dr. Franjo Pajrić – predsjednik Društva Hrvata u Mađarskoj

Koljnof, ma kako mehko zvučal, ne more mehkije leh ča ga duša ćuti… Već su se u lipnju 2012. godine, za osnivanja prve čakavske katedre u inozemstvu, Katedre Čakavskoga sabora Šopron, pomalo čvrstile prijateljske veze između grobničke Čakavske katedre i one u nastajanju. Ništa nije slučajno, moglo bi se i ovom prigodom reći, jer je predsjednik Šopronske katedre Franjo Pajrić (Ferenc Payrits) iz Koljnofa već tamo početkom devedesetih godina prošloga stoljeća utirao putove u Hrvatskom primorju za današnju Katedru Šopron. Čakavska katedra Šopron je danas u okviru Čakavskoga sabora jedna od 30 aktivnih katedri, od kojih su 29 na području Hrvatske. Grobnička Čakavska katedra je u devedesetim godinama već kreirala svoju budućnost na temeljima znanstvenih skupova; Grobnišćina; tragovi, znakovi i smjerokazi. Bilo je to vrijeme izlaženja iz tiska prvih brojeva jedinog glasila na čakavštini u Hrvatskoj, Grobničkoga lista, i priprema za velike projekte kao što su, primjerice, Međunarodna likovna kolonija Grobnik i daljnja obnova kata grobničkog Kaštela u današnju Galeriju suvremene umjetnosti… Franjo Pajrić je tada kao ravnatelj koljnofške Osnovne škole dovodio djecu u Hrvatsko primorje, da upoznaju krajeve u kojima njihovi vršnjaci, iako daleko, govore slično njima. Gosti iz Gradišća su tada iz grobničke Katedre ponijeli svega desetak knjiga i brojeva Grobničkoga lista. Snaženje suradnje su tada usporile ratne godine. No stjegonoše gradišćanskohrvatskog jezika, posebice u Koljnofu, ne posustaju. Opet posredstvom gospodina Franje Pajrića, u drugoj polovici devedesetih učenica Osnovne škole u Koljnofu Edit Grubić nastupa na tadašnjem riječkom Dječjem festivalu MIKIĆ s pjesmom Tiha noć, autora Ivice Badurine i Vlaste Juretić. Povremena suradnja s Gradišćancima iz Koljnofa prelazi u trajnu nakon što su početkom ovog stoljeća današnji predsjednik Katedre Šopron Franjo Pajrić (Ferenc Payrits) i tajnik koljnofskog Hrvatskog Društva Völgyi Géza, bili gostima Čakavskog sabora u Žminju, opet u potrazi za dodatnim načinima očuvanja i zaštite gradišćanskohrvatskog jezika - hrvatskog jezika starog oko pola tisućljeća, kojega u Gradišću sve generacije do danas prenose na mlađe naraštaje.

Nakon tog ponovnog susreta u Žminju, nastavljaju se povremeni kontakti Koljnofčana s predstavnicima grobničke Čakavske katedre te dodatno učvršćuju angažiranjem profesora Marina Relje, sudionika grobničkih znanstvenih skupova, koji se već duže bavi istraživanjem gradišćanskohrvatskog

jezika. Uslijedio je posjet grobničkoj Katedri dr. Franje Pajrića ml., koji je danas predsjednik Društva

Sve počinje s prvim korakom - slijedećeg jutra prvo upoznavanje s Koljnofom

Hrvata u Mađarskoj, što vrlo zorno potvrđuje onu staru poslovicu da jabuka ne pada daleko od stabla. Kontakti između Gradišćanaca i grobničke Čakavske katedre su učestali, što ubrzava proces osnivanja Katedre Čakavskoga sabora Sopron, a potom su Gradišćanci pozvali Grobničane u radni posjet, sa ciljem da se ubuduće ove dvije katedre još čvršće povežu kroz zajedničke programe. Tako je od 15. do 18. prosinca 2012. godine realiziran više mjeseci planirani radni susret grobničke Čakavske katedre s prvom i do sada jedinom katedrom u inozemstvu – Katedrom Čakavskoga sabora Šopron u Mađarskoj, koju su osnovali gradišćanski Hrvati na području Đursko-mošonsko-šopronske županije s mađarske strane te Gradišćanci s austrijske strane granice. Nakon ulaska u Mađarsku i zaustavljanja u usputnim mjestima, komunikacija je bila moguća skoro pa isključivo na mađarskom, kojeg nije govorio nitko od putnika u autobusu, te djelomično na njemačkom jeziku. Ipak, sve se promijenilo na dolasku u Koljnof, gdje su i slučajni prolaznici bez zadrške progovarali na čakavštini. Koljnof ili mađarski Kophaza je mjesto nadomak grada Soprona, s oko 2000 stanovnika, od kojih su blizu polovice Hrvati, a mnogima koji to nisu, gradišćanskohrvatski jezik nije stran. Stoga bi se u samo dvije riječi „doma smo“, mogli sažeti svi komentari zadovoljnih putnika s Grobnišćine. A kako i ne bi bili, kada su ih domaćini na svakom koraku dočekivali širom raširenih ruku. Već iste večeri, koja je inače bila planirana za smještaj, upoznavanje i odmor, skupina mladih tamburaša je svojim gostima zasvirala i zapjevala dobrodošlicu. Nizale su se jedna za drugom kako domaćinima, tako i gostima dobro poznate i drage pjesme, dobrim raspoloženjem grijući koljnofsku kasnojesensku večer.

Slijedećeg je jutra privremene stanovnike Koljnofa iz Hrvatske probudilo sunce nad Đursko-mošonsko-šopronskom županijom. Nakon prijama, koje je za načelnika Općine Čavle Željka Lambašu i cijelu skupinu upriličio načelnik Općine

Koljnof Franjo Grubić (Ferenc Grubits),

uslijedio je dogovor načelnika obje općine o budućoj suradnji. Načelnik Općine Čavle Željko Lambaša je pozvao svojeg domaćina da uzvrati posjet, što je koljnofški načelnik i prihvatio.

Uz zahvalnost na srdačnom prijamu, načelnik Općine Čavle Željko Lambaša i dopredsjednik grobničke Čakavske katedre Vinko Škaron su domaćinu, načelniku Općine Koljnof Franji Grubiću, uručili prigodne darove. Nakon prijama za goste iz Hrvatske, načelnici su nastavili dogovore oko moguće buduće suradnje općina Čavle i Koljnof.

U Koljnofu ima 100 tambura i dobrih svirača svih generacija S pjesmama uz tambure krenula je i dobrodošlica, koju su gostima s Grobnišćine pripremili učenici i djelatnici Osnovne škole u Koljnofu.

Budući da su na putovanje u Mađarsku krenule i predstavnice skupnih članova grobničke Katedre, OŠ Čavle (), OŠ Jelenje-Dražice (Anica Cvijanović) i Dječjeg vrtića Čavle (Josipa Hlača), dan je već s jutrom postajao radnim.

Tako je voditeljica Dječjeg vrtića Čavle Josipa Hlača, odmah nakon obilaska koljnofških dječjih vrtića, osmislila moguću buduću suradnju i s koljnofskim kolegicama nastavila dogovarati detalje. U koljnofškoj Osnovnoj školi su učiteljice s djecom pripremile kratki program, koji

je ubrzo potvrdio izjavu organizatora ovih susreta dr. Franje Pajrića ml. od prethodne večeri, da u Koljnofu ima oko 100 tambura i isto toliko tamburaša svih generacija. Predstavnice grobničkih osnovnih škola Anica Cvijanović, Gordana Manojlović i Nikolina Bolić Starčević. su također odmah prionule poslu i s

Glavni organizator mnogočega gradišćanskohrvatskog na ovim prostorima dr. Franjo Pajrić, načelnik Općine Čavle Željko Lambaša, Vlasta Juretić i načelnik Općine Koljnof Franjo Grubić za prohladnog koljnofskog jutra, uoči obilaska Zavičajnog muzeja u Koljnofu.

Povijesni trenutci 16. prosinca u Koljnofu – prva sjednica katedri Čakavskoga sabora održana u inozemstvu i prva zajednička sjednica jedne katedre iz Hrvatske – Katedre Čakavskoga sabora za Grobnišćinu i prve osnovane u inozemstvu - Katedre Čakavskoga sabora Šopron; članica Upravnog odbora Čakavskoga sabora i tajnica grobničke Čakavske katedre Vlasta Juretić, načelnik Općine Čavle Željko Lambaša, načelnik Općine Koljnof Franjo Grubić, predsjednik Šopronske katedre Franjo Pajrić, tajnica Šopronske katedre Dora Grubić i predsjednik Društva Hrvata u Mađarskoj dr. Franjo Pajrić, ml.

ravnateljicom Osnovne škole u Koljnofu dogovorile suradnju za 2012. godinu, a u okviru nje i moguće razmjene učenika.

U popodnevnim satima je realiziran obilazak grada Soprona, koji ima oko 55000 žitelja, a kojeg su vlasti nedavno ustupili lijepu zgradu u samome centru za sjedište Sopronske čakavske katedre i Matice Hrvatske. Šopron je gradom još u prapovijesno doba, a u doba

antičkog Rima i utvrđeni grad kao dio pograničnog dijela carstva i doista ima što za ponuditi svakome tko se dobro ćuti u povijesnim ambijentima. Kao značajan srednjovjekovni grad Šopron se spominje već 1153. godine i središtem je cijeloga ovog kraja. Uz uređene impozantne povijesne građevine, u Šopronu su jasni tragovi Liszta, Haydna i drugih čuvenih imena pa i nije začudnim da su se Grobničani vratili u Koljnof vrlo zadovoljni i puni svježih spoznaja o ovom dojmljivom gradu. Iste je večeri u koljnofškom Kulturnom domu održana prva zajednička sjednica Katedre Čakavskoga sabora Šopron, s točkom dnevnog reda: suradnja dviju katedri u 2012. godini.

Koljnof, 16. prosinca 2012. Dogovor o mogućnosti sudjelovanja znanstvenika s gradišćanskih područja na grobničkim znanstvenim skupovima Grobnišćina; tragovi, znakovi i smjerokazi/voditeljica programa grobničke Katedre Vlasta Juretić i dr. Herbert Gassner, sudac u Eisenstadtu (Željezno) i

Sjednici su s jedne strane nazočili članovi Šopronske katedre iz Mađarske i Austrije, predvođeni predsjednikom Franjom Pajrićem (Ferenc Payrits) i tajnicom Dorom Grubić (Dora Grubits), a s druge predstavnici grobničke Čakavske katedre: dopredsjednik Vinko Škaron, tajnica Vlasta Juretić, članice Predsjedništva Nensi Čargonja Košuta i Željka Frlan, članovi Katedre Marin Relja, Ada Maršanić, Arsen Salihagić i Anica Cvijanović. Gosti sjednice su bili načelnici općina Koljnof i Čavle, Franjo Grubić (Ferenc Grubits) i Željko Lambaša. Ovo je povijesni dan za Koljnof, rekao je u uvodu predsjednik Katedre Šopron Franjo Pajrić, jer po prvi put zajedničku sjednicu održavaju jedna katedra iz Hrvatske i jedna iz inozemstva. Vlasta Juretić je u ime predsjednika Slavka Krajcara i Upravnog odbora Čakavskog sabora sa sjedištem u Žminju poželjela Čakavskoj katedri Šopron dobrodošlicu u veliku obitelj Čakavskoga sabora, naglasivši da Čakavski sabor čine katedre te da je osnutkom Čakavske katedre Šopron, obitelj Čakavskoga sabora dodatno obogaćena. Izrazila je zadovoljstvo što će dvije katedre, Grobnička i Šopronska, u 2012. godini još inteznivnije nastaviti započetu suradnju s konkretnim zajedničkim planovima. Dopredsjednik Vinko Škaron je članovima šopronske Čakavske katedre prenio čestitke i pozdrave predsjednika grobničke Čakavske katedre Stanislava Lukanića te ukratko predstavio grobničku Čakavsku katedru i neke od njezinih najznačajnijih programa, također potcrtavajući radovanje što će ubuduće ove dvije katedre usko surađivati. Potom su skup posebno pozdravili načelnici općina Koljnof i Čavle, Franjo Grubić i Željko Lambaša, opetovano izražavajući zadovoljstvo ovim koljnofsko-grobničkim susretom i dobru vjeru da će prijateljstvo koje se počelo njegovati, ubuduće biti sve čvršće. U ime domaćina su predsjednik Društva Hrvata u Mađarskoj dr. Franjo Pajrić ml. i dr. Herbert Gassner, književnik, upoznali svoje goste i suradnike s poteškoćama

oko daljnjeg očuvanja gradišćanskohrvatskog jezika i njegova prenošenja na mlađe; za gradišćanskohrvatski jezik ostaje

sve manje prostora između službenih jezika - s jedne strane mađarskog, a s druge hrvatskog. Stoga je razumljiv bio zaključak da je osnivanje Čakavske katedre i suradnja u okviru Čakavskoga sabora s drugim katedrama jedna od najboljih mogućnosti da se stanje s ovim 500 godina starim hrvatskim jezikom, popravi.

Za Adventskog koncerta u koljnofškoj hodočasničkoj crkvi tamburaški sastavi Štrabanci, Lipotice….

Za dvosatne sjednice se iz rasprava nazočnih zaključilo da je Gradišćancima buduća suradnja s grobničkom Katedrom dobrodošla u više segmenata, a sve u cilju očuvanja i promicanja na ovim prostorima dobro čuvanih korijena hrvatskog jezika. Stoga je već za 2012. godinu dogovorena u čak desetak budućih programa; na zajedničke teme sa znanstvenicima s gradišćanskih područja i njihovo sudjelovanje na grobničkim znanstvenim skupovima Grobnišćina; tragovi, znakovi i smjerokazi. U tom će smjeru ići i istraživanja mladih predstavnika Katedre – Nensi Čargonja Košuta i Marina Relje, ali s druge strane i eventualno sudjelovanje Gradišćanaca – znanstvenika na grobničkim znanstvenim skupovima, s povijesnim temama koje imaju zajedničke poveznice. U prvom redu se na ovom polju očekuje suradnja s profesorom dr.sc. Herbertom Gasnnerom, ali i drugim znanstvenicima s gradišćanskih prostora. Osobita se pak pozornost posvetila programima u kojima će sudjelovati mladi. Tako je dogovoreno je da će učenici Osnovne škole Koljnof sudjelovati u programima koje grobnička Katedra provodi u suradnji s grobničkim i ostalim osnovnim školama na području Primorsko-goranske županije te da će se nadareni mladi iz Koljnofa i ostalih gradišćanskih područja kandidirati za nastup na Festivalu Grobnička skala. Nadalje, grobnička Čakavska katedra će pomagati Katedri Šopron u njihovim nastojanjima, posebice da se gradišćanskohrvatski jezik proglasi zaštićenim kulturnim dobrom RH, ali i u drugim programima Gradišćanaca, u kojima grobnička Čakavska katedra, s obzirom na dugogodišnje postojanje i iskustva, može pomoći. U svakom slučaju, zaključak je da je zajednička sjednica ovih dviju katedri bio nesvakidašnji i vrlo značajan događaj, kojeg se rezultati očekuju već tijekom nadolazeće godine. Nakon zajedničke sjednice slijedio je koncert tamburaške skupine Strabanci. Koncert se pretvorio u zajedničko druženje prijatelja do ranih jutarnjih sati. Treći dan boravka u ovome dijelu Mađarske bio je na redu obilazak dvorca Esterhazy, gdje je dugo u službi kneza Esterhazya bio i skladatelj Haydn, a

potom je slijedio odlazak u Beč, doduše svega nekoliko sati, jer je već iste večeri na programu bilo upoznavanje s još jednim lijepim običajem domaćina.

Grobnička skupina ispred Muzeja Hrvata u Mađarskoj -današnji Gradišćanci njeguju zahvalnost brojnim svećenicima koji su njihovim precima kroz povijest pomagali očuvati im najdragocjenije – gradišćanskohrvatski govor, ali i vrijednu sakralnu baštinu. Stoga na ovim područjima zatičemo lijepo i brižno uređene muzejske prostore kao što je Muzej Hrvata u Mađarskoj, u mjestašcu Peresznye, ili hrvatski Prisika.

Naime, u Koljnofu adventske svijeće svakog tjedna pali drugo mjesto. Tako su ove godine u subotu 17. prosinca Koljnofci palili četvrtu adventsku svijeću. Nakon što je Petar Mogyorósi izgovorio adventsku poruku, ovaj je poseban događaj dodatno uljepšan koncertom koljnofškog ženskog tamburaškog sastava Lipotice. Ova je vedra djevojačka skupina glazbom bogatila i cijelu večer u nastavku. Suradnja s raznim subjektima u Hrvatskoj nije novost u Koljnofu, kao što nisu ni rijetke skupine iz Hrvatske koje obilaze više mjesta i gradova u Gradišću. Mnoga su poznata imena boravila na ovim prostorima.Neki među njima, koji su od Boga darovani ćutilima neosrednjim progovaraju gađajući u sridu, kao, primjerice, Jakša Fiamengo kaže: Doći u Gradišće, austrijski Burgenland, zemlju gradova, za svakoga Hrvata znači ujedno ući u povijest vlastitog jezika, i to ono njegovo razdoblje na kojem je počinjala hrvatska umjetnička književnost. I sami svjedoci hoda jezika vremenom i pritisaka na – da upotrijebimo sjajne poetske sintagme T. P. Marovića – jazik ditinjstva, odnosno ditinjstvo jazika, tek se među našijencima u Burgenlandu iznenadimo koje smo sve lokalne riječi, izraze i fraze zaboravili, a naši su ih preci uspjeli u svojoj oskudnoj prtljazi ponijeti u tuđinu kao najveću dragocjenost. Tu, u Gradišću, u hladnijoj klimi, jače se osjeti koliko je jezik zapravo živ organizam, ali istodobno i otporan na sve vrsti pritisaka i vremena i okoliša (u ovom slučaju germanizacije) i procesa erozije koji mu iz vokabulara, ali i svega čime se jedan jezik razlikuje od drugoga, izbijaju odlike ne samo govora nego i sveukupnog života entiteta kojemu pripada i čiji je subjekt, temelj identiteta. U ovom pitomom mjestašcu, i grobnička skupina prijatelja Koljnofa pridodaje potpise na rečeno. A kao usput i kao samo od sebe nameće se pitanje: Što bi učinili Englezi, Francuzi, Nijemci…. da danas imaju živi, hodajući spomenik svojem jeziku? Pri kraju putovanja je još preostalo obići mjestašce Prisiku i Sakralni muzej

Hrvata u Mađarskoj. Gospoda Pajrići, otac i sin, priredili su svojim gostima još jedan bliski susret s korijenima. Hodajući brižno uređenim prostorima i razgledavajući izloške opetovano se ćutiš doma. Kao da su i izlošći iz Zavičajnog muzeja u Gradu Grobniku na

Dojmljive trenutke u Kisegu omogućili su skupini s Grobnišćine predsjednik Katedre Čakavskoga sabora Šopron Franjo Pajrić i predsjednik Društva Hrvata u Mađarskoj dr. Franjo Pajrić ml. te domaćin u Kisegu – predsjednik Hrvatskog društva u Kisegu Šandor Petković. Ovdje korijene gotovo opipljivim ćutiš, a 16. stoljeće glasno progovara poviješću pisanom životima slavnih Hrvata. Tu i danas progovara Nikola Jurišić Senjski i barun od Kisega o utiraču njegovih junačkih staza knezu Bernardinu Frankopanu Grobničkom kroz žarom sricane stare čakavske riječi današnjeg Jurišića – Šandora Petkovića, predsjednika Hrvatskog društva u Kisegu, čemu su 18. prosinca 2011. godine svjedočili na slici redom: Marinka Premuš, Ada Maršanić, Ksenija Mohorić, Josipa Hlača, Anica Cvijanović, Franjo Pajrić, Vlasta Juretić, Robert Kalčić, Josip Mušanović, Nensi Čargonja Košuta, Nataša Mavrinac, Marin Relja, Gordana Saršon, Nikolina Bolić Starčević, Lučana Lambaša, Gordana Manojlović, Josip Mohorić, Gabrijela Frlan, željka Frlan, Mladen Mavrinac, Arsen Salihagić, Marinka Salihagić, Vladimira Matijević, Časlav Matijević, Vikica Bistričić, Željko Lambaša, Vinko Škaron i Šandor Petković.

putovanje u Mađarsku krenuli dopuniti daleko bogatiju ovdašnju Zbirku. Jer tu se ponovno pred očima dolaznika rasprostire nemjerljiva skrb Gradišćanaca za baštinsko blago.Iz Prisike se krenulo u Kiseg, gradić kojeg se u duši ponese kao Jurišićev grad, u kojemu je Jurišićev dvorac, Jurišićev spomenik, Jurišićev trg…Tu je i hrvatska crkva, u kojoj su prijatelji iz Hrvatske i Mađarske zajednički otpjevali Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata….

Tu, gdje kao šećer na kraju sva ćutila snaže, zajednički preci Koljnofčana te svih Gradišćana i Primoraca, davno su još napisali pozivnice svojim životima, na čelu s Nikolom barunom Jurišićem od Kisega, rodom iz Senja, uz blagoslov kneza Bernardina Frankopana Grobničkog, kao slavni dio njegove ostavštine, što ih danas dolazećima, uručuje predsjednik Hrvata u Kisegu Šandor Petković, tečno

progovarajući na lijepoj domaćoj čakavštini. U ništa pretvara osjećaj da si u tuđini jer gradišćanskohrvatski jezik još uvijek živi u svakome od nas. Ma ako i u najsitnijoj čestici najmanje mjere, ali živi i hoda. U Gradišćancima još i za trk snage ima, u mnogima živi punim plućima. Oni bašćinu i naših prapradjedova čuvaju i štite. I to im naše zajedničko breme nije teško. Štoviše, vole ga i čuvaju kao mati dijete, kao zjenicu oka…. A mi? Što mi činimo? Jedan od odgovora na pitanja savjesti koja se nevoljko budi mogao bi biti: Budimo Gradišćancima počivala na trnovitim stazama! *** Novi susret prijatelja-suradnika uslijedit će najvjerojatnije već u veljači 2012. godine jer se skupina iz Koljnofa, ponajprije mladih, sprema sudjelovati na Riječkom karnevalu, predvođenih dr. Franjom Pajrićem ml., koji je bio inicijatorom osnutka prve inozemne Katedre. Ovaj pokretač mnogih kulturnih događanja i nezaustavljiv borac za očuvanje gradišćanskohrvatskog jezika, s jednakim je žarom i ljubavlju bio domaćinom Grobničanima. Stoga je ovaj radni posjet Mađarskoj imao i onu drugu – izletničku stranu, na jedan drugačiji način; ćutila se gotovo opipljiva briga domaćina da gosti s Grobnišćine njegov zavičaj ponesu ne samo slikom već i u duši. I, uspio je jer, bilo je lijepo biti Grobničanom ovih dana u Đursko-mošonsko-Šopronskoj županiji.