joj osobitu suvremenost. Redatelj Darko Tralić okupio je vrsne glumce − Gorana Grgića, Sinišu Popovića, Asju Potočnjak, Peru Juričića i Ljubomira Kapora, a glavnu ulogu dao dječaku Venu Parašilovcu.

Navrh jezika: Vukovar je VuKOvar

Subota, 27. ožujka, Drugi program HRT

Zašto mediji, službeni spikeri i dru-gi nameću pravila zbog kojih sami Vukovarci svoj grad počinju nazi-vati nepostojećim imenom VUkovar umjesto VuKOvar, objašnjava knji-ževnik Pavao Pavličić. U jezičnom crtiću Nered u naglascima objašnja-va se zašto hrvatske naglaske nije lako naučiti. U jezičnom crtiću Brat vuk doznajemo koji su jezični razlozi što se u narodu vuk zove derikoža, a zašto ga sveti Franjo naziva bratom vukom.

Poezijom i glazbom bavi se novi serijal, u novoj emisiji o pjesmama Darka Rundeka govore pjesnik To-mica Bajsić i autor.

Urednica i scenaristica: Ljubica BenovićRedatelj: Zvonimir rumboldtProducent: robert Flojhar

Uskršnji mozaikU Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu prošloga su

tjedna održane zanimljive radionice na temu Uskrsa. Radionice su organizirane u suradnji s Etno udrugom

Greben iz Madžareva koju je Hrvatski školski muzej prvi put predstavio javnosti tijekom ovogodišnje Noći muzeja. Posje-titelji Muzeja svojim su odazivom u Noći muzeja pokazali da postoji veliki interes za takvim tipom radionica. Stoga su dje-latnici Muzeja suradnju sa spomenutom udrugom nastavili i dalje i ponudili posjetiteljima nove radionice na temu Uskrsa.

Prošlotjedne radionice održane su tijekom tradicionalnoga Dugog četvrtka u kasnim poslijepodnevnim satima i u subotnje jutro.

U četvrtak, 18. ožujka, održane su dvije radionice. Na ra-dionici izrade uskršnjih čestitaka Uskršnji mozaik sudjelova-li su učenici prvoga razreda Osnovne škole Ivana Gundulića iz Zagreba. Na drugoj radionici održanoj istoga dana na temu izrade pisanica tehnikom struganja ljuske jajeta sudjelovali su srednjoškolci iz Obrtničke škole iz Siska.

Radionice koje su se održale u subotnje jutro, 20. ožujka, bile su otvorene za građanstvo. Time se otvorila mogućnost da roditelji dovedu svoju djecu u Hrvatski školski muzej i ostave ih da se igraju, uče, stvaraju i upoznaju stalni postav Muze-ja i otkriju što se sve čuva u vrijednim muzejskim zbirkama. Isto tako, roditelji su i sami mogli razgledati muzejski postav i izložbu Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj 1849.-2009. koja je otvorena početkom veljače i ostaje otvorena sve do kraja ovoga mjeseca.

Ovaj tjedan uskršnje radionice Etno udruge Greben u Hrvat-skom školskom muzeju održavaju se u četvrtak, 25. ožujka, od 19 do 21 sat i u subotu, 27. ožujka, od 11 do 13 sati. Ukoliko netko želi posjetiti Hrvatski školski muzej i prisustvovati ovim zanimljivim besplatnim radionicama može se obratiti izravno Muzeju rezervirati svoje mjesto u četvrtak ili subotu na broj telefona 01 48 55 716 ili putem e-maila hsm@hsmuzej.hr

Kristina Gverić

HrVatSKI ©KoLSKI mUZej Izrada uskršnjih čestitaka

RADIO IGRA ZA DjEcU VAM DARUjE KUTIĆ POEZIjE:Izbor iz zbirke pjesama Da sam ptica Drage Ivaniševića (premijera) Režija: Stephanie Jamnicky

Nazor i njegov anđeo u zvoniku (ilustracija Petar Jakelić)

Radionice su organizirane u suradnji s Etno udrugom Greben iz Madžareva

Na radionici izrade uskršnjih čestitaka sudjelovali su učenici prvoga razreda Osnovne škole Ivana Gundulića iz Zagreba

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno26www.skolskenovine.hr

mediji

Zajednica europskih škola

Šeherezada kao likovni poticaj

Web

http://www.etwinning.net

Kao dio programa Comenius Eu-ropske unije, s ciljem da se europ-ske škole, uz pomoć i posredstvom informacijsko-komunikacijske tehno-logije potaknu na suradnju, prije pet godina pokrenut je internetski portal eTwinning. On školama, učenicima i nastavnicima omogućuje internetsko povezivanja s drugim školama i par-tnersku suradnju u ostvarivanju pro-jekata iz raznih nastavnih predmeta i područja, primjerice povijesti, zemljo-pisa, stranih jezika ili umjetnosti, ljud-skih prava ili zaštite okoliša. Pritom

broj sudionika u projektima nije ogra-ničen. U virtualnom partnerstvu raz-mjenjuju se priče, fotografije i drugi digitalizirani materijal, a iskustva sudi-onika mogu se podijeliti posredstvom chata, foruma i drugih servisa.

Portal danas ima oko 86.700 aktiv-nih članova, pojedinaca i škola diljem Europe, uključenih u čak 4885 aktiv-nih projekata.

Za sudionike iz Hrvatske portal je otvoren od svibnja 2009. i danas je ondje prijavljena 121 škola te 142 nastavnika ili učenika u 49 aktivnih projekata.

(A. J.)

Pripremajući se za ovogodišnji Tjedan glazbe za djecu i mladež, koji zajednički realiziraju Hrvat-

ska glazbena mladež, Zagrebačka fil-harmonija i Koncertna dvorana Vatro-slava Lisinskog i koji će se održati od 19. do 23. travnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, i ove je godine po već uhodanom običaju bio raspisan natječaj za likovne radove učenika osnovnih i srednjih škola na temu jednog glazbenog djela. Prošle godine to su bile Slike s izložbe M. P. Musorskoga, a ove godine na progra-mu je orkestralna svita Šeherezada Ni-kolaja Rimskoga Korsakova, jedno od najčešće izvođenih orkestralnih djela za mlade slušatelje širom glazbenih pozornica svijeta. Ovo će djelo u KD

V. Lisinskog izvesti Zagrebačka fil-harmonija u četvrtak, 22. travnja i u petak, 23. travnja.

Natječaj se provodi tako da učenici prethodno u školi slušaju dotično glaz-beno djelo i tako se upoznaju s djelom i prije dolaska na koncert u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, a svo-je glazbene dojmove pretaču u sliku, odnosno u neki drugi odabrani likovni izričaj.

Na prošlogodišnji natječaj pristiglo je bilo ukupno oko 250 učeničkih li-kovnih radova. Ove godine odaziv je još bolji − pristiglo je 438 radova iz 12 županija i Grada Zagreba.

Sudjelovali su učenici iz šest sred-njih škola, 2 glazbene škole i 23 osnov-ne škole Grada Zagreba i mjesta i gra-dova diljem Hrvatske.

Ocjenjivački sud u sastavu prof. Tomislav Uhlik, akademski glazbe-nik, skladatelj i dirigent, prof. Morana Kukec, akademska slikarica i grafička dizajnerica, i prof. Nelica Mihaljinec, akademska slikarica najuspješnijima ocijenio je radove Paule Skelin, učeni-ce 7. d razreda OŠ A. G. Matoša, Za-greb (1. nagrada), Vatroslava Čizmeka, učenika 8. c razreda OŠ Petra Zrinskog, Zagreb (2. nagrada), dok treću nagra-du dijele Dino El Khalif, učenik 3. b razreda OŠ Jure Kaštelana, Zagreb, i Ivica Pavić, učenik 1. razreda srednje škole, štićenik Centra za odgoj i obra-zovanje Lug, u Bregani.

Osim nagrađenih radova stručni ocjenjivački sud odabrao je pedesetak radova koji će biti izloženi na izložbi u tijeku trajanja Tjedna glazbe za dje-cu i mladež u predvorju velike dvora-ne Vatroslava Lisinskog od 20. do 23. travnja.

(RI)

Aristofan, Lisistrata, u redateljstvu Roberta Alföldija i prijevodu Zde-slava Dukata, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, 2010.

Aristofan (445. − 385. prije Krista), najslavni-ji grčki komediograf, u

Lisistrati, izvedenoj 411. prije Krista, govori o ženama koje − predvođene ljutitom Lisistratom − uskraćuju svojim muževima bračne dužnosti sve dok se ne odreknu ratovanja.

Zavirio sam malo u izvornik: nema lažne čednosti, one muš-ko-ženske stvari se (ponovimo: 411. prije Krista!) nazivaju svo-jim imenima, ali bez vulgarno-sti. U riječkom HNK − 2010. poslije Krista, ukupno zamalo pa dva i pol milenija kasnije i nakon svih tih silnih napredaka - stvari se imenuju vulgarnim rječnikom i ogoljuju do porno-rafske razine te hipetrofiranih plastičnih pomagala, iako − va-lja priznati − sa stanovitim iro-nijskim otklonom, što donekle ublažava sav taj sirovi vulgaritet i primitivluk. Primjerice, na svr-šetku izvornika žene, zadovolj-ne jer su postigle da muškarci ne ratuju − veselo plešu prije nego će svaka svoga muža povesti kući, a u ovoj suvremenoj upri-zoridbi, koja se zbiva u hrvat-skom državnom saboru, i žene i

muškarci skidaju hlače pa gaće i − po saborskim se klupama pra-ši sve u šesnaest, a Lisistratu je njezin povalio na govornici.

To sa Saborom (scenograf je Dalibor Laginja) satirička je str-jelica bez cilja i učinka; nikada se tu nisu kovali ratni planovi pa je mjesto zbivanja promašaj, a hrvatski grb, skinut sa zida, pod suknjom jedne od žena kao nesuđeno novorođenče, tako-đer je tek − priglupa dosjetka. Redatelj (suvremeni Mađar) i inače pokazuje znakove očite inferiornosti: skakanje glumaca između gledateljstva i lamatanje uvećanim plastičnim spolovi-lima samo je jasan prikaz jada i čemera suvremenoga teatra i tzv. redateljskog pristupa koji od inteligentne antičke komedi-

je pravi glupavu sprdačinu. Lisistratu je redatelj zamislio

kao simističnu lajavicu koja usi-ljeno glumata (Jelena Lopatić), a odjevnica (Sandra Dekanić) ih je sve razodjenula više nego li odjenula predstaviviši ih tako ne kao žene nego kao “komade“, ženke; i to valjda ide u “suvre-meno čitanje“, itd.

U sažetku: odluči li neki na-stavnik književnosti svoje stari-je srednjoškolce ipak povesti na ovu predstavu, nužno je pred-hodno ozbiljno porazgovarati o tome kako i zašto suvremeni re-datelji od umjetničkih dramskih djela prave svoje “predloške“ te tako umjesto pisca (Aristofana) predstavljaju sami sebe.

Stijepo Mijović Kočan

U skladu s modom − vulgarnoKaZaLI©te

Portugalski fado vrsta je portugalske narodne glaz-be koja se razvila počet-

kom 19. stoljeća, iako joj korije-ni datiraju još od ranije. Fado su pjevali seljaci koji su došli u gra-dove u potrazi za srećom, koju većinom nisu našli. Zagrebačka publika sjeća se fada iz nezabo-ravnih Balada koje donosi vjetar (1992.), predstave Baleta HNK u koreografiji čuvenog Vasca Wallenkampa i godinama je bila na repertoaru i imala rekordni broj gostovanja po Hrvatskoj i inozemstvu.

Hugo Viera, koreograf, rođen je u Lisabonu 1974. godine i vrlo rano se srodio s fado glazbom, njenom nostalgijom i emocijama bitnima u životu stanovnika toga grada, pa tako i za njegov život. Od 2004. posvećuje se koreo-grafiji i ostvaruje niz zapaženih baleta. Među njima je i Fado = Destiny. Predstava Varijacije u f.ado molu prva je suradnja Huga Viere sa zagrebačkim Baletom.

Glazbenu podlogu čine snim-ke glasova mnogih popularnih glazbenika fada: Ana Moura (nedavno je imala koncert u Lisinskom), Mariza, Camane i najpoznatija interpretatorica fada Amalia Rodrigues. Teksto-vi fada obično su sentimentalni,

ali su strah, tuga, samoća, pa i mržnja također zastupljeni. Če-sto su autori najbolji portugalski pjesnici. Tijekom predstave ne-koliko pjesama u živo briljantno je otpjevala Jelena Radan.

Gotovo svi plesači i plesačice Baleta HNK sudjeluju u ovom zahtjevnom baletu u kojem se tretiraju problemi koji danas muče mnoge ljude na svijetu. U baletu je primarna plesačeva interpretacija, a ona je i ovoga puta oduševila publiku (na pred-stavi 15. ožujka). Spomenimo neke od osoba baleta: Dječak iz crne četvrti, Strah, Batucada

(vrsta plesa), Pjesma o razoča-ranju, Molitva Gospi od Spasa i druge točke. Izvođači fascinan-tne pojave i briljantne tehnike, dali su emotivnu, impulzivnu i dinamičnu interpretaciju. Bili su to: Ksenija Krutova, Jelena Rada, Petra Vargović, Mirna Sporiš, Pavla Mikolavčić, Edina Pličanić, Benjamin Duran, Dan Rus, George Stanciu, Danil Ya-strebov i drugi. Na vizualnom oblikovanju scene radili su po-znati umjetnici: Dinka Jeričević, Dženisa Pecotić, Emina Tatara-gić i Deni Šesanić.

Milica Jović

Fado kao sudbina, kao æivot...

GLaZba baLet Praizvedba Varijacija u f.ado molu u HNK u Zagrebu

Prvonagrađeni rad Paule Skelin, učenice 7. d razreda OŠ A. G. Matoša, iz Zagreba

Edina Pličanić i Benjamin Duran

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. aktualno 27www.skolskenovine.hr

mediji

Uvodni članak u novom broju književne revije Marulić po-

svećen je uspomeni na nedavno preminulog književnika, povjesni-čara i hrvatskoga stradalnika Matu Marčinka (1925. - 2010.). Časopis donosi i treći nastavak članka po-svećenoga karmelskoj zajednici. Članak Naprednjačka diktatura prijevod je dvaju poglavlja španjol-skog pisca i povjesničara Pabla Moline o arapsko-izraelskom suko-bu, u kojemu autor upozorava na potrebu povijesne kontekstualiza-cije ovoga sukoba kako bi se izbje-gao jednostran pristup. Stjepan To-mić dovršava svoj opsežni članak, objavljen u nekoliko nastavaka, o rađanju sustavne dogmatske misli na hrvatskom jeziku u Katoličkom listu s posebnim osvrtom na pole-mike o papinoj nezabludivosti.

Prozne literarne radove u ovo-me broju objavljuju Mladen Jur-čić i Stjepan Paulić, a poeziju pišu Iva Čuvalo, Malkica Dugeč, Rajko Glibo, Ljerka Mikić i Živko Prodanović.

U polemičkoj rubrici Mišljenja i reagiranja objavljen je članak Ma-rijana Karabina Politički harakiri Hrvatske desnice, naći ćemo i ne-koliko osvrta na nekoliko nedavno objavljenih knjiga i drugih publika-cija, dok najveći dio ovoga broja Marulića (150 stranica) zauzima bibliografija objavljenih radova u časopisu od 1998. do 2009. godine koju je priredio Tvrtko Klarić. (id)

Najnoviji broj časopisa za pro-micanje religioznog odgoja i

vrjednota kršćanske kulture Lađa u temi broja obrađuje aspekte odgovornosti, jedne od temeljnih vrijednosti odgojno-obrazovnog procesa prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Osim od-govornosti, časopis je u tri prošla broja obradio vrijednosti znanja, identiteta i solidarnosti.

Nenad Malović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u članku Odgovoran odgoj za odgovornost, promišlja o slobodi i odgovornosti te njihovu suodnosu u odgoju i obrazovanju. U članku Odgovornost poznati psi-holog Vladimir Gruden s poslovnog učilišta Experta u Zagrebu piše o odgovornom ponašanju koje dono-si sreću u aktualnim okolnostima i osnova je za sretnu budućnost. Posebnu pozornost zaslužuje pi-tanje uloge medija u promicanju odgovornosti kod djece i mladih. Njihov položaj analizira s. Valen-tina Mandarić sa zagrebačkog KBF-a u članku (Ne)odgovornost medija u odrastanju djece i mladih. Bernardica Kraljević Mikulandra iz Osnovne glazbene škole Rudolfa Matza u Zagrebu piše o govoru glazbe u nastavi vjeronauka.

Uz stalne rubrike i priloge su-radnika u prvom ovogodišnjem broju Lađe na 124 stranice, objav-ljen je niz korisnih i kreativnih pro-mišljanja, prijedloga i radnih ma-terijala koji će čitateljima pomoći u svakodnevnom školskom radu. Jedanaest novih radnih listova u tome će biti mnogim vjeroučitelji-ma na pomoć. (ri)

MaruliÊ

Meridijani

Časopis za književnost i kulturu, godina XLIII., broj 1., Zagreb, siječanj-veljača 2010.

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja, broj 143, ožujak 2010.

Đakovu - biskupskom gradu (tekst Mirko Ćurić, fotografije

Zvonimir Tanocki, Medijski arhiv Đakovačko-osječke nadbiskupije) - posvećena je jedna od dviju glav-nih tema u najnovijem broju Me-ridijana. Katedrala, Strossmayer, (nad)biskupija, lipicanci, Đakovač-ki vezovi, folklorna baština samo su neki od simbola maloga, ali po-nosnoga grada u srcu Slavonije.

Druga glavna tema broja vodi nas u Washington, politički cen-tar svijeta (tekst i fotografije Da-vor Rostuhar). Washington je Amerikancima omiljeno turističko odredište, posebno onima s iole patriotskim osjećajima. Tu svakod-nevno hodočaste tisuće obitelji iz cijeloga svijeta, posebno domaći mladi bračni parovi koji djecu žele poučiti slavnoj prošlosti i istaknutoj sadašnjosti njihove domovine...

Uz redovite rubrike Geo-info, Planet internet, Filatelija (Drevni i suvremeni Egipat), Legende o postanku mjesta (Postanak Du-brovnika) i druge, u ovom broju čitatelji će moći još pročitati i re-portažni zapis o Nacionalnom parku Badlands u Južnoj Dakoti (tekst i fotografije Siniša Golub), zatim članak o Katarini Velikoj - najslavnijoj ruskoj carici (tekst Hrvoje Gračanin) te članak prof. dr. Dragutina Feletara, koji u po-vodu nedavne konferencije o klimi u Kopenhagenu, koja nije donijela očekivane rezultate, ističe da se “ubrzano približavamo točki kada bi globalno zagrijavanje moglo iz-maknuti kontroli.“ (ir)

ČaSoPISIKNjIGe

LaaČasopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture, godina 5., broj 1 (15), ožujak 2010.

Branko PilašZlatni snovi - izbor hrvatskoga pjesništva za djecuNaklada M design, UG Cvit, Međugorje, i Synopsis, ZagrebMeđugorje - Zagreb, 2010.

Izvan uhodanih granica

Izborom pjesni-ka autor razmiče granice hrvatsko-ga pjesništva za djecu, proširujući tako i njegov mo-tivsko-tematski krug

Branko Pilaš znano je ime či-tateljima Školskih novina. Ustrajni pratitelj i kroničar

književne produkcije za djecu, o kojoj je samo u Školskim novi-nama u zadnjih nekoliko godina objavio na desetke prikaza, ocje-na i osvrta, sada se i sâm našao s druge strane “mrežice“, u ulozi autora, zapravo priređivača knjige koja sadrži “izbor hrvatskoga pje-sništva za djecu“, kako je podna-slovio svoju knjigu Zlatni snovi. S do sada objavljenim knjigama Iz novije hrvatske proze, Domovina u srcu, Sjaj hrvatske domovine i Raspršena vrela književnih djela autor je sebi priskrbio dovoljan stručni autoritet da se prihvati i jedne ovakve “antologije“.

Svjestan da je svaka pjesnička antologija atribuirana relativnošću objektivnih kriterija i da predstav-lja više osobni pogled autorov na određeni pjesnički fenomen, nego objaktivnu procjenu etabliranih vrijednosti, autor je svoju knjigu definirao kao izbor, a ne kao anto-logiju, čime je, s jedne strane, sebi olakšao posao, uklonivši unaprijed moguće prigovore o labavosti kri-terija književno-kritičke prosud-be, ali je istodobno i otežao sebi posao, jer i u tako koncipiranoj knjizi, koja predstavlja izbor, što je mnogo šiti pojam od antologije, moraju postojati određeni kriteriji odabira pojedinih pjesama i njiho-vih pjesničkih uradaka.

Izborom autora i pjesama Pilaš, s jedne strane, slijedi već uho-dani “sustav vrijednosti“, kad je riječ o hrvatskom pjesništvu za djecu, no s druge strane razmiče granice toga pjesništva uključu-jujući u njegov korpus i hrvatske pjesnike za djecu izvan granica

matice Domovine, poglavito iz Bosne i Hercegovine, ali proši-rujući i motivsko-tematski krug dječjeg pjesništva, pa su se tako u Pilaševu izboru našli pjesnici koje do sada nismo običavali vidjeti u tom odabranom krugu, kao što su primjerice Ivan Gundulić, Antun Mihanović, Antun Branko Šimić ili Anđelko Vuletić.

Autor je svoj izbor podije-lio u poglavlja pa tako u prvom poglavlju pod naslovom Da bi vazda sretna bila donosi pjesme s domoljubnom tematikom, pri čemu prvo mjesto pripada Miha-novićevoj Hrvatskoj domovini, tj. tekstu hrvatske himne, dok se u drugom poglavlju, naslovljenom Na pjesničkim izvorima, nalaze pjesme koje pripadaju narodnom stvaralaštvu, a koje samo uvjetno možemo nazvati i dječjim pjesma-ma. U poglavlju Otvaranje novih vidika susrećemo se s počecima hrvatskog umjetničkog pjesništva za djecu iz sredine i druge polo-vice 19. stoljeća. Slijedi poglavlje Ozračje pjesničke riječi koje do-nosi odabrane stihove s kraja 19. i iz prve polovice 20. stoljeća, a dva zadnja poglavlja Široka tematska lepeza i Zablistalo pjesničko pra-skozorje, koja zauzimaju i najveći dio knjige, donose ono najvrjed-nije što je iznjedrilo hrvatsko pje-sništvo za djecu s cijelim nizom klasika i njihovih antologijskih ostvarenja, bez kojih se ne može zamisliti nijedan ozbiljniji antolo-gijski izbor toga pjesništva.

Pilaševa knjiga namijenjena je u prvom redu osnovnoškolskom djetetu, ali će upravo svojom širi-nom motivsko-tematskog odabira privući pozornost i odrasloga čita-telja. Ivan Rodić

Ante IvankovićPrezimena æupe RičiceMatica hrvatska Split i MajumiSplit-Ričice 2009.

Traganje za korijenimaAnte Ivanković (1939.) umi-

rovljeni profesor hrvatskog i latinskog jezika i povijesti

umjetnosti, podario nam je još jednu knjigu, dvanaestu po redu, iz podruËja onomastike, u kojoj se pozabavio prezimenima župe Ričice.

Ime u svom osnovnom sadrža-ju upućuje na osobu, ono je dio njezina identiteta. Po imenu se osobu prepoznaje za života i poslije smrti. Ovo što vrijedi za ime, vrijedi i za prezime, koje nije drugo doli daljnja precizacija imena. Poznavanje povijesti svoga prezimena, svoga plemena, svoje obitelji znači bolje pozna-vati samoga sebe, svoje korijene, svoj identitet. Osobe s jasnim i izgrađenim identitetom lakše i na solidnijim temeljima grade vlasti-te obitelji i društvo u kojem žive. Nije to samo pogled u prošla vre-mena, nego je riječ o sadašnjosti, a još više o budućnosti, o potrazi i izgradnji vlastitoga, obiteljskoga i nacionalnog identiteta. Možemo slobodno reći kako ova knjiga vodi Ričičane u povijesno puto-vanje, a ono je povratak kući, u Ričice; povratak sebi, svojim korijenima. U svijesti čitatelja javljuju se likovi djedova i baka naših praotaca i pramajki, težina života koji su živjeli, a nas ne bi bez njih bilo. Stoga ovo putova-

nje u prošlost kao cilj ima sadaš-njost ili još bolje budućnost, koja je zajamčena koji imaju identitet.

Autor je knjigu podijelio na osam poglavlja koja čine jedin-stvenu cjelinu. U prvom dijelu knjige detaljno je govorio o eti-mologiji naselja Ričice i njenih zaselaka. Sadržajno i vrlo sažeto autor je iznio niz zanimljivih deta-lja o naseljavanju Ričica kroz povijest. Autor je obradio svih 35 ričičkih prezimena pojedinačno: njihovo podrijetlo te nekadašnju i sadašnju rasprostranjenost, a nije zaboravio ni prezimena kojih viπe nema. Na kraju je dao i širok i pregledan popis litereture s kojom se služio pišući ovu knjigu.

Osobita vrijednost ove knjige nalazi se u njezinoj širini, tj. u uspjeloj nakani autora da se ne zaustavi samo na ričičkim korije-nima pojedinog prezimena, nego da kopa dublje i dalje, traæeÊi podrijetlo pojedinog prezimena izvan samih RiËica, Ëime se naznaËuju i moguÊi pravci migra-cija tamoπnjeg stanovniπtva.

Ovakvim i sličnim knjigama mjesto je u zavičajnim, školskim i gradskim knjižnicama, kao i u kućnim bibliotekama svih koji se bave proučavanjem onomastike unutar hrvatskoga književnog jezika.

Velimir KARABUVA

Ova knjiga nije samo obiËan po-gled u proπlost, nego je riječ o potrazi i izgradnji vlastitoga, obitelj-skoga i nacional-nog identiteta

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.28www.skolskenovine.hr

iz proπlosti

Kakav treba biti narodni učitelj?

Samo će se dakle onaj u istinu moći nazvati narodnim uči-teljem, koji kod svih svojih studijah najvišju cielj: vlastito obrazovanje karaktera, te po tomu usposobljavanje za obće-koristni rad u školi s uma nesmeće. Ovim se neveli, da se učitelj izključivo mora baviti naukami od struke, pače on će povući u svoj horizont sve ono, što je kadro njegov pogled u prirodu i čovječji život izoštriti, izpraviti i razprostraniti - što će ga uvesti u duh svojega naroda, u narodnu historiju i lite-raturu, najposlije što će plemenito, veselo i snažno uticati na karakter i čuvstvo, te uzvisiti ga nad običnom sferom života; ali ipak il’ hodio il’ brodio, neka mu je na dnu duše njegov narod. Ne novac, ne nadmetanje, ne umne slasti, no uvjere-nje, da je samo onaj kadar obrazovati, koj je sam obrazovan, to je, što narodnog učitelja goni za pisaći stol i nuka ga, da se ljestvom obrazovanja na više penje. Ukratko - on studira da djela!

NapredakBr. 12 / 15. ožujka 1860.

Ban i učiteljsko pitanjeU svom nastupnom govoru u saboru 19. ožujka o. g. reče

preuzv. gosp. ban Dr. Tomašić slijedeće: “Drugo je pitanje, koje neprestano odgadjamo, koje zbilja iz ljubavi naprama našoj domovini i naprama djeci našoj i naprama onima, koji ih uče, ne možemo više odgadjati, a to je, da se slabo materijalno stanje pučkih učitelja, bez obzira na naše da-našnje slabe financijalne prilike, što više poboljša. (Burno i dugotrajno odobravanje kod većine). Ovo ne će biti na dnevnom redu skrb po redu onih zadataka, nego će ovo biti skrb koja će ići uporedo sa ostalim zadacima jer je to tako vitalno pitanje da se više odgadjati ne može.” (Burno i du-gotrajno odobravanje kod većine). Nade naše nijesu dakle izgubljene.

ŠkolaBr. 4 / travanj 1910.

Bivša učiteljica - nobelovkaSelma Lagerlöf, bivša učiteljica, dobila je nedavno Nobe-

lovu nagradu u iznosu od 195.000 K. Rođena je god. 1858. u Fryksdaleu, a službovala je kao učiteljica pučkih škola u više mjesta u Švedskoj. Prvo beletrističko djelo, koje joj je pronijelo slavu i izvan domovine jeste “Gösta Berling”. To je djelo prevedeno u više evropskih jezika. Sveučilište u Up-sali imenovalo ju je prije nekoliko godina prigodom Lineove obljetnice počasnim doktorom, a “Savez švedskih učitelja” imenovao ju je za njezine zasluge svojim počasnim članom. Njezina knjiga “Putovanje Nilsa Holgersona po Švedskoj” upotrebljava se u švedskim pučkim školama kao pomoćna obučna knjiga. Nedavno je proslavio čitav narod, a naročito pak školska mladež njezinu pedesetu godišnjicu života. I dan, kada je dobila Nobelovu nagradu, bio je svečano proveden u školama grada Štokholma.

Hrvatski učiteljski domBr. 6 / 20. ožujka 1910.

Dječji vrtići u Bugarskoj - javne ustanove

Zabavišta za djecu imadu u Bugarskoj postati javni zavodi. Po novoj odredbi osniva ih općina u dogovoru sa okružnim školskim vijećem ili također samo ministarstvo prosvjete. Obuka je povjerena samo učiteljicama. One su javne činov-nice po dužnostima, a u pravima (plaća) su izjednačene s uči-teljstvom pučke škole. Učiteljice imenuje onaj, koji uzdržava zabavište: vlada odnosno općina. Za sada je to samo projekt, a pitanje je, hoće li se moći odmah provesti. Škola za drobnu dječicu (ispod sedam godina) uredile su do sada samo Fran-cuska i Danska, ali ni tamo ne po cijeloj državi nego samo gdjegdje.

Narodna prosvjetaBr. 3 / ožujak 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Ponos Križevčana i Križevaca, biser hrvatskoga školstva

Nakon ukinuća kmetstva u Hrvatskoj i Slavoni-ji (1848.), usporedo s

raspadanjem velikih feudalnih posjeda i odjeljivanjem velepo-sjedničke od kmetske zemlje, sve većom i u nas biva potreba za poljoprivrednom naobraz-bom. “Svemu svitu sviće zora, samo kod nas neima dana! Samo kod nas se baš ništa ne čini za napredak gospodarstva […] A glavno su vrelo ovom napretku ratarske škole“ - pi-sao je Gospodarski list počet-kom 1860., zagovarajući važ-nost (budućeg) gospodarskog učilišta u Križevcima. Koji mjesec kasnije, isti će list ob-znaniti: “Zahvalnim srcem do-nosimo radostan glas svim gos-podarom, da je gospodarska, ratarska i šumarska učionica u Križevcima na samo dozvolje-na, nego već je i određeno, da se čim prije otvori.“

Naime, početkom travnja 1860. godine, “previšnjom od-lukom“ i rješenjem bečkog mi-nistarstva, a “o trošku zemaljske vlade“, ustrojeno je Gospodar-sko-šumarsko učilište u Križev-cima. Prema odobrenim Pravili-ma, ciljevi toga učilišta bijahu:

1. Znanstveno i djelovno obrazovanje mladih ljudih, koji će nekoć gospodariti na imanju srednje ruke, ili će pod zakup (arendu) uzimati imanja, ili pako obnašati služ-bu kod uprave kojeg imanja.

Osnivanjem i radom Gospo-darsko-šumar-skog učilišta Križevci su se sredinom 19. stoljeća upisa-li na europsku kartu suvre-menih, dobro uređenih stručnih škola

2. Znanstveno i djelovno obra-zovanje mladih ljudih, koji zahtiju obavljati službu šuma-rah kod vlastele ili obćinah, ili pako stupiti u državnu službu. 3. Na gospodarstvu ovog gos-podarsko-šumarskog učilišta uzdržavat će se, osim glavnoga zavoda, jošte i ratarska učioni-ca. Ova ratarnica namienjena je seljačkoj mladeži; u njoj će se obrazovati seoski gospodari (gazde), a dvorski i narednici (špani) za vlastelu.

U Učilište, kao višu srednju školu, u početku su se mogli upisati đaci s navršenih 17 go-dina, završenom trogodišnjom malom realkom ili malom gi-mnazijom te dvogodišnjom po-ljoprivrednom praksom. Obra-zovanje je trajalo dvije godine. Po nastavnom planu, u prvoj godini (za sve učenike) bili su opći predmeti i pomoćne disci-pline, a u drugoj godini stručni predmeti (jedni sa buduće gos-podare, drugi za šumare).

Što su sve učenici ove škole učili i kako su se zvali pred-meti prije stoljeća i pol? Prve godine raspored nastave obu-hvaćao je predmete: Račun-stvo i algebra, Obća fizika i lučba, Uvod u prirodoslovje i životoslovje, Nauka o sastavu zemlje i tla u obće, nauka o podneblju, Crtanje, Vježbanje u pismenih sastavcih te Mjer-stvo, Mjeračina i razanje, Me-hanika i poznavanje strojevah, Obće gospodarstva i Obće šumarstvo (ukupno 28 sati tjedno nastave te 8 - 10 sati praktičnog rada); u drugoj go-dini gospodarski smjer imao je: Nauku o tlu, ratarstvu i gnoju, Naravoslovje, domaće živine, živinarstvo, Odgajanje živine u obće (stočarstvo) i ovčarstvo, Konjarstvo i kr-madarstvao, Gospodarenje i računstvo, Graditeljstvo, Gospodarsko biljarstvo, Sa-djenje i gojenje pojedinih tra-vah, livadarstvo, Govedarstvo, pravlenje sira, Računanje

dohoda, Voćarstvo, vinogra-darstvo, svilarstvo i pčelarstvo i Gospodarsko zanatstvo, dok su u šumarskom smjeru bili: Šumarsko biljarstvo, Sadjenje i gojenje šume, Upotrebljava-nje šume i šumarsko zanatstvo, Čuvanje šume, uz poznavanje šumskih bubah, i šumsko redar-stvo, Lovstvo, Graditeljstvo, Mjeračina šume, Vježbanje u šumskoj mathematiki, Uprava i procjenba šumah, Šumarska službena pisma i Šumarsko ra-čunstvo (u oba smjera - 25 sati nastave te 10 - 12 sati praktič-nog rada tjedno). Plan opsežan i zahtijevan, a učenici, čini se, prilično “opterećeni“.

Za upis u Ratarnicu tražilo se da učenici imaju 16 godina, znaju čitati, pisati i računati te da su nekoliko godina radili u ratarstvu, stočarstvu ili vrtlar-stvu. U toj učionici tri je godi-ne trajao nauk, a program je bio jednostavniji, većim dijelom praktične naravi: rad u polju ili u vrtu, u štalama ili u šumi, ljeti po cijeli dan, a zimi 6 sati dnevno.

Nastava se u početku održa-vala u dijelu napuštene županij-ske zgrade, a za prvih pet godi-na djelovanja Učilišta planski je izgrađen i uređen veliki kompleks objekata, prvi takve vrste u ovom dijelu Europe. Od početka okupljajući dobre stručnjake za nastavnike, škola će prema kraju stoljeća imati oko 70 polaznika, dvadesetak u Gospodarsko-šumarskom uči-lištu te pedesetak pitomaca u Ratarnici.

Uz istaknutije građane i po-glavarstvo Križevaca, osobite zasluge za otvaranje Učilišta imao je Mojsije Baltić (1804. - 1879.), savjetnik Kraljevske zemaljske vlade. Važnost i ugled samog Učilišta potvrđe-ni su već 1877. godine kada je ono zakonom Hrvatskoga sabora preustrojeno te postalo Kraljevsko gospodarsko i šu-marsko učilište.

150. godina od utemeljenja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima

Priredio Anelko Jelin

Zanimljivosti iz školstva u svijetu

Kuba. „Abreme tu puerta“ (Otvori mi vrata) - to je paro-la u kampanji, koja se vodi sada u Kubi, da bi se došlo do 5.000 novih učionica. Vlada Kube apelira tom parolom na seljake, da privremeno odstupe mjesnim školskim odborima kuće, magazine i slične zgrade, koje bi se mogle adaptira-ti za učionice, dok se ne sagradi nova školska zgrada. Kada vlada na taj način dobije na raspolaganje prostoriju, odmah šalje u to mjesto potreban didaktički materijal i učitelja. Na taj će način Kuba, nadaju se, riješiti bar privremeno problem nedostatka školskog prostora, dok se ne izgrade u tim selima stalne školske zgrade.

Da bi stimulirala učitelje, koji rade na selu, vlada je odre-dila posebne dodatke za seoske učitelje, a visina tih dodataka zavisi od udaljenosti sela od gradskog centra.

Meksiko. Prema planu o razvoju školstva u Meksiku će se sadašnji broj učenika osnovnih škola, kojih ima 4,337.000

popeti do 1970. god. na 7,195.000. Taj plan, što ga je izradio sadašnji ministar prosvjete Meksika i nekadašnji generalni direktor Uneska Jaime Torre Bodest, odobrio je Nacionalni komitet za obavezno školstvo u Meksiku.

Na osnovi toga plana potrebno će biti u slijedećih 11 godi-na izgraditi 27.400 učionica u selima i 11.825 učionica u gra-dovima. Taj plan obuhvaća i učiteljske škole i ostale ustanove za obrazovanje nastavničkog kadra.

Bugarska. Novi nastavni plan u Bugarskoj predviđa, da će 10. razred, t. j. drugi razred srednje škole, imati dva dana u sedmici samo nastavu o proizvodnom radu i praktičan rad, a 11. i 12. godina školovanja, t. j. pretposljednji i posljednji rezred srednje škole, jedan dan u tjednu za proizvodni rad.

Danska. U međunarodnoj školi Bernadotte u Kopenhage-nu u Danskoj razredi ne nose više redni broj, već su označeni imenom razrednika. Razredi su formirani ne prema godina-ma učenika, već prema njihovu stupnju zrelosti. I uobičaje-ni ispiti su ukinuti i zamijenjeni testovima, pomoću kojih se svakoga mjeseca kontrolira napredak učenika i zapreke, na koje nailaze.

Školske novineBr. 13 / 25. ožujka 1060.

PrIje 50 GODINA

Gospodarsko-πumarsko uËiliπte, Kriæevci 1860.

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010. 29www.skolskenovine.hr

πkolski æivot nekoÊ

Već sam dugo želio da imam dnevnik, gdje bih mogao sve svoje doživlja-je zapisati, jer 1. dječak u mojoj

dobi – lani sam svršio IV. razr. gimnazije, a pred nekoliko dana bilo mi je 16 godina – mnogo važnih stvari doživi, mnogo što je vrijedno da se zapamti, a 2. ćutim potrebu da povjerim nekome svoje tajne, svu sreću i sve nevolje svoga srca, jer nemam pouz-danog prijatelja. Ta ja sam najbolji i najple-menitiji čovjek, što ga mogu zamisliti. Ali ja ne poznajem nikoga u Zagrebu, a dru-govi u školi su se vrlo zlo ponijeli prama meni. Nemam u razredu nijednoga prija-telja, nego me svi progone. Ne znam, što sam skrivio toj slavnoj gospodi, da me drže velikim glupanom. Naprotiv, meni su lani trebala samo dva stupnja do odlike, a profe-sori su mi veliku nepravdu učinili, što su mi pokvarili odliku. Premda moji drugovi to znadu, ipak misle, da sam glup pa me dra-že, gdje god mogu. Osobito jedan me ljuti. To je moj krvni neprijatelj, a prozvali smo ga »zelenim zamorcem« (vrst majmuna) zbog izgleda njegova lica. Zapravo se zove Jakov Bogatašević. Izgleda kao kakav idiot (ne razumijem pravo te riječi, ali mislim, da mu pristaje). Crvenorđava kosa, kratko ostrižena, pokrila mu glavu, zelenkasto-modre oči zure nerazumno u svijet, a lice mu je puno malih žutih pjega. Osim toga je za glavu manji od mene, desno je rame di-gnuo, a lijevo spustio. Dugim rukama maše po zraku kao lud, dok se s kim porječka. Ako spomenem, da nosi zimi običnu pele-rinu, ispod koje mu vire sitne i suhe noge, morat će svako priznati, da je komična figu-ra. Toga »zamorca« su prije mene dražili, ali on je znao zgodnim makinacijama nauc-kati cijeli razred na mene. Nemam nikada u razredu mira, a ako izađem na hodnik, naći ću sigurno kasnije svoje knjige u prozoru izložene ili po podu razbacane. Sve što je na meni, moraju nekolegijalni drugovi ru-glu izvrći, pače me zbog mojeg odličnog držanja i elegantnog koračanja prekorava-ju, pa su me nazvali »aristokratom s krivim nogama«. Ali dnevniče moj, ja to sve juna-či podnosim, jer će već doći dan osvete. Ja se tješim drugim zabavama. Polazim često u kazalište, a još češće u kinematograf sa svojim stricem, kod kojega stanujem.

11. studenogaČudno mi je danas pri duši. Cijelu noć

sam zlo spavao, jer sam mislio na nju. Ta bila je tako krasna, da mi je osvojila srce na juriš. Ne ću nikada zaboraviti jučerašnjeg događaja...

24. studenogaJa još uvijek tražim svoju Veneru. Danas

sam zbog toga na veliko veselje zaključio, da ću od danas opet prihvatiti knjigu, ali me je srce vuklo drugamo. Dakako da nijesam nikoga našao, nego sam samo dva sata ze-bao na onoj klupi. Moja ljubav je morala ohladjeti na tolikoj zimi i kraj dva druga reda (pred 4 dana sam dobio peticu iz la-tinskoga, što sam Tebi, moj dnevniče, pre-šutio; molim Te, da se zbog toga ne ljutiš). Zbog toga obećavam tvrdo, da ne ću više misliti na onu, koja je sve to skrivila, niti ću za njom bježati. Pa nije ni tako lijepa, kao što sam sebi umišljao. Imala je crvenkastu kosu i zelenkaste oči, a meni se to pričinilo osobito lijepim. Sada sve objektivno pro-matram.

27. studenogaDuševna ravnoteža opet se vratila. Zlo je,

što sam odviše nagao, pa se lako raspalim. Tako sam danas i u školi nastradao. Zamo-rac je došao k meni, počeo kukurijekati kao kokot. Na to je tukao rukom o svoja prsa

kao da maše krilom i čupao mi je kosu. Za-čas sam se raspalio i skočio sam na njega. Premda sam jači od »zamorca«, ipak me je on uvalio u klupu i počeo me gnječiti, jer sam ja fin pa ne znam razbijati. Ja se ni-jesam mogao drukčije braniti nego sam ga počeo grepsti. U to je netko doletio i izlio na zamorca malo tinte. Za čas je ovaj sto-jao na nogama, a ja sam mogao odahnuti. Zamorcu je bio sav zatiljak crn od tinte, tek nekoliko mjesta zadržalo je svoju rđavocr-venkastu boju. Ovratnik bio mu je sav za-mazan. Svi su se smijali, ali »zamorac« nije znao šalu, nego mi se htio ni krivu ni duž-nu osvetiti. Uz smijeh razreda pošteno me izdevetao. Kad sam kasnije htio prijaviti, branili su mi to pozivajući se na kolegijal-nost. Tako sam opet trpio, jer nema pomoći. Želio bih, da dođem na koji drugi zavod, jer mi je ovdje nesnosno. Osim toga se ljutim, što će moj stric – a s njime i ja – preseliti u drugi stan, koji nije tako udoban kao ovaj, a i škola mi je vrlo daleko.

2. prosincaJuj, juj! Nijesam mislio, kakav divan stan

imam. Opraštam mu, što je manji i manje udoban od staroga stana, jer mi je dao ne-što, što sam izgubio, a to je moja stara lju-bav. Molio sam već tisuću puta oproštenje zbog svoje nevjere prema Zori – tako se zove. – Kako sam uopće mogao pomisliti, da ima zelenkaste oči i crvenkastu kosu. Oči su joj kao nebo modre, a kosa zlatnoplava. Na ustima joj lebdi blagi smiješak. Takvu sam ju jučer gledao čitav sat, dok je sjedila kod prozora i čitala neku knjigu. Ona sta-nuje meni nasuprot, pa ću je moći svaki dan gledati. Imamo nekoliko kruna, što sam šte-dio za dvokolicu. Kupit ću za njih daleko-zor. Njime ću moći točno promatrati svoju Zoricu. Koliko krasno ime Zora! Napunja mi srce nadom u budućnost. Kada svršim nauke, živjet ću zajedno s Njom, makar u najvećoj bijedi.

5. prosincaHoću li se ja njoj sviđati? Hoće li zabo-

raviti prvi neugodni susret? Ta misao ne da mi mira. Danas sam se već više puta gle-dao u zrcalu i našao sam, da sam prilično lijep dečko. Osobito će moja kovrčasta kosa imponirati. Pregledao sam i svoju gardero-bu, za koju sam mislio, da je potpuna i be-sprijekorna. Ali nakon točnoga istraživanja opazio sam, da mi mnogo toga nedostaje. Morat ću pisati ocu, da mi šalje novce za dva nova odijela. Reći ću, da su ona druga stara i iznošena. Ali sada se moram žuriti, jer baš vidim Zoru u prednjoj sobi.

7. prosincaNa zlo sluti! Dobit ću iz matematike drugi

red. Danas nijesam ništa znao. Što ću? Mu-čenik ljubavi! Na svu sreću ne ruga mi se više »zamorac«. On je u zadnje vrijeme po-stao vrlo tih, mučaljiv i zamišljen. Ne znam, kakav je tomu razlog.

8. prosincaSvaki dan nalazim više lijeph sposobnosti

i dražesti na Zori. Uživam, dok gledam kroz dalekozor, kako moj ideal živi i što radi. To mi je i onako jedina utjeha pred »rasutni-com«, koja je sigurno ocu otposlana. [...]

16. prosincaPoslao sam drugi list Zori. Javio sam joj,

da sam izlupao Zamorca, koji joj sigurno do-sađuje. List je odnio mali sin pazikućin, ali se vratio skoro natrag s listom, jer su ga otjerali. Na to sam isti list otpremio poštom.

18. prosincaOpazio sam danas kod Zore nekog mla-

dog gospodina. Tko je to? Najvolio bih da ga ubijem. Moram još budnije paziti, što se tamo zbiva, makar dobio sto drugih redova. Danas sam dobio drugi red iz grčkoga. Ne znam, zašto učimo grčki. Čovjek može biti obrazovan i bez grčkoga. Ako postanem veliki gospodin, nastojat ću, da se ukine učenje grčkoga. Dosta je s latinskim posla.

21. prosincaPisao sam kući, da trebam odijela. Odgo-

vorili su mi, da sam dobio na početku godi-ne svega dosta, pa mi ne treba više. Ne poj-mim, kako mogu ljudi biti tako ograničeni. Petoškolac je već gospodin, pa se mora ele-gantno obući. Nije dosta, da je pristojno i čisto odjeven. Razumije se, da svaki to ne može, ali moj otac ima dosta novaca. Zašto ne da, kad ima.

Svaki kaže: »Si pecuniam haberem, tibi darem!«, ali kad ima »pecunias«, onda posta-je »avarus«, škrt. Ova rečenica sjeća me da sam zbog pogodbenih rečenica dobio drugi red iz latinskoga. A baš me je profesor pitao pogodbene rečenice, koje mi nikako ne idu u glavu. Uopće je glupo učenje gramatike. Za mene nema dosadnije stvari od gramatike. Zamorac je ovih dana potišten. Čini mise, da razmišlja o onim udarcima. [...]

29. prosincaZapao je snijeg. U snijegu je Zora još

ljepša. Svaki dan idem za njom izdaleka i tražim zgodu, da joj se približim. Ali zgode nema. Već mi postaje cijela stvar smiješ-nom. Ne možda, da mi se Zora više ne svi-đa, ali moja narav ne zadovoljava se gleda-njem iz daljine. Htio bih s njom govoriti.

30. prosincaPisao sam joj list. »Gospojice! Ako hoće-

te spasiti život jednom bijedniku, dozvolite da vas sjutra u devet sati nagovori onaj, koji će imati crvenu ružu u ruci. Mjesto: Zrinje-vac. Baš bezumno Vas ljubeći Petar Pavlo-vić«. Ne dvojim, da će mi se odazvati. Ta u listu se vidi bol duše, koja više ne može riječi smoći, nego lakonski govori. Dakako da joj moram donijeti nekakvu uspomenu. Uzet ću svoju fotografiju.

1. siječnjaJučer sam bio na Zrinjevcu. Nije je bilo.

Ljudi su se smijali, što u ruci držim ružu. Čekao sam od 9 i pol do 12 sati. Zatim sam odjurio prema Savi. Htio sam se utopiti. Ali u to je počeo padati sitan snijeg. Nijesam pravo vidio puta pred sobom. Vjetar je pu-hao silno. Morao sam se skloniti u čekao-nici za tramvaj. Usto sam oćutio glad. Htio sam nastaviti put, ali mi nije snijeg i glad dao. Vratio sam se brzo kući, gdje sam po-slije objeda razmišljao o svemu tomu. Od-lučio sam još jednom pokušati.

Svaki dan je slijedim i želim je nagovori-ti, ali mi to ne uspijeva. Drugi red iz priro-

dopisa. Tko je kazao profesoru, da me baš danas pita. Zašto me nije pitao drugi put? Da je na moju, ne bi se učio prirodopis. To je samo nepotreban balast, od kojega nema nikakve koristi. [...]

10. siječnjaUči plesati, sinkoi Pero! Sami olimpijski

bogovi su mi morali pomoći do moje sreće. U nedjelju ću moći s njom plesati. Moj pri-jatelj Petrović pozvao me na zabavu sebi, a rekao mi je, da će i Zora doći. Ona je prija-teljica Petrovićeve sestre. Sada moram uči-ti valcer plesati. Već malo znam. Ne smeta me nimalo, što sam dobio drugi red iz ma-tematike. To je samo nepotreban balast, što bi morali baciti iz naučne osnove.

12. siječnjaHvala Bogu! Svršena je ludorija, koja me

je obuzimala skoro dva mjeseca, a vidljive posljedice su drugi redovi iz latinskoga, grč-koga, njemačkoga, zemljopisa, povijesti i matematike. Sve sam te predmete nazvao ne-potrebnim balastom, a sada priznajem, da su potrebni, a moja umišljena ljubav ludorija. A kako se svršilo? Na vrlo drastičan način. U nedjelju sam tako gorio od čežnje, da sam jedva čekao čas, kada ću moći krenuti. Kod Petrovića nijesam nikoga našao. Vladao sam se u početku dosta nespretno. Za kratko vri-jeme došlo je nekoliko kolega Petrovićevih i nekoliko kolegica njegove sestre. Zadnja je prispjela Zora. Činila mi se još krasnijom. Bio sam svima predstavljen. Ne ću sve točno opisivati, nego spominjem, da sam tri puta kod plesanja pao. Kada smo išli k južini, dobio sam mjesto nasuprot Zori. Kod stola sam prolio svoju kavu. Uopće bio sam vrlo nespretan. Poslije južine opet smo plesali. Za plesa reče mi najednom Zora: »Meni je vru-će! Molim vas, odvedite me u drugu sobu.« Ja ju odvedoh. Tamo pomislih: »Sada ili ni-kada!« I dok se ona hladila, počeo joj govo-riti o svojoj ljubavi i t. d. Svega se ne sjećam točno, jer sam bio kao u groznici. Ona mi je odgovorila, da sam bezobrazan, što takve stvari govorim: »Da nijeste tako smiješan, bila bih vam već davno pokazala, da imate sa mnom posla. Sigurno i svoju kosu zbog mene svaki dan podmazujete.« Zatim me je otjerala od sebe, ali ja sam joj dalje govorio. Najednom sam osjetio, kako me netko po-treptao po ramenu. Okrenuo sam se i opazio Petrovića. Rekao mi je, da me zove njego-va majka. Kad sam izlazio, čuo sam riječi: »Hvala Bogu, da je taj salonski miš otišao«. Bilo mi je, kao da me netko polio hladnom vodom. Jedva sam se držao na nogama. Za-tim sam čuo smijeh Petrovićev. Nijesam mo-gao više ostati u sobi. Izađoh na hodnik. Sune mi misao u glavu, da pobjegnem. Uzeo sam mehanički svoj kaput i šešir i otišao. Zatim sam lutao ulicama. Svakakve misli dolazile su mi u glavu. Pomalo sam se ipak primirio. Kući sam kasno došao. Bio sam izliječen od ludorije. Jučer mi je Petrović pripovijedao, da me je nalagao, ali ja sam mu za to zahva-lan. Nadam se, da ću većinu drugih redova ispraviti, ali će ipak teško ići i mnogo muke stajati.

Danas sam vidio Zoru, pa nijesam mogao ništa lijepo na njoj otkriti. Vidim, da je sve iluzija.

U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mje-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Juraj Andrassy (1896. - 1977.), pravnik i dugogodišnji profesor javnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, akademik, bio je ponajbolji hrvatski stručnjak za područje međunarodnog javnog prava, ugledan i u inozemstvu.

Pored bogatog i ozbiljnog znanstvenog opusa pomalo iznenađuje neobičan prilog J. Andrassyja objavljen u Zborniku naučnih i književno-umjetničkih priloga bivših đaka i pro-fesora zagrebačke Klasične gimnazije (Zagreb, 1957.). U formi tobožnjeg dnevnika uče-nika Petrice Pavlovića bilježe se brige koje se prepleću za školskog života mladih, nekad kao i danas: učenje i zaljubljenost.

Iz dnevnikaPetrice PavloviÊa

[Ulomci]

Juraj Andrassy

Juraj Andrassy

broj 12 • Zagreb • 23. ožujka 2010.aktualno30www.skolskenovine.hr

pisma

POJAVE

Nezaboravno kulturno usavršavanje Bio je to dan proveden u Zagrebu ispunjen ljepotom koja nadahnjuje i duhovno obogaćuje

Učitelji Osnovne škole kralja Tomislava otputovali su 13. veljače 2010. na kultur-no usavršavanje u Zagreb. Jednodnevni je izlet obuhvaćao posjet Muzeju suvre-mene umjetnosti, Klovićevim dvorima i Teatru Exit. Nova nas je zgrada Muzeja suvremene umjetnosti oduševila svojom prostranošću, modernom arhitekturom i neobičnom umjetničkom instalacijom dvaju zatvorenih tobogana, koje su mnogi naši učitelji osobno isprobali.

Upoznali smo značajne autore suvre-menih likovnih umjetnosti i njihova djela, poput Srneca, Kožarića, grupe Gorgona te drugih hrvatskih i stranih umjetnika. Muzejski nam je vodič približio način in-terpretacije tih naoko nerazumljivih smje-rova likovne umjetnosti. U Klovićevim smo dvorima imali priliku upoznati rad zname-nitog, svjetski poznatoga hrvatskog slika-ra iz Cavtata Vlahe Bukovca. Posljednja je izložba njegovih slika u Hrvatskoj uprili-čena prije dvadesetak godina, a ovom su prilikom prikupljena njegova najznačajnija djela iz mnogobrojnih svjetskih muzeja.

Vodič nas je uputio u najznačajnije de-talje Bukovčeva nimalo jednostavnoga ži-vota, što nam je pomoglo shvatiti motive njegovih slika i način likovnog izražava-nja. Oduševljeni smo bili detaljima kojima Bukovac pridaje veliku važnost, čineći ih vizualno gotovo trodimenzionalnima! Ve-lika su mu motivacija bili i članovi obitelji, koji su čest motiv njegovih djela. Poseb-nost je Bukovčevih portreta u fotograf-skom zaustavljanju lika u određenoj pozi, što naglašava njegovu potrebu da na svo-jim slikama zamrzne trenutak. Jedno od njegovih najznačajnijih djela svakako je Gundulićev san, kojim je uveo novosti u slikarstvo svoga vremena.

Dan ispunjen ljepotom koja nadahnjuje i duhovno obogaćuje završili smo monodra-mom velikoga dramskog umjetnika Zijaha A. Sokolovića Cabares, cabarei. Iako je ova životna komedija trajala puna tri sata, vrijeme je proletjelo uz dinamičnu glumu i urnebesni humor glumca bez ijednoga scenskog rekvizita. Iako je po svojem ka-rakteru predstava komedija, glumac nam je, govoreći o životu, starenju, teatru, in-stituciji države i braka, želio prenijeti jed-nostavnu životnu misao koju u svojoj sva-kodnevici vrlo lako zaboravljamo:

- Kako to misliš Ja nisam važan? Tko je važan, ako ti nisi?! Budalo, pogledaj se! Pa nitko na ovome svijetu nije važniji od tebe. Počni živjeti sada, ne čekaj budućnost, je-dino što te čeka u budućnosti jest smrt!

Na kraju dugoga, ali vrijednim sadrža-jima ispunjenoga dana, u kasnim smo se noćnim satima vratili svojim domovima, is-punjeni pozitivnom energijom za dane koji su pred nama.

Ivana Ostrički, Našice

INOVATIVNOST

Internetski školski dnevnik Za sve škole besplatna je uporaba toga programa

Internet kao osnova informiranja, orga-nizacije poslovnoga vremena, medij sve bržih i većih mogućnosti, sredstvo komu-nikacije i edukacije zaživio je u skoro sva-kom aspektu našega života, počevši od seoskoga domaćinstva pa sve do najviših državnih ustanova. U potpunosti može

zamijeniti telefon, televizijske medije i sve druge oblike informiranja, ne umanjujući pritom vrijednost njihove daljnje prisutno-sti i korištenja.

Predviđen je da korisnicima prenese in-formaciju brzo i adekvatno, jer su ta dva atributa najvažnije osobine mreže svih mreža. Neupitno je, dakle, da je danas br-zina dolaska do informacija osnova uspje-ha, kako u poslu, privatnom životu tako i tijekom školovanja. U tom smislu zami-šljen je projekt Internetski školski dnev-nik. Glavni je cilj tog projekta pravodobno informirati sve grupe korisnika programa (ravnatelje, profesore, roditelje i učenke) te poboljšati kvalitetu informiranja i omo-gućiti što jednostavniji pregled svih oba-vijesti.

Tako su statistički podaci o školi, razre-du i pojedincu kao orijentir prema zajed-ničkom uspjehu, uporabom Internetskoga školskog dnevnika postali sastavni dio glavnoga putokaza i dostupni već klikom miša. Projekt obuhvaća cjelokupni školski odgojni i obrazovni rad. Svi događaji iz školskih učionica prenose se jednostav-nim putem u mrežnu aplikaciju te se na taj način olakšava pregled svakodnevnih događanja svim korisnicima.

Važno je naglasiti da će usvajanjem ovog projekta svaka učionica u školi dobiti na uporabu računalo s pristupom interne-tu i aplikaciji Internet školskog dnevnika. Lako je zaključiti da će, ovisno o brzini im-plementacije, taj dnevnik ući u osnovne i srednje škole pa će za nekoliko mjeseci ili godina svaka učionica u nas biti informati-zirana i povezana internetom u zajedničku mrežu, a da pritom državni proračun neće morati izdvojiti ni kunu. Osigurana je edu-kacija i upute te svakodnevna tehnička podrška tijekom uporabe programa.

Svi će korisnici dobiti korisničko ime i šifru s kojima će im biti omogućen pristup na internetske stranice Internetskoga škol-skog dnevnika. Uz korisničko ime i šifru, autorizirani će korisnici moći pregledavati podatke koji su, ovisno o statusu, dostupni samo njima. Na taj je način zaustavljena svaka zlouporaba podataka, kao i uvid u tuđe podatke. Korisnici će moći primati sve vrste informacija iz škole, a o načinu prima-nja informacija odlučuju sami korisnici.

Do informacija o događanju u školskim klupama može se doći logiranjem u samu aplikaciju te pregledom školskoga ime-nika i dnevnika rada. Može se sve izvje-štaje primati putem elektroničke pošte, a isto tako korisnik može gotovo trenutno saznati i za promjene odluči li izvještaje o ocjenama, izostancima, domaćim urat-cima i druge obavijesti primati putem mo-bitela u vidu SMS-poruke.

Kao zaključak, možemo reći da je Inter-netski školski dnevnik inovativna snaga budućnosti i nevjerojatna mogućnost po-moći školama, ravnateljima, profesorima, roditeljima i djeci. Što skorije uključenje osnovnih i srednjih škola u taj projekt zna-čit će iskorak u smjeru budućnosti i boljih vremena. S obzirom na to da je Internetski školski dnevnik potpuno kompatibilan s E-maticom, koju razvija Ministarstvo obrazo-vanja, a uvjereni smo da je za uspješan razvoj toga projekta u nas potrebna samo dobra volja. Za sve osnovne i srednje škole potpuno je besplatna uporaba toga programa.

Vladimir ŠKOPLJANAC, Zagreb

ISKUSTVA

Suradnja škole i lokalne zajedniceučitelji su se našli pred novim izazo-vima pa su uz uobičajene poslove, trebali aktivirati i svoje organizator-ske i koordinatorske sposobnosti

Suradnja lokalne zajednice i škole izni-mno je važna i za naše učenike, buduće aktivne članove društva. Naravno, ta su-

radnja mora imati koncepcijski plan koji se stvara na široj osnovi, na početku školske godine, zatim se razvija, prelazi na niže razine, razredne odjele i odgovarajuće grupe. Potrebno je utvrditi uvjete za kre-ativnost, u ovom slučaju volju vodstva grada za suradnju. Afirmacija kreativnosti znak je brige za svestrani razvoj osobno-sti svakog učenika.

Obrovac je maleno, smirujuće mjesto uz kršku ljepoticu Zrmanju. Rad u tako malom mjestu uvelike olakšava suradnju s lokalnom zajednicom koja se realizira već neko vrijeme. Ove godine, točnije za poklade, učitelji razredne nastave posta-vili su zahtjevniji cilj: organizirati pravu maškaranu povorku kroz grad s kvalitet-nim sadržajima. To je zahtijevalo veliki an-gažman svih učitelja, učenika, Turističke zajednice i Ureda za društvene djelatnosti grada.

U maškaranoj povorci i osmišljenoj pri-redbi sudjelovalo je stotinjak djece, učeni-ci nižih razreda OŠ Obrovac, PŠ Kruševo i Žegar te polaznici dječjeg vrtića. Događa-ju je posebnu važnost dao i obrovački gra-donačelnik dr. Ante Župan, koji je osobno prisustvovao svečanosti, preuzeo ključe-ve i vladavinu od malih maškara. Djeci se obratio pohvalnim i poticajnim riječima, obećao da će čuvati grad do njihove slje-deće vladavine te je podržao suradnju sa školom.

Krnjo je ovom prigodom bila Jedinica i kriva za sve nedaće i učeničke probleme. Izrađena je od plastičnih i papirnatih ma-terijala te je u skladu s nastavnim planom i programom osuđena na reciklažu. Rodi-telji i gosti uživali su u radosti raspjevanih i rasplesanih mališana. Svi su se častili krafnama i slatkišima u organizaciji Turi-stičke zajednice, a svaka dječja skupina dobila je i prikladne darove.

No, tu nije kraj. Karneval, ma koliko izgledao samo kao zabava, djecu je kre-ativno usmjeravao, primjerom pokazao koliko je važan timski rad, pokazao im je važnost društvene angažiranosti s ciljem sretne zajednice. Roditeljima je dao priliku da se povežu međusobno, a učiteljima je dao dosta materijala za govorne, likovne i literarne vježbe u integriranoj nastavni, korelaciji i na satu razrednika.

Jasno da nije sve teklo glatko. Učitelji su se našli pred novim izazovima pa su uz uobičajene poslove, trebali aktivirati i svoje organizatorske i koordinatorske sposobnosti. Na kraju, jedino je važno da djeca shvate kako su i oni članovi zajed-nice, da svaki uspjeh, pozitivan pomak u toj zajednici može ovisiti i o njihovoj an-gažiranosti. Očito, pojedinac i zajednica u neraskidivoj su vezi.

Kata Knežević, Obrovac

ODJECI

Škola kao rasadnik ljudi Posebno zabrinjava nedostatak krivnje i grižnja savjesti kod nasilnika

Agresivnosti i nasilja među mladima sve je više. Treba stoga pogledati stvar-nosti u oči i reći - nešto je trulo u državi Hrvatskoj - upozorava splitski psihijatar i sudski vještak dr. Ivan Urlić, komentirajući uzlazni trend ove vrste nasilja. Naglasio je da posebno zabrinjava nedostatak krivnje i grižnja savjesti kod nasilnika, što je, kako navodi, bilo uočljivo kod mladića koji su prouzročili smrt Luke Ritza.

- Oni su došli na sud, posprdno, kao heroji ulice. Pitanje je, dakle, postoje li danas u društvu osjećaji krivnje i srama, kao dva najjača regulatora agresivnih poriva, koji bi se s odraslih prenosila na mlađe generacije - komentira dr. Urlić i

objašnjava da nije korektno svu odgov-ornost za ponašanje mladih prebaciti na roditelje ili škole ili roditelje i školu, budući da je riječ o prekompleksnoj problematici. Odgovornost je na cijelom društvu koje, navodi dr. Urlić, njeguje ili ne njeguje određene vrijednosti.

- Društvo bi mladima trebalo pokazati da se agresivnost ne cijeni i ne isplati, već da se cijeni pristojnost, suzdržanost i suosjećajnost. No, kada danas pogledate elektroničke i pisane medije vrlo je malo pozitivnih primjera. Pitanje je zašto ne ističemo vrijednosti, kao da vrijednost nije dovoljno zanimljiva. I što onda očekujemo od mladih? - kritičan je dr. Urlić. Dokazu-je i da se zaboravlja kako je danas sve teže raditi u školi, jer se profesori nalaze između tri vatre - između zahtjevnosti školskog sustava te učenika i roditelja, koji su sve agresivniji. A i dvije vatre bile bi im sasvim dovoljne - ističe dr. Urlić.

- Treba otvoriti sustavni i svestrani dijalog o faktorima koji u našem društvu utječu na mlade naraštaje. Nisam zato da se održi jedna ili dvije televizijske emisije, u kojima bi stručnjaci iznosili svoje mišljenje, već je nužno da ministarstva zdravstva i prosv-jete sjednu i zajednički sastave program, u kojemu bi jasno stajalo koje vrijednosti kod mladih valja njegovati i onda na tome treba sustavno raditi. Sve što ulažemo u mlade ljude generalno je dobro uloženo - poručuje dr. Urlić.

Dalje objašnjava da psihološki zrela osoba zna raditi i voljeti:

- A što će raditi onaj tko nije ništa naučio, kako će voljeti onaj koji to nije naučio? Ako ne kultiviramo komponente rada i ljubavi, kakvu osobu dobivamo? Sirovu, koja ruši sve oko sebe - ističe dr. Urlić.

Problem je, dodaje dr. Urlić, što se u današnjem društvu ne njeguje duh, go-tovo da više ne postoji ni povećalo pod kojim su mediji promatrali društvo. Loše je, objašnjava, što se ljudi na ružnoću na-viknu, pa onda na nju više i ne reagiraju kako bi trebali.

- Žao mi je što se kod mladih ljudi ne njeguje osjećaj da budu posebni, da nađu u sebi skrivene talente i od toga imaju pozitivno zadovoljstvo. Ne treba zabo-raviti i da razina školskog znanja opada, uistinu dobri učenici više nisu karakter-istika naših škola, nego je takvih šačica, što postaje veliki problem prilikom ulaska učenika u visokoškolski sustav. Škola je rasadnik ljudi. Ako to zanemarimo, što ćemo iz rasadnika prenijeti u vrt? - pita se dr. Ivan Urlić.

Opširan tekst na navednu temu objav-ljen je u Slobodnoj Dalmaciji 7. ožujka 2010., a ove nadasve inspirativne i kristal-no jasne Urlićeve ideje o agresivnosti i nasilju među mladima pripremio sam za Školske novine, budući da mislim da bi ih bilo vrijedno objaviti i u tom prosvjetnom tjednom listu.

Velimir Karabuva, Split

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

OBAVIjEST PRETPLATNIcIMA

Poštovani pretplatnici,Zbog propusta službi koje adresi-ranju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), mo-guće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete navrije-me ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01 48 55 824).

Redakcija Školskih novina