socijalna politika i obitelj vlado puljiz

Socijalna politika i obitelj

Vlado PuljizPravni fakultet Sveučilišta u ZagrebuStudijski centar socijalnog rada

Izvorni znanstveni članakUDK 304: 316.356.2

Primljeno: listopad 1994.

U ovom članku analizira se evolucija ipriroda socijalne politike prema obitelji ueuropskim zemljama. Autor intervenciju države u privatnu sferu obitelji, u smislu ma-terijalne i druge potpore, dovodi u vezu s nastankom industrijskog društva i raspadommreže tradicionalne porodične solidarnosti. U razvijenim zemljama socijalna davanjaza djecu i obitelj danas su vrlo razvijena. Ipak, neki proklamirani ciljevi socijalne politikeprema obitelji nisu postignuti, prije svega oni pronatalitetni. U posljednjem dijelu člankaautor upozorava na neke aspekte socijalne politike prema obitelji u Hrvatskoj, te njenepravce razvoja.

UVOD(1) Socijalna politika različito se definira

u pojedinim zemljama. Njen sadržaj ovisi o hi-storijskom kontekstu u kojem je nastala i raz-vijala se. Rasprava o definicijama bila bi kori-sna i indikativna, jer bi vodila temeljnim vri-jednosnim usmjerenjima pojedinih društava ilicivilizacijskih krugova u kojima su se razvilidanas poznati modeli socijalne politike. Mi seovdje u takvu raspravu nećemo upuštati, negoćemo se zadovoljiti jednom relativno ustalje-nom, širokom definicijom koja obuhvaća za-jedničke elemente socijalnih politika razvije-nih zemalja.

Može se, dakle, reći da socijalna politikaobuhvaća one aktivnosti države kojima je ciljreguliranje transfernih davanja pojedincima igrupama koje su, usljed određenih okolnosti,ostali bez svih ili dijela prihoda, pa tako do-spjeli u nepovoljnu životnu situaciju. Ona se,nadalje, bavi organiziranjem raznih uslugagrađanima, koje su besplatne ili se djelomičnoplaćaju. U nešto širem značenju, socijalna po-litika određuje i neke standarde ponašanja natržištu rada. 'Ireba naglasiti da je socijalna po-litika prije svega državna politika. Što se tičehumanitarnih akcija koje vode nedržavne or-ganizacije, one spadaju u socijalnu politiku uonoj mjeri u kojoj je njihova uloga definiranaod strane države, odnosno ukoliko te akciječine dio legaliziranog i institucionaliziranog si-stema. Neformalne i spontane forme socijalnepolitike, kao što je porodična solidarnost ilikaritativna pomoć, ne spadaju u socijalnu po-litiku (Marklund, 1993).

(2) Obitelj je temeljna ljudska grupa. Onaspada u kategoriju tzv. primarnih grupa u ko-jima su odnosi među članovima prisni. Obiteljje najtrajnija i najvažnija forma zajedničkogživljenja ljudi. Dvije su ključne potrebe kojeproizlaze iz prirode čovjeka, a uvjetujuvažnost, trajnost i stabilnost obitelji. Prva je -nužnost reprodukcije i nastavljanja života, adruga je - staranje o djeci u razdoblju njihovarašćenja i osamostaljivanja. Naime, po ornito-loškoj alegoriji, čovjek je "gnjezdaš". To značida je stvorenje koje odmah po rođenju nijesposobno za život, nego mu za to treba pot-pora roditelja, obitelji i društva. ČOvjekom sepostaje ne samo biološkom činjenicomrođenja, nego zahvaljujući procesu socijaliza-cije, učenjem, usvajanjem vještina, uzoraponašanja i vrijednosti koje su stvorile pre-thodne generacije. Stoga rađanje i socijaliza-cija djece ni u jednom društvu nisu prepuštenislučajnostima spolnih odnosa, nego su pred-met stroge regulacije. Obitelj je, dakle,zaštićena forma zajedničkog življenja ljudi(First, 1981).

Sama riječ "obitelj" dolazi od riječi obita-vati, prebivati, tj. stanovati zajedno (lat. habi-tare). Radi se o grupi bliskih srodnika kojižive, odnosno stanuju zajedno. Danas,međutim, kriterij zajedničkog stanovanja usvakom slučaju nije ispunjen. Neki su članoviobitelji odsutni i žive drugdje, ali ipak s onimakoji su ostali na kućnom ognjištu čine bliskuzajednicu života. Svi članovi, obavezno nisuokupljeni oko "jedne vatre i jednog lonca"(kako Francuzi kažu: "autour d'un feu et d'un

237

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 237-244, Zagreb 1994.

pćt"). U dnevnoj je upotrebi i riječ "porodica".Ona je izvedena iz riječi rod, roditi, roditelj.Ipak, pojam "porodica" ima šire značenje odobitelji. Ona, naime, podrazumijeva ne samoužu obiteljsku, nego i širu srodstveničku grupukoja obuhvaća više srodnika i srodničkih jedi-nica. Riječ "obitelj" bliža je poimanju današnje.male, konjugalne srodničke grupe. U statisticise ustalio termin "domaćinstvo", koji asocirana rezidencijalno-ekonomsku zajednicu. Na-dalje, kada je riječ o selu, u upotrebi je i ter-min "gospodarstvo" koje u prvi plan ističe eko-nomsku dimenziju obitelji.

Vidi se, dakle, da termini nisu baš preciznii da prilikom korištenja mogu izazvati nedou-mice.

PREOBRAZBA OBITELJSKIHFUNKCIJA I SOCIJALNA POLITIKA

(3) Radi boljeg razumijevanja odnosa so-cijalne politike i obitelji vrijedno je upozoritina obiteljske funkcije i njihovu transformaciju.Te se funkcije, grosso modo, mogu podijelitiu dvije grupe. prvu čine biološko - fizičke fun-kcije: rađanje, ekonomska aktivnost (proiz-'vodnja i potrošnja) te zaštita članova. Drugugrupu čine kulturne, socijalne i emocionalnefunkcije (edukacija, socijalizacija, razvojličnost i sl.), (La sociologie, 1970).

U predindustrijsko doba, osobito u tradi-cionalnoj ruralnoj zajednici, proširena je obi-telj, zajedno sa seoskom sredinom, obavljalaranije spomenute fizičke funkcije, ali isto takoi odgoj i socijalizaciju svojih članova. Obiteljje činila čvrstu cjelinu života, mali socijalni mi-krokozmos. Međutim, uporedo s razvojem ur-bano - industrijskog društva tradicionalna jeobiteljska zajednica oslabila. Njene su funkcijepočele preuzimati vanjske institucije i grupe.Ekonomska funkcija (proizvodnja, a dijelom ipotrošnja) odvijaju se danas uglavnom izvanobitelji. Odrasli članovi, a prije svih otac radiizvan kuće i tako skrbi za život obitelji. ženau početku obavlja neplaćeni rad u kući, a ka-snije se i sama zapošljava na vanjskim poslo-vima. Obitelj se usljed toga dijeli na aktivni iuzdržavani dio. Zaštitna funkcija također višene spada u isključivu obiteljsku domenu, negoje obavljaju vanjske institucije. Slično se možereći za funkciju edukacije i socijalizacije kojesu značajnim dijelom "iselile" iz obitelji (B0-sanac, 1976).

238

Puljiz, y.: Socijalna politika i obitelj

Ova redukcija obiteljskih funkcija navelaje mnoge autore da ozbiljno dovedu u pitanjebudućnost obiteljske zajednice. Ipak, svepromjene koje su se u posljednjih stotinu iviše godina desile u obitelji razvijenih zemaljapokazale su da ona zadržava primat kao "ko-lijevka ljudske prirode", kako ju definira Ch.Cooley. Štoviše, može se zapaziti da se u su-vremenom svijetu, u kojem raste pritisak glo-balnog društva na individuu, obnavlja značajobitelji kao emocionalnog utočišta i zaklona.Obitelj se održava kao nezamjenjivi interme-dijami član između individue i društva. Akosu, dakle, oslabile prisilne dimenzije zajed-ničkog obiteljskog života, kao što je ekonom-ska, na drugoj je strani došla do jačeg izražajaemocionalna i vrijednosna uloga obitelji kaoorijentira i uporišta. Naglašenija emocionalnauloga povećala je očekivanja od obitelji, a sla-bljenje ekonomskih funkcija pojačalo je slobo-du partnera. Usljed toga trendovi u obitelji suna prvi pogled kontradiktorni. S jedne stranedosta je indikatora labavijenja obiteljskihveza i individualizacije članova, dok s drugestrane istraživanja pokazuju da u vrijedno-snom i emocionalnom pogledu rasteprivrženost obitelji kao najvažnijoj socijalnojgrupi.

(4) U kontekst transformacije obiteljskihfunkcija i njihov transfer na državne i drugeinstitucije treba smjestiti pojavu socijalne po-litike kao organizirane državne djelatnosti narješavanju socijalnih problema. Naime, razvojindustrijskog društva uzročio je destrukciju.tradicionalnih mreža socijalne solidarnostikoje su se koncentrirale u i oko obitelji.Iščupane iz svojih ruralnih, tradicionalnih kor-jena, u gradove doseljene radničke obiteljinašle su se u stanju velike socijalne nesigur-nosti. Gubitak posla, bolest ili smrt oca - hra-nitelja zaposlenog u tvornici, predstavljali sutešku egzistencijalnu opasnost za radničkuobitelj. Zapadna su društva, zasnovana naprincipima liberalizma, u 19. stoljeću bila so-cijalno nestabilna i konfliktna. Uostalom,upravo zaziruči od tih opasnosti koje za soci-jalni mir donosi industrijalizacija, na istoku ijugoistoku Europe nastali su snažni narod-njački pokreti sa ciljem čuvanja tradicionalnognačina života, koji je najjače uporište imao uselu. Narodnjačkih ideja te odbacivanja indu-strijalizacije u strahu od socijalnih problema inemira bilo je i u Hrvatskoj. Zanimljivo je u


tom smislu citirati Ognjeslava UtješenovićaOstrožinskog, koji je, braneći opstanak seo-skih kućoih zadruga pedesetih godina prošlogstoljeća, ovako sudio o zapadnoj industrijskojcivilizaciji: "Ako su pauperizacija i proletari-zarit mora koja plaši narode, i ako porodičnouređenje naroda zatire to zlo u korjenu, nijeli onda takvo uređenje vrijedno svakog pošto-vanja? Što bi dala Francuska, ili Belgija i Nje-mačka za amulet takvog magičnog pentagra-ma koji može izgnati odvratnu neman kojatako opasno nagriza onaj samo naizgled sre-tan život industrijskih zemalja?" (Utješenović,1988).

Na zapadu su se u obrani nesigurne rad-ničke egzistencije razvile snažne radničke par-tije, prijeteći socijalnom revolucijom i radikal-nom preobrazbom novonastalog industrijskogkapitalizma. No, paralelno s time nastajali sunovi oblici uzajamnog pomaganja radničkepopulacije. Zaštitne socijalne funkcije upočetku su bile koncentrirane oko dobrotvor-nih organizacija, organizacija uzajamne po-moći, religioznih i sindikalnih institucija. Noto nije bilo dovoljno, nego se u socijalnuzaštitu radnika umiješala i država stvarajućišire koncipirane mehanizme socijalne sigurno-sti.

prvi sistem socijalnog osiguranja pojaviose u Njemačkoj u doba Bismarcka osamdese-.tih godina prošlog stoljeća. Bismarck je s jed-ne strane vodio represivnu politiku prema so-cijal-demokratima, kao političkim zastupnici-ma radnika, a s druge je strane, za kompen-zaciju, pokrenuo aktivnu državnu socijalnupolitiku. U svojim "Memoarima" tim je povo-dom zapisao: "Gospoda demokrati uzaludnoće svirati flautu kada narod shvati da vladarivode računa o njegovu dobru" (Rosanvallon,1976). Tako su u rasponu između 1883. i 1889.usvojena tri velika zakona o socijalnom osigu-ranju radnika (osiguranje u slučaju bolesti, ne-sreće na poslu, te invalidnosti i starosti) kojiznače prve krupne državne mjere kojima seutemeljuje modema socijalna politika. Dakle,nakon obiteljske solidarnosti, filantropije i sin-dikalnog mutualizma, nastupa etapa socijalnedržave koja razvija mehanizme sigurnosti zaradnike, te druge kategorije zaposlenih. Obi-telj u tim zakonima nije posebno tretirana.Ipak, jasno je da se osiguranje od životnih ri-zika odnosilo i na njene članove. Time jepovećana ovisnost obitelji o ocu - hranitelju te

Puljiz, v: Socijalna politika i obitelj

je na način različit u odnosu na tradicionalnuseosku porodicu, u kojoj je u prvom planuimovina, obnovljena obiteljska patrijarhalnastruktura.

POČECI SOCIJALNE POLITIKEPREMA OBITEWI

(5) Socijalna politika prema obitelji uznačajnim europskim zemljama kao što suFrancuska, Njemačka· i Svedska javlja seizmeđu dva svjetska rata. Država se, na nekinačin, počinje miješati u privatnu obiteljskusferu pokušavajući tako promovirati nekeopće interese.

Centralno mjesto u obiteljskoj politici zau-zima pomoć djeci. Država, naime, želi većibroj djece, jer joj trebaju novi podanici, pa sti-mulira njihovo rađanje. Prema tome, socijalnapolitika izvorno je zamišljena kao pronatali-tetna. Ona je inspirirana pretežno strateškim,ali i ekonomskim razlozima. Indikativan jeprimjer Francuske u kojoj se razvila ambicioz-na socijalna politika prema obitelji. Francuskase bojala demografske i vojne premoći Nje-mačke, pa je htjela povećati broj stanovnika.Zanimljivo je da je Francuska iz sličnih razlo-ga održavala brojno seljaštvo nasuprot grad-skom stanovništvu. Naime, njeni su političarismatrali da je seljak spremniji za obranu zem-lje, jer je jače patriotski ukorijenjen. Uosta-lom, on je glavni junak iz rovova Verduna iMame u prvom svjetskom ratu. No taj mit oseljaku - pješaku koji brani Francusku srušiose 1940. godine kada su njemački tenkovi jed-nostavno pregazili Maginot - liniju i razbilitehnički inferiorniju francusku vojsku. Uzstrateške pojavili su se i drugi razlozi potporedjeci. U Francuskoj su poslodavci dodacimaza djecu nastojali smanjiti pritisak radnika napovećanje plaća od strane radnika s brojnimobiteljima. Pronatalitetnu politiku odmah na-kon drugog svjetskog rata proklamira i prvipredsjednik francuske vlade - Charles deGaulle, pozivajući Francuskinje da rode "12milijuna lijepih beba" (Jones, 1985).

Nacistička Njemačka spremala se za osva-jački rat, pa su joj za ostvarenje tog cilja tre-bali mladi Nijemci. Za razliku od Francuske iŠvedske, gdje je pronatalitetna politika imalane samo strateške inspiracije, u nacističkojNjemačkoj ona je bila reducirana na ekspan-zionističke i nacističke namjene.

239

-:

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 237.244, Zagreb 1994.

Švedska je velika zemlja s relativno malimbrojem stanovnika. Da bi napučila veliki pro-stor trebali su joj ljudi. Švedski socijal-demo-krati koji dolaze na vlast početkom tridesetihgodina utemeljuju obiteljsku socijalnu politi-ku. Ključnu ulogu u tome ima bračni par Gun-nar i Alva Myrdal te Ellen Key. Oni promo-viraju ideju tzv. "narodne kuće", koju trebapredstavljati švedska država. Država, dakle,mora brinuti za sve svoje građane. Isto takorazvija se ideja o planiranju stanovništva, kaoi o ulaganju u dobrobit svih građana.

Drugi svjetski rat potakao je razvoj obitelj-ske politike i u drugim europskim zemljama.U glasovitom planu lorda W. Beveri?~e~ u ':'e-likoj Britaniji iz 1942. godine temeljni Je pnn-cip "nacionalna kompenzacija za socijalne ri-zike". Pored toga, Beveridge predlaže socijal-nu politiku kojoj je cilj organizacija zaposle-nosti, poboljšanje zdravlja st~ovništva tepomoć obiteljima putem. obit~ljs~ ~oda~~.Predviđeno je da se ovi troškovi financirajudodatnim porezima. Osnovni prijedlozi iz pla-na lorda Beveridgea pretočeni su u zakone zalaburističke vladavine u prvim poslijeratnimgodinama (Social.,., 1942).

PRIRODA I NAČINI SOCIJALNIHDAVANJAOBITELJI

(6) Već je rečeno da je početna inspiracijasocijalne politike prema ?bitelji bila pr~nata-litetna. Također smo rekli da su se kasnije po-javili i drugi r~ozi ~a materijal~u. i us~~nupodršku obitelji, kao sto su smanjenje pritiskana.plače, pravednost, podizanje kvalitete ži~o-ta te socijalizacija uzgoja mladih generacija,Sukladno tome širio se i sadržaj socijalne po-litike prema obitelji. Danas je to niz mjera k0-jima se nastoji unap~jediti. o~~teljs~ ~ivot .ipomoći u prevladavanju nekih životnih situaei-ja. Te se mjere mogu sv~sti na davanja u.no~cu,poreske olakšice i servise za pomoc obitelji,

Važno je razlikovati obiteljska (dječje do-datke i slično) od drugih oblika socijalnih da-vanja. U pitanju je razlika u temeljnim načeli-ma po kojima se obavlja transfer.

Socijalna davanja po osnovi socijalnog osi-guranja (bolest, starost, invalidnost, nezaJX:slenost) daju se kao naknada za uplate u OSI-

guravajuće fondove (načelo "reward").Socijalna pomoć siromašnima služi prevla-

davanju teških životnih situacija. No ona se ne

240

Puljiz, v.: Socijalna politika i obitelj

daje po načelu naknade za predhodna izdva-janja, nego kao materijalna podrška koja proi-zlazi iz opće društvene solidarnosti (načelo"relief'). U pravilu je dodjela socijalne pomoćivezana uz provjeru imovnog stanja i radnihsposobnosti onih kojima se dodjeljuje (means-test).

Obiteljska davanja zasnovana su na načelukompenzacije za dodatne financijske naporekoje zahtijevaju djeca, stari, hendikepirani čla-novi obitelji. Ta davanja imaju preventivni ka-rakter, jer trebaju spriječiti siromaštvo obiteljis mnogo djece i drugih uzdržavanih članova.Obiteljska davanja nisu, dakle, vezana uz pre-dhodne uplate u fondove, nego su bezuvjetnai prikupljaju se uglavnom fiskalnim putem.Ona postepeno poprimaju univerzalni karak-ter i odvajaju se od sistema socijalne sigurno-sti i socijalne pomoći. Ipak, treba naglasiti dasu počeci obiteljske socijalne politike bili ve-zani uz sistem socijalnog osiguranja. Mislimona udovičke mirovine. Međutim, kasnije uve-deni dodaci za djecu, stare i hendikepirane,poprimaju drugačiji, univerzalni. kar~e~.Sama distribucija socijalnih davanja obitelji,kao što su dječji dodaci, može se vršiti naosnovi provjere imovnog stanja ili pak neovi-sno od toga, tj. kao potpora svoj djeci. Uprvom slučaju radi se o preraspodjeli po ver-tikalnoj (od imućnijih ka manje imućnima), au drugom o preraspodjeli po horizontalnojosnovi (od onih bez djece prema onima s dje-com).

MODELI OBITELJSKE POLITIKE

(7) Modeli obiteljske politike vezani su ~opće modele socijalne politike. Najpo~atIJemodele socijalne politike razvili su R. Titmussi G. Esping Andersen. Ako malo pojednostav-nimo shemu, može se reći da liberalni pristupu socijalnoj politici akcent stavlja na naknadukroz sistem socijalnog osiguranja koji je jed-nim dijelom privatiziran te socijalnu pomoćnajugroženijim građanima. S druge strane, so-cijal-demokratska, uglavnom skandinavska so-cijalna politika, veliku pažnju ~većuje ko~:penzaciji i prevenciji, a manje naknadi Ipomoći. Ipak, ova dva različita pristupa u pre-vladavanju socijalne ugroženosti i razvoju so-cijalne države u novije se vrijeme približavajui kombiniraju u cijelom nizu zemalja.

....... ,'.. '- .


Uprošćena dihotomna podjela same soci-jalne politike prema obitelji jeste na tradicio-nalnu i modernu.

Tradicionalna politika nastoji podržati pa-trijarhalnu strukturu obitelji. Najuočljivija nje-na verzija jeste - obitelj jednog hranitelja. Obi-teljska se davanja uglavnom transferiraju po-sredstvom zaposlenog oca, dok se zapošljava-nje žene destimulira. Ona se nastoji zadržatiu kući. Obiteljska su davanja relativno mala irezidualna. Najjače uporište ovakva politikaima u SAD, Irskoj i Velikoj Britaniji, a po-dršku ima u srednjoj klasi tih zemalja. U rad-ničkim, siromašnijim obiteljima model jednoghranitelja manje je proširen. Zanimljivo je daje lord Beveridge u svom programu socijalnihreformi inzistirao na tome da žena ostane ukući, jer je to njena prirodna domena. To sumu kasnije prigovarali britanski feminističkipokreti. Najjače je tradicionalni model izraženu Irskoj. Također ga nalazimo u južnoj Europi,koja je u razvijenom dijelu svijeta najdužeodržala patrijarhalnu strukturu obitelji.

Modema obiteljska socijalna politika na-glasak stavlja na obitelj kao zajednicu indivi-dua. Najizraženija je u skandinavskim zemlja-ma, prije svega II Švedskoj. Ovdje su većadržavna davanja obitelji, a razvijeni su i servisiza pomoć obitelji. Interferencija društva u pri-vatnu domenu osjetno je veća. Načela na ko-jima se takvo djelovanje države zasniva jestekvaliteta življenja, pravednost, redistribucijaprihoda u korist brojnijih obitelji. Veoma jeproširen model dvaju hranitelja obitelji - ocai majke, a daje se snažna potpora majci kojaje zaposlena.

neba, međutim, reći da su danas dostaprošireni mješoviti modeli obiteljske politike,koji kombiniraju elemente tradicionalnog imodernog pristupa. Nalazimo ih u Francuskoj,Njemačkoj, i drugim zemljama srednje Euro-pe. Oni obuhvaćaju potporu zaposlenim maj-kama, ali isto tako imaju razvijenu stimulacijuza slučaj njihovog ostanka u kući (Lewis,1992). Cini se da se takvom modelu u novijevrijeme priklanja i katolička crkva. S jednestrane nastoji se učvrstiti obitelj kao temeljna,posvećena ljudska zajednica, a s druge straneističe se sloboda žene da se potvrdi u profe-sionalnom životu.

REZULTATI OBITELJSKE POLITIKE

(8) Kakvi su rezultati obiteljskih politika uEuropi? Izgleda da, usprkos naporima, prona-


talitetni ciljevi nisu ostvareni, ili su samo dje-lomično ostvareni. Uzmimo primjer Francu-ske, koja sada za obiteljsku politiku izdvajaogromna sredstva (2.4% unutrašnjeg brutoproizvoda). Ovdje je samo između 1991. i1993. godine stopa fertiliteta (broj djece pojednoj ženi u doba plodnosti) opala od 1.8 na1.65. Pronatalitetni su ciljevi ostali, ali je javnavlast shvatila da "... evolucija fertiliteta proi-zlazi iz dubljih tendencija u društvu na kojefinancijske intervencije i politički govori ne-maju većeg utjecaja. Broj djece u obitelji po-novno je postao stvar privatnog života" ("LeMonde, 1994). Zanimljivo je napomenuti dasu danas demografski trendovi najnepovoljnijiu zemljama južne Europe, s jakom tradicijompatrijarhalne obitelji. Prema posljednjim do-stupnim podacima u Španjolskoj je udio djeceispod 5 godina u ukupnoj populaciji iznosio5.4%, u Italiji 5.0%, u Portugalu 5.9%, uGrčkoj 5.4%. S druge strane djeca do 5 godinasudjelovala su u ukupnoj populaciji Francuskesa 6.7%, Švedske 6.3% i Velike Britanije6.7%. Za Njemačku imamo dva podatka (Za-padna - 5.0% i Istočna 6.4%) (World Families,1994).

Što se tiče strukture obitelji, tu su se uposljednjim decenijama desile značajne prom-jene, koje indiciraju napuštanje starog obitelj-skog modela. Prosječan broj članova obiteljismanjio se u razvijenim zemljama uglavnomispod tri člana (Francuska 2.6, Njemačka 2.3,Italija 2.8, Svedska 2.2, V. Britanija 2.8 člano-va). Prema podacima iz početka 20-ih godina,u glavnim europskim zemljama visokesu bilestope vanbračno rođene djece (Svedska39.7%, V. Britanija 10.9%, Zapadna Nje-mačka 7.6% i Francuska 11.4%) (Jones,1985).

Da se u strukturi obitelji dešavaju ozbiljnepromjene svjedoči porast obitelji u kojima živisamo jedan roditelj s djecom. U Francuskoj je1990. svaka osma obitelj s djecom bila jedno-roditeljska. Između 1968. i 1990. godine brojtakvih obitelji porastao je od 720 na 1.175tisuća, što je pet puta brži rast od rasta brojaparova s djecom. Izgleda da se "jednoroditel-jstvo" širi usporedo s urbanizacijom. U Parizuje bila četvrtina od ukupnog broja takvih obi-telji (Population et societe, 1994). Jednorodi-teljske obitelji posljedica su sve većeg brojarazvoda (u Francuskoj je taj broj porastao triputa u odnosu na šezdesete godine), te širenje

241


konkubinata. Francois de Singly tim povodomzaključuje: "Brak nije atraktivan stoga što sepercipira kao zatvaranje u unaprijed određeneuloge. Nasuprot tome, konkubinat - slobodnaveza i zajedničko stanovanje - cijene se jer sushvaćeni kao manje rigidna forma" (Singly,1994).

U vezi s obiteljskom politikom treba upo-zoriti na tzv. "iatrogenetic effects" o kojem jeprvi pisao I. Illich. On tvrdi da birokratiziranioblici pomoći uvijek rezultiraju pogoršanjemproblema kojeg žele riješiti ili bar stvarajunove probleme. "Kada se npr. provodi javniprogram materijalne pomoći napuštenimženama, dešava se da on istovremeno otvaravrata mnogim muževima da napuste svoježene, jer mogu smiriti svoju savjest saznanjemda javna pomoć štiti njihove žene od najgoreoskudice" (Gretschman, 1986).

Najbolji su rezultati socijalne politike pre-ma obitelji postignuti u materijalnoj podršci iredistribuciji dohotka. Obiteljska davanja,olakšice i servisi podigli su standard i kvalitetuživljenja obitelji s djecom. O tome su ilustra-tivni podaci za zemlje Europske zajednice ovisini porodičnih davanja 1981. godine. Par sprosječnim prihodom i s dvoje djece po osnoviobiteljskih davanja u dobi od 10 do 12 godinadobivao je između 14.0% (u Belgiji) i 3.8% (uDanskoj) prihoda. Tome treba dodati poreskeolakšice te usluge koje utječu na standard obi-telji (Jones, 1985). Bez državne pomoći obi-telji s više djece bile bi u znatno nepovoljni-jem položaju. Jedna francuska računica iz1983. godine otkriva nam da su prosječni mje-sečni troškovi bračnog para iznosili 9.960 fra-naka. Jedno dijete zahtijevalo je dodatnih1.860 franaka izdataka, dvoje djece 3.420, atroje 5.470 franaka. Ako se ti povećanitroškovi koje donose djeca usporede s visinomobiteljskih davanja i usluga uzetih zajedno,onda npr. ta davanja obitelji s dvoje djece sprosječnim prihodima pokrivaju trećinu do-datnih troškova.

Može se reći da se danas europske obitelj-ske politike nalaze pred velikih preispitiva-njem ciljeva i instrumenata. Obiteljske politi-ke nisu uspjele povećati natalitet i sačuvatistaru obiteljsku strukturu. Pomogle su, me-đutim, u preveniranju siromaštva i una-pređenju standarda obitelji s većim brojemdjece i drugih ovisnih članova.

242

. "-'.


SOCUALNA POLITIKA I OBITELJ UHRVATSKOJ(9) Politika prema obitelji u Hrvatskoj,

kao dio ukupne socijalne politike, zaslužujeposebnu pažnju. Usljed rata i teških poratnihprilika u nas je došlo do odgode definiranjanove, okolnostima preobraženog društva, pri-lagođene obiteljske politike. O obiteljskoj po-litici se vode povremene rasprave, a naziru jojse neki elementi u prijedlozima tzv. socijalnihzakona. Stoga nam se čini usputnim ovdjeograničiti na osnovne natuknice, koje ćemorazraditi jednom drugom prilikom.

U bivšoj socijalističkoj Hrvatskoj imalismo, rečeno terminologijom Titmussa, indu-strijski model socijalne politike koji je biousklađen s projektom "socijalističke preobraz-be društva". Pojednostavljeno rečeno, ta jepreobrazba zamišljena kao rast društveno or-ganizirane, a potiskivanje privatne privrede. Uneku ruku u Hrvatskoj je postojalo dualnodruštvo i ekonomija. Zaposliti se u"udruženom radu" značilo je imati socijalnebeneficije nedostupne ostalim građanima kojisu bili izvan njega: To se odnosilo na elementezdravstvene zaštite, mirovine, socijalnupomoć, stanovanje. Može se reći da jedruštvena privreda bila preopterećena socijal-nim davanjima. Ta su davanja za socijalizamimala legitimacijsku funkciju. Međutim, neefi-kasnost socijalističke privrede i duboka krizau koju je ona upala, ugrozile su i konačnosrušile socijalistički sistem, koji se jednostavnodalje nije mogao reproducirati.

(10) Hrvatska je prije četiri godine krenuleputem tranzicije iz socijalističkog u građansko,pluralističko društvo. Problemi tranzicije da-nas su, nakon iskustva u srednjoj i istočnoj Eu-ropi, više-manje poznati. Ogledaju se u paduproizvodnje, zaposlenosti, redukciji socijalnihdavanja (Puljiz, 1994). To je visoka cijena kojutreba platiti da bi se stvorilo efikasnije gospo-darstvo i potakao ukupan razvoj. Međutim,Hrvatska se u samoj tranziciji morala suočitis teškim posljedicama rata, kojeg su nam na-metnuli velikosrpski agresori.

U takvim okolnostima socijalna politikamorala se voditi na tri razine. Na pIVOjrazinirješavaju se problemi najvećih stradalnikarata: obitelji poginulih, ranjenih, prognanika iizbjeglica. Na drugoj razini, hrvatska je državaprisiljena pomagati brojnim osiromašenimgrađanima, koje je pad standarda izazvan ra-


tom doveo u stanje egzistencijalne ugroženo-sti. To se čini uglavnom u okviru tzv. socijal-nog programa.

Na trećoj razini radi se na koncipiranju so-cijalne politike za normalizirano i obnovljenohrvatsko društvo. Socijalna politika premaobitelji u tome ima značajno mjesto. Zustrese rasprave vode o demografskoj politici ipobačaju. Neki zakonski prijedlozi (o dječjimdodacima, mirovinskom i invalidskom osigu-ranju, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti) sadrženove elemente socijalne politike prema obite-lji. Oni su uglavnom usmjereni na stimuliranjerađanja, sadrže pogodnosti za majke, pred-viđaju neka nova rješenja za stare ljude. Radise o relativno izdašnim mjerama potpore obi-telji. No teško je vjerovati da će ti prijedlozisocijalne podrške zasad biti i usvojeni s obzi-rom na materijalnu oskudicu i druge prioritetekoji se nameću u socijalnoj politici (žrtverata). Realnije je očekivati prebacivanja nekih

Literatura

1. Bosanac, M. (1976), Vanbračna porodica, Za-greb, Prosvjeta.

2. First, R. (1981), Seoska porodica danas, Zagreb,!DIS.

3. Gretschmann, K. (1994), Socijalna sigurnost utranziciji, Revija za socijalnu politiku, Vol. 1, Br.2.

4. Jones, C. (1985), Patterns of Social Policy, Lon-don, New York, Tavistock Publications.

5. Lewis, J. (1992), Gender and the developmentof Welfare regimes, Journal of European SocialPolicy, Vol. 2, No. 3.

6. La sociologie, (1970), Paris, e.E.p.L.7. Le Monde, 21-24. listopada, serija članaka "Por-

traits de familie"


socijalnih tereta s države na samu obitelj, kojaće se morati više brinuti o svom blagostanju.Iznimku će vjerojatno predstavljati pomoćdjeci i majkama, ali u znatno manjoj mjerinego se to u nekim projekcijama nagovještava.Za to će trebati sačekati bolja vremena.

Da li će ta politika značiti retradicionali-zaciju u smislu jačanje patrijarhalne struktureobitelji i povratka žey.e u kuću, pitanje je kojese može postaviti. Cini se da su tranzicija iposljedice rata u tom pravcu izazvali nekepromjene u obiteljskoj strukturi i obiteljskimodnosima (stvaranje velikog broja malih obi-teljskih poduzeća i pojačana obiteljska solidar-nost koju je rat uzročio i sl.), ali je teško vje-rovati da će se dugororočni trendovi transfor-macije obitelji uočeni u drugim zemljama unas zaustaviti. Mislimo da će se kao dominan-tan ipak održati model dvaju hranitelja obitel-ji, i da će prema njemu i ubuduće trebati pri-lagođavati socijalnu politiku.

8. MarkIund, S. (1993), Social policy and povertyin post-totalitarian Europe, Scandinavian Jour-nal of Social Welfare, Vol. 2, No. 3.

9. Population et societe, (1994), Paris, INED.10. Puljiz, V. (1994), Socijalna politika postsocijali-

stičkih zemalja, Revija za socijalnu politiku, Vol.,Br. 1.

11. Singly, F. (1994), Sociologie de la famille contem-poraine, Nathan Universitč,

12. Social Insurance and Allied Services (Plan Beve-ridge), London, 1942.

13. World families, UN, 1994.14. Utješenović, D. (1988), Kućne zadruge, Zagreb,

Školska knjiga.

Vlado Puljiz

SOCIAL POLICY AND THE FAMILY

Summary

The emergence of modem social policy is connected with the expansion of industrialsociety in the western countries at the end of 19th and the beginning of 20th centuries.The industrial society destroyed the tradional solidarity network and replaced it withphilanthropy, mutuality and unionism. Social policy was, in its beginnings, directed torisk insurance for the employees and their families. In the first decades of this century

243

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 237-244, zagreb 1994. Puljiz, y.: Socijalna politika i obitelj

government support was introduced for dependent family members like children, widowsand the elderly.

Nowadays we distinguish between traditional and modem systems of family socialpolicy. The distincion depends on the importance of the father as the breadwinner, trans-fering social payments (as opposed to other family members, particularly the mother).

There is an ongoing process of defining the new policy in Croatia in regard to thefamily. There are open debates in public. It is difficult to believe, however, that traditionwill prevail, because the model of the working mother being the second breadwinner isalready very common.

244

socijalna politika i obitelj vlado puljiz

Documents