Mate Dević

STROJEVI I UREĐAJIK O M EN T A R

PRAVILNIKA 0 MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU NA STROJEVIMA I UREĐAJIMA S TEHNIČKIM NORMATIVIMA I HRVATSKIM NORMAMA

H ž Ir š Z A V O D Z A I S T R A Ž I V A N J E I R A Z V O J S I G U R N O S T I d .d .

ZAVOD ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ SIGURNOSTI d.d. ZAGREB, Ulica grada Vukovara 68

Mate Dević, dipiMstroj.

STROJEVI I UREĐAJIKOMENTAR

PRAVILNIKA 0 MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU NA STROJEVIMA I UREĐAJIMA S TEHNIČKIM NORMATIVIMA I HRVATSKIM NORMAMA

S liB SZagreb, 1996.

PREDGOVOR

Komentar uz pojedine odredbe Pravilnika 6 mjerama i normativima zaštite na radu na oruđima za rad napisao sam u takvom opsegu da bi se dobila jedna cjelina o potrebnim informacijama koje se odnose na te odredbe. Da bi to postigao koristio sam, u prvome redu, propise ¡ hrvatske norme kojima se obrađuju odnosne pojedinosti o oruđima za rad, obvezno pozivajući se na te propise i norme da bi korisnici knjige mogli, prema potrebi, uočiti i ostale pojedinosti u tim propisima i normama. Osim toga, koristio sam informacije koje su napisane u stručnoj literaturi i prospektima proizvođača za odnosna oruđa ili njihove dijelove, kao i u pogledu pravila zaštite na radu u svezi s organiziranjem rada s oruđima za rad. U odgovarajućoj mjeri sadržaj komentara dopunio sam i vlastitim zapažanjima pri eksploataciji, održavanju i nadzoru oruđa za rad.

Ako se u komentaru uz pojedinu odredbu nisam pozivao na propise i hrvatske norme, znači da odgovarajući propisi ili hrvatske norme još nisu donesene. Iz pojedinih takvih slučajeva može se zaključiti u kolikoj mjeri nedostaju odgovarajući propisi i hrvatske norme.

Da bi se što bolje prihvatio komentar ili da bi bio razumljiviji, bilo je nužno potrebno umetnuti odgovarajući broj slika koje su, uglavnom, u obliku skica. Nastojao sam da jedan broj slika bude originalan, to jest u skladu s novijim dostignućima (npr. uređaji za blokade, oruđa na plinski pogon itd.), što bi davalo potpuniji pregled čitateljima. Pored toga postoji i jedan broj slika, do sada prikazanih u stručnoj literaturi, ali koje je trebalo unijeti u knjigu.

Komentar je napisan tako da će on moći koristiti inženjerima projektantima, proizvođačima oruđa za rad i njihovih dijelova, pogonskim inženjerima, kao i ostalim pogonskim rukovoditeljima koji rade na poslovima nadzora, upotrebe i održavanja oruđa za rad. Osim toga, napisani komentar može korisno poslužiti osoblju koje radi na osposobljavanju radnika za rad na siguran način u poduzećima ili drugim radnim asocijacijama i školama, a naročito može poslužiti posebnim službama za zaštitu na radu.

U prilogu ove knjige nalazi se propis za oruđa za rad koji je sredinom 1990. godine donijelo Vijeće Europske ekonomske zajednice (EEC). lako Hrvatska još nije članica te Zajednice, smatrao sam da to treba na ovaj način objaviti iz više razloga. Najvažniji razlog je da zainteresirane osobe saznaju na kojoj se razini nalazi zaštita na radu na oruđima za rad u industrijski razvijenoj Europi. Drugi dalji razlog je da se osobe u službama nabave ili prodaje pravodobno pripreme u trgovačkim transakcijama između naših i stranih poduzeća.

SADRŽAJ

PRAVILNIK O MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU NA ORUĐIMA ZA RAD

1. OPĆE ODREDBE.... ................................................................................................ 7

II. MJERE I NORMATIVI ZAŠTITE NA RADU*1. SMJEŠTAJ ORUĐA............................................................................................... 232. NATPISI I UPOZORENJA........ ............................................................................. 403. POGONSKA ENERGIJA S OSOBITOSTIMA ZAŠTITE....................................... 524. POREMEĆAJI, NESTANAK I PONOVNI POVRATAK ENERGIJE...................... 705. UREĐAJI ZA UPRAVLJANJE................................................................... ............. 726. ORUĐE ZA AUTOMATSKI RAD............................................................................. 1017. ZAŠTITNE NAPRAVE..................................................... 1058. ZAŠTITNI UREĐAJI............................................................:...................................1269. ZAŠTITNE BLOKADE..............................................................................................136

10. KONTROLNI INSTRUMENTI I SIGNALNI UREĐAJI............................................ 14311. ORUĐE KOD KOJEG SE STVARA STATIČKI ELEKTRICITET...........................15312. ORUĐE KOD KOJEG SE STVARA I IZDVAJA PRAŠINA.................................... 15413. ORUĐE S OPASNIM TVARIMA................................................... 16014. ORUĐE KOD KOJEG NASTAJU VISOKE ILI NISKE TEMPERATURE.............. 19915. ORUĐE KOD KOJEG SE IZDVAJA VODENA PARA..........................................21116. ORUĐE KOJE STVARA BUKU ILI VIBRACIJE.................................................... 21317. ORUĐE S OPASNIM ZRAČENJIMA.....................................................................22218. RUČNI MEHANIZIRANI ALAT.............................................................................. 22619. OTKLANJANJE SMETNJI, ODRŽAVANJE I TRANSPORT ORUĐA................... 23520. UREĐIVANJE MJESTA RADA........................................................ 25421. POSEBNE ODREDBE........................................................................................... 269

III. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE................................................................275

PRILOZI

- UPUTA VIJEĆA EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE......................................279- PRAVILNIK O OZNAČIVANJU OTROVA KOJI SE STAVLJAJU

U PROMET NA DOMAĆEM TRŽIŠTU.....................................................................301- ZAHTJEVI HRN-a ZA MINIMALNU RASVJETU NA STROJEVIMA I

UREĐAJIMA............................................................................................................... 307

PRAVILNIKO MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU

NA ORUĐIMA ZA^RAD*

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se pravilnikom propisuju mjere i normativi zaštite na radu na oruđu za /ad koje se upotrebljava ili je namijenjeno tehnološkom procesu ili je u njegovoj funkciji, bez obzira na to kojom je vrstom energije pogonjeno.

Kako se vidi iz odredbe ovog članka pravila zaštite na radu primjenjuju se na ove vrste oruđa:- na oruđima na kojima se neposredno obavlja prerada, obrada i drugi oblici izvedbe

tehnološkog procesa- na oruđima na kojima se ne obavlja nikakva prerada,.obrada a niti drugi oblici

izvedbe tehnološkog procesa, ali koji su u funkciji ovih prvih ili drugim riječima rečeno koji su potrebni radi obavljanja procesa proizvodnje, a to su npr.: ventilacijski uređaji i instalacije, transporteri za dovoz materijala s otvorenih ili zatvorenih skladišta, transporteri za odvoz otpadaka (strugotine i dr.), industrijski usisivači prašine i otpadaka, instalacije za električnu ili drugu rasvjetu, i dr. Ova druga vrsta oruđa koja su u funkciji neposredne proizvodnje su tzv. pomoćna proizvodna oruđa i bez njih se neposredna proizvodnja ne može obavljati ili se može obavljati, ali s poteškoćama. Pošto opasnosti na ovim oruđima mogu biti identične s onim na oruđima u neposrednoj proizvodnji, to je bilo logično i opravdano da se mjere inormativi zaštite na radu moraju primjenjivati i na ovu vrstu oruđa.

*Odredbom se određuje da se pravila zaštite na radu propisana ovim pravilnikom

primjenjuju na sve energije koje se koriste za pogon oruđa. Prema tome pravila sadržana u ovom pravilniku primjenjuju se na ova oruđa:- oruđa na elektromotorni pogon: oruđa sa svojim pogonskim elektromotorom ili

pogonjena transmisijom sa središnjeg pogonskog elektromotora; oruđa pogonjena s drugom energijom ali opremljena i s elektromotorom za pomoćne radove (elektropneumatska ili eiektrohidraulična oruđa) i oruđa s akumulatorima.

- oruđa s električnom opremom: oruđa koja nisu opskrbljena elektromotorom, ali se za njihov rad primjenjuje električna energija (industrijski grijači-rešoi, strojevi za električno zavarivanje otporom i za zavarivanje električnim lukom, peći za termičku obradu čelika (grijanje, žarenje, kaljenje, napuštanje, cementiranje, nitriranje ili dušičenje i dr.), sušionice i dr.

ii:

* Ovaj Pravilnik primjenjuje se u Republici Hrvatskoj kao republički zakon na osnovi članka 2. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti radnih odnosa i zapošljavanja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni (N.N. br. 34/91.) i na osnovi članka 35. Zakona o izmjenama i dopunama zakonao radnim odnosima (N.N. br. 19/92.).

7

Pod pojmom "oruđa s električnom opremom” razumiju se, prema HRN-u N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) također i oruđa s elektronskom opremom. Elektronska oprema je dio električne opreme koju čine strujni krugovi kojima se elektroni provode kroz vakuum, plirr ili poluvodič. Primjeri elektronske opreme su: uređaji s poluvodičima ili elektronskim cijevima, indikatorski uređaji npr. za mjerenje i regulaciju statičke upravljačke jedinice i oprema, magnetni pojačivači i zasićene prigušnice, oprema za obradu podataka u industriji, oprema i jedinice električno i mehanički pridružene elektronskim strujnim krugovima (pretvarači, elektromagnetski releji, transformatori, otpornici, potenciometri, senzori položaja komponente za regulaciju itd.).- oruđa s motorom s unutarnjim izgaranjem: motor s unutarnjim izgaranjem,kao

pogonsko sredstvo na prometnim sredstvima; motor s unutarnjim izgaranjem kao pogonska jedinica oruđa za određenu namjenu npr. za betonske mješalice, motorne pile, teretne dizalice i vitlo, za mlinska postrojenja, generatore struje i dr. (motori mogu biti benzinski, dizelski i plinski).

- oruđa s pneumatskom energijom: oruđa za obradu metala bez skidanja strugotine (savijanje, tiskanje, obrubljivanje, lijevanje, kovanje, štancanje, duboko vučenje i dr.), oruđa za obradu drva (bušenje, stezanje, prešanje i dr.), oruđa za utiskivanje, hvatanje, dizanje, spajanje spojnicama, zakivanje, tlačno i vruće zavarivanje, transportiranje i dodavanje; pneumatski čekići i bušilice u građevinarstvu, vibratori i dr.

- oruđa s elektropneumatskom energijom: oruđa kombinirana s pojedinim uređajimas električnom ili pneumatskom energijom, oruđa s daljinskim upravljanjem kod i kojih se elektrika primjenjuje u informacijskom dijelu za pojačavanje i rad, a 7 pneumatika se koristi na oruđu za izvršne radove, i druga oruđa.

- oruđa s hidrauličnom energijom: oruđa na kojima tlak tekućine koji djeluje u f jednom smjeru ravnomjerno se prenosi na sve strane (hidraulične preše za prešanje limova i profila), te drugih materijala (drveta, prehrambenih proizvoda i si.) i druge kombinacije: parno ili zračno hidraulične preše, hidraulične preše i zračno- , ; hidraulične preše za zakivanje, hidraulične preše pri kemijsko-tehnološkim procesima, preše za guranje pri porinuću brodova i dr.; hidraulične dizalice u radionicama za popravak vozila, razni drugi uređaji za dizanje, građevinski strojevii dr. i

- oruđa s elektrohidrauličnom energijom: oruđa kombinirana s pojedinim uređajima s električnom ili hidrauličnom energijom. Kombinacije mogu biti da preše rade s direktno priključenom crpkom ili s naročitim elektrohidrauličnim pogonskim aparatom.

- oruđa s plinskim, tekućim i krutim gorivima: npr.: plinska trošila, peći centralnog grijanja, kotlovi, peći za taljenje čelika, visoke peći, peći za taljenje obojenih metala, peći u cementnoj, staklarskoj, keramičarskoj industriji i dr.

- oruđa s energijom na vjetar: oruđa koja koriste energiju vjetra za pogon oruđa tako npr. mlinova, generatora električne struje i dr.

- oruđa s vodenom energijom: oruđa koja koriste vodenu energiju (rijeke, jezera, mora) za pogon oruđa, tako npr. mlinova, generatora električne struje i dr.

- oruđa pogonjena ljudskom snagom: oruđa kao što su: uređaji za transport (vitla, lančanice, koloturnici i dr.), manja oruđa u radionicama i pogonima (preše u razne svrhe - za lijepljenje drveta, furnira i si., za utiskivanje i porubljivanje, postolarske potrebe odsijecanja kože, gume i dr.), oruđa u poljodjelstvu i dr.) .

Članak 2.

Oruđem se, prema ovom pravilniku, smatraju postrojenja, strojevi, uređaji, sredstva za prijenos tereta i mehanizirani r,učni,alat.

Mjere i normativi zaštite na radu, propisaniovim pravilnikom, primjenjuju se i na oruđe postavljeno na prometnim sredstvima željezničkoga, cestovnoga, pomorskoga, riječnoga, jezerskoga i zračnog prometa.

Mjere i normativi zaštite na radu propisane ovim pravilnikom, dužne su primjenjivati pravne i fizičke osobe koje projektiraju, izrađuju i rekonstruiraju oruđe (u nastavku teksta “proizvođači oruđa”) te pravne i fizičke osobe koji se tim oruđem koriste (u nastavku teksta “korisnici oruđa”).

Stavak 1.:

Odredbom se definira pojam oruđa u smislu ovog pravilnika, pa se u tu svrhu nabrajaju točno određene vrste: postrojenja, strojevi, uređaji, sredstva za prijenos tereta i mehanizirani ručni alati. Ovaj pojam o oruđima za rad bio je i dosad određen Zakonom o zaštiti na radu. %

Postrojenje je kompleks koji Čini tehnološku cjelinu, pa se mjere i normativi za zaštitu na radu odnosno za sigurnost pogona moraju provesti na cijelom postrojenju. Prema Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima (N.N., br, 108/95.) definirano je da je postrojenje za zapaljive tekućine ¡/¡li plinove sustav koji se sastoji od spremnika ili posuda te instalacija i uređaja za proizvodnju, preradu, prijenos, pretakanje i/ili uporabu zapaljivih tekućina i/ili plinova, sustava za upravljanje i nadziranje sigurne provedbe tehnološkog procesa, stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara i drugih instalacija i uređaja, što zajedno čine tehnološku cjelinu.

Ovim pravilnikom propisana su pravila zaštite na radu za ručne alate, ali samo za one koji su pogonjeni nekom energijom, ali ne ljudskom (električni, pneumatski i hidraulični i dr.); (vidjeti posebno poglavlje: “Ručni mehanizirani alati”).

Definicija o oruđima za rad nužna je kako bi se otklonila bilo kakva sumnja ili neodlučnost da li se na određeno sredstvo rada trebaju primijeniti mjere i normativi zaštite na radu propisani u ovome pravilniku. Za tipičan prim jer dosadašnjih neodređenosti spomenut će se ovdje osobna dizala za koja su do sada postojala različita mišljenja o primjeni odredaba iz zaštite na radu. Prema ovoj definiciji mjere i normativi zaštite na radu prema ovom pravilniku neće se primjenjivati na osobna dizala (liftove). Smatra se da je veći broj osobnih dizala postavljen u stambenim zgradama, te da su mjere i normativi zaštite ljudi inkorporirane u odredbama o sigurnosti pogona odnosno uređaja kojih su odredbe propisane hrvatskim normama i pravilnicima o tehničkim normativima. Za razliku od tih osobnih dizala mjere i normativi zaštite na radu prema ovom pravilniku primjenjuju se na sva teretna dizala (liftove) koji su postavljeni, uglavnom, u proizvodnim pogonima ili skladištima.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) određeno je da neka oruđa za rad ne podliježu propisima te Upute, tako npr. mobilni uređaji, uređaji za dizanje, oruđa na ručni pogon, neki uređaji za medicinsku upotrebu, specijalni uređaji za izložbene svrhe, parni kotlovi, tankovi i tlačne posude, oruđa za nuklearne potrebe; skladišni tankovi i cjevovodi za benzin, dizelsko gorivo, zapaljive tekućine i opasne tvari). Za ova oruđa EEC će izdati posebne propise. Takvo stajalište EEC-a nije u suprotnosti s našim propisima, kojima se također neka oruđa uređuju

9

posebnim propisima (parni kotlovi, tlačne posude, dizalice i dr.). U ovome pravilniku u nekoliko odredaba propisano je za pojedine stvari da ako postoje posebni propisi, da se odnosna građa uređuje prema tim posebnim propisima.

Stavak 2.:

Odredbom se regulira da se mjere i normativi zaštite na radu na oruđima prema ovom pravilniku primjenjuju i na oruđa postavljena na prometnim sredstvima (brodovima, željezničkim vagonima i lokomotivama i zrakoplovima). Primjerice to se odnosi na ova oruđa:- rfa brodovima: brodske dizalice, vitla za terete, vitla za sidra, vitla za vuču, vitla

za čamce, brodske pogonske strojeve i turbine, brodske kotlove, pomoćne brodske strojeve i uređaje u strojarnici, alatne strojeve na brodu (bušilice, brusilice, tokarske strojeve i dr.).

- na željezničkim vagonima i lokomotivama: pogonski strojevi, vagonske ili lokomotivske dizalice, vitla za terete i druga oruđa koja se mogu postaviti u specijalne svrhe.

- na cestovnim vozilima: motori s unutarnjim izgaranjem na vozilima, teretne dizalice i vitla, vitla za vuču i dr.

- na zrakoplovima: pogonski motori s daljinskim i drugim uređajima za upravljanje, vitla za podizanje i spuštanje rampi za teretni ukrcaj i iskrcaj i druga oruđa koja se mogu postaviti u specijalne svrhe bilo u svrhe prekrcaja tereta ili druge svrhe.

Stavak 3.:

Mjere i normativi zaštite na radu u ovome pravilniku su takvi da sadrže, među ostalim, zahtjeve u pogledu: opskrbljenosti oruđa zaštitnim napravama, zaštitnim uređajima i blokadama, smještaja oruđa, uređaja za ventilaciju i klimatizaciju, uređaja za upravljanje, mjernih i signalnih uređaja i konstrukcije oruđa s opasnim i drugim tvarima. S obzirom na to, ove mjere i normativi obvezuju projektante koji projektiraju oruđa, proizvođače oruđa ili njihovih dijelova, korisnike oruđa koji obavljaju rekonstrukcije, redovno ili povremeno održavanje na njima i koji ih koriste u proizvodnji.

Korisnici oruđa obvezno primjenjuju i mjere i normative zaštite na radu propisane ovim pravilnikom, a koje sadrže zahtjeve u pogledu: načina na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radne operacije na oruđima, upotrebe odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava, upotrebe zaštitnih naprava i uređaja od radnika, obveze postavljanja znakova upozorenja od određenih opasnosti i obveza u pogledu posebnih uvjeta rada.

Članak 3.

Rukovanjem oruđem, prema ovom pravilniku, smatra se upravljanje oruđem u procesu rada pomoću uređaja za upravljanje te nadziranje ispravnog rada oruđa.

Posluživanjem oruđa, prema ovom pravilniku, smatraju se prinošenje na oruđe i odnošenje s oruđa materijala ili izradaka te drugi pomoćni poslovi na oruđu.

Opasnim se mjestima odnosno prostorima na oruđu, prema ovom pravilniku, smatraju mjesta i prostori na kojima mogu zbog opasnih gibanja nastati prignječenja, uklještenja, zahvaćanja, rezovi, posjekotine, udarci te udari električne j druge energije, štetna djelovanja opasnih tyari (opekline, nagrizanja, ionizacijska i neionizacijska zračenja, trovanja i dr., djelovanja štetnih prašina i dr.).

Opasna gibanja, prema ovom pravilniku, jesu ona gibanja oruđa ili njegova dijela, alata, materijala, osovina, prijenosnika snage, zamašnjaka, transportnih elemenata i dr. koja mogu stvarati opasna mjesta odnosno opasne prostore.

Opasnim se tvarima, prema ovom pravilniku, smatraju tvari koje mogu štetno djelovati na život ili zdravlje zaposlenih radnika (eksplozivne tvari, stlačeni plinovi, zapaljive tekućine, zapaljive krute tvari, samozapaljive tvari, tvari koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove, organski peroksidi, otrovi, zarazne, radioaktivne i nagrizajuće tvari i si.).

Zaštitne naprave (ograde, zagrade, štitnici, poklopci, vratašca, oklopi, kućišta, kape, nape, branici, naprave za protupovratno djelovanje izradaka i dr.), prema ovom pravilniku, jesu naprave koje onemogućuju ulazak ruku ili drugih dijelova tijela radnika u opasno mjesto za vrijeme rada odnosno koje štite radnika do loma, odbacivanja, prskanja, izlijevanja, požara, eksplozije, trovanja, nagrizanja, opasnih zračenja ili drugih neželjenih djelovanja tvari.

Zaštitni uređaji ili uređaji sa zaštitnom funkcijom (sigurnosni uređaji), prema ovom pravilniku, jesu konstrukcijski elementi oruđa koji služe i za rad na oruđu i za zaštitu radnika od pojedinih opasnosti na ovaj način:

1) ograničuju ili onemogućuju pristup tijela ili dijelova tijela radnika opasnim mjestima (uređaj za dvoručno upravljanje, daljinsko vođenje odnosno upravljanje, uređaj kojim upravljaju dva radnika i dr.);

2) onemogućuju premašenje ili sniženje tlaka, temperature i drugih svojstava tvari (odušne cijevi, sigurnosni ventili, tlačne sklopke, kontaktni termometri i dr.);

3) onemogućuju preopterećenje oruđa (uređaji za detekciju preopterećenja - osjetila i dr.);

4) onemogućuju nekontroliran rad oruđa ili njegovih dijelova (regulacijsko- sigurnosni sklopovi, elektromagnetni ventil, bimetalni osigurači, uređaji za automatsku kontrolu i dr.);

5) zaštićuju oruđe i radnika od drugih opasnih pojava zbog zatajivanja normalnih fupkcija oruđa.

Zaštitni uređaji za blokiranje (zaštitne blokade), prema ovom pravilniku, jesu uređaji kojima se osigurava međuovisnost djelovanja zaštitnih naprava ili uređaja i oruđa odnosno njegovih dijelova te siguran rad odnosno zaustavljanje oruđa u slučaju kvara ili drugih neželjenih pojava u procesu rada (sprečavanje istodobnog toka različitih operacija, ograničenje hoda i okreta pokretnih oruđa - dizalica, ograničenja opterećenja i dr.).

Međuovisnost djelovanja zaštitnih naprava ili uređaja i oruđa odnosno njegovih dijelova zaštitnom blokadom osigurava se osobito u slučajevima kad se zahtijeva da se oruđe ili njegov dio ne može staviti u pogon dok se ne postavi ili dovede u ispravno stanje zaštitna naprava ili uređaj odnosno da se zaštitna naprava ili uređaj ne mogu skinuti dok se oruđe odnosno njegov dio ne zaustavi, kako bi se radnik zaštitio od opasnosti koje mogu nastati pokretanjem ili djelovanjem oruđa ili njegovih dijelova.

11

U ovome članku napisane su definicije o pojedinim pojmovnim značenjima izraza koji se koriste u ovome pravilniku. Ovi izrazi su važni jer se pomoću njih određuju mjere i normativi zaštite na radu na oruđima za rad

Stavci 1. i 2.: >

U ovim odredbama utvrđene su definicije riječi “rukovanje” i "posluživanje" oruđem. Takve definicije bile su potrebne da bi se moglo razlikovati ove radnje. Ako se pogleda u razne propise iz zaštite na radu i druge propise, vidi se da ne postoji točno određena podjela značenja izraza “rukovanja” i “posluživanja". Ova podjela nužna je kako bi se i sistematizacijom mjesta rada mogli razlikovati radnje “rukovanja” i “posluživanja” .

Rukovanje oruđem je posao radnika u smislu upravljanja tj. samostalnog rada s oruđem, da bi se obavljao tehnološki ili drugi proces. Na taj način je izraz “rukovanje oruđem” sličnoznačnica ili istoznačnica izraza “upravljanja oruđem” iz kojih proizlaze nazivi “rukovalac” i “upravljač” . Izrazi “upravljanje” odnosno “upravljač” obično se koriste za pokretna oruđa kao što su: viličar, dizalica i si.

Izraz “posluživanje oruđa” ima samo po sebi drugo značenje koje ne sadrži smisao upravljanja oruđem. Na pojedinim oruđima uz rukovaoca rade i pomoćni radnici kao dodavači ili odnosači materijala ili mazači (npr. brodskog stroja) ili ložači kotlova krutim gorivima (ugljenom i si.) ili signalisti (npr. kod dizalica i drugih oruđa).

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka definira se pojam "opasnog mjesta” na oruđu za rad. Određivanje ovog pojma veoma je važno jer je opasno mjesto, uglavnom, izvor ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti te s obzirom na to, većina pravila zaštite nđ radu su ciljana na to da bi se radnik zaštitio od uvijek mogućih iznenađenja.

Osim naziva “opasnog mjesta” postoje i sinonimi "opasni prostor” i “opasna zona” . Svi ti nazivi nalaze se u literaturi a i koriste se u govornoj praksi. U ekologiji, zaštiti od požara, zaštiti od elementarnih nepogoda i u obrambenoj strategiji koristi se naziv “opasna zona" i to u smislu većeg površinskog ili prostornog opsega. S obzirom na to, ovaj naziv dobio je i značenje manjeg ili većeg prostora. Kod oruđa za rad naziv “opasna zona” može određivati uski prostor na samome oruđu, ali isto tako i prostor oko oruđa u opsegu prema vrsti opasnosti.

Da bi se što bolje odredio pojam "opasnog mjesta” ili “opasnog prostora” , u odredbi su nabrojeni tipični načini ozljeda koje se događaju radnicima radeći na oruđima za rad.

U većem broju slučajeva opasna mjesta nalaze se baš neposredno na samome mjestu neposrednog procesa obrade ili prerade na oruđu i to obično tamo gdje su smješteni alati za obradu ili otvorena mjesta za preradu. Osim toga, opasna mjesta mogu se nalaziti i na drugim mjestima na oruđu ili pored oruđa, a naročito uz pokretne strojne dijelove, koji dijelovi stvaraju opasna gibanja.

12

Stavak 4.:

Opasna gibanja redovito stvaraju opasna mjesta ili prostore. Opasna gibanja su jedan od mnogih uzroka da se neko mjesto na oruđu ili oko oruđa može smatrati opasnim. Opasna gibanja su izvor tzv. mehaničkih Ozljeda. Zaštita od opasnih gibanja ili od opasnih mjesta, gdje se ta gibanja izvode, provodi se gotovo redovito zatvaranjem mjesta ili prostora, ili ograničavanjem pristupa takvom mjestu.

U nekim slučajevima nije moguće otkloniti opasna gibanja iz tehnoloških, konstrukcijskih ili drugih razloga. Pritom se primjenjuje zaštita radnika od tih opasnih gibanja na prikladan ili odgovarajući način (zabranjen pristup, ograničavanje pristupa u blizinu opasnog gibanja, ograđivanje, smještaj dijelova u gibanju na nepristupačno mjesto ili na visinu ili u dubinu itd.).

Stavak 5.:

Odredbom se definiraju opasne tvari koje se upotrebljavaju u radu s pojedinim oruđima, a iz čijeg načina rada mogu nastati ozljede, profesionalne ili druge bolesti na radu. Tvari nabrojene u ovoj odredbi su u skladu s odredbama Zakona o prijevozu opasnih tvari (N.N., 97/93.), kao i pojedinih međunarodnih propisa o transportu opasnih tvari, tako npr.:RID - Međunarodni propisi o transportu opasnih tvari željeznicom;ADR - Europski sporazum o međunarodnom transportu opasnih tvari u prometu na putevima;ADN - Europski sporazum o međunarodnom transportu opasnih tvari u unutrašnjoj plovidbi;IMDG - Međunarodni propisi o pomorskom transportu opasnih tvari;IATA (RAR) - Propisi o transportu dopustivih dobara u zračnom prometu.

Prilikom rada s opasnim tvarima na oruđima mogu nastati neželjene pojave kao što su: eksplozije, požari, nagrizanja, trovanja, zaraze, zračenja, gušenja i druge posredne i neposredne štetne posljedice za radnike.

Stavak 6.:

Odredbom ovog stavka utvrđena je definicija zaštitne naprave kao jednim od rješenja u smislu zaštite na radu radnika. Prema ovoj definiciji zaštitnom napravom smatra se svaka dodatna tehnička izvedba na oruđu koja služe za zaštitu od opasnog mjesta ili prostora da ne bi nastale ozljede radnika od tzv. mehaničkih ozljeda ili oštećivanja zdravlja radnika od različitih uzročnika. Zaštitnom napravom se zapravo zagrađuje, prekriva, ograđuje ili zatvara opasno mjesto ili prostor.

Zaštitna naprava, dakle, može biti veoma jednostavne konstrukcije kao što su: zagrade, ograde, štitnici, zaštitni prsteni, oklopi i si., ali može biti i složenije konstrukcije s električnim ili elektronskim upravljanjem kao što su uređaj s fotoćelijama ili drugi mehanizirani uređaji sa spomenutom funkcijom.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisani su uvjeti za konstrukciju i način djelovanja za tri vrste zaštitnih naprava: nepokretno učvršćene, pokretne i podesive naprave. Spomenuti nazivi triju vrsti

13

naprava naznačuju njihovu osnovnu karakteristiku, a ta je da:- nepokretno učvršćene naprave ostaju u zatvorenom položaju za cijelo vrijeme

rada na oruđu;- se pokretne naprave iz zatvorenog položaja postavljaju i u otvoreni položaj prema

potrebi ili nakon svakog radnog ciklusa;- se podesive naprave podešavaju prema potrebi za veličinu opsega opasnog

prostora, za razmak od otvora do strojnog elementa u gibanju i za druge veličine koje se ukažu nužne prema mjestu rada ili drugim mjestima na oruđu.

Stavak 7.:

* Odredbom ovog stavka definira se pojam "zaštitnog uređaja". Prema toj definiciji zaštitnim uređajem smatra se svaki uređaj na oruđu za rad koji uz pogonsku svrhu ima i svrhu zaštite na radu. Tipičan primjer za to je uređaj za dvoručno upravljanje, koji služi i za stavljanje oruđa u rad, ali i za zaštitu radnika tako da mu angažira obje ruke da bi ga onemogućio da za vrijeme aktiviranja stroja priđe jednom rukom opasnom mjestu ili prostoru na oruđu.

Ovakvu podjelu između "zaštitnih naprava” i “zaštitnih uređaja" imaju i neki inozemni propisi o zaštiti na radu (njemački) kojih je koncepciju zakonodavac prihvatio i primijenio u ovome pravilniku. Ova podjela nije bez značaja jer se zaštitni uređaji rješavaju neposrednim konstrukcijskim djelovanjem oruđa, dok je zaštitna naprava obično samo aplikacija na oruđu za rad.

U ovoj odredbi utvrđena su moguća djelovanja zaštitnih uređaja kako u pogledu sigurnosti i upravljanja pogonom, tako i u pogledu zaštite radnika.

U literaturi, a i u govornoj praksi nailazi se na sva tri naziva: zaštitni uređaji, uređaji sa zaštitnom funkcijom i sigurnosni uređaji. Pojedinac upotrebljava naziv obično promatrajući stajalište s kojega gleda na te pojedine uređaje, a i s obzirom na djelatnost u kojoj je zaposlen. Ako se radi o tlačnim posudama, pojedinac će koristiti naziv “sigurnosni uređaj” za sigurnosni ventil, odušnu cijev, membranu i uređaj za razinu vode. Kada pojedinac promatra oruđe za rad na osnovi zaštite na radu, tada će sve sigurnosne uređaje moći imenovati kao zaštitne uređaje.

Stavci 8. i 9.:

Odredbom ovih stavaka utvrđena je definicija uređaja za blokiranje. Prema toj definiciji uređajem za blokiranje smatra se svaki uređaj (mehanički, električni ili drugi) koji će postaviti u ovisnost puštanje u rad oruđa s ispravnošću i djelovanjem zaštitne naprave ili zaštitnog uređaja na oruđu. Ta ovisnost sastoji se u tome da se oruđe za rad ne može pustiti u pogon ako je zaštitna naprava ili zaštitni uređaj u neispravnom stanju ili ako oni nisu postavljeni na svoje mjesto. Ta ovisnost sastoji se još i u tome da se zaštitna naprava ili zaštitni uređaj ne mogli skinuti s oruđa dok je oruđe u pogonu, odnosno dok se on ne zaustavi.

Ranijih godina postojala su pravila zaštite na radu u pogledu obveznog postavljanja zaštitnih naprava prije početka rada na oruđu ili u pogledu zabrane skidanja tih naprava, ili zabrane istodobne provedbe različitih radnih operacija. Međutim, nisu postojala pravila kojima se na tehnički konstrukcijski način to mora izvoditi, pa se u pojedinim slučajevima radnici nisu toga držali. Posljedice takvog

14

radnog ponašanja bile su nepovoljne za radnike, a i općenito za društvo. Tehničkim napretkom i nastojanjima stručnih službi u svijetu i u nas sve više su se počeli instalirati zaštitni uređaji za blokiranje ili zaštitne blokade. Njihova funkcija je da spriječe rad oruđa ili njegovim zaustavljanjem, ako je pušten u rad, ili njegovim onemogućavanjem da ga se pusti u rad, pod1 uvjetom da na njemu postoji izvjestan nedostatak, koji bi mogao ugroziti radnika.

Članak 4.

Zaštita radnika na radu na opasnim mjestima odnosno prostorima na oruđu osigurava se, prije svega, konstrukcijskim rješenjima oruđa ili njegova dijela, i to:

. 1) izborom odgovarajućega konstrukcijskog materijala;2) prikladnim oblikovanjem oruđa;3) zatvaranjem u kućište dijelova u gibanju, električne opreme i drugih izvora

opasnosti;4) ugradnjom izolacijskog materijala za zaštitu od udara električne struje, za

toplinsku zaštitu, za zaštitu od buke i vibracija te zaštitu od ionizacijskog i neionizacijskog zračenja;

5) ugradnjom odgovarajuće mehaničke i električne opreme i instalacija (uređaji za zaštitno blokiranje, uređaji za zaštitu od električnog udara, zaštitu od preopterećenja i dr.);

6) hermetizacijom tehnološkog procesa;7) automatizacijom i daljinskim vođenjem procesa.

Odredbom ovog članka regulira se da se zaštita na radu na oruđu mora provoditi prvenstveno konstrukcijskim rješenjima. Ovo pravilo trebalo bi biti obvezno stajalište projektanata i proizvođača oruđa. Tek ako se zaštita na radu objektivno ne može osigurati konstrukcijskim rješenjima, tada se mora osigurati na druge dodatne načine tako npr. zaštitnim napravama i uređajima, blokadama i dr.

Konstrukcijska rješenja zaštite na radu na oruđima mogu biti različita te mogu obuhvatiti: izbor Ugrađenog materijala, oblikovanje oruđa, izradu kućišta odnosno stijena (pregrada) oruđa, izvedbu s izolacijskim materijalima, ugradbu zaštitne opreme (mehaničke, električne i dr.), hermetizaciju procesa, automatizaciju, daljinsko vođenje, kao i druge važne pojedinosti.

Točka 1.:

Izbor odgovarajućeg konstrukcijskog materijala je jedan od primarnih zadataka projektanta oruđa da bi oruđe bilo funkcionalno i sigurno za vrijeme radnog procesa. Projektant prilikom projektiranja treba, u prvome redu, računati na djelovanje sila u pogledu: izdržljivosti materijala, zatim u pogledu otpornosti prema koroziji, ako će takve pojave pri radu postojati; otpornosti prema visokim temperaturama te s obzirom na druge pojave koje mogu utjecati na izdržljivost konstrukcijskog materijala oruđa.

Prema točci 1.3.2. Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je:- različiti dijelovi stroja i njihove veze moraju izdržati naprezanja kojima su oni izvrgnuti

kada se koriste kako je predvidio proizvođač;

15

- postojanost upotrijebljenog materijala mora biti odgovarajuća prema uvjetima rada, a posebno u pogledu zamora, starenja, hrđanja i istrošenosti.

Gotovo sva proizvodna oruđa izrađuju se od čelični!} materijala (konstrukcijskih i alatnih čelika). U pretežnoj količini to su konstrukcijski čelici koji se izrađuju u različitim kvalitetama izrade od običnih do kvaliteta za najopterećenije dijelove.

Ugljični konstrukcijski čelici (HRN C.BO.500 od 1989. i HRN C.B2.020 od 1958.), koji imaju dobru zateznu čvrstoću, sa smanjenim izduženjem, koriste se u strojarstvu za izradu osovina, vratila, zupčanika i drugih normalno i visoko opterećenih dijelova oruđa a upotrebljavaju se i noseće čelične konstrukcije.

Čelicima za cementaciju (HRN C.B9.020 od 1989.) izrađuju se dijelovi oruđa, koji moraju imati tvrdu, na habanje otpornu površinu i žilavo jezgro, kao što su npr. osovine, vratila, zupčanici, dijelovi razvodnog mehanizma i drugi dijelovi izloženi habanju.

Čelici za poboljšanje (HRN C.B9.021 od 1989.), koji imaju visoku zateznu čvrstoću i visoku udarnu žilavost, pogodni su za dijelove koji su opterećeni promjenjivim i udarnim opterećenjima, kao što su koljenasta vratila, ekscentar vratila za preše, osovine za vozila, a osim toga i za manje konstruktivne dijelove kao što su osovinice, svorni vijci, cilindrični vijci sa šesterostranom rupom.

Čelici za opruge (HRN C.B0.551 od 1984.), koji su elastični i otporni na trajno izmjenično promjenjiva opterećenja i s visokom zateznom čvrstoćom, koriste se u strojarstvu kao legirani i nelegirani čelici za opruge. Čelici za ventilske opruge motora s unutarnjim izgaranjem redovno se izrađuju od legiranih čelika namijenjenih za rad na povišenim temperaturama.

Čelici za rad na povišenim temperaturama i vatrootporni čelici upotrebljavaju se za izradu parnih kotlova, pregrijača, lopatica za parne i plinske turbine, ispušne ventile motora s unutarnjim izgaranjem te za cjevovode pregrijane vodene pare.

Nehrđajući i kemijski postojani čelici (npr. Č. 4572 ili Č. 4583), s otpornošću na djelovanje korozije u dodiru s vlagom iz zraka, vodom i većinom kiselina i lužina, koriste se za izradu posuda, cjevovoda i svih vrsta strojnih dijelova u kemijskoj i prehrambenoj industriji.

Čelični limovi (tanki ispod 3 mm prema HRN C.B4.112 od 1962. i HRN C.B4.113 od 1978.); srednji od 3 do 4,75 mm po HRN C.B4.111 od 1956., iznad 4,75 mm prema HRN C.B4.110 od 1972.) koriste se za opću upotrebu u strojarstvu, a materijali od kojih su limovi izrađeni različiti su i ovise o vrsti dalje prerade i njihove namjene.

Kotlovski limovi (HRN C.B4.014 od 1977.) upotrebljavaju se za izradu posuda i cjevovoda za visoke tlakove. Posebna vrsta ovih limova (kvaliteta "d") su čelici otporni na djelovanje lužina.

Alatni čelici za rad u hladnom stanju koriste se za izradu tokarskih noževa, noževa za blanjalice, svrdla, glodala, alate za plastično oblikovanje.

Alatni čelici za rad u toplom stanju upotrebljavaju se za kalupe za kovanje, prešanje i lijevanje pod tlakom, matrice za kontinuirano prešanje, škare za odsijecanje toplo valjanih poluproizvoda.

Nelegirani alatni čelici (ugljični) koriste se za izradu turpija, pneumatskih i reznih alata (sjekači, noževi, škare i si.).

Niskolegirani alatni čelici upotrebljavaju se za izradu sjekaćeg alata za plastično oblikovanje na prešama, kalupa za kovanje, kalupa za lijevanje pod tlakom, kalupa za prešanje, za izradu mjernih alata, alata za rezanje navoja, sjekaćeg alata, svrdla, pneumatskog alata, alata za prosjecanje i probijanje.

16

1• r Visokolegirani alatni čelici koriste se ovisno o svojem kemijskom sastavu za

¡z ra d u kovačkih kalupa i sjekaćeg alata za probijanje i prosijecanje.

Točka 2.: . * -

Pod pogodnim oblikovanjem oruđa smatra se:a) Konstrukcija oruđa koja će se, s obzirom na njegovu nesimetričnost ili njegovu

visinu, osigurati ravnotežu i stabilnost i kod najnepovoljnijeg opterećenja oruđa prilikom izvedbe tehnološkog procesa;

р) konstrukcija oruđa koja odgovara ergonomskim načelima u odnosu na rukovanje i posluživanje oruđa. Komandni, regulacijski, mjerni i signalni uređaji trebaju biti smješteni tako da se. mogu dohvatiti s mjesta rada odnosno vidjeti s tog mjesta;

с) konstrukcija oruđa koja ne zahtijeva od radnika suvišne kretnje i rad te pretjerani napor i koncentraciju. Poželjno je da konstrukcija dopušta i sjedenje i stajanje radnika za vrijeme rada;

d) konstrukcija oruđa bez stršećih dijelova koji bi mogli uzrokovati pojavu ozljeda i otežanog kretanja;

e) konstrukcija oruđa s estetskim izgledom;f) konstrukcija s bojama na vanjskim površinama bez sjaja tako da ne budu blještave.

Poželjne boje su: metalno sive, svijetlozelene ili zelene, svijetloplave, plavosvijetlo zelene. Boje radne zone na oruđu trebaju biti kontrastne od onih na kućištu i moraju biti obojene svijetlijim bojama, da bi se privukli pogled i pozornost radnika na mjesto na koje radnik mora biti usmjeren.

Točka 3.:

Za dijelove u gibanju i sklopove električne opreme najbolja je zaštita za radnika ako se ti dijelovi zatvore u kućište oruđa ili u dodatna kućišta za pojedine prigone ili sklopove koji su na oruđu ili uz oruđe. Kod zatvorenih konstrukcija s plaštem s otvorima ili drukčijim otvorima mora se predvidjeti da se kroz te otvore ne može dotaknuti dio u gibanju ili dio pod naponom električne struje dijelovima tijela. Veličine tih otvora odnosno udaljenost od opasnog dijela do otvora na kućištu (stijeni ili pregradi) određene su pravilima u odredbama ovog pravilnika u poglavlju “Zaštitne naprave”.

Točka 4.:

a) Izolacijski materijali na oruđu za rad s pogonom na električnu struju trebaju spriječiti da se preko čovjeka premosti previsoki napon dodira prema nekom vodljivom dijelu koji je u spoju sa zemljom. Ovo zaštitno izoliranje može se izvesti na dva načina, i to:

zaštitnim izoliranjem oruđa, kojim se sprečava da se dodirne vodljivi dio koji bi- neposredno ili posredno mogao doći pod napon;

zaštitnim izoliranjem stajališta, kojim se sprečava da se, prilikom dodira dijela- oruđa pod naponom, zatvori strujni krug preko čovjeka.

17

Zaštitno izoliranje oruđa za rad može se izvesti na dva načina:- da se svi vodljivi dijelovi oruđa koji bi neposredno ili posredno mogli doći pod

napon pokriju trajno i čvrsto izolacijskim materijalom (prekrivanjem metalnih dijelova izolacijskim slojem ili se cijelo kućište izradi od izolacijskog materijala);

- da se svi vodljivi dijelovi oruđa koji su pristupačni" dodiru, odvoje dopunskom izolacijom, neovisno o pogonskoj izolaciji od svih onih vodljivih dijelova koji bi u slučaju kvara neposredno mogli doći pod napon. To se postiže izolacijskim umecima u prijenosnike i si. Kod elektromotornih pogona oruđa kao što su električni alati, zubarski i frizerski strojevi, ugrađuju se radi dodatne izolacije između pogonske osovine eletromotora i odnosnog oruđa - izolacijske spojke ili izolacijske osovine i drugi sastavni izolacijski dijelovi u prijenosnom mehanizmu.

Oruđa za rad sa zaštitnim izoliranjem ne moraju imati posebnu stezaljku za prikOučak zaštitnog vodiča. Kod ovih oruđa ne primjenjuju se nikakve druge mjere od previsokog napona dodira.

b) Termička zaštitna izolacija primjenjuje se na oruđima koja stvaraju visoke ili niske temperature. Termička zaštitna izolacija je samo jedna od mogućih zaštitnih mjera na ovim oruđima. Ako se termička zaštitna izolacija ne može primijeniti ili ako se njom postižu samo djelomični rezultati zaštite radnika, mogu se primijeniti druga zaštitna pravila kao što su: daljinsko upravljanje, hermetizacija, ekranizacija i si.

U pravilu termička zaštitna izolacija postavlja se neposredno na plašt (kućište) oruđa za rad. Izolacijski materijali mogu biti azbest, mineralna vuna ili drugi materijali kojima se zadržavaju toplinske zrake.

c) Pod izolacijskim materijalima za smanjenje buke i vibracija smatraju se svi materijali koji se postavljaju na oruđu za rad, a sa svrhom da se njihovom ugradbom postiže učinak. Ovdje se mogu ubrojiti ležajevi s elastičnim umecima i podmetačima, elastični podlagači u temeljima, prigušivači, upijači buke na plaštu odnosno konstrukciji oruđa.

d) Izolacijski materijali za zaštitu od ionizacijskih i neionizacijskih zračenja postavljaju se oko izvora zračenja na aparatu bilo da se izvede izolacijskim oblaganjem ili pak postavljanjem zaštitnih ekrana odnosno štitnika.

Točka 5.:

Oprema oruđa, s kojom se osigurava zaštita na radu, je samo djelomično propisana, npr.: sigurnosni ventili, manometri, vodokazi kod kotlova, mali napon za upravljanje kod dizalica upravljanih s poda, uzemljenje i nulovanje električne struje i dr. Proizvođači oruđa za rad ugrađuju danas u skladu s dostignućima tehnike, pored propisane opreme, i drugu opremu s kojom se unapređuje i racionalizira proizvodnja, ali s kojom se ujedno unapređuje i zaštita na radu ili se rad učini jednostavnijim i lakšim. S obzirom na to, danas se mogu vidjeti dva oruđa za istu obradu ili preradu, ali je na jednom rad brži, lakši i s većom zaštitom radnika nego na drugom oruđu. Razlozi su često u načinu opremanja oruđa s raznom odgovarajućom opremom na oruđima.

18

Točka 6.

Hermetizacija tehnološkog procesa na oruđima izvodi se na onim oruđima prilikom Čijeg rada bi se mogla osloboditi u radnu okolinu opasna prašina, plinovi i pare. Konstrukcijsko rješenje sastoji se u čvrsto zatvorenoj Izvedbi vanjskih dijelova oruđa j dovodnih i odvodnih cijevi ili drugih transportera tvari, tako da je ta izvedba pgpropusna. Rad čovjeka je nepotreban kod ovakvog načina rada za vrijeme opasnih radnih operacija tehnološkog procesa. Čovjek je nazočan samo pri početnoj i završnoj radnoj operaciji tehnološkog procesa za vrijeme kojih ne postoje opasnosti za nastanak ozljede ili bolesti.

Točka 7.:

Automatizacija i daljinsko vođenje oruđa za rad mogu se provesti zbog raznih tehničkih razloga, ali razlog može biti i u rješavanju zaštite na radu na nekom oruđu za rad, čijim radom u neposrednoj blizini radnika nastaju zdravstvene štetnosti npr. zbog prevelikog toplinskog zračenja, niske temperature, buke, ionizacijskog zračenja ¡li drugih neželjenih pojava.

Na najsuvremenijim automatskim alatnim oruđima koji su povezani automatskim transportom izradaka, tzv. transfer linijom, radnik uopće ne prilazi radnom prostoru na oruđu, čak ni prilikom izmjene alata, jer se to obavlja izvan radnog prostora oruđa. Ovakva alatna oruđa najčešće su tako izvedena da uvelike zaštićuju radnu okolinu od svojih štetnih nusproizvoda (pare, plinovi, prašine, strugotine, rashladne tekućine i dr.).

Članak 5.

Ako se zaštita na radu na opasnim mjestima odnosno prostorima na oruđu ne može osigurati konstrukcijskim rješenjima, mora se osigurati drugim tehničkim rješenjima: zaštitnim napravama, zaštitnim uređajima, zaštitnim blokadama te primjenom tehničkih rješenja uz koja je nepotrebno neposredno rukovanje radnika na opasnom mjestu.

Ovom odredbom upućuju se, uglavnom, projektanti i proizvođači oruđa za rad što trebaju učiniti u pogledu zaštite radnika ako se objektivno tehnički zaštita na radu ne može riješiti samom konstrukcijom oruđa za rad. Jedino rješenje je u tome da se projektiraju i konstruiraju tzv. dodatne zaštitne konstrukcije u obliku zaštitnih naprava, zaštitnih uređaja, zaštitnih blokada kao i rješenja kojima je neposredno rukovanje radnika na opasnome mjestu nepotrebno.

Članak 6.

Ako je zbog procesa rada potrebno rukom ili dijelovima tijela prilaziti opasnom mjestu ili pridržavati obrađivani materijal ili ga prinositi ili iz opasnog mjesta vaditi, moraju se koristiti pomoćni ručni alati ili mehanički držači za hvatanje odnosno ulaganje, okretanje, vođenje, izbacivanje, vađenje i si.

19

Kada se upotrebljavaju pomoćni ručni alati, moraju se uzeti u obzir svi elementi važni za procjenu da je takav način rada moguć bez opasnosti.

* ,

Stavak 1.:

U pojedinim slučajevima na oruđima za rad radnik sam intervenira u opasnom prostoru da bi podesio radni izradak na mjestu rada ili ga postavlja, vadi, okreće, vodi ili obavlja druge radne operacije. Ovom odredbom propisuje se da u tim slučajevima radnik mora upotrebljavati ručni ili neki mehanički alat. Dakle, neposredno golom rukom ili šakom to ne smije nipošto raditi. Iz prakse se zna da su se radnici ozljeđivali, često i s teškim ozljedama, ako su ulazili u opasno mjesto ili prostor neposredno golom šakom ili rukom.

Ako postoje oruđa za rad kod kojih radnik u opasnom prostoru ne može intervenirati pomoću zaštitnih naprava ili uređaja, pa niti pomoću ručnih ili mehaničkih alata, te ako se u skladu sa završnim odredbama ovog pravilnika ne mogu obaviti preinake i dogradnje, takva oruđa se moraju otpisati a za te radne operacije mora se nabaviti drugo odgovarajuće oruđe za rad.

U praksi pomoćni ručni ili mehanički alati za intervenciju pri izvedbi tehnološkog procesa nalaze se gotovo u svim proizvodnim djelatnostima. Na slici 1 pokazuje se obični pomoćni ručni alat za potiskivanje radnog komada na cirkularnoj pili.

Slika 1. Prikaz ručnog alata za potiskivanje obratka

U prikazanom primjeru obradak je relativno mala i uska gredica pa bi prilikom rezanja na cirkularu-kružnoj pili šaka radnika došla, bez ručnog alata za potiskivanje, u opasan prostor u kojem slučaju zbog najmanje pogreške radnika ili drugih nepredviđenih djelovanja (lom, puknuće i si.), može nastati teška ozljeda.

90

MM

■¿6

Stavak 2 .:

Pomoćni ručni i mehanički alati moraju u svakom posebnom slučaju odgovarati vrsti rada, težini i obliku radnih predmeta. Za umetanje hvađenje malih radnih predmeta koriste se mali alati, ali za velike i teške predmeti upotrebljavaju se veći alati. Na slici 2 prikazani su neki mali ručni alati različitog oblika i konstrukcije, koji se upotrebljavaju za manipulaciju u opasnom prostoru na prešama.

U nekim slučajevima ozlijedili su se radnici iako su koristili ručni alat. Razlozi mogu biti zato različiti, tako npr.:- ako je alat relativno kratak, šaka može udariti u neki dio oruđa u neposrednoj

blizini opasnog prostora;- ako alat prema obliku i dimenziji nije odgovarajući prema reznom, tlačnom ili

drugom alatu, može nastati udaranje ili zahvatanje pomoćnog ručnog alata, što može nepovoljno utjecati na šaku, ruku ili tijelo radnika;

- ako alat nije od odgovarajućeg materijala, on može puknuti i imati nepovoljne posljedice za radnika.

Kod dobre organizirane proizvodnje pomoćni ručni alati određuju se na osnovi nacrta, specifikacije ili na temelju naloga poslovođe ili druge odgovorne osobe. Pomoćni ručni alati se čuvaju ili u alatnici ili na radnome mjestu. Ako su ručni alati oštećeni, napukli ili s drugim greškama, mora se ocijeniti da li se mogu popraviti ili ih se, pak, mora baciti.

1. vakuum hvatač2. škare3. poluga s magnetom4. vakuum hvatač s pneumatskim

upravljanjem 5. podesiva kliješta

Slika 2. Mali ručni alati za rad na prešama

21

II.MJERE I NORMATIVI ZAŠTITE NA RADU

1. SMJEŠTAJ ORUĐAV fc

Članak 7.

Oruđe se u prostoru mora postaviti tako da pokretno oruđe ili njegovi dijelovi ne stvaraju opasna mjesta s čvrstim ili pokretnim dijelovima u zgradi, izvan zgrade ¡li u blizini glavnih i pomoćnih prolaza.

Ako se ne mogu primijeniti normativi iz stavka 1. ovoga članka, moraju se postaviti zaštitne naprave (zagrade, ograde, poklopci i dr.) ili, ako to nije moguće, postaviti znak zabrane prolaza izrađen u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama.

Stavak 1.:

Stavkom 1. ovog članka želi se osigurati slobodan prostor između najistaknutijeg pokretnog dijela oruđa za rad i čvrstog dijela građevinskog objekta (zid, stup, stubište i si.) ili nekog pokretnog dijela bilo građevinskog objekta ili opreme takvog objekta. Svrha slobodnog prostora je da se onemogući zahvatanje ilr gnječenje radnika koji bi se prilikom svog prolaza zatekao u tom slobodnom prostoru.

Propisima zaštite na radu a i drugim propisima nije utvrđen jedinstveni normativ za takav slobodni prostor za sva oruđa za rad. Samo za neka oruđa za rad utvrđen je razmak odnosno slobodni prostor između oruđa i drugih dijelova u okolini oruđa, tako npr.:- portalna, poluportalna i pretovarna dizalica:

između dizalice i nepokretnih dijelova u blizini obale, na visini do 2 m od poda, mora biti najmanja udaljenost od 0,5 m;

- građevinska dizalica:između dijelova dizalice i zidova zgrade mora biti najmanja udaljenost od 0,6 m;

- mosna dizalica:između najistaknutijeg dijela dizalice i stupa na pješačkom prolazu (platformi) mora biti najmanje 400 mm (HRN M.D1.030 od 1968.).

Stavak 2.:

U nekim slučajevima zbog raznih razloga ne može se osigurati odgovarajući slobodni prostor između pokretnih dijelova oruđa i čvrstih ili drugih pokretnih dijelova u okolini, pa se ovom odredbom dopuštaju i drukčija tehnička rješenja koja se sastoje u tome da se postave:- odgovarajuće zaštitne naprave (zagrade, ograde, poklopci i dr.) ili- propisani znakovi opasnosti za prolaz.

Prema redoslijedu prvenstvo imaju zaštitne naprave, koje su bolje zaštitno sredstvo prisile nego znakovi opasnosti koje radnik katkada iz raznih razloga može i ne vidjeti. Ako se zbog nekih razloga ne mogu postaviti niti odnosne zaštitne naprave, ne preostaje drugo nego postaviti znakove opasnosti. Dakle, znakovi opasnosti su samo sekundarna supstitucija zagrada, ograda, pregrada i si.

23

Za sve slučajeve zaštite radnika zaštitne naprave mogu biti s različitim izvedbama, a ovisno o vrsti opasnog mjesta, veličini dijela oruđa, ugibanju i mogućim drugim pojedinostima. Na slici 3 prikazana je kratkohodna blanjalica sa zaštitnom napravom/ u obliku zaštitnog lima. Zaštitni lim postavlja sa, taka da on seže do maksimalnog hoda klizne glave u smjeru obližnjeg zida ili stupa zgrade.

1. opasni radni prostor2. držač noža3. stol4. prijenosni elementi5. smještaj električne opreme6. klizna glava

Slika 3. Izgled zaštitne naprave (lima) na kratkohodnoj blanjalici u smjeru zida ili stupa zgrade

S prikazanom zaštitnom napravom na slici 3 može se postići ili da se onemogući prolaz radnika između blanjalice i zida ili, pak, da se zaštiti radnik koji bi tu mogao slobodno proći. Ovakvo tehničko rješenje je poželjno ako se takvo opasno mjesto nalazi na strani pomoćnog ili, pak, glavnog prolaza u pogonu.

Znak zabrane prolaza između pokretnog dijela oruđa i čvrstog dijela zgrade ili drugog nekog pokretnog dijela opreme u zgradi ima standardni likovni sadržaj (HRN Z.SO.002 od 1982.): silueta muškarca u kretanju, u kružnom okviru s kosom trakom.

24

Slika 4. Uzorak znaka za zabranu prolaza (model)

Rub i kosa traka su crvene boje, osnova znaka je bijele boje a lik muškarca je ćrne boje. Veličina znaka zabrane u ovom slučaju ovisi o potrebnoj daljini promatranja ¡li zapažanja znaka. Budući da je ovaj znak namijenjen promatranju ili zapažanju samo za radnike to jest pješake, smatra se da je dovoljno da se znak vidi na udaljenosti od 4 do 10 m, ovisno o pojedinom slučaju. Za te udaljenosti normom je propisan promjer znaka:- 100 mm za najveću daljinu promatranja od 4 m- 160 mm za najveću daljinu promatranja od 6 m- 250 mm za najveću daljinu promatranja od 10 m.

Članak 8.

Pri razmještaju oruđa moraju se predvidjeti slobodne površine za rukovanje i posluživanje oruđa te površine za odlaganje materijala (sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda).

Radi čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa, moraju se osigurati odgovarajući slobodni prolazi i pristupi oruđa s onih strana gdje se ti radovi obavjjaju.

Širina pristupa oruđu na kojem radnik obavlja poslove iz stavka 2. ovoga članka mora biti u skladu s potrebama rada i položaja tijela radnika pri obavljanju tih poslova.

Stavak 1.:

Slobodne površine za rukovaoca oruđa u svrhu upravljanja i manipulacije kao i za odlaganje materijala potrebno je odrediti unaprijed prije samog postavljanja oruđa za rad. Naknadnim rješavanjem u nekim slučajevima ne mogu se osigurati slobodne površine u odgovarajućim veličinama, a kao rezultat toga mogu nastati nepovoljnosti s obzirom na zakrčenost, sužavanja prostora za rad rukovaoca i drugih nepovoljnih pojedinosti koje iz toga proizlaze.

Po prirodi stvari rukovalac upravlja oruđem s odgovarajućim upravljačkim dijelovima koji mogu biti postavljeni na manjoj ali i na relativno većoj udaljenosti, a za što mu je potreban odgovarajući prostor odnosno slobodna površina za njegovo kretanje.

Prema pravilima zaštite na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore propisano je da se u radnim prostorijama moraju osigurati i posebno obilježiti slobodne površine potrebne za slaganje materijala, dijelova i proizvoda u fazi obrade. Obilježavanje

25

ovih površina obavlja se linijama postojane svijetle boje širine najmanje 5 cm ili metalnim klinovima, usađenim na razinu poda prostorije s promjerom glave od najmanje 5 cm. Metalni klinovi mogu imati različite međusobne razmake, ali se preporučuje međusobni razmak od 5 do 10 crp. k M

Veličina površine poda za odlaganje sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda ovisi o veličini i količini tog materijala. Relativno veći metalni dijelovi jesu limovi, profili, osovine, kućišta oruđa, veći odljevci i drugi dijelovi koji se obično obrađuju u tzv. pogonima teške obrade. U drvnoj djelatnosti takvi materijali su trupci, grede i montažni elementi.

Mali radni predmeti izrađuju se često u većim količinama, te se odlažu slobodno na podu, na paletama ili u kontejnerima različite konstrukcije. Za njihovo odlaganje je potreban i odgovarajući prostor odnosno slobodne površine.

' Prema postojećim propisima postoji jedan opći normativ prema kojem na svakog radnika treba postojati najmanje 2 m2 slobodne podne površine i najmanje 10 m3 zračnog prostora. Pod slobodnom površinom radnog poda razumije se površina poda koja nije zauzeta oruđima za rad, opremom radnog mjesta i radionice, te odloženim materijalom (sirovinama, poluproizvodima i gotovim proizvodima).

Stavci 2. i 3.:

Radne operacije čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa - bez obzira da li to obavljaju rukovaoci ili poslužitelji ili posebne službe za održavanje - zahtijevaju siguran i nesmetan rad, a za koji rad se zahtijevaju, među ostalim, odgovarajući slobodni prolazi i pristupi do mjesta rada i pored mjesta rada. Veličina slobodnih prolaza i pristupa nije propisana jer te veličine su ovisne, među ostalim, i o priborima i alatima koje radnici koriste prilikom čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa, kao i o položaju tijela u kojem se odnosni radovi obavljaju.

U ranijim propisima zaštite na radu bilo je utvrđeno da se radi lakog posluživanja i čišćenja oruđa za rad moraju osigurati prolazi širine najmanje 0,70 m. Ovaj normativ u ovom pravilniku nije se mogao prihvatiti univerzalno jer postoje veoma velike razlike u dimenzijama i osobitostima oruđa za rad.

Prema prijevodu knjige "Arhitektonsko projektiranje” Emesta Neuferta, od 1978. godine u poglavlju “Čovjek - mjere i potreban prostor”, na slijedećoj slici mogu se vidjeti pojedine dimenzije potrebne, širine pristupa oruđa za rad za nekoliko položaja tijela.

Slika 5. Potreban prostor pri različitim položajima tijela

26

Radnik prilikom čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa za rad ovisno o mjestu intervencije na oruđu (gore - dolje) zauzima i odgovarajući položaj tijela koji može biti u klečećem, sagnutom, poluuspravnom i uspravnom položaju. Ovisno o takvim realnim potrebama zahtijeva se, prema odredbi o^og* stavka, širina pristupa oruđu.

Članak 9.

Smještaj odnosno raspored oruđa mora biti takav da radnici koji njime rukuju ili ga poslužuju te radnici koji rade u neposrednoj blizini ne budu izloženi mogućim mehaničkim ozljedama (od dijelova koji strše, padaju i odlijeću), zdravstvenim oštećenjima (otrovne i agresvine tvari, zračenja, bliještanja svjetlosti i dr.) i drugim neželjenim pojavama.

Odredbom ovog članka želi se zaštititi kako rukovaoce i poslužitelje oruđa tako i ostale radnike koji rade neposredno u blizini oruđa za rad, bilo da rade na drugim oruđima ili, pak, da rade na drugim poslovima koji Se obavljaju u odnosnoj radnoj prostoriji.

U tekstu odredbe nabrojene su samo neke karakteristične opasnosti na kakve se inače najčešće nailazi u praksi:

- Stršeći ili istaknuti dijelovi pojedinih oruđa, a naročito pokretnih oruđa, su uvijek potencijalni izvori ozljeda na radu za prolaznike, pa prilikom smještaja oruđa mora se naći rješenje kako bi ti dijelovi bili što je moguće manji izvor opasnosti. Jedno od rješenja je da se stršeći ili istaknuti dio oruđa okrene na stranu, po kojoj strani radnici ne prolaze. Ako se radi o nepokretnom oruđu, rješenje može biti u zagrađivanju ispred tog dijela oruđa iza njega. Postoji li nemogućnost u iznalasku tehničkih rješenja da se otklone opasnosti od stršećih ili istaknutih dijelova, te dijelove mora se obojiti sigurnosnim bojama u skladu s propisima HRN Z.SO.001 od 1982. kako bi radnici u prolazu s neke udaljenosti mogli zapaziti stršeći ili istaknuti dio na oruđu. Poželjno je da se stršeći ili istaknuti dijelovi oboje kontrastnim bojama: žutom i crnom bojom. Žuta boja označava pozornost ili opasnost za prolaze i prepreke, a kontrastna boja žutoj je crna boja.

- Opasnosti od padajućih predmeta obično nastaju primjenom oruđa za rad postavljenih na povišenim mjestima (platformama, voznim stazama i si.). Ove opasnosti naročito su prisutne prilikom kemijsko-tehnoloških procesa i kod unutarnjeg transporta.

- Opasnosti od zdravstvenih oštećenja mogu nastati prilikom rada s oruđima za rad, naročito na kojima se radi s opasnim tvarima ili nastaju opasnosti za zdravstveno oštećenje (zračenje, plinovi prilikom zavarivanja; ispušni plinovi i dr.). Neki od oruđa s opasnim tvarima i rengenski aparati moraju biti u posebnoj prostoriji ili udaljeni od radnika u pogonu. Smještaj takvih oruđa je jednim dijelom propisan postojećim pravilima zaštite na radu, tako npr.:

27

Tablica 1. Prikaz nekih oruđa s posebnim smještajem

Djelatnost Naziv oruđa Smještaj1 2 « 3

Obrada i prerada metala

Jamske peći za taljenje

-U prostoriji koja je odvojena od ljevaonice željeza

Uređaji za čišćenje odljevaka (vibratori i dr.)

U posebnoj prostoriji koja je odvojena od ljevaonice)

Peći za termičku obradu

U posebnoj prostoriji

Uređaji za čišćenje metalnih površina (pjeskarenje i dr.)

U posebnoj prostoriji

Uređaji za čišćenje metalnih površina lužinama i kiselinama

U posebnoj prostoriji (zgradi)

Uređaji za kemijsku i elektrolitičku obradu (kromiranje.niklanje, bakrenje i eloksiranje)

U posebnoj prostoriji

Uređaji za bojenje i lakiranje

U posebnoj prostoriji odnosno u posebnoj zgradi kada se radi o većem opsegu posla

Obrada drvetaUređaji za lakiranje i bojenje

U pravilu u posebnoj prostoriji

Obrada kamenaStrojevi za brušenje i rezanje

U posebnim prostrijama

Grafička obrada

Stroj za nagrizanje (ecanje-jetkanje)

U posebnim prostorijama

Glodalica U posebnoj prostorijiStrojevi i uređaji za duboki tisak

U posebnoj prostoriji

Kožare

Uređaji (kotlovi) za kuhanje laka i masti

U posebnoj i dobro ventiliranoj prostoriji

Uređaji za rastapanje i redukciju kromne otopine

U posebnoj prostoriji ili na otvorenom prostoru

Uređaji za bojanje i lakiranje kože

U posebnim prostorijama

28

Članak 10.

Raspored oruđa u prostoriji prema izvoru dnevne svjetlosti (prozori, svjetlarnici j dr.) i električne rasvjete mora biti takav da je na oruđu osigurano dobro viđenje, tj. brzo i točno opažanje uz što manji zamor očfju,'bez bliještanja.

Ako se bliještanje svjetlosti i upadanje izravne sunčeve svjetlosti na mjesto rada radnika ne može spriječiti odgovarajućim smještajem oruđa u prostoriji, mora se primijeniti neka od metoda zasjenjivanja (zastori, premazivanje okana i dr.) ili osigurati rasipanje koncentrirane svjetlosti (difuzori).

Odredbom stavka 1. ovog članka želi se osigurati primjena pravila smještaja oruđa s obzirom na izvore danje i električne rasvjete. Glavna svrha je da se osigura dobro viđenje bez pojava prekomjerne refleksije, bliještanja i kontrasta.

Bliještanje oruđa zbog zraka sunca ili izvora električne rasvjete stvara nelagodu i smanjuje sposobnosti viđenja dijelova radnog predmeta ili dijelova oruđa zbog vrlo jakih luminancija ili kontrasta u vidnom polju radnika. Bliještanje može biti direktno, indirektno i kontrastno. Bliještanje može nastati direktno od izvora svijetlosti (sunca, električne žarulje), indirektno od svjetlosnog refleksa s glatke površine i vrlo jakih kontrasta.

Prilikom postavljanja oruđa treba izbjegavati direktan pad sunčevih zraka na radno mjesto radnika odnosno u oči radnika, te na dijelove oruđa koje radnik kontrolira ili kojim rukuje. Ako se takav smještaj oruđa ne može izbjeći, potrebno je tada primijeniti neku općepriznatu metodu zasjenjivanja, npr. bojenje stakla, zastori, širenje koncentrirane svjetlosti (difuzno), nadstrešnice ili dr.

Prema normi HRN U.C9.100 od 1962. utvrđeno je da se bliještanje električnog izvora rasvjete velike luminancije sprečava nastojanjem da luminancija svjetiljaka ne prekorači propisane granice.

Refleksno bliještanje zbog odbijanja svjetlosti od neke površine, prema istom standardu, sprečava se:- smanjenjem luminancije izvora rasvjete,- obradom refleksnih površina da budu bez sjaja (mat),- razmještajem izvora rasvjete i refleksnih površina tako da se smjerovi gledanja i

refleksi ne podudaraju.

Članak 11.

Razmještaj oruđa i položaj prema drugim objektima (građevinski i si.) u prostoriji ili prostoru mora biti takav da rukovatelj ima dobar pregled radne zone i svih dijelova oruđa, a ako to nije moguće, moraju se, prema potrebi, primijeniti dodatne zaštitne mjere.

Svrha ove odredbe je da se osigura rukovaocima oruđa dobra preglednost nad radnom zonom i svim dijelovima oruđa. Preglednost nad radnom zonom i svim dijelovima oruđa potrebna je rukovaocima, u. prvome redu, da nadziru izvedbu tehnološkog procesa u pogledu ispravnog toka rada, kao i u pogledu mogućih nedostataka i pojava koje bi mogle rezultirati nedovoljnu sigurnost pogona, svoju nesigurnost kao i nesigurnost ostalih radnika.

Ne smije se zaboraviti da je rukovalac oruđa osoba koja najneposrednije bdije nad sigurnošću pogona, pa i hrvatski nacionalni propisi iz zaštite na radu propisuju da je rukovalac dužan:- prijaviti svaki nedostatak ili kvar ili drugu promjpnu na oruđu za rad ako zbog toga

prijeti opasnost za život i zdravlje;- obavljati poslove u skladu s pravilima zaštite na radu dužnom pažnjom i rukovati s

oruđem u skladu s njegovom namjenom prema uputama proizvođača oruđa.

Usko u svezi s time je u članku 13. Upute Savjeta Europske ekonomske zajednice (broj 89/391/EEC od 12.6.1989.) propisano da je odgovornost svakog radnika što više brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdravlju kao i drugih radnika, na koje utječu njegovi postupci na poslu u skladu s osposobljavanjem i instrukcijama koje mu je pružio poslodavac.

Preglednost nad oruđima za rad traži se kako u pogledu međusobnog razmještaja u istoj prostoriji na istoj razini poda tako i u odnosu na druge objekte kao što su građevinski i instalacijski objekti. Neko oruđe može biti smješteno na dvije ili više razina građevinskog objekta.

Odredba ovog članka odnosi se i na oruđa veća prema dimenzijama,' koja su smještena relativno na većem prostoru. To se odnosi naročito na neke dizalice, transportere, neka oruđa u crnoj i obojenoj metalurgiji i neka oruđa u kemijsko-tehnolo- škim procesima. Mjesto rada dizaličara mosnih, građevinskih, portalnih, brodo- gradilišnih, lučkih i još nekih drugih dizalica nalazi se gotovo redovito u kabini na povišenom mjestu da bi se osigurao dobar pregled nad radnom zonom. U pojedinim slučajevima događa se da dizaličar objektivno ne može vidjeti teret prilikom njegovog vezivanja, odlaganja i razvezivanja zbog raznih mogućih prepreka (zid, paluba, jama i si.), pa se zbog dojavljivanja dizaličaru o potrebnim fazama rada postavlja signalista, koji dojavljivanje obavlja ili pomoću znakova rukom ili telekomunikacijom (toki-voki i dr.). Taj dodatni način dojavljivanja čini u stvari “dodatne zaštitne mjere” , koje su u ovoj odredbi propisane.

Članak 12.

Stabilno oruđe mora se postaviti na čvrstu podlogu, a, prema potrebi, i učvrstiti za podlogu ili druge temeljne oslonce (konzola, stol i si.) tako da se pri upotrebi ne može nepredviđeno i neželjeno promijeniti njegov položaj.

Učvršćenje oruđa za temeljnu podlogu mora se izvesti prema tehničkoj uputi ili posebnom projektu odnosno prema općepriznatim pravilima za temeljenje oruđa.

Stavak 1.:

Prema općepriznatim pravilima u svezi s temeljenjem utvrđeno je sljedeće:1. Oruđa s relativno malim silama djelovanja, koje prilikom rada ne stvaraju udare i

potrese, ne moraju biti učvršćena za pod, stol ili platformu ako se time ne stvara izvor odnosno uzrok opasnosti za radnika.

2. Nepokretna oruđa, s većim silama djelovanja, koje prilikom rada stvaraju udare i potrese, kao i pomicanja oruđa, moraju biti učvršćena za pod, stol ili drugu platformu na kojoj stoje.

30

U pogledu temeljenja oruđa prema ovoj odredbi istaknuto je da prilikom rada oruđa ne smije nastati nepredviđena i neželjena promjena položaja oruđa. Pomicanje oruđa nastaje zbog djelovanja statičkih i dinamičkih sila u horizontalnom smjeru.

U pravilu sva oruđa postavljaju se na podlogu -koja je ravna, čvrsta i dovoljno velika za odnosne dimenzije oruđa. * '

Kod nekih oruđa s relativno malim silama djelovanja objektivno nema potrebe da se ona učvrsti za temeljnu podlogu, tako npr.:

_ neka oruđa s relativno velikom masom su u odnosu na djelujuće sile, pa se ona zbog svoje veće mase ne mogu pomicati;

- ispod nekih oruđa (obično s manjim masama) dovoljno je postaviti neki materijal (gumeni, plastični, filcani ili drugi prostirao) koji stvara trenje i ne dopušta nikakvo pomicanje.

Postoje oruđa za rad (npr. visoka vertikalna bušilica) kod kojih se ne moraju stvarati veće sile djelovanja, ali se zbog veće stabilnosti (zaštite protiv prevrtanja) moraju učvrstiti za temelje. Kod ovih oruđa za rad težište mase nalazi se na povišenom mjestu i to može biti uzrok da se razmisli o učvršćenju za temelje da ne bi tijekom rada nastali prevrtanje oruđa i relativno velike opasnosti za radnika.

Propisima Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od14.6.1989.) u točci 1.3.1. u svezi sa stabilnošću propisano je da strojevi moraju biti tako projektirani da su dovoljno stabilni za vrijeme rada u predviđenim uvjetima. Prema potrebi treba uzeti u obzir i klimatske uvjete (vjetar i dr.) kako bi se osigurao stroj od prevrtanja, pada ili neočekivanog pokreta.

Ako, pak, strojevi svojim oblikom ili prirodnim dijelovima ne nude dovoljnu stabilnost, moraju se učvrstiti za temelje, te to navesti u uputama za montažu.

Stavak 2.:

U stavku 2 ovog članka određeno je da se učvršćenje oruđa za temelje ili druge oslonce mora izvesti prema uputi proizvođača, koja mora biti napisana u tehničkom opisu proizvedenog oruđa ili u nekom drugom dijelu tehničke dokumentacije. Oruđe se mora učvrstiti na svim predviđenim mjestima i s određenim vezama, jer je njih proizvođač odredio na osnovi proračuna ili empirijskih podataka. Izostavi janje m nekih od predviđenih veza ili proizvoljnom promjenom vrste veza može oslabiti učvršćenje i nastati odgovarajuća opasnost za radnika.

Članak 13.

Oruđe koje pri radu stvara udarce i vibracije mora se pričvrstiti za temeljnu podlogu uz upotrebu amortizirajućih podloški (drveni, gumeni ili drugi elastični materijal, opruge i dr.) da bi se spriječilo stvaranje buke i prijenos vibracije iznad dopuštene veličine propisane mjerama i normativima zaštite na radu.

Odredbom se propisuju tehničke zaštitne mjere u svezi s temeljenjem oruđa koja prilikom rada stvaraju udarce i vibracije. Ova tehnička zaštitna mjera sastoji se u postavljanju odgovarajućih elastičnih podmetača na podlogu temelja, kako bi se time postiglo da rad oruđa bude što mirniji i tiši.

31

Dinamičke sile koje uvjetuju buku i vibracije u nekim slučajevima mogu biti veoma štetne za radnika, ali i za samo oruđe i građevinski objekt u kojem oruđe radi. Kod novoprojektiranih pogona utjecaji dinamičkih sila i vibracija uzimaju se u obzir u statičkim proračunima konstrukcije, pa se odgovarajućim-dimenzioniranjem i izvedbom rješavaju čvrstoća, otpornost i ostale osobine konstrukcije.

Kada se, pak, u stare ili postojeće građevinske objekte postavljaju naknadno predviđena oruđa za rad, potrebno je konzultirati projektante, koji će naknadnim proračunom moći utvrditi sposobnost građevinskog objekta da li će izdržati udarce i vibracije, te utvrditi druga naknadna rješenja kojima će se riješiti zaštita na radu i sigurnost građevinskog objekta.

Elastičnim osloncima i podlogama, kao što su: razne izvedbe spiralnih ili lisnih opruga, guma, pluto, filc ili podloge od plastične mase, postiže se uvijek mirni i tiši rad'oruđa u manjem ili većem opsegu. U pojedinim slučajevima amortizacija udarca i vibracije izvodi se u kombinaciji s dva različita materijala, tako npr. s metalom u elastičnoj izvedbi i gumenim dijelom.

Vrsta elastičnog materijala za oslonce ili elastične podmetače ovisi prvenstveno0 masi, odnosno o opterećenju oruđa na temelje i frekvenciji nastalih vibracija. U Tablici 2 vidi se ovisnost elastičnog podložnog materijala o specifičnom opterećenju1 frekvenciji vibracija.

Tablica 2. Ovisnost elastičnog podložnog materijala

Materijal Opterećenje (kg/cm2) Frekvencija ( Hz)

File 0,2 -

Plutene ploče 2,0 20

Prešane i plutene ploče 2,0 - 30,0 35

Guma 5,0 12

Guma - metal 5,0 15

Plastična masa ( talm isol)

4,0 Za sve frekvencije, a osobito za male

Čelične spirale Za sve težine (prema proračunu)

Za sve frekvencije, a osobito za 10 Hz

Spiralne opruge često se koriste za temeljne oslonce, jer su pogodne za amortizaciju malih i velikih frekvencija, a za koje frekvencije ostali elastični materijali nisu tako pogodni.

32

5 m

ax1. oslonac od elastičnog metala i gume

2. oslonac od gume i čeličnih papuča i umetaka

3. oslonac s jednom ili dvije spiralne opruge

4. oslonac-papuča izrađena od gume i čeličnog lima i to postupkom vulkanizacije

Slika 6. Neki elastični oslonci

33

Učvršćenja i izvedba temelja oruđa s većim dinamičkim silama i vibracijama obavljaju se na različite načine, ovisno o vrsti oruđa, proizvedenim vertikalnim i horizontalnim silama, vibracijama, buci, masi i o drugim bitnim utjecajima. Oruđa koja proizvode horizontalnu silu veću od 1/3 njihove težine postavljaju se na betonske temelje, učvršćena temeljnim vijcima s odgovarajućem izvedbom.

MATICA r nPODLOŽNA | ž; PLOČICA

BETON ODSITNOGAGREGATA /

/ .ČELIČNO / , SIDRO

/ Z

/m

/

T“V//

Slika 7. Temeljni vijci

1. način postavljanja temeljnog vijka

2. način postavljanja temeljnih vijaka za učvršćenje tračnica građevinskih ili drugih stupnih dizalica

34

Oruđa s izrazitim dinamičkim trzajima treba postaviti na temelje odgovarajuće teške mase. Kao teška masa najčešće se upotrebljava beton, i to kao armirani i pearmirani. Nearmirani beton se koristi kod većih masa odnosno većih debljina masa. n ubina temelja ovisna je i o nosivosti tla.

a. betonski nearmirani temelj na b. armirani betonski temeljelastičnom podmetaču

Slika 8. Temelji s betonskim masama

Članak 14.

Oruđe koje pri radu stvara povećane udarce i vibracije ne smije se postavljati na katove u objektima ili na druge povišene oslonce ako bi se zbog udarca i vibracija mogla oštetiti konstrukcija objekta odnosno oslonca ili bi to djelovalo na zdravlje radnika.

Ako se na oruđu postavljenom na katovima ili povišenim osloncima stvaraju udarci i vibracije, moraju se najprije poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere da bi se spriječio prijenos buke i vibracije na konstrukciju zgrade (elastični temelji, plutajući podovi i dr.).

Temelji na podu katova:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se zabrana postavljanja oruđa s povećanim udarima i vibracijama na katove zgrade ako bi zbog udara i vibracija mogla nastati oštećenja građevinskog objekta ili drugog oslonca oruđa, a time posredno i opasnosti za radnike ili, pak, ako bi se radom s takvim oruđima proizvela buka i vibracija da bi mogla nastati zdravstvena oštećenja radnika.

Izvedba katova industrijskih zgrada na kojima se postavljaju oruđa za rad može biti veoma različita s obzirom na vrste oruđa, vrste građevinskih materijala, dimenzije i način vezivanja pojedinih dijelova konstrukcije, veličinu opterećenja, veličinu stvorene buke i vibracije.

35

Slika 9. Katne konstrukcije za temeljenje lakših oruđa

Ako se na katnu konstrukciju postavljaju relativno veća i teža oruđa za rad, primjenjuje se i adekvatna katna konstrukcija, koja statički i dinamički odgovara određenim opterećenjima. U tim slučajevima izvode se masivnije armirano betonske konstrukcije. Takve armirane betonske konstrukcije mogu imati ploče različite debljine, ali ta debljina je obično veća od 8 cm, i to bilo da je ta ploča ojačana rebrima, bilo u obliku križno armirane ploče lijevane na samome mjestu ili na drugi način.

Za temeljenje lakših oruđa upotrebljavaju se rebraste katne konstrukcije lijevane na samome mjestu, polumontažne ili montažne.

Kada se mora spriječiti prijenos buke vibracija na susjedne gornje i donje katove, katna konstrukcija na koju su postavljena oruđa izvodi se s tzv. "plivajućim podom”. Osnovno obilježje plivajućeg poda sastoji se u tome što je dio podne konstrukcije

1. među katna betonska konstrukcija

2. mineralna vuna, tvrda pjena, umjetna masa i si.

3. podloga: cementni malter, gips, asfaltni mastiks (smola) i dr.

4. podna obloga: nalijepljena guma 4-6 mm, ploče od PVC 2-3 mm, vinaz ploče

5. traka profilirana od umjetne mase

Slika 10. Jedna od izvedbi “plivajućeg poda”

odvojen od ostale konstrukcije poda i zidova.

36

Izolacija između plivajućeg poda i ostale konstrukcije zgrade postiže se^s pomoću p^etnutih poroznih materijala (filc, mineralna vuna, plastična masa i dr.). Što je veća

debljina izolacijskog materijala, to je veće prigušenje buke i vibracija. Minimalna debljina izolacijskih materijala treba biti 10 mm, 14, stisnutom i opterećenom stanju, l<ada su na podu postavljena sva oruđa. Podna obloga je debljine od 2 do 4 cm, ovisno o materijalu od kojeg se podloga izrađuje, a ako je od betona, tada mora biti debela najmanje 4 cm.

Temelji na povišenom osloncu:

Neka oruđa za rad obično manjih veličina, ili, pak, dijelovi oruđa, postavljaju se na svoje temelje odnosno učvršćenja na zidu, stupu, stropu ili povišenoj platformi. Ako postoje vibracije i dinamičke sile, potrebno je predvidjeti amortizaciju tih vibracija i dinamičkih sila. Amortizaciju treba provesti ili putem elastičnih podmetača i izolacija ¡li na drugi način. U ovim slučajevima to se mora brižljivo učiniti, jer je širenje zvuka 1 vibracija veće ako je temeljenje na zidu, stupu ili stropu nego ako je na podu.

Na zid ili stup postavljaju se neka lakša radionička oruđa, kao što su: bravarske brusilice, bušilice, povlačne pile za drvo, transmisijski prigoni, ventilatori, kaloriferi i dr.

ANTIVIBRATOR

Temeljenje oruđa za rad ili njegovih prigona na stupovima obično se obavlja sa čeličnim pojasevima oko stupa, a koji se tako konstruiraju da se mogu dobro stegnuti pomoću steznih vijaka.

37

Članak 15.

Odredbe o smještaju oruđa prema ovom pravilniku ne primjenjuju se na oruđe za koje se to uređuje posebnim propisima o* zaštiti na radu, propisima o tehničkim normativima ili odgovarajućim hrvatskim normama.

Smještaj za neka oruđa'regulira se posebnim propisima ili hrvatskim normama (HRN) tako npr.:

1. Pravilnikom o tehničkim normativima za postavljanje kotlovnica na otvorenom prostoru (Službeni list, br. 12/85.) propisuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati kotlovnice postavljene na otvorenom prostoru. Kotlovnice za male, srednje, velike parne i vrelovodne kotlove smiju se postavljati na otvorenom prostoru pod uvjetima odgovarajuće izolacije kotla, zaštite od smrzavanja i zaštite od oborina.

2. Pravilnikom o tehničkim propisima za izradu i upotrebu parnih kotlova i vrelovodnih kotlova, parnih posuda, pregrijača pare i zagrijača vode (Službeni list, br. 7/57., 22/57., 3/58., 56/72., 61/72.) propisano je:- mali kotlovi: radioničke prostorije mjesto gdje se postavljaju mali parni kotlovi

mora biti odvojeno i ograđeno sa svih strana nesagorivim ogradama visokim najmanje 2 m, s ulaznim vratima i prolazima oko kotlova;”“

- srednji kotlovi: mogu se postaviti u zgradama u kojima su radionice, ali ne u radnim prostorijama, već u posebnom odjelu; zgrada kotlovnice može se zidati neposredno pored susjednih zgrada i može imati s njima zajednički krov i strop;

- veliki kotlovi: zidovi i pod prostorije moraju biti od nezapaljivog materijala, izrada stropa nije dopuštena; krov se može pokrivati samo s limom, crijepom, eternitom, salonitom i si.; moraju postojati najmanje dva izlaza u različitim smjerovima od kojih bar jedan mora voditi u slobodni prostor; vrata na izlazima moraju se otvarati u smjeru izlaza, itd.

3. Pravilnikom o stavljanju u promet i upotrebi radioaktivnih tvari iznad određene granice aktivnosti rengenskih aparata i drugih aparata koji proizvode ionizirajuća zračenja te o zaštitnim mjerama od zračenja tih izvora (Službeni list, br. 40/86.) propisano je da se objekti i prostorije, u kojima će se upotrebljavati rengenski aparati, te drugi aparati i strojevi koji proizvode ili mogu prouzročiti ionizirajuća zračenja, lociraju, projektiraju, grade i opremaju ovisno o njihovoj namjeni i izloženosti zračenju osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja i stanovništva.

U jednoj prostoriji može biti smješten samo jedan rengenski aparat s više rengenskih cijevi.

Rengenski aparati za industrijsku radiografiju moraju se postaviti najmanje u dvije prostorije. U jednu se postavljaju rengenska cijev i stol za ispitivanje materijala s uređajem za automatsko pomicanje predmeta koje se prozračuje, a u drugi komandni stol i ostali dijelovi aparata.

4. Pravilnikom o zaštiti na radu i o tehničkim mjerama za razvijače acetilena i acetilenske stanice (Službeni list, br. 6/67., 29/67. i 27/69.) propisan je posebni smještaj nepokretnih razvijača i to:

38

nepokretni razvijači kapaciteta do 10 m3/h smiju se postavljati samo u posebne prizemne prostorije s obujmom od najmanje 60 m3; takva prostorija može se nalaziti u sklopu ostalih radnih prostorija ili može biti izgrađena kao aneks; nepokretni razvijači kapaciteta preko 10 m3/h moraju se postavljati u prostorije smještene u posebnoj zgradi; zgrada mora biti izgršđena od nezapaljivog materijala i mora imati lagani krov, itd.

5. Pravilnikom o tehničkim normativima za Ijevaoničku industriju (Službeni list, br. 14/79. i 11/80.) propisan je razmještaj pojedinih odjela (odjeli za taljenje metala i legura, odjeli za pripremu pijeska i čišćenje odljevaka, odjeli za lijevanje, lomare i drugi) u kojima se postavljaju odgovarajuća oruđa za odnosne procese.

' 6. Pravilnikom o tehničkim normativima za uređaje u kojima se nanose i sušepremazna sredstva (Službeni list, br. 57/85.) propisani su tehnički normativi za uređaje u kojima se nanose i suše premazna sredstva. Među ostalim propisano je slijedeće:- prostorija lakirnice, u pravilu, se postavlja u posebno izgrađene prizemne objekte,

udaljene od drugih objekata najmanje 5 m;- u objektu s više katova ili prostorija lakirnice se postavljaju na najviši kat uz propisane

uvjete (ugrađen stabilni uređaj za gašenje požara i dr.);- kabine mogu biti zatvorene ili poluzatvorene.

7. Hrvatskom normom HRN M.E7.104. od 1969. propisane su smjernice za postavljanje rashladnih postrojenja i zahtjevi u pogledu prostorije strojarnice (vidjeti komentar uz odgovarajuću odredbu napisano u poglavlju “Oruđa s visokim i niskim temperaturama”).

8. Pravilnikom o tehničkim normativima za postavljanje stabilnih tlačnih posuda za ukapljene atmosferske plinove (Službeni list, br. 39/88.) propisani su uvjeti kojima kod korisnika mora biti udovoljeno pri postavljanju stabilnih tlačnih posuda za ukapljene atmosferske plinove (kisika, dušika i argona), obujma većeg od 500 I i tehničke mjere zaštite od požara.

Stabilne tlačne posude, u pravilu, se postavljaju nadzemno na mjestima koja su lako dostupna autocisternama za punjenje i posluživanje. Takve posude postavljaju se:- na otvorenom prostoru,- na zgradi koja je poseban građevinski objekt,- u zgradi (hali i si.) koja ima posebnu prostoriju.

Posude ne smiju biti postavljene iznad prostorija ni ispod prostorija koje služe za boravak ljudi, na katu, na krovu, iznad podrumskih prostorija, na prolazima, stubištima, u hodnicima, udubljenjima i sličnim mjestima.

9. Pravilnikom o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisano je da se generatori moraju postavljati u posebne prostorije i zaštititi odgovarajućim zaprekama, a ako to nije moguće, sredstva za upravljanje smiju biti pristupačna samo stručnim osobama.

39

2.NATPISI I UPOZORENJA

Članak 16.

Na oruđu se mora postaviti natpisna pločica s uočljivim dostupnim i trajnim natpisom i s podacima o proizvođaču, tipu, seriji, broju, godini proizvodnje te naznakama o tehničkim karakteristikama oruđa (npr. snaga, radni napon, frekvencija struje, broj okreta, radni tlak medija i dr.) ako taj natpis ili njegov dio nije utisnut na samom oruđu.

Ako je posebnim propisima određen sadržaj podataka u natpisnoj pločici oruđa, podaci na oruđu moraju biti u skladu s tim propisima.

Stavak 1.:

Odredbom ovog članka određuje se deklariranje oruđa za rad s odgovarajućim podacima kojima se identificiraju oruđa, njihova usklađenost s normama i propisima, karakteristike i proizvođač oruđa.

Ovim pravilnikom utvrđeno je da se to deklariranje obavi na pričvršćenoj natpisnoj pločici na oruđu. Ako je neki od podataka utisnut na kućištu oruđa, taj podatak se ne mora utisnuti ili napisati i na natpisnoj pločici.

Zakonom o standardizaciji (Službeni list, br. 80/91.);( pročišćeni tekst) propisano je deklariranje općenito svih proizvoda koje proizvođač ili neko poduzeće stavlja u promet na tržište. Tom odredbom propisano je da se deklariranje obavlja na: ambalaži, na originalnom pakiranju, na proizvodu, na naljepnici i privjesku na proizvodu ili uz proizvod. Budući da se za oruđa za rad ovim pravilnikom zahtijeva da podaci moraju biti trajni za cijelo vrijeme dok se oruđe koristi, deklariranje oruđa može se tehnički riješiti jedino tako ili da se podaci utisnu ili napišu na pločici ili da se utisnu neposredno na kućište oruđa.

Istim člankom, stavkom 2. Zakona o standardizaciji propisano je još i tzv. označivanje ili obilježavanje proizvoda. Pod označivanjem ili obilježavanjem proizvoda razumijeva se nanošenje neposredno na proizvode, ambalažu, pakiranje, naljepnice, privjeske ili na drugi odgovarajući način oznaka određenih tehničkih karakteristika, obilježja, simbola za opasnost, upozorenja, oznaka i simbola za način rukovanja prilikom transporta i rukovanja proizvodima prilikom skladištenja i čuvanja, a i opskrba proizvoda pločicama s napisima o karakteristikama, opasnostima, upozorenjima na opasnost i o postupku u slučaju nezgode.

Tehnička karakteristika nekog oruđa sadrži njegove glavne podatke za rad kao što su npr.: pogonska snaga, broj i brzina okretaja, tlak medija, tlak alata, hod alata, maksimalan broj udaraca ili broj hodova u minuti, težina čekića, veličina stola (dužina i širina), visina šiljka, najveći promjer radnog predmeta ili alata, broj stupnjeva glavnog vretena, najveća dužina struganja (glodanja, brušenja i dr.), najveći promjer svrdla, najveći hod vretena, itd. Sa stajališta zaštite na radu važni su oni podaci koji upozoravaju rukovaoca na ponašanje tijekom rada, da bi se omogućio siguran rad. Ako je npr. na brusilici istaknut podatak o najvećem dopuštenom promjeru brusa, taj podatak upozorava rukovaoca da ne postavlja brus s većim promjerom od dopuštenog, jer bi se zbog toga brus mogao rasprsnuti i izazvati opasnost za radnike.

40

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od14.6.1989.) propisala pravila za označivanje oruđa za rad. Među ostalim je propisanogljedeće:_ sva oruđa moraju biti označena sa čitkimđ negbjisivim podacima: ime i adresa

proizvođača; EC-oznaka, koja sadrži i godinu proizvodnje; naznaku serije ili tipa, serijski broj;

_ ako će oruđe raditi u potencijalno eksplozivnoj atmosferi, proizvođač to mora naznačiti s podatkom na oruđu;

_ oruđe mora nositi oznaku za druge pojedinosti važne za sigurnost radnika (npr. maksimalna brzina izvjesnih okretnih dijelova, maksimalni promjer alata s kojima je opremljen, masa, itd.).

Stavak 2 .:

Nekim posebnim propisima su propisani podaci koji se moraju napisati na pločici na oruđu, tako npr.:•j. Na pumpama (sisaljkama, crpkama) prema Pravilniku o,tehničkim normativima za pumpe i kompresore (Službeni list, br. 32/74.) propisani podaci na pločici sadrže:1 . oznaka pumpe, 2. naziv proizvođača, 3. proizvodni broj i godina proizvodnje, 4. protok radnog fluida (m3/s) u nazivnoj radnoj točci ili interval promjene protoka odnosno protok radnog fluida sveden na jedan okretaj radnog vratila (l/o), 5. jedinični rad (J/kg) u nazivnoj radnoj točci, 6. broj okretaja ili interval promjene radnih brojeva okretaja (s-1).Pločica može sadržavati i ove podatke: 1. snaga pumpe (W), 2. stupanj iskorištenja (%), 3. vrsta radnog fluida (naziv), 4. gustoća radnog fluida (kg/m3), 5. kinematička viskoznost radnog fluida (m2/s), radna temperatura (°C).2. Na kompresorima, prema prethodno navedenom pravilniku, propisani su gotovo isti podaci s razlikom što se na pločici kompresora pod toč. 5. upisuje podatak o najvećem i nazivnom stupnju tlačenja.3. Na tlačnim posudama prema Pravilniku o tehničkim normativima za stabilne tlačne posude (Službeni list, br. 16/83.) natpisna pločica sadrži najmanje ove podatke:1. tvrtku ili ime proizvođača, 2. tvornički broj posude, 3. razred posude, 4. godinu proizvodnje, 5. najveći radni tlak u svakom radnom prostoru, u barima (MPa), 6. najveću temperaturu u svakom radnom prostoru u °C, 7. obujam svakog radnog prostora u dm3 ili m3, 8. oznaku toplinske obrade posude. Visina slova i brojki je najmanje 5 mm, a dubina ili izbočenje je 0,5 mm.4. Na pokretnim posudama za komprimirane, tekuće i pod tlakom otopljene plinoveprema Pravilniku o tehničkim normativima za pokretne zatvorene posude za stlačene, tekuće i pod tlakom otopljene plinove (Službeni list, br. 25/80. i 9/86.) moraju biti na pločici (ili na površini posude) ovi podaci: 1. tvrtka ili naziv ili registrirani znak proizvođača, 2. tvornički broj posude, 3. godina izrade, 4. naziv plina kojim se posuda puni, s tim da naziv plina ne smije biti označen samo kemijskom formulom, 5. masa prazne posude u kg, bez zaštitne kape, 6. obujam posude u dm3 (m3), 7. pokusni tlak u barima (MPa), 8. žig toplinske obrade utisnut iza tvorničkog broja posude, 9. žig nadležnog tijela s datumom posljednje kontrole.

Pored navedenih oznaka na posudi se moraju označiti: 1 . za komprimirane plinove: najveći dopušteni tlak punjenja u barima (MPa), 2. za tekuće plinove i za amonijak otopljen pod tlakom: najveća dopuštena masa punjenja u kg, 3. za posude za otopljeni

acetilen: oznaka porozne mase i otapala, žig proizvođača porozne mase, masa gotove boce s ventilom bez kape s poroznom masom i otapalom; najveći dopušteni tlak punjenja i žig nadležnog tijela s datumom pregleda nakon punjenja boce poroznom masom. y M5. Na oruđu za hlađenje s punjenjem iznad 1,5 kg prema HRN M.E7.106 od 1969. mora se postaviti natpisna pločica sa sljedećim podacima: 1. naziv i mjesto proizvođača, 2. oznaka tipa, 3. godina proizvodnje, 4. sredstvo za hlađenje, 5. najviši dopušteni radni tlak u barima.6. Na dizalicama prema Pravilniku o tehničkim normativima za dizalice (Službeni list, broj 65/91.) propisani podaci na pločici sadrže: 1. ime i sjedište ili registrirani znak proizvođača, 2. vrstu dizalice s oznakom tipa (ako se radi o serijskoj proizvodnji),3. nosivost dizalice u tonama, 4. godinu izrade, 5. tvornički broj, 6. pogonski razred dizalice.7. Na transporterima na površinskim otkopima prema Pravilniku o tehničkim normativima za prijevoz transporterima s trakom u rudarstvu (Službeni list, br. 5/73. i 12/74.) na svakoj pogonskoj glavi transportera mora biti istaknuta ploča s podacima o: dopuštenoj krupnoći materijala koji se prevozi, dopuštenoj brzini kretanja trake, kapacitetu, kutu ukrcaja, dopuštenoj najnižoj temperaturi i najmanjoj dopuštenoj udaljenosti od ruba etaže.8. Na električnim upravljačkim uređajima prema normi RRN N.S3.001 od 1987. natpisna pločica sadrži sljedeće podatke: 1. tvrtku odnosno naziv i sjedište proizvođača ili zaštitni znak, 2. nazivni radni napon s oznakom a.c. ako je izmjenična struja ili d.c. ako je jednosmjerna struja, nazivne frekvencije i broj faza ako se koristi izmjenična struja (za svako napajanje ako ih je više), 3. nazivne struje, 4. serijski broj opreme ili neka druga identifikacijska oznaka uređaja.9. Na kabinama za nanošenje premaznih sredstava na radne komade prema Pravilniku o tehničkim normativima za uređaje u kojima se nanose i suše premazna sredstva (Službeni list, br. 57/85.) mora se postaviti pločica od negoriva materijala na kojoj su ispisani sljedeći podaci: 1. podaci o proizvođaču, 2. tvornički broj, 3. godina proizvodnje, 4. oznaka kabine, 5. priključna električna snaga, 6. priključni napon i učestalost u V odnosno Hz, 7. obujam radnog prostora u m3, 8. najviša radna temperatura u °C, 9.količina svježeg zraka u m3/h 10. količina odsisnog zraka u m3/h.10. Na kućištu lasera na oruđima za rad prema Pravilniku o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) moraju biti trajno obilježeni ovi podaci: 1. tvrtka odnosno ime i sjedište proizvođača; 2. oznaka tipa; 3. energija i valna duljina ili energija i valna duljina laserskog zračenja; 4. nazivni napon, nazivna frekvencija i nazivna snaga napajanja; 5. grafički simboli upozorenja za opasnost od laserskog zračenja, električnog udara, a prema potrebi i od pregrijavanja, požara, eksplozije, implozije, ionizirajućeg zračenja, otrovnih i korozivnih supstancija; 6. obilježeni priključci za priključenja drugih uređaja u sustavu; 7. priključak za zaštitno uzemljenje.11. Na plinskim aparatima prema normama HRN J.G3.020 od 1982. propisano je da svaki plinski aparat velike kuhinje mora imati tablicu na kojoj su neizbrisivo napisani ovi podaci: 1. tvrtka odnosno naziv proizvođača, 2. tip plinskog aparata, 3. kategorija i vrsta plinskog aparata, 4. vrsta i nazivni tlak plina za koji je plinski aparat podešen,5. potrošnju plina u g/h pri maksimalnoj i minimalnoj potrošnji, 6. nazivnu snagu aparata u kW, 7. vrstu struje i nazivni napon (ako ima električni priključak, 8. tvornički broj.

42

Na posebnoj tablici postavljenoj na vidljivom i istaknutom mjestu mora biti na ^ajan način istaknuto: "Plinski aparat smije se koristiti samo u skladu s tehničkom uputom, posebno u pogledu provjetravanja i održavanja.”1 2 -Na kotlovima za tekuća i plinska goriva s #entilatorskim plamenikom i na l<otlovima za kruta goriva prema hrvatskim normama HRN M.E6.120 od 1987. i l_lpN M.E6.110 od 1987. na natpisnu tablicu upisuju se ovi podaci: 1. tvrtka odnosno naziv proizvođača i sjedište, 2. tip i vrsta kotla, 3. tvornički broj, 4. godina proizvodnje, 5 pazivna toplinska snaga kotla, odnosno područje regulacije, u kW, 6. vrsta predviđenog goriva i njegova ogrjevna moć u MJ/kg ili MJ/m3, 7. potrošnja goriva pri nazivnoj toplinskoj snazi u kg/h ili m3/h, 8. stupanj iskorištenja kotla pri nazivnoj snazi u %, 9. dopušteni pogonski predtlak u bar, 10. temperatura odvodnog voda za zagrijevni sustav (maksimalno 110 °C), 11. potreban propuh, 12. podaci o emisiji, 13. oznaka odgovarajuće hrvatske norme.

Na dodatnu natpisnu pločicu upisuju se podaci od 1 do 4, kao i tehničke karakteristike uređaja potrebne za siguran i ekonomičan rad (mjere, nazivna snaga, stupanj iskorištenja, radni tlak i temperatura, područje djelovanja itd.).

Podaci na natpisnoj pločici moraju biti uočljivi i trajni da bi mogli služiti svojoj svrsi. Radi toga je poželjno da se ti podaci postave na kućište na mjestu na kojem su uočljivi.

Na postojećim oruđima u pogonu - bez obzira na podrijetlo ili godinu proizvodnje - na kojima ne postoje propisani podaci, moraju se naknadno utvrditi te ih putem pločice postaviti na oruđe za rad. U nekim pogonima, a naročito kod obrtnika, koriste se stara pa i rekonstruirana oruđa bez propisanih podataka, pa čak i bez naznake proizvođača. U nekim takvim slučajevima bit će teško ili nemoguće ustanoviti proizvođača, seriju, broj i godinu proizvodnje, pa se po logici ne mogu ni tražiti odnosno napisati ti podaci. Ali, tehničke karakteristike se svakako moraju ustanoviti i napisati na pločicu. Naknadno utvrđivanje podataka postiže se računanjem, mjerenjem i ispitivanjem, te drugim načinima priznatim znanošću i tehnikom.

Članak 17.

Na odgovarajućim radnim elementima oruđa, pokraj kola, ručica, poluga, tipkala, tipki i dr., moraju biti oznake za pojedine funkcije, npr. za kretanja i brzine, oznake radnih elemenata, oznake za rukovanje i komande, oznake sigurnosti i si.

Odredbom se propisuje postavljanje odgovarajućih oznaka pored uređaja za upravljanje, bez obzira o vrsti tih uređaja, bilo da su oni u obliku kola, ručica, poluga, tipkala, tipki ili drugom obliku. Svrha je da te oznake daju potrebnu informaciju o funkciji uređaja za upravljanje kako bi se potpuno osigurala zaštita na radu prilikom rukovanja i održavanja oruđa za rad.

Na oruđa koja su u pogonu, a nemaju oznake, koje su važne za zaštitu na radu, morat će se u prijelaznom roku postaviti odgovarajuće propisane oznake u skladu s hrvatskim normama. Prema HRN-u M.GO.067 od 1969. sve oznake razvrstane su u Pet skupina: oznake za kretanje i brzine, oznake radnih elemenata, oznake za rukovanje i komande, oznake sigurnosti i ostale oznake.

43

- Pravocrtno kretanje u smjeru strelice

- Pravocrtno kretanje u oba smjera

- Kružno kretanje u oba smjera

- Okretaj/minbroj okretaja stavlja se ispred oznake ili u tablici uz oznaku

- Pasmik (pomak).

Neke propisane oznake za kretanje i brzine jesu:

m

Neke oznake radnih elemenata jesu:

- Pogon preko remena

- Pogon preko zupčanika ;

- Crpka, uopće uzevši.

Neke oznake za rukovanje i komande jesu:

- Automatsko obavljanje radnog ciklusa

- Ručica za uključivanje

- Mijenjati brzine samo pri radu oruđa.

Oznake sigurnosti jesu:

- Mehaničko osiguranje (putem smicanja) od preopterećenja

- PozorOznaka je obvezno žute boje

- Pozor električni napon!Strelica munje je obvezno crvene boje, odgovarajuće veličine i oblika prema HRN-u Z.SO.004 od 1982.

- Električni glavni prekidač (glavna sklopka)Strelica munje je obvezno crvene boje, ručica prekidača također je crvene boje.

<o0

a

44

Neke ostale oznake jesu:

„ Svjetlo na strojuOznaka se nalazi na kontaktnom tipkalu (tipki) ili pored prekidača svjetla • ' k

_ Težina tereta(x - dopuštena težina tereta)

_ Otvoreno

_ Zatvoreno.

Prema HRN-u N.K5.052 od 1982. oznake za raspoznavanje moraju se postaviti na pričvršćene pločice u okolini svake tipke ili u njezinoj neposrednoj blizini.

Svrha oznaka sigurnosti je da radnika upozori na odgovarajuće stanje oruđa ili njegovih dijelova prilikom priprema za obavljanje odgovarajućih radnji ili operacija s oruđem. Neki primjeri primijenjenih oznaka jesu sljedeći:

- Mehaničko osiguranje odrezanim zatikom protiv preopterećenja radnog stola prilikom uzdužnog kretanja

- Glavna sklopka (uključena - isključena)- Pozor!- Glavna sklopka je uključena ako kontrolna žarulja svijetli.

Osim navedenih ili hrvatskih normi, označavanje i obilježavanje uređaja, opreme i električnih instalacija, koje utječu na sigurnost i zaštitu života i zdravlja pri upotrebi električnih instalacija, propisani su i Pravilnikom o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.).

HRN-ima Z.SO.001, Z.SO.002, Z.SO.004 i Z.SO.005 od 1982. propisani su znakovi opasnosti, zabrane, obveze i obavijesni znakovi. Među tim znakovima ima takvih koji se koriste prilikom rada s oruđima za rad. Svi znakovi su u propisanim bojama i veličinama i to sa šest standardnih veličina, ovisno o daljini promatranja (4, 6, 10, 16, 25 i 40 m).

a) Znakovi zabrane

Znakovi zabrane su sigurnosni znakovi koji zabranjuju ponašanje ili postupak koji bi mogao izazvati opasnost.

Slika 12. Zabranjen rad motora s unutrašnjim izgaranjem

45

Znak o zabrani rada motora s unutrašnjim izgaranjem upotrebljava se za označavanje mjesta ili prostora gdje ispušni plinovi motora mogu ugroziti život i zdravlje radnika ili izazvati opasnost za materijale i građevinski objekt.

Slika 13. Zabranjen prilazZnak o zabrani prilaza primjenjuje se za označavanje mjesta ili prostora gdje se

prilaženjem dovodi u opasnost život ili zdravlje radnika, npr. prilikom rengenskog snimanja zavarenih spojeva u industriji.

Slika 14. Znak zabrane pušenja

Znak zabrane pušenja koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje se prilikom rada oruđa upotrebljavaju lakozapaljive i gorive tvari, npr. kod pumpi na benzinskim crpkama i si.

Slika 15. Znak zabrane upotrebe otvorenog plamena i pušenjaZnak zabrane upotrebe otvorenog plamena i pušenja upotrebljava se na mjestima

ili prostorima gdje postoji opasnost od pojave požara.

46

Ijj Znakovi opasnosti

Znakovima opasnosti upozorava se radnik na pojavu neke moguće opasnosti.

Slika 16. Znak opasnosti od visećeg tereta

Znak opasnosti od visećeg tereta koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje postoji mogućnost pada ovješenog tereta, npr. prilikom rada dizalica.

Slika 17. Znak opasnosti od vozila unutrašnjeg transporta

Znak opasnosti od vozila unutrašnjeg transporta upotrebljava se za označavanje mjesta ili prostora gdje se kreću vozila unutrašnjeg transporta koja mogu ugroziti život ili zdravlje radnika i izazvati materijalne štete.

Slika 18. Znak opasnosti od oksidirajuće tvari

Znak opasnosti od oksidirajuće tvari primjenjuje se za označavanje mjesta gdje su prisutne tvari koje mogu izazvati koroziju, npr.prilikom rada oruđa u kemijsko-te- hnološkom procesu.

Slika 19. Znak opasnosti od nagrizan ja

47

Znak opasnosti od nagrizanja koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje su prisutne nagrizajuće tvari koje mogu ugroziti život i zdravlje radnika.

Slika 20. Znak opasnosti od eksplozije' Znak opasnosti od eksplozije upotrebljava se za označavanje mjesta ili prostora

gdje može buknuti eksplozija zbog prisutnosti eksplozivnih materijala, npr. prilikom rada s oruđima kod kojih nastaju plinovi ili eksplozivna prašina.

Slika 21. Znak opasnosti od trovanjaZnak opasnosti od trovanja koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje

može nastati trovanje radnika prilikom posluživanja oruđa za rad kod kojih se radi s otrovnim susptancama ili kod kojih nastaju otrovni plinovi, pare i prašine.

Slika 22. Znak opasnosti od električnog udaraZnak opasnosti od električnog udara primjenjuje se za označavanje mjesta ili

prostora gdje postoji mogućnost izazivanja udara električnom strujom.

c) Znakovi obveze

Znakovi obveze jesu sigurnosni znakovi koji propisuju radniku određeno ponašanje ili radni postupak.

48

; I |•■Ii

Slika 23. Znak obvezne zaštite očiju

Znak obvezne zaštite očiju upotrebljava se na mjestu gdje je obvezno nositi zaštitne naočale jer postoji opasnost od ozljede očiju, npr. prilikom rada s oruđima za brušenje, mljevenje, drobljenje, pocinčavanje i dr.

Slika 24. Znak obvezne zaštite dišnih organa

Znak obvezne zaštite dišnih organa koristi se za označavanje mjesta gdje je obvezno nositi sredstva za zaštitu dišnih organa, jer koncentracije štetnih tvari mogu biti iznad dopuštenih, npr. prilikom lakiranja i štrcanja boja na metal, drvo, olovo, kožu, platno i dr.

Slika 25. Znak obvezne zaštite sluha

Znak obvezne zaštite sluha upotrebljava se za označavanje mjesta gdje je obvezno nositi štitnik za uši jer postoji opasnost oštećenja sluha, npr. prilikom rada s parnim turbinama i si.

Članak 18.

Ako pri rukovanju i održavanju oruđa, zbog složenosti i skrivenih opasnosti ili opasnih tvari koje se u procesu rada upotrebljavaju ili mogu nastati, postoje opasnosti za radnike, moraju se u neposrednoj blizini oruđa ili na njemu postaviti odgovarajuća trajna upozorenja ili upute.

Ako je oruđe iz stavka 1. ovoga članka postavljeno u posebnome građevins­kom objektu ili posebnoj zgradi ili prostoriji, odgovarajuće upozorenje treba

49

postaviti na vrata te zgrade ili prostorije ili na istaknuto mjesto na zidu u predjelu ulaznih vrata.

Upozorenja ili upute moraju na kratak i jasan način upozoravati radnika na obvezatnu ili nedopuštenu radnju ili opasnost koja može nastati.

k J*Stavak 1.:

Odredbom se propisuje da se neposredno na oruđu ili u njegovoj neposrednoj blizini postave upozorenja ili upute ako od načina rada radnika mogu postojati neke opasnosti po samog njega ili i druge radnike.

Takva upozorenja ili upute moraju se postaviti u ovim slučajevima:- kada se radi o složenijem oruđu za rad (to u ovome slučaju znači s više radnih

postupaka i određeno višom stručnom sposobnošću radnika, s mogućim mjernim i drugim pokaznim instrumentima) gdje bi izostanak neke radnje ili pogrešne radnje mogle uzrokovati pojavu opasnosti za rad oruđa i za radnika;

- kada su opasnosti teško prepoznatljive radniku s obzirom na tehnologiju i svojstva materijala koji se obrađuje i prerađuje. Radnik može biti dobar u svojem poslu na oruđu za rad, ali on ne mora biti tehnolog ili konstruktor. Proizvođač oruđa je prilikom projektiranja razrađivao sve mogućnosti rada, pa je predviđao i sve moguće opasnosti i mjere zaštite od njih. S obzirom na to, pretpostavlja se da će u nekim slučajevima proizvođač postaviti odgovarajuće upozorenje ili uputu. Može se dogoditi da korisnik naknadno uvede u tehnološki proces druge tehnološke tvari s drugim osobitostima i opasnostima, pa će pritom sam korisnik trebati postaviti odgovarajuće upozorenje odnosno upute;

- kada se u radu na oruđu upotrebljavaju tvari, koje su inače štetne po život i zdravlje radnika, pa je zbog toga potrebno upozoriti radnika na odgovarajuće radnje ili ponašanje da bi se spriječile opasnosti.

Upozorenje ili uputa moraju biti trajno čitljivi. Ako je napis s vremenom postao nečitljiv zbog istrošenosti uslijed korozije i nagrizajućeg djelovanja pojedinih tvari, upozorenje ili uputa mora se izraditi ponovno. Napis upozorenja ili uputa mora se održavati u čistom stanju od moguće prljavštine, prašine, masnoća i drugih nečistoća da bi tako mogla služiti svojoj svrsi.

Stavak 2.:

Iz prakse se zna da se za neka oruđa, koja su smještena u posebnoj zgradi ili prostoriji, postavljaju odgovarajuća upozorenja na ulaznim vratima ili zidu pored tih vratiju. Takva upozorenja imaju svrhu da upoznaju radnika o svojem ponašanju prije nego što bi ušao u takvi građevinski objekt, zgradu ili posebnu prostoriju.

Takva upozorenja postavljaju organizacije prema svojoj slobodnoj procjeni o njihovoj potrebi, ali i prema posebnim propisima u kojima se decidirano propisuje sadržaj takvih upozorenja. Navest će se samo primjerice neki od ovakvih propisanih slučajeva:

1. Objekt u kojem je postavljena posuda za ukapljeni kisik mora, prema članku 16. Pravilnika o tehničkim normativima za postavljanje stabilnih tlačnih posuda za ukapljene atmosferske plinove (Službeni list, br. 39/88.), imati ploče upozorenja s ovim natpisom:

50

"Stanica za ukapljeni kisik",^opasnost od požara i eksplozije!” ,

~~ »Zabranjeno pušenje i uporaba otvorene vatre” ,”” »Zabranjen rad sa zamašćenim rukama, odjećom i alatom!” ,^ »Zabranjen pristup nezaposlenim .osobama!1’,• * ’•

___ »Obvezna uporaba sredstava za osobnu zaštitu!” .

2. Objekt u kojem je postavljena posuda za ukapljeni dušik ili argon, prema navedenom pravilniku, mora imati ploče upozorenja s ovim natpisom:_ "Stanica za ukapljeni dušik” ili “Stanica za ukapljeni argon”,__ “Opasnost od eksplozije!",„ "Zabranjen pristup nezaposlenim osobama!”,_ '¿Obvezna uporaba sredstava za osobnu zaštitu!".

3. Na ulazu u električnu pogonsku prostoriju visokog napona mora, prema pravilniku o tehničkim normativima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list, br. 20/88. i 90/91.), biti natpis »Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama”.

Stavak 3.:

Odredbom se utvrđuju oblik i sadržaj upozorenja ili uputa. Obvezni oblik upozorenja ili uputa treba biti kratak i jasan.

Sadržaj upozorenja i uputa sadrži upozorenje radnika na: postupovnu radnju i opasnost koja može nastati.

Ako proizvođač oruđa nije postavio odgovarajuće upozorenje ili uputu, korisnik će sam naknadno utvrditi potrebu postavljanja odgovarajućeg upozorenja ili upute, a na osnovi svojih prilika u pogonu i broja zaposlenih.

Prema članku 10., točka 1. propisa Europske ekonomske zajednice (Uputa Savjeta broj 89/391/EEC od 12. lipnja 1989.) ustanovljeno je da poslodavac mora primijeniti odgovarajuće mjere da bi radnici dobili sve informacije koje se odnose na sigurnost i zdravlje općenito, kao i za svako radno mjesto.

Ranijih godina do 18.6.1988. bilo je propisano Zakonom o standardizaciji da se upute i drugi napisi za oruđa za rad moraju pisati na jeziku naroda koji upotrebljava to oruđe, a tada je takva odredba izostavljena. Sada će se Prijedlogom za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o standardizaciji ponovno propisati takva odredba, a što bi, ako se to učini, bilo u skladu s propisima Europske ekonomske zajednice.

Kako se vidi iž pojedinih odredaba ovog poglavlja, a također i iz ostalih odredaba ovog pravilnika, nisu propisane odredbe u svezi s uputama proizvođača o upotrebi, održavanju, montaži i demontaži oruđa za rad. Napominje se da je Europska ekonomska zajednica svojim Uputom Vijeća (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisala sadržaj tih uputa proizvođača (vidjeti točka 1.7.4. napisanog propisa u prilogu ove knjige).

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisuje se upotreba upitnika za izbor električne opreme industrijskih strojeva kojeg ispunjava kupac odnosno korisnik prilikom narudžbe stroja od proizvođača. Među ostalim, kupac odnosno korisnik treba odgovoriti na ova pitanja:

r'

- Natpisi na električnoj opremi trebaju biti na jeziku: ....- Tehnička dokumentacija treba biti na jeziku: ....

Prema toj normi utvrđuje se što sve treba biti na jeziku naroda na području na kojem se oruđe koristi.

Natpisi i upozorenja na električnoj opremi na industrijskim strojevima prema toj normi jesu:1. Znaci upozorenja na kućištu (ormaru ili kutiji montiranoj na stroju ili odvojeno od njega, zatvoreni prostor ili dio unutar stroja, zatvoreni prostor u zgradi): oznaka u obliku crno obrubljenog trokuta koji ima na žutoj podlozi upadljivu crnu strelicu (vidjeti odgovarajući članak u ovome poglavlju);2. Označavanje upravljačkih uređaja na natpisnoj pločici a koja sadrži sljedeće podatke: tvrtka odnosno naziv i sjedište proizvođača ili registrirani znak; nazivni radni napon s oznakom a.c. ili d.c., nazivne frekvencije i broj faza ako se koristi izmjenična struja (za svako napajanje ako ih je više); nazivne struje i serijski broj opreme ili neka druga identifikacijska oznaka uređaja;3. označavanje upravljačkih elemenata (dijela električne opreme određenog prema funkciji, ali upotrijebljenog u različitim primjenama, npr. otpornici, kondenzatori, tranzistori, integrirani krugovi, štampane ploče) koji na sebi moraju imati sljedeće podatke: tvrtka odnosno naziv i sjedište ili registrirani znak proizvođača; određen znak za identifikaciju tipa elementa; priroda i vrijednost radnog napona (i frekvencija ako je izmjenična struja).4. označavanje zamjenjivih elemenata, npr. označivanje otpornika bojama i drugim oznakama tako da se element može identificirati radi zamjene. Kada zbog malih dimenzija elemenata označivanje nije moguće, te oznake moraju se prikazati u odgovarajućim shemama ili priloženim popisima dijelova;5. obilježavanje elemenata, uređaja, priključaka, kabela i vodiča s oznakama koje moraju biti neizbrisive i u skladu s identifikacijskim oznakama i numeriranjem koje se upotrebljava u shemama.6. identifikacija funkcije uređaja za pokretanje stroja odnosno ručnih pokretnih mehanizama, kao što su pritisna tipkala, preklopnici itd., mora biti jasno i neizbrisivo označena s obzirom na njihovu funkciju i to tako da su oznake na njima ili u njihovoj blizini. Simboli se upotrebljavaju u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama (vidjeti odgovarajući članak u ovome poglavlju).

3. POGONSKA ENERGIJA S OSOBITOSTIMA ZAŠTITE

Članak 19.

Zahtjevi u vezi s izvedbom i kakvoćom električne opreme industrijskoga i drugog oruđa i zaštite (napajanje, priključivanje na mrežu, zaštita od kratkog spoja, preopterećenja i pada napona i u slučaju kvara i smetnji, upravljačkih i signalnih strujnih krugova, razmještaj opreme, upravljačkih uređaja, kabla i vodiča, električnih razdjelnika električnih motora, priključivanje pribora i ispitivanje električne opreme), osiguravaju se u skladu s odgovarajućim hrvatskim nazivom za električnu opremu industrijskih strojeva.

52

Regulativa hrvatskih normi HRN-om N.S3.001 od 1987. (s djelomično obveznom ¡injenom) utvrđuju se opći tehnički zahtjevi za električnu i elektronsku opremu

industrijskih strojeva (za obradu metala, mehaničku obradu drveta, brizganje i Lkstrudiranje plastičnih masa, izradu proizvoda^ođ plastične mase, tekstilnu i konfekcijsku industriju, izradu proizvoda od kože, gume i papira, tiskanje, prehrambenu . s|jčne industrije, pakiranje, pokretne trake, druge i slične strojeve).1 2a električnu opremu strojeva koji upotrebljavaju ili proizvode eksplozivne tvari, nnr boju ili strugotinu, dodatni zahtjevi regulirani su hrvatskim normama s polja

rotueksplozijske zaštite. Ako je u radu oruđa prisutan poseban rizik, moraju se orimijeniti dodatne mjere sigurnosti (vidjeti komentar uz članak 82. ovog Pravilnika). ^ Spomenuta norma ne odnosi se na opremu koja se upotrebljava: u proizvodnji i distribuciji električne energije, u rudnicima, na otvorenom prostoru, u eksplozivnoj atmosferi, za strojeve koji proizvode bazične materijale (metle, cement, kemikalije, papir itd.), za postrojenje za valjanje metala, za dizalice, liftove, pokretne trake - ako nisu uključeni u proizvodni proces, za energetske strujne krugove gdje se električna snaga upotrebljava direktno, npr. zavarivanje, električno pražnjenje elektrokemijski procesi itd., ako za ta područja postoje posebne norme.

Opći uvjeti za električnu opremu na oruđima

Neka pravila iz HRN-a N.S3.001 od 1987. jesu slijedeća:a) Temperatura okoline: Električna oprema mora ispravno raditi pri temperaturi okoline između + 5 °C i +40 °C, a prosječna temperatura za vrijeme od 24 sata ne smije prijeći 35 °C. Ako temperatura prelazi + 40 °C (npr. talionice) ili se spusti ispod + 5 °C, električna oprema mora biti projektirana prema stvarnim temperaturnim uvjetima primjene.b) Atmosferski uvjeti: Električna oprema mora ispravno raditi u atmosferskim uvjetima, gdje relativna vlaga ne prelazi 50% pri 40 °C i 90% pri 20 °C i manje. Štetni utjecaji povremenih kondenzacija moraju se izvesti odgovarajućim projektom opreme i ako je potrebno posebnim dodatnim mjerama, npr. ugradnjom klimatizera.c) Nadmorska visina: Električna oprema mora ispravno raditi do 2.000 m nadmorske visine. Za elektronsku opremu granica je 1.000 m.Električna oprema za rad na većim visinama mora biti posebno projektirana, pri čemu se uzima u obzir smanjenje dielektrične čvrstoće i rashladni učinak zraka.d) Tehnička dokumentacija: Podaci potrebni za instaliranje, rad i održavanje električne opreme strojeva moraju biti dani u obliku crteža, dijagrama, shema, tablica i uputa. Za jednostavnu opremu podaci mogu biti dani u samo jednom dokumentu, koji prikazuje sve uređaje električne opreme i omogućava priključenje na električnu mrežu.

Tehnička dokumentacija mora sadržavati sljedeće podatke:- plan električne instalacije,- blok shemu,- shemu strujnog kruga,- opis rada opreme,- shemu međusobnih veza koja olakšava pronalazak strujnih krugova u opremi,- popis električnih dijelova,~ upute za održavanje i podešavanje,- crtež ili tablicu za raspored elemenata,~~ popis rezervnih dijelova.

53

e) Zahtjevi i ograničenje upotrebe: Napon, struju, temperaturu, kao i zaštitu od vibracija, uljnih para, vlage itd. i zahtjeve za hlađenje elemenata i uređaja utvrđuje proizvođač.f) Napajanje: Električna oprema mora biti. projektirana za rad pod naponima i frekvencijom izvora napajanja na koji se oprema priključuje. Oprema mora ispravno raditi pod maksimalnim opterećenjem, kao i neopterećena u granicama nazivnog napona i frekvencije.g) Priključivanje na mrežu: Električna oprema stroja priključuje se na jedan izvor napajanja. Ako je potreban dodatni napon ili drugi naponski sustav za određene dijelove opreme (elektronsko upravljanje, elektromagnetske sklopke itd.), tada se taj drugi napon (ili sustav) mora osigurati iz uređaja kao što su transformatori, ispravljači, pretvarači itd., koji čine dio električne opreme stroja.

Neutralni vodič (N-vodič) koristi se samo ako za to postoje uvjeti. Ako se upotrijebi, to mora biti jasno navedeno u tehničkoj dokumentaciji, i to u crtežu za instaliranje i shemi strujnog kruga. Neutralni vodič (N-vodič) i zaštitni vodič (PE-vodič) unutar električne opreme ne smiju biti spojeni.

Ako utikač za priključenje na sustav napajanja nije isporučen zajedno sa strojem, obavlja se direktno spajanje vodiča od izvora napajanja na ulazne priključke glavnog prekidača.

Svi priključci za napajanje moraju biti jasno označeni prema HRN-u N.A9.002 od 1982.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisana je zaštita od električnog udara na industrijskim strojevima. Električna oprema mora osigurati zaštitu od električnog udara: pri normalnom radu i u slučaju kvara. Ta zaštita mora se primijeniti u svim strujnim krugovima ili dijelovima električne opreme. Upotreba “malog napona stroja" osigurava oba tipa zaštitnih mjera, tj. zaštitu od električnog udara pri normalnom radu i u slučaju kvara.

Zaštita od električnog udara pri normalnom radu obuhvaća zaštitu od opasnosti od direktnog dodira s dijelovima pod naponom. Za svaki strujni krug ili dio električne opreme moraju se primijeniti mjere zaštite kućištima i zaštita izoliranjem dijelova pod naponom.

Dijelovi pod naponom moraju biti smješteni u kućištima koja prema svojoj konstrukciji i stupnju zaštite zadovoljavaju zahtjeve prethodno navedene norme. Otvaranje kućišta (otvaranje vrata, poklopaca i slično) mora biti jedino moguće pod sljedećim uvjetima:- nužna je upotreba ključa ili alata, a ako su zatvoreni prostori, primjenjuju se

specijalni zahtjevi prema HRN-i N.B2.741 od 1989. (iz područja električnih instalacija u zgradama);

- treba isključiti sve dijelove pod naponom unutar kućišta prije nego što se kućište može otvoriti. Ovo se može postići blokadom vrata prekidačem, tako da mogu biti otvorena samo kada je prekidač otvoren, a prekidač se može zatvoriti samo kada su sva vrata zatvorena:

- unutar kućišta treba postaviti barijeru koja sprečava dodir s dijelovima pod naponom (provjerava se uz pomoć probnog prsta). Ako postoji odnosna barijera, kućište se može otvoriti bez upotrebe ključa ili alata i bez isključenja dijelova pod naponom.

54

Zaštita od električnog udara u slučaju kvara, koja se još i naziva "zaštita od indirektnog dodira”, namijenjena je zaštiti od električnog udara u slučaju kvara izolacije ¡zmeđu dijelova pod naponom i izloženih vodljivih dijelova. Za svaki strujni krug ili dio električne opreme primjenjuje se najmanje jeclpajod sljedećih mjera:_ zaštita automatskim isključenjem napajanja,_ zaštita uporabom opreme klase II ili ekvivalentnom izolacijom,_ zaštita uporabom “malog radnog napona" (FELV),__ zaštita električnim razdvajanjem.

Zaštitni strujni krug sastoji se od zaštitnih vodiča ili vodljivih dijelova kućišta ili s tro ja . On mora povezivati sve izložene vodljive dijelove električne opreme i stroja. Neprekidnost zaštitnog strujnog kruga mora se izvesti učinkovitim spojevima, tj. zaštitnim vodičima ili direktno mehaničkim dijelovima.

Kada se neprekidnost zaštitnog strujnog kruga može prekinuti pomoću konektora ii, utikača i utičnice, zaštitni strujni krug mora se prekinuti samo ako su vodiči pod naponom prekinuti. Metalna kućišta konektora ili utikača i utičnica uređaja moraju se spojiti sa zaštitnim krugom, osim kada se koriste za strujni krug s malim naponom.

Aktuatori električnih upravljačkih uređaja (tipkala, tipke, ručice, krugovi itd.) su:a) izrađeni od izolacijskog materijala ili opskrbljeni dodatnom izolacijom ili pojačanom izolacijom koja ih izolira od drugih vodljivih dijelova;b) električni spojeni, sigurno i permanentno, na zaštitni strujni krug.

Izloženi vodljivi dijelovi kao što su vijci, zakovice, natpisne pločice, dijelovi unutar kućišta, bez obzira na veličinu, kao što su elektromagneti kontaktora ili releja, mehanički dijelovi uređaja itd. ne pripadaju zaštitnom strujnom krugu ako su montirani tako da ne prouzrokuju opasnost za radnika.

Zaštita upotrebom opreme klase II ili ekvivalentnom izolacijom sprečava pojavu opasnih napona na pristupačnim dijelovima zbog kvara na osnovnoj izolaciji. Ova zaštita osigurava se upotrebom:- električnih uređaja ili aparata koji imaju dvostruku ili pojačanu izolaciju (oprema

klase II u skladu s HRN-om N.A9.001 od 1980. - Klasifikacija elektronskih i električnih uređaja s obzirom na zaštitu od električnih udara);

- tvorničkih izrađenih sklopova, ili- dodatne ili pojačane izolacije u skladu s HRN-om N.B2.741 od 1989. za električne

instalacije u zgradama odnosno zahtjevima za sigurnost od električnog udara.

Zaštita upotrebom "malog radnog napona” (FELV) sprečava pojavu opasnog napona na izloženim vodljivim dijelovima pri pojavi kvara u izolaciji strujnog kruga malog napona prema HRN-i N.B2.741 od 1989. Najviši napon u krugovima zaštićenim ovom mjerom ne smije prelaziti 50 V (efektivna vrijednost) a.c. ili 120 V d.c. uz maksimalnu valovitost od 10%.

Transformatori koji se koriste za takvo napajanje moraju biti prema HRN-u N.H8.010 od 1987. (transformatori za razdvajanje i sigurnosni transformatori za razdvajanje - opći tehnički uvjeti i ispitivanja).

Utikači i utičnice koji se primjenjuju u takvim strujnim krugovima moraju ispunjavati sljedeće uvjete:- utikači ne smiju ulaziti u utičnice strujnih krugova koji nisu u skladu s ovom točkom, ~~ utičnice moraju isključivati utikače strujnih krugova koji nisu u skladu s ovom točkom.

55

Električno razdvajanje pojedinačnog strujnog kruga sprečava udarne struje kroz kontakt s izloženim vodljivim dijelovima koji mogu doći pod napon greškom u funkcionalnoj izolaciji dijelova pod naponom u tom strujnom krugu. Za ovaj tip zaštite treba vidjeti HRN N.B2.741 od 1989. - za električna,instalacije u zgradama odnosno za zahtjeve za sigurnost od električnog udara.Zaštita od direktnog i indirektnog dodira “malim naponom stroja” (MELV)predviđena je za zaštitu od opasnosti direktnog dodira s dijelovima pod naponom, kao i od opasnosti kvara u izolaciji između dijelova pod naponom i izloženih vodljivih dijelova. Najviši napon u strujnom krugu ne smije prelaziti 25 V (efektivna vrijednost) izmjenične struje ili 60 V jednosmjerne struje, s tim da u posebnim uvjetima, npr. u vlažnom prostoru mogu biti potrebne manje vrijednosti napona. Utikači ne smiju ulaziti u utičnice strujnih krugova koji nisu u skladu s ovom zaštitom.

Regulativa pravilnika

Pravilnik o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisuje karakteristike, uvjete, zahtjeve, označivanje i obilježavanje uređaja i opreme, tehničke zaštitne mjere te postupak i način kontroliranja električnih instalacija i prilikom toga utvrđuje hrvatske norme na osnovi kojih se određuju pojedinosti. Međutim, prema članku 2. ovog pravilnika njegove odredbe se ne odnose na proizvodnu opremu u industriji, rudnike, prostorije ugrožene od eksplozija i opremu za medicinske svrhe.

Pravilnikom o zaštiti na radu pri korištenju električne energije (N.N., br. 9/87.) propisuju se pravila zaštite na radu za otklanjanje opasnosti od električne energije pri uporabi sredstava rada. Ova pravila sastoje se naročito u pogledu posluživanja električnim postrojenjima, organizacijskih uvjeta za siguran rad, internog nadzora i dr.

Hrvatskim normama N.A 0.826 od 1986. i N.A. 0.441 od 1985. utvrđuju se termini i definicije s polja električnih instalacija u zgradama i sklopnih aparatura. Neki termini i definicije koje se odnose posebno na zaštitu na radu jesu:- Isključivanje radi mehaničkog održavanja - znači djelovanje namijenjeno isključenju napajanja dijelova opreme napajane električnom energijom radi sprečavanja različitih opasnosti od električnog udara ili električnog luka za vrijeme neelektričkih radova na toj opremi.- Hitno isključivanje (isključivanje u slučaju opasnosti) znači djelovanje predviđeno za otklanjanje neočekivanih opasnosti u najkraćem mogućem vremenu.- Hitno zaustavljanje (zaustavljanje u slučaju opasnosti) - znači hitno isključivanje radi zaustavljanja pogona koji postaje opasan.

Članak 20.

Oruđe na električni pogon u prostorijama ili na mjestima s posebnim opasnostima, npr. u vlažnim prostorijama, vrućim prostorijama, prostorijama ugroženim od zapaljivih ili eksplozivnih smjesa, moraju udovoljavati posebnim uvjetima prema odgovarajućim hrvatskim normama i propisima o tehničkim normativima.

56

Protueksplozijska zaštita propisana je s više hrvatskih normi, a među njima mogu se istaknuti sljedeće:- HRN N.S8.010 od 1987.: Električni uređaji u prostorima ugroženim eksplozivima,- HRN N.S8.011 od 1981.: Opći zahtjevi za konstrukciju protiv eksplozijski zaštićenih

električnih uređaja namijenjenih za upotrebu u prostorima ugroženim od eksplozivne atmosfere,

- HRN N.S8.090 od 1982.: Zahtjevi za električne instalacije i uređaje u prostorima ugroženim od eksplozivne atmosfere (izuzev rudnika),

- HRN N.S8.201 od 1987.: “Povećana sigurnost’’. Opći tehnički uvjeti,- HRN N.S8.202 od 1987.: Telekomunikacijski uređaji i sastavni dijelovi za elektroniku

i vrstu zaštite “povećana sigurnost” ,- HRN N.S8.244 od 1987.: Posebni uvjeti za motore u “povećanoj sigurnosti”,- HRN N.S8.302 od 1987.: Kategorizirani strujni krugovi.

HRN N.S8.010 od 1987. utvrđuju se dodatni zahtjevi za izvedbu, izbor i upotrebu električnih uređaja industrijske izvedbe u prostorima u kojima se eksplozivi proizvode ¡li prerađuju. Eksplozivima se smatraju: privredni eksplozivi, sredstva za paljenje eksploziva, pirotehnički proizvodi, privredna municija, barut i sirovine eksplozivnog karaktera za proizvodnju eksploziva.

Pločica za označavanje električnih uređaja mora sadržavati sljedeće podatke: naziv proizvođača, oznaku tipa uređaja, oznaku “Eks”, tvornički broj, oznaku HRN N.S8.010 od 1987., broj tipskog ispitivanja.

Pravilnikom o tehničkim normativima za električna postrojenja i uređaje u rudnicima s površinskom eksploatacijom mineralnih sirovina (Službeni list, br. 66/ 87.) propisani su tehnički normativi za električne instalacije, postrojenja i uređaji koji čine galvansku cje linu s e lektričnom mrežom u rudnicim a s površinskom eksploatacijom odnosno površinskim kopovima. Odredbe ovog pravilnika ne odnose se na električne instalacije, postrojenja i uređaje u podzemnim dijelovima rudnika.

Tim pravilnikom određuju se pojedinosti za tzv. prijenosna pogonska sredstva (strojevi, uređaji, transformatori i dr. na etažama kopa ili radilištima) s aparatima za uključivanje, upravljanje i pokretanje tih uređaja, te uređaji za rasvjetu. Propisana je zaštita od izravnog dodira, zaštita od neizravnog dodira, zaštita od preopterećeja i kratkog spoja, posebni uvjeti za električne uređaje, kabeli i vodovi, električno paljenje mina; održavanje, ispitivanje, pregledi i popravci električnih uređaja i instalacija.

U poglavlju o posebnim zahtjevima propisano je da električni strojevi, transformatori, ispravljači i akumulatori moraju biti:- zaštićeni od prodora stranih tijela i prašine, kao i od ulaska vode u skladu s

hrvatskim normama,- osigurani od mehaničkih oštećenja i imati odgovarajuće hlađenje,- opterećeni na odgovarajuću vrijednost u prostoru s temperaturom okoline većom

od nazivne temperature,- otporni prema potresima na radilištima za otkop i pripremu.

Signalni uređaji moraju biti napajani iz izvora koji je galvanski odvojen od elektro­energetske mreže. U instalaciji signalnih uređaja pojedini strujni krugovi moraju se zaštititi od kratkog spoja, a izvori struje od preopterećenja.

Pravilnikom o tehničkim normtivima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list, br. 20/88. i 90/91.) utvrđeni

57

su uvjeti i zahtjevi kojima mora biti udovoljeno pri izvedbi električnih postrojenja, uređaja i instalacija. Prema ovom pravilniku propisani su zaštita ograničenjem napona^ zaštita ograničenjem energije izboja, zaštita od izravnog dodira, zaštita dijelova pod naponom - izoliranjem, zaštita od napona pogreške, sustavi zaštite mreže, zaštitno uzemljenje izoliranih sustava, nulovanje, zaštitni spoj na struju pogreške, zaštitni spoj na napon pogreške, zaštita od kratkog spoja, preopterećenja i nastanka napona, zaštita od preopterećenja, električni strojevi, transformatori, kondenzatori, ispravljači i akumulatori; sklopna postrojenja, razdjelna postrojenja i električne pogonske prostorije, aparati za sklapanje i zaštitu, rasvjeta, signalni uređaji, dojavni uređaji, prijenosna pogonska sredstva (uređaji, strojevi, transformatori i dr.), kabeli i vodovi, električno zavarivanje, električno paljenje mina, električna postrojenja, uređaji i instalacije u rudnicima ugroženim opasnim plinovima i prašinom; održavanje, pregledi, popravci i ispitivanje električnih postrojenja, uređaja i instalacija.

Članak 21.

Pri upotrebi oruđa pogonjenog motorima s unutarnjim izgaranjem (s tekućim ili plinskim gorivom) mora se, uz ostalo, osobito osigurati:

1) smještaj u posebnu prostoriju, ako je oruđe locirano na stalnome mjestu rada;

2) poseban način temeljenja, ako pri njegovoj upotrebi nastaju vibracije koje se prenose na građevinski objekt u kojem rade radnici;

3) odvod ispušnih plinova van objekta odnosno zone rada radnika i dovod svježeg zraka;

4) dovod pogonskih goriva iz spremnika nepropusnim i sigurno postavljenim cjevovodom, pripadnim armaturama i drugim sastavnim dijelovima.

Ovom odredbom utvrđene su osnovne i karakteristične zaštitne mjere prilikom uporabe s unutarnjim izgaranjem. Motori s unutarnjim izgaranjem (primjenjuju se u različite svrhe, ali uglavnom kao pogonski motori, npr. za pogon: kompresora, crpki, dizalica, vitla i drugih uređaja na brodovima, brodova; radnih strojeva za transport općenito, oruđa u poljodjelstvu, šumarstvu i građevinarstvu itd. Analogne mjere zaštite primjenjuju se i u ispitnim stanicama i remontnim radionicama, gdje se ispituju ili popravljaju motori s unutarnjim izgaranjem.

Motori s unutarnjim izgaranjem dijele se na lake i teške. Kod lakih motora (Ottovi motori) motor usisava smjesu zraka i goriva, a kod teških (Dieselovi motori) motor usisava čisti zrak, dok se gorivo ubrizgava u cilindar motora pomoću crpke za gorivo. Podjela na lake i teške motore proizlazi iz razmjera težine motora po jednom kilovatu, naime težina kod teških motora iznosi od 43 do 68 NAVk, a kod lakih motora 17,5 do 32,5 N/kW. Potrošnja goriva iznosi 2,1 do 2,5 N/kWh za teške i 2,6 do 3,4 N/kWh za lake motore.

Točka 1.:

Ovom odredbom određuje se smještaj motora s unutarnjim izgaranjem u posebnoj prostoriji ako pri njegovoj uporabi nastaje prekomjerna buka, što zapravo znači da se zahtijeva prostorna izolacija radi zaštite radnika od takve buke.

58

Razina buke pojedinih motora s unutarnjim izgaranjem je različita jer ovisi o tipu rnotora \ njegovoj snazi. Razine buke su od 80 do 115 decibela i to srednje visoke frekvencije. Radi bolje informacije navode se neki primjeri izmjerene buke kod nekih ovakvih motora: *_ motori nekih putničkih automobila (mjereno ispod poklopca):

84 decibela_ motor nekog teretnog automobila (mjereno ispod poklopca):

86 decibela__ motor nekog teretnog automobila, jačeg od 150 kW (mjereno ispod poklopca):

90 decibela_ brodski dizelski motor:

100-115 decibela

Realno rečeno, gotovo svi motori s unutarnjim izgaranjem stvaraju prekomjernu buku, jer se u znanstvenim krugovima smatra da je buka od 65 do 90 decibela štetna Za ljudski organizam. Stupanj buke više od 100 decibela izaziva jaku agresivnost bez obzira na individualni ljudski faktor.

Točka 2.:

Ovom odredbom utvrđuje se poseban način temeljenja ako se prilikom rada motora s unutarnjim izgaranjem prenose vibracije na građevinski objekt u kojem rade radnici. Smisao ove mjere zaštite je da se zaštite radnici od vibracija kojima bi oni mogli biti izloženi preko poda ili drugih dijelova građevinskog objekta.

Temeljenje motora s unutarnjim izgaranjem može biti s različitim izvedbama kako u pogledu ugradbe amortizera tako i u pogledu izvedbe poda za smještaj. Podloga na kojoj je smješteno oruđe s vibracijama može znatno utjecati na širenje vibracija po radnoj prostoriji ili zgradi, a može i uspješno spriječiti širenje vibracija ako se temeljni pod odvoji na odgovarajući način od ostalog poda u prostoriji. Ostale pojedinosti u svezi s ovim rješenjem vidjeti u poglavlju "Oruđa s bukom i vibracijama".

Točka 3.:

Ovom odredbom zahtijeva se odvod ispušnih plinova izvan objekta ako je motor s unutarnjim izgaranjem smješten u građevinskom objektu. Osim toga, zahtijeva se odvod ispušnih plinova izvan zone rada radnika bez obzira da li je motor smješten u građevinskom objektu ili vani na otvorenom prostoru.

Sastav ispušnih plinova je različit, a ovisi prvenstveno o upotrijebljenom motornom gorivu (benzin, nafta i dr.), zatim o kompresiji smjese (gorivo-zrak), vrsti motora (četverotaktni ili dvotaktni), radnoj temperaturi motora (hladni ili topli motor), održavanju motora i o iskorištenosti motora.

U ispušnim plinovima benzinskog motora s unutarnjim izgaranjem ima otrovnog bezmirisnog ugljičnog monoksida u razmjerno velikim količinama. U ispušnim plinovima dizelskog motora gotovo i nema ugljičnog monoksida, ali ima tvari, koje nadražuju i oštećuju sluznice dišnih organa i očiju. U tablici su prikazani rezultati mjerenja sadržaja opasnih tvari u ispušnim plinovima, za benzinsko i dizelsko gorivo, prilikom praznog hoda, srednje vožnje i maksimalne turaže motora.

59

Tablica 3. Sadržaji opasnih tvari u ispušnim plinovima motora

Sadržaj opasnih tvari u ispušnim plinovima

Prazan hod Srednja vožnja 5 0 do 6 0 km/h ^

Maksimalna turaža

g o r ~ i v : abenzin%

dizel%

benzin%

dizel____%

benzin%

dizei______

CO - ugljični monoksid 9 - 14 0,1 ' 3 - 5 0,1 1 - 3 0,2

C 02- ugljični dioksid

6,5 - 8 4,3 9-11 4,2 12 -13 7

Klitrozniplinovi

do 0,4 0,09 0,06 0,04 - -

Mjere opreza primjenjuju se prilikom rada dvotaktnih motora, jer ti motori stvaraju veće količine plinova i s većim postotkom otrovnih sastojaka.

Prostorija u kojoj radi motor s unutarnjim izgaranjem mora se umjetnim putem provjetravati, i to zagađeni zrak se mora isisavati i zamjenjivati istom količinom svježeg i čistog zraka.

Ispušni plinovi i benzinske pare su teže od zraka te se skupljaju iznad poda prostorije. S obzirom na to, usisna ušća ili otvori u zidu moraju biti postavljeni iznad poda prostorije.

Pravilnikom o tehničkim normativima za strojeve s dizelskim motorima koji se upotrebljavaju pri podzemnim rudarskim radovima u nemetanskim jamama (Službeni list, br. 66/78.) propisani su tehnički normativi za strojeve s dizelskim motorima koji se upotrebljavaju pri podzemnim rudarskim radovima u nemetanskim jamama. Među ostalim propisane su i ove pojedinosti:- pod dizelskim strojevima razumijevaju se sve vrste strojeva koji se upotrebljavaju .

pri izvedbi rudarskih podzemnih radova (osim dizelskih lokomotiva),- dizelski stroj ne može se upotrebljavati prije nego što se utvrdi da je prikladan za

upotrebu pri podzemnim rudarskim radovima u nemetanskim jamama i o tome izda potvrda o prikladnosti;

- za dizelske strojeve, u pravilu, upotrebljavaju se četverotaktni dizelski motori s indirektnim ubrizgavanjem goriva (dvostupanjskim izgaranjem) ili motori s direktnim ubrizgavanjem goriva,

- jame u kojima se upotrebljavaju dizelski strojevi moraju imati mehaničko provjetravanje s pomoću ventilatora, a slijepe prostorije moraju se posebno provjetravati kompresijskim ili kombiniranim načinom provjetravanja,

- sastav jam skog zraka mora u svemu odgovarati maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari (MDK), a uz to mora osigurati takvo provjetravanje da sadržaj kisika u zraku ne padne ispod 19 obujamskih postotaka,

- za opasne plinove koji se pojavljuju u zraku jamskih prostorija, gdje rade dizelski strojevi, maksimalno dopustive koncentracije pri kojima se može raditi bez posebnih zaštitnih sredstava iznose:

~ ugljičnog monoksida (C O )......................................... 0,005 obujamskih postotaka

60

_ ugljičnog dioksida (C02)............ ............. ..... 0,5_ dušičnog monoksida (NO).......... ................... 0,0025_ dušičnog dioksida (N02)............ ................... 0,0005_ sumpornog dioksida (S02)......... ................... 0,0004_ formaldehida.................................. ........ r.'..... * 0,00008

akroleina......................................... ................... 0,00001

obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka

__ radilišta na kojima rade dizelski strojevi moraju se neprekidno provjetravati tijekom njihova rada na način predviđen odobrenim rudarskim projektom; dijelovi jame u kojima se upotrebljavaju dizelski strojevi čine posebne vjetrene odjele,

_ ako se indiciranjem utvrdi da je vrijednost CO = 0,12 % obujamskih u ispušnim plinovima dizelskog stroja, stroj se mora isključiti iz rada, svakih petnaest dana za vrijeme rada najvećeg broja dizelskih strojeva, mora se indicirati ugljični monoksid

- (CO) i ugljični diosid (C02) u zraku u jamskim prostorijama u kojima rade dizelski strojevi,

__ goriva za dizelske strojeve moraju biti u skladu s hrvatskim normama za dizelska goriva, uputom proizvođača stroja i ovim zahtjevima:— palište goriva u zatvorenoj posudi (po Abel-Penskom) mora biti iznad 60 °C

sadržaj sumpora u postotku mase mora biti ispod 0,5~ cetanski broj mora iznositi 45— gorivo ne smije sadržavati mehaničke nečistoće

- uređaji za pročišćavanje izlaznog plina (vodeni pročistači, katalitički pročistači i dr.) moraju se održavati prema uputi proizvođača.

Članak 22.

Ako na cijevima, priključnim cjevovodima i spojnim mjestima za hidraulične i parne uređaje postoji mogućnost da se tlak poveća iznad dopuštene veličine, moraju postojati uređaji koji će sniziti tlak unutar dopuštenih granica.

Vidjeti komentar o sigurnosnim ventilima uz članak 24.

Članak 23.

Oruđe koje se koristi plinovitim, tekućim ili krutim gorivima mora biti opremljeno zaštitnim uređajima tako da ne postoji mogućnost ispuštanja goriva i stvaranja požarno-eksplozivnih smjesa ili smjesa opasnih za zdravlje.

Karakteristične osnovne opasnosti od kotlova s plinskim gorivom (plinskih naprava za pripremu hrane, peći za grijanje prostorija, grijači vode, kotlovi, industrijske peći i dr.) jesu:- stvaranje eksplozivnih smjesa plina u zraku radne prostorije;- koncentracija plinskih proizvoda izgaranja u zraku radne prostorije.

Eksplozivne smjese plina u zraku radne prostorije mogu nastati ako plin propušta na spojevima cijevi, armaturama i pridodanim uređajima na cjevovodu za dovod plina. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je spojeve izvoditi ispravno i u skladu s propisima hrvatskih normi i općepriznatih pravila, kao i pvoremeno pregledati i ispitivati te spojeve s obzirom na potencijalnu propusnost. Osim toga, propuštanje plina moguće je i neposredno na plinskim plamenicima u slučaju kvara na njima, i to tijekom rada trošila ili oruđa, ili, pak, njihovog mirovanja.

61

Ako se plinski proizvodi ne odvode iz plinskih trošila ili oruđa na neki organizirani način (dimovodni kanali s prirodnim ili prisilnim propuhom i dr.) i to zbog nepravilnosti u izvedbi tih dimovodnih uređaja ili zbog toga što oni ne postoje ili što su začepljeni moguća su trovanja radnika s teškim posljedicama za život i zdravlje zbog njihovih koncentracija u radnoj prostoriji. - .

Karakteristične opasnosti od kotlova s tekućim gorivom (kotlovi, peći u industriji i dr.) jesu:- propuštanje tekućih goriva (etilizirani benzin, nafta i dr.) na spojevima cjevovoda,

armaturama, uređaja na cjevovodu i drugim mjestima, te stvaranje izvora za požar i eksploziju;

- koncentracija plinskih proizvoda izgaranja u zraku radne prostorije.

Hrvatskom normom HRN M.E6.120 od 1987. utvrđuju se zahtjevi za konstrukciju i kakvoću kotlova za centralno grijanje, u kojima izgara tekuće i plinsko gorivo prema klasifikaciji i nomenklaturi u skladu s HRN-om B.HO.500 od 1965. Za kotlove ložene plinom i tekućim gorivom zahtijeva se primjena odgovarajućih dimnjaka, ovisno o nazivnoj snazi kotla i s određenim dimenzijama.

Karakteristične opasnosti od kotlova s krutim gorivom su zagađenja prašinom, opasnosti od požara ili eksplozija na samom ložištu ili pred ložištem, kao i koncentracija proizvoda izgaranja u prostoriji kotlovnice. Hrvatskom normom HRN M.E6.110 od 1987. propisuje se o ložištu sljedeće: da ono može biti s ručnim ili mehaničkim ubacivanjem goriva, mora biti oblikovano da u njemu gorivo lako izgara do kraja, mora odgovarati vrsti goriva, mora imati dovod primarnog i sekudarnog zraka, kao i odvod dimnih plinova, potom da pri izgaranju ne nastaju proizvodi koji bi previše zagađivali zrak.

Osim toga, propisani su priključak na dimnjak, kao i zaštita od eksplozivnog izgaranja, otvor za punjenje, regulator izgaranja, temperatura dimnih plinova, nepropusnost za plinove izgaranja, emisija krutih čestica i dr.

Članak 24.

Na oruđu koje u svojem sastavu ima tlačnu posudu moraju biti postavljeni uređaji za zaštitu od porasta tlaka.

U ovoj odredbi govori se o “oruđima koja u svom sastavu imaju tlačnu posudu”, te je potrebno zauzeti stajalište o pojmu takvih oruđa, kako ne bi bilo različitih tumačenja. Prema definiciji stavka 1. članka 2. ovog pravilnika, pod oruđima se smatraju, među ostalim, i postrojenja, kod kojih (npr. kompresorsko postrojenje) ima tlačnu posudu odvojenu od kompresora, ali je u sastavu cjelokupnog postrojenja kao oruđa za rad. Prema tome, ovaj pojam "u svom sastavu" treba shvaćati kao funkcionalnu cjelinu. To znači da tlačna posuda može biti u istom kućištu ili kompleksu s ostalim dijelovima oruđa, ali može biti konstrukcijski odvojena, ali je u funkcionalnoj cjelini s ostalim dijelovima oruđa, te se smatra da je u sastavu oruđa za rad. Obje izvedbe pokazane su na slici 26.

62

a. kompresorski agregat u jednom kompleksu

Kompresor

T lačnaposuda

1-2% pad - . #

Sprem nik stlačenog zraka unutar jednog pneum atskog postrojenja

G arnitura za priprem anje zraka

p r \ #Posuda zasakupljanje kondenzata

Pipao za ispuštanje

b. postrojenje za komprimirani zrak

•¥

Slika 26. Oruđa s kompresorskim djelovanjem, koja u svojem sastavu imaju tlačnu posudu

HRN-om M.E2.170 od 1984. (tlačne posude) utvrđuju se tehnički zahtjevi za sigurnosne ventile i druge sigurnosne uređaje kojima se sprečava nedopušteno prekoračivanje tlaka otvaranjem sigurnosnih ventila ili zatvaranjem sigurnosno-zapornih ventila. Mjere i normativi za tlačne posude jednako se odnose i na cijevi odnosno priključne cjevovode.

Sigurnosni ventili moraju se tako dimenzionirati i podesiti da se njima ograničava prekoračivanje najvećeg dopuštenog radnog tlaka u posudi odnosno porast tlaka otvaranja najviše do:- 0,5 bar za posude s tlakom do 3 bar,- 15 % za posude s tlakom 3 do 60 bar,- 10 % za posude s tlakom većim od 60 bar.

HRN-om M.EO.060 od 1982. (termoenergetski uređaji i tlačne posude) utvrđuju se zahtjevi za sigurnosne ventile neovisno o fluidu za koji su namijenjeni. Prema ovoj normi utvrđene su sljedeće definicije i podjele:1. Sigurnosni ventil automatski ispušta određenu količinu radne tvari, bez udjela druge energije same radne tvari, na takav način da sprečava prekoračivanje unaprijed zadanog tlaka, tako predviđen da se zatvara kada tlak padne na vrijednost normalnih radnih uvjeta. Ventil može biti stavljen u pogon i pomoću nekog izvora energije koji je neovisan o energiji fluida, ako je to predviđeno hrvatskim normama za pojedine vrste opreme pod tlakom.

63

2. Sigurnosni ventil s neposrednim djelovanjem je ventil u kojem se sili koja djeluje na zaporno tijelo, zbog tlaka fluida, suprotstavlja sila koja nastaje djelovanjem kontrautega, poluge s kontrautegom ili opruge.3. Sigurnosni ventil s komandom je ventil kod kojeg zaporno tijelo može biti podignuto pomoćnim uređajem i pri nižim tlakovima od-’ zadanpg tlaka otvaranja, a koji i u slučaju otkazivanja ovog pomoćnog uređaja odgovara zahtjevima navedene norme4. Sigurnosni ventil s dodatnim opterećenjem je ventil kod kojeg je zaporno tijelo dodatno opterećeno, da bi se povećala nepropusnost do trenutka kada tlak na ulazu dostigne vrijednost tlaka početka otvaranja.5. Sigurnosni ventil s upravljanjem je ventil kojeg je funkcioniranje upravljano i kontrolirano preko fluida iz upravljačkog uređaja koji je, također, sigurnosni ventil s neposrednim djelovanjem.

S obzirom na zaštitu na radu, mogu se istaknuti ove pojedinosti u pogledu sigurnosnog ventila:- sigurnosni ventil i njihovi pomoćni uređaji moraju biti zaštićeni od mogućnosti

proizvoljne promjene podešavanja ventila ili načina funkcioniranja;- sigurnosni ventili moraju biti tako izvedeni da je u predviđenim temperaturnim

uvjetima moguće pomicati pokretne dijelove;- nepropusnost sigurnosnih ventila ne smije se ostvarivati primjenom sile;- sigurnosni ventili koji su opterećeni utegom preko poluge moraju imati uteg za

opterećenje iz jednog komada;- sigurnosni ventili s više zapornih tijela ventila moraju imati neovisna opterećenja

pojedinih zapornih tijela;- na kućištima sigurnosnih ventila, gdje se može skupljati kondenzat, postavljaju se

vodovi za njegovo skupljanje. Izdvojeni kondenzat mora se odvesti vodovima za ispust;

- za sigurnosne ventile s upravljanjem obvezna su redovna ispitivanja funkcionalnosti prema tehničkoj uputi proizvođača. Pri ispitivanju mora se provjeriti da li je ostvaren zahtjevni kriterij otvaranja, npr. veličina i vremenski porast sila opterećenja i rasterećenja, kao i besprijekoran rad do punog otvora glavnog ventila;

- na sigurnosnim ventilima moraju se postaviti ispušni vodovi ili drugi uređaji za zaštitu radnika radi istjecanja medija, ako postoji direktna ili indirektna opasnost za ljude i okolinu;

- kućište i vodovi moraju se osigurati protiv zamrzavanja ili očvršćavanja medija;- sigurnosni ventili moraju biti pristupačni za ispitivanje funkcionalne sposobnosti i

održavanje;- sigurnosni ventili moraju biti zaštićeni od štetnih vanjskih utjecaja;- sigurnosni ventili postavljaju se na tlačne posude u zoni plina ili pare, izvan mjesta

s kojeg može nastati povlačenje tekućine ili na cjevovod povezan s plinskim prostorom; kada se sigurnosni ventili koriste za tekućine, mjesto postavljanja ventila mora biti ispod razine tekućine;

- materijali (metali i nemetali) za sve dijelove, ovisno o mediju, moraju se birati tako da su primjenjivi za zadane tlakove i temperature i da su dovoljno postojani na koroziju,

- svi ventili moraju biti plombirani od proizvođača.

64

HPN-om M.EO.060 od 1982. propisano je označavanje sigurnosnih vetila. Na .. 10 ventila ili pločicu čvrsto postavljanu na tijelo moraju se staviti sljedeće oznake:

tlJnazivni ulazni promjer,"" oZnaka materijala tijela ventila,^ tvrtka odnosno naziv proizvođača, ; *

strelica koja označava smjer tečenja, ako su ulaz i izlaz istog promjera i istog pazivnog tlaka.

Na etiketi za identifikaciju, čvrsto postavljenoj na sigurnosnom ventilu moraju

l1

l i

biti sljedeći podaci:___ najveća dopuštena radna temperatura (°C),

tlak početka otvaranja (bar),I ©znaka HRN M.EO.060 od 1982.,__ Koeficijent protoka ili deklarirani protok,_ površina istjecanja (mm2),_ hod (mm) i odgovarajući nadtlak (%).

Članak 25.

Energetski vodovi oruđa moraju biti označeni odnosno obojeni odgovarajućim propisanim prepoznatljivim bojama, u skladu s propisima o tehničkim normativima, odgovarajućim hrvatskim normama i općepriznatim pravilima, ako ne postoje propisi.

Pravilnikom o tehničkim mjerama za pogon i održavanje elektroenergetskih postrojenja (Službeni list, br. 19/68.) propisano je da sve cjevovode elektroenergetskih postrojenja termoelektrana (doprema i priprema goriva, kotlovskih postrojenja parnih turbina, rashladnih uređaja, pripreme vode) treba radi boljeg raspoznavanja i pregleda označiti odgovarajućim bojama (Tablica 4.).

65

Tablica 4. Bojenje cjevovoda postrojenja termoelektrana

Namjena Osnovnaboja

Oznaka cjevovoda Namjena

para crvenaS :

crvenocrveno-bijelo-zelenocrveno-zeleno-crveno

zasićena para pregrijana para ispusna para

voda zelena zelenozeleno-bijelo-zeleno zeleno-crveno-zeleno svijetlo zeleno zeleno-žuto-zeleno

pitka voda topla voda napojna vođa bunarska voda kondenzirana voda

svijelozeleno-crveno-svljetlozelenozeleno-crno-zeleno

meka voda otopna voda

zrak plava plavoplavo-bijelo-plavoplavo-crveno-plavoplavo-crno-plavo

zrak-pahuljke topli zrak stlačeni zrak ugljena prašina

plin žutažutožuto-bijelo-žutožuto-plavo-žutožuto-zeleno-žuto

gradski plinacetilenvodikugljični dioksid

vakuum siva sivo vakuum

Ako su cjevovodi promjera do 50 mm, trebaju biti obojeni po cijeloj dužini. Kad su cjevovodi promjera iznad 50 mm, moraju se na prirubnicama označiti i strelicama, koje pokazuju smjer protjecanja, i to na određenim razmacima ovisno o dužini cjevovoda, položaju i boljem uočavanju.

Za ostale cjevovode ne postoje odgovarajuće norme. U inozemstvu pojedine države imaju različite boje za iste medije, a neke države nemaju odgovarajuće norme. U mnogim zemljama prihvaćene su boje za cjevovode kako prikazuje Tablica 5.

Neprihvaćanje da se cijevi za paru boje crvenom bojom (što je prema tradiciji prihvaćeno u normama mnogih zemalja) i njezina zamjena bojom aluminija objašnjeno je s više razloga. U prvome redu, time što su danas najpostojanije boje na toplini, u stvari, lakovi i emajli srebrnastih tonova. Očito su zbog toga za bojenje parnih vodova primijenjene aluminijske boje.

66

fabl>ca 5‘ Prec*ložene k°Je za cjevovode

Namjena Boja

1 Voda ‘ zelena2. Para aluminijska3 Zrak (uključujući stlačeni zrak i vakuum) bijela4 plinovi (uključujući tekućine i rezrijeđene plinove) otvoreno plava5. Kiseline narančasta6. Lužine ljubičasta7 proizvodi nafte,ulja i ostale zapaljive tekućine mrkag Tekući prehrambeni proizvodi bežg. Ostale nezapaljive tekućine 10.Protupožarni sastojci (voda za gašenje požara,

sprinkler sustav,ugljični monoksid,inertni plinovi i para

siva

za gašenje požara, uređaji za rastjerivanje pjene, itd.) crvena11 .Kanalizacija crna

Drugo, u skladu s međunarodnim pravilima, crvenom bojom treba obojiti protupožarne uređaje, što je i bilo uzeto u obzir pri izboru boje za obilježavanje cijevi sa sastojcima za gašenje požara. Treće, kao što pokazuje iskustvo, bojenje cjevovoda pare crvenom bojom stvara u nekim toplim pogonima (npr. u kotlovnicama i si.) nepoželjnu koncentraciju toplih tonova, u psihološkom smislu.

Uporaba bijele boje za zračne cjevovode objašnjavana je željom da se vidljivo rasterete ove komunikacije i da im se da najsvjetlija boja, koja najmanje upija svjetlost, uzimajući u obzir da one prolaze po gornjim dijelovima prostorije i da se često raspoređuju prema prozorima.

Za bojenje plinskih cjevovoda predložena je otvoreno plava boja, umjesto tradicionalnog bojenja žutom bojom u mnogim zemljama. U tom slučaju na izbor boja utjecala je okolnost što je žuta boja, u skladu s pravilima primjene boja, bila predložena za prstene upozorenja, koji se nanose na cijevi koje provode opasne tvari.

Odluku o prihvaćanju narančaste i Ijubičate boje za bojenje cijevi s kiselinama i lužinama nametnula je međunarodna praksa. Obje ove boje dovoljno su “aktivne” , “upadljive” i "opominjajuće” i odgovaraju agresivnim svojstvima onih tvari koje one označavaju. Mnoge se primjenjuju u inozemstvu za obilježavanje cijevi kojima se transportiraju kiseline i lužine.

Mrka boja za bojenje cijevi s naftnim proizvodima, uljima i zapaljivim tekućinama, također, je prihvaćena u svezi s njezinom širokom upotrebom za bojenje cjevovoda za ulje i benzin u mnogim stranim zemljama. Ona dobro asocira s mrkom bojom ulja, mazut i druge tamne proizvode nafte i odgovara boji koja je veoma postojana na dugotrajno djelovanje ulja i benzina.

Siva boja za cijevi s ostalim nesagorivim tekućinama prihvaćena je zato što dobro izražava neutralna svojstva tvari dane skupine.

Crna boja za kanalizacijske cijevi izabrana je zato što se obično za njihovo bojenje upotrebljavaju asfaltno-bitumenske i druge antikorozivne prevlake koje imaju cmu boju.

67

Uzimajući u obzir pozitivna i negativna svojstva postojećih načina, da bi s6 utvrdila svojstva sadržaja u cijevima, CNII za industrijske objekte predlaže sljedeći sustav zaštitnog bojenja cjevovoda:- crveni prstenovi za upozorenje na lakozapaljive požarne i eksplozivne tvari;- žuti prstenovi za obilježavanje opasnih i štetni h^vari za zdravlje ljudi (otrovnih

toksičnih, zagušljivih, koje izazivaju kemijske ili termičke opekline, pod visokim tlakom ili dubokim razrijeđenjem i si.);

- zeleni prstenovi za bezopasne i neutralne tvari.

a. pri posebno visokim parametrima, povećanoj agresivnosti i posebnoj opasnosti transportiranih tvari;

b. pri manje izraženim svojstvima transportiranih tvari

Slika 27. Preporučene veličine obojenih prstenova koji karakteriziraju svojstva transportnih tvari

Takav sustav odabira boja veoma je jednostavan i pogodan za praćenje i odgovara tradicionalnim predstavama ljudi o značenju danih boja.

Upozoravajuće prstenove crvene i žute boje treba nanositi u intervalima, ovisno o stupnju štetnosti ili agresivnosti tarnsportiranih tvari: gušće - pri veoma visokim parametrima, povećanoj agresivnosti ili opasnosti sadržaja u cijevima; rjeđe - kod manje opasno izraženih svojstava transportiranih proizvoda.

Prstenove zelene boje, koji upozoravaju na sigurnost ili neutralnost sadržaja cijevi, potrebno je nanositi samo u onim slučajevima kada transportirane tvari stječu ta svojstva zbog slabih koncentracija, niskih parametara i si., a u običnom obliku imaju druga svojstva.

Ako transportirane tvari imaju istodobno nekoliko svojstava, koja se obilježavaju raznim bojama, na cijevi se nanose prstenovi s nekoliko boja.

Tablica 6. Širina i razmak prstenova

Vanjski promjer cijevi(mm) Širina prstena (mm) a

Razmak među prstenovima(mm)b, b2

Do 150 50 1.000 2.000150-300 70 1.000 2.000

Više od 300 100 1.000 2.000

68

Širinu obojenih prstenova i među njima treba prihvatiti ovisno o vanjskom promjeru.Za dopunsko obilježavanje cijevi s posebno opasnim sadržajima za zdravlje

radnika, a također za konkretizaciju opasnosti, osim prstenova za upozorenje treba upotrebljavati znakove sa simboličnim crtežirna pr$ma hrvatskim normama.

Često se zahtijeva razlikovanje cjevovoda nekoliko proizvoda koji pripadaju istoj većoj skupini. Zato je najkorisnije upotrebljavati natpise na specijalnim pločicama ili direktno na cijevima.

Natpisi trebaju sadržavati prihvaćene nazive tvari koje se transportiraju, npr. “stlačeni zrak”, “kisik” , “sumporna kiselina” , itd., te nužne podatke o parametrima (pritisak temperature i dr.).

Obilježavanje vrste tvari s pomoću obojenih prstenova danas je prihvaćeno u normama velikog broja europskih zemalja.

Boja koja služi za raspoznavanje cijevi može se nanijeti po cijeloj dužini cijevi ili na posebnim mjestima, tj. na najvažnijim mjestima magistrale (ograncima, spojevima, kod ventila, zatvarača, kontrolnih pribora, na mjestima gdje cijev prolazi kroz zid, pregrade, podove i si.).

Članak 26.

Oruđe pokretano ljudskom snagom mora udovoljavati ovim ergonomskim pravilima:

1) najveća dopuštena sila radnika na rukohvatu ili pedalu uređaja za upravljanje mora biti u skladu s odredbama članka 30. stavka 2. i članka 39. stavka 4. ovoga pravilnika;

2) rukohvati moraju biti udešeni da oblikom, konstrukcijom i dimenzijama odgovaraju šaci radnika;

3) elementi za rukovanje (rukohvati) na kolima, kotačima, polugama i dr., a i pedali, moraju biti postavljeni tako da odgovaraju normalnom položaju tijela radnika za pokretanje tog oruđa.

Upotrijebljena sila radnika na rukohvatu (hvatište) uređaja za pokretanje može biti i veća od sile određene stavkom 1. točkom 1) ovoga članka ako radnik radi sam povremeno, a sila za pokretanje ne bi smjela biti veća od 250 N.

U ovoj odredbi utvrđena su samo neka ergonomska pravila koja su osobita za oruđa pogonjena ljudskom snagom, i to u pogledu: najveće dopuštene sile radnika, rukohvata za rukovanje oruđem i normalnog položaja tijela. Sva tri spomenuta ergonomska pravila rješavaju se odmah prilikom projektiranja i konstruiranja.

Kako se vidi iz same odredbe, na prvo mjesto ergonomskih pravila dolazi najveća dopuštena sila radnika proizvedena rukom ili nogom, a u svrhu pokretanja ili drugog nekog djelovanja na oruđu. Na osnovi rezultata ispitivanja, koja su obavljali znanstvenici fiziolozi, spoznale su se štetnosti za zdravlje radnika, ako se prilikom većih naprezanja troši energija u količini koja se ne može nadoknaditi. Kod radnika se stvaraju napori koji proizlaze iz statičkog, dinamičkog i psihičkog napora, kao i napora zbog djelovanja materijalne radne okoline.

Oblik, konstrukcija i dimenzije rukohvata uređaja za upravljanje moraju biti u skladu s ergonomskim pravilima kako bi se napor radnika učinio manjim. Na slici 27. prikazana je konstrukcija jednog ručnog vitla za dizanje, s po jednom ručicom sa svake strane, što znači za rad s dva, tri ili četiri radnika.

69

Slika 28. Ručno teretno vitlo s odgovarajućim ručicama

Jedna od osnovnih karakteristika ovog ručnog vitla je ppgon pomoću ručica na kojima su okretni rukohvati za jednog ili dva radnika. Dimenzije ručice odgovaraju namijenjenom teretu i broju radnika koji dižu odnosni teret. Dužina rukohvata na ručici za jednog radnika treba iznositi 250 do 350 mm za obuhvat s obje šake. Za dva radnika na istom rukohvatu dužina mora biti od 400 do 500 mm. Promjer rukohvata treba biti od 40 do 50 mm.

Obodna brzina ručice je od 0,5 do 1 m/sek, a snaga jednog radnika je do 100 N (10 kp). Osovina pokretnih ručica je oko 1.000 mm udaljena od poda na kojem stoji radnik. Ako se vitlo pogoni s dvije ručice, tada treba da su im međusobno postavljene osi rukohvata za 120° po opsegu kruga okretanja.

Oko čeličnog dijela ručice za upravljanje nalazi se rukohvat (šuplji valjak od drveta ili nekog drugog odgovarajućeg materijala) radi lakšeg okretanja ruke.

4. POREMEĆAJI, NESTANAK I PONOVNI POVRATAK ENERGIJE

Članak 27.

Kada na oruđu nastane poremećaj odnosno ako oruđe prestane raditi zbog nestanka i ponovna dolaska električne ili druge energije, oruđe mora djelovati:

1) tako da ne stvori opasna gibanja;2) tako da ne otpadnu i ne odlete dijelovi koji su bili učvršćeni djelovanjem

energije;3) tako da zaštitni uređaji i uređaji sa zaštitnom funkcijom ostanu djelotvorni;4) tako da se onemogući neželjeno automatsko ponovno puštanje u rad

motora ili drugih uređaja ako bi to bilo opasno.

Nastanak opasnog gibanja iz stava 1. točke 1) ovoga članka mora se spriječiti uređajem koji djeluje automatski, a ako to nije moguće, moraju postojati drugi uređaji kojima se radnici mogu zaštititi od opasnih gibanja.

70

Ako bi zbog poremećaja, nestanka i ponovna povratka energije mogla opasno djelovati zaostala ili povratna energija, potrebno je postaviti uočljiva upozorenja na oruđu ili u njegovoj neposrednoj blizini, u skladu s odredbom članka 17. ovoga pravilnika. - /

Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na oruđe koje nekontrolirano ponovnim početkom rada ne ugrožava radnike ni radni okoliš.

Odredbe ovog članka odnose se na sve vrste energije (osim ljudske), koje pogone oruđa, međutim postoje različitosti tehničkih izvedbi kod pojedinih vrsta energije da pj se ispunili svi ovi propisani zahtjevi.

HRN-om N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) propisane su odredbe o zaštiti od automatskog ponovnog puštanja u rad poslije prekida i ponovnog uspostavljanja napajanja. Ako automatsko ponovno puštanje u rad motora ili drugih uređaja poslije prekida i ponovnog uspostavljanja napajanja može biti opasno, takvo puštanje u rad mora se onemogućiti.

Ako se pri radu stroja može dopustiti prekid napona za dijelio sekunde, moraju se predvidjeti vremenski releji sa zatezanjem pri isključenju.

Kada se upotrebljavaju kontaktori, vremenski releji sa zatezanjem pri isključenju i ponovno uključivanje kontaktora nipošto ne smiju sprečavati trenutni prekid upravljačke opreme (indikatori položaja ili krajnji isključivao), releji, tipkala itd.).

Prekid dovoda električne struje za pogon stroja može nastati zbog raznih razloga, kao npr. kvara na napojnoj električnoj mreži ili u trafostanici, kvar na stroju, ali i drugih razloga. Istom normom propisane su odredbe i o zaštiti stroja od preopterećenja (zaštita vodiča i motora). Tamo gdje mogu nastati opasne situacije pri automatskom ponovnom puštanju u rad nekog motora poslije deblokiranja uređaja za zaštitu od preopterećenja, npr. poslije hlađenja termičkog okidačkog elementa, mora se onemogućiti automatsko ponovno uključivanje na odgovarajući način.

Člankom 166. Pravilnika o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88). propisano je da se uređaji za zaštitu od nestanka napona moraju predvidjeti u krajnjim strujnim krugovima napajanja motora kojih ponovno pokretanje, nakon nastalog zaustavljanja, može biti opasno.

Člankom 64. Pravilnika o tehničkim normativima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list br, 20/88.) propisano je da električni motor u slučaju nestanka napona, a nakon ponovnog dolaska napona ne smiju sami krenuti. Ova odredba ne odnosi se na automatske tehnološke procese, kod kojih strojevi funkcioniraju u tehnološkom nizu s odgovarajućim predradnjama i predviđenim mjerama sigurnosti.

Odredbe ovog članka su u skladu s propisima Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice - točka 1.2.6. (89/392/EEC od 14.6.1989.) prema kojoj prekid energetske dobave i ponovna uspostava nakon prekida te energije ne smije prouzročiti opasnu situaciju. Prema tim propisima nakon prekida dobave energije stroj ne smije neočekivano startati; nijedan pokretni dio stroja ili pridržavani komad na stroju ne smije ispasti ili biti odbačen; zaštitni uređaji moraju i dalje ostati potpuno djelotvorni.

Kako se iz odredaba norme vidi onemogućavanje da se oruđe poslije prekida dovoda struje automatski ponovno pokrene, to je prepušteno procjeni stručnih osoba u poduzećima, korisnicima oruđa odnosno proizvođačima oruđa.

Opasnost od automatskog ponovnog puštanja u rad elektromotora nakon prekida struje može biti različit?, ovisno o vrsti i namjeni oruđa. Naročite opasnosti u tim

71

slučajevima prijete od: dijelova u gibanju i dijelova u stegama na oruđu.Jedan dio oruđa u Hrvatskoj nema instaliranu zaštitu od automatskog ponovnog

puštanja u rad poslije prekida struje i u prijelaznom roku to će se morati učiniti u pojedinim slučajevima. Do tada morat će se primjenjivati postupak zaštite da sami rukovaoci ručno aktiviraju uređaj za rastavljanje s napajanja struje, kako je to postojećim propisima zaštite na radu propisano.

Člankom 98. Pravilnika o zaštiti na radu pri korištenju električne energije (N.N., br. 9/87.) propisano je za gradilišta da je nakon isključenja napona glavnim prekidačem ili nakon nestanka napajanja, obvezno isključiti oruđa s povećanim opasnostima vlastitim prekidačima.

Ova mjera zaštite propisana je iz sigurnosnih razloga da ne bi nakon dovoda struje nastala iznenadna gibanja na oruđu ili odlijetanja pojedinih dijelova te ozljede raci ni ka.

Člankom 111. spomenutog pravilnika propisano je da pri nestanku napona za vrijeme rada s prijenosnim alatom ili pri duljem prekidu radnih operacija, kao i pri udaljavanju s mjesta rada, alat mora biti odvojen od električne instalacije.

I kod prvog i kod drugog slučaja odredbama se obvezuje radnik da isključi prekidače odnosno provede odvajanje od električne instalacije ako nestane električna energija.

5. UREĐAJI ZA UPRAVLJANJE

Članak 28.

Svako oruđe pogonjeno energijom mora imati uređaj za puštanje u pogon i zaustavljanje izgrađen tako da njegovim aktiviranjem preko aktuatora (tipkalo, ručica, kolo, pedal i dr.) može biti određen početak i kraj rada odnosno gibanja oruđa.

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i za postrojenja (liniju) koja su sastavljena od dvaju ili više oruđa i koja rade u funkcionalnoj cjelini kao jedno oruđe.

Ako je postrojenje (linija) sastavljeno od dvaju ili više oruđa tako da se oruđe može pojedinačno upotrebljavati, pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za svako od tog oruđa.

HRN-om N.A0.351 od 1983. definirano je daje ručno upravljanje ono koje zahtijeva direktno i indirektno djelovanje čovjeka na izvršni uređaj.

HRN-om N.S3.001 od 1987. definirano je da je aktuator dio uređaja za upravljanje na koji se djeluje vanjskom silom na kontakt. Aktuator može biti npr.: tipka, tipkalo, ručka, kolo, preklopnik, pedala, podnožnik i dr.

Odredbom ovog stavka utvrđeno je da radnik može upravljati oruđem samo pomoću aktuatora. Ako je aktuator uništen, slomljen, skinut, radnik ne može raditi i upravljati oruđem pomoću nekog provizorija ili još manje spajanjem i rastavljanjem električnih vodiča i na neki drugi nesiguran način. Odgovarajući aktuatori moraju postojati ne samo na uređajima za upravljanje, oruđima s električnim pogonom već i na svim oruđima s drugim energetskim pogonima.

Odredbom iz stavka 1. ovog članka određeno je da svako oruđe s opasnim gibanjem (osim s ručnim pogonom) mora imati uređaj za puštanje u pogon i zaustavljanje tako da radnik može odrediti početak i kraj rada s oruđem. Znači ne

72

može se raditi s nijednim oruđem ako na njemu nema uređaja za puštanje u pogon i zaustavljanje.

Ako su vanjski dijelovi uređaja za puštanje u pogon i zaustavljanje (na koje djeluje radnik pritiskom prsta, šake i nogev jli lučnim povlačenjem, okretanjem ili Kutnim pomicanjem) u kvaru ili su oštećeni ili ih nema, ne smije se raditi s oruđem za rad na kojima postoji taj nedostatak.

Oruđa s električnom opremom

Oruđa s električnom opremom u upravljačkom strujnom krugu, prema HRN-u N.S3.001 od 1987., imaju uređaj za puštanje u rad i zaustavljanje (START i STOP).

Pogone se pobuđivanjem odgovarajućeg strujnog kruga ili u slučaju elektronskih digitalnih elemenata, podešenim “set” stanjem (stanje 1).

Zaustavljaju se isključivanjem odgovarajućeg strujnog kruga ili u slučaju elektronskih digitalnih elemenata, povratom u “reset” stanje (stanje 0).

Zaustavljanje (STOP) je u prednosti prema puštanju u rad (START).Početak rada ili ciklusa oruđa mora biti moguć samo ako su ispunjene sve

tehničke mjere sigurnosti i ako uređaji rade za potrebe pomoćne funkcije.Moraju se predvidjeti odgovarajuće blokade da bi.se osigurao odgovarajući

tijek početka rada ili ciklusa. Mogu se predvidjeti način puštanja u rad koji dopuštaju pojedinačno funkcioniranje, ali se moraju predvidjeti i odgovarajuće blokade.

Hrvatskim normama propisani su uređaji za puštanje u pogon i zaustavljanje u obliku raznih vrsta tipkala, rotacijskih sklopki, nagibnih sklopki ili nožnih sklopki, te drugih sklopki. To su sljedeće norme:

HRN N.K5.051 od 1982.: niskonaponske upravljačke sklopke, opći tehnički uvjetii ispitivanja;

- HRN N.K5.052 od 1982.: posebni uvjeti za tipkala i analogne upravljačke sklopke( niskonaponske upravljačke sklopke);

- HRN N.A5.070 od 1982.: stupanj zaštite električne opreme ostvaren pomoćuzaštitnih kućišta, klasifikacija, označavanje i tipska ispitivanja;

HRN N.A9.003 od 1982.: elementi opreme i uređaja. Boje signalnih svjetala itipkala;

- HRN N.S3.001 od 1987.: električna oprema industrijskih strojeva.

- Označavanje tipkala simbolima obavlja se, prema HRN-u N.A3.451, od 1980.pored tipkala ili na samim tipkalima (slika 29. - START ili UKLJUČENO simbolom br 7.7 I- STOP ili ISKLJUČENO simbolom br 7.8 O- pritisna tipkala koja djeluju izmjenično kao tipkala simbolom br. 7.10 ©- pritisna tipkala koja prouzrokuju kretanje dok su

pritisnuta i zaustavljanje kretanja kada su otpuštena simbolom br. 7.11

Slika 29. Označavanje tipkala simbolima©

73

U sljedećem tekstu je izvadak iz HRN-a N.K5.52 od 1982. kojim se propisuju definicije i podjela aktuatora u obliku tipkala i analognih upravljačkih sklopki.

Osnovne definicije i podjela: ^- Tikala - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio na koji čovjek djeluje silom,

obično prstom ili šakom, i koja ima akumuliranu energiju (opruge) za povrat.- Povlačno tipkalo - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio na koji se djeluje

ručnim povlačenjem, i koja ima akumuliranu energiju (opruge) za povrat- Pritisno-povlačno tipkalo - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio na koji se

djeluje ručnim pritiskanjem i koja se vraća u prvobitni položaj ručnim povlačenje ili obrnuto.Napomena: Postoje također i pritisno-pritisna i pritisno-zaokretna tipkala.

- Rotacijska sklopka - upravljačka sklopka na čiji se upravljački dio djeluje ručnim okretanjem (npr.sklopka za biranje).Napomene: 1. Rotacijska sklopka može imati više od dva položaja, može i ne

mora imati oprugu za povrat.2. Rotacijske sklopke čine sastavni dio skupine tipka.

- Nagibna sklopka - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio sastavljen u obliku šipke, koja čini pravi kut s pločom ili kućištem dok se nalazi u jednom od svojih položaja, a predviđen je da se na njega djeluje kutnim pomakom.Napomene: 1. Nagibna sklopka može imati više od dva položaja s različitim

smjerovima pomaka poluge, tako da elementi kontakta različito funkcioniraju. Takva nagibna sklopka naziva se upravljačkom sklopkom za biranje s polugom. Nagibna sklopka koja pokreće sve elemente kontakta istog oblika, bez obzira na smjer pomaka, naziva se nagibno tipkalo.

2. Šipka može, ali ne mora imati oprugu za povrat.- Nožna sklopka (pedala) - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio predviđen

da se na njega djeluje nogom.Definicije s polja djelovanja:- Tipkalo sa zapinjačem - tipkalo s oprugom za povrat koje ostaje u radnom položaju

dok se posebnim djelovanjem ne oslobodi zapinjač.- Zaporno tipkalo - tipkalo koje se može osigurati u jednom ili više svojih položaja

posebnim djelovanjem.Napomena: Blokiranje se može postići okretanjem tipke, okretanjem ključa,

djelovanjem na polugu itd.- Tikalo s ključem - tipkalo na koje se može djelovati samo dok je ključ unutra.

Napomena: Ključ je moguće izvlačiti u bilo kojem položaju.- Tipkalo s kašnjenjem povrata - tipkalo čiji se kontakti vraćaju u početni položaj,

tek poslije unaprijed određenog razdoblja potrebnog za oslobođenje sile upravljanja.- Tipkalo s kašnjenjem djelovanja - tipkalo koje ne uzrokuje uklapanje i ¡sklapanje

dok se djeluje silom na tipku tijekom unaprijed određenog razdoblja.- Svijetleće tipkalo - tipkalo u čijoj se tipki nalazi signalna žarulja.Definicije s polja vanjskih dijelova upravljačkih elemenata- Tipka - vanjski dio upravljačkog elementa tipkala na koji se djeluje silom upravljanja.- Duga tipka - tipka koja strši u početnom i radnom položaju.- Kratka tipka - tipka koja strši kad je u početnom položaju, ali ne strši kad je u

radnome položaju.

---------- Tipka (taster)

Poluga

<H a. razvodnih s automatskim nultim položajem, ventil je otvoren samo

tako dugo dok je pritisnuto tipkalo;

b. aktiviranje se provodi ručicom pri čemu se razvodni položaj zadržava tako dugo dok se ručica ne dovede u drugi položaj;

c. pritiskom papučice nogom ventil ostaje tako dugo uključen dok je papučica stisnuta,nakon otpuštanja papučice, papučica i ventilse postavljaju u nulti položaj;

d. pritiskivanjem papučica i ventili se postavljaju u 'nulti položaj (od a na b, od b na c).

Slika 30. Primjeri uređaja za upravljanje na oruđima s pneumatskim pogonom (ručnim putem)

Osim navedenih uređaja za ručno upravljanje, postoje i uređaji za upravljanje mehaničkim putem. Mehaničko aktiviranje nužno je svugdje gdje ventil treba aktivirati nekim dijelom oruđa (mehanički). Praktički, mehaničko aktiviranje ostvaruje se pomoću preusmjerivača na kliznoj stazi oruđa, krivuljne ploče, bregova na klipnjači cilindra i na još druge načine.

Ticalo

Ticalo s kotačićemU H

Zglobno ticalo s kotačićem

a. djelovanje slično kao i kod upravljanja ručnim putem

b. ticalo s kotačićem koristi se tamo gdje je potrebno aktivirati ventil s krlvuljnom pločom ili krivuljnom letvicom

c. slično djelovanje kao i kod b.

76

Slika 31. Primjeri uređaja za upravljanje na oruđima s pneumatskim pogonom (mehaničkim putem)

HRN-om L.N1.004 od 1980. utvrđeni su nazivi i simboli uređaja za upravljanje i regulaciju energije u hidrauličnim i pneumatskim sustavima.

Osim toga, hrvatskim normama utvrđene su još i ove pojedinosti za hidraulične ! pneumatske sustave: ̂ ^

~........... ' Nazivi i simboli Uređaja za aktiviranje (mehaničkisastavni dijelovi, način aktiviranja i dr.)Nazivi i simboli dopunskih uređaja (mjerni instrumenti manometar, termometar, mjerač protoka i dr.)Nazivni tlakovi Nazivni protoci tekućina Nazivni promjeri.

_ HRN L.N1.006 od 1980. -

- HRN L.N1.007 od 1980. -

- HRN L.N1.021 od 1987. -- HRN L.N1.022 od 1987. -- HRN L.N1.023 od 1987. -

Oruđa s elektropneumatskim upravljanjemElektropneumatsko upravljanje primjenjuje se, uglavnom, u ovim slučajevima:

kada postoji velika udaljenost od mjesta upravljanja do oruđa (daljinsko upravljanje) i kada je oruđe (postrojenje) složeno, tj. s velikim brojem međusobno povezanih upravljačkih lanaca.

Električna energija primjenjuje se samo u informacijskom dijelu za pojačavanje i rad na upravljačkim elementima pneumatike (razvod ni ka i dr.). Uređaji za upravljanje na dijelu elektrike su isti kako su opisani u dijelu za oruđa- na električni pogon.

Uređaji za upravljanje na pneumatici su s mehaničkim djelovanjem pomoću ticala kako je navedeno u točci za oruđa s pneumatskim upravljanjem.

Električni dio takvog upravljanja upotrebljava struju napona 12 ili 24 V, a samo u iznimnim slučajevima koristi se struja od 220 V.

Članak 29.

Za svaku vrstu energije oruđem mora biti opremljeno odgovarajućim uređajem za rastavljanje od napajanja iz električne mreže odnosno od izvora napajanja druge pogonske energije (utikač, glavni prekidač, rastavljao, rastavna sklopka, glavni zaporni ventil, blok-ventil i dr.).

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na postrojenja (liniju) koja su sastavljena od dvaju ili više oruđa i koja rade u funkcionalnoj cjelini kao jedno oruđe.

Ako je postrojenje (linija) sastavljeno od dvaju ili više oruđa tako da se oruđe može pojedinačno upotrebljavati, pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za svako od tog oruđa.

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od14.6.1989.), također, propisala tzv. izolaciju energetskog izvora od oruđa za rad za možebitne potrebe koje se mogu ukazivati svakodnevno ili u povremenim slučajevima ili izvanrednim slučajevima, ovisno o vrsti oruđa za rad. Među ostalim, propisano je:- sva oruđa moraju biti opremljena sa zapornim sredstvima ili uređajima pomoću

kojih se oruđe može izolirati (isključiti) od svih energetskih izvora;- zaporna sredstva ili uređaji moraju biti jasno prepoznatljivi;- zaporna sredstva ili uređaji moraju uvijek biti sposobna da se daju zatvoriti, kako

bi se onemogućila opasnost za izložene osobe;- nakon što je energija isključena, mora postojati mogućnost da se oruđe rastereti

od bilo koje preostale energije i to bez rizika za izložene osobe.

77

HRN-om N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) od 1987. propisuje se da električna oprema stroja mora imati uređaj za rastavljanje električne opreme od napona napajanja.

Na stroju može biti samo ili uređaj za hitno zaustavljanje ili uređaj za rastavljanje s napajanja ako može poslužiti za obje funkcije. A

Uređaj za ručno rastavljanje s napajanja mora biti takav da se s njime rastavlja s napajanja cjelokupna električna oprema stroja za vrijeme: čišćenje stroja, održavanja i popravka te dugotrajnih prekida radi servisiranja.

Veliki strojevi s više različitih mehaničkih neovisnih radnih sekcija, od kojih je svaka sa svojom odvojenom električnom opremom, mogu biti opremljeni posebnim uređajima za rastavljanje s napajanja za svaku sekciju.

Ako ima više izvora napajanja, npr. kod primjene dodatnih napona ili drugih naponskih sustava za određene dijelove opreme (elektronsko upravljanje, elektromagnetske sklopke itd.), posebni uređaji za rastavljanje s napajanja mogu biti predviđeni za svaki izvor napajanja.

Uređaji za rastavljanje s napajanja moraju biti jedan od sljedećih:- rastavna sklopka prema HRN-u N.K5.012 od 1982. (niskonaponske sklopke,

rastavljači, rastavne sklopke i kombinacije s topljivim osiguračima - opći tehnički uvjeti i ispitivanje) za kategoriju upotrebe AC 23;

_ rastavljao koji ima specijalni pomoćni kontakt koji u svim-slučajevima uvjetuje da kontaktori isključe opterećenje prije otvaranja glavnih kontakata rastavljača;

- prekidač;- za male strojeve s vrijednošću struje koja ne prelazi 16 A može se koristiti utikač,

ako ukupna snaga motora ne prelazi 2 kW.Uređaj za rastavljanje s napajanja (rastavna sklopka, rastavljaš ili prekidač) mora

ispunjavati sljedeće zahtjeve:- mora imati samo položaje "isključen" i "uključen”, jasno označene s “O ” i "I”

(prema HRN-u N.A3.451 od 1980. - grafički simboli za primjenu na uređajima);- mora imati uočljiv proces ili pokazivač položaja koji ne smije pokazati položaj

“ isključen” sve dok svi kontakti nisu stvarno otvoreni i mora imati odgovarajući izolacijski razmak između svih kontakata;

- mora imati vanjsku radnu ručku (osim kod prekidača). Ako rastavljaš ne služi i kao uređaj za hitno zaustavljanje, njegova radna ručica ne smije biti crvena. Ona može biti crna ili siva;

- mora biti opremljen uređajem kojim ga je moguće blokirati samo kad je u položaju “ isključen”, npr. pomoću lokota;

Slika 32. Uređaji za rastavljanje s napajanja podešeni za zaključavanje

78

mora isključiti sve vodiče pod naponom strujnog kruga za napajanje, a za slučaj da je više izvora napajanja, sve vodiče pod naponom svih izvora napajanja. U TN sustavima neutralni vodič (N-vodič) može, ali i ne mora, biti prekinut.

Ručka uređaja za rastavljanje mora bifHakiJ pristupačna i postavljena između q 6 i 1,9 m iznad poda ili oko razine posluživanja oruđa.

Pomoću uređaja za rastavljanje s napajanja ne moraju se prekidati sljedeći strujni krugovi:__ strujni krugovi za rasvjetu potrebni za vrijeme održavanja ili popravaka;_ strujni krugovi priključnog pribora isključivo za priključivanje alata prilikom

održavanja i popravaka, npr. za ručnu bušilicu;_ podnaponska zaštita strujnog kruga koja se koristi samo za automatsko isključivanje

u slučaju ispada napajanja;- upravljački strujni krugovi koji se primjenjuju za unutrašnje blokade.

U svim navedenim primjerima upozorenje postavljeno blizu uređaja za rastavljanje s napajanja i uputa za održavanje moraju ukazati da određeni strujni krugovi mogu ostati spojeni na izvor napajanja. Takvi strujni krugovi moraju biti opremljeni vlastitim uređajem za rastavljanje.

Člankom 43. Pravilnika o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisano je da za priključak prenosivih i neprenosivih aparata koji se pomiču radi priključenja, ili su tijekom normalnog rada izloženi ograničenom pomicanju, moraju se upotrebljavati savitljivi kabeli koji se priključuju utikačem i priključnicom ili kutijom za stalni priključak. S obzirom na to, kod tih aparata utikač se smatra uređajem za 'rastavljanje s napajanja.

Člankom 44. Pravilnika o tehničkim normtivima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) propisano je da kućište lasera na oruđima za rad mora biti tako konstruirano da se pomoću utikača može potpuno odvojiti od napojne mreže. Utikač mora biti takav da ne postoji rizik od električnog udara zbog pražnjenja kondenzatora, odnosno mora postojati naprava za prisilno zaustavljanje.

Laseri moraju imati napravu za rastavljanje s napojne mreže, koja izolira krugove od napojnog izvora i ima samo dva stabilna položaja (uključeno i isključeno). Naprava ima mogućnost da se zaključa u položaju "isključeno” (npr. lokotom za lasere razreda3. i 4.). Krugovi za rasvjetu lasera, koji nisu izolirani napravom za rastavljanje s napojne mreže, moraju imati svoj vlastiti prekidač na laseru ili napojnoj instalaciji.

Članak 30.

Oruđe mora biti konstruirano i izvedeno tako da se odgovarajućim uređajima za upravljanje rukuje spomoću odgovarajućih aktuatora u fiziološkom položaju tijela (bez kontinuiranog savijanja, čučanja, klečanja i si.).

Kontinuirano ručno rukovanje uređajima za upravljanje tijekom radne smjene ne smije zahtijevati upotrebu fizičke sile veće od 50 N.

Ako se oruđem rukuje spomoću odgovarajućih uređaja u sjedećem položaju, moraju se osigurati odgovarajuća sjedala u skladu s fiziološkim zahtjevima tijela.

79

Stavak 1. i 2.

Svako oruđe za rad mora biti projektirano i izvedeno u skladu s potrebama i mogućnostima radnika prilikom posluživanja, održavanja i nadzora nad oruđem za rad. Za posluživanje oruđa za rad postoje samo dva fiziološka ispravna položaja tijela: stojeći i sjedeći položaj. Oruđe se zato mora projektirati i izraditi tako da radnik ili stoji ili sjedi, mada su i ti kontinuirani položaji štetni za zdravlje radnika. Jer, dugotrajno i jednolično opterećuju koštano-mišićno-zglobni aparat. U stojećem položaju opterećuju se nožni mišići, nastaju promjene na kostima i zglobovima, ravna stopala i poremećaj u krvotoku.

Prilikom rada u sjedećem položaju, osobito s naprijed nagnutim položajem i stisnutim grudnim košem ograničava se slobodno širenje mišića prilikom disanja, a samim tim otežan je i normalan rad pluća, nastaju cirkulacijske smetnje, smetnje probavnih organa i bolesti hemeroida.

S obzirom na navedeno, najbolje rješenje je da radnik može i stajati i sjediti da bi povremeno mogao odmoriti opterećene dijelove tijela.

Klečanje, čučanje i savijanje smatraju se nenormalnim položajem tijela, a čovjek ih može primijeniti samo povremeno. Ako dugo traju, izazivaju osjećaj bola..

Odredbom je propisano da se prilikom ručnog upravljanja ne smije zahtijevati upotreba fizičke sile radnika veća od 50 N (5 kp). Taj nprmativ preuzet je iz dosadašnjeg pravilnika o zaštiti na radu na oruđima, a odnosi se naročito na oruđa na ručni pogon. Kod upravljanja s tipkalima na oruđima s električnim pogonom potrebna fizička sila radnika je mnogo manja. Kod upravljanja s tipkalima, sila ili moment upravljanja ovisna je o vrsti tipkala (dimenzije, vrste kućišta ili ploče, okoline, instalacije i upotrebe za koju je određeno). Neki podaci obrađeni na osnovi empirijskih istraživanja, prema stručnoj literaturi, ukazuju na ovakve iznose:- kod pritiskivanja na tipkala rukom ili prstom, maksimalni pritisak 8 N (0,8 kp),

optimalni pritisak 2 - 2,8 N ( 0,2 - 0,28 kp),- kod pritiskivanja na tipkala nogom

a) ako je stopalo naslonjeno na petu: 13-18 N (1,3 - 1,8 kp),b) ako se stopalo u cijelosti nalazi na tipkalu: 40-45 N (4 - 4,5 kp).

Prema HRN-u N.K5.052 od 1982. najmanja početna sila (ili momenat) mora biti dovoljne veličine da spriječi nenamjernu operaciju.

Kod rotacijskih sklopki i drugih obrtnih uređaja za upravljanje koji se pokreću s prstima odnosno šakom, optimalni obrtni moment iznosi 12,5 Ncm (1,25 kg cm). Ako obrtni moment nije veći od 25 Ncm (2,5 kg cm), ti uređaji mogu se upotrebljavati za fino reguliranje, a veći su od 25 Ncm (2,5 kg cm) koriste se za selektivnu promjenu komande. Trebaju li se primjenjivati veće sile, tada je ručicu ili jabučicu nužno postaviti sa strane uređaja za upravljanje, a ne sprijeda.

Maksimalna sila potrebna za premještaje obrtnog uređaja za upravljanje, s jedne na drugu poziciju, ne treba prelaziti 9 N (0,9 kg).

Stavak 3.:

Odredbom se utvrđuje uporaba higijenskog sjedala u slučajevima kada se upravlja ili poslužuje oruđe u sjedećem položaju. Takvo sjedalo prema svojoj konstrukciji mora odgovarati fiziološkim zahtjevima radnika, a ako na oruđu rade dvojica ili trojica radnika, konstrukcija mora biti takva da se ona može podešavati po visini, a prema

80

Higijenska načela ili fiziološki zahtjevi za radna sjedala jesu:- moraju omogućiti dobar sjedeći položaj;- moraju biti sigurna, čvrsta i primjerena za određeni posao;- moraju omogućavati sve položaje tijela koji se pri radu od radnika zahtijevaju;- ne smiju svojom izvedbom smetati muskularnonrfadu i radu unutarnjih organa;- visina sjedala treba biti prema visini radnika odnosno visini nogu;- bedra radnika trebaju ležati horizontalno na plohi sjedala, a potkoljenice moraju

biti postavljene malo naprijed;- trup i glava, po mogućnosti, trebaju biti uspravni za vrijeme rada, bez nepotrebnog

salgibanja;- noge ne smiju visiti, već se za noge moraju napraviti oslonci, koji moraju biti nešto

razmaknuti radi stabilnosti radnika za vrijeme sjedenja odnosno rađate radi slobode kretanja i držanja nogu; oslonci za noge trebaju biti pod nagibom od 12° do 15°;

SI. 34.0slonci za noge nepokretni i pokretni s mogućnošću dizanja i spuštanja prema potrebi

- ploha za sjedenje treba biti velika, širina mora iznositi 35-40 cm, a dubina 30-38 cm;

- ploha za sjedenje treba biti oblikovana prema obliku stražnjice tj. plohu treba lagano udubiti;

- rubovi plohe za sjedenje ne smiju biti oštri, već zaobljeni a osobito prema prednjoj strani;

- nagib sjedala može biti neznatno nagnut prema natrag;- naslon za leđa mora podupirati kralježnicu u srednjem dijelu, najbolje na granici

slabine i grudne kralježnice ili na slabinskoj kralježnici;- leđni naslon mora biti prilagođen obliku leđiju, a to znači da leđni naslon mora biti

zaobljen;- preporuča se da leđni naslon bude dug oko 25 cm i širok najmanje 10 cm.

Članak 31.

Kad se za upravljanje oruđem velikih dimenzija upotrebljavaju radne platformesa stepenicama, stabilnim Ijestvama ili penjalicama na visini većoj od 1 m iznadterena ili poda prostorije, platforme moraju biti ograđene čvrstim zaštitnimogradama visine najmanje 1 m.

82

trebi j prema dubini, za svakog od tih radnika. Osnovni zahtjev za sjedala je da peče izazivati deformacije tijela i da neće utjecati na povećani zamor radnika.

1. sjedala za stacionarna mjesta rada

Slika 33. Neke izvedbe ispravnih sjedala radnika

81

Zaštitna ograda iz stavka 1. ovoga članka, ako nije drugačije propisano, j^ora biti izvedena na ovaj način:

1) da svojim dimenzijama i elementima odgovara horizontalnom opterećenju na rukohvatu ograde od najmanje 700 N/m; ^

2) da slobodan razmak između prečki, akoIse'popuna zaštitne ograde izvodi 0d dužinskih međuprečki, mjereno okomito na tok prečki, ne bude veći od 30cm i

3) da na mjestima gdje postoji opasnost od padanja predmeta s visine ima, na svojemu donjem dijelu, punu rubnu zaštitu visine najmanje 15 cm.

Stubište za prilaz radnoj platformi iz stavka 1. ovoga članka mora biti izvedeno na ovaj način:

1) da visina između pojedinih gazišta stuba nije viša od 30 cm;- 2) da su gazišta stuba na otvorenom prostoru izvedena od materijala koji

sprečava klizanje (rebrasti lim i si.);3) da ima izvedenu zaštitnu ogradu visine najmanje 1 m, mjereno vertikalno

od sredine gazišta stuba;4) da je široko najmanje 60 cm odnosno prema širini opreme koju radnik

nosi.Stabilne metalne ljestve iz stavka 1. ovoga članka postavljene vertikalno ili

koso, s nagibom većim od 75° prema horizontali, za povremeni prilaz radnoj platformi, moraju biti izvedene na ovaj način;

1) da razmak između pojedinih prečki na Ijestvama nije veći od 30 cm;2) da su ljestve široke najmanje 45 cm;3) da ljestve više od 3 m imaju, počevši od sedme prečke (oko 2 m od

poda), čvrstu leđnu zaštitu od čeličnih traka postavljenih na međusobnim razmacima tako da je onemogućen pad radnika kroz otvore leđne zaštite.

Penjalice iz stavka 1. ovog članka, za povremeni prilaz radnoj platformi ili oruđu, moraju biti izvedene na ovaj način.

1) da su prečke penjalica od okruglog željeza promjera najmanje 16 mm i dobro ugrađene ili učvršćene za podlogu;

2) da je gazište prečki široko najmanje 35 cm, da su prečke postavljene na vertikalnom razmaku od najviše 30 cm i da su udaljene od površine stijene najmanje 15 cm.

Na Ijestvama ili penjalicama za pristup radnoj platformi moraju se, na udaljenosti od 6 m do 10 m, ugraditi odmorišta (platforme ili podesti).

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se primjena zaštitne ograde visine 1 m na povišenim platformama, podovima i stepenicama na kojima se nalazi oruđe ili se takve platforme (strojne platforme) i stepenice (strojne stepenice) nalaze na oruđu kao sastavni dio cjelokupne konstrukcije. Ova odredba je u skladu s pravilima zaštite na radu za zaštitne ograde, koja su propisana u članku 95. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/84.).

Ova odredba praktičnu primjenu nalazi na oruđima velikih dimenzija kao što su: kotlovi, transporteri, dizalice, valjački stanovi, Ijevaoničke peći, brodski pogonski nrjotori, oruđa u procesnim industrijama itd.

83

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od14.6.1989.) propisala pristupe radnome mjestu i mjestima za održavanje. Među ostalim, propisano je:- proizvođač oruđa mora predvidjeti sredstva za pristup*(stepenice, ljestve, penjalice

itd.) da bi se omogućio prilaz na siguran način it/im mjestima koja se koriste pr| radu ili mjestima za podešavanje, kontrolu i održavanje;

- dijelovi na kojima se osobe obvezno kreću ili stoje, moraju biti projektirani i konstruirani tako da se izbjegnu padovi.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se u osnovnim crtama konstrukcija zaštitne ograde, kao i čvrstoća u odnosu na moguća opterećenja.

Konstrukcija zaštitne ograde mora izdržati horizontalnu silu na rukohvatu od najmanje 700 N/m (cca 70 kp/m). Konstrukcija može-biti različite izvedbe, što se u praksi i radi. Ako se izrađuje postavljanjem dužinskih međuprečki, slobodan razmak između međuprečki, mjereno okomito na prečke, ne smije prelaziti visinu od 40 cm.

Odredbom se propisuje postavljanje rubne zaštite ili nogobrana da se spriječi pad predmeta ili materijala koji se na oruđu primjenjuje. U prvome redu, rubna zaštita nužna je ako se u procesu rada koriste neki materijali (sitni, manji komadi), koji bi mogli pasti s povišene platforme ili poda. Isto tako rubna zaštita ili nogobran služi zaštiti na radu za vrijeme popravka ili održavanja oruđa, jer se onemogućava pad nekog ručnog alata u dubinu, koji pad čini potencijalnu opasnost za radnike koji rade na nižim razinama.

Slika 35. Platforma s Ijestvama za posluživanje I nadzor na oruđima s većim visinama

'llllil84

Stavak 3.:

Odredbom ovoga stavka propisuje se u osnovnim crtama konstrukcija metalnih Ijestava kojima se radnik povremeno pen je j silazi -od povišene platforme (strojne ljestve). Ljestve mogu biti vertikalne ili kose, ali pod nagibom većim od 75o prema horizontali. U odredbi je naznačeno da su takva sredstva za penjanje i silaženje u obliku Ijestava samo za povremeni prilaz. To znači da se takvo prometno sredstvo za radnika ne može koristiti, ako je za upravljanje ili nadzor potrebno često penjanje i silaženje. Dizaličar takve ljestve koristi svega 3 - 5 puta u jednoj smjeni, pa se takve ljestve smatraju zadovoljavajućim sredstvom. Ljestve kao prometno sredstvo ne pružaju komfor, a niti sigurno sredstvo za jedan dio radnika s raznim fiziološkim nedostacima, a naročito ako su ljestve visoke s brojnim prečkama ili nogostupima. Radnik gubi prilikom penjanja po Ijestvama relativno veliku energiju, čak i ako ne nosi sa sobom teret u torbi preko ramena.

U točki 1. ovog stavka propisan je najveći vertikalni razmak između prečki (nogostupa) od 30 cm na strojnim Ijestvama, što je u skladu s odredbom članka 103. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/ 1984.), kojim se pravilnikom utvrđuju pravila za vertikalne prilaze na građevinskim objektima. Iz literature se doznaje da se strojne ljestve rade s vertikalnim razmakom prečki ili nogostupa od 22,5 do najviše 30 cm. S većim razmakom prečki raskorak je veći, a penjanje je teže. Strojne ljestve izrađene su od čeličnog materijala, a prečke su obično od okruglih čeličnih šipki promjera najmanje 16 mm ili su od ravnih čeličnih traka, zaobljenih prema dolje s prednje strane gazišta. Širina takvih Ijestava između unutrašnjih strana vertikalnih nosača treba biti od 450 do 600 mm. Prečke Ijestava moraju biti udaljene od površine na kojoj su ljestve pričvršćene najmanje 160 mm, da bi radnik mogao nesmetano stati potplatom svojih cipela na prečku ili gazište.

U točki 2. ovog stavka propisuje se izvedba gazišta da ne nastane pokliznuće radnika, ako je strojarsko stepenište na otvorenom prostoru i nezaštićeno od oborina i leda. U praksi se najčešće za gazišta upotrebljavaju hrapavi čelični materijali, kao što su rebrasti lim ili lim s navarima na gornjoj površini gazišta.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se u osnovnim crtama konstrukcija stepeništa za prilaz na radnu platformu uz oruđe (strojarska stepeništa). Uz oruđa se izrađuju stepeništa najčešće od čeličnih materijala.

Pravila zaštite na radu propisana za unutarnja i vanjska stepeništa u Pravilniku o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/1984.) analogno se mogu primijeniti i za strojarska stepeništa.

U točki 1. ovog stavka propisan je maksimalni razmak između gazišta od 30 cm, a što se bitno razlikuje od vertikalne visine gazišta u zgradama (13 -1 9 cm). U praksi se strojarska stepeništa izvode s vertikalnim razmakom između dva gazišta od 20 do 30 cm.

Karakteristično je za strojarska stepeništa da ona imaju veći kut nagiba prema horizontali (od 50 do 75°) za razliku od građevinskih stepeništa kojima je najpovoljniji kut nagiba prema horizontali od 30 do 35°, a u praksi s različitim kutom od 20 do 50°.

85

Članak 32.

Aktuatori uređaja za upravljanje oruđem (upravljačke poluge, ručice, ko| tipkala, pedali i dr.) moraju biti u zoni mjesta rada^razmješteni tako da se njinf’ može lako i brzo rukovati. *

Uređaji za upravljanje moraju biti tako izvedeni daše oruđem može pouzdan upravljati. 0

Ako se oruđem upravlja ručno u stojećem stavu, uređaji za upravljanje trebah biti postavljeni na visini od 0,70 do 1,60 m iznad razine poda s kojeg se rukuje, a za ručno upravljanje oruđem u sjedećem stavu - na visini od 0,60 do 1,20 m. ’

Ako su aktuatori uređaja za upravljanje smješteni na upravljačkoj ili komandnoj ploči, krajnji elementi za upravljanje moraju biti razmješteni na ploči odnosno stolu tako da nisu udaljeni više od 0,80 m od sredine ploče odnosno stola ako se radnik ne pomiče s mjesta rada odnosno upravljanja.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se razmještaj aktuatora uređaja za upravljanje koji mora biti takav da se s oruđem može lako i brzo rukovati. Ovdje se prvenstveno misli na: visinski razmak aktuatora uređaja za upravljanje od poda na kojem radnik stoji, na udaljenost tih uređaja u lijevom i desnom smjeru od stalnog mjesta rada i međusobni razmještaj uređaja za upravljanje.

HRN-om N.K5.052 od 1982. propisano je u svezi s položajem tipkala na upravljačkom mjestu sljedeće:- tipkala koja pripadaju istoj opremi ili operacijama koje se dopunjuju (npr. tipkala

kojima se oruđe pušta u pogon i zaustavlja) moraju biti postavljena jedno do drugoga;

- kada su tipkala “start” i “stop” postavljena zajedno, potrebno je da tipka “stop" bude postavljena tamo gdje je lakše za rukovanje.

HRN-om N.S3.001 određeno je da se pritisna tipkala START i STOP postavljaju jedno pored drugog. Tipkalo STOP mora biti ispod tipkala START ili lijevo od njega. Kada postoje dva tipkala START (ili dvije skupine tipkala START) za upravljanje u suprotnim smjerovima, tipkalo STOP može biti između njih.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka propisana je sigurnost prilikom upravljanja s oruđem, a sa svrhom da radnik može upravljati pomoću odgovarajućih uređaja bez nepredviđenih pokreta ili zastoja. Osim toga, pouzdanost uređaja za upravljanje ogleda se i u njegovoj izvedbenoj prikladnosti u odnosu na potencijalne opasnosti, koje u nekoj radnoj okolini mogu nastati (požar, eksplozija i dr.).

HRN-om N.K5.052 od 1982. propisano je:- tipkala i analogne upravljačke sklopke moraju se birati za određenu okolinu,- upravljački elementi nepropusni za vodu, prašinu itd., moraju ispuniti uvjete dane

u normi HRN N.A5.070 od 1982.

86

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka propisane su maksimalne i minimalne visine uređaja za upravljanje od poda na kojem radnik stoji, aJ<ojejznose:_ kada je radnik u stojećem stavu: uređaji za "upravljanje trebaju biti, u pravilu,

postavljeni na visini od 70 do 160 cm;- kada je radnik u sjedećem položaju: uređaji za upravljanje trebaju biti postavljeni

na visini od 60 do 120 cm.

Ove propisane visine s ergonomskog stajališta nisu idealne, jer radnik kod većih dohvatnih visina (npr. 160 cm) mora podizati ruku iznad horizontlanih ravnina, a što je nepovoljno za niže muškarce, kao i za žene.

a. u stojećem položaju

b. u sjedećem položaju

Slika 36. Upravljanje oruđem s obzirom na položaj tijela

87

1:V

Niže visine (npr. 70 cm) prisiljavaju radnika da se priginje i iskrivljuje. Ako bi dohvati bili učestali tijekom rada, radnik bi se nepotrebno zamarao. Prema tome *• maksimalne i minimalne dohvate treba primijeniti samo za rjeđu upotrebu priliko’ ' rukovanja uređajima za upravljanje. Analogno već navedenom, vrijedi zaključak 01 minimalne i maksimalne dohvatne visine za sjedeSi položaj radnika.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka propisuje se razmještaj uređaja za upravljanje na upravljačkoj ili komandnoj ploči (stolu). Upravljačka ploča ili stol bila bi najpovoljnija kad bi radnik sa svojim vidnim poljem, s oba oka, bez njihova većeg pokretanja mogao promatrati sve upravljačke elemente te signalne i mjerne uređaje koji se nalaze na toj upravljačkoj ploči ili stolu.

a. prilikom stojećeg položaja

b. prilikom kombiniranog položaja tj. stojećeg i sjedećeg položaja

c. prilikom sjedećih položaja (obično kod manjih upravljačkih stolova)

Slika 37. Prosječne dimenzije upravljačkih stolova (u cm) za srednju visinu radnika od 175 cm

Kod ergonomskog rješavanja dohvata radnika rukom po visini treba razlikovati visine dohvata za žene i muškarce, a u skladu s mjerama prikazanim na slici 37. za srednje mjere radnika u stojećem i sjedećem položaju.

a. b.

Normalnavisinaradnogpolja

Ukupna visina Visina očiju;Vis. lopatica -j.

Vis, lakata

Ukupna visina

. Normalna \ Visina očiju i¡| Vis. lopatica i

| [ Vis. lakata IOVis. sjedišta fM<©

N

R Vis.

901

CNi

\kdjen^ 1 \

*o

Slika 38. Srednje dohvatne mjere radnika ( žena - Ž, muškaraca - MJ u stojećem i sjedećem položaju

Visine dohvata u većini primjera ovisne su o konstrukciji oruđa. U mnogim slučajevima pri radu s oruđima mogu se riješiti visine dohvata radnika tako da se postave odgovarajući podiji od čelične i drvene konstrukcije. Visinom podija postiže se najpovoljnija visina dohvata koja odgovara uzrastu žena ili muškaraca.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisano je da aktuatori ručnih upravljačkih sklopki moraju biti postavljeni nadohvat ruke i ne smiju biti niže od 0,6 m iznad radne

88

ovršine. Tom odredbom norme nije određeno da li se ovaj normativ odnosi na gtojeći ili sjedeći položaj, pa se može smatrati da je to normativ za oba spomenuta položaja radnika.K Istom normom propisani su normativi visine ©d poda za ručice uređaja za sastavljanje s napona električne struje. Ručice moraju biti lako pristupačne i postavljene između 0,6 m i 1,9 m iznad poda ili oko razine posluživanja.

Kod ergonomskog rješenja dohvata radnika rukom, ali u vodoravnom smislu, također, treba razlikovati fizičke mogućnosti za žene i muškarce, kako se vidi na slici 39. u kojoj su mjere u zagradama za žene.

Kako se iz slike 38. vidi, pri najvećim dohvatnim mjerama radnik bi se morao tijelom micati i naprezati, pa to svakako ne bi bilo preporučljivo. Njegovi laktovi nalaze se na visini od 107 cm. U tom primjeru najkorisnija visina radnog polja je kada se pri savijenim rukama u laktu dlanovi nalaze za 7,5 cm niže od taktova. U tom slučaju visina upravljačkog stola iznosi 99,5 cm. Pri manjim visinama od naznačene nastaje statički zamor, koji se javlja u leđima i nogama, a pri većim visinama zamor se lokalizira u ramenima i leđima. Za drugi uzrast radnika potrebne su druge visine radnog polja. Za ostale uzraste radnika može se ponekad primijeniti ekstrapolacija, npr. porastom visine radnika za 5 cm, visina radnog polja pri sjedenju raste za 2 cm, a pri stajanju za 4 cm.

U odredbi ovog stavka propisano je da uređaj za upravljanje može biti udaljen najviše za 0,80 m od sredine upravljačke ploče ili stola, a koja udaljenost prelazi vidno polje radnika, pa je radnik prisiljen pomicati oči u lijevu i desnu stranu. Isto tako pri ovom polju rada radnik je prisiljen raditi s obje ruke i prisiljen je pomicati položaj svog tijela. S obzirom na to, smatra se da se takav razmještaj uređaja za upravljanje nalazi samo na velikim upravljačkim stolovima (pultovima) i za upravljačke stolove gdje se ne može primijeniti sjedeći položaj. Glede toga stolovi moraju se konstruirati za stojeći položaj radnika.

Članak 33.

Ručni aktuatori oruđa na električni pogon moraju biti izrađeni od izolacijskog materijala ili opskrbljeni dodatnom izolacijpm ilijDojačanom izolacijom koja ¡b izolira od drugih vodljivih dijelova ili električki spojeni, sigurno i permanentno zaštitni strujni krug.

Ručice uređaja za upravljanje oruđem (na polugama, kolima i dr.) moraju biti od materijala ili presvučene materijalom koji je toplinski izolator.

Odredbama ovog članka propisuju se konstrukcija ručnih aktuatora da bi zadovoljili zahtjeve zaštite na radu odnosno ergonomske zahtjeve.

HRN-om N.S3.001 od 1987. utvrđeno je da ručni aktuatori budu električni izolirani ili, pak, električki spojeni na zaštitni strujni krug. istom normom propisano je da dijelovi ručnog aktuatora, koji se normalno hvataju rukom, odgovaraju prema konstrukciji izvedbi od izolacijskog materijala ili su opskrbljeni dodatnom ili pojačanom izolacijom. Metalni dijelovi prekriveni slojem laka ili emajla ne mogu se smatrati dovoljno izoliranim.

Člankom 40. Pravilnika o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) propisano je da vanjske ručice, tipkala i si., ako su pričvršćeni na dijelove pod naponom moraju biti od izolacijskog materijala.

Odredbom stavka 2. ovog članka propisuje se konstrukcija ručica na polugama i kolima za upravljanje, a sadrži dvije važne pojedinosti, i to:- ručice moraju biti prilagođene obliku šake;- ručice moraju biti od materijala ili presvučene materijalom koji je toplinski izolator.

Prema literaturi, minimalne dimenzije ručice, namijenjene za prihvat jedne šake, moraju imati dužinu najmanje 100 mm i promjer 25 mm.

Ručica na poluzi dovoljno je postavljena ako se njezin kraj u vodoravnom smjeru nalazi u visini laktova.

Kada šaka pravi puni krug (kod kola), ručica se mora slobodno zakretati (okretna ručica).

Ručice oruđa za rad mogu imati različitu izvedbu prema stvarnoj potrebi. Tako je člankom 9. Pravilnika o tehničkim normativima za primjenu motornih lančanih pila u šumarstvu (Službeni list, br. 34/80.) propisano:- ručice moraju biti od materijala ili obložene materijalom koji sprečava klizanje

ruke po njima odnosno osigurava pouzdano držanje,- ručice mogu imati zagrijavanje, ali tada moraju imati i uređaj za isključivanje,- prednja ručica mora imati odgovarajući štitnik za ruku.

Članak 34.

Aktuatori uređaja za uključivanje oruđa u pogon moraju biti postavljeni i ugrađeni tako da ne postoji mogućnost slučajnog puštanja u pogon oruđa ili njegovih dijelova ako bi se time mogao izvrgnuti opasnosti radnik pri radu.

Ovom odredbom propisuju se položaj i konstrukcija uređaja za upravljanje da ne bi nastalo nehotično uključivanje oruđa u pogon. Ovo pravilo zaštite na radu odnosi se samo na ona oruđa na kojima bi mogla nastupiti opasnost za radnika prilikom njihovog nehotičnog puštanja u pogon.

90

Konstruktivna mogućnost od nehotičnog uključivanja uređaja za upravljanje izvodi se pa razne načine, tako npr.:-I posebnom konstrukcijom tipkala i sklopki (prema HRN N.K5.052 od 1982.):

tipkalo s ključem (tipkalom se može dje]pvatl samo dok je ključ unutra), skrivena tipka (tipka koja je ispod okolne "čvrste' podloge u početnom i radnom položaju),tipkalo sa zapinjačem (tipkalo s oprugom za povrat koje ostaje u radnom položaju dok se posebnim djelovanjem ne oslobodi zapinjač),tipkalo s relativno većom početnom silom (ili momentom) nužnom za pokretanje upravljačkog elementa, i to dovoljne veličine da spriječi nenamjernu operaciju.

2. Položajem poluge (ručice) nagibne sklopke postavljene na vertikalnoj podlozi (zidu, stupu i si.) i fiksiranje poluge u biranim položajima;

poluga za isključeno stanje nalazi se u donjem položaju a za uključena stanja u . gornjim položajima,

__ za sve birane položaje izvodi se fiksiranje (fiksatori), koje neće dopustiti promjenu položaja uređaja za upravljanje bez neposrednog djelovanja radnika,

_ zaključavanjem glavne sklopke ključem ili na drugi način,_ izradom zaštitne naprave ispred uređaja za upravljanje ili oko njega u obliku

branika, prstena i si.

Slika 40. Zaštitna naprava u obliku branika protiv nehotičnog uključivanja polužne sklopke

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisano je da aktuatori moraju biti konstruirani i postavljeni tako da opasnost od nenamjernog aktiviranja bude minimalna.

Članak 35.

Ako na oruđu postoji više pogonskih mehanizama za različite radne operacije odnosno pokrete, kojima prema uputi proizvođača oruđa radi zaštite na radu ne smiju biti istovremeni, mora se ugraditi zaštitna blokada kojom se ne dopušta istovremeno uključivanje tih mehanizama odnosno istovremeni rad različitih operacija.

Odredbom ovog članka propisuje se da se na uređajima za upravljanje za dva III više prlgona za različite radne operacije i pokrete ugradi zaštitna blokada, kako se ne bi mogle istodobno obaviti različite operacije ako je to uputama proizvođača tako određeno ili ako se to zbog sigurnosti pokaže potrebnim kasnije u praksi kod korisnika oruđa i ako zbog istodobnosti rada tih prigona nastaje opasnost za radnika.

91

Zbog istodobnosti rada pojedinih prigona, odnosno odgovarajućih radnih operacija i pokreta, na oruđu mogu nastati ove opasnosti:- opasnost od preopterećenja konstrukcije oruđa zbog sila koja mogu nastati od

dvije ili više radnih operacija ili kretanja, a zbog čega je moguće da nastane lom ili kvar na oruđu s nepovoljnim posljedicama*zđ^adnika;

- opasnost od netočnog rada i nemogućnosti praćenja istodobnog obavljanja više radnih operacija i kretanja, a zbog čega mogu nastati neželjeni događaji s nepovoljnim posljedicama za radnika. Opasnost od netočnog rada i nemogućnosti praćenja pojedinih operacija naročito se pojavljuje prilikom rada s oruđima za preradu i obradu opasnih tvari ili na kojima nastaju opasne tvari.

U članku 145. Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice (Službeni list,' broj 65/91.) propisano je slijedeće:- dizaličaru je zabranjeno s opterećenom dizalicom istodobno obavljati više radnih

operacija nego što to dopušta upravljački sustav dizalice pri potpuno zauzetim rukama, ako to uputom proizvođača dizalice nije predviđeno;

- dizaličaru je zabranjeno dizati odnosno spuštati teret uz istodobno kretanje mačke na nosećem užetu kabela dizalice.

Ovo pravilo zaštitne blokade, u načelu, rješava se odmah prilikom projektiranja i izrade oruđa. Korisnik ne smije prilikom popravaka, adaptacija ili rekonstrukcija oruđa skinuti uređaj za blokiranje ili ga učiniti nedjelotvornim.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisana je primjena zaštitne blokade između različitih operacija. Prema toj odredbi odgovarajuće blokade moraju se predvidjeti da bi se spriječilo istodobno obavljanje različitih operacija ako bi takav rad mogao izazvati opasnosti.

Članak 36.

Aktuatori uređaja za upravljanje, prema potrebi, moraju biti opremljeni napravom za blokiranje koja, bez posredovanja radnika, ne dopušta promjenu položaja aktuatora tijekom rada.

Ovom odredbom propisuje se primjena zaštitne naprave za blokiranje (fiksator i si.) koja ne dopušta promjenu položaja uređaja za upravljanje tijekom rada, bez da radnik djeluje na taj uređaj.

U ranijem komentaru o konstrukciji i položaju uređaja za upravljanje protiv nehotičnog uključivanja navedene su neke pojedinosti u svezi sa zaštitnom napravom o kojoj je riječ i u ovoj odredbi.

Ovdje se prvenstveno misli na one uređaje za upravljanje, koji bi zbog vibracija ili nekih drugih pojava, mogli promijeniti svoj položaj i iznenaditi radnika neželjenom pojavom ili događajem.

Predmetna zaštitna naprava je uvijek neka konstrukcija na tipkalu, nagibnoj ili rotacijskoj sklopki, ručici, poluzi i drugim uređajima za upravljanje, koja ne dopušta pomicanje uređaja za upravljanje. Ta naprava može biti u obliku nekog zapinjača, ključa, grebena, upadanja klina ili kuglice u utor ili rupu, itd.

Predmetna naprava ili, u ovome slučaju, fiksator je naročito potreban kod nagibne ili rotacijske sklopke ili ručica i poluga s odabirom mjesta položaja na linijskom ili kružnom putu upravljanja.

92

Članak 37.

Uređaji za rastavljanje s napajanja bilo kojom vrstom energije moraju seaktivirati: ^

1 ) prije početka čišćenja oruđa; ^ '2) prije početka radova za održavanje i popravak oruđa;3) kad isključuju oruđe za dugotrajni prekid radi servisiranja;4) nakon prestanka dnevnog rada.Veliko oruđe s više različitih mehaničkih neovisnih radnih sekcija, od kojih je

svaka sa svojom odvojenom opremom, može biti opremljeno posebnim uređajima za rastavljanje s napajanja za svaku sekciju.

- Odredbom stavka 1. ovog članka nabrojena su četiri slučaja kada se moraju oruđa isključiti od napojnog energetskog izvora, s time što će se odgovarajući uređaji za rastavljanje s napajanja aktivirati odnosno postaviti u određeni položaj.

Prema HRN-u N.S3.001 od 1987. uređaj za rastavljanje s napajanjem mora biti jedan od sljedećih:_ rastavna sklopka prema HRN-u N.K5.012 od 1982. za kategoriju upotrebe AC 23, _ rastavljao koji ima specijalni pomoćni kontakt, koji u svim slučajevima uvjetuje da

kontaktori isključe opterećenje prije otvaranja glavnih kontakata rastavljača,- prekidač, ili- za male strojeve s vrijednošću struje koja ne prelazi 16 A može se koristiti utikač

ako ukupna snaga motora ne prelazi 2 kW.

Uređaj za rastavljanje (rastavna sklopka, rastavljao ili prekidač) mora ispunjavati sljedeće uvjete prema spomenutoj hrvatskoj normi:- mora imati samo jedan položaj “isključen” i samo jedan položaj “uključen”, jasno

označen s velikim slovima “O” i "I",- mora imati uočljiv prorez ili pokazivač položaja koji ne smije pokazati položaj

“isključen” sve dok svi kontakti nisu stvarno otvoreni i mora imati odgovarajuću izolacijsku udaljenost između svih kontakata u skladu s HRN-om N.K5.013 od 1982.,

- mora imati vanjsku radnu ručicu (osim prekidača koji se aktiviraju pomoću vanjske energije). Ako rastavljao ne služi i kao “uređaj za hitno zaustavljanje", njegova radna ručica ne smije biti obojena crvenom bojom, već ona može biti crna ili siva,

- mora biti opremljen uređajem kojim ga je moguće blokirati samo kad je u položaju "isključen”, npr. pomoću lokota,

- uređaj za rastavljanje s napajanja mora isključiti sve vodiče pod naponom strujnog kruga za napajanje, a za slučaj daje više izvora napajanja, sve vodiče pod naponom svih izvora napajanja. U TN sustavima neutralni vodič (N - vodič) može, a i ne mora biti prekinut.

Sljedeći strujni krugovi ne moraju se prekidati pomoću uređaja za rastavljanje s napajanja:- strujni krugovi za rasvjetu koji su potrebni za vrijeme održavanja ili popravaka,~ strujni krugovi priključnog pribora isključivo za priključivanje alata prilikom

održavanja i popravaka (npr. ručna bušilica),- podnaponska zaštita strujnog kruga koja se primjenjuje samo za automatsko

93

isključivanje u slučaju ispada napajanja,- upravljački strujni krugovi koji se upotrebljavaju za unutarnje blokade, a napajaju

se izvana.

Članak 38:

Aktuatori za nožno upravljanje oruđem u stojećem ili sjedećem položaju (podnožnici, pedali ili papučice i tipkala) kojima se može uključivati i isključivati pogon moraju biti postavljeni što bliže podu ili radnoj platformi na kojoj radnik stoji ili sjedi.

Tipkala, pedali i podnožnici, osim onih za hitno zaustavljanje, moraju biti zaštićeni prikladnim zaštitnim oklopom odnosno poklopcem iznad cijele površine tipkala, pedala i podnožnika da bi se spriječilo nehotično pokretanje oruđa.

Nožna tipkala, pedali i podnožnici moraju biti projektirani i izvedeni tako da se nakon isključenja vraćaju u polazni položaj.

Pokraj tipkala ili pedala mora biti izveden odgovarajući oslonac za nogu ili osiguran prostor za odmaranje stopala.

Stavak 1.:

Odredbom se propisuje položaj uređaja za nožno upravljanje, koji mora iz ergonomskih razloga biti što bliže podu ili platformi na kojem stoji ili sjedi radnik. Ako bi uređaj za nožno upravljanje (pedala, tipkalo i si.) bio dosta podignut iznad poda, radnik bi morao više dizati i savijati nogu, što bi ga više zamaralo, a osim toga u takvom položaju može djelovati s manjom fizičkom snagom.

Slika 41. Nožni uređaj za upravljanje u obliku podnožnika na strojnom čekiću

Stavak 2.:

Ovom odredbom propisana je primjena zaštitne naprave iznad cijele površine nožnog uređaja za upravljanje da bi se time spriječilo nehotično aktiviranje oruđa. Na slici 41. prikazana je jedna takva zaštitna naprava za natkrivanje nožne pedale.

94

Jz ..a. izgled pedale u odnosu

na zaštitnu napravu

b. prikaz položaja stopala noge na pedali, a unutar zaštitne naprave

Slika 42. Izgled zaštitne naprave iznad pedale

Analogno prikazanoj zaštitnoj napravi za pedalu ista ili slična može se napraviti i za nožno tipkalo. Za podnožnik bi trebala biti nešto drukčija zaštitna naprava s obzirom da je podnožnik veće dužine, pa bi zaštitna naprava trebala biti iznad cijelog podnožnika odgovarajuće konstrukcije tako da bi ta naprava bila i funkcionalna i estetskog izgleda.

Nehotično aktiviranje oruđa kod nožnog uređaja za upravljanje nastaje, uglavom,ako:- sam rukovalac nehotično nagazi na nožni uređaj;- drugi radnik nehotično nagazi na nožni uređaj;- na nožni uređaj nehotično padne teži radni predmet ili neki drugi teret.

Stavak 3.:

Povrat u polazni položaj postiže se obično pomoću spiralne opruge, ali može i na druge načine, npr. tlakom nekog medija u suprotnom smjeru djelovanja nogom radnika.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka propisuje se primjena oslonca za nogu ili sigurnog prostora za mogućnost odmaranja noge za vrijeme dok se nogom ne pritišće uređaj za nožno upravljanje. Oslonci se izrađuju ili na okviru (kućištu) oruđa ili izvan konstrukcije oruđa. Oslonci, u pravilu, trebaju biti pod nagibom od 12 do 15° ako radnik radi u sjedećem položaju. Noge nipošto ne smiju visiti.

Kada radnik radi u stojećem položaju, veoma nepovoljno bi bilo za radnika ako bi on pretežno vrijeme stajao na jednoj nozi, a s drugom kontinuirano pritiskao uređaj za nožno upravljanje. Ako bi takav rad dulje trajao, znatno bi umarao radnika i Prouzročio fiziološke smetnje.

95

Kod rješavanja primjene oslonca za nogu u sjedećem položaju radnika, a racij odmaranja, potrebno je svaki slučaj razmotriti zasebno, s obzirom da uređaji 2a nožno upravljanje mogu biti postavljeni na različitim položajima u odnosu na tijelo (gore, dolje), zatim mogu biti izrađeni za različite sile pritiska, za vertikalno ili nagibno gibanje, s većom ili manjom pritisnom površinorrff za često ili samo povremeno aktiviranje.

Članak 39.

Nožni uređaji za upravljanje u obliku pedala moraju biti široki najmanje 1 oo mm i dugi najmanje 120 mm ako se pritiskaju potpeticom, a ako se pritiskaju cijelim stopalom, njihova duljina mora biti najmanje 200 mm.

Nožni uređaji za upravljanje u obliku tipkala moraju imati promjer od 50 mm do *80 mm i ispupčen gljivasti oblik.

U predjelu nožnih uređaja za upravljanje ne smiju postojati prepreke koje bi onemogućile radnika da djeluje svojim stopalom i upravlja cijelim hodom nožnog uređaja.

Nožni uređaji za mehanički rad trebaju biti izvedeni tako da sila pritiska nogom pri radu koji se kontinuirano ponavlja iznosi od 70 N do 90 N.

Odredbama ovog članka propisuju se dimenzije pedala s upotrebom sile, kao i najpovoljnije sile pritiska na pedalu.

Propisane dimenzije pedale su ergonomska rješenja za slučajeve kada se pritišće potplatom ili, pak, cijelim stopalom. Na taj način sila se prenosi preko cijelog potplata ili stopala na odgovarajuću površinu pedale, a osim toga postiže se i odgovarajuće trenje između dosjednih površina pedale i potplata, odnosno stopala, što može biti važno u pogonima s većim masnoćama po podu.

Najpovoljnija sila pritiska na pedalu pri radu, koji se ponavlja u ciklusima je za žene 70 N, a za muškarce 90 N.

Članak 40.

Oruđe kod kojeg postoji opasnost za radnika mora imati jedan uređaj ili više uređaja za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti kojima se može zaustaviti opasno gibanje ili otkloniti druga opasnost ili ga se može učiniti nedjelotvornim.

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na postrojenje (liniju) koje je sastavljeno od dvaju ili više oruđa koja rade u funkcionalnoj cjelini kao jedno oruđe.

Ako je postrojenje (linija) sastavljeno od dvaju ili više oruđa tako da se oruđe može pojedinačno upotrebljavati, pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na svako od tog oruđa.

Ako je na oruđu potreban samo jedan uređaj za zaustavljanje u slučaju opasnosti, njegovu zadaću može preuzeti glavni uređaj za zaustavljanje koji je postavljen na oruđe.

Stavak 1.:

HRN-om M.GO.067 od 1969. propisana je primjena uređaja za isključivanje (prekidač) u slučaju opasnosti, koji se raspoznaje i razlikuje od drugih prekidača odnosno isključivača u obliku tipki, a karakteristike su mu:

96

_ a|<o je tipka u obliku gljive, krupnija (ima povećan promjer) i ispupčena;„ tjp[<a (gljiva ili drugi oblik) je u cijelosti crvene boje;_ tipkom se potpuno isključuje dovod struje na oruđu i to istodobno.

Uređaj za hitno isključivanje obično se postavlja na većim oruđima i to na jednom ¡li više mjesta ovisno o različitim položajima radnika operatera tijekom rada kad obavlja nadzor ili druge poslove na oruđu. Ako radnik nadzire nad radom oruđa na udaljenom mjestu od upravljačkog stola i ako je to mjesto nadzora uobičajeno i tehnološki važno, može postojati potreba da se radi brzog zaustavljanja oruđa zbog opasnosti ili nužnog slučaja postavi na tom mjestu uređaj za isključivanje.

Na nekim oruđima na kojima postoji, pored glavnog mjesta upravljanja, i mjesto rada posluživanja tj. dodavanja ili preuzimanje materijala i izradaka, može postojati potreba da se na pojedinim mjestima postavi dodatni gljivasti ili drugi uređaj za hitno isključivanje oruđa.

Kod nekih oruđa gljivasti ili neki drugi isključivao za slučajeve opasnosti može se postaviti na obje suprotne strane oruđa.

Smisao postavljanja više isključivača je da se na najbrži mogući način isključi oruđe kako bi se spriječila ozljeda na radu ili havarija na oruđu, ili dalje posljedice takve havarije. U nekim slučajevima je postavljanje takvih isključivača isključivo potrebno i sa stajališta proizvodnih učinaka. Kada ne bi postojali takvi isključivači, radnik bi zbog brzine morao svaki put trčati do glavnog upravljačkog stola ako ne bi imao mogućnosti isključiti oruđe neposredno na samome mjestu zapažanja nepravilnog rada.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisane su odredbe u svezi s hitnim isključivanjem odnosno zaustavljanjem stroja. Prema tim odredbama električna oprema stroja mora sadržavati uređaje za zaustavljanje stroja u slučaju opasnosti, te ako je potrebno za promjenu smjera nekih kretanja, omogućiti mehaničko razdvajanje.

Uređaj za hitno zaustavljanje mora zaustaviti opasne elemente stroja ili cijeli stroj što je moguće brže. Uređaj za hitno zaustavljanje može biti na različitim načelima prekid napajanja strujnih krugova, uključivanje struje suprotnog smjera ili promjena smjera okretanja motora radi mehaničkog razdvajanja.

Rad uređaja za hitno zaustavljanje ne smije dovesti u opasnost radnika ili stroj niti prekinuti napajanje bilo koje pomoćne opreme, koja mora funkcionirati neprekidno i u iznimnim uvjetima (kao što je npr. napajanje magnetnih ploča ili uređaja za kočenje). Ponovnim djelovanjem na uređaj za hitno zaustavljanje ne smije se ponovno uključiti ni jedan dio stroja.

Aktuatori za hitno zaustavljanje mogu biti:- ručka prekidača za hitno zaustavljanje,- jedan ili nekoliko pritisnih tipkala s "gljivastom glavom”,

uže (užad) uzduž zone koja se zaštićuje, koje aktivira hitno zaustavljanje kada se ̂povuče ili kada se prekine,

- poluga (poluge) ili pedale (bez mehaničkog zaštitnika),- bilo koji drugi uređaj pogodniji za tu svrhu.

Takvi aktuatori moraju se postaviti na vidljivo mjesto i pogodno za brzu intervenciju s mjesta rukovaoca strojem.

Ako je više radnih upravljačkih mjesta na jednom stroju ili drugih kritičnih mjesta, sa svakog od njih, taj aktuator za zaustavljanje mora biti lako dostupan ili se na svakom od takvih mjesta postavlja poseban element za brzo zaustavljanje. Svi ti

97

elementi moraju biti crveno obojeni. Površine iza ručki i pritisnih tipkala (ako ¡h i ili ispod njih moraju biti obojene žuto, tako da su elementi kontrastima boia''“^ uočljiviji. s*°

Ako je više elemenata na jednom stroju, mogućnost za ponovno uključiva • stroja mora postojati tek kada se svi elementi "koji ^prethodno bili aktiviranipodese, npr. kod daljinski upravljanih uređaja za hitno zaustavljanje, pošto se postav elementi s mehaničkim zaporom. 1

Stavak 2.:

r^ n 0

Odredbom se utvrđuje postojanje jednog ili više uređaja za zaustavljanje i postrojenje koje je sastavljeno od dvaju ili više oruđa i koje radi kao jedna cjelina Praktičan primjer za to može se vidjeti na transporterima na površinskim otkoplma koji mogu biti sastavljeni od više pojedinačnih transportera. Pravilnikom o tehničkim! normativima za prijevoz transporterima s trakom u rudarstvu (Službeni list, br. 5/73 j 12/74.) propisano je za transportere na površinskim otkopima da svaki transporter mora imati uređaj kojim se odmah i sigurno isključuje iz rada sa svakog mjesta uzduž transportera (uže za spašavanje). Ponovno pokretanje transportera nakon prisilnog zaustavljanja mora biti omogućeno tek kad se dobije izvještaj s mjesta zaustavljanja da je kvar popravljen ili da je opasnost otklonjena. Osim, toga, propisano je, da u sustavu transportera mora postojati telefonska ili radioveza između pojedinih rukovalaca na pogonskim glavama ili između pojedinih rukovalaca i dispečera.

Prema Uputi Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je da sklopovi strojeva, koji rade zajedno kao jedna cjelina moraju biti tako projektirani i konstruirani da uređaji za zaustavljanje, uključujući i uređaje za zaustavljanje u slučaju opasnosti, mogu zaustaviti cijeli sklop strojeva koji rade zajedno.

Članak 41.

Uređaji za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti nisu potrebni u ovim slučajevima:

1) ako su na oruđu ugrađeni automatski uređaji za zaustavljanje koji se aktiviraju sami u slučaju nekog kvara, zastoja ili drugih neželjenih ili opasnih pojava;

2) ako se kvar, zastoj ili druge neželjene ili opasne pojave mogu nadzirati na glavnom mjestu upravljanja spomoću ekrana, signalnih i mjernih naprava ili na druge načine te ako se odgovarajućim upravljanjem rad oruđa može dovesti u ispravno stanje;

3) ako se na glavnom mjestu upravljanja može prekinuti dovod pogonskog goriva;

4) ako je oruđe takve vrste da ne postoje opasnosti od ozljede radnika;5) ako je oruđe na ručni pogon.

a) Vidjeti komentar uz članak 40. ovog pravilnika.b) Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.)

propisano je da uređaji za hitno zaustavljanje nisu potrebni u ovim slučajevima:- na strojevima na kojima uređaji za zaustavljanje u slučaju opasnosti ne bi smanjili

98

opasnost, ili jer oni ne bi smanjili zaustavno vrijeme stroja, ili jer to ne bi omogućiloprimjenu odgovarajućih posebnih mjera zaštite od opasnosti,na ručnim prijenosnim strojevima (alatima) i na strojevima na ručni pogon.

■***' ̂ ¿ a

Članak 42.

U slučaju opasnosti uređajem za hitno zaustavljanje oruđa (gljivasta tipka, ručka, poluge, uže i dr.) moraju se isključiti svi dovodi energije na oruđu ili na dijelu oruđa koji predstavljaju opasnost.

Uređaji iz stavka 1. ovoga članka moraju se razlikovati od drugih uređaja za uključenje i isključenje oruđa.

' Uređaji iz stavka 1. ovoga članka moraju biti postavljeni na prikladnome i pristupačnom mjestu na oruđu ili pokraj njega tako da se ono može lako, brzo i bezopasno koristiti.

Vidjeti komentar uz članak 40. ovog pravilnika.

Članak 43.

Aktiviranjem uređaja za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti ne smiju se prouzročiti nikakva opasna gibanja ni druge opasne pojave, ne smije se dezaktivirati djelovanje zaštitnih naprava i uređaja na oruđu tako dugo dok postoje opasna gibanja ili druge opasne pojave i ne smije se prekinuti napajanje nikoje pomoćne opreme koja mora neprekidno funkcionirati (npr. napajanje magnetnih ploča ili uređaja za kočenje).

Kod većega i nepreglednog oruđa uključenje oruđa nakon isključenja u slučaju opasnosti moguće je nakon vraćanja uređaja za hitno zaustavljanje u prvotni položaj odnosno kad signali pokazuju da je uključenje moguće bez opasnosti ili kad se na drugi siguran način dojavi slobodno uključenje bez opasnosti.

Stavak 1.:

HRN N.S3.001 od 1987. propisuje da rad uređaja za hitno zaustavljanje ne smije dovesti u opasnost radnike koji rade kao operateri ili druge radnike u bližoj radnoj okolini, a tako isto ne smije dovesti u opasnost niti oruđe. Na oruđu mogu biti instalirane pomoćne opreme, koje aktiviranjem uređaja za hitno zaustavljanje ne smiju prekinuti svoj rad (npr. napajanje magnetnih ploča ili uređaja za kočenje, ili uređaja za pridržavanje radnog komada prilikom obrade, npr. stezača i si.).

Stavak 2.:

Odredba iz stavka 2. propisana je u ptvome redu, za veća i nepregledna oruđa (npr. veliki transporteri i si.) gdje zbog neke opasnosti oruđe može zaustaviti bilo koji od operatera na mjestu koje glavni operater ili rukovalac ne može vidjeti. Zbog toga je u tim slučajevima potrebno sporazumijevanje sve dok se nedostatak ne otkloni, a *ek onda se može nastaviti, i to da se:~ vrati uređaj za hitno zaustavljanje u prvobitni položaj po onom radniku koji je

inicirao prekid rada oruđa,- preko odgovarajućih (obično optičkih) signala da informacija glavnom operateru

da je nedostatak otklonjen i da može staviti oruđe u pogon,- na drugi pouzdani i siguran način operateri uvjere da še oruđe nakon zaustavljanja

može ponovno uputiti u rad. ‘ -Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.)

propisano je da uređaj za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti mora isključiti strojeve i uređaje stalno nakon što je aktiviran, a stroj ili uređaj može se isključiti samo pomoću posebne operacije. Isključivanjem ili oslobađanjem uređaja za zaustavljanje u slučaju opasnosti oruđe ne smije ponovno stupiti u rad, već samo daje dopuštenje za ponovno puštanje u rad rukovaocu prema potrebi.

Članak 44.

Oruđe koje ima rotirajuće dijelove s velikim obodnim brzinama i zamašnim masama (zamašnjak, veće brusno kolo i dr.( koje treba u kratkom vremenu zaustaviti, mora imati odgovarajuće uređaje za kočenje (kočnice) ako bi se njima otklonila ili smanjila opasnost za radnike i ako kočenje nije riješeno na drugi način (npr. kočenje elektromotora povratnom strujom).

Kod oruđa iz stavka 1. ovog članka kod kojeg postoji opasnost za radnike pri razlijetanju dijelova, moraju se postaviti dva uređaja za upravljanje kočnicom, od kojih je jedan na oruđu, a drugi na mjestu izvan domašaja raspuknutih komada obrađivanog materijala ili alata.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se postavljanje uređaja za kočenje (kočnica) na oruđima s velikim obodnim brzinama i većim masama, a koje mase treba relativno brzo zaustaviti.Brzo zaustavljanje može biti zahtijevano uglavnom iz tri razloga:- ako je nastala havarija na oruđu, pa treba što brže zaustaviti oruđe da ne nastanu

još veće štetnosti i opasnosti za radnika;- ako se sumnja u neispravan rad oruđa, što se može ustanoviti kontrolnim

instrumentima, signalnim uređajima, po zvuku rada oruđa ili viđenjem rezultata procesa rada, pa treba što brže zaustaviti oruđe da ne nastane nesreća na radu;

- ako je povremeno tijekom rada potrebno zaustaviti rotacijske mase da bi se obavila kontrola rada, mjerenje ili drugi radni postupak. Na taj način učinilo bi se nepotrebnim da radnik zaustavlja rotacijsku masu rukom, polugom od raznog materijala, što je u praksi katkada ozlijedilo radnika.

Kao kriterij za procjenu nužnosti postavljanja kočnice za brzo zaustavljanje, postavlja se ovim pitanjima:- da li zbog rotacije i većih masa na oruđu i s velikim obodnim brzinama mogu doći

u opasnost rukovalac ili drugi radnici u blizini, ako nastane nezgoda ili havarija?- da li se opasnost za radnike može otkloniti ili smanjiti ako se ugradi kočnica?

Moguće je da će projektant ocijeniti u pojedinom slučaju da neće biti potrebno postaviti kočnicu za brzo zaustavljanje ako masa rotira u zatvorenom kućištu i u slučaju havarije (loma ili si.) kada odlomljeni komad ne može ugroziti radnika. Prilikom

rocjene svakak° treba razmotriti sve pojedinosti (radni postupak), ciklus obrade ili P ustavljanja, zaštitne naprave, veličinu mase i obodnih brzina i dr.) da bi se moglo Uključiti o nužnosti postojanja kočnice za brzo zaustavljanje.Z odredbom nije propisana konstrukcija kočnice, pa se podrazumijeva da se može

ostaviti bilo koja kočnica, koja zadovoljava uv je ti brzog zaustavljanja.P Također, odredbom nije propisano vrijeme potrebno za zaustavljanje jer to tehnički ne bi bilo ispravno. Vrijeme potrebno za zaustavljanje rotacijskih masa ovisno je o veličini mase i obodnoj brzini. Što su mase i obodne brzine veće, to je potrebno veće vrjjeme za zaustavljanje.

HRN-om N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) propisana je mogućnost kočenja elektromotora povratnom strujom kao tehničko rješenje u sustavu zaštitnih blokada. Među ostalim propisano je da kada se na motoru koči povratnom strujom, moraju se primijeniti odgovarajuće mjere da bi se izbjeglo puštanje motora u rad u suprotnom smjeru na kraju kočenja.

Stavak 2.:

Odredbom je propisano da se postave dva uređaja za upravljanje kočnicom za brzo zaustavljanje na oruđima, ako postoji opasnost od razlijetanja dijelova i ako postoji veća opasnost za radnike. Jedan uređaj za upravljanje kočnicom bio bi postavljen neposredno na oruđu, a drugi u blizini izvan domašaja rasprsnutih dijelova.

Ova pravila zaštite na radu praktično se primjenjuju na relativno malom broju oruđa, i to obično specijalne namjene, tako npr. kod: specijalnih pila za sječenje čeličnih cijevi (tarne pile) u čeličanama, specijalnih oruđa za ispitivanje uravnoteženosti masa rotirajućih dijelova, pokusnih stanica za ispitivanje rotora, generatora i si.

Kod ovih oruđa treba postaviti kriterij o nužnosti postavljanja kočnice, analogno onom što je navedeno u komentaru za 1 . stavak ovog članka.

Ako na postojećim oruđima iz stavaka 1. i 2. nema odgovarajuće kočnice, odnosno dvostrukog uređaja za upravljanje kočnicom, korisnici ih moraju ugraditi putem adaptacije ili rekonstrukcije u određenom prijelaznom roku kako je propisano u prijelaznim i završnim odredbama ovog pravilnika.

6. ORUĐE ZA AUTOMATSKI RAD

Članak 45.

Oruđem za automatski rad, prema ovom pravilniku, smatra se oruđe koje, nakon uključenja, automatski radi bez radnika odnosno bez njegovih upravljačkih zahvata.

Na ručne aktuatore (tipkala i dr.) koji su, radi uključenja, ispitivanja i ugađanja, postavljeni na oruđu za automatski rad, primjenjuju se mjere i normativi zaštite na radu propisani ovim pravilnikom.

Ni za koje intervencije radnika na oruđu iz stavka 1. ovoga članka ne smije postojati mogućnost počinjanja automatskog rada odnosno počinjanja nepredviđenoga radnog ciklusa.

101

Stavak 1.:

U prvom stavku ovog članka utvrđena je definicija značenja oruđa za automatski rad, što je potrebno da bi se ustanovila primjena mjera i normativa zaštite na radu. Dakle, karakteristika rada pri uporabi ovih oruđa ~- radnik svojom voljom uključuje oruđe u pogon, samo prije početka rada,- radnik može biti nazočan neposredno uz oruđe radi nadzora proizvodnje i ispravnog

rada oruđa,- radnik ne mora biti nazočan, ne mora obavljati konstantno neposredan nadzor, ali

taj nadzor može se obavljati daljinski putem ekrana ili na drugi način.

Stavak 2 .:

Oruđa za automatski rad su opskrbljena ručnim aktuatorima za uključivanje, ispitivanje i podešavanje oruđa, pa se na njih odnose sve mjere i normativi u svezi s njihovim oblikom, konstrukcijom, silom djelovanja na njih, bojom i označavanjem analogno kao i na ostala oruđa za rad, koje mjere i normativi su propisani ovim pravilnikom i hrvatskim normama. Prema HRN-u N.S3.001 oruđa s automatskim ciklusom moraju imati mogućnost za ručni i pojedinačni rad različitih elemenata za ispitivanje i podešavanje.

Stavak 3.:

Odredba ovog stavka je preventivne važnosti u zaštiti od možebitnih ozljeda radnika za vrijeme njegove moguće intervencije na oruđu za automatski rad, nakon što je on zaustavio rad da bi otklonio neku opasnost ili grešku.

Za vrijeme automatskog rada oruđa pritisna tipkala predviđena za ručni rad moraju biti neaktivna ili djelovati na oruđe tako da je nemoguć poremećaj automatskog toka rada oruđa pri uporabi tih pritisnih tipkala. Prema HRN-u N.S3.001 svaka mogućnost automatskog rada kod ručnog upravljanja mora se spriječiti. Normalni uvjeti puštanja u rad i sigurnost moraju biti osigurani i prilikom ručnog, i prilikom automatskog rada.

Prema HRN-u N.S3.001 od 1987. na oruđima za automatski rad mora postojati samo jedno mjesto za uključivanje motora koji moraju biti uključeni prije početka radnog ciklusa. Prema potrebi postavljaju se radi zaustavljanja i tipka la za zaustavljanje.

Strojevi s automatskim ciklusom moraju imati mogućnost za ručni i pojedinačni rad različitih elemenata za ispitivanje i podešavanje.

U automatskom radu pritisna tipkala predviđena za ručni rad moraju biti neaktivna, tj. s njima se ne može poremetiti automatski rad stroja pri upotrebi tih pritisnih tipkala. Za vrijeme ručnog rada s tipkalima mora se spriječiti svaka mogućnost automatskog rada.

Normalni uvjeti puštanja u rad i sigurnost moraju biti osigurani i prilikom ručnog, i prilikom automatskog rada.

Za strojeve s nekoliko radnih, mjernih i drugih mjesta (npr. transfer linije) svako radno mjesto mora imati svoj posebni upravljač za ručni rad pojedinih elemenata. Mora biti jasno koji ručni upravljački pokretači (aktuatori), kao što su pritisna tipkala ili ručice, pripadaju kojem mjestu.

102

Da bi se spriječilo ometanje automatskog ciklusa zbog nepažnje, moraju se nredvidjeti birači s ključem, jedan za svako radno mjesto ili jedan za skupinu radnih Mjesta, kao mogućnost ručnog upravljanja s tih radnih mjesta.

•J J i * ...

Članak 46.

Kad je pri automatskom radu oruđe određene funkcije međusobno povezano, rnora se osigurati odgovarajuća koordinacija tih funkcija i, prema potrebi, moraju s e postaviti zaštitne blokade.

Zaštitne blokade na oruđu s automatskim radom moraju se postaviti i u drugim slučajevima kad se to zbog zaštite radnika zahtijeva, npr. i za sprečavanje početka rada novog ciklusa ako određene operacije nisu obavljene ili za sprečavanje ponovna samopuštanja oruđa u rad nakon prekida napajanja električnom strujom.

Ako se u prostoriji u kojoj rade radnici upotrebljava automatski vođeno oruđe, potrebno je poduzeti mjere da radnik ne može doći u zonu djelovanja oruđa ili njegova dijela.

U odredbama stavaka 1. i 2. ovog članka propisuje se upravljanje redoslijedom u automatskom radu (koordinacija), kao i kontrola pomaka, operacija i međusobnih pokreta u obliku zaštitnih blokada.

Prema HRN-u N.S3.001 od 1987. u svezi s električnom kontrolom pomaka propisano je:_ ako kontinuirani rad zahtijeva određene pomake uređaja, npr. posmik stola, ti

pomaci moraju se radi sigurnosti kontrolirati direktno točnim položajima tih uređaja pomoću krajnjih prekidača ili senzora položaja (uključujući i blizinske senzore).

_ mada se koristi senzor pritiska za kontrolu pomaka hidrauličnog radnog uređaja, njegov signal mora se provjeriti senzorom položaja koji kontrolira stvarno pomicanje i dopušta dalji rad.

Prema navedenoj normi u svezi s kontrolom provedbe operacija propisano je:- Mora se predvidjeti uređaj za blokiranje koji će spriječiti početak novog ciklusa,

ako određene operacije nisu provedene (vraćanje, zakretanje, kontrole itd.).- Kada se primjenjuje memorija, pravilno funkcioniranje u slučaju kvara u sustavu

napajanja mora se osigurati npr. uporabom memorije koja se ne briše prilikom prekida napajanja ili blokadom koja sprečava ponovno samopuštanje u rad kad se napajanje opet uspostavi.

Prema istoj normi u svezi s međusobnim povezanim pokretima, propisano je:- ako su radi sigurnosti ili kontinuiranog rada određene funkcije međusobno povezane,

tada se mora osigurati odgovarajuća koordinacija.- uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.)

propisano je za oruđa za automatski rad da proizvođači takvih oruđa, prema potrebi, moraju ugraditi odgovarajući uređaj za montiranje dijagnostičke opreme u svrhu pronalaska pogreške na oruđu za rad.

103

Članak 47.

Programi numerički upravljanog oruđa moraju biti zaštićeni od nenamjenskih izmjena ako bi to nepovoljno utjecalo na sigurnosLradnika na radu.

Izmjenu programa iz stavka 1. ovog članka mora prije korištenja oruđa pismeno odobriti za to odgovorna osoba.

HRN-om N.A0.351 od 1983. programsko upravljanje definirano je kao upravljanje koje se obavlja prema nekom programu.

Odredba se odnosi na suvremena automatska oruđa, koja rade prema uloženim podešenim programima. Svrha je da se programi zaštite od bilo kakvih izmjena, ako bi te izmjene mogle stvoriti opasnost za radnike.

«• Europska ekonomska zajednica je Uputom Vijeća (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisala općenito pravila u pogledu izmjena komponenata na oruđima za automatski rad, pa je među ostalom propisano:_ automatske strojne komponente, koje se trebaju često mijenjati radi potreba u

proizvodnji ili tamo gdje se obvezno troše ili gdje se pokvare, moraju se dati skinuti i zamijeniti na lak i siguran način;

_ pristup komponentama radi njihove izmjene mora biti takav da se mogu upotrijebiti potrebna tehnička sredstva (alati, mjerni instrumenti i dr.) i to u skladu s uputama proizvođača.

Budući da rukovalac numerički upravljanim oruđima nema potrebe za česte intervencije, s tim se smanjuje i broj rizika od mogućeg ozljeđivanja, a naročito onih od mehaničkih izvora. Radom ovih oruđa zaštita na radu ima veću razinu kvalitete i kvantitete. Ovo se ogleda naročito na one pojedinosti pri radu s numerički upravljanim oruđima:- pored dobro riješenih ergonomskih izvedbi konstrukcije, ova oruđa su, u pravilu,

zagrađena ili zatvorena, a to znači bez izloženosti opasnim gibanjima;- zaporna okna, vratašca ili druge naprave opskrbljeni su električnim blokadama;- imaju električno-elektronski nadzor glavnih funkcija, što je važno za sprečavanje

nesreća na radu;- imaju automatsko centralno podmazivanje;- imaju smještaj svih elemenata za upravljanje i nadzor na komandnoj ploči, što

olakšava rad rukovaocu oruđa.

Članak 48.

Sustav upravljanja oruđem treba biti programiran tako da eventualne greške u upravljanju ne uzrokuju neočekivana kretanja tog oruđa.

Električni krugovi sustava upravljanja moraju biti zaštićeni tako da vanjski električni ili magnetni utjecaji ne mogu neočekivano pokrenuti uređaj.

HRN-om N.S3.001 od 1987. (električna oprema industrijskih strojeva) propisana je tehnička dokumentacija za električnu opremu svih strojeva na električni pogon. Među ostalim, propisano je postojanje dokumentacije o opisu ili dijagramu redoslijeda djelovanja za programsko upravljanje. U tom opisu ili dijagramu moraju se osigurati podaci o programskom sustavu, koji su potrebni za eksploataciju traženja i otklanjanja grešaka i za održavanje. Ako stroj može obavljati više različitih ciklusa, svaki od njih mora biti opisan.

104

7. ZAŠTITNE NAPRAVE

Članak 49.

Zaštitne naprave moraju biti konstruirane i postavljene na oruđu tako da se onemogući ulazak ruke ili drugih dijelova tijela u opasna mjesta (zone) za vrijeme rada i da spriječe druga štetna djelovanja izvora opasnosti.

Ako se zaštitne naprave moraju povremeno iz tehnoloških razloga skidati ili otvarati radi nadzora, ugađanja, izmjene alata, popravka, čišćenja i dr., mora se postaviti uređaj koji će isključiti oruđe dok se zaštitna naprava ne postavi na svoje mjesto.

Stavak 1 .:

Definicija zaštitnih naprava utvrđena je u članku 3. ovog pravilnika. U odredbi stavka 1. ovog članka propisuje se odgovarajuća konstrukcija i smještaj na oruđu s određenom svrhom.

Konstrukcija i smještaj zaštitne naprave na oruđu moraju onemogućiti ozljede radnika bilo da mu se onemogući ulazak rukom ili drugim dijelom tijela u opasno mjesto (zonu, prostor), ili pak da ga se zaštiti od opasnog djelovanja krutih, tekućih i plinovitih tvari ili od zračenja s mjesta njihovog nastajanja (izvora opasnosti).

Ako zaštitna naprava nije konstruirana prema određenim pravilima, ona može biti samo djelomično učinkovita ili uopće neučinkovita.

Prema Uputi Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je da bi se pokretne naprave morale upotrebljavati samo kada se predviđa česti neposredni pristup u opasni prostor.

Tim propisima EEC-a za pokretne naprave određena su još ova pravila:- ako je moguće, moraju ostati pričvršćena na jednom svojem dijelu uz oruđe (šarniri

i dr.), kada je naprava u otvorenom položaju;- moraju biti povezane s uređajem za zabravljivanje rada pokretnih dijelova oruđa,

tako da se pokretni dijelovi ne mogu uputiti dok su oni unutar dohvata rukovaoca;- mogu biti podešavane samo pomoću namjernog djelovanja, i to upotrebom alata,

ključa, itd.

Zaštitne naprave su i u ranijim propisima bile propisivane i, moglo bi se reći, činile jedan od glavnih elemenata zaštite na oruđima za rad. Ovo se naročito odnosi na zaštitne oklope, zagrade, ograde, brane, prstene, štitnike, pregrade, poklopce, vratašca, kućišta i slične druge zaštitne izvedbe, ali uglavnom sa svrhom zaštite od mehaničkih ozljeda. U novije vrijeme razvojem tehnike zaštitne naprave proširuju svoju primjenu tako da one služe sve više i za druge svrhe, pa sve do zaštite od opasnog zračenja.

Pravilnikom o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (lasere u medicini, Službeni list, br. 72/87.) propisano je, među ostalim, da oruđa za rad, koja su opremljena laserima moraju imati zaštitno kućište kojim se pri radu omogućuje zaštita rukovaoca od laserskog zračenja. Svi dijelovi kućišta lasera, koji se uklanjaju ili pomiču zbog održavanja, a dopuštaju pristup laserskom zračenju većem od dopuštene granice zračenja i koji rad lasera ne blokiraju automatski, moraju biti izrađeni tako da se mogu ukloniti ili pomaknuti samo pomoću alata. Zaštitni poklopci

105

zaštitnog kućišta koji se uklanjaju ili pomiču za vrijeme rada ili održavanja lasera osim lasera razreda 1. i 2, moraju imati napravu za blokadu. Ako je zračenje veće od dopuštene granice zračenja za određeni razred lasera, naprava za blokadu sprečava uklanjanje ili pomicanje poklopca. Nepažljivo aktiviranje naprave za blokadu ne smije izazvati zračenje veće od dopuštene granice zračenja za određeni razred lasera.

U odredbi ovog stavka propisana je blokada uređaja za puštanje u pogon ako zaštitna naprava nije u svojem zaštitnom položaju. Ako ne bi bilo ove odredbe, postojala bi mogućnost da radnik izvodi radnu operaciju s opasnim gibanjima dijelova oruđa ili s drugim opasnostima, a da pri tom ne koristi odgovarajuću zaštitnu napravu. Ovaj poriv radnika da tako radi s rizikom mogao bi nastati iz želje da poveća svoju radnu normu ili iz nekih drugih tobože “racionalnih” razloga.

Slika 43. Zaštitni branik ispred rotirajućeg bubnja za preradu i obradu materijala

Ova odredba ima pozitivno stajalište i na radnike službe održavanja, koji povremeno popravljaju ili održavaju oruđa. Nakon obavljenog popravka ili održavanja oni su prisiljeni postaviti zaštitnu napravu na svoje mjesto. Radnici službe održavanja ne smiju nipošto deblokirati uređaj za puštanje u pogon u odnosu na ispravnu vezu sa zaštitnom napravom, jer bi to značilo ugrožavanje radnika rukovaoca takvim nesigurnim oruđem. U slučaju ozljede radnika, takav nesavjesni postupak bilo kojeg radnika mogao bi se u sudskom postupku okvalificirati kao kažnjiva krivična radnja.

Stavak 2 .:

3. uređaj za blokiranje rada bubnja

2. električni prekidač u kontaktu s gredicom branika

1. gredica branika (skidljiva)

106

Članak 50.

Pokretni dijelovi oruđa koji bi mogli ugroziti sigurnost radnika ili okolice moraju biti zagrađeni zaštitnim ogradama ili zatvoren^oklopima, štitnicima, kućištem ili na drugi način. ^

Zaštitne naprave iz stavka 1. ovog članka moraju biti na siguran način pričvršćene za postolje ili drugi nepokretni dio oruđa, ili za građevinski dio objekta gdje je oruđe postavljeno.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka propisano je opće stajalište da u tehnici rada s oruđima svi pokretni dijelovi moraju biti zagrađeni ili prekriveni kako ne bi mogli ugroziti radnike za vrijeme rukovanja, posluživanja ili prolaska uz oruđe.

Ako neko oruđe radi bez nazočnosti radnika (automatsko ili daljinsko upravljanje) i ako u blizini oruđa nije potreban ili nije moguć prilaz radnika, ne bi trebalo zagrađivati ¡¡i prekrivati pokretne dijelove, jer nije ugrožena sigurnost radnika.

Odredbom stavka 1. ovog članka propisuje se ono što je bilo propisano već ranije gotovo svim zakonima i pratećim propisima, koji više nisu na snazi. S obzirom da je obveza da se postave zaštitne naprave bila i do sada na snazi, ova odredba stavka 1. ovog članka za postojeća oruđa nije nova mjera koju bi trebalo usklađivati u roku određenom ovim pravilnikom u prijelaznim i završnim odredbama. Ovu odredbu korisnici postojećih oruđa moraju provesti odmah, ako to pravilo zaštite na radu nije bilo provedeno ranije.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka propisano je da zaštitne naprave moraju biti pričvršćene na mjestu na kojem stoje. Ovo pričvršćenje može biti raznoliko, ovisno o mjestu na oruđu na kojem stoji, pa čak može biti i na građevinskom dijelu objekta neposredno uz oruđe (na podu, zidu, stupu ili stropu).

Svrha učvršćenja zaštitne naprave je da se tijekom rada ona ne pomakne ili padne, da se neovlašteno jednostavno ne skine i da ona sama ne postane izvor nesreće na radu.

Način učvršćenja zaštitne naprave ovisi o raznim pojedinostima u svezi sa svrhom i položajem zaštitne naprave. Ako se radi o učvršćenju zaštitne naprave oko oruđa (ograde, branici, konzolni štitnici, viseći oklopi i si.), učvršćenje se izvodi prema općim zahtjevima za učvršćenje za beton ili drugu građevinsku strukturu (zid, stup, strop i si.), i to najčešće s vijcima, usadnim vijcima i zabetoniranim čeličnim dijelovima.

Ako se radi o zagradama na samom oruđu kao što su oklopi, štitnici, poklopci, žičane mreže, rešetke, izdanci, branici i dr., učvršćuju se ovisno o tome da li se pomiču u kliznim stazama i otvaraju na šarnirima ili su, pak, za nepomično učvršćenje, u pravilu, običnim ili krilnim vijcima. Nepomične ili nepokretne zagrade za vrijeme rada su stalno na svojim mjestima, a skidaju se samo u nužnom slučaju kada se mijenja alat ili neki drugi dio oruđa i za vrijeme popravaka i održavanja. Neke učestalije izvedbe nepokretnih zagrada nalaze se kao ove izvedbe: zaštitni oklopi (npr. oko bruseva na brusilicama, četki za čišćenje i poliranje, oko remenske transmisije, para zupčanika rotacijske spojke i si.), štitnici (npr. oko svrdla na bušilicama, iznad noža na ravnalicama za obradu drveta, ispred noža na vertikalnim glodalicama za drvo, i

107

dr.), zaštitni poklopci (npr. iznad centrifuga, miješalice, pužnog vijka u funkciji transportera i dr.), žičane mreže (npr. ispred opasnog mjesta na preši, na električnim pogonskim uređajima za zaštitu od dodira dijelova pod naponom i dr.), zaštitna vratašca (npr. automatizirana vratašca na stroju zgdlarčni lijev plastičnih masa, kog peći za termičku obradu i dr.).

Članak 51,

Zaštitne naprave moraju udovoljavati ovim uvjetima:1 ) da su dovoljno čvrste i otporne;2) da su izrađene od prikladnog materijala;3) da su odgovarajućih dimenzija;4) da svojim položajem i izvedbom ne stvaraju nove izvore opasnosti;5) da se ne mogu skinuti bez upotrebe alata.

Odredbom se propisuju uvjeti za zaštitne naprave, a koji se odnose na prikladnost konstrukcije tih naprava.

Točka 1 .

Čvrstoća i otpornost konstrukcije zaštitnih naprava je uvijek traženi uvjet, ali je naročito zahtijevan kod onih zaštitnih naprava koje moraju zadržati odlomljene komade zbog loma alata ili dijelova oruđa. Praktični primjeri za takve slučajeve mogu se naći kod oruđa: zaštitni oklopi oko brusa na brusilicama (lom brusa) i zaštitni prsten oko glodala na vertikalnim visokotiražnim glodalicama (lom zuba ili cijelog glodala).

Budući da su zaštitne naprave na oruđima različitih konstrukcija i namjena, to su zahtijevana čvrstoća i otpornost različiti za svaku pojedinu zaštitnu napravu. S obzirom da ne postoje propisani zajednički normativi za čvrstoću i otpornost zaštitnih naprava, to projektant određuje neposredno prilikom razrade konstrukcije. Zaštitne naprave, za koje se zahtijeva relativno veća čvrstoća i otpornost, ne mogu se izrađivati od mekih ili krhkih materijala (aluminij, Ijevano željezo i si.).

A. debljina obodnog pojasa (mm)B. debljina bočnih strana (mm)

Slika 44. Shema zaštitnog oklopa brusa na brusilici

108

Zaštitni oklop je izraziti primjer zaštitne naprave, koji mora imati odgovarajuću Čvrstoću i otpornost za slučaj djelovanja sila od erozije i odbacivanja dijelova brusa u radijalnom smjeru. Najmanje dimenzije obodnog pojasa i bočnih strana zaštitnog oklopa, s obzirom na vrstu materijala od kojih se izrađuje zaštitni oklop, navedene su u Tablici 7 prema podacima iz stručne lite ratu re-^ža oklope oko brusa.

Tablica 7. Najmanje debljine zaštitnih oklopa za koloturaste bruseve

Materijal Najveća Promjer brusa (mm)debljina 75- 150 175- 300 325- 400brusa (mm) A B A B A B

. Lje van i čelik 50 6 6 6 6 10 10Valjani čelik (zavaren) 50 3 2,5 5 4 5 5

Iz Tablice 7 može se vidjeti da su debljine oklopa od valjanih (konstrukcijskih) čelika manje od onih od Ijevanog čelika, jer je valjani čelik žilaviji.

Točka 2.

Uvjet je da zaštitne naprave moraju bii izrađene od prikladnog materijala. Naprave se izrađuju od: konstrukcijskog čeličnog lima (punog ili perforiranog), Ijevanog čelika, žicanog pletiva sa čeličnim okvirom, čeličnih cijevi i šipki. U pojedinim slučajevima naprave mogu biti od drvenih materijala, umjetnih masa ili drugog pogodnog materijala.

1. opasno mjesto od patrice alata

2. donji dio alata (matrice) koji se okreće u ciklusima

3. otvor matrice u koji se sipa materijal za prešanje

4. nepokretne zagrade

Slika 45. Nepokretna zagrada opasnog mjesta od žičane mreže s okvirom

Strojne zagrade, kao sastavni dio oruđa, čine danas najveću i najrazličitiju skupinu izvedbi zaštitnih naprava, ali u pretežnoj količini one su od čeličnih materijala, jer bolje odolijevaju nepovoljnim utjecajima u pogonu (sile, naprezanja, toplinski činitelji, agresivne tvari, veliki broj uključivanja itd.).

109

a.

Slika 46. Zaštitne zagrade na krajnjim dijelovima dugohodnih blanjalica

Točka 3.

Uvjet je da su zaštitne naprave odgovarajuće dimenzionirane. Dimenzioniranje naprava treba zadovoljiti dva zahtjeva:- da one s obzirom na dimenzije udovoljavaju zahtjevima čvrstoće i otpornosti,- da one svojim dimenzijama zatvaraju ili ograđuju opasno mjesto tako da ne može

nastati ozljeda ili štetnost za radnika.

Točka 4.

Uvjet je da zaštitne naprave ne smiju stvarati nove izvore opasnosti zbog svojeg položaja i izvedbe. Moguće je da se u dobroj namjeri izradi takva zaštitna naprava da ona stvara drugu novu opasnost ili zbog njezina položaja na oruđu ili uz oruđe, ili pak zbog neodgovarajuće izvedbe. S obzirom na to, projektant u prvom redu, a i korisnik moraju razmotriti ove okolnosti. U suprotnom može se dogoditi da radnik samoinicijativno skine takvu zaštitnu napravu pod uvjetom da mu ona otežava rad ili da mu smeta. To i ne bi bilo ništa loše, ako bi to svratilo pozornost odgovornih da se zaštita radnika treba riješiti drukčije, ali bez novih izvora opasnosti.

Članak 52.

Zaštitne naprave na oruđu moraju biti izvedene i postavljene tako da ne ometaju rad odnosno korištenje oruđa.

Ako tehnološki proces rada zahtijeva nadgledanje odnosno kontrolu oruđa U toku rada, zaštitna naprava mora biti izvedena tako da je moguće promatrati proces kroz otvore na ekranu i si.

110

Odredba ovog stavka ima sa zaštitom na radu veze samo utoliko što radnik radeći na normu, a u želji da postigne odgovarajući rabini učinak, može skinuti zaštitnu naprevu ako mu ona i najmanje smeta, pretpostavljajući zaradu ispred svoje zaštite na radu. Iz prakse se već zna da se to događa naročito na određenim oruđima, kao npr. ekscentar prešama, strojnim škarama za odsijecanje lima, oruđima s dvovaljcima i još nekim drugima.

Kao primjer može poslužiti zaštitna zagrada ispred noža na strojnim škarama za odsijecanje limova. Prema pravilima zaštite na radu zaštitna zagrada opasnog mjesta ispred dugog noža mora biti podignuta od radnog stola za koji milimetar više nego je debljina lima koji se reže. Sve bi bilo u redu kad bi lim bio potpuno ravan, nieđutim događa se da su neki limovi neravni, pa ne mogu prolaziti kroz odnosni otvor ispod Čvrsto namještene zaštitne zagrade. Zbog toga se događa da radnik ili znatno podigne zaštitnu zagradu ili je skine. Najpovoljnije rješenje bi bilo da je zaštitna zagrada tako elastično učvršćena pomoću opruge ili slično da se ona zbog pritiska male grbe na limu sama podigne i nakon prolaza grbe spusti sama.

Kao dalji primjer može se navesti zaštitni oklop oko brusa na brusilici, i to za različite namjene. Zaštitni oklop mora imati otvor na onoj strani odnosno po opsegu na kojem se obavlja brušenje, i to u takvom opsegu da se omoguće nesmetani rad, kao i dobar pregled.

a. Primjena otvora odnosno oklopa: radioničke brusilice za oštrenje noževa, svrdla i drugih alata i pribora u radionici. Otvor je maks. 90°, od čega je 65° iznad horizontalne simetrale brusa.b. Primjena otvora odnosno oklopa: ručne brusilice, brusilice za vanjsko brušenje i neke radioničke brusilice za posebne slučajeve (brušenje odljevaka i dr.), kada je potreban veći kontakt brusa s obrađivanim predmetom.Otvor je maks. 125°, od čega je 65° iznad horizontalne simetrale brusa i 65° ispod njega.c. Primjena otvora odnosno oklopa; brusilice za vanjsko brušenje cilindričnih predmeta.Otvor je maks. 180° od čega je 65° iznad horizontalne simetrale.d. Primjena otvora odnosno oklopa: brusilice za ravno brušenje, brusilice za rezanje, viseće brusilice, ručne brusilice.Otvor je maks. 150°, a krajevi otvora završavaju u točkama koje se nalaze min. 15° od horizontalne simetrale.e. Primjena otvora odnosno oklopa: brusilice za ravno brušenje, brusilice za rezanje, viseće brusilice, ručne brusilice.Otvor je maks. 180° po cijeloj drugoj polovici brusa.f. Primjena otvora odnosno oklopa: brusilice s kojima se brusi gornjim dijelom brusa.Otvor je maks. 60°, otvor je simetrično raspolovljen gornjom polovicom vertikalne simetrale.

Slika 47. Otvori na zaštitnim oklopima koloturastih bruseva

Stavak 1

111

Pokazane izvedbe su uobičajene za pogonske potrebe, a odstupanja od tih izvedbi mogla bi rezultirati smetnje prilikom rada

Stavak 2 .: ' • -

Odredbom ovog stavka propisuje se izvedba zaštitnih naprava, koje zagrađuju ili prekrivaju mjesto rada na oruđu. Mjesto rada mora se povremeno nadzirati putem očevida. U takvim slučajevima mora se na zaštitnoj napravi predvidjeti otvor za kontrolu rada, a koji se nakon provedene kontrole može na lak način zatvoriti.

Ako se zaštitna naprava ne može izraditi s otvorom zbog mogućih štetnosti plinova koji izlaze ili zbog nekih drugih razloga, mora se iznaći drugo tehničko rješenje (npr. putem ekrana različite izvedbe i namjene).

Kod nekih zaštitnih naprava, koje služe za zaštitu od odbačenih malih čestica prašine, metala, drveta i drugih čestica, mogu se postaviti radi nadzora ili pregleda obični viziri od prozirnog materijala (tripleks zaštitna stakla, zaštitna bijela stakla i dr.). Viziri moraju udovoljavati određenim zahtjevima, tako npr. moraju:- biti što prozirniji tako da omogućavaju nadzor,- tijekom rada biti stalno čisti i neoštećeni od ogrebotina ili si.,- biti lako promjenljivi,- biti tako smješteni da se omogući povoljan nadzor,- biti podesivi prema pravcu ili kutevima, ako se to zahtijeva zbog tehnološkog

procesa.

Članak 53.

Vertikalne, kose i horizontalne remenske i druge transmisije, bez obzira na njihovu širinu i brzinu gibanja, moraju se zagraditi ili ograditi do visine 2 m iznad poda na kojem stoji radnik.

Remenske i druge transmisije smještene na visini iznad 2 m od poda, moraju se zagraditi ili ograditi barem s donje strane.

Odredbama ovog članka utvrđuje se zagrađivanje ili ograđivanje remenskih i drugih transmisija, koje se često nalaze uz prolaze ili u prostorima gdje se može obavljati rad. Opasnosti od nezagrađenih ili neograđenih transmisija mogu biti velike, pa te opasnosti ne treba potcjenjivati. Moguća je i primjedba da se te transmisije u suvremenoj tehnici više ne koriste ili da se upotrebljavaju neznatno s obzirom da su to zastarjela tehnička rješenja. Ima tu i djelomične istine, ali te transmisije uvijek se koriste u nizu gospodarskih djelatnosti, tako npr. u mlinovima, kudeljarama, kožarama i drugim tehnološko-procesnim pogonima.

Odredbom stavka 1. propisano je da remenske ili druge transmisije, bez obzira na njihov položaj (vertikalan, kosi ili horizontalan) i bez obzira na njihovu širinu i brzinu kretanja, moraju biti zagrađene ili ograđene do visine 2 m iznad poda na kojem stoji radnik.

112

Slika 48. Ograđivanje remenske transmisije zajedno s remen ¡čama

Zagrađivanje ili ograđivanje može se izvesti na razne konstrukcijske načine s obzirom na položaj transmisije. Izvedbeni materijal, također, može biti različit u skladu s općepriznatim pravilima ili odredbama ovog pravilnika. Bitno je da su transmisije tako zagrađene ili ograđene da one ne mogu nipošto zahvatiti radnika i Odredbom stavka 2. propisuje se zagrađivanje ili ograđivanje remenske ili druge transmisije, koja se nalaze na visini iznad 2 m od poda ili postavljene uz sam strop.

Slika 49. Ograđivanje remenice i zagrađivanje remena s donje strane H-

$Zaštitna svrha zagrađivanja remena s donje strane sastoji se u tome da se

spriječi pad i udar remena po radniku koji bi se našao ispod u slučaju prekida remena. Što je veća brzina remena, opasnost za radnika bila bi veća zbog proporcionalne veće sile djelovanja. Iz tog proizlazi da za pojedine slučajeve (s f većim brzinama, većim dimenzijama remena) zaštitna zagrada ili ograda mora biti jača i bolje učvršćena uz strop ili zidove.

i

Slika 50. Kombinacija ograđivanja transmisije pomoću ograde od čeličnih cijevi zagrade od žičane mreže

114

Ako se zaštitna ograda za transmisije iznad poda do visine od 2 m ne može • objektivnih i tehničkih razloga postaviti tik uz rememli drugo sredstvo transmisije, '^štitna zagrada ili ograda može se postaviti na odgovarajućoj udaljenosti od zemena Ni drugog sredstva transmisije i može biti niža od 2 m.

Udaljenost zaštitne zagrade ili ograde različitih visina mora biti takva da radnik ' e može ispruženom rukom dotaknuti transmisiju u gibanju ako stoji na podu.

Svrha odredbi ovog članka je da se dopusti korisniku oruđa da on izvede zagradu ¡li ogradu prema svojim potrebama i mogućnostima na samome mjestu, pa čak i s nižim visinama od 2 m od poda, ali pod uvjetom da radnik ne može dotaknuti remen ¡li drugu transmisiju svojom ispruženom rukom.

Članak 54.

Dohvat preko neke zapreke

Iznad vodoravne Kroz neki otvorravnine

Slika 51. Dohvat rukom preko zagrade ili ograde ili neke druge zapreke različitih visina i oblika do najbliže točke opasnog mjesta

Vrh prstiju ispružene ruke čini krivulju ako se rukom pokreće dolje-gore ili gore- dolje pod uvjetom da radnik svojim stopalima stoji na jednome mjestu. Dijelovi u gibanju ne smiju prijeći tu krivulju gledano u smjeru radnika. Ova krivulja ovisi o visini radnika i dužini ruku. Prosječna visina čovjeka u zadnjih par desetljeća je Porasla, pa se sada može računati s oko 1,80 m.

115

Kako se mjeri zaštitna udaljenost

Slika 52. Krivulja dohvata ruke radnika

Ako je zagrada ili ograda, ili neka druga zapreka relativno niža, mjerenje se obavlja tako da se radnik savije u pasu i to maksimalno držeći oba stopala nepomična na jednome mjestu.

Ministarstvo rada Novog Zelanda izdalo je studiju pod naslovom Ergonomija zaštite na strojevima, pa se iz te studije ovdje daju numerički podaci u Tablici 8. i u krivuljama o visinama zagrada ili ograda, udaljenost tih zagrada ili ograda od opasnog mjesta i visinama opasnog mjesta od poda na kojem stoji radnik.

Tablica 8. Udaljenost zapreke od opasne točke

ilH

■

Visina opasne točke iznad poda (metri)

Visina zapreke (metri)1,22 1,37 1,52 1,68 1,82 1,97 2,13 2,39 2,44

Udaljenost ograde od opasnog dijela

1,97 0,77 0,69 0,69 0,61 0,46 0,30 01.89 10,87 0,69 0,69 0,61 0,46 0,201,82 0,87 0,77 0,69 0,61 0,46 01,75 0,91 0,77 0,69 0,61 0,461,68 0,91 0,77 0,69 0,61 0,381,60 0,91 0,77 0,69 0,61 0,381,52 0,91 0,77 0,69 0,61 0,231,45 0,91 0,77 0,69 0,53 01,37 0,91 0,77 0,69 0,461.30 0,91 0,77 0,69 0,381,22 0,91 0,77 0,61 01,14 0,91 0,77 0,611,07 0,91 0,69 0,530,99 0,91 0,69 0,460,91 0,91 0,61 0,300,84 0,85 0,53 0

i

116

Krivulje opisane krajevima prstiju preko neke zapreke

udaljenost zapreke od opasne točke M 1:10

Slika 53. Krivulje dohvata vrha prstiju radnika preko zapreke

Svaka krivulja odgovara jednoj visini zapreke odnosno zagrade ili ograde. Na apscisi je udaljenost od zagrade ili ograde do točke opasnog mjesta. Na ordinati suoznačene visine zagrada ograda:- krivulja 1: visina zagrade- krivulja 2: visina zagrade- krivulja 3: visina zagrade- krivulja 4: visina zagrade- krivulja 5: visina zagrade- krivulja 6: visina zagrade ~ krivulja 7: visina zagrade ~ krivulja 8: visina zagrade

ograda. Krivulje imaju ove veličine visine zagrada

ograde iznos ograde iznos ograde iznos ograde iznos ograde iznos ograde iznos ograde iznos ograde iznos

1,22 m 1,37 m 1,52 m 1,68 m 1,82 m 1,97 m 2,13 m 2,29 m.

117

Članak 55.

Za prebacivanje remena s jedne remenice na drugu remenicu u toku okretanja transmisije moraju se upotrebljavati odgovarajućijnehanički prebacivači.

, jft

U ovoj odredbi kao upravljački uređaj za prebacivanje remena s jedne remenice na drugu remenicu propisan je mehanički prebacivač. To znači da se ta radna operacija ne može više obavljati ručno s posebnom motkom za prebacivanje.

Slika 54. Prebacivanje remena mehaničkim prebacivačem

Mehanički prebacivači izvode se u nekoliko izvedbi. Vilice prebacivača izrađuju se od čeličnog materijala. Vilicama se putem sustava poluga pomiče s ograničenjem remen s pogonske (fiksne) na slobodnu remenicu.

Upravljanje pomoću remenskog pogona odnosno mehaničkog prebacivača je zastarjeli način, ali on u nekim pogonima još postoji, a naročito u nekim kemijsko- tehnološkim procesima (mlinovi i si.), u manjim zastarjelim pogonima i kod pojedinih privatnih obrtnika.

Ranijim pravilima zaštite na radu dopuštalo se prebacivanje remena ručnim putem pomoću posebne motke kod malih brzina remena (ispod 3 m/s), i kod užih remena (ispod 5 cm širine). Sada je prevladalo mišljenje da i kod tih brzina i širina remena radnik može biti ugrožen ako se koristi prilikom prebacivanja remena ručnim putem pomoću posebne motke. To je bio razlog da se zbog sigurnog načina rada propisala odredba kako je napisana u ovome članku.

Članak 56.

Kad je zaštitna naprava (zagrada, ograda, oklop i dr.) izvedena s otvorima (perforirana) ili kad zbog tehnoloških razloga postoji otvor između zaštitne naprave i dijela oruđa, sigurnosni razmak od vanjske strane zaštitne naprave do opasnog dijela oruđa ne smije iznositi:1 ) manje od 120 mm ako se kroz otvor može provući prst ruke;2) manje od 230 mm ako se kroz otvor može provući ruka od vrhova prstiju do zapešća;3) manje od 550 mm ako se kroz otvor može provući ruka lakta;4) 850 mm ako se kroz otvor može provući ruka do ramenog zgloba.

118

Odredbom se propisuje razmak između zagrade ili ograde s otvorima i opasnog bijela oruđa, koji bi mogao ozlijediti radnika u neposrednom dodiru s dijelom tijelaradnika.

a. p e r f o r i r a n i l i m

i• ^ r

b. rešetkasti neravni lim

__:«t—■ iI 0

0

c. ž i č a n a m r e ž a

_____________ o ____ i

Slika 55. Neke karakteristične popune čeličnih zaštitnih zagrada i ograda s manjim otvorima

Osnovno pravilo zagrada i ograda s otvorima je da one moraju biti odgovarajuće udaljene od opasnog dijela, i to s obzirom na veličinu otvora kroz koji bi mogao proći Prst ili ruka (do zapešća, lakta ili ramenog zgloba). Ako je udaljenost od opasnog dijela manja, otvori na zaštitnim napravama moraju biti manji.

119

Parametri za udaljenosti: 120 mm za prolaz prsta ruke, 230 mm za ruku pQ zapešća, 550 mm za ruku do lakta i 850 mm za ruku do ramenog zgloba, su prem^ mjerama nešto veće od prosječnih mjera prstiju i ruku radnika. Ove povećane udaljenosti jesu čimbenik sigurnosti kod projektiranja i izrade zaštitnih naprava.

1 2 3 4

5 6 7

8 9 10

1. prsti kroz otvor ne prolaze jer je veličina otvora manja od 6 mm;2. kroz svaki otvor može proći po jedan ili dva prsta - ograničenje je na korijenu prstiju;3. u otvor se mogu uvući četiri prsta - ograničenje je na korijenu palca;4. savijeni palac prolazi kroz otvor - ograničenje je širina dlana;5. prolaze svi prsti - ograničenje širine šake;6. - 9. prolaz ruke - ograničenje u različitim dijelovima ruke;10. otvor dovoljno velik da se provuče cijela ruka i dio ramena - ograničenje je tijelo radnika.

Slika 56. Otvori na zaštitnim zagradama i ogradama i zagradama u ovisnosti o prolazu prstiju, šake i ruke

Za prolaz prsta smatra se dovoljan otvor, širine ili visine ili promjer veći od 12 mm. Smatra se, također, da radnik pokušava provući kroz otvor samo kažiprst ili, pak, srednjak, a da druge prste za to ne koristi. U veoma rijetkim slučajevima može se naići da neka žena ima relativno tanke prste i da bi mogla provući kroz taj otvor kažiprst, pa ako bi se utvrdio takav slučaj, moralo bi se naći odgovarajuće tehničko rješenje zaštite za takvu osobu.

U nekim stranim propisima i stranoj literaturi parametri za udaljenosti od opasnog dijela i veličine otvora računaju se s obzirom na oblik otvora, koji može biti: kvadratni, izduženi, četvrtasti (pravokutnik) i okrugli. Oblik otvora može utjecati znatno na mogućnost prolaza prsta ili ruke. Ako se jedna mala ruka može provući kroz kvadratni otvor sa stranicom od 50 mm, ona to isto može učiniti kroz okrugli otvor kojem je promjer 57 mm.

U odredbi ovog članka su kriteriji pojednostavljeni tako da nisu uzeti u obzir različiti oblici otvora, već je kao glavni kriterij uzeta mogućnost da li se kroz neki otvor mogu provući prst, ruka do zapešća, ruka do lakta ili ruka do ramenog zgloba.

120

Članak 57.

pokretni dijelovi prijenosnika snage (osovine, remenice, remeni i dr.) koji se nalaze iznad poda prostorije, galerije ili platforgje'moraju biti na mjestima prolaza iznad njih premošteni i ograđeni čvrstim punirn ili mrežastim zaštitnim ogradama.

Odredbom se propisuje način izgradnje prolaza iznad prijenosnika snage, koji se nalaze u pogonskoj prostoriji ili vani na otvorenome prostoru.

Slika 57. Prolaz iznad prijenosnika snage

Prijenosnici snage su svi strojni elementi koji posreduju u prijenosu snage od pogonske jedinice do radnog oruđa ili drugog oruđa. Strojni elementi prijenosnika snage, koji se mogu nalaziti ispod nadsvođenog prolaza mogu biti: remeni, lanci, zupčanici, vratila, osovine, poluge, spojke. Prijenosnici snage na prolazima nalaze se samo kod skupnog pogona kada više radnih oruđa ima jedan središnji izvor energije (od elektromotora, parnog stroja, motora s unutrašnjim izgaranjem, vodene turbine). Skupni pogon je danas umnogome zamijenjen pojedinačnim pogonom oruđa, gdje svako oruđe ima svoju pogonsku energiju tako da nema potrebe za primjenom prijenosnika snage izvan prostora oruđa. Što se tiče zaštite na radu svakako pojedinačni pogon ima prednosti, jer ne postoje opasnosti od zahvaćanja radnika s prijenosnicima snage, ne stvara se prašina od prevelikog broja transmisija u radionici i više je slobodnog prostora.

Prijenosnici snage ne nalaze se samo na prolazima na podu prostorije već se nalaze i na povišenim platformama, galerijama i drugim povišenim mjestima, pa se i tamo oni moraju premostiti i ograditi.

Prilikom izrade prolaza iznad prijenosnika snage potrebno je razmotriti neke važne pojedinosti kao: učestalost prijelaza radnika na tom mjestu, moguća opterećenja zbog ručnog transporta, potrebna širina, dimenzije i broj stepenica, prolaz bez stepenica i druge pojedinosti koje proizlaze iz odabranog smještaja prolaza.

Smatra se da pri odabiru prolaza treba izbjegavati blizinu zamašnjaka, remenice, remena i lanaca, već da se prolaz izradi iznad vratila i osovina. Ako takav izbor nije moguć, zaštitne naprave treba pojačati i izraditi ih s potpunom popunom (limom, daskama) tako da se zaštite radnici od bilo kakvih izvanrednih događaja.

121

Članak 58.

Na oruđu za rezanje (rezalice, sječkalice, strojevi za rezanje furnira i drugog^ drvenog i plastičnog materijala, strojevi za zezanje- papira i kartona, strojevi 29 rezanje lima i dr.), nož i drugi uređaj za rezanje moraju biti tako zagrađeni da prsti ne mogu doći nadohvat noževa.

Ako se zaštitne zagrade u radnim ciklusima povremeno otvaraju ili podižu, zaštitna zagrada mora biti povezana s uređajem za blokiranje i s uređajem za upravljanje oruđem.

Na oruđu na kojem je ispred opasnog mjesta odnosno zone postavljena zaštitna naprava s fotoćelijama ne mora se postaviti zaštitna zagrada u smislu stavka 1 . ovoga članka ako je naprava s fotoćelijom vezana s uređajem za blokadu.

Stavak 1.:

Odredbom je propisano da se na oruđima za rezanje materijala noževi ili drugi uređaji za rezanje moraju zagraditi, i to tako da prsti radnika ne mogu proći ispod zagrade. Ako bi prsti radnika mogli proći ispod zagrade, postojala bi mogućnost da ih nož ili drugo sječivo zahvati i otkine.

U pravilu, zaštitna zagrada na oruđu može se postaviti na potrebnoj visini od radnog stola ili drugog dijela oruđa preko kojeg se ulaže materijal za sječenje. Visina zaštitne zagrade od stola utvrđena je debljinom postavljenog materijala za rezanje. Zaštitna zagrada mora propustiti materijal (lim, furnir i dr.) makar oni bili s manjim deformacijama u obliku grba. Znači dopušta se da se zaštitna zagrada podigne 6 - 7 mm iznad gornje plohe postavljenog materijala za rezanje. Pod pretpostavkom da radnik, koji radi na oruđu, ima deblje prste može i više podignuti zaštitnu zagradu, ali ne više od 10 mm, jer praktički njegovi prsti ne bi mogli proći između materijala i zaštitne zagrade.

Najopasniji je rad na ovim oruđima kada radnik odsijeca uske komade, pa ih gura ili namješta prstima ispod zaštitne zagrade. Takav način rada nije u skladu s pravilima zaštite na radu.

Male i uske materijale može se rezati, ali samo pod uvjetom da radnik ne može prstima proći ispod zaštitne zagrade ili se taj uvjet može osigurati na druge načine, npr. postavljanjem zaštitnog branika ispred oruđa koji ograničava dohvat ruku radnika najviše do zaštitne zagrade.

Stavak 2 .:

Odredbom se propisuje postavljanje uređaja za blokiranje kod onih oruđa na kojima se iz tehnoloških ili drugih razloga moraju zaštitne zagrade otvarati ili podizati, što znači kod zaštitnih zagrada koje nisu fiksno učvršćene pomoću vijaka. Čim se zaštitna zagrada otvori ili podigne, oruđe se ne može pustiti u rad dok zaštitna zagrada ne dođe u svoj zaštitni položaj. Isto tako, ako se tijekom gibanja noža oruđa otvori ili podigne zaštitna zagrada, oruđe će se zaustaviti.

Na oruđima za sječenje danas se na novijim izvedbama može češće vidjeti zaštitna naprava s fotoćelijama. Ako radnik ppđe rykom u prostor djelovanja fotoćelija, tj ispred opasnog mjesta ili zone, oruđe će se zaustaviti odnosno neće se moći obaviti radnja rezanja. S obzirom na to, zaštita na radu je osigurana, pa je postavljanje zaštitne zagrade nepotrebno, pod uvjetom da fotoćelije ispravno djeluju.

Članak 59.

Na drobilicama, mlinovima (kugličnim, centrifugalnim i drugim), tokarilicama, usipnim košarama na oruđu za preradu građevnoga i drugog materijala i na drugome sličnom oruđu opasna mjesta moraju biti zagrađena ili ograđena zaštitnim napravama u obliku lijevka ili rešetke (roštilja) tako da se opasnim mjestima ne može prići rukom ili da u njih ne može upasti radnik.

Na manjem oruđu iz stavka 1. ovoga članka opasno se mjesto može zaštititi produženim kućištem u obliku lijevka, a razmak od vrha lijevka do opasnog dijela oruđa mora biti u skladu s odredbom članka 53. ovog pravilnika.

Stavak 1.:

Ovom odredbom utvrđuje se zaštita na oruđima na kojima se drobi, melje, struže i čisti materijal pomoću za to ugrađenih uređaja (alta) i koja imaju otvor za punjenje materijala. Opasno mjesto kod ovih oruđa je, u pravilu, mjesto ili prostor gdje se obavlja sama radnja drobljenja, mljevenja, struganja, čišćenja ili drugi slični postupak. Često puta kod ovih oruđa ne postoji opasnost od zahvaćanja radnika od opasnih dijelova oruđa (alata i dr.), već opasnost postoji i od odbacivanja komada materijala (kamena i dr.) u ograničenom dometu.

S obzirom na navedene opasnosti, zaštita radnika se osigurava zagrađivanjem ili ograđivanjem opasnog mjesta u onoj veličini koliko je to stvarno potrebno.

Zagrađivanje se obično obavlja pomoću rešetaka (roštilja ili poklopaca), a ograđivanje obično pomoću lijevka raznih oblika i konstrukcija. Iz iskustva se zna da je u nedostatku ovih zaštitnih naprava bilo različitih nesreća na radu: pad radnika u opasni prostor, ozljede prstiju i ruke.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka propisuje se zaštitna izvedba oruđa iz stavka 1. ovog članka, ali manjih veličina, kao što su to npr. mesarski stolni mlinovi za meso.

Zaštita na radu od opasnog mjesta kod ovih oruđa ostvaruje se na taj način što se u samoj konstrukciji kućišta izrađuje (izlije) produženi lijevak za umetanje materijala, i to takve dužine da radnik ne može prići prstima opasnom mjestu oruđa. Parametri za udaljenost (sigurnosni razmak) vrha lijevka od opasnog dijela oruđa su analogni onima koji su ranije propisani općenito za sve zaštitne naprave.

Stavak

Članak 60.

Oruđe za gnječenje i miješanje tvari s relativno većim brzinama okretanja i § dijelovima što izvode opasna gibanja koji su rjado|jvat ruke, trebaju imati zaštitnu napravu u obliku poklopca iznad otvora koji sprečava dodir s opasnim mjestima za vrijeme pokretanja oruđa (uređaj za zaštitno blokiranje) ili pak u obliku zaštitne ograde oko opasnog mjesta (zone) ako se gnječenje obavlja valjcima žrvnja.

Poklopci i ograde moraju biti izvedeni tako da se ne mogu otvoriti ni ukloniti dok oruđe radi odnosno dok traje opasno gibanje.

Prema odredbi ovog članka propisuje se primjena zaštitnog poklopca iznad otvora oruđa za gnječenje i miješanje tvari ili zaštitna ograda na žrvnju (kolomlinu), ali pod dva uvjeta:- da su brzine okretanja dijelova za gnječenje i miješanje relativno veće,- da su dijelovi za gnječenje i miješanje, koji mogu stvarati opasna gibanja, na

dohvatu ruke

Odredbom nisu utvrđene granične vrijednosti brzina okretanja dijelova za gnječenje i miješanje, jer na opasnost od zahvaćanja mogu utjecati i neki drugi činitelji. Tako npr. samoinicijativni poticaj radnika da intervenira neposredno rukom za gnječenje ili miješanje tvari radi guranja, opipavanja, i drugih mogućih operacija. Neke betonske miješalice s malim lopaticama zavarenim na okretnom bubnju imaju brzinu 25 °/min. i nemaju poklopac na otvoru bubnja. Radnik nema nikakve potrebe

124

(ja ide rukom u unutrašnjost bubnja, već mu otvor na bubnju treba samo da nadzire stanje betonske mase, poslužuje lopatom (usipava materijal) i polijeva vodom (pomoću osude ¡ii tekuće vode sa cijevi).

r* _ M ,

Slika 59. Žrvanj (kolomlin)

Neke tvari dobro se miješaju i za njih treba samo odrediti potrebno vrijeme za miješanje. Međutim, za neke tvari operacije gnječenja ili miješanja nisu uvijek odmjerene, pa je katkad potrebno ponoviti radnu operaciju jedan ili dva puta. Kod jednog dijela takvih tvari radnik može samoinicijativno ući rukom u opasno mjesto ili prostor radi intervencije da bi pospješio brže rad, što može izazvati nesreću na radu. Prilikom rada s takvim tvarima mora se postaviti zaštitna naprava u obliku poklopca ili zaštitne ograde.

Pri veoma malim brzinama okretanja dijelova s opasnim gibanjima, kod čega je brzina reakcije čovjeka brža od brzine dijelova u gibanju, ne treba postavljati zaštitne naprave. Pretpostavlja se u takvim slučajevima da će radnik preduhitriti bilo kakvu opasnost od zahvaćanja ili udaranja takvih sporih dijelova u gibanju.

Kao dalji uvjet postavljanja zaštitne naprave na oruđima za gnječenje i miješanje je da su dijelovi s opasnim gibanjima na dohvatu ruke. Ovakav uvjet je osnovni i nezaobilazni u pravilima zaštite na radu. Nikad se ne može znati kada će radnik samoinicijativno ući rukom u opasno mjesto, pa makar znajući da to nije dopušteno

125

i da je to opasno. U bilo kojem slučaju kada bi se radnik na taj način ozlijedio, pre^ sudskim tijelima bio bi okrivljen poslodavac (prema sudskoj praksi), jer nije predvidio moguće porive radnika tijekom proizvodnje i jer nije osigurao zaštitu na radu za takav slučaj. Osim toga, krivnja bi bila zasnovana i najouzalnom procesu nesreće na radu, jer da radnik nije bio u proizvodnji to mti se4ie bi dogodilo. S obzirom na to poslodavac, a jasno primarno i projektant, moraju razmotriti odnosni tehnološki proces' način rada, svojstva gnječene ili miješane tvari, opseg opasnosti i odlučiti da li se zaštitna naprava mora osigurati.

8. ZAŠTITNI UREĐAJI

Članak 61.

Što se tiče uvjeta čvrstoće, otpornosti izvedbenog materijala, prikladnih dimenzija, slobodnog pristupa, rukovanja i mogućnosti dobrog viđenja kroz zaštitni uređaj ili preko zaštitnog uređaja, na zaštitne uređaje primjenjuju se odredbe za zaštitne naprave.

Odredbom ovog članka propisuju se uvjeti za konstrukciju i djelovanje zaštitnih uređaja. Utvrđeno je da se u tom smislu primjenjuju odredbe ovog pravilnika koje se odnose na uvjete za zaštitne naprave. Prema tome, uvjeti za izradu i djelovanje zaštitnih uređaja su ovi:- moraju onemogućavati ulazak tijela ili dijela tijela u opasno mjesto te da onemogu­

ćavaju druga štetna-djelovanja od izvora opasnosti;- moraju biti dovoljno čvrsti i otporni;- moraju biti izrađeni od prikladnog materijala odnosno prema tehničkim priznatim

pravilima;- moraju biti odgovarajuće dimenzionirani;- ne smiju svojim položajem i izvedbom stvarati nove izvore opasnosti;- ne smiju ometati proizvodnju odnosno uporabu oruđa;- moraju omogućiti, prema potrebi, promatranje procesa rada putem dobrog viđenja,

pomoću signalnih uređaja ili kontrolnih instrumenata.

Članak 62.

Na oruđu (dvovaljci i dr.) kojem radnici prilaze zbog tehnoloških razloga, u blizini opasnih mjesta moraju se ugraditi posebni zaštitni uređaji za hitno zaustavljanje i za oslobađanje radnika iz opasnih situacija i s povratnim okretanjem ili razmicanjem radi oslobađanja zahvaćenih dijelova.

Zaštitni uređaj iz stavka 1. ovoga članka može se aktivirati s radnog mjesta rukom, nogom, glavom ili tijelom radnika, u skladu s konstrukcijom i položajem oruđa odnosno vrstom potencijalne opasnosti od zahvaćanja.

Odredbama ovog članka propisuje se primjena zaštitnog uređaja za oslobađanje radnika iz opasnih situacija. Moglo bi se reći da je ovo i neka vrsta iznimnog zaštitnog uređaja, koji zapravo služi za spašavanje radnika kad je već zapao u nezgodnu situaciju. Ova vrsta oruđa, prema načelima zaštite na radu, ne bi se ni smjela

126

ootrebljavati, jer oruđe treba biti izrađeno i zagrađeno tako da ne može nipošto astati nezgodna situacija zahvaćanjem radnika. Međutim, u malom broju slučajeva

tehnoloških procesa ova oruđa se primjenjuju, jer tehnika nije našla druga rješenja ili, oak, postojeća proizvodnja nije u stanju obnoviti strojni park s drugačijom tehnologijom. S obzirom na to, u budućnđsti tf%ba težiti da se ova oruđa učine sigurnijim ili, pak, da se postupno izmijeni način proizvodnje s većom zaštitom na radu. Do nastupa boljih tehničkih rješenja, ova oruđa moraju se koristiti uz oClgovarajuće zaštitne uređaje na njima, kako je odredbama ovog članka propisano.

a. Zaštitni uređaj izrađen je od čeličnih poluga (sipki) i žice (opruge), s osjetljivim djelovanjem na zaustavljanje oruđa, bilo povlačenjem ili guranjem horizontalne šipke, s prednje ili stražnje straneb. Podignuti zaštitni uređaj iznad prednje i stražnje strane valjaka na mlinu za gumu, koji odmah zaustavlja oruđe kada radnik pritisne ili podigne horizontalnu šipku s prednje ili stražnje strane

Slika 60. Zaštitni uređaji za oslobađanje radnika od zahvata dijelova u gibanju

127

Horizontalne šipke zaštitnog uređaja za zaustavljanje u slučaju opasnosti moraju biti po cijeloj dužini aktivnog djelovanja valjaka, tako da radnik može aktivirati zaštitni uređaj na bilo kojem mjestu prilikom posluživanja oruđa.

Kod nekih oruđa takvi zaštitni uređaji izrađeni su na druge načine, a naročito kada se oruđe mora zaustaviti koljenom ili stopalo» noge.

Za zaustavljanje oruđa koljenom postavlja se na kućišta nekih oruđa tzv. tlačni zaštitni uređaj u obliku veće duge tipke izrađene od čelične trake i postavljene nešto iznad površine lima kućišta, tako da ona nešto strši u početnom i radnom položaju. Visina ove duge tipke je kolika je visina od poda do koljena prosječnog visokog radnika (oko 50 cm). Dužina duge tipke određuje se prema dužini mjesta rada radnika na oruđu. Obično se ovaj zaštitni uređaj radi kada je manja dužina mjesta rada radnika.

- Za zaustavljanje oruđa stopalom noge postavlja se ili pedala ili podnožnik (duga poluga ili šipke neposredno iznad poda).

U ovome slučaju pedala ne smije biti natkrita nikakvim limom ili drugom preprekom, što je razlika od pedale za upravljanje oruđem odnosno za puštanje u pogon. Pedala za brzo zaustavljanje u slučaju opasnosti mora biti slobodna i pristupačna tako da se može odmah aktivirati i zaustaviti oruđe. Pedala se postavlja kada rukovalac radi na istome mjestu bez većeg pomicanja u stranu. Po mogućnosti pedala treba biti smještena bliže desnoj nozi s obzirom da su ljudi u pretežnoj većini dešnjaci, pa prema tome spretniji su s desnom nogom.

Podnožnik za brzo zaustavljanje u slučaju opasnosti mora biti po cijeloj dužini aktivnog rada radnika uz oruđe, da može prema potrebi zaustaviti oruđe na bilo kojem mjestu gdje poslužuje oruđe. Podnožnik se obično radi od čelične šipke ili cijevi, a postavlja se neposredno iznad poda sa što manjom putanjom stopala od mjesta stajanja do samog podnožnika.

HRN-om N.S3.001 od 1987. utvrđeno je da električna oprema oruđa mora sadržavati uređaj za zaustavljanje oruđa u slučaju opasnosti i ako je potrebno, i za promjenu smjera nekih kretanja, da omogući mehaničko razdvajanje.

Članak 63.

Ako se radi zaštite radnika na oruđu upotrebljava uređaj za dvoručno uključivanje, moraju postojati dva aktuatora (tipkala, ručice i dr.) na koje radnik mora istovremeno djelovati dok traje opasna radna operacija.

Međusobna udaljenost aktuatora (dviju ručica, tipki, tipkala ili poluga) na uređaju za dvoručno upravljanje mora biti tolika da ih se ne može aktivirati istom rukom ni drugim dijelom tijela.

Na oruđu na kojem se radi s uređajem za dvoručno uključivanje ne smije se istodobno raditi s nožnim pedalom ili nekim drugim uređajem za uključivanje.

Stavak 1.:

Oruđe s uređajem za dvoručno upravljanje smatra se zaštitnim uređajem jer ima dvije funkcije: zaštitu ruku radnika i uređaj za stavljanje u pogon odnosno u povremeni radni ciklus.

Oruđa s uređajem za dvoručno upravljanje su obično: razne ekscentarske, frikcijske, hidraulične i pneumatske preše, velike strojne škare za odsijecanje lima, papira, furnira i si.

128

* „

Slika 61. Uređaj za dvoručno upravljanje s polužnim ručicama

Uređaj za dvoručno upravljanje se kod ovih oruđa upotrebljava naročito kada se:_ radi s otvorenim alatima za odsijecanje, prešanje ili druge operacije pri kojima se

stvaraju opasna gibanja;- rukom prinosi materijal u blizini opasnog mjesta ili prostora, pa zbog toga postoji

mogućnost da se zahvate dijelovi u gibanju.

Svrha uređaja za dvoručno upravljanje oruđem je da prisili radnika na upotrebu obiju ruku prilikom uključivanja oruđa u radni ciklus. Tehničke karakteristike uređaja za dvoručno upravljanje mogu se utvrditi iz navedenih pravila HRN-a N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva), koja glase:- ako se radi sigurnosti upravlja objema rukama, oprema za upravljanje mora imati

dva pritisna tipkala za početak rada ili ciklusa;- sva pritisna tipkala moraju se držati istodobno u aktiviranom stanju tijekom potpunog

trajanja ciklusa ili bar do vremena kad dalja provedba radnog ciklusa nije više opasna;

- svaki par pritisnih tipkala mora biti tako postavljen da zahtijeva rad objema rukama;- svaki par pritisnih tipkala aktivira se unutar određenog intervala; može se izabrati

jedno od sljedećih vremena; 0,2 s; 0,5 s ili 1 s; upravljački strujni krug mora biti izveden tako da se, ako se prekorači taj interval, oba pritisna tipkala jednog para moraju otpustiti i opet pritisnuti za početak radnog ciklusa;ako je neočekivano i nenamjerno ponavljanje ciklusa opasno, strujni krugovi moraju

- biti izvedeni tako da se to ponavljanje ne može dogoditi, čak i ako se nastavlja s djelovanjem na bilo koji od aktuatora stavljenih na raspolaganje;stroj se mora zaustaviti na kraju ciklusa bez djelovanja poslužioca, a za početak

- novog ciklusa moraju se opet aktivirati svi aktuatori; ova zaštitna blokada mora se primijeniti kadgod je upravljanje objema rukama.

129

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka želi se onemogućiti da radnik na bilo koji način aktivira oruđe pritiskom na jedan aktuator ili na oba aktuatoia na neki drugi način osim svojim objema rukama. ' M -

Da bi se ostvarilo načelo angažiranja obiju ruku, u odredbi ovog stavka propisano je da međusobna udaljenost aktuatora uređaja za dvoručno upravljanje (ručica, tipki ili poluga) mora biti tolika da ih se ne može aktivirati jednom rukom, a to praktički znači palcem i jednim od 1. do 4. prsta. Najveća mjera pedlja je između vrha palca i vrha srednjeg prsta u raširenom položaju i on za muškarce u prosjeku iznosi 22 cm. Iz praktičnih razloga uzima se ipak najmanja međusobna udaljenost aktuatora uređaja za upravljanje od 30 cm. Ova međusobna udaljenost može biti znatno veća ako se uzmu u obzir neki ergonomski pokreti i širina ramena radnika oko 50 cm.

Aktuatori uređaja za dvoručno upravljanje moraju biti izvedeni na odgovarajućoj visini, naročito ako postoji mogućnost da radnik u sjedećem ili stojećem položaju aktivira koljenom jedan od dvaju aktuatora. Takav nepravilan rad radnika koljenom, tijelom ili laktom može se spriječiti izvedbom aktuatora, npr. njegovim upuštanjem u kućište ili drugom podesnom izvedbom koja neće otežavati normalan rad radnika.

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka propisuje se da se na oruđima s uređajem za dvoručno upravljanje, nožnom pedalom ili još rukom, drugom izvedbom uređaja za upravljanje, ne može istodobno koristiti sve te uređaje. Ako je oruđe podešeno za određeni posao samo za uređaj za dvoručno upravljanje, pedala ili drugi pridodani uređaj za upravljanje za vrijeme obavljanja tog posla moraju biti isključeni.

Da rukovalac oruđem ne bi samoinicijativno zlorabio tehniku isključivanja pojedinih uređaja za upravljanje, pa i uređaja za dvoručno upravljanje, tehniku isključivanja mora se otežati za rukovaoca oruđem. U tu svrhu pedala ili podnožnik ili neki drugi uređaj za upravljanje morali bi se isključivati iz upotrebe posebnim alatom s kojim ne raspolaže rukovalac oruđem.

Članak 64.

Kad dva radnika ili više radnika istovremeno uključuju veće oruđe (npr. strojne škare za sječenje furnira, lima i dr., kalender-valjci i dr.), uređaji za uključivanje moraju biti konstruirani i postavljeni tako da se oruđe pušta u rad tek ako su na aktuatorima svakom radniku zauzete obje ruke.

Oruđe iz stavka 1 . ovoga članka može biti opremljeno jednim aktuatorom za svakog radnika ako su aktuatori postavljeni tako da radnici za vrijeme aktiviranja oruđa ne mogu svojom slobodnom rukom doći u opasno mjesto (zonu).

Pravila iz st. 1 . i 2 . ovoga članka primjenjuju se na slučajeve kada na oruđu ne postoji zaštitna naprava ispred noža, valjka ili drugog izvora opasnosti kojima radnici mogu prići svojom rukom za vrijeme opasnog gibanja.

Odredbama ovog članka propisan je način upravljanja oruđem s dvojicom radnika. Svaki od dvojice radnika na svojoj krajnjoj strani mora upotrijebiti jednu ili obje ruke na uređaju za dvoručno upravljanje, kako bi se zajamčila zaštita na radu da radnik svojim rukama ne može doći u opasni prostor.

130

U stavku 2. ovog članka određeno je da je ova zaštita na radu potrebna u slučajevima, kada se iz tehnoloških razloga ne može postaviti zaštitna zagrada ispred poza, valjka ili drugog izvora opasnosti na oruđu.

HRN-om N.S3.001 (Električna oprema industrijskih strojeva) propisano je: na stroju gdje je više nego jedan rukovalac i g d j! svi rukovaoci moraju biti spremni prije nego što sljedeći ciklus može početi, svaki od njih mora imati pritisno tipkalo za početak ciklusa i sva ova pritisna tipkala moraju se držati istodobno u aktivnom stanju da bi ciklus počeo;može se predvidjeti birač s ključem koji omogućuje uporabu izvjesnih dijelova u ¡sto vrijeme ili nameće upotrebu pritisnih tipkala prema određenom redoslijedu za početak ciklusa.

' Članak 65.

Uređaji za daljinsko vođenje (upravljanje) trebaju se, u pravilu, izvesti na oruđu u ovim slučajevima:1 ) kad se radi na oruđu s toplinskim zračenjem;2) kad se radi s oruđem s opasnim zračenjem (rendgenski aparati si );3) kad se radi s oruđem koje stvara buku iznad dopuštene razine;4) kad se radi s oruđem a pri tom se radu oslobađaju različite tvari štetne za život ili zdravlje radnika (plinovi, pare, aerosoli i dr.);5) kad se radi sa specijalnim oruđem kod kojeg se daljinskim vođenjem može postići bolja preglednost rada, a time i veća sigurnost pri radu.

Način daljinskog vođenja određuje se prema uvjetima rada i u skladu s posebnim propisima, odgovarajućim hrvatskim normama i priznanim pravilima zaštite na radu.

Odredba iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se u slučajevima u kojima rukovatelj samo povremeno tijekom radne smjene nadzire i upravlja procesom rada u blizini oruđa koristeći pritom odgovarajuća osobna zaštitna sredstva.

Upravljački elementi kod daljinskog vođenja moraju biti tako postavljeni i izvedeni da su osigurani od slučajnog aktiviranja, promjene položaja i oštećenja i moraju biti lako dostupni radi ugađanja, kontrole i mogućnosti ispitivanja njihova pouzdanog djelovanja.

HRN-om N.A0.371 od 1981. definirano je nazivlje za daljinsko vođenje u elektroenergetskim sustavima, pa se daljinskim vođenjem smatra: daljinski nadzor, daljinsko upravljanje i daljinska zaštita.

Daljinsko vođenje (telekontrola) je sveobuhvatni stručni naziv koji se upotrebljava za daljinski nadzor i upravljanje aparatima i postrojenjima, koristeći informacije putem telekomunikacijske tehnike. Daljinsko vođenje označuje bilo koju kombinaciju upravljanja, alarma, signalizacije, mjerenja, zaštite i slično. Telefonija, telegrafija i zatvoreni sustavi televizije ne pripadaju u ovako definirano područje daljinskog vođenja. Daljinsko vođenje može obuhvatiti direktne (više) žične sustave koji ne koriste telekomunikacijsku tehniku, kao i sustave s mehaničkim sredstvima.

1. Daljinski nadzor (telemonitoring) je nadzor pogonskog stanja sustava (aparata i postrojenja) ili njegova dijela posredstvom telekomunikacijske tehnike. Daljinski nadzor obuhvaća:

131

- daljinsku signalizaciju,- daljinsko mjerenje,- daljinsko brojenje.

Daljinska signalizacija (teleindikacija) je pri je pfes' takvih informacija o stanju ka0 što su alarmi, položaj prekidača i slično. Ova signalizacija može obuhvatiti direktne (više) žične sustave koji ne primjenjuju telekomunikacijsku tehniku kao i sustave s mehaničkim sredstvima.

Daljinsko mjerenje (telemetering) je prijenos vrijednosti mjerenih veličina posredstvom telekomunikacijskih sredstava.

Daljinsko brojenje je prijenos mjerenih veličina koje se integriraju prema nekome parametru (npr. prema vremenu) putem telekomunikacijske tehnike.

2. Daljinsko upravljanje ili daljinska komanda izaziva promjene stanja aparata posredstvom telekomunikacijskih sredstava. Daljinsko upravljanje obuhvaća:- daljinsko uklapanje,- daljinsko postavljanje,- daljinsku uputu,- daljinsku regulaciju.

Daljinsko uklapanje (prebacivanje, preklapanje, uklapanje, ¡sklapanje) je daljinsko upravljanje aparatima koji imaju dva određena stanja.

Daljinsko postavljanje (podešavanje) je daljinsko upravljanje aparatima koji imaju više od dvaju stanja.

Daljinska uputa (nalog teleinstrukcija) je prijenos naloga za preklapanje ili postavljanje u udaljenu stanicu (postrojenje) radi lokalnog upravljanja. Prijenos se obavlja posredstvom telekomunikacijskih sredstava, a uputa se obično prikazuje u vizualnoj formi.

3. Daljinska zaštita je sveobuhvatni naziv koji se odnosi na razmjenu nadzornih i komandnih informacija između dviju ili više stanica radi zaštite postrojenja. Zbog zahtjeva sigurnosti i brzine može se upotrijebiti posebna (specijalna) tehnika.

Sam uređaj daljinskog vođenja izvodi se s različitim izvedbama u praksi pri radu s oruđima za rad u različitim tehnološkim procesima tako npr.:- upravljačkom tipkovnicom ili kruškom, s priključnim ili ovjesnim kabelom, koje

vise obično na konzolnom nosaču, a primjenjuje kod oruđa s hodom, bilo cijelog oruđa ili njegovog dijela (dizalice, transporteri, alatni strojevi - velike blanjalice, glodalice i dr.);

132

_ fiksnim upravljačkim stolom (pultom) udaljenim manje ili više od oruđa odnosno od procesa rada, a primjenjuje se npr. prilikom rengenskog snimanja u industriji i bolnicama, komandnim stanicama elektrana i drugih postrojenja u kojima postoje štetnosti ili opasnosti za radnike, u brodskim kormilarnicama, kada postoji u strojarnicama prevelika buka od brodskih turbina i drugih strojeva, kod oruđa u industrijskim pogonima kada u neposrednoj blizini oruđa postoji veliko toplinsko zračenje i buka;

- telekomunikacijskom tehnikom kako je prije navedeno.

Slika 62. Upravljačka tipkovnica s kabelom

1 ■ radiokomandni uređaj s tipkovnicom 2. radiokomandni uređaj s nosećom upravljačkom pločomSlika 63. Radiokomandni uređaji

133

Radiokomandni uređaj s tipkovnicom može imati različiti broj komandi (s lj^ 63.). Ovaj na prikazanoj slici ima 12 komandi (start, alarm, stop, tri brzine za podizanje dvije brzine za okretanje, dvije brzine za vožnju, dvije brzine za prijenos).

Radiokomandni uređaj s nosećom upravljačkom^pločom može imati relativno veći broj komandi nego onaj s tipkovnicom. Ovaf na (Ukazanoj slici 63 ima 22 komande (start, alarm, stop, tri brzine za dizanje, s mogućnošću od pet brzina, tri brzine prijenosa, tri brzine vožnje, tri brzine okretanja, dva tipkala za eventualne druge pomoćne manevre).

Radiokomandni uređaji sastoje se od odašiljača (s tipkovnicom ili nosećom upravljačkom pločom) i od primača. Odašiljači funkcioniraju posredstvom baterije koje se nakon nekoliko sati rada (npr. 10 sati) pune. Težina odašiljača može biti različita, ovisno o tipu (2, 4, 5 kg).

, Primač se nalazi u posebnoj kutiji, koji je montiran na samome oruđu za rad. Primač mora biti zaštićen od atmosferskih utjecaja ako radi na otvorenom prostoru. Rade na napon električne struje od 24, 48 i 110 V. U prospektima nekih proizvođača nalazi se podatak da se može prema potrebi isključiti odašiljač radlokomandnog uređaja i na primač priključiti tipkovnicu s kabelom, i to bez ikakvih modifikacija.

Industrijski radiokomandni uređaji primjenjuju se za daljinsko vođenje (upravljanje) malih i velikih brodogradilišnih dizalica, portalnih dizalica, dizalica za punjenje pećiju, lučkih dizalica, pokretnih oruđa itd. Dizaličari se mogu slobodno kretati s radiokomandnim uređajima, jer nemaju priključnog kabela, pa ne trebaju ni jednog signalistu pri radu. Prema nekim pokazateljima iz literature s ovakvim upravljanjem povećava se zaštita na radu i djelotvornost dizaličara ili drugog operatera na oruđima za rad. S takvim radom povećava se aktivno radno vrijeme rukovaoca oruđem za rad i drastično se smanjuju rizici od nekih opasnosti. Rukovalac se može nalaziti na bilo kojem mjestu, a prema nekim katalozima, može se nalaziti u radijusu djelovanja od oko 100 m. Metalne konstrukcije ili armirani beton ne sprečava dobro funkcioniranje radiokomandnih uređaja. Uređaji moraju biti takvi da su sigurni u bilo kakvom radnom ambijentu, to znači da nisu podložni smetnjama i interferencama zraka ili valova.

Ako se radi s dvama ili više radiokomandnih uređaja s oruđima za rad koji su smješteni u relativnoj blizini, treba voditi računa o mogućim utjecajima i rizicima koji bi mogli iz toga nastati. U nepovoljnim blizinama potrebno je radiokomandne uređaje podesiti tako da svaki uređaj odgovara svojem oruđu za rad, a to znači da moraju imati drugi kanal djelovanja.

Odredbom ovog članka pravilnika utvrđuju se slučajevi kada se oruđa moraju daljinski voditi. U praksi svi spomenuti slučajevi jednim velikim dijelom su već i predviđeni odnosno riješeni za daljinske vođenje, a naročito kada se radi o oruđima s opasnim tvarima. Mnoga ova tehnička rješenja su proizašla kako iz razloga zaštite na radu, tako i razloga racionalnijeg rada u tehnološkom procesu. U nekim posebnim slučajevima je primjena daljinskog vođenja ili nadzora posebnim propisima propisana, tako je člankom 60. Pravilnika o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) propisano da konektor za daljinsko blokiranje lasera razreda 3B. i razreda 4. mora biti spojen s glavnom napravom za prisilno zaustavljanje ili s prostorom, vratima ili nepokretnom blokadom. Konektor za daljinsko blokiranje lasera smije neutralizirati samo stručno osposobljena osoba.

134

da vidi u kakvom se stanju nalazi lijev. Iz prakse se zna da se pri ovakvim pećirr^ može dobro zaštititi osobnim zaštitnim sredstvima (zaštitne tamne naočale, zaštitno odijelo za zaštitu od toplinskog zračenja i dr.). Ostali radnici, uglavnom, dolaze koci bušenja čepa radi izlijevanja i tada su određeno vrijeme izloženi štetnim utjecajima toplinskog zračenja. S obzirom na propisana dvaiivjet«, kod takvih pećiju nije potrebno postavljati uređaj za daljinsko upravljanje.

9. ZAŠTITNE BLOKADE

Članak 66.

¿Vko kvar ili druga neželjena pojava na upravljačkome i pogonskom mehanizmu na oruđu može prouzročiti opasnost za život ili zdravlje radnika, treba se, prema potrebi, uz ostale zaštitne mjere primijeniti zaštitna blokada kojom će se izazvati trenutno zaustavljanje oruđa odnosno onemogućiti njegovo puštanje u pogon.

Zaštitna blokada iz stavka 1 . ovoga članka na oruđu s električnim pogonom osobito se treba primijeniti u slučajevima kad se želi:1 ) spriječiti nekontrolirane operacije;2 ) spriječiti ugrožavanje sigurnosti radnika zbog zastoja pomoćnih funkcija (npr. odsisavanje plinova, pare i prašine, podmazivanje, hlađenje, uklanjanje strugotine ili piljevine i si.);3) pojedine uređaje (kontaktore, releje, elektroničke uređaje i dr.) zaštititi od nepravilnog rada što bi mogao biti uzrok nekoj opasnosti;4) kočenje motora s povratnom strujom radi sigurnog zaustavljanja;5) spriječiti okretanje motora u suprotnom smjeru nakon kočenja motora povratnom strujom;6) zaštititi motore istosmjerne struje od premašenja brzine;7) ograničiti hod oruđa ili njegova dijela;8) na oruđu s dvoručnim upravljanjem onemogućiti nenamjerno i neočekivano ponavljanje radnog ciklusa.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisane su odredbe za slučajeve kvara na električnoj opremi i za zaštitne blokade u različitim slučajevima mogućih opasnosti. Prema navedenim odredbama za slučaj kvara na električnoj opremi, u kojim slučajevima bi kvar mogao stvoriti opasna stanja, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere zaštite, a među ostalim i postavljanje odgovarajuće unutarnje blokade električnih strujnih krugova koji upravljaju mehaničkim kretanjima. O ostalim pojedinostima zaštite u slučaju kvara električne opreme na oruđu vidjeti u komentaru uz članak 35. u poglavlju “Otklanjanje smetnje, održavanje i transport oruđa” ovog pravilnika.

U pogledu zaštitnih blokada istom normom se propisuje sljedeće:1. Rad pomoćnih funkcijaAko zastoj nekog motora ili uređaja za neku pomoćnu funkciju (kao što su: podmazivanje, hlađenje i uklanjanje otpiljaka) ugrožava sigurnost osoblja, oštećuje stroj ili umanjuje proizvodnju, nenamjerno zaustavljanje takvog uređaja (npr. djelovanjem releja preopterećenja), mora uvjetovati zaustavljanje svih drugih motora koji bi mogli izazvati nesreću ako se ne bi istodobno zaustavili. Pravilan rad pomoćnih

136

kcija kontrolira se odgovarajućim uređajima, npr. tlačnim senzorima. o BIokade između različitih operacijanddOvaraiu^e blokade moraju se predvidjeti da bi se spriječila istodobna provedba

zličitih operacija ako bi takav rad mogao izazvati gštećenja. g3 Blokiranje upravljačkih uređaja za suprđtna -kretanjagvi kontaktori, releji i elektronski uređaji, što upravljaju elementima stroja, koji bi

0g li biti uzrok nekoj opasnosti ako bi se aktivirali u isto vrijeme (npr. oni koji izazivaju suprotna kretanja) moraju se zaštititi od nepravilnog rada. Kontaktori za promjenu smjera, koji upravljaju promjenom smjera obrtanja motora, moraju biti blokirani tako ¿¡a u normalnom radu ne može nastati kratki spoj pri promjeni smjera.4 Kočenje povratnom strujomKada se na motoru koči povratnom strujom, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere ^ bi se izbjeglo puštanje motora u rad u suprotnom smjeru na kraju kočenja.U tu svrhu ne smije se dopustiti upotreba uređaja koji radi isključivo kao funkcijavremena.Upravljački strujni krugovi moraju biti postavljeni tako da okretanje osovine, ručno ili na neki drugi način, ne izazove pogrešno puštanje u rad.5. Zaštita od prekoračenja brzine motora jednosmjerne struje

Motori jednosmjerne struje kod kojih je opasno prekoračiti brzinu moraju imati uređaj za zaštitu od prekoračenja brzine. U slučaju motora s paralelnom ili neovisnom pobudom, umjesto njega se može primijeniti zaštitni uređaj na koji djeluje smanjena struja pobude.

Odredbom ovog članka (toč. 2., stavak 2.) propisano je,.među ostalim, da se prema potrebi uređaji za blokiranje trebaju postaviti i na oruđa na kojima se stvaraju ili izdvajaju opasne tvari (prašina, plinovi i pare). Ove opasnosti moguće su pod ovim uvjetima:- da se zbog tehnološkog procesa moraju skidati i otvarati zaštitne naprave u obliku

vratašca, poklopaca i dr., i- ako bi zbog otvaranja i skidanja zaštitnih naprava mogla nastati opasnost ili štetnost

za radnike.

Uređajem za blokiranje mora se prvenstveno u ovome slučaju zaustaviti rad oruđa odnosno njegove funkcije dovoda ili nastanka opasnih tvari, zatim kao dodatne funkcije odvoda opasnih tvari iz opasnog mjesta ili prostora pomoću odsisnog uređaja ili na drugi način ili ih učiniti manje štetnim ili bezopasnima. Tek nakon tih zaštitnih postupaka radn[k može otvoriti ili skinuti zaštitnu napravu.

Potrebno je da proizvođač ili korisnik oruđa utvrdi opseg opasnosti za radnika nakon što skine ili otvori zaštitnu napravu te prema opsegu opasnosti, učestalosti skidanja ili otvaranja i drugim okolnostima ustanovljuje se potreba ugradbe uređaja za blokiranje. Kada su opasnosti male, moguće je zaštitu radnika riješiti primjenom osobnih zaštitnih sredstava, ako je pri tom i učestalost otvaranja i skidanja zaštitne naprave mala.

137

- PK - Plinski kotaoPZP - Plinska zaokretna

pečenjaraPŠ - Plinski štednjakEPS - Električno-plinski

štednjakEMV - Elektromagnetski

ventilEP - Električni preklopnik

Slika 64. Shema razvoda plina u kuhinji s prikazom uređaja za blokiranje

Iz prikazane sheme (slika 64.) vidi se načelo ovisnosti rada kuhinjskih trošila u odnosu na uređaj za blokiranje povezan između elektromagnetskog zapornog ventila i odsisnog ventilatora (ekshaustora) iznad nape. Elektromagnetski ventil dopušta protok plina prema trošilima u kuhinji samo u slučaju kada je ekshaustor u pogonu. Ako ekshaustor zbog nekog kvara prestane raditi, elektromagnetski ventil će se zatvoriti i neće više propuštati plin.

Pojedinim propisima i normama, gdje je to potrebno, propisana je zaštitna bloka­da za rad oruđa ili njegovog dijela u slučaju da prijeti opasnost za radnika. Radi primjera navodi se sljedeće:- Pravilnikom o tehničkim normativima za uređaje u kojima se nanose i suše premazna

sredstva (Službeni list, br. 57/85.) propisano je da se pri upotrebi uređaja za elektrostatičko nanošenje premaznih sredstava visokonaponski generatori smiju postavljati u radni prostor kabine uz uvjet da je rad uređaja za nanošenje premaznih sredstava uvjetovan radom ventilacije (zaštitna blokada);

- Člankom 12. Pravilnika o tehničkim normativima za plastičnu preradu obojenih metala (Službeni list, br. 25/86.) propisano je da glavni i pomoćni komandni stolovi valjačkog stana moraju biti opskrbljeni komandom za automatsko isključivanje i zaustavljanje stroja ako se za vrijeme rada pojave smetnje;

- Posebno treba istaknuti zaštitne blokade za slučajeve kada se želi ograničiti hod oruđa ili njegovog dijela, u kojim slučajevima se primjenjuju granični prekidači. Graničnim prekidačima npr. ograničava se kretanje dijela oruđa (radnog stola, nosača alata i dr.) ili se, pak, ograničava kretanje cijelog pokretnog oruđa (npr. dizalice). U prvom slučaju graničnim prekidačima se mijenja istodobno i smjer kretanja dijela oruđa, a u drugom slučaju krajnji prekidači na stazi dizalice zaustavljaju odnosno isključuju dizalicu iz pogona.

138

^Graničnik u

Slika 65. Granični prekidači za kretanje radnog stola glodalice

Graničnim prekidačima pokretnih dijelova oruđa ujedno se sprečava da ne nastane sraz pokretnih i nepokretnih dijelova te njihovo oštećenje. Osim toga, ispravnim djelovanjem graničnih prekidača osigurava se da pokretni dijelovi ne iskoče iz svojih vodilica. Sve te nezgode mogu imati u pojedinim slučajevima neželjene posljedice za radnika.

Posebnu važnost imaju granični prekidači (isključivači) na dizalicama tako npr. krajnji isključivač na mehanizmu za dizanje tereta, krajnji isključivao za kretanje mačke, krajnji isključivač za kretanje dizalice, krajnji isključivač za okretanje kraka dizalice u horizontalnom smjeru i u smjeru kuta nagiba kraka. Svi ovi krajnji prekidači odnosno isključivači u propisu za zaštitu na radu na dizalicama svrstani su u skupinu sigurnosnih uređaja na dizalicama.

Analogno onome što je već spomenuto za krajnje prekidače ili isključivače može se analogno tumačiti i za ostale elemente sa sličnom funkcijom. Sličnu funkciju imaju senzori položaja koji se ugrađuju u sigurnosnim strujnim krugovima da bi osigurali odgovarajuću sigurnost, npr. prilikom prekoračenja graničnog hoda.

Elektromagneti kao dio upravljačkog elementa za blokiranje oruđa ugrađuju se na ventile, kočnice, spojnice i dr. mehanizme kojima se postiže siguran rad oruđa.

Prema HRN-u N.S3.001 upravljački elementi koji su izvan kućišta (kao što su: senzori položaja, magnetski ventili, tlačni senzori i si.) moraju biti zaštićeni od bilo kakvih utjecaja okoline u kojoj oruđe radi, kao i od mehaničkih oštećenja. Ova zaštita postiže se primjenom jedne ili više od sljedećih metoda:~ osiguravanjem odgovarajućeg smještaja za ove upravljačke elemente;- upotrebom materijala i konstrukcijom koja ima odgovarajuću čvrstoću da podnese

svako mehaničko naprezanje koje se može pojaviti;- upotrebom poklopaca i drugih sredstava koja daju odgovarajuću zaštitu od ulaska

strugotina, prašine, ulja ili rashladnih sredstava.

Spojevi i brtve poklopaca, kućišta itd. moraju podnositi kemijska djelovanja agresivnih tekućina, para ili plinova upotrijebljenih na oruđu.

139

Članak 67.

Zaštitne blokade moraju biti tako izvedene da su zaštitne naprave i zaštitni uređaji automatski u funkciji od početka nastajanja opasnosti odnosno od počet^ rada oruđa s opasnim tvarima. M '

Ovisno o vrsti oruđa, zaštitne blokade prema zaštitnim napravama i uređajima moraju osiguravati:

1 ) da za vrijeme opasnog gibanja odnosno rada oruđa s opasnim tvarima zaštitna naprava ili zaštitni uređaji budu sve vrijeme u radu djelotvorni;

2) da se u slučaju skidanja ili otvaranja zaštitne naprave ili zaštitnog uređaja automatski zaustavi rad oruđa;

3) da je skidanje odnosno otvaranje zaštitne naprave ili zaštitnog uređaja moguće tek kad je potpuno zaustavljeno opasno gibanje odnosno rad oruđa s opasnim tvarima i onemogućeno djelovanje preostale energije nakon isključenja oruđa.

Stavak 1 .:

Odredbom ovog stavka propisano je jedno od načela za zaštitne blokade, a to je da one moraju djelovati odmah od samog početka rada s oruđem. Znači da su zaštitne blokade tako izvedene na oruđu da su spojene sa zaštitnim napravama i uređajima i da stoje u međusobnoj funkciji.

1. zaštitna vratašca koja zagrađuju opasni prostor;2. opasni prostor u kojem se tlači lijev u kalup;3. električni prekidač, koji obavlja funkciju blokiranja rada stroja

dok se vratašca potpuno ne stave u zatvoreni položaj

Slika 66. Uređaj za blokiranje na stroju za tlačni lijev plastičnih tvari u odnosu na otvoreni položaj vratašca

140

Odnosna međusobna funkcija (djelovanje) ostvaruje se tako da oruđe ne može ¡pošto započeti stvarati opasna gibanja. Ako zaštitne naprave ili uređaji nisu ostavljeni na oruđu u svojem zaštitnom položaju ili su neispravni, oruđe se neće

pokrenuti.S obzirom na ovakvu međusobnu funkciju, ntjfedan rukovalac oruđem neće moći

raditi s oruđem ako skine zaštitnu napravu ili zaštitni uređaj. Možda se u pojedinim slučajevima mogu zlorabiti međusobni zaštitni položaj zaštitnih blokada i zaštitnih naprava ili uređaja zbog nekih "racionalnih" ili drugih slučajeva, ali takvi slučajevi obično se smatraju teškim povredama radne dužnosti i s veoma teškim posljedicama za rukovaoca oruđem.

Zlorabljenje zaštitnih blokada, na način da se s nekim provizorijima učini nedjelotvornim, može se spriječiti, uglavnom, na dva načina:-- da se moguće zlorabljenje predvidi i onemogući konstrukcijskim rješenjima uređaja

za blokiranje, te- da neposredni rukovodioci (brigadiri, poslovođe i dr.) obavljaju povremenu kontrolu

nad ispravnošću rada rukovalaca oruđima za rad.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka određuje se djelovanje zaštitnih blokada i u drugimfazama i slučajevima rada, tako npr.:_ sigurno djelovanje za vrijeme trajanja cijelog toka rada oruđa od početka do

završetka;_ bezuvjetno zaustavljanje rada oruđa ako se tijekom rada skine ili otvori zaštitna

naprava ili uređaj;_ da se praktički može skinuti, otvoriti ili na drugi način učiniti nedjelotvornom zaštitnu

napravu ili uređaj samo nakon što se oruđe zaustavi ili nakon što se onemogući djelovanje preostale energije nakon isključenja oruđa.

Poznato je da se neki dijelovi oruđa s opasnim gibanjem okreću i nakon isključenja oruđa od dovoda energije, pa ako zaštitne blokade ne bi i tada imale svoju zaštitnu funkciju, mogla bi nastati neka ozljeda na radu. Takvi slučajevi mogu se naći i kod drugih oruđa, bilo s opasnim gibanjima ili drugim vrstama opasnosti. Radi primjera mogu se spomenuti toplinske sušare (peći) u koje djelomično ili potpuno ulaze radnici nakon što se temperatura u njima spustila na 40 °C. Zaštitna blokada u ovome slučaju neće dopustiti otvaranje vratiju ako se temperatura nije spustila ispod 40 °C (vidjeti članak 96. ovog pravilnika).

Članak 68.

Oruđe s rotirajućim djelovanjem (centrifuge, alatni strojevi s rotacijom izratka i si.) moraju imati zaštitnu blokadu na poklopcu ili vratašcima oruđa kojom se zaustavlja rotacija.

Zahtjev iz stavka 1 . ovog članka odnosi se na slučajeve kad radnik radi proizvodnog postupka mora neposredno rukom ili posredno pomoćnim alatom (kliještima i si.) ulagati ili vaditi predmete koji se obrađuju ili prerađuju ili obavljati druge radnje u opasnom mjestu (prostoru ili zoni).

141

Ovom odredbom je bezrezervno propisano da sva oruđa s rotirajućim dijelovima u radnome prostoru moraju imati odgovarajuću zaštitnu blokadu, koja se postavlja obično na zaštitnu napravu koja onemogućava prodor ruku u opasni prostor (npr. ^ poklopcu ili vratašcima).

Ova obveza propisana je samo pod jednim uvjltom, a taj je da iz tehnoloških razloga radnik ulazi u radni prostor takvog oruđa ili s rukom ili pomoćnim ručnim alatom radi: ulaganja, vađenja, nadzora i okretanja radnih tvari koje se obrađuju j|j prerađuju.

Ova odredba odnosi se na sva oruđa s rotirajućim dijelovima, bez obzira u kojem se položaju nalazi radni ili opasni prostor i bez obzira u koju svrhu služi oruđe Radi primjera napominje se da se ovo odnosi na centrifuge s vertikalnim, horizontalnim ili drukčijim položajem osovine centrifuge, centrifuge za pranje ili čišćenje tekstilnih metalnih tvari, alatne strojeve s rotacijom izratka i druge nespomenute centrifuge.

1. zaštitni poklopac,2. zatvarač poklopca,3. opasni prostor,4. kočnica s nožnom pedalom,5. električni prekidač za blokiranje

Slika 67. Centrifuga za cijeđenje rublja

142

Ovom odredbom nije propisana razina rotirajućih dijelova, pa se po logici stvari kliučuje, da se obveza ugradbe zaštitnih blokada odnosi na sve brzine, male ili

za.ke prevladalo je stajalište da opasnost za radnika postoji ako on rukama ulazi u v6aSni prostor u kojem se rotirajući dijelovi okreću i relativno manjim brzinama.

Članak 69.

Zaštitne blokade s pripadnim elementima moraju biti tako izvedene, stavljene i učvršćene da se ne otežava rad s oruđem u vezi sa stavljanjem u

P o Q O n , zaustavljanjem, održavanjem i nadzorom za vrijeme rada.P Izvedbe iz stavka 1. ovoga članka moraju omogućiti:4) slobodan i nesmetan pristup radnika pri rukovanju i posluživanju oruđa;2 } lako rukovanje, uz uvjet da radnik blokiranje izvodi ručno;3) sigurno djelovanje zaštitnih blokada.

Ove odredbe ovog članka upućene su radi obveze, uglavnom, projektantima i Konstruktorima da pripaze prilikom projektiranja i konstruiranja kakvu izvedbu zaštitne blokade će primijeniti te gdje će ju postaviti i kako učvrstiti da se ne ošteti vanjskim utjecajima.

Odredbom se zahtijeva da zaštitne blokade svojom izvedbom ne otežavaju rad s oruđem. Ovo otežavanje rada može se shvatiti dvojako, i to:- otežavanje rada može se aplicirati na porast trošenja energije i vremena radnika,

što bi moglo biti potrebno za svladavanje odnosnih operacija blokiranja i deblokiranja, pod uvjetom da to obavlja radnik sam neposredno;

- otežavanje rada može se aplicirati i na povećani i dugotrajniji rad oruđa za rad, što bi moglo nepovoljno utjecati na proizvodnju oruđa.

Odredba stavka 2., točke 1. ovog članka odnosi se, uglavnom, na zaštitne blokade koje se postavljaju u odnosu na zaštitne naprave (npr. vrata, poklopac, štitnik i si.) za čiju primjenu se konstruiraju sustavi poluga i drugih mehaničkih elemenata. Poluge i druge mehaničke elemente treba uz oruđe tako smjestiti da njihov položaj ne ometa radnika u radu.

Od zaštitne blokade zahtijeva se ovom odredbom da one omogućuju sigurno djelovanje tijekom cijelog trajanja rada. Da bi se omogućilo sigurno djelovanje zaštitne blokade, bitni elementi koji su izvan kućišta npr. senzori, magnetski ventili i dr., moraju biti zaštićeni od bilo kakvih utjecaja okoline kao i od mehaničkih oštećenja.

10 . KONTROLNI INSTRUMENTI I SIGNALNI UREĐAJI

Članak 70.

Kontrolni i mjerni instrumenti (termometri, manometri, pirometri, brzinomjeri, anemometri, indikatori razine tekućine i drugi kontrolni instrumenti) i signalni uređaji (signalne žarulje, zvučni signalni uređaj za alarmiranje i drugi signalizatori) moraju, ovisno o vrsti oruđa, biti postavljeni u svim slučajevima kad se spomoću njih osigurava nadzor nad sigurnim radom oruđa odnosno radnika te moraju biti u ispravnom stanju za sve vrijeme upotrebe oruđa.

143

Rukovatelji oruđem ili druge odgovorne osobe moraju ispravnost kontrolnu ' instrumenata i signalnih uređaja kontrolirati očevidom i to prije početka rada, ̂• tijekom rada oruđa. 1

Kontrolni instrumenti moraju se povremeno pregjedati i ispitivati u propisani^ rokovima, prema propisima o meteorološkim uvjetima i propisima o zaštiti n* radu.

Stavak 1 .:

U odredbi ovog stavka utvrđeni su izrazi “kontrolni i mjerni instrumenti”, te se odmah postavlja i pitanje njihovog značenja. Za neke autore u stručnoj literaturi kontrolni instrumenti su sinonimi i za mjerne uređaje na oruđima za rad. Za druge autore kontrolni i mjerni instrumenti se dijele u dvije skupine: prvi kontrolirajući daju samo odgovarajuće signale, a drugi daju brojčane ili druge podatke u svezi s kakvoćom i količinom. To se odnosi potanje na ove uređaje:- kontrolne uređaje kojima se signalizira da li nešto radi ili ne radi ili djelomično radi

(npr.: stroj je uključen ili isključen; zagađivanja nema, ima ga djelomično ili prelazi dopuštene granice i dr.);

- uređaje za pokazivanje kakvoće kojima se signalizira djelovanje aparature u pogledu kakvoće stanja (npr.: tlak je u dopuštenim granicama u maksimalno dopuštenom području ili ga prelazi; temperatura je u dopuštenoj granici ili nije; stanje je za alarm i dr.);

- uređaje za pokazivanje količina kojima se signaliziraju brojne vrijednosti u pogledu količine (npr.: koliko je litara u posudi; posuda (rezervoar) je pun ili je količina na najnižoj dopuštenoj razini; kolika je temperatura medija; koliki je tlak medija; kolika je brzina medija ili dijela oruđa i dr.).

Iz teksta ove odredbe vidi se da se signalni uređaji sastoje od vizualnih i akustičnih signalizatora kao što su: žarulje različitih veličina i oblika te uređaji za alarmiranje - zvona, sirene, trube, zujalice i pištaljke.

Za sve kontrolne i mjerne instrumente, kao i signalne uređaje na oruđima za rad utvrđena su, prema ovoj odredbi, dva osnovna zahtjeva:- da se oni moraju postaviti na ona oruđa na kojima se s njima osigurava nadzor

nad sigurnim radom oruđa i nadzor nad zaštitom radnika, i- da oni moraju biti u ispravnom stanju za cijelo vrijeme upotrebe oruđa.

Za korisnike oruđa za rad je važno na koji će način saznati koje kontrolne, mjerne i signalne uređaje mora imati neko oruđe. U tu svrhu mogu im poslužiti dokumentacija oruđa (tehnički opis, uputa i dr.), koje izdaju proizvođači oruđa, kao i dokazna sredstva koja izdaju ovlaštene ustanove za ispitivanje i izdavanje odgovarajućih isprava. Ako se oruđe uvozi iz država Europske ekonomske zajednice, oruđe mora imati EC deklaraciju o usklađenosti koja sadržava sve pojedinosti, pa i podatke o kontrolnim, mjernim i signalnim uređajima.

Ispravnost kontrolnih, mjernih i signalnih uređaja je osnovni uvjet da bi rukovalac mogao nadzirati siguran rad oruđa, a s time i vlastitu sigurnost. Ako su ti uređaji neispravni, to je jednako kao i da ih nema. Rizik je isti za oba ova nedostatka.

Osim navedenog, mora se istaknuti da se pojedinim posebnim propisima, pa i hrvatskim normama točno propisuju kontrolni, mjerni i signalni uređaji.

144

Osim navedenog može se napomenuti da se pojedinim hrvatskim normama ropisuju analogni signali za sustave upravljanja procesima, kao i radni uvjeti za

Cerenja i upravljanja, tako npr.:11 [_lpN L.N4.010 od 1985. - Analogni signali za sustave upravljanja procesima.

Analogni strujni signali jednosmjerne struje, m '

I_IRN L.N4.011 od 1986. - Analogni signali za sustave upravljanja procesima. Analogni pneumatski signali.r r N L.N4.012 od 1986. - Analogni signali za sustave upravljanja procesima. Analogni naponski signali jednosmjerne struje.f-IRN L.N4.201 od 1984. - Radni uvjeti za opremu za mjerenje i upravljanja u industrijskim procesima. Temperatura, vlažnost i barometarski tlak. r r N L.N4.202 od 1984. - Radni uvjeti za opremu za mjerenja i upravljanja u

.industrijskim procesima. Napajanje.HRN L.N4.203 od 1986. - Radni uvjeti za opremu mjerenja i upravljanja u industrijskim procesima. Mehanički utjecaj.

__ HRN L.N4.206 od 1986. - Mjerenje i upravljanje u industrijskim procesima. Mjere prednjih ploča aparata ili instrumenata i otvora za njihovu ugradnju.

_ HRN L.F2.051 od 1987. - Mjerenje i upravljanje u industrijskim procesima. Senzori industrijskih platinskih otpornih termometara.

Europska ekonomska zajednica je Uputom vijeća (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisala odgovarajuća pravila za indikatore (uređaje za informiranje i obavijesne uređaje na oruđima za rad). Među ostalim propisano je:- informacija potrebna za nadzor oruđa mora biti nedvosmislena i lako razumljiva;- uređaji za informiranje ne smiju prekomjerno opterećivati operatera;- operater mora s lakoćom zaustaviti djelovanje obavijesnih uređaja;

prema potrebi, u svako vrijeme;- tamo gdje postoje rizici, usprkos primijenjenim mjerama zaštite ili zbog potenci­

jalnih opasnosti koji nisu očiti (npr. električni ormari, radioaktivni izvori, opasnost na nekom nepredvidljivom mjestu itd.), proizvođač oruđa mora predvidjeti uređaje za upozorenje.

Stavak 2 .:

Odredbom ovog stavka propisana je kontrola ispravnog rada kontrolnih instrume­nata i signalnih uređaja. Ova kontrola obavlja se kontinuirano, počevši od pripreme za stavljanje oruđa u pogon, pa tijekom cijelog radnog vremena. Rukovaoci oruđem su u praksi, uglavnom, kontrolori kontrolnih instrumenata i signalnih uređaja, koji objektivno gledajući tu kontrolu mogu obavljati samo očevidom.

Članak 71.

Kontrolni instrumenti i optički signalni uređaji moraju na oruđu ili u njegovoj neposrednoj blizini biti tako postavljeni da se mogu lako vidjeti i da se rezultati o kakvoći i količini, a i signali, mogu očitavati odnosno uočavati s mjesta rada radnika.

Boje signalnih svjetala na oruđu koje označuju opasnost, sigurnost, upozorenje, a imaju i druga značenja za zaštitu na radu, utvrđuju se prema hrvatskim normama.

145

Napon i izvedba signalnih strujnih krugova određuju se prema odgovarajućih hrvatskim normama.

Stavak 1.:Jft

Odredbom ovog stavka propisuje se položaj na kojem se postavljaju kontrolni instrumenti i signalni uređaji, da bi se rezultati o kakvoći i količini, kao i signali mogij očitati odnosno zapaziti s mjesta rada radnika. Prilikom projektiranja i proizvodnje oruđa ovo pravilo zaštite na radu mora biti uvaženo, jer bi zbog neprikladnog položaje kontrolnih instrumenata i signalnih uređaja mogle nastati nepovoljne posljedice za radnika i oruđe.

Za točnija očitavanja kontrolnih instrumenata poželjna je manja udaljenost od instrumenata do radnika. Brojčanici kontrolnih instrumenata moraju se, u pravilu nalaziti u središnjem vidnom polju. Na slici 68. prikazuju se različiti položaji pokaznih instrumenata.

Slika 68. Položaji kontrolnih i mjernih instrumenata i signalizatora

Na slici 68. mjere u zagradama odnose se na žene.

146

Kontrolni instrumenti koji se nalaze iznad razine ili ispod razine očiju trebaju• ati nagnute brojčanike za odgovarajući kut nagiba prema očima radnika. Kut nagiba 1 Ppa biti manji od 30°, jer veći kut smanjuje čitljivost signala.t instrumenti za vizualnu kontrolu moraju imati kontrastne boje slova, crtica, brojeva• Kazaljke spram njihove podloge. Veličina brojki i sfova ovisi o udaljenosti s koje se Sita (Tablica 9).

'/...

Tablica 9. Veličina brojki i slova indikatora

Udaljenost s koje se čita (cm)

Veličina slova (mm)

Udaljenost s koje se čita (cm)

Veličina slova (mm)

- 2 2 - 3 3 1,6 270- 320 10,033 - 49 2,0 320 - 420 12,549 - 68 2,5 420- 570 16,068 - 91 3,0 570- 710 20,091 - 125 4,0 710- 900 25,0

125 - 160 5,0 900 - 1160 32,0160-210 6,0 1160 - 1460 40.0210-270 8,0 1460 - 1830 50,0

Širina brojčanih i slovnih linija, prema podacima iz stručne literature, treba iznositi za:- tamne linije na svijetloj podlozi: 1/6 visine;- svijetle linije na tamnoj podlozi: 1/7 - 1/8 visine.

Iz literature se, također, saznaje da jasnoća (kontrast) svijetlosnog signala treba biti najmanje dva .puta veća od jasnoće podloge od koje se signal odvaja. Osim toga, treba upotrebljavati najvidljivije boje svjetla; crvena boja je lakše vidljiva od zelene, a zelena je pak vidljivija od žutonarančaste boje.

Prema potrebi mogu se davati i dodatne informacije na koje se odnosi signal, npr. svijetleći natpis. Na slici 69. prikazuju se uobičajeni oblici kontrolnih i mjernih instrumenata na oruđima za rad.

147

Pokretna kazaljka

Brojčanik

Prozor

Nepomična kazaljka

1 2 3 4E3 6

Polukrug

Vodoravno

Okomito

Slika 69. Uobičajeni indikatori kontrolnih i mjernih uređaja na oruđima za rad

Stavak 2.:

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisuju se boje signalnih svjetala I njihovo značenje i to prema Tablici 10.

148

fab |ica 10' B°^6 si9nalnih svJ"etala i njihovo značenje

Boja

Značenje upaljenog s igna lnog sv je tla O bjašnjen je*' Jk ' Uobičajene prim jene

Crvena Opasnost ili alarm

Upozorenje na potencijalnu opasnost ili stanje koje za­htjeva hitno djelovanje

- Pad tlaka u sustavu za pod­mazivanje

-Tem peraturaizvan utvrđe­nih (sigurnosnih) granica

- Zahtjev da se stroj odmah zaustavi (na prim jer zbog preopterećen ja)

- Primarno važna oprema zaustavljena je djelova­njem nekog zaštitnog uređaja

- Opasnost od dijelova pod naponom koji su pristupa­čni ili od pokretnih dijelova

Žuta Upozorenje Promjena uvje­ta ili nastu- pajuća promje­na uvjeta

-Tem peratura (ili tlak) raz­ličita od normalne razine

- Preopterećenje čije je tra­janje dopušteno u ograni­čenom razdoblju

-Autom atski ciklus je u toku

ZelenaSigurnost

Znak sigurnesituacijeiliOdobrenje da se ide dalje, slobodan put

- Rashladna tekućina cirkulira

-A utom atsko upravljanje kotla radi

- Stroj spreman za rad: sve potrebne pomoćne funkci­je rade, jedinice su u po ­četnom položaju i hidrauli­čni tlak ili izlazni napon mo- tora-generatora je u utvrđe­nom opsegu itd.

- Ciklus završen i stroj spre­man za ponovni start

Plava Specijalno značenje utvrđeno prema po­trebi u pro­matranom slučaju

Može biti dodi­jeljeno bilo koje specifično značenje koje nije obuhva­ćeno trima navede­nim vedenim bojama: crvenom, žutom i zelenom

- Signalizacija daljinskog upravljanja

- Birački preklopnik u polo­žaju "podešavanje"

- Jedinica je izvan početnog položaja

- Spori posmak suporta ili jedinice

BijelaNema specifi­čnog utvrđe­nog značenja (neutralna)

Može biti upot­rijebljeno bilo ko­je značenje kad­god postoji dilema oko primjene sljedeće tri boje: crvene,žute i zelene i na primjer za potvrđivanje

- Rasklopni uređaj za napa­janje u položaju "UKLJUČENO"

- Izbor brzine ili smjera okretanja

- Pomoćni uređaji koji nisu u svezi s radnim ciklusom funkcioniraju

149

°v§Za signalna svjetla (signalne žaruljice) istom normom propisane su još

odredbe:- za signalna svjetla do uključivo 24 V koristi se tip žarulje s bajonet-grlom; žarulja

navojnim grlom se ne smiju upotrebljavati; ^ s- upaljena signalna svjetla (i uopće, rasvijetljeni zfiaci) služe za davanje sljedeća

informacija: ^1. SignalizacijaDa privuku pozornost ili da ukažu na potrebu primjene određene radnje.U ovome slučaju primjenjuju se CRVENA, ŽUTA, ZELENA i PLAVA boja.2. PotvrdaDa potvrde komandu, stanje ili uvjet, ili da potvrde završetak neke promjene ¡i; prijelaznog razdoblja.- U ovome slučaju se prema pravilu koriste PLAVA i BIJELA boja, ali se u nekim

slučajevima može upotrebljavati ZELENA boja.- treptajuća svjetla

Da bi se bolje razlikovale ili davale dopunske informacije, a posebno jače isticale mogu se upotrebljavati treptajuća svjetla u sljedeće svrhe.a) da se privuče veća pozornost;b) kad je potrebno hitno djelovati;c) da se signalizira neusuglašenost između komandiranog stanja i stvarnog stanja opreme na koju se odnose;d) da se signalizira promjena koja je u toku (treptanje za vrijeme prijelaznog razdoblja) itd.Ako se za informacije s različitim prioritetom koriste treptajuća svjetla s različitim

frekvencijama treptanja, za informaciju s većim prioritetom upotrebljava se svjetlo koje brže trepti.

- boje signalnih svjetalaKada se kod signalnih svjetala koriste CRVENA, ŽUTA i ZELENA boja, one moraju imati značenja koja su im dodijeljena u drugoj koloni Tablice 10. Ove tri boje ne smiju se upotrebljavati ni za jedno drugo značenje. Za druge namjene moraju se primjenjivati PLAVA ili BIJELA signalna svjetla, kao što je prikazano u Tablici 10.

Stavak 3.:

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisane su ove pojedinosti za napon strujnog signalnog kruga:

- ako se koristi posebni signalni strujni krug (nepriključen na upravljački strujni krug), uobičajeni napon strujnog kruga je 24 V izmjenične ili jednosmjerne struje, a

- odgovarajuće žarulje su od 24 V do 28 V;kada se upotrebljavaju posebni transformatori za ugradnju, žarulje su predviđene za 6 V(uobičajene vrijednosti) ili 24 V te u ovome slučaju signalni strujni krugovi mogu biti spojeni na upravljački strujni krug;

- elektronski signalni strujni krugovi napona ispod 24 V su dopušteni.

Članak 72.

Na pokretnome nepreglednom i velikom oruđu te na oruđu s većim potencija­lnim opasnostima zbog opasnih tvari (u kemijsko-tehnološkim procesima i si.) moraju se postaviti uređaji sa zvučnim signalima (ručni ili automatski).

Zvučni signali pojedinih uređaja za upozorenje (trube, zvona, sirene, zujalice,

150

•vtaljke i dr.) moraJu se dobro čuti na mjestu rada radnika i moraju se po boji P|Sl raziikovati od buke u radnom okolišu.t0 Zvučni signalni uređaji moraju se aktivirati ako pri puštanju u pogon oruđa ili

•elcom rada mogu biti ugroženi radnici zbog neočekivanih opasnih gibanja ili stanja oruđa odnosno tvari u oruđu. ̂ ^ -

Stavak 1 ••Odredbom ovog stavka nastojalo se da se odnosna oruđa za rad opskrbe

uređajima kojima će se prema potrebi moći davati zvučni signali da bi se upozorilo nazočne radnike da stave oruđa u pogon ili na neke opasnosti koje bi mogle nastati tijekom rada. U praksi takve slučajeve najčešće se nailazi kod velikih dizalica, transportera, proizvodnih linija s dva ili više operatera i si.

Odredbom se daje slobodan izbor u pogledu ručnog, mehaničkog, električnog ilf automatskog signala, ali jasno je da signali moraju biti u skladu s vrstom oruđa, njegovom veličinom i svrhom takvih signala.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka propisano je da zvučni signali moraju zadovoljiti dva zahtjeva:

- da se dobro čuju na mjestu rada radnika,- da se prema boji i tonu razlikuju od buke u radnoj okolini.

Najmanja razlika intenziteta zvučnog signala i buke u radnoj okolini, tj. u pogonu mora biti 10 dB.

Vidljivo je da se odredbom propisuju zahtjevi koji se odnose isključivo na zvučne signalne uređaje s jedinom funkcijom zvučnog upozorenja. Međutim, ovakvi zvučni signalni uređaji mogu imati pored funkcije zvučnog upozorenja i druge funkcije kao neposrednu blokadu rada oruđa te aktiviranje istodobno i signalnih svjetiljaka (treptajućih ili netreptajućih) i dr.

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka propisuje se u kojem se slučaju mora dati zvučni signal kao upozorenje prije početka rada oruđa i tijekom njega. Utvrđeno je da se to upozorenje daje u slučajevima kada zbog neočekivanih opasnih gibanja ili stanja oruđa odnosno tvari mogu nastati opasnosti za radnika.

Prije početka rada oruđa zvučni signal daje se obično kod većih oruđa za rad (npr. dizalice, transporteri, industrijske linije, valjački stanovi i dr.), jer se na manevarskom prostoru njihovog djelovanja mogu nalaziti radnici ili se mogu nalaziti na različitim mjestima posluživanja oko tih oruđa, pa ih se upozorava na oprez i odgovarajuću pozornost zbog početka rada oruđa.

Tijekom rada oruđa zvučni signal se daje kao upozorenje u ovim slučajevima;- kod pokretnih oruđa ako se radnici nalaze na putu prolaza oruđa, s teretom ili bez

tereta, a sa svrhom da se radnici udalje ili pripaze na prijeteću opasnost;- ako se oruđe ne upotrebljava kontinuirano već s prekidima tj. povremeno, pa se

zvučni signali daju analogno kao prije početka rada;- ako se zbog stanja u oruđu (npr. zbog nestanka napona, kvara, tlaka, razine

tekućine, temperature i dr.) automatski izazove zvučni signal za upozorenje radi intervencije radnika.

151

Članak 73.

Na velikom oruđu kod kojeg je međusobno sporazumijevanje dva radnika j|j više radnika otežano, a kod kojeg radnici mogu bituugroženi zbog neočekivani^ gibanja ili drugih pojava, moraju se postaviti Uređaji sa zvučnim ili optički^ signalima ili drugi prikladni uređaji za upozorenje na nastalu opasnost odnosno za dogovor.

Zvučni signali ili druga upozorenja iz stavka 1 . ovog članka moraju biti unaprijed utvrđeni i s njima moraju biti radnici upoznati.

Ako je davanje zvučnog signala ili upozorenja povezano s puštanjem u pogon oruđa, vrijeme između davanja signala i stavljanja u pogon oruđa mora biti tako udešeno da radnici imaju dovoljno vremena napustiti opasni prostor ili se skloniti na^sigurno mjesto ili se pripremiti za radnu operaciju koju će obavljati.

Stavak 1 .:

Odredbom ovog stavka propisuju se zvučni ili optički signalni uređaji na velikim uređajima s ovim osobitostima:- da na njima rade istodobno dva ili više radnika;- da je sporazumijevanje radnika otežano radi daljine njihova mjesta upravljanja ili

posluživanja;- da postoje neočekivana gibanja ili druge pojave kao izvor opasnosti za radnike.

Kadgod postoji jedna od ovih osobitosti na velikim oruđima, moraju se osigurati odgovarajući zvučni ili optički signalni uređaji kojima će se radnici međusobno obavijestiti o opasnosti ili će se s njima radnici moći dogovarati o svojim radnjama vezanim uz rad oruđa.

Pravilnikom o tehničkim normativima za prijevoz transporterima s trakom u rudarstvu (Službeni list, br. 5/73. i 12/74.) u odnosu na transportere na površinskim otkopima propisano je da se osim zvučnog signala noću, preporuča i davanje svijetlosnog signala. Signalna tipkala moraju se nalaziti na svakoj pogonskoj glavi transportera, a pri daljinskom upravljanju i kod dispečera.

Stavak 2 .:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se određena signalizacija kako ne bi kod radnika bilo nejasnoća ili dvojbi o primljenim signalima. Internom uputom za rad s oruđem ili uputom proizvođača oruđa utvrđuje se značenje pojedinih signala.

Radnici se prilikom osposobljavanja za siguran rad na oruđu upoznavaju sa značenjem pojedinih signala.

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se potrebno vrijeme od trenutka davanja signala do stavljanja oruđa u pogon, kako bi se upozoreni radnici mogli udaljiti od opasnog prostora ili da se pripreme za radnu operaciju koju će obavljati.

Radi praktičnog prikaza može se navesti rad na nekoj proizvodnoj liniji, na kojoj rade dva ili više radnika međusobno udaljena. Jedan od njih nalazi se na upravljačkom

152

mjestu, a zadnji radnik prihvaća ambalažirani proizvod (vreća cementa, vreća gnojiva, vreća brašna, punjeni sanduk ili kutija, komadni proizvod i dr.). Na mjestu zadnjeg radnika može se nalaziti jedan, ali i više radnika, koji moraju biti uvijek spremni da prihvate teret tijekom rada. Nakon nekog zastoja rada proizvodne linije, upravljač na mjestu glavnog upravljačkog mjesta mora Th u ^z o riti na pripremu njihove radneoperacije.

Pravilnikom o tehničkim normativima za prijevoz transporterima s trakom u rudarstvu (Službeni list, br. 5/73. i 12/74.) u odnosu na transportere na površinskim otkopima propisano je da se prije pokretanja svakog transportera mora dati zvučni signal koji se čuje uzduž cijelog transportera, a signal mora trajati najmanje 10 sekundi i mora započeti najmanje 20 sekundi prije stavljanja transportera u rad.

1 1 . ORUĐE KOD KOJEG SE STVARA STATIČKI ELEKTRICITET

Članak 74.

Na oruđu kod kojeg nastaje statički elektricitet moraju se primjenjivati odgovarajuće mjere i normativi zaštite na radu, ako statički elektricitet može ugroziti radnika odnosno izazivati požar ili eksploziju.

Pri izboru mjera i normativa zaštite na radu od statičkog elektriciteta (uzemljenje, održavanje odgovarajuće vlage u zraku, antistatička preparacija, odvod statičkog elektriciteta influencijom, povećanje vodljivosti loše vodljivog materijala i ionizacije zraka ili kombinacija tih zaštitnih mjera) mora se voditi računa o stupnju opasnosti, vrsti tehnološkog procesa i oruđa te mikroklimatskim uvjetima.

Odredbama ovog članka propisuju se odgovarajuća pravila zaštite na radu na oruđima na kojima se stvara statički elektricitet, i to u slučajevima kada on može ugroziti neposredno radnika ili izazvati požar ili eksploziju. Budući da ima više tehničkih rješenja za zaštitu na radu od statičkog elektriciteta, treba primijeniti ona rješenja koja odgovaraju stupnju opasnosti, vrsti tehnološkog procesa i vrsti oruđa.

Prema podacima iz literature medicine rada saznaje se da preskok iskre od statičkog elektriciteta na tijelo radnika neće izazvati teže posljedice kakve uzrokuju udari električne struje. Jakost i trajanje struje koja prilikom preskoka protječe kroz tijelo radnika su neznatni, pa i u slučaju većih naboja mogu izazvati samo trenutno ¡stezanje mišića, što ne utječe na trajnu sposobnost radnika. Pritom ipak treba pripaziti da radnici s bolestima srca i živčanog sustava mogu imati odgovarajuće posljedice, pa ih se ne bi smjelo izlagati ovakvim opasnostima. Osim toga, svaki radnik prilikom takvog udara doživljava šok, te zbog toga instinktivno napravi neke nekontrolirane pokrete, koji mogu biti uzrok nezgode ili ozljede na radu. Ako radnik radi na oruđu na kojem se to povremeno događa, kod radnika se stvara osjećaj straha i živčane napetosti zbog stalnog očekivanja strujnog udara.

Da bi statički elektricitet izazvao požar ili eksploziju, mora postojati okolina u kojoj postoje koncentracije eksplozivnih plinova, para ili prašine i to u takvoj smjesi sa zrakom da je njihova koncentracija unutar određenih granica, donje i gornje granice eksplozivnosti, a također i da iskra statičkog elektriciteta bude dovoljne energije da zapali smjesu.

153

Pravilnikom o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta (Službe^ list, br. 62/73.) propisuju se zaštitne mjere od statičkog elektriciteta, koji se pojavljuje na oruđima u proizvodnim procesima. Mjere zaštite ovog pravilnika primjenjuju Se prilikom projektiranja, izgradbe, uporabe i održavanja jaruđa.

Uzemljenje je najdjelotvornija mjera zaštite od stStičkog elektriciteta, a primjenjuje se na svim vodljivim dijelovima oruđa. Uzemljenje se mora primjenjivati i kada se primjenjuju i druge mjere zaštite od statičkog elektriciteta.

1 0 - 1 2cm.

Slika 70. Uzemljeni metalni češljevi na mjestima na kojima se skuplja statički elektricitet

1 2 . ORUĐE KOD KOJEG SE STVARA I IZDVAJA PRAŠINA

Članak 75.

Oruđe smješteno u radnim prostorijama i na otvorenom prostoru pri upotrebi kojega se stvara i izdvaja prašina iznad MDK, mora biti opremljeno odsisnim uređajem za odvod prašine.

Ako nije moguće svu prašinu skupiti i odvoditi odsisnim uređajima, oruđe treba ili hermetički zatvoriti ili se mora postaviti u posebnu prostoriju i osigurati daljinsko vođenje.

Odsisni uređaji za odstranjivanje prašine na oruđu iz stavka 1. ovoga članka mogu biti vezani s vlastitim ili centralnim sustavom ventilacije. Svaki odsisni priključak mora imati svoj zasun.

Uređaji za odvod i skupljanje (taloženje) prašine moraju biti izvedeni i postavljeni tako da se oruđe može na siguran način koristiti te da se ti uređaji mogu skidati radi čišćenja i popravka.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka propisano je za sva oruđa da moraju biti opremljena odsisnim uređajem za odvod prašine pod uvjetom da je stvorena i emitirana prašina iznad MDK (maksimalno dopustive koncentracije štetnih tvari).

154

Člankom 1. Pravilnika o maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari u atmosferi radnih prostorija i prostora i o biološkim graničnim vrijednostima (N.N., br. 92/93-) propisuju se maksimalno dopustive koncentracije (MDK) pojedinih štetnih ^ari (plinova, para i suspendiranih tvari - aerosola) gzraku radnih prostorija i prostora, Koje prema sadašnjim spoznajama ne izaživajt^oštećenje zdravlja zaposlenih i ne zahtijevaju primjenu posebnih pravila zaštite na radu, odnosno primjenu osobnih zaštitnih sredstava.

Pod pojmom "štetne tvari” podrazumijevaju se sve one tvari koje za vrijeme proizvodnje, rukovanja, transporta, skladištenja ili uporabe ispuštaju ili stvaraju infektivne, iritirajuće, zagušljive, toksične ili druge štetne prašine, dimove, plinove, magle, Pare ili vlakna u količinama koje mogu oštetiti zdravlje osoba, koje s njima dolaze u dodir.

Spomenutim pravilnikom u njegovim tabličnim prikazima propisane su i biološke granične vrijednosti za 38 štetnih kemijskih tvari.

Propisom Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) utvrđene su odredbe u svezi s prašinom koju stvaraju i emitiraju oruđa za rad u neposrednu radnu okolinu, ali u tim odredbama nije naznačen i uvjet koncentracije prašine iznad MDK prema europskim mjerilima, odnosno prema nacionalnim propisima pojedinih država članica EEC-a. Nisu poznati razlozi za nepostojanje tog uvjeta prema kojem bi oruđa za rad morala biti opremljena odsisnim uređajem za odvod prašine, a postoji i mogućnost da se to prepusti nacionalnim propisima da utvrde taj uvjet. Prema navedenoj Uputi postoje ova propisana pravila:- oruđe mora biti tako projektirano, konstruirano i/ili opremljeno da rizici

od prašine budu otklonjeni,- gdje postoje opasnosti, prašina mora biti zahvaćena i/ili odstranjena,- gdje oruđe nije zatvoreno za vrijeme normalnog rada, uređaji za zahvaćanje i/ili

odvod prašine moraju biti smješteni što je moguće bliže izvoru nastanka prašine.

Odredbom ovog stavka propisan je organiziran odvod prašine odsisnim uređajem na svim oruđima prilikom čije se uporabe stvara ili izdvaja prašina štetna po zdravlje.

Prašina najviše nastaje prilikom obrade i prerade na oruđima namijenjenim za: mljevenje, miješanje, usitnjavanje, sortiranje rastresitih materijala, transport materijala trakama, brušenje metala, drveta i drugih tvari, čišćenje vreća od brašna i sličnih materijala, trešnje, čišćenje odljevaka vibratorima i drugim uređajima, raznim operacijama otprašivanja, sipanje praškastih proizvoda u ambalažu i druge slične procese.

155

Odsisavanje * , '

Slika 71. Odsis prašine na mlinu za mljevenje krutih i rastresitih materijala.

Prašina s oruđa, u pravilu, se uklanja lokalnim odsisnim uređajima, koji imaju funkciju da skupe i zahvate prašinu na mjestu njezinog nastanka i da ju odvode izvan prostorije tako da se onemogući njezino štetno djelovanje.

1. otprašivač (deponij)2. vodovi za odvod prašine3. brusna traka

Slika 72. Uređaj za odsis prašine na tračnoj brusilici za brušenje drveta

Lokalni usisni uređaj za otprašivanje izrađuje se, u načelu, tako da se izvori zaprašivanja zagrade, ograde ili zatvore, a prašina se preko usisnog ušća odvodi strujom zraka u odsisnom vodu na mjesto gdje se prašina deponira.

U nekim propisima izričito je propisano na kojim se sve oruđima mora postaviti uređaj za odsis prašine, pa je tako Pravilnikom o tehničkim normativima za Ijevaoničku

156

industriju (Službeni list, br. 14/79. i 11/80.) propisano da se taj uređaj mora postaviti na ovim uređajima:

mlinovima s kuglama za mljevenje koksa, ugljena, gline, kremena, miješanje; ¡nercijskim sitima, mehanička, ravna, bubnjasta i po ligonalna; trakastim transporterima za povratnu mješavinu, đbhi pješak, ugljen i glinu; magnetskim separatorima; elevatorima; mjestima presipavanja s transportera na transporter i iz okomitih ili kosih otvora na transporter; mjestima ubacivanja suhe kalupne mješavine u bunker; uređajima za pripremu samoočvršćivajućih mješavina;

- strojevima za mehaničko čišćenje površine jezgara, komorama za pulverizacijsko premazivanje jezgara; strojevima za ručnu izradu školjkastih kalupa i jezgara; strojevima za izradu jezgara prema C 02 postupku;

_ rešetke za istresanje odljevaka, pneumatske, inercijske, vibracijske i mehaničke; * vibracijskim i hidrauličnim strojevima za izbijanje jezgara;

- bubnjevima za čišćenje; komorama svih tipova za čišćenje sačmom; stacionarnim i pokretnim brusilicama.

Odredbom ovog stavka propisuju se krajnje mjere zaštite na radu za slučajeve kada se na oruđima iz objektivnih tehničkih razloga ne može sva prašina odvoditi s mjesta njezinog nastanka na određeni organiziran način putem uređaja za lokalan odsis. Za te slučajeve krajnje mjere mogu biti:

Slika 73. Odsis prašine zatvorenom odsisnom kapom iznad presipavanja

Stavak 2.:

157

- hermetizacija procesa u zatvorenom sustavu i mjesta nastanka prašine i svih drugih dovodnih i odvodnih vodova, a hermetizacija mora biti takva da se ni na jednorn mjestu ne može osloboditi prašina u prostoriju ili na mjestu rada radnika vani na otvorenom prostoru;

- izolacijska proizvodnja oruđa, koja se prostorho izdvaja od ostalih oruđa na kojima se ne stvara ili izdvaja prašina;

- daljinsko vođenje oruđa s manje ili više udaljenog mjesta ili iz posebne prostorije a na kojem mjestu radnik neće biti ugrožen od nastale prašine.

Na izbor krajnjih rješenja zaštite na radu mogu utjecati, u prvome redu, vrste j opseg opasnosti od prašine, pa zatim tehničke i objektivne mogućnosti poduzeća u pogledu prostorija, financijskih mogućnosti i drugih činitelja.

Stavak 3.:

Uređaj za odsis prašine može biti vlastiti ili samosvojan (autonoman) ili, pak, zajednički središnji (centralni sustav). Sa stajališta zaštite na radu oba načina odsisa prašine su podjednako vrijedna pod uvjetom da djelotvornost prema kapacitetu odsisa zadovoljava podjednako u oba slučaja.

Na izbor jednog od dvaju sustava može utjecati nekoliko pojedinosti, tako npr.: da ii u pogonu uopće postoji središnji sustav (centralni sustav) ventilacije; da li su u strojnom parku u prostoriji sva oruđa zagađivači prašinom ili je samo jedno ili dva oruđa; da li sam proizvođač svoja oruđa prodaje na tržištu isključivo s vlastitim ili samosvojnim uređajem za odsis prašine; da li je oruđe postavljeno samo u nekoj prostoriji i da li je oruđe izolirano vani na otvorenome prostoru.

S obzirom na navedene okolnosti, stručne službe u poduzeću trebaju racionalno obaviti procjenu i odlučiti u svezi s izborom uređaja za odsis prašine.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka utvrđena su neka načela koja su inače propisana i za zaštitne naprave i uređaje. Prema općoj odredbi ovog pravilnika kompletan uređaj za odsis prašine, obuhvaćajući ispust ili odgovarajuću taložnicu, je jedan od načina na koji se rješava zaštita na radu. S obzirom da se taj uređaj postavlja na oruđe, valjalo je propisati načela kao što su:- da uređaji moraju biti tako izvedeni i postavljeni da se oruđe može na siguran

način koristiti uvijek tijekom rada dok se stvara prašina;- da se uređaji mogu lako skidati radi čišćenja i popravka kako bi se osigurala

propusnost i učinkovitost odvoda prašine, a ako postoji taložnica da ju se može prema potrebi prazniti kako bi se omogućilo kontinuirano stvaranje slobodnog prostora za taloženje prašine.

Članak 76.

Odsisni uređaj za odvod prašine na oruđu mora biti povezan s uređajem za puštanje oruđa u rad tako da se oruđe ne može staviti u pogon bez istodobnog djelovanja uređaja za odvod prašine.

158

Odredbom ovog članka propisuje se da se uređaji za odvod prašine moraju vezati s uređajima za puštanje u pogon oruđa radi istodobnog djelovanja odsisa

orašine i rada oruđa (tzv. načelo istodobnosti djelovanja). Načelo istodobnog Jjjeiovanja primjenjuje se uvijek kada bi koncentracija prašine prilikom rada oruđa, ^ez uređaja za odsis prašine, bila iznad maksimalno dopuštene granice na mjestu rada radnika.

Načelo istodobnog djelovanja uređaja za odvod prašine i rada oruđa postiže se kod oruđa na električni pogon tako da je tipkalo ili drugi uređaj za puštanje u rad oruđa istodobno i za puštanje u rad uređaja za odvod prašine. Znači da uređaj za odvod prašine nema svoje vlastito tipkalo za puštanje u rad, već postoji samo jedno zajedničko tipkalo na samome oruđu.

Mora se napomenuti da je ovakvo načelo moguće kod oruđa koja imaju svoj vlastiti uređaj za odvod prašine. Ovo načelo neće se iz raznih razloga moći primijeniti u svim slučajevima sa središnjim sustavima odvoda prašine, pa se mora razmotriti svaki slučaj posebno.

Praksa je u nekim pogonima (npr. za obradu drveta) da se u pogonima nakon što se zaustave oruđa, ona čiste te se prašina i otpaci bacaju u ušće odsisa radi njihovog daljeg odvoda. Ako bi bilo provedeno načelo istodobnosti u takvim slučajevima zaustavljanja oruđa bio bi zaustavljen i motor središnjeg uređaja za odvod prašine, jer bi svako oruđe u pogonu moralo biti povezano sa središnjim uređajem za odvod prašine. Pod pretpostavkom da bi neki određeni dan u pogonskoj prostoriji radilo samo jedno oruđe, njegovim uključivanjem uključio bi se i veliki središnji elektromotor uređaja za odvod prašine. Taj čin bio bi neracionalan način rada, jer bi za odvod prašine samo s jednog oruđa bio stavljen u pogon veliki elektromotor središnjeg uređaja za odvod prašine velike snage i velikog utroška električne energije.

Kod oruđa s drugom vrstom energije načelo istodobnog djelovanja uređuje se s drugim tehničkim rješenjima. Kada se radi s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, načelo istodobnog djelovanja može se ostvariti pomoću pogonske transmisije (remenice s remenom ili dr.).

Članak 77.

Oruđe koje drobi, melje ili usitnjava materijal u suhom stanju, treba, prema potrebi, biti opremljeno, osim uređajima za odvod prašine, i posebnim zaštitnim uređajima odnosno napravama (zatvorena kućišta s dobro zatvorenim vratima ili poklopcima, pregrade, komore, zračni ili vodeni tuševi i si.) koji osiguravaju da koncentracija prašine u prostoriji ne premaši maksimalno dopuštene koncentracije propisane odgovarajućim hrvatskim normama.

Oruđa koja drobe, melju Ili usitnjavaju materijal u suhom stanju stvaraju inače povećanu prašinu te se u ovim slučajevima moraju povećati nastojanja da se osigura odgovarajuća zaštita na radu. Naročito se stvara prašina kada se drobe, melju ili usitnjavaju tvari kao što su: koks, ugljen, kamen, kremen, glina, pijesak i različite tvari u kemijsko-tehnološkim procesima. Kod ovih oruđa pored uređaja za odvod prašine propisane su i druge mjere kao zatvaranje izvora prašine, zračni ili vodeni tuševi, pregrade, komore i druge moguće tehničke mjere.

159

Način odvoda prašine i tehnička izvedba zaštite na ovim oruđima ovisne su 0 vrsti i opsegu štetnosti nastale prašine, ali i o objektivnim tehničkim m ogućnosti^ za stvaranje konstrukcije oruđa. Pored nabrojenih načina, u odredbi ovog članl^ preporuča se vlaženje tvari koje se drobe, melju ili usitnjavaju ako to tehnološ^ proces dopušta, jer to je veoma uspješan način d& se smanji ili potpuno odstrani nastanak prašine.

U nekim pojedinim slučajevima, i pored svih poduzetih pravila zaštite na radu na oruđima u smislu hermetizacije procesa, nastajat će odgovarajuća koncentracija prašine u radnoj prostoriji. U takvim slučajevima potrebno je postaviti, također, j uređaje za opću ventilaciju prostorije. Da bi takva opća ventilacija mogla biti djelotvorna, treba izraditi odgovarajući projekt. Usisni otvori takve opće ventilacije trebaju biti u relativnoj blizini oruđa koja stvaraju prašinu.

13. ORUĐE S OPASNIM TVARIMA

Članak 78.

Pri proizvodnji, preradi i korištenju opasnih tvari oruđem, primjenjuju se, uz mjere i normative zaštite na radu propisane ovim pravilnikom, i mjere i normativi propisani posebnim propisima i odgovarajućim hrvatskim normama u pogledu manipulacije, pakiranja, označivanja, smještaja i čuvanja opasnih tvari.

Opasna tvar je svaka tvar koja je zbog njezinih posebnih svojstava kao takva utvrđena Zakonom o prijevozu opasnih tvari i odredbama međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskog života.

Člankom 17. Zakona o prijevozu opasnih tvari (N.N., br. 97/93.) propisano je da koleta u kojima se prevoze opasne tvari moraju biti na vidljivom mjestu označene odgovarajućim listicama opasnosti.

Člankom 26. Zakona o prometu otrova (Službeni list, br. 13/91.) propisano je da uz svako pakiranje otrova mora biti deklaracija s ovim podacima: 1. zaštićeni generički i kemijski naziv otrova; 2. CAS registarski broj; 3. sadržaj svih aktivnih supstancija; 4. datum proizvodnje; 5. rok upotrebe; 6. naziv i adresa proizvođača; 7. način i uvjeti skladištenja i čuvanja; 8. znak opasnosti i oznake upozorenja i obavijesti.

U deklaraciji za otrove iz I. skupine mora, osim spomenutih podataka, biti ispisan natpis “Opasan otrov” , iz II. skupine natpis “Otrov” , iz III. skupine - natpis “Oprez”, Svi podaci trebaju biti ispisani velikim slovima i označeni uobičajenim simbolima kojima se označava otrovnost i štetnost pojedinih otrova.

Ako su otrovi eksplozivni, zapaljivi ili djeluju oksidativno, korozivno ili nadražujuće, deklaracija mora, osim navedenih natpisa i simbola, sadržavati i uobičajene simbole kojima se označavaju eksplozivnost, zapaljivost, oksidativno, korozivno ili nadražujuće djelovanje.

Uz svako pakiranje otrova, osim deklaracije, mora biti priložena uputa s ovim sadržajem: organoleptička svojstva otrova, način njegove upotrebe, simptomi trovanja i sredstva za zaštitu od trovanja, način i sredstva za pružanje prve pomoći u slučaju trovanja, način uklanjanja odnosno uništavanja neupotrijebljenog otrova i ambalaže, mjere u slučaju nezgode u zatvorenom prostoru i pri prijevozu, mjere za zaštitu čovjekove okoline od štetnog djelovanja otrova te značenje oznake upozorenja i

160

pavijest'’ srec|stva za zaštitu radnika koji rukuju otrovom (maske, zaštitna obuća i n d jeća).

pravilnikom o označivanju otrova koji se stavljaju u promet na domaćem tržištu Službeni list, br. 32/86.) propisuju se znakovi opasnosti i oznake upozorenja, kao i pavijesti u pogledu vrste, značenja, oblikaf b o j^ dimenzija i simbola kojima se

°značavaju otrovi koji se stavljaju u promet na domaćem tržištu.0 Svako pakiranje mora biti označeno odgovarajućim znakovima opasnosti i oznakama upozorenja i obavijesti.

Znakovi opasnosti bojom i simbolom ukazuju na: 1. otrovnost, 2. štetnost, 3. nagrizajuće djelovanje, 4. nadražujuće djelovanje, 5. eksplozivnost, 6. oksidativnost, 7 zapaljivost, 8. samozapaljivost, 9. opasnost od razvoja zapaljivog plina.

Oznake upozorenja odnose se na vrste rizika što postoje ili mogu nastati u nrometu otrova i pri rukovanju otrovima, a označuju se slovom “R” i rednim brojem iz popisa oznaka upozorenja, koji popis je dan u prilogu ove knjige.

Oznake obavijesti odnose se na mjere koje se moraju primijeniti u prometu otrova i pri rukovanju otrovima, a označuju se slovom “S” i rednim brojem iz popisa oznaka obavijesti, koji popis je dan u prilogu ove knjige.

Pojedinim hrvatskim normama utvrđuju se tehnički zahtjevi za velik dio opasnih tvari, u kojima su sadržana i pojedina pravila zaštite na radu. Izvadak iz popisa hrvatskih normi za te tvari je sljedeći:- sumporna kiselina, tehnička HRN H.B1.010 od 1981.- sumporna kiselina, koncentrirana, tehnička HRN H.B1.011 od 1981.-dušična kiselina, koncentrirana, tehnička HRN H.B1.012 od 1962.- klorosulfanska kiselina, tehnička HRN H.B1.014 od 1964.- klorovodična kiselina, tehnička HRN H.B1.015 od 1980.- borna kiselina, tehnička HRN H.B1.018 od 1982.- vodik - peroksid, tehnički HRN H.B1.022 od 1983.- natrij hidroksid (kaustična soda, živa soda) HRN H.B1.030 od 1964.- natrij karbonat (amonijačna soda, kalcinirana soda) HRN H.B1.035 od 1968.- benzen, tehnički HRN H.B1.002 od 1987.- toluen, tehnički HRN H.B2.002 od 1987.- trikioretilen, tehnički HRN H.B2.030 od 1989.- metanol, tehnički HRN H.B2.031 od 1983.- formalin, tehnički HRN H.B2.032 od 1983.- perkloretilen, tehnički HRN H.B2.035 od 1966.- butan, tehnički HRN H.B2.043 od 1987.- tekući klor, tehnički HRN H.B2.050 od 1965.- amonijnitrat, tehnički HRN H.B3.010 od 1966.- amonijsulfat, tehnički HRN H.B3.046 od 1963.- kalcijcijanamid u prahu HRN H.B4.030 od 1968.- umjetno gnojivo, trostruki superfosfat HRN H.B4.039 od 1986.- pesticidi, prah HRN H.B5.200 od 1983.- eksplozivi za rudarske i druge potrebe HRN H.D1.020 od 1971.- plastični eksplozivi, želatina HRN H.D1.030 od 1960.- crni lovački barut HRN H.D3.045 od 1963.- sporogoreći štapin HRN H.D3.050 od 1986.~ električni detonatori HRN H.D3.100 od 1987.

161

- sapun za pranje HRN H.E2.020 od 1977.- kisik, tekući HRN H.F1.011 od 1986.- ugljični dioksid, plinoviti HRN H.F1.016 od 1986.- amonijak, tekući, bezvodni HRN H.F2.020 od 1981. ^- sumpordioksid, tekući, tehnički HRN H.F2.022 ogM j967.- ljepila za drvo, glutinsko ljepilo HRN H.K1.041 od 1964.

Radi prim jera navodi se sumporna kiselina, (HRN H.B1.011 od 198 i ) koncentrirana i tehnička, a koja se upotrebljava u kemijskoj, farm aceutskoj’ prehrambenoj i tekstilnoj industriji, zatim u industriji umjetnih gnojiva, u rafinerijama nafte, u industriji viskoznih vlakana, eksploziva i u drugim granama industrije i u obrtništvu. Prema toj normi utvrđena su ova pravila:- sumporna kiselina se pakira i isporučuje u vagonima, cisternama i autocisternarna

za transport sumporne kiseline i u posudama (balonima) od plastične mase (polietilen i si.) sadržaja do 100 kg neto mase, a može se pakirati i isporučivati i u kontejnerima do 1.500 kg neto mase, koji su izrađeni od poliesterske smole ojačane staklenim vlaknima;

- cisterne i kontejneri se prije svakog punjenja i pražnjenja moraju kontrolirati otvaranjem i zatvaranjem ventila i poklopaca radi utvrđivanja ispravnosti, a poslije svakog pražnjenja cisterne i kontejneri moraju se dobro zatvoriti zatvaračima da vlaga iz zraka ne bi porodrla unutra;

- svaka jedinica pakiranja mora nositi natpis sa sljedećim podacima: naziv proizvoda, naziv tvrtke, odnosno naziv i sjedište proizvođača, bruto i neto masa jedinice pakiranja, registarski broj vagona i cisterne, datum punjenja, oznaka HRN-a H.B1.011, oznaka prema propisima o prometu otrova;

- sumporna kiselina čuva se u hermetički zatvorenim cisternama i spremnicima od čeličnog lima, kontejnerima od poliesterske smole ojačane staklenim vlaknima ili u balonima od plastične mase otporne prema sumpornoj kiselini;

- baloni ne smiju biti izloženi direktnoj sunčevoj svjetlosti;- prilikom punjenja posuda sumpornom kiselinom, ukrcaja, iskrcaja i transporta

kiseline i uopće prilikom svakog rukovanja sumpornom kiselinom moraju se poduzeti sve propisane sigurnosne mjere i mjere zaštite radnika kako se ne bi oštetile posude, prolila kiselina i ugrozili ljudski životi;

- pri miješanju sumporne kiseline s vodom temperatura dobivene otopine može dostići i 120 °C. To može prouzročiti ozbiljne nesreće ako se kiselina nepažljivo razrjeđuje. Uvijek se kiselina mora dodavati vodi, u tankom mlazu i prilikom toga snažno miješati.

Članak 79.

Oruđe pri korištenju kojega se izdvajaju opasne tvari (plinovi, pare, prašina i dr.) mora biti izvedeno i postavljeno tako da se štetno djelovanje tih tvari na organizam radnika, s obzirom na njihovu vrstu i opseg opasnosti, svede u maksimalne dopuštene granice propisane odgovarajućim hrvatskim normama.

Oruđe na kojem se koriste opasne tvari mora biti izrađeno od takva materijala i opremljeno takvim uređajima i opremom da može sigurno i pouzdano djelovati, s obzirom na vrstu i opseg opasnosti pojedinih opasnih tvari.

Odredbama ovog članka propisuju se mjere zaštite u općem smislu za oruđa

162

koja koriste opasne tvari ili kod kojih se izdvajaju opasne tvari, pa je u tu svrhu upotrijebljen izraz “s obzirom na njihove vrste i opseg opasnosti”. Opasne tvari mogu pjti različitog stanja i s različitim opasnostima: eksplozivnim, zapaljivim, otrovnim, zaraznim, radioaktivnim i nagrizajućim.

Ako se izdvajaju opasne pare i plinovi,, koncentracija mora biti snošljiva u dopustivim granicam a (vidjeti komentar uz članak 75.). Tvari u dopustiv im koncentracijama, u pravilu, ne bi smjele oštetiti zdravlje normalnih i zdravih radnika, pd normalnim uvjetima rada i svakodnevnom osmosatnom radu. Međutim, poznato je da nisu svi radnici jednakog zdravlja, da nemaju uvijek normalne uvjete rada i da katkada rade i dulje od osam sati, pa bi u takvim drukčijim uvjetima rada i dopustive veće koncentracije ipak mogle štetiti bolesnim radnicima ili radnicima koji rade pod nepovoljnim uvjetima. S obzirom na to, potrebno je iznaći rješenja kako bi še ova oruđa izvodila i postavljala tako da se štetno djelovanje onemogući izdvajanjem opasnih tvari.

Projektanti i proizvođači oruđa s opasnim tvarima dužni su razmotriti sve opasnosti od opasnih tvari i primijeniti pravila zaštite na radu kako je to propisano pojedinim zakonima o zaštiti na radu. Prema odredbi stavka 2. ovog članka, oni moraju, među ostalim, odabrati odgovarajući povoljan konstrukcijski materijal, prateće uređaje i svu opremu, s kojom će osigurati zaštitu na radu od opasnih tvari.

Uloga korisnika ovih oruđa u pogledu primjene odredaba ovog članka svodi se, uglavnom, na to da se oruđe:- postavi na mjesto u prostoriji ili vani na otvorenom prostoru, uz primjenu ventilacije

i drugih mjera kako bi se potencijalna štetnost svela na najmanju moguću mjeru;- upotrebljava samo za namjenu za koju je ono projektirano i konstruirano.

U pogledu emisija opasnih tvari na oruđima za rad Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisala sljedeće:

' - oruđe mora biti tako projektirano, konstruirano i/ili opremljeno da rizici od plinova, tekućina, para i drugih štetnih tvari, koje se na oruđu stvaraju, budu otklonjeni,

- ako postoje opasnosti, oruđe mora biti tako opremljeno da spomenute tvari mogu biti zahvaćene i/ili uklonjene,

- ako oruđe nije zatvoreno za vrijeme normalnog rada, uređaji za zahvaćanje i/ili odvod moraju biti smješteni što je moguće bliže izvoru emisije.

Istim propisom Europska ekonomska zajednica posebno je propisala odredbe o požarima i eksplozijama koje bi se mogle dogoditi u svezi rada s oruđima za rad. Kao načelna odredba postoji da oruđe mora biti projektirano i konstruirano tako da se izbjegne bilo koji rizik od požara ili eksplozije, a što bi moglo nastati zbog pregrijavanja pojedinih dijelova na oruđu za rad ili od moguće koncentracije plinova ili zapaljivih tekućina, para i drugih zapaljivih i eksplozivnih tvari. U tom smislu propisane su posebne obveze proizvođačima oruđa, tako npr.:- prilikom projektiranja i konstruiranja moraju se izbjeći opasne koncentracije

nastalih plinova, para i prašine,- mora se spriječiti zapaljenje potencijalne eksplozivne atmosfere,- minimizirati (smanjiti na najmanju moguću mjeru) bilo koju eksploziju

koja stvarno može nastati i to tako da ona ne dovodi u opasnost okolinu,- analogne mjere moraju biti uzete u obzir ako proizvođač predviđa

163

da će se oruđe postaviti u nekoj potencijalnoj eksplozivnoj atmosferi,- električna oprema, kao sastavni dio oruđa, mora odgovarati propisu

posebne Upute EEC-a.

Članak 80. *

Oruđe koje se upotrebljava za proizvodnju odnosno preradu otrovnih tvarj (proizvodnja i prerada otrova I. i II. skupine i si.) mora biti postavljeno u zasebne prostorije odnosno boksove.

Tehnološkim procesom koji se obavlja oruđem iz stavka 1 . ovog članka treba se, u pravilu, upravljati iz zasebne prostorije u koju se mora dovoditi čistj zrak u onoj količini koja će osigurati stalan pretlak u prostoriji ili boksu u kojima je postavljeno oruđe.

Ako pri tehnološkom procesu treba uzimati uzorke otrovnih tvari iz oruđa iz stavka 1 . ovoga članka koja su pod tlakom, uzorci se moraju uzimati spomoću posebnog zaštitnog uređaja koji sprečava ulaženje otrovnih tvari u radni prostor.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se smještaj oruđa s otrovnim tvarima I. i ||, skupine u posebne prostorije ili odijeljene boksove.

Prema Zakonu o prometu otrova (Službeni list, br. 13/91.), s obzirom na stupanj opasnosti i prosječnoj smrtnoj dozi (oralna LD-50), otrovi se razvrstavaju u četiri skupine, i to:- I. skupina obuhvaća ekstremno otrovne tvari;- II. skupina obuhvaća veoma otrovne tvari;- III. skupina obuhvaća umjereno otrovne tvari;

IV. skupina obuhvaća slabo otrovne tvari.

Kao osnovno mjerilo otrovnosti smatra se minimalna smrtna doza ili kako se uobičajeno označava “letalna doza” (skraćeno LD), koja čini minimalnu količinu tvari što može izazvati smrt eksperimentalnih životinja. Osim minimalne doze, kao mjerilo otrovnosti još se češće koriste vrijednosti srednje letalne doze, što se skraćeno označava s LD-50, a koje čine one količine otrovnih tvari koje izazivaju uginuće najmanje 50% eksperimentalnih životinja koje su korištene prilikom utvrđivanja stupnja otrovnosti (štakori mužjaci ili druge životinje).

Inače se u literaturi i propisima I. i II. skupina smatra tvarima prema kojima se mora odnositi s rigoroznijim ponašanjem.

Stavak 2 .:

Odredbom ovog stavka propisuje se način upravljanja s oruđem s otrovima I. i !!• skupine. Rukovalac oruđem treba upravljati iz posebne prostorije, a u kojoj se osigurava čist zrak i izvjestan nadtlak u odnosu na prostoriju ili boks gdje je postavljeno oruđe s otrovima I. i II. skupine.

Prema odredbi ovog stavka za ova oruđa trebalo bi upotrebljavati uređaj za daljinsko upravljanje ili, pak, automatski rad oruđa uz postavljanje kontrolnih i signalnih uređaja u upravljačku prostoriju.

■

wm¡sr

164

.^ ....-....-j

[sjadtlak u posebnoj prostoriji upravljača ili rukovaoca oruđem potreban je ako ta roStorija nije građevinski potpuno odijeljena od prostorije oruđa. Ako je posebna

Pr0storija upravljača ili rukovaoca potpuno građevinski odvojena, ali i s dobro P hrtvlienim međusobnim vratima, tada nadtlak zrakgi u prostoriji nije potreban.

Nadtlak se u ovome slučaju može jedino- stalno osigurati primjenom nekih od tehničkih izvedbi, npr. ubacivanjem zraka u prostoriju upravljača i usisavanjem pečistog zraka iz prostorije oruđa s otrovnim tvarima. Ovaj nadtlak može biti vrlo mali rja bi izazvao strujanje zraka u horizontalnom smjeru prema prostoriji s oruđem s otrovnim tvarima. Budući da ovo nije jednostavan zadatak jer tu su važni još i smjerovi vjetra, temperaturne razlike i drugi mogući činitelji, projektant treba razmotriti položaj prostorije i smještaj oruđa, te izraditi odgovarajuće tehničko rješenje.

Stavak 3.:

Posebni uređaj za uzimanje uzoraka prema odredbi ovog stavka mogla bi, među ostalim, biti sisaljka kojom se usisava tekućina ili plin u odgovarajućoj količini, a koja se onda na odgovarajući način može preuzeti u drugu posudu radi laboratorijske ili druge pretrage i ispitivanja.

Članak 81.

Tehnološki procesi pri kojima se koriste ili izdvajaju otrovne tvari trebaju se, prema potrebi i mogućnosti, obavljati u hermetički zatvorenim posudama ili prostorima oruđa.

Ulaganje materijala u hermetički zatvorene posude ili prostore oruđa iz stavka1. ovog članka ili njegovo vađenje iz njih mora biti takvo da se onemogući djelovanje otrovnih tvari na organizam radnika.

Oruđe koje se otvara radi punjenja i vađenja materijala, a pri tome postoji mogućnost izlaženja otrovnih tvari, mora biti opremljeno zaštitnim napravama i uređajima za odsisavanje kojima se sprečava izlaženje tih tvari iz oruđa u radni prostor.

Otvorena mjesta oruđa na kojima se izdvajaju otrovne tvari, a koja se zbog tehnoloških razloga ne mogu zatvoriti (hermetizirati), moraju se opskrbiti djelotvornim uređajima za odsisavanje.

Radnicima koji rade na oruđu s otrovima mora se osigurati odgovarajuća higijena rada te upotreba odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava.

Otrovne ili toksične tvari imaju poseban tretman, pa su zato odredbe o njima izdvojene od drugih opasnih tvari. Prema Zakonu o prometu otrova (Službeni list, br. 13/91.), otrovima se smatraju tvari sintetičkog, biološkog ili prirodnog podrijetla i preparati proizvedeni od tih tvari, koji uneseni u organizam ili u dodiru s organizmom, mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi ili štetno djelovati na čovjekovu okolinu.

165

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka propisuje se hermetizacija procesa na oruđima na kojirr, se upotrebljavaju ili izdvajaju otrovne tvari. Hermetizacija procesa propisana je, otrovne tvari mogu djelovati nepovoljno na razfferte načine. One mogu izazvat nadražaje i na pojedinim organima, što ovisi na koji se način unose u organizam' Prilikom proizvodnje, otrovne tvari mogu biti unesene u organizam:- udisanjem tvari u plinovitom ili parnom stanju, ali i tekućih tvari u fino raspršenog

obliku, pa i čvrstih čestica prašine, što sve može primarno nepovoljno utjecati na dišne organe;

- oralno tj. putem ustiju tekućih i čvrstih tvari s nepovoljnim djelovanjem primarno na probavne organe;

- resorpcijom ili apsorpcijom tj. usisavanjem kroz kožu u organizam, s primarnim nepovoljnim djelovanjem na kožu, a kasnije i na unutarnje organe.

U odredbi je korišten izraz "treba”, a ne “mora" za primjenu hermetizacije procesa na ovim oruđima, pa zbog toga ne postoji obveza za striktne mjere već se time preporučuje da se to učini, ako postoje štetnosti za radnike. Ovakva formulacija je važna i za postojeća oruđa na kojima se upotrebljavaju ili izdvajaju otrovne tvari, ali u maloj ili neznatnoj mjeri, pa se na njima ne treba izraditi hermetizacija procesa, već se moraju primijeniti druge zaštitne mjere.

Stavak 2.:

Odredba ovog stavka odnosi se na oruđa kod kojih se ulažu i vade materijali iz hermetički zatvorenih prostora. Materijali se mogu ulagati i vaditi ručno, ručno s pomoćnim alatima; mehanički s uložnicima, lopaticama, grabilicama, tlačnim i usisnim sisaljkama, transporterima i dr.; automatski s uređajima istim ili sličnim kao i kod mehaničkog ulaganja i vađenja materijala.

Odredba ne utvrđuje način obavljanja ove radne operacije ulaganja i vađenja materijala već se taj izbor prepušta projektantima, proizvođačima i korisnicima oruđa pod uvjetom da izbor načina ulaganja i vađenja materijala mora biti takav da se otklone mogućnosti nepovoljnog djelovanja otrovnih tvari na organizam radnika. Treba ipak shvatiti ovu odredbu o slobodnom izboru sredstva za ulaganje i vađenje materijala s obzirom da su otrovne tvari s veoma različitim stupnjevima, a i objektivnim drugim mogućnostima zaštite radnika kao što su osobna zaštitna sredstva, razina higijene u pogonu, smještaj oruđa i dr.

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka propisuje se zaštitna mjera za oruđa kod kojih se ipak otvaraju vratašca, poklopac ili drugi dio za zatvaranje da bi se punio i vadio materijal. Kod tih oruđa propisana je primjena zaštitne naprave i uređaja za odsis, koji će spriječiti izlazak otrovnih tvari u radnu prostoriju.

Projektom i konstrukcijom utvrđuje se vrsta zaštitne naprave i uređaja za odsis koji će na racionalan način djelovati da bi se otklonile i izdvojile nastale otrovne tvari. Pod pretpostavkom da se za vrijeme rada zatvorenog oruđa (hermetizacija) ne izdvajaju otrovne tvari, već se one izdvajaju samo za vrijeme otvorenih zaštitnih naprava,

¡onalno bi bilo da se uređaj za odsis podesi prema načelu povezanosti djelovanja r zaštitnom napravom u otvorenom položaju. To znači da će uređaj za odsis početi djelovati tek kada se otvori ili skine zaštitna naprava.

m & jčkStavak 4.:

Odredbom ovog stavka utvrđuju se oruđa sa stalno otvorenim dijelovima koji se jz tehnoloških razloga ne mogu zatvoriti. To su primjerice razne kade za površinsku obradu s nanosom nikla, cinka i dr.

b. kada s dvostranim odsisom

Slika 74. Bočni odsis plinova i para kod kada

167

Bitno je kod ovih oruđa da na njima, odnosno na mjestu na kojem se koncentriraj^ pare i plinovi, postoje odgovarajući usisni otvori uređaja za odvod para i plinova da se na učinkovit način te pare i plinovi odvode na bezopasno mjesto ili prostor.

Članak ¿2. M

Na oruđu s električnim pogonom i instalacijama na kojima se radi § eksplozivnim i lakozapaljivim tvarima ili se mogu izdvojiti takve tvari u oblika plinova, para, prašine i dr. elektroinstalacija mora biti izvedena u protueksplozijskoj zaštiti u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama.

Oruđe s eksplozivnim i lakozapaljivim tvarima mora biti konstruirano postavljeno i održavano na ovaj način:

- 1) da su dijelovi u gibanju od materijala koji njihovim dodirom ili trenjem neće stvoriti iskru, statički elektricitet ni opasno zagrijavanje;

2) da se podmazivanje obavlja sredstvima i na način koji neće biti izvor požara ni eksplozije;

3) da su mjesta obrade ili prerade, prema potrebi, tako zatvorena i nepropusna da je spriječeno bilo kakvo isparavanje ili istjecanje sadržaja;

4) da je materijal otporan na nagrizanje ako su eksplozivne i lakozapaljiv© tvari ujedno i nagrizaj uče tvari;

5) da električni vodiči nisu preopterećeni i da se električna instalacija stručno održava;

6) da se u prostoriji ili u blizini oruđa ne upotrebljavaju sredstva koja mogu biti izvori vatre, iskre ni užareni predmeti.

Osobna zaštitna sredstva radnika koji rukuju ili poslužuju oruđe s eksplozivnim ili lakozapaljivim tvarima moraju odgovarati uvjetima rada i zaštiti od iskrenja.

Uređaji za upravljanje oruđem iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi se postavljaju u posebnoj prostoriji odvojenoj od prostorije s oruđem i s pretlakom, kao zaštitnom mjerom odvajanja tog uređaja od prostora s mogućim eksplozivnim smjesama.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka propisuje se obvezna izvedba elektroinstalacija u protueksplozijskoj zaštiti na oruđima s eksplozivnim i zapaljivim tvarima.

HRN-om N.S8.011 od 1981. utvrđuju se opći zahtjevi za konstrukciju, izradu, ispitivanje i označavanje protueksplozijski zaštićenih električnih uređaja u svim vrstama protueksplozijske zaštite. Protueksplozijski zaštićeni električni uređaji su svi električni uređaji namijenjeni za rad u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom, zapaljivim plinovima, parama ili prašinom.

Izazivanje eksplozije električnim uređajima u eksplozivnoj atmosferi sprečava se ovim vrstama zaštite:- neprodorni oklopi: dijelovi električnih uređaja koji mogu izazvati paljenje

eksplozivnih smjesa moraju biti zatvoreni u kućišta (simbol je Exd. HRN N.S8.101 od 1990.);

- povećana sigurnost: zaštita je u dodatnim mjerama od porasta temperature i nastanka luka ili iskri u električnom uređaju (simbol je Exe. HRN N.S8.201 od 1987.);

168

samosigurnost: električni uređaj mora biti izrađen tako da ni iskra ni termički učinak ne mogu zapaliti eksplozivne smjese (simbol je Exi.; Exia. i Exib.; HRN N.S8.301 od 1981.);

_ punjenje čvrstim materijalom: dijelovi električnog uređaja oblažu se čvrstim izolacijskim materijalima u obliku kompaktnih rffasa (simbol je Exm. HRN N.S8.401 od 1981.);

_ uranjanje u tekućine: dijelovi električnog uređaja uronjeni su u ulje (simbol je Exo. HRN N.S8.501 od 1981.);

_ nadtlak: kućišta s dijelovima električnog uređaja ispunjeni su negorivim plinom ili zrakom (simbol je Exp. HRN N.S8.601 od 1990.);

- punjenje pijeskom: dije lovi električnog uređaja obloženi su kvarcnim ili ekvivalentnim sipkim materijalom (simbol je Exg. HRN N.S8.701 od 1981.); naročita vrsta zaštite: paljenje eksplozivne atmosfere električnim uređajima može se spriječiti i drugim mjerama zaštite koje nisu navedene u spomenutim vrstama zaštite, a propisane su odgovarajućim hrvatskim normama (simbol je Exs.).

Neke od eksplozivnih i lakozapaljivih tvari primjenjuju se kod ovih tehnoloških procesa na oruđima za rad: proizvodnja, rukovanje i razvod plinova;' dobivanje i proizvodnja zapaljivih tekućina; proizvodnja i upotreba boja i lakova; oruđa za čišćenje tekstila zapaljivim tekućinama; proizvodnja i prerada umjetnih smola; proizvodnja celuloida; proizvodnja štapina bez upaljača, in icija ln ih kapisla; praskalica, detonatorskih punjenja, sredstava za paljenje i vatromet, pirotehničkih predmeta, stlačenih plinova, plinova pretvorenih u tekućine ili rastvorene pod tlakom i dr.

Stavak 2.:

U odredbi ovog stavka nabrojene su neke važnije pojedinosti u pogledu konstrukcije, održavanja i postavljanja oruđa s eksplozivnim i lakozapaljivim tvarima koje bi morali uzimati u obzir projektanti, proizvođači i korisnici takvih oruđa. Nepoštovanjem pojedinosti iz odredbe ovog stavka mogli bi nastati potencijalni izvori požara i eksplozije za vrijeme rada s oruđem.

Stavak 3.:

Prilikom utvrđivanja osobnih zaštitnih sredstava i opreme radnika za rad na oruđu s eksplozivnim i zapaljivim tvarima, potrebno je prethodno ustanoviti stupanj i zone opasnosti te klasifikaciju ugroženog prostora. Tek na osnovi toga i propisa hrvatskih normi i općepriznatih pravila, mogu se utvrditi i specifikacije osobnih zaštitnih sredstava radnika za zaštitu od iskrenja ili drugih mogućih opasnosti. Neka osobna zaštitna sredstva i oprema, koja se mogu ili trebaju koristiti kod pojedinih oruđa s eksplozivnim ili lakozapaljivim tvarima, su ova:- džepni detektori eksplozivnosti: služe radnicima kao sredstvo upozorenja da se

nalaze na mjestu s koncentracijom u području eksplozivnosti. Unutar aparata je uređaj za izazivanje zvučnog signala;

- ručne svjetiljke za eksplozivnu zaštitu: služe radnicima za rasvjetu, prema potrebi, gdje se mogu pojaviti eksplozivne smjese;

- sredstva za zaštitu dišnih organa: respiratori, maske, plinske maske na bazi filtracije i izolacije, izolacijski aparati s vlastitim izvorom opskrbe čistim zrakom;

169

- antistatičke cipele: služe radnicima kao sredstvo za odvod statičkog elektricitet^ nakupljenog na njihovom tijelu (primjena: u proizvodnji i rad s eksplozivni^ materijalima i municijom, na oruđima za obradu i preradu vune, pamuka, svile sintetičkih tkiva, papira i lakirnice te na drugim mjestima na kojima iskrenje od statičkog elektriciteta može prouzročiti požare ¡'Eksplozije);

- radničke cipele bez čeličnih vanjskih dijelova (čavli i dr.);- antistatička radna odijela: služe radnicima koji rade na poslovima posebno opasnim

za požar i eksploziju. Odjeća mora biti od prirodnih vlakana, ne smije biti od svile te ne smije sadržavati vlakna od sintetičkog materijala (najlon, dralon, perlon' enkalon). Ako je iz nekih razloga potrebna odjeća od sintetičkih vlakana (npr. za zaštitu od kiselina i si.), mora se posebno zahtijevati obrada takve odjeće za antistatičku zaštitu.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka utvrđeno je da se prema potrebi električni upravljački uređaji postave u posebnu odvojenu prostoriju od prostorije s oruđem s eksplozivnim i lakozapaljivim tvarima da bi se na taj način onemogućilo da iskrenje ili bilo koja druga neželjena pojava na električnim uređajima za upravljanje ne bi mogla biti potencijalni izvor požara ili eksplozije.

Osim toga, propisan je i nadtlak u prostoriji upravljanja kako bi se onemogućilo strujanje zraka u horizontalnom smislu u smjeru ove prostorije iz prostorije oruđa s eksplozivnim i lakozapaljivim tvarima. Neke pojedinosti o nadtlaku navedene su u komentaru odredbe u svezi s oruđem na kojima se prerađuju otrovi I. i II. stupnja.

Članak 83.

Plinska trošila koja se koriste gradskim, prirodnim (zemnim) ili ukapljenim naftnim plinom (propan-butan) moraju biti izrađena u skladu s propisima o tehničkim normativima i hrvatskim normama.

Plinska trošila pod neposrednim nadzorom (ručni plamenici, plinske svjetiljke, plinska kuhala i si.) moraju imati zaporni organ (ventil, pipac) kojim je onemogućeno nehotično otvaranje dovoda plina plamenika.

Plinska trošila moraju imati instaliranu kontrolu plamena, osim na uređajima i u tehnološkim procesima gdje je to regulirano na drugi način (kovačke vatre, proizvodnja opeke, stakla i dr.).

Pećnice i roštilji u plinskim štednjacima moraju imati automatsku kontrolu plamena.

Plinska trošila za pripremu jela u kuhinjama gdje se upotrebljavaju dva trošila ili više trošila (plinski štednjaci, plinske pečenjare, nagibni stolovi, kotlovi i dr.), moraju imati automatsku kontrolu plamena pojedinih plamenika.

Plinska trošila za zagrijavanje prostorija i pripremu sanitarne tople vode te trošila za centralna toplovodna ili vrelovodna grijanja trebaju biti izvedena tako da se produkti izgaranja (dimni plinovi) odvode u atmosferu (uzgonski dimnjak ili fasadni odvod dimnih plinova).

U plinska trošila (za zagrijavanje prostorija, toplovodno i parno grijanje i si.) na strani dovoda plinskog goriva i zraka za izgaranje (plinska rampa) moraju se ugraditi potrebni elementi zapora, regulacije, indikacije tlaka ili temperature te

170

¡gurnosni elementi za sigurno izgaranje goriva i zagrijavanje medija, u skladu s pravilima zaštite na radu i zaštite od požara.

Pod plinskim trošilima, u skladu sa sistematizacijom hrvatskih normi smatraju se: sobne peći za zagrijavanje prostorija, plinski radijatori, plinske nazidne peći, protočni i akumulacijski grijači vode, cirkulacijski grijači centralnog grijanja, kotlovi za pranje rublja, kotlovi za etažna grijanja i si.

HRN-om J.G3.020 od 1982. utvrđuju se nazivi i definicije, radne karakteristike i način ispitivanja plinskih aparata za velike kuhinje. Među ostalim, ovom normom propisuje se: klasifikacija aparata, radne karakteristike aparata (zajedničke karakteristike, priključak za dovod plina, priključak za odvod proizvoda izgaranja, sigurnosni uređaji, nepropusnost razvoda plina, plamenici, pripalni plamenik i dr.), tehnika ispitivanja, tipsko ispitivanje, dokumentacija i označavanje.

HRN-om M.E6.302 od 1987. utvrđuju se nazivi i definicije za plinski protočni grijač vode, kao i njihova konstrukcija i izrada, radne karakteristike, ispitivanje, sadržaj tehničke upute i označavanje plinskih protočnih grijača vode.

U zadnje vrijeme konstrukcijama plinskih plamenika prigrađuju se uređaji za sprečavanje nekontroliranog izlaza plina na plinskom plameniku kako je prikazano na slici 75.

Slika 75. Uređaj za kontrolu plamena na plinskom plameniku štednjaka

Uređaj za kontrolu plamena (1) konstruiran je na osnovi termoelementa koji se nalazi u zoni do najmanjeg podesivog kapaciteta plamena. Toplina plinskog plamena uzrokuje u termoelementu tok određene električne struje koja održava elektromagnetski ventil otvoren. Kad nema plamena nema ni električne struje, pa elektromagnetski ventil odmah zatvara dovod plina.

Stavak 3.:

171

Stavak 4.:

Analogno onom što je navedeno za kontrolu plamena u stavku 3, to se odnosi j na pećnice i roštilje. ^

Obično je na dnu pećnice plinski plamenik izrađen od cijevi u obliku potkove Gornja strana cijevi opskrbljena je plinskim sapnicama na kojima plin izgara.

Pećnica ima svoj određeni prostor koji se zatvara vratima pećnice te zbog toga u slučaju puštanja plina u pećnicu može nastati veća koncentracija plina. U slučaju nepažnje ta plinska smjesa može izazvati eksploziju znatnog razornog učinka. Da bi se spriječio nekontroliran izlazak plina, plamenici pećnice, također, su opremljeni ugrađenim uređajima za sprečavanje nekontroliranog izlaza plina pomoću termoelemenata.

' Kod roštilja plinski plamenici s termoelementima nalaze se ispod radne ploče na kojoj se peku prehrambeni proizvodi.

Stavak 6.:

Nabrojena plinska trošila u odredbi ovog stavka jesu relativno manja oruđa kojih je upotreba česta i dugotrajnija, a imaju i relativno veću priključnu vrijednost (toplinski učinak), pa bi velika količina proizvoda izgaranja mogla u slučaju miješanja sa zrakom u radnoj ili pomoćnoj radnoj prostoriji gdje se nalaze, izazvati zagušljivost, trovanje, požar i eksploziju. Dakle, relativno manja trošila koja moraju imati svoje dimovodne kanale ili uređaje jesu, uglavnom, ova:- plinska trošila za pripremu hrane;- plinska trošila za pripremu tople sanitarne vode;- plinska trošila za pojedinačno i etažno centralno grijanje.

Ovdje se radi o dimovodnim uređajima s prirodnim propuhom, koji mogu biti s jednim kanalom na koji se priključuje jedno ili više trošila ili s više kanala sa sabirnim kanalom, pri čemu se na glavni kanal priključuju na određenoj visini pomoćni kanali s priključenim trošilima. Uzgon ili protjecanje proizvoda izgaranja kroz dimovodne uređaje nastale zbog razlike specifičnih gustoća proizvoda izgaranja i atmosferskog zraka. Specifična gustoća se s promjenom temperature bitno mijenja i radi toga temperatura proizvoda izgaranja mora biti kod svih dimovodnih uređaja od 180 do 220 °C. Razlika specifičnih gustoća stvara u dimovodnom kanalu određeni uzgon. Prema tome, uzgon je ta sila koja mora svladati otpor ložišta, dimovodne cijevi, dimovodnog kanala i mora odvesti proizvode izgaranja određenom brzinom u atmosferu.

Najmanja plinska trošila tzv. plinske naprave kao što su mala plinska kuhala, štednjaci, razni strojevi za pranje rublja i posuđa do najviše 7,5 kW učinka s rijetkom uporabom tijekom dana, ne moraju imati svoj dimovodni kanal.

Pravilnikom o tehničkim normativima za pokretne plinske peći za grijanje bez priključka na dimnjak (Službeni list, br. 43/80.) propisani su tehnički normativi za pokretne peći za grijanje bez priključka na dimnjak a za koje se kao gorivo upotrebljava propan, butan i mješavina propana i butana, koje mogu biti s plamenom ili katalitičkim izgaranjem, namijenjene samo za povremeno grijanje pojedinih prostorija. Ove peći ne smiju imati nazivnu snagu veću od 5 kW i moraju imati ove sigurnosne uređaje:- uređaj za prekid dovoda plina (plinskih peći s katalitičkim izgaranjem), koji prekida

dovod plina kad je plamen ugašen ili ako se katalitička masa ne nalazi na temperaturi koja omogućuje dobru katalitičku oksidaciju;

172

uređaj za prekid kruga zagrijavanja, koji sprečava istodobnu upotrebu kruga za predgrijavanje i kruga za normalan rad (plinskih peći s katalitičkim izgaranjem) poslije razdoblja zagrijavanja;uređaj za kontrolu kvalitete zraka, koji prekida dovod plina i potpuno gasi plinsku peć kad sadržaj C 02 u zraku grijanog pfosto^.dosegne vrijednosti: C 02 vol. = (0,8 ± 0,2) %; uređaj za kontrolu kvalitete zraka mora biti izrađen i postavljen tako da ga korisnik plinske peći ne može podešavati.

Ove peći mogu se koristiti samo u prostoriji u kojoj je osigurano učinkovito provjetravanje uporabom dvaju ventilacijskih otvora najmanje po 50 cm2, koji su postavljeni jedan iznad poda, a drugi ispod stropa. Ti otvori za vrijeme rada plinske peći ne smiju biti zatvoreni. Ove peći ne smiju se upotrebljavati za zagrijavanje prostorija obujma manjeg od 15 m3 u podrumima, kupaonicama i u spavaćim sobama.

Spomenute peći moraju biti atestirane u skladu s Naredbom o atestiranju pokretnih plinskih peći za grijanje bez priključka na dimnjak (Službeni list, br. 1/82.).

1. cijevni dovod plina na plinskom plameniku;2. sapnica za plin koja se za svaku vrstu plina mijenja;3. cijev plamenika za miješanje plina i zraka prije izgaranja;4. regulator primarnog zraka potrebnog za izgaranje, na kojemu se okretanjem određenog

elementa smanjuje ili povećava otvor za injektiranje primarnog zraka;5. poklopac plamenika s rupicama za istjecanje mješavine plina i zraka smještenih na obodu

gdje se počinje formirati plamenik;6. kola ili kotačići za reguliranje toplinskog učinka plamenika.

Plinska trošila za pripremu tople vode tzv. protočni grijači vode imaju svoje osobitosti koje proizlaze od izgaranja plina samo za vrijeme dok se dobiva protočna topla voda. Na slici 77. dana je pojednostavljena shema rada protočnog grijača vode.

Stavak 7.:

Sklopovi za plinska trošila su različiti ovisno o vrsti i složenosti trošila.

Slika 76. Sklop plamenika na plinskom štednjaku

173

1. dovod hladne vope; 2. ugrađeni otpor u obliku venturijevog sđženjđf (ovo suženje izaziva u slučaju otvaranja ventila za toplu vodu iz cijevi (10) razliku tlakova); 3. i 4. cjevčice za prijenos razlike tlakova z$ pomak membrane diferencijalnog osigurača (9) koja. svojim pomakom otvara plinski ventil (5) i propušta plin prema plameniku; 7. lamelni izmjenjivač topline; 8 . plamenik na kojem je ugrađen uređaj za sprečavanje nekontroliranog izlaza plina na plameniku (11) koji je u ovome slučaju bimetal, a koji se zagrijava pripalnim plamenom (6). Zbog zagrijavanja bimetal se deformira i otvara prolaz plina na plamenik; 13. komora za izgaranje plina; 12. cijevi hladne i tople vode koje komoru čuvaju od izgaranja.

Slika 77. Načelna shema rada protočnog grijača vode

PLIN PUN PRIPALNOG PLAMENA

a. dovod plina je zatvoren

b. dovod plina je otvoren

Slika 78. Shematski prikaz funkcioniranja bimetalnog elementa za kontrolu plamena

Na slici 78. prikazano je najjednostavnije funkcioniranje uređaja za kontrolu plamena. Nakon što membrana diferencijalnog osigurača propusti plin k plameniku, bimetalni element propušta plin izravno na sapnice plamenika gdje će on izgarati. Na plameniku (1) pričvršćen je bimetal (2) u točki (3). Na drugi kraj bimetala pričvršćen je u točki (4) nastavak plinskog ventila (5). Bimetal se grije toplinom pripalnog plamena (6). Plin koji izgara na pripalnom plamenu zagrijava bimetal, koji ima to svojstvo da se prilikom zagrijavanja nepravilno rasteže (deformira se) i tako preko nastavka otvara dovod plina na plamenik. U slučaju nestanka plamena koji zagrijava bimetal, bimetal se hladi, vraća u prvobitni položaj i preko nastavka zatvara dovod plina na plamenik.

174

HRN-om J.G3.020 od 1982. utvrđuju se radne karakteristike i način ispitivanja arata za velike kuhinje (štednjaci, rešoi, ploče za pečenje i prženje, pećnice,

ostilji. friteze, kotlovi za hranu i dr.). Ovom normom kao i HRN-om J.G3.010 od 1982. sva plinska oruđa (aparati) se razvrstavaju prema:___ skupini plina koji troše, u tri kategorije; Jt ____ načinu odvoda proizvoda izgaranja u tri vrste;__ drugim kriterijima definiranim u posebnim normama.

Prema načinu odvoda proizvoda izgaranja i dovoda zraka za izgaranje, aparati se razvrstavaju ovako:

Vrsta A.: aparati nisu predviđeni za priključivanje na dimovodnu cijev ili uređaj za odvod proizvoda izgaranja iz prostorije u kojoj su postavljeni;Vrsta B.: aparati Su predviđeni za priključivanje na cijevi za odvod proizvoda izgaranja iz prostorije, dok se zrak za izgaranje uzima direktno iz prostorija u kojoj su aparati postavljeni. Razlikuju se dva izvoda: B1-aparati s odvodnom cijevi s prirodnim odvodom i B2-aparati s odvodnom cijevi s prisilnim mehaničkim odvodom;

_ Vrsta C.: aparati ove vrste imaju dovod zraka, komoru za izgaranje, izmjenjivač i odvod proizvoda izgaranja, hermetički odvojene u odnosu na prostoriju u kojoj su postavljeni. Razlikuju se u tri podvrste:- C, aparati priključeni na jedan završni dio koji omogućuje istodobno dovod

svježeg zraka i odvod proizvoda izgaranja izvan prostorije, preko koncentričnih otvora ili otvora malo udaljenih jedan od drugog;

- C2 aparati koji se priključuju na zajedničku cijev za dovod zraka za izgaranje i odvod proizvoda izgaranja; •

- C3 aparati koji se s jedne strane priključuju na uređaj za odvod proizvoda izgaranja, a s druge na uređaj za dovod svježeg zraka; ova dva uređaja se postavljaju izvan prostorije u kojoj je aparat, međusobno su odvojeni ili su čak na raznim stranama prostorije.

Za vrste B i C postoje još inačice (varijante) s odgovarajućim oznakama (aparati bez ventilatora, aparati s ventilatorima na izlaznoj strani komore za izgaranje i aparati s ventilatorima na ulaznoj strani komore za izgaranje).

U HRN-u J.G3.020 od 1982. propisane su radne karakteristike aparata velikih kuhinja, i to u pogledu: priključka za dovod plina (najmanji otvori za pojedine vrste plinova), priključka za odvod proizvoda izgaranja, sigurnosnog uređaja, nepropusnosti razvoda plina, plamenika, pripalnog plamenika, otpornosti prema ugljikovodicima, zagrijavanja priključaka za dovod plina, zagrijavanja dijelova aparata i mjernog uređaja, zagrijavanja dijelova za rukovanje i sigurnosti paljenja i gašenja.

U pogledu priključka za odvod proizvoda izgaranja propisano je da se na odvod proizvoda izgaranja ne moraju priključiti otvoreni plamenici, ploče za kuhanje, rešoi, tople vodene kade, pećnice izvedene kao poseban aparat s jednom komorom, topli prostori (topli ormar i topli stol).

Na odvod proizvoda izgaranja ne moraju se priključiti ni sljedeći aparati nazivnog toplinskog opterećenja do 14 kW, i to: jedna ili dvije pećnice u štednjaku s otvorenim mjestima za kuhanje, friteze, jedna ili dvije ploče za pečenje i prženje (roštilji, tave), roštilj aparati (salamander, ražanj).

U pogledu sigurnosnog uređaja propisano je da svi plamenici plinskih aparata moraju biti opskrbljeni uređajima koji sprečavaju izlazak nezapaljenog plina. Od

175

ovog se izuzimaju samo pripalni plamenici. Bimetalni osigurači nisu dopušteni.U pogledu nepropusnosti razvoda plina propisano je da nepropusnost ra z v o j

plina ne smije biti veća od 0,25 l/h zraka dovedenog pod uvjetima da je zrak suh Sa 20 °C i 1.013 mbar.

Ako postoji regulator tlaka (npr. na aparatima koj**se mogu opskrbljivati plinorn iz I. skupine, on se mora ukloniti ili isključiti iz rada pri uporabi plina iz II. i III. skupine

Članak 84.

Oruđe za rad te uređaji ili postrojenja koja se koriste plinskim gorivom u tehnološke svrhe moraju biti izvedeni u skladu s propisima o tehničkim normativima, odgovarajućim hrvatskim normama te propisima o zaštiti na radu i zaštiti od požara.

Na stabilnim plinskim instalacijama koje dovode plin trošilima mora se, izvan prostorije u kojoj se nalaze trošila, ugraditi zaporni organ (pipao ili ventil).

Kotlovska plinska postrojenja za zagrijavanje vode ili proizvodnju pare, s potpuno automatskim radom, moraju biti tako projektirana i izvedena da se u slučaju bilo kakva poremećaja obustavlja rad postrojenja te, prema potrebi, signalizira automatska blokada.

Uređaji i postrojenja s plinskim plamenicima moraju se upotrebljavati prema uputama proizvođača ili projektanta uređaja ili opreme, u skladu s pravilima zaštite na radu i zaštite od požara.

Plinske kotlovnice centralnog grijanja za pripremu sanitarne vode i zagrijavanje objekata u kojima se nalazi veći broj osoba (dječji vrtići, škole, kina, kazališta, društvene prostorije i dr.) moraju imati u prostoriji kotlovnice ugrađen indikator koncentracije plina.

Odredba iz stavka 5. ovoga članka primjenjuje se i na plinske kotlovnice koje su izvedene ispod razine tla.

Održavanje plinskih trošila mora se obavljati prema uputi proizvođača, a sve poslove održavanja može izvoditi samo posebno osposobljena osoba ili servisna služba koja je za te poslove ovlaštena.

Stavak 1.:

Ova odredba odnosi se na oruđa s plinskim pogonom, koji radi s atmosferskim ili pretlačnim plamenikom, npr. toplovodni i niskotlačni parni kotlovi, veliki kotlovi, visoke peći, Siemens-Martinove peći, metalurške peći za zagrijavanje ingota, peći za pudlovanje i tiganjske peći za taljenje, rotacijske peći za proizvodnju cementa, peći za taljenje stakla i peći u keramičkoj industriji i druga postrojenja. Ova oruđa moraju imati odgovarajuću i sigurnu instalaciju za razvod i dovod plina, koja svojom izvedbom i sigurnosnom opremom osigurava automatski rad na siguran način.

Broj i kakvoća sigurnosnih elemenata koji su ugrađeni u sklopu uređaja za dovod plina ovisi u većini slučajeva o toplinskom učinku plamenika, a mogu se spomenuti sljedeći:- tlačni prekidač (presostat zraka i plina),- elektromagnetski ventil,- sigurnosni odzračni ventil za plin,- odzračivači plina iz prostora između elektromagnetskih ventila,

176

regulacijski i sigurnosni termostat za temperaturu ložišta,elementi za onemogućavanja nekontroliranog izlaza plina na plamenicima pomoću Kontrole plamena (bimetal, termoelementi, UV-kontrola i ionizacijska kontrola).

Člankom 16. Zakona o zapaljivim tekućinama 1 plinovima (N.N., br. 108/95.) opisano je da tehnološki procesi u kojima se upotrebljavaju zapaljive tekućine i/ili

plinovi moraju imati uređaje za upravljanje i nadziranje tehnološkog procesa te sprečavanje nastanka požara ili eksplozije, kao i sustave za dojavu i gašenje požara prema propisima i hrvatskim normama i/ili inozemnim propisima i normama sukladno propisima o normizaciji.

Za korisnike ovih oruđa za rad važno je reći da prilikom kupnje provjere da li je sve u redu s dokaznim sredstvima (atestima i dr.) u svezi sa sigurnošću pogćna.

, HRN M.E6.120 od 1987. utvrđuje konstrukciju i zahtjeve kvalitete za kotlove za tekuća i plinska goriva s ventilatorskim plamenikom.

Pravilnikom o tehničkim normativima za plastičnu preradu obojenih metala (Službeni list, br. 25/86.) propisane su mjere i normativi za plinske peći za zagrijavanje materijala i energetska stanica plinskog goriva (signalni alarmi, blokade, komandni stolovi, dovodi plina, plamenici i dr.).

Stavak 2.:

Odredbom se zahtijeva postavljanje glavnog zapornog ventila izvan prostorije, u kojoj se nalaze plinska trošila, iz preventivnih razloga da se može zatvoriti prema potrebi plin na jednom mjestu za sva trošila u zgradi odnosno prostoriji. Takav jedan primjer prikazan je na slici 79.

ULIČNIPLINOVOD

Slika 79. Shematski prikaz razvoda plina s glavnim zapornim ventilom na zidu zgrade

177

U blizini zgrade nalazi se niskotlačni ulični plinovod, koji je položen ispod površi^ zemlje sve do zida zgrade, a zatim je položen okomito u temelj ili pored temelja j zida zgrade. S vanjske strane na određenoj visini zida ugrađen je glavni zaporr,j ventil. Iza njega se može ugraditi elektromagnetski ventil, koji je uključen u racj ventilatora prisilnog ili preventivnog provjetravanja.Navedena dva ventila ugrađen^ su obično u tzv. fasadni ormarić.

Stavak 3.:

Ovom odredbom propisuje se zaštitna blokada rada postrojenja s automatskim radom ako nastane poremećaj rada tog postrojenja. Osim toga, propisuje se prema potrebi odgovarajuća signalizacija ako nastane zaštitno blokiranje postrojenja.

.Jedan od poremećaja u radu kotlovskog plinskog postrojenja može biti u propuštanju plina zbog čega se on može koncentrirati u prostoriji kotlovnice te stvoriti pogodnu smjesu za izazivanje eksplozije. Kao jedno od mogućih rješenja može se ugraditi odgovarajući uređaj s detektorima o prisutnosti plina u prostoriji. Ovi detektori ugrađuju se kod plinova lakših od zraka na stropu kotlovnice i u mrtvim kutovima, gdje je djelovanje provjetravanja najmanje te oni u nepovoljnom slučaju signaliziraju prisutnost plina u prostoriji prije stvaranja eksplozivne smjese.

Ventilator učinka

Prema elektromagnetskom ventilu

Slika 80. Shematski prikaz primjene detektora o prisutnosti plina u kotlovnici

Kako se na slici 80. vidi, detektori djeluju na elektromagnetski ventil da zaustave rad kotlovskog postrojenja te stavljaju u pogon ventilatore - ekshaustore radi odvoda koncentriranih plinova. Ekshaustori su s elektromotorima u sigurnosnoj izvedbi.

Iz prakse se zna da se relativno najčešće smetnje ili poremećaji događaju na plamenicima kotlovskih postrojenja, i to iz nekoliko razloga (nečistoća plina, tlak plina, neispravnost nekog elementa opreme i dr.).

178

plin zaizgaranje

Slika 81. Shematski prikaz funkcija plamenika

Plin treba prije ulaza u sklop plamenika očistiti od nečistoća (prašine i ostataka hrđe). Čišćenje je potrebno jer svaka od nečistoća može izazvati nepravilan rad regulacijskog, upravljačkog i sigurnosnog elementa. Može npr. utjecati da

•elektromagnetski ventil potpuno ne zatvara. Uložak filtra mora biti veoma fin.Tlak plina u razvodnim sustavima može biti veoma promjenljiv, što ovisi o

udaljenosti redukcijske stanice koja opskrbljuje potrošače, kvaliteti opreme redukcijske stanice i utrošku plina u promatranom dijelu razvodnog sustava. Budući da je stabilnost tlaka plina i njegova postojanost od velikog značenja za pravilno i stabilno izgaranje, tlak se mora dati regulirati. Tlak plina mjeri se obično manometrom iza regulatora tlaka, a može se obavljati i iza filtra. Mjerenje tlaka iza filtra ukazuje na mogućnost možebitnog začepljenja, dok se mjerenjem tlaka iza regulatora može zaključivati o pravilnosti njegova rada.

Mjerenje propusnosti plina ima potpuno sigurnosni zadatak, a obavlja se iza elektromagnetskog ventila u trenutku kad plamenik ne radi (elektromagnetski ventil je zatvoren). Takva mjerenja propuštanja obavljaju se pomoću posude s tekućinom (bućkalice), dok se propuštena količina plina vodi pomoću odzračne cijevi izravno u atmosferu. Plin nekontrolirano može dospjeti u ložište (ponekad vruće ložište) kad plamenik ne radi. Cijev s bućkalicom mora biti prilikom rada plamenika zatvorena ručnim ili malim elektromagnetskim ventilom vođenog pogonom plamenika.

Upravljanje se kod opreme plamenika sastoji od upravljanja količinom plina (energije) i upravljanja radom plamenika kad su osigurani svi uvjeti sigurnosti potrebni za pouzdan rad. Količinom plina upravlja se s pomoću regulacijske zaklopke (za veće toplinske učinke) ili s pomoću elektromagnetskog ventila koji može imati više pozicija postavljanja. Ako se elektromagnetski ventil upotrebljava za upravljanje toplinskim učinkom, tada ih u sklopu treba biti dva. Kod uređaja manjih toplinskih učinka, u kojima je ugrađen samo jedan elektromagnetski ventil, on služi i kao sigurnosni, i kao upravljački uređaj. Upravljanje se u tom slučaju obavlja prema načelu "sve ili ništa” (uključeno-isključeno), dok u nekim slučajevima postoji mogućnost i djelomičnog pada toplinskog učinka.

Među uređaje namijenjene osiguranju pouzdanog rada ubraja se uređaj za automatsku kontrolu ložišta sa sigurnosnim i upravljačkim elektromagnetskim ventilom. Automatska kontrola ložišta uključuje element, koji putem kontrole plamena onemogućuje nekontrolirani izlaz plina na plameniku, kontrolira rad elektromagnetskih

ventila na glavnom I pripalnom plameniku te kontrolira propusnost plina izm e ^ dvaju elektromagnetskih ventila, kao i presostata (tlačnog prekidača) plina. Urefo' automatske kontrole ložišta djeluje prema načelu prikupljanja podataka o prisutnosti plamena na plameniku (koji je prethodno s pomoćujDripalnog plamena zapaljen) •( prisutnosti potrebnog tlaka plina na plinskom sRlopd%pred elektromagnetskog ventil^ Na osnovi zadovoljenih odgovarajućih uvjeta obavlja se otvaranje elektromagnetskih ventila na glavnom plameniku i zatvaranje elektromagnetskog ventila za ispitivanje propusnosti. Ako neki od postavljen ih uvjeta nije zadovoljen, zatvara Se elektromagnetski ventil na glavnom plameniku i pripalnom plamenu te otvar^ elektromagnetski ventil za ispitivanje nepropusnosti. Pripalni plamen radi kod nekih plamenika neprekidno te ima poseban uređaj za paljenje, a može imati i uređaj za kontrolu plamena.

- Opskrba plamenika sa zrakom osigurava se izradom minimalnog otvora za dovod tzv. sekundarnog zraka.

Paljenje je osigurano s pomoću pripalnog plamena s uređajem za paljenje uz neprekidan ili povremen rad, a u posebnim slučajevima paljenje se obavlja direktno na glavnom plameniku s malom količinom plina.

1. ru čn i zap o rn i ventil2. filtar z a p ro č iš ć a v a n je p lina3. m a n o m e ta r za m je ren je tlaka p lin a p rije reguliranja ¡p o s lije n je g a4. regu la to r tlaka p lina5. o du šn a c ijev regu latora tlaka p lin a (za tlakove v e ć e o d 5 0 m b ar);6. tlačn i p re k id a č p lina (presostat)7. sigurnosni e lektrom agnetski ventil8. sigurnosni i s igurnosno-upravljačk i e lektro m agn etsk i ventil (k a d n ije u g rađ en a upravljačka zaklopka)9. s igurnosni e lektro m agn etsk i ventil p rip a ln o g p la m e n a ;10. upravljačka zak lo p ka s elektrom otorom11. m in im aln i o tvor za d o v o d seku n d arn o g zraka u ložište12. u ređ a j za p a lje n je p rip a ln o g p la m e n a (u n ek im s luča jevim a p a lje n je p lin a n a g la vn o m p lam en iku )13. atm osferski p lin sk i p la m e n ik14. u ređ a j z a kontrolu p la m e n a15. upravljački term o sta tp lin sko g trošila;16. e lektro m agn etsk i ventil m jerača p ro pu štan ja p lin a17. b ućka lica18. u ređ a j za au to m atsku kontrolu ložišta19. upravljački u ređ a j z a toplinski u č in a k p la m e n ik a

Slika 82. Shematski prikaz atmosferskog plamenika s kompletnom regulacijom, mjernom, sigurnosnom i upravljačkom opremom

Funkciju sigurnosti i pouzdanosti rada plamenika obavlja uređaj za automatsku kontrolu ložišta (18). Kod uređaja ove vrste veoma je važno tzv. sigurnosno vrijeme uređaja, a ono kod mnogih isporučioca opreme ovisi o toplinskom učinku plamenika. Sigurnosno vrijeme uređaja je najveće dopušteno vrijgme u kojem automatski uređaj kontrole ložišta dopušta strujanje plina bez p o ja v i plamena. Ovo vrijeme sastoji se Q(j vremena.„ početka nepojavljivanja plamena,_ reakcije sigurnosnih uređaja zbog neobavljene funkcije paljenja.

Ako se dogodi prekid dovoda plina na plamenik zbog smetnji, moraju se zatvoriti ručni zaporni ventil sve dok se kvar na sklopu za dovod plina ne popravi. Ovakve smetnje trebaju se naznačiti djelovanjem odgovarajućeg signala.

Stavak 5.:

Broj detektora ili indikatora prisutnosti plina određuje se na osnovi veličine kotlovnice i djelotvornosti prirodnog provjetravanja, koja ovisi i o broju mrtvih prostora i uglova te građi stropa kotlovnice.

Stavak 7.:

Održavanje plamenika i plinskog sklopa sastoji se od: povremenog održavanja, povremenih popravaka i povremenog provjetravanja funkcioniranja sigurnosnih elemenata.

Povremeno održavanje sastoji se od čišćenja ili zamjene i kontrole pojedinih elemenata u sklopu ili na plameniku. Povremeno održavanje obuhvaća:- čišćenje ili zamjeiiu uloška za filtriranje plina,- kontrolu elemenata regulatora,- pregled i eventualnu zamjenu zapornih i brtvenih dijelova elektromagnetskih ventila,- kontrolu rada regulacijskih zaklopki,- pregled dijelova i provjera rada ventilatora (kod predtlačnih plamenika),- čišćenje zaštitne usisne mrežice na ventilatoru za zrak,- kontrolu uređaja za paljenje i sapnica za izgaranje plina,- kontrolu djelovanja (funkcioniranja) tlačnog prekidača (presostata) za plin i zrak,- kontrolu i eventualnu zamjenu uređaja za onemogućavanje nekontroliranog izlaza

plina na plamenik,- kontrolu djelovanja svakog pojedinog termostata,- kontrolu rada plamenika prema programiranim fazama, s upotrebom goriva i bez

nje.

Povremeni popravci sastoje se u otklanjanju nastalih kvarova na pojedinim uređajima.

Sve poslove povremenog održavanja, povremenih popravaka i povremenih provjeravanja funkcion iranja sigurnosnih elemenata smiju obavljati stručno osposobljene osobe od proizvođača opreme ili uslužne (servisne) službe.

Povremeno održavanje obavlja se jednom na godinu, iznimno jednom tijekom dvije godine, obično kod kotlova za centralno grijanje nakon razdoblja zimskog grijanja ili kod industrijskih peći za vrijeme generalnih remonta ili drugih većih popravaka ili zastoja.

181

Članak 85.

Dijelovi oruđa na kojima se nagrizajuće tvari (korozivne i agresivne) obrađuii prerađuju ili koriste u druge svrhe moraju biti izrađepi od materijala koji je otpor-, ’ na te tvari. ' • * - * n

Oruđe iz stavka 1. ovoga članka mora biti izvedeno i postavljeno tako da i omogućeno lako ispitivanje debljine stijenki i sigurnosnih uređaja.

Pregled i ispitivanje oruđa iz stavka 1. ovoga članka obavlja se u rokovir^ prema posebnim propisima i propisima zaštite na radu.

Radnicima koji rade na oruđu iz stavka 1. ovoga članka moraju se osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva za zaštitu od nagrizajućih tvari te odgovarajući uređaj za održavanje higijene rada.

Stavak 1.:

Odredba obvezuje projektante, proizvođače i korisnike oruđa da svaki u svojem djelokrugu rada predvidi ili održava dijelove oruđa (spremnike, posude, cjevovode i dr.) s odgovarajućim materijalima koji su prikladni za nagrizajuće tvari.

• Dijelove oruđa, koji su u neposrednom dodiru s nagrizajućim tvarima, treba prema potrebi premazati antikorozivnim premazima, na takav način da kiseline i njihove pare ne mogu nagrizati metalnu konstrukciju.

Nagrizajuće tvari međusobno se znatno razlikuju prema svojem djelovanju na dijelove oruđa. Ovdje će se spomenuti samo neke važnije nagrizajuće tvari za koje treba posebno pripaziti kod izbora konstrukcijskog materijala oruđa, a to su: alkalni metali, kalcij, anhidridi kiselina, koncentrirani rastvori kiselina i alkaliji, arsen i njegovi spojevi, berilij i njegovi spojevi, boridi, fosfidi, fosfor, silicidi, cijanidi, nitridi, nitrati, sumpor, sulfidi, selen, karbidi, živa, olovo i kadmij i njegovi spojevi.

Nagrizajuće tvari se prema Pravilniku o međunarodnom i unutarnjem željezničkom prijevozu opasnih tvari (RID-4) dijele na tri razreda: 1. jako nagrizajuće, 2. nagrizajuće i 3. slabo nagrizajuće. Pod nagrizajućim tvarima podrazumijevaju se tvari koje svojim kemijskim djelovanjem napadaju epitelno tkivo kože, sluzokože ili očiju, s kojima dođu u dodir ili, ako se nađu izvan svoje ambalaže, mogu prouzročiti štete na drugim vrstama stvari ili da ih razore, a isto tako mogu prouzročiti i druge opasnosti. Pod nagrizajućim tvarima podrazumijevaju se i tvari koje tek pod djelovanjem vode postaju nagrizajuće tekuće tvari ili koje pod djelovanjem prirodne vlage iz zraka odaju nagrizajuće pare ili magle.

Nagrizajuće tvari koje se upotrebljavaju na oruđima jesu:- tvari kiselog karaktera: neorganske kiseline (sumporna kiselina, smjese sumpornih

kiselina, dušična kiselina, rastvori perklorne kiseline, fluorovodik, bisulfati i sulfati, brom i dr.); organske tvari (čvrste i tekuće karbonske i halogenske kiseline, kisele organske tvari i dr.);

- tvari baznog karaktera: neorganske tvari (čvrsti bazni spojevi alkalnih metala, rastvori alkalnih tvari, rastvori amonijaka, sulfidi i dr.); organske tvari (čvrsti i tekući alkilamini, poiiamini i dr.);

- ostale nagrizajuće tvari: rastvori hipoklorita (klorne lužine za bjeljenje), rastvori vodikperoksida, rastvori formaldehida, esteri neorganskih i organskih kiselina s pretežno nagrizajućim svojstvima i dr.

Oruđa s nagrizajućim (korozivnim, agresivnim) tvarima ispituju se, među ostalim,. pa promjene nastale zbog erozivnog djelovanja tib tvari. Zbog takvog djelovanja gtijenke posude, cijevi i drugih dijelova oruđa*se sftnjuju, a mjestimično mogu nastati takva oštećenja da nagrizajuća tvar počne izlaziti ili istjecati izvan posude ili drugog ¿¡jela oruđa. Kod većeg istjecanja mogle bi nastati veće materijalne štete i opasnostiza radnike.

Nagrizajuće tvari mogu biti i isparljive, pa u tom slučaju mogu postati opasne i za radnika i za pojedine dijelove oruđa i druga sredstva rada u pogonskoj prostoriji.

Debljina stijenki posuda ili drugog dijela oruđa može se danas uspješno mjeriti suvremenim aparatima tzv. digitalnim ultrazvučnim mjeračima ili korometrima. Ovi mjerači podesni su za prijenos i neposredno očitavanje. Njihova upotreba ne ovisi o mreži električne struje, pa se s njima može posvuda ispitivati. Danas postoje različiti mjerači debljine stijenki, pa je poželjno prije same nabave mjerača usporediti sve prednosti nekog mjerača u odnosu na druge vrste mjerača.

3. ispitna čelična posuda

2. ispitno ticalo,

1. digitalni mjerač (korometar),

Slika 83. Ispitivanje debljine stijenke posude pomoću digitalnog ultrazvučnog mjerača (korometra)

183

Mjerno područje digitalnog ultrazvučnog mjerača je veliko i to za područje 03 do 300 mm debljine stijenki, a isto tako velika je i točnost, i to ± 0,1 mm za cijo/ mjerno područje.

Stavak 3.: M '

Nekim zakonima o zaštiti na radu propisano je da se oruđa ispituju: prije njihovon stavljanja u upotrebu, najmanje jedanput nakon dvije godine njihove upotrebe, poslije rekonstrukcije i prije početka na novome mjestu upotrebe. Internim aktima će Se utvrditi, s obzirom na razred nagrizajućih tvari odnosno na stupanj agresivnog djelovanja, da li će rokovi biti i kraći nego je to općenito propisano zakonima 0 zaštiti na radu. U tom razmatranju posebno treba gledati na sigurnosne uređaje na oruđu na-koje bi mogle nepovoljno djelovati nagrizajuće tvari.

Stavak 4.:

Prilikom rada s nagrizajućim tvarima, a naročito s nagrizajućim tekućinama, radnici moraju biti opskrbljeni odgovarajućim osobnim zaštitnim sredstvima, tako npr.:- štitnici za oči i lice: prema HRN-u Z.B1.034 od 1983., preklopni i nepreklopni, s

vizirom od bezbojne plastične mase;- zaštitne rukavice:

a) rukavice od prirodne ili sintetičke gume - HRN Z.B1.024 od 1963., za zaštitu od nagrizajućih tvari slabih koncentracija, lake, srednje teške i teške rukavice;

b) rukavice otporne prema rastvaračima prema HRN-u Z.B1.025 od 1964., za zaštitu od kiselina, estera i dr., lake, srednje teške i teške rukavice.

- zaštitne pregače: pregače za zaštitu od nagrizajućih tekućina, najlona, polivinila, plastificiranih i gumenih platna;

- antiacidna odijela: dvodijelno odijelo, za zaštitu od kiselina, lužina i drugih nagrizajućih tvari, nepromočivo platno, materijali: neoprenski najlon, kim, plastolin, akrilan, dinel, polikloropren i dr.

- zaštitne cipele ili čizme: za zaštitu od nagrizajućih tvari, potplat je od specijalne gume ili specijalnog plastičnog materijala i s dovoljno dubokim rebrima. Gornjište i sara su također iz materijala otpornog za nagrizajuće tvari u mjeri kojoj odgovara agresivnost nagrizajuće tvari.

Članak 86.

Oruđe za preradu zaraznih i gadnih ili odvratnih tvari (životinjski otpaci, koža, kosti, rogovi, papci i dr.) mora biti tako konstruirano i postavljeno da se može lako čistiti, prati i dezinficirati.

Na oruđe iz stavka 1. ovog članka ne smiju se ugrađivati dijelovi koji upijaju tekućinu ili mirise.

Radnicima koji rade na oruđu iz stavka 1. ovoga članka moraju se osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva protiv zaraznih i odvratnih tvari te odgovarajuća higijena rada.

184

Prema odredbi članka 2. Zakona o prijevozu opasnih tvari (N.N., br. 97/93.) zagađujuće i zarazne (infektivne) tvari jesu tvari koje šire neugodan miris ili mogu izazvati zarazne bolesti u ljudi i životinja (svježa, 'Nesoljena ili posoljena koža, otpaci dobiveni pri proizvodnji kožnog ljepila, mokraća, iznutrice, žlijezde, fekalije i dr.).

Prema Pravilniku o međunarodnom i unutarnjem željezničkom prijevozu opasnih ^ari (RID-u) od 1.1.1986. zaraznim i gadnim (odvratnim) tvarima smatraju se: svježe žile, dijelovi svježe kože (nekrečeni ili nesoljeni), otpaci svježih žila ili dijelova svježe kože, rogovi, papci ili kopita, kosti svježe neočišćene od mesa, čekinje i svinjske dlake (sirove), svježa koža nesoljena ili posoljena iz koje curi u znatnoj količini krv ili salamura, kosti očišćene ili osušene, ostaci dobiveni prilikom proizvodnje ljepila od kože, mokraća neinfektivna, anatomski dijelovi (iznutrice, žlijezde), stajsko gnojivo, fekalije, ostale tvari životinjskog podrijetla, koje mogu stvarati infekciju, ambalaža prazna i prazne vreće koje su sadržavale zarazne i gadne (odvratne) tvari.

Čišćenje, pranje i dezinficiranje oruđa na kojima se prerađuju ili obrađuju zarazne, gadne ili odvratne tvari jesu preventivna mjera od oštećenja zdravlja radnika koja mogu nastati od prijenosa bolesti sa životinja (tzv. zoonoze). Odgovarajućim sredstvima za dezinficiranje uništavaju se zarazne kliconoše, ali se može otkloniti i neugodni zadah (krečnim mlijekom i dr.).

Stavak 3.:

Osobna zaštitna sredstva za zaštitu od zaraznih i gadnih ili odvratnih tvari jesu:- platnene kape sa štitnikom, prema potrebi plastificirane;- zaštitne rukavice od prirodne ili sintetičke gume, HRN Z.B1.024 od 1963., srednje

teške i teške rukavice;- zaštitni narukavi, za zaštitu od vlage i nagrizajućih tvari, dolaktice a prema potrebi

i doramenice, od gumiranog platna od polivinila na platnu i drugih plastičnih tvari;- radničke čizme, HRN G.D1.041 od 1965., za zaštitu od vode i vlage;- plastične čizme (umjesto radničkih čizama), za zaštitu od rastvarača i drugih

agresivnih tvari, plastični potplat s dovoljno dubokim rebrima;- zaštitna pregača, za zaštitu od tekućine, agresivnih i zaraznih tvari, od najlona,

polivinila, plastificiranih i gumenih platna ili od ceradne tkanine presvučene PVC materijalom, proizvoljne boje ili zaštitne gumene pregače za zdravstvo, od gumirane tkanine (HRN G.C8.011 od 1976.);

- zaštitna radna odijela od kepera, dvodijelna.

Od pojedinosti iz higijene rada potrebno je naročito istaknuti sljedeće:- radnicima se moraju osigurati odgovarajući sanitarni uređaji (tuševi, umivaonici i

dr.);- mora postojati posebna prostorija za uzimanje hrane;- mora postojati posebna garderoba s dvostrukim ormarićima, za građansku i radnu

odjeću;- radna odjeća se mora redovno u kraćim rokovima, prema određenim internim

pravilima, prati i prema potrebi dezinficirati.

Stavci 1. i 2.:

185

Članak 87.

Cijevi za provod opasnih tvari moraju biti obojene bojom propisano^ tehničkim propisima, hrvatskim normama odnosno,priznanim pravilima zaštit na radu, ako ne postoje propisi. ~ M ■ 6

Cjevovodi opasnih tvari moraju, bez obzira na njihovo agregatno stanje (tekućine pare i plinovi), biti obojeni odgovarajućim bojama radi njihovog raspoznavanja \ dužnog ophođenja s obzirom na opasnosti prilikom pojedinih redovnih ili izvanrednih radova na njima ili u njihovoj blizini. Sadašnji propisi nisu potpuni, zapravo hrvatskim normama nisu utvrđene nijanse boja za označavanje fluida, iako je to već davno najavljivano u pojedinim normama da će se to učiniti.

URN-om M.A7.010 od 1955. (boje za obilježavanje za natpisne ploče, rezervoare vodove, strojeve, dijelove komandnih uređaja i slično) utvrđene su glavne boje: A - crvena, B - žuta, C - plava, D - zelena, E - bijela, F - crna, G - narančasta, H - ljubičasta, I - smeđa, J - siva.

Prilikom obilježavanja boje se trebaju međusobno što bolje razlikovati. Preporučuje se upotreba prvenstveno glavnih boja, pa zatim upotreba sporednih boja.'

Za ostale informacije vidite komentar uz članak 25. ovog pravilnika.

Članak 88.

Cijevi za provod opasnih tvari moraju se spajati na način koji odgovara vrsti opasne tvari i koji osigurava potpuno brtvljenje cjevovoda, u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama odnosno općepriznanim pravilima, ako ne postoje propisi.

Olovni, plastični i drugi lomljivi cjevovodi na izloženim mjestima moraju biti zaštićeni od mehaničkog oštećenja (ulaganjem u čelične cijevi ili na drugi način).

Stavak 1.:

S obzirom na neka štetna svojstva opasnih tvari, kao što su otrovnost, agresivnost, zaraza, zapaljivost i dr., želi se osigurati odgovarajuća sigurnost radnika od propuštanja tih tvari na mjestima spajanja cijevi i armature (slavine, ventili i dr.). Odredba se općenito odnosi na sva mjesta spajanja, ali se naročito to odnosi na spojna mjesta u zatvorenim prostorijama. Cijevi se tehnički mogu spojiti na različite načine.

Ako se cijevi s opasnim tvarima spajaju zavarivanjem, u pravilu takvi šavovi se moraju ispitati na odgovarajući način u ovisnosti o stupnju opasnosti od vodljivih opasnih tvari i o stupnju tlaka tih tvari.

Svakako da se ispitivanje mora obaviti prije nego što se cjevovod pusti u pogon. Postupak i način ispitivanja nepropustljivosti opasnih tvari utvrđuje se za svaku tvar posebno i za svaki način spajanja posebno. U daljem tekstu navode se neki propisani slučajevi u svezi sa spajanjem cijevi.

1. Cijevni vodovi i armatura za rashladna sredstva (amonijak, klormetil, freon, ugljični dioksid, etilen, etan, propan, butan, izobutan i dr.) prema HRN-u M.E7.106 od 1969. propisano je sljedećea) spojevi s prirubnicama moraju se izvoditi prema postojećim hrvatskim normama;

brtvljenost cijevnih vodova mora se osigurati prirubnicama sa žljebom i ispustom ili s izdankom i uputom;

186

k) prilikom lemljenja bakrenih cijevi mora se u dogovoru s proizvođačem rashladnog postrojenja voditi računa o izboru materijala za lemljenje pri čemu se mora imati na umu toplinska i mehanička naprezanja zbog tlaka; kalajni - meki lemovi koji se upotrebljavaju u instalacijskoj tehnici nisu pogodili;

) spojevi na cijevnim vodovima za rashladna sredstva trebaju se nalaziti na mjestima koja su lako uočljiva; od ovog se izuzimaju spojevi koji su izolirani i mehanički zaštićeni, a koji se nalaze u tvornički izrađenim kućištima ili izvan zgrade;

(j) cijevni vodovi i spojevi moraju biti osigurani od dopunskih naprezanja pomoću dopunskih oslonaca, npr. od naprezanja zbog vibracija ili pri rukovanju ugrađenim ventilima.

2. Cijevni vodovi za acetilen prema Pravilniku o zaštiti na radu i o tehničkim mjerama za razvijače acetilena i acetilenske stanice (Službeni list, br. 6/67., 29/67. i 27/69.) propisano je sljedeće:a) metalni cijevni vodovi moraju se međusobno spajati zavarivanjem ili tvrdim

lemljenjem;b) na mjestima priključka razvijača acetilena, vodenog osigurača i na mjestima

ugradnje zamjenjive armature (zaporni ventil, skupljači kondenzata, manometri i dr.) dopušteno je spajanje pomoću prirubnica i odgovarajućih brtvi;

c) na mjestima na kojima se teško može obaviti zavarivanje, dopušteno je spajanje cijevi s muf spojevima;

b) zavarene spojene cijevi treba poslije zavarivanja osloboditi unutrašnjih napona ponovnim zagrijavanjem do 400 °C i postupnim hlađenjem;

e) rad na zavarivanju spojeva cjevovoda mogu obavljati samo radnici koji su stručno osposobljeni za takve poslove.

Propisima Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisana su pravila zaštite od puknuća za vrijeme rada za sve krute i fleksibilne cijevi, koje se pune tekućinama osobito onima pod visokim tlakom. Prema tim pravilima i krute i fleksibilne cijevi moraju biti:- u stanju izdržati predviđena unutarnja i vanjska naprezanja,- čvrsto pričvršćene,- zaštićene od svih utjecaja vanjskih naprezanja i napetosti.

Osim toga, moraju se poduzeti mjere opreza te osigurati okolni radnici od možebitnih posljedica od puknuća cijevi (iznenadan pokret krajeva cijevi, mlaz visokog tlaka i dr.).

Stavak 2.:

Tvari koje nagrizaju (kiseline, lužine i dr.) provode se olovnim ili plastičnim cjevovodima ovisno o vrsti tvari, duljini i mjestu provođenja. Čvrstoća cijevnih vodova od takvih materijala znatno je manja nego čvrstoća čeličnih cijevnih vodova. S obzirom na to, odredbom ovog stavka utvrđeno je da se cijevni vodovi od navedenih materijala moraju zaštititi od mehaničkih oštećenja (loma i dr.), i to tako što će se čeličnim cijevima one omotati. Čelične cijevi trebaju svakako imati svoj oslonac kako one ne bi svojom težinom opterećivale unutarnje cijevi od olova ili plastičnih materijala.

187

Prometnice mogu biti u zgradama i vani na otvorenom, pa se odredba oVo stavka primjenjuje na svim mjestima iznad prometnica i drugih izloženih mjesta. p0^ prometnicama treba shvatiti prometnice za pješake, motorna i druga vozila kojirrT se obavlja transport robe i ljudi.

* Jk.

Članak 89.

Na građevinskim objektima izlazni otvori cijevi za odvod opasnih plinova i para lakših od zraka iz oruđa u atmosferu moraju biti izvedeni na visini najmanje 1 m iznad sljemena krova odnosno svjetlarnika na krovu.

Izlazni otvori cijevi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti najmanje 8 m udaljeni od razine poda za rukovanje ili posluživanje te od usisnih otvora ventilacijskih sustava.

Ako se opasni plinovi i pare ne smiju ispuštati u atmosferu, izlazni otvori cijevi moraju se uvesti u poseban uređaj za apsorpciju, neutralizaciju ili taloženje ili se navedene tvari trebaju spaljivati.

Stavak 1.:

Smisao odredbe ovog stavka je da se plinovi i pare kao otpadne tvari odvode na način da one ne mogu štetno utjecati na radnike. S obzirom na to, propisano je da izlazni otvori cijevi opasnih plinova i para lakših od zraka moraju biti izvedeni na visinu od najmanje 1 m iznad sljemena krova odnosno svjetlarnika na krovu.

Slika 84. Shematski prikaz usisnog ventilacijskog uređaja

188

U većini slučajeva najbolja tehnička rješenja za odvod opasnih plinova i para sastoje se od usisnog ventilacijskog uređaja kakav je primjerice prikazan na slici 84. pojedine opasne tvari, a naročito zapaljivi i otrovni plinovi i pare ne smiju se odvoditi u dimnjake ili izlazne cijevi ako rade samo pomoću^prirodne ventilacije.

Ovakav način odvoda plinova i para ođnosF%e samo na plinove i pare koje su lakše od zraka. Što je specifična težina plinova i para veća, mora biti veća i visina izlaznog otvora od sljemena ili svjetlarnika zgrade. S većom visinom izlaznog otvora postoji i veća mogućnost razrjeđivanja opasnih plinova i para s okolnim zrakom te veća mogućnost da se ti plinovi i pare odvode tako razrijeđeni što dalje od radnog ambijenta zbog strujanja, zraka i vjetrova.

Nekim posebnim propisima utvrđuje se minimalna visina otvora cijevi od sljemena zgrade ili krovnih zračnika ili svjetlarnika:

za acetilenske stanice: visina izlaznog otvora cijevi ili kanala ventilacije mora biti izvedena na visinu najmanje za 1 m iznad visine tjemena krova ili zida zgrade na koju se naslanja prostorija s razvijačem acetilena, prema Pravilniku o zaštiti na radu i o tehničkim mjerama za razvijaše acetilena i acetilenske stanice (Službeni list, br. 6/67., 29/67. i 27/69.);

__ za lakirnice: prema članku 50. i 51. Pravilnika o tehničkim normativima za uređaje za lakiranje prskanjem ili potapanjem i za uređaje za sušenje (Službeni list br.12/79. i 69/80.) propisano je:a) izlaz odsisne cijevi ne smije biti bliže od 2 m od bilo kojeg gorivog vanjskog

zida ili krova i ne smije biti usmjeren na bilo koju zapaljivu konstrukciju ili na nezaštićen otvor u negorivom vanjskom zidu na udaljenosti od 8 m;

b) udaljenost izlaza odsisne cijevi može biti manja za 30% za kabinu koja se provjetrava vodenim zastorom;

c) kraj odsisne cijevi ne smije biti usmjeren tako da zagađuje svježi zrak koji se uvodi u prostoriju za lakiranje, niti usmjeren prema otvorima za druge uređaje za provjetravanje; kao zamjena za odvedeni zagađeni zrak mora se izraditi uređaj za siguran dovod svježeg zraka.

Stavak 2.:

Ako su oruđa iz stavka 1. ovog članka smještena vani na otvorenom prostoru odnosno ako su radne platforme za posluživanje i rukovanje oruđem u blizini cijevi za odvod opasnih plinova i para, udaljenost izlaznih otvora cijevi od razine radnih platformi ne smije biti manja od 8 m u bilo kojem smjeru. Računa se da je ova udaljenost na slobodnom otvorenom prostoru dovoljna za razrjeđivanje manjih količina opasnih plinova i para.

Stavak 3.:

Vidjeti komentar uz članak 92., stavak 2 ovog pravilnika.

Članak 90.

Posude (spremnici i dr.) za smješta] opasnih tekućina u kojima moraju postojati ograničenja za razinu, najmanji i najveći jadni tlak, najnižu i najvišu dopuštenu temperaturu tekućine, moraju imdTti uvflek ispravne mjerne i signalrie uređaje te odgovarajuću opremu (plovak, sigurnosni ventil, odušak ili membranu uređaj za razmjenu topline i drugo) kojima će se spriječiti premašaji iznad dopuštenih granica.

Posude iz stavka 1. ovoga članka u pravilu se ne mogu koristiti bez gornjeg poklopca ili gornjeg pokrova (otvorene posude) ako se u njima nalaze hlapljiv© opasne tekućine ili opasne tekućine koje u dodiru s plinovima, parom i prašinom u zraku ili s oborinama mogu izazvati opasnost za radnike ili okolicu.

Odredbom ovog stavka predviđa se na posudama u funkciji rezervoara i spremnika postavljanje mjernih i signalnih uređaja, koji imaju zadatak da upozore rukovaoca na vizualni ili akustični način da je postignuto dopušteno ograničenje u obliku razine tekućine ili tlaka ili temperature sadržaja u posudi, kako bi se onemogućio manjak ili suvišak opasnih tekućih tvari (kiselina, lužina, agresivnih i otrovnih tekućina i dr.) ili onemogućilo stvaranje tlaka ili temperature iznad dopuštene granice ili ispod nje.

Prema HRN-u M.E2.152 od 1982. utvrđeni su ovi nazivi i definicije za posude, rezervoare i spremnike:- posuda: proizvod koji ima šupljinu, predviđen za provedbu kemijsko-tehnoloških

procesa, a također za smještaj i transport plinovitih, tekućih i drugih tvari;- rezervoar: posuda predviđena za smještaj plinovitih, tekućih i drugih tvari u

nepokretnom stanju;- spremnik ili sabirnik: posuda predviđena za prikupljanje neke tvari.

Člankom 3. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (N.N., br. 108/95.) utvrđeni su drukčiji kriteriji za spremnike i posude:- spremnici su stabilni, polustabilni ili prijenosne zatvorene posude koje se postavljaju

na posebno uređenu podlogu, a u kojima se nalaze zapaljive tekućine ili plinovi obujma više od 250 I za zapaljive tekućine, odnosno više od 50 kg za zapaljive plinove, izrađene prema propisima i hrvatskim normama;

- posude su zatvorene posude koje sadrže zapaljive tekućine ili plinove obujma do 250 I za zapaljive tekućine, odnosno do 50 kg za zapaljive plinove izrađene prema propisima i hrvatskim normama.

HRN-om M.E7.106 od 1969. u odnosu na sigurnosne uređaje i pokazivače razine tekućine za rashladna postrojenja propisano je sljedeće:- Kompresor i rashladno postrojenje moraju biti opskrbljeni sigurnosnim uređajima

(npr. ventilom sigurnosti, prijelomnom pločom (membranom), sigurnosnim prekidačem za nadtlak (presostat), koji uspješno sprečavaju porast tlaka iznad najviše dopuštenog tlaka. Sami topljivi čepovi ne smatraju se kao pouzdani sigurnosni uređaji.

- Pokazivači razine tekućina za direktno pokazivanje, sa cilindričnim staklenim cijevima, moraju biti osigurani od oštećenja i moraju imati dvostruko zatvaranje, po mogućnosti sa sigurnosnim zatvaračem. U svakom slučaju, oni moraju biti

190

Odredbom ovog stavka upotrijebljeni su izrazi "prijenosne11 ili "pokretne" posude. I jedne i druge jesu posude koje mijenjaju mjesto u vremenu od punjenja do pra­žnjenja. Prijenosne posude se prenose mehaniziranim sredstvima za transport j prijenos kao tereti na vagonima, karoserijama i si. (rezervoari, bačve, spremnici i dr.) Pokretne posude nalaze se na vlastitom postrojuiza kretanje ili vožnju kao što su cisterne to jest posude čvrsto fiksirane na okviru željeznog vagona, šasiji autovozila ili prikolice.

Ovdje se radi o posudama u kojima su bile smještene opasne tvari u plinovitom, tekućem i krutom stanju.

Stavak 2.:

- Odredbom se preferira čišćenje i pranje na mehanizirani način od onog ručnim putem. S obzirom na to, posao čišćenja i pranja gdje god je to moguće treba zamijeniti mehaniziranim načinom, čime se isključuje potreba ulaska i boravka u posudama. Na osnovi iskustava spoznalo se da su se čišćenjem i pranjem posuda ručnim putem dogodila brojna trovanja od ostataka plinova, para, tekućina i krutih opasnih tvari koje su bile u posudama. Štetnosti za zdravlje radnika su veće ako su se u posudama nalazile opasne tvari s većim stupnjem agresivnosti i otrovnosti.

Stavak 3.:

Pravilnikom o tehničkim normativima za stabilne tlačne posude (Službeni list, br. 16/83.) propisana je, među ostalim, i oprema posuda. Prema članku 46. tog pravilnika propisano je da svaka tlačna posuda mora imati:- opremu za punjenje i pražnjenje, i to:

a) uređaj za zatvaranje koji služi za odvajanje posude od cjevovoda (prostora) za dovod odnosno odvod radne tvari;

b) uređaj za ispuštanje sadržaja posude ili za ispuštanje nastalog kondenzata kad se oni ne mogu ispuštati uređajem napisanim u odredbi pod a) ove točke;

c) uređaj za odzračivanje.

U članku 47. tog pravilnika propisano je da se ovisno o vrsti, namjeni i razredu tlačnih posuda one opremaju radi sigurnosti i ovom dodatnom opremom:- ventilacijskim uređajem;- uređajem za ispitivanje sadržaja i koncentracije radne tvari, ako

ta tvar može uzrokovati opasnost pri otvaranju revizijskog otvora.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka propisuju se zaštitne mjere u onim slučajevima kada radnik radi čišćenja i pranja posuda mora ulaziti u unutrašnjost posude. Prije nego će radnik ući u posudu, moraju se poduzeti sve potrebne preventivne predradnje da bi rad radnika bio siguran. Preventivne mjere zaštite jesu sljedeće:- utvrđivanje fizikalno-kemijskih obilježja tekućine koja se u posudi nalazila;- odrediti kemijska sredstva za čišćenje i neutralizaciju, koja ne smiju reagirati štetno

za zdravlje radnika, ili egzotermno ako se radi sa zapaljivom tekućinom;- utvrđivanje koncentracije zaostalih plinova u posudi pomoću mjernih uređaja ili

sredstava za detekciju (reagensi);

192

ako se inkrustat na stijenkama posude otklanja pjeskarenjem, prije pjeskarenja i za vrijeme njega mora se neprestano kontrolirati koncentracija plinova ili para u posudi. Ako se pojavi koncentracija plinova i para, rad se mora obustaviti i nastaviti provjetravanje dok koncentracija zapaljivih plinova i para ne padne na bezopasne količine; ' . * *kompresor i uređaji za stlačeni zrak te ventilator za dovod i odvod zraka moraju biti smješteni na slobodnom prostoru, i to naročito ako se radi s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem ili ako se radi o zapaljivim plinovima i parama; pare i plinovi relativne gustoće veće od zraka isisavaju se s dna posude, a one lakše od zraka isisavaju se s vrha posude;

_ osiguranje odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava kao što su plinske maske, zaštitno radno odijelo, rukavice, čizme, naočale, ovih obilježja:

„ a) plinske maske s obrazinom (HRN Z.B1.002 od 1984.) koja štiti radnika od udisanja štetnih plinova i para i nagrizanja očiju od nagrizajućih plinova i para ili kapajuće tekućine. Cjedilo se izabire prema vrsti opasne tvari u posudi. Plinske maske mogu se koristiti u posudi za ograničeno vrijeme prema uputi proizvođača i ako se zna da koncentracija štetnih plinova i para ne prelazi 2 vol %, a sadržaj kisika nije manji od 15 vol %;

b) cijevne maske (HRN Z.B1.003 od 1984.) su najbolje zaštitno sredstvo za zaštitu dišnih organa tijekom boravka i rada u posudama s opasnim plinovima i parama. Sa cijevnom maskom može se ući u posudu bez spoznaje o koncentraciji plinova i para i vrsti opasnih plinova i para. Zrak se preko cijevi dovodi radniku pomoću ručnog ventilatora ili pomoću priključka na stlačeni zrak;

c) zaštitno radno odijelo, jednodijelno ili dvodijelno s kapuljačom ili bez nje, izrađeno od tvrđeg plastičnog ili gumiranog materijala (polivinila, plastificiranih platna na podlozi prediva od poliestera, najlona ili svile, poliamida te od gumiranih platna), japanske svile, pamučne tkanine, cerade i si.;

d) zaštitne rukavice (HRN Z.B1.024 od 1963.) od prirodne ili sintetičke gume za zaštitu ruku od štetnog utjecaja vode, nagrizajućih tvari slabih koncentracija, otrova, zaraznih tvari, etera i alkohola; ili zaštitne rukavice (HRN Z.B1.025 od 1964.) otporne prema rastvaračima (naftni derivati, žestoka pića, ocat, razna ulja, razrjeđivači, eteri, ketoni, organske kiseline, esteri i dr.) izrađene od plastičnog materijala (crni sintetički lasteks, crni neopren, plastificirani PVC, tekstilne rukavice impregnirane kapolimerom na bazi PVC u crvenoj boji);

e) plastične čizme za zaštitu od ulja, rastvarača, kiselina i drugih nagrizajućih tvari, s dovoljno dubokim rebrima na potplatima, izrađene od PVC ili drugog plastičnog materijala, izrađene kao čizma ili polučizma;

f) zaštitni opasač s užetom i naramenicama od najlona, a s unutarnje strane podstavljen kožom, prihvatno uže je od najlona promjera 12 mm i dužine 1,5 m, s kukom na kraju, prihvatno uže je vezano na gornji dio naramenice.

Stavak 5.:

Prema Pravilniku o tehničkim normativima za stabilne tlačne posude (Službeni list, br. 16/83.) propisano je da posude moraju biti opremljene radnim otvorima na mjestima pristupačnim pregledu.

HRN-om M.EO.040 od 1980. utvrđuju se vrste, osnovne izmjere i položaj otvora sa zatvaračima koji služe za vizualni pregled unutrašnjosti, popravak i čišćenje stabilnih

193

tlačnih posuda. Za otvore za ulaz radnika bez pomoćne opreme Izmjere glavnih osj ne smiju biti manje od 320 x 420 mm za ovalne odnosno 430 mm za kružne otvore, ^ iznimno se dopušta 300 x 400 mm za ovalne i 400 mm za kružne otvore.

Za otvore za ulaz radnika s pomoćnom opremom promjeri otvora ne smiju bitj manji od 600 mm, a u iznimnim slučajevima na mgfnjfod 500 mm .

Članak 92.

Na oruđu s većom količinom otpadnih tvari u plinovitom, tekućem ili krutom stanju moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu od onečišćenja radnog okoliša.

Za zaštitu od ispušnih plinova, pare i prašine iz dimnjaka i drugih ispusta od oruđa treba primijeniti odgovarajuća tehnička rješenja u skladu s priznanim mjerama i normativima zaštite na radu (spaljivanje, apsorpcija, adsorpcija odstranjivanje prašine i pare iz otpadnih plinova i dr.).

Otpadne tehničke vode koje sadrže masne lakozapaljive otrovne ili agresivne tvari moraju se odvoditi iz oruđa cijevima ili posebnom kanalizacijskom mrežom koja ima ugrađene uređaje za pročišćavanje, odmašćivanje ili neutralizaciju voda, prije njihova ispuštanja u gradsku kanalizacijsku mrežu ili septičku jamu odnosno prije nego što se recirkulacijom stave na ponovno korištenje.

Opasne krute otpadne tvari nakon korištenja na oruđu moraju se deponirati na određeno mjesto te, s obzirom na stupanj opasnosti i njihovu namjenu, ponovno preraditi, uništiti ili skloniti na odgovarajuće mjesto.

Stavak 1.:

U tehnološkim procesima sve više se upotrebljavaju razni materijali i sustavi proizvodnje koji stvaraju osim osnovnih proizvoda i sporedne proizvode u obliku otpadnih plinova, para, prašine, tekućina i krutih tvari. Mnogi od ovih sporednih proizvoda ili otpadnih tvari ubrajaju se u opasne tvari, tako da se radi zaštite radnika, pa i građanstva na užem ili širem području, moraju poduzimati preventivne zaštitne mjere. Preventivne zaštitne mjere mogu biti veoma različite, jer one ovise o vrsti otpadnih opasnih tvari i njihovom stupnju opasnosti.

Opasnosti od otpadnih tvari su, uglavnom, ove: zagađivanje zraka ispušnim plinovima, parama i prašinom; zagađivanje građevinskih objekata i okolnih površina prašinom, tekućinama i krutim tvarima; zagađivanje tehnološke ili pitke vode na području poduzeća ili šire.

Stavak 2.:

Od plinovitih otpadnih tvari veoma česti su: ugljični dioksid, ugljični monoksid, sumporni dioksid, klor, klorovodik, amonijak, sumporni vodik, dušični oksidi, zasićeni i nezasićeni ugljikovodici, spojevi fluora, cijanovodik, cijan, formaldehid itd.

Od otpadnih tvari u obliku pare najčešće su: od goriva i rastvarača, benzin, metanol, etanol, kloroform, ugljični-tetraklorid, trikloretilen, ketoni, esteri, benzol, ugljični disulfid itd.

194

Od čvrstih tvari atmosferski zrak najčešće zagađuju: soli i različiti oksidi u ne0rganskoj proizvodnji i proizvodnji mineralnih gnojiva, pepeo iz kotlovnica sa čvrstim aorjvima, čađa, prašina organskog podrijetla pri preradi drveta, poljodjelskih proizvoda, ugljena, tekstilnih sirovina itd. „

U ovisnosti o fizikalnim, fizikalno-kemijskim i Zm ijsk im obilježjima opasnih tvari sadržanih u otpadnim plinovima, pročišćavanje otpadnih plinova može se provesti na više načina: mehanički, fizičko-kemijski, kemijski i termički.

Apsorpcija kao metoda pročišćavanja otpadnih plinova primjenjuje se u onim slučajevima kad opasne tvari sadržane u otpadnim plinovima lako reagiraju s pogodnim reagensima, obično rastvorenim u vodi, ili ako se dobro rastvaraju u čistoj vodi. Proces se ostvaruje propuštanjem otpadnih plinova kroz uređaje za ispiranje, pri čemu učinkovitost uređaja ovisi o mogućnosti miješanja plina i tekućine.

- Adsorpcija kao metoda pročišćavanja otpadnih plinova zasniva se na selektivnom djelovanju adsorbenta na opasne tvari prisutne u otpadnim plinovima. Kao adsorbenti koriste se aktivni porozni materijali s veoma razvijenom površinom kao što su aktivni ugljen, silika gel, molekulska sita itd.

Spaljivanje opasnih tvari sve češće se primjenjuje za otpadne plinove koje izbacuju ventilacijski uređaji, npr. iz pogona bazne organske sinteze. Otpadni plinovi mogu se spaljivati u pećima ili u baklji, a koristi se i katalitičko sagorijevanje.

Odstranjivanje prašine i pare iz otpadnih plinova obavlja se suhim i mokrim metodama. Pri uporabi suhih metoda prašine se izdvajaju gravitacijskim ili inercijskim uređajima, ili, pak, filtrima. U gravitacijskim uređajima može se iz otpadnih plinova odstraniti 40 - 50 % od prisutnih čestica prašine. Obično se ovakvi uređaji primjenjuju za prethodno čišćenje plinova, kako bi se smanjilo opterećenje onih uređaja kojih je zadatak da uklone najveći dio čestica prašine.

Inercijski uređaji za odstranjivanje čestica prašine djeluju na načelu primjene pravca plinske struje, što se postiže sustavom prepreka. Danas se upotrebljavaju i kao dodatni uređaji u obliku ciklona i centrifuga s pokretnim rotorom.

Filtri mogu biti različitih konstrukcija: platneni filtri, umetnuti filtri sa zrnastim ili vlaknastim materijalom i filtri s finim vlaknastim materijalima.

Za mokro pročišćavanje otpadnih plinova koriste se uređaji za orošavanje, pri čemu se kroz niz posebnih otvora ubacivanjem vode stvara vodena zavjesa, koja se nalazi na putu plinskoj struji. Od uređaja za mokro pročišćavanje plinova od prašine upotrebljavaju se i skruberi s pjenom.

Za odstranjivanje pare iz otpadnih plinova primjenjuju se, među ostalim, i elektrofiltri.

Stavak 3.:

Opasne otpadne vode mogu biti rastvor plinskih, tekućih ili čvrstih otpadnih tvari u vodi, ali isto tako mogu biti emulzije i suspenzije.

Opasne otpadne vode mogu potjecati iz samih tehnoloških procesa na oruđima u kojima je korištena tehnološka voda, ali isto i od onih tekućina koje se upotrebljavaju u pomoćnim operacijama npr. za hlađenje pojedinih uređaja, za ispiranje otpadaka ili sirovina.

Sadržaj opasnih tvari u otpadnim vodama može biti veoma različit kako po količini, tako i po vrsti opasnih tvari. Otpadne vode pročišćavaju se na više načina, koji su pogodni pojedinim kategorijama voda i čijom se primjenom mogu otkloniti

195

opasne tvari. Načini pročišćavanja opasnih otpadnih voda jesu: mehanički, kemijs^ fizikalno-kemijski i biološki.

Mehanički način pročišćavanja opasnih otpadnih voda služi za odstranjivani mehaničkih primjesa koje se nalaze u tim vodama. ̂ Mehaničke primjese mogu Se odstraniti: taloženjem, cijeđenjem i flokulacijom. M

Ako se primjese sastoje od krupnijih čestica, obično se primjenjuje jednostavno cijeđenje kroz rešetke ili sita, međutim ako su čestice manjih dimenzija, primjenjuje se taloženje.

Kao koagulanti dodaju se kemijska sredstva koja u vodi stvaraju pahuljice, koje su u mogućnosti da izazovu ubrzano taloženje i fino raspodijeljenih nerastvorenih čestica primjese.

Prema svojoj konstrukciji taložne jame (taložnica) mogu biti: horizontalne vertikalne i radijalne.

Funkcioniranje taložnice zasniva se na smanjivanju kretanja tekućine, tako da se mulj taloži na dnu bazena. Istaloženi mulj koji sadrži i ¡staložene opasne tvari potom se ispumpava ili prebacuje na mjesto gdje se posebnim tretmanom čini bezopasnim.

Za razliku od izdvajanja čvrstih primjesa koje se izdvajaju na dnu taložnice, tekućine lakše od vode kao što su nafta, benzin, ulja, masti i si. izdvajaju se na površini.

1. cijev za dovod opasne otpadne vode2. strugao mulja3. odvodni kanal pročišćene vode

Slika 85. Shematski prikaz radijalne taložnice

(D

1. dovod opasne otpadne vode2. odvod primjesa lakših od vode

4. prostor taložnice za taloženje otpadne vode

3. poklopac otvora za ispumpavanjeotpadne vode

Slika 86. Shema taložnice za primjese lakše od vode

196

u novije vrijeme za odstranjivanje mehaničkih primjesa koriste se hidrocikloni, Kojih je prednost što su relativno znatno manji od klasičnih uređaja, a s približno ¡stirn kapacitetima.

Kemijska i fizikalno-kemijska pročišćavanja otpadnih voda jesu metode čijom se primjenom opasne tvari mogu transformirati u^natno manje opasne ili potpuno bezopasne tvari. U tu svrhu redovno se dodaju odgovarajući reagensi koji omogućavaju transformaciju. Od kemijskih i fizikalno-kemijskih metoda pročišćavanja najčešće se

imjenjuju ove metode: isparavanja, sorpcije, ionska izmjena, ekstrakcija, koagulacija, neutralizacija, reakcija oksidacije i redukcije, hidroliza i niz drugih reakcija čijom provedbom opasne tvari se mogu transformirati u znatno manje opasne ili u potpuno bezopasne tvari.

Isparivanje iz otpadnih voda takvih tvari kao što su: fenol, krezoli, ksiloli, naftoli, Karbonske kiseline itd., obično se obavlja djelovanjem vodene pare.

Adsorpcijom se mogu odstraniti organske tvari iz otpadnih voda, a kao adsorbenti upotrebljavaju se aktivni ugljen i sintetičke smole.

Desorpcijom oštrom parom ili rastvaračima adsorbirane organske tvari mogu se regenerirati, a poslije odgovarajućeg pročišćavanja (rektifikacija) dobiveni pročišćeni proizvod može se ponovno vratiti u proces.

Ionska izmjena koristi se za odstranjivanje soli iz otpadnih voda.Neutralizacija opasnih tvari ostvaruje se sredstvima za neutralizaciju, npr. kiseline

se u otpadnoj vodi neutraliziraju gašenim vapnom.

1. dovod2. odvod3. zasun4. prostor za neutralizaciju

Slika 87. Bazen za neutralizaciju

197

Taloženje opasnih tvari ostvaruje se pomoću pridodanih specifičnih reagens~ Izdvojeni nerastvoreni talog se potom odvaja mehaničkim putem.

Ekstrakcija opasnih otpadnih tvari obavlja se pomoću ekstrakcijskih sredstav kao što su: amini, benzol, toluol, ksilol, kerozin i dr. a

Destruktivne metode za otklanjanje otpadnih tvari mogu biti: spaljivanje heterogena katalitička oksidacija i oksidacija u tekućoj fazi.

Spaljivanje je oksidacijski termički proces, a krajnji proizvodi su ugljični dioksid i voda, pored niza proizvoda koji nastaju oksidacijom (N, S, Cl, F, P itd.). Otpadne vode uvode se u raspršenom stanju u proizvode sagorijevanja organskog goriva sama voda trenutno potpuno ispari, dok organske toksične tvari podliježu oksidacijskoj termičkoj razgradnji, što znači da potpuno sagorijevaju.

Heterogeno katalitička oksidacija je za sada najmanje zastupljena metoda, a naročito zbog poteškoća koje nastaju zbog zagađenja katalizatora.

Oksidacija u tekućoj fazi izvodi se djelovanjem zračnog kisika na odgovarajućoj temperaturi i pod tlakom. Naročito se primjenjuje kod pročišćavanja otpadnih voda koje sadrže i polimere, aceton, fenol, anilin, amine, formaldehid, halogen - organske spojeve itd.

Biološko pročišćavanje otpadnih voda je posljednja faza pročišćavanja s kojom se osigurava transformacija svih onih tvari koje zagađuju vodu u bezopasne proizvode. Biološko pročišćavanje zagađenih voda može se ostvariti djelovanjem niza mikroorganizama.

Stavak 4.:

Poseban problem jesu one opasne otpadne tvari u krutom stanju koje nastaju u kemijskoj industriji. Ove krute opasne tvari mogu zagađivati zrak, vodu, zemljište i građevinske radne i pomoćne objekte.

Problem čvrstih otpadnih tvari može se rješavati na tri načina: preradom, uništavanjem i uklanjanjem. Svaki od tih načina može imati više inačica (varijanata), a u ovisnosti o vrsti otpadnih tvari.

Regeneracija i uporaba otpadnih tvari jesu najbolje rješenje. Spaljivanje može biti u redu što se tiče otklanjanja krute otpadne tvari, ali pod uvjetom da se ne zagađuje okolina proizvodima izgaranja. Deponiranje ili zakopavanje je takvo rješenje kod kojeg se tvar potpuno gubi, ako se zakopavanje obavi s puno pozornosti i na brižljivo odabranim terenima, bezvodnim i udaljenim od vodnih tokova.

Člankom 29. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/84.) propisano je da se pri projektiranju i izgradnji građevinskih objekata moraju predvidjeti odgovarajuća mjesta za uništavanje odnosno odstranjivanje štetnih otpadaka te da se za deponiranje tih otpadaka mora izabrati mjesto koje mora biti uređeno tako da se isključi mogućnost zagađenja zemljišta, podzemnih voda i čovjekove i radne okoline, kao i da ova mjesta moraju biti ograđena i osigurana od pristupa osoba.

Deponiji moraju biti uređeni prema svojoj svrsi i prema vrsti opasnih otpadnih tvari. Svaki deponij mora imati svoj pristupni put za vozila. Ovisno o vrsti deponija, oni mogu biti na otvorenom (smjestište otpada) ili u zatvorenom prostoru (spremište otpada). Spremište otpada uređuje se prema potrebi odgovarajućim instalacijama odvoda, kanalizacije, hidrantskom mrežom ili drugim uređajima za zaštitu od požara, ako je opasni otpad zapaljiv.

198

Nije dopušteno izbacivati opasne otpadne tvari u riječne tokove, jezera i more ili na njihove obale.

A ko se o p a sn e o tp a d n e tvari ne un iš tava ju u krugu o rgan izac ije ili se ne koris te u d rUge svrhe, o tp a d n e o p a sn e tvari o d n o s e se na zgi to o d re đ e n o m je s to o d n o s n o depon ij u sk lad u s o d lu ka m a nad ležn ih tije la d ržavne uprave.

U vezi postupanja s otpadnim tvarima, a među koje se ubrajaju otpadne tvari iz rada s oruđima za rad, određuju se pravila Zakonom o postupanju s otpadnim tvarima (N.N„ br. 42/82).

14. ORUĐE KOD KOJEG NASTAJU VISOKE ILI NISKE TEMPERATURE

Članak 93.

Toplinsko zračenje ili drugi prijelaz topline od izvora (peći za taljenje, žarenje, sušenje i slični Ijevaonički i talionički lonci s rastaljenim metalom, cjevovodi za vruće tekućine, paru i dr.) do mjesta rada mora biti na prikladan način spriječeno odnosno ograničeno toplinskom izolacijom , herm etizacijom procesa i ekranizacijom, a ako ni to nije dovoljno, prema mogućnosti i primjenom daljinskog vođenja.

U pojedinim djelatnostima upotrebljavaju se neka oruđa koja stvaraju suvišnu toplinu te je toplinskim zračenjem ili drugim prijenosom topline (kondukcijom ili provođenjem, konvekcijom ili strujanjem i isparavanjem) prenose na organizam radnika. Suvišna toplina stvara se na ovim uređajima: pećima u kalionicama čeličnih proizvoda, pećima u talionicama metala i čelika, metalurškim pećima, oruđima u kočnicama, pećima i drugim oruđima u ljevaonicama; pećima u prehrambenim pogonima - pekarnicama, pogonima tjestenina, kuhinjama, mesnim industrijama (kuhanje konzerviranog mesa i dr.); kotlovima i drugim oruđima u kemijskoj djelatnosti - autoklavi za vulkanizaciju, peći za pečenje materijala u cementarnama, peći za pečenje kamena za vapno i gips, uređaji za kuhanje uljnih lakova, kotlovi za kuhanje sapuna, uređaji za kuhanje ljepila, uređaji za impregnaciju drveta (pragova, stupova i dr.); u industriji gume - preše za vulkanizaciju, uređaji za preradu guma i drugi; proizvodnji celuloze i papira - uređaji za kuhanje, cilindri za sušenje toplinom i dr.; pećima i drugim uređajima u industriji stakla; sušarama i drugim uređajima u drvnoj industriji; kotlovima i drugim uređajima u tekstilnoj industriji; kotlovima za taljenje olova u grafičkoj industriji; sušare opeka u industriji građevinskog materijala, pećima u keramičarskim djelatnostima.

Radnici, koji rukuju ili poslužuju navedena oruđa, izloženi su visokoj temperaturi sa svim štetnim posljedicama zbog nenormalnog zagrijavanja. Ako radnik dulje vrijeme radi tako izložen visokim temperaturama, može dobiti poremećaje u organizmu, nekad i veoma ozbiljne (toplinski udar, smanjenje želučane kiseline i gubljenje apetita za jelo, osjećaj mučnine i povraćanje, osjećaj tromosti, prolazni gubitak svijesti i glavobolja, smanjuje se koncentracija pozornosti, slabljenje čulnih refleksa, toplinski grčevi u mišićima organizma i druge tegobe).

199

Toplinska izolacija oruđa ili njegovih dijelova može se tehnički riješiti na ra^ 6načine:- zatvaranjem tehnološkog procesa (hermetizacijom) bez mogućnosti isparavanja

strujanja i provođenja topline, a u sklopu čega se rpože ugraditi ekran kroz koji Se može nadzirati razvoj tehnološkog procesa; ̂

- duplim kućištem s odgovarajućim razmakom između kućišta, bez hlađenja vodor^ ili s hlađenjem vodom ili drugim sredstvima;

- oblaganjem oruđa i cjevovoda izolacijskim materijalima kao što su: azbest, mineralna vuna i si. a kojim se zadržavaju toplinske zrake;

- postavljanjem i djelovanjem zračnog tuša između oruđa i radnika;- postavljanjem zaklona ili štitnika od izolacijskog i nezapaljivog materijala.

. HRN-om M.E6.120 od 1987. za kotlove za tekuća i plinska goriva s ventilatorskimplamenikom propisana je toplinska izolacija. Među ostalim, propisano je sljedeće:- svi kotlovi, osim onih koji su predviđeni za neposredno zagrijavanje prostorije u

kojoj se nalaze, moraju imati toplinsku izolaciju;- materijali za toplinsku izolaciju ne smiju bitno mijenjati svoje izolacijske karakteristike

pod utjecajem topline i starenja, moraju biti teško zapaljivi;- temperatura na površini toplinske izolacije može biti najviše 30 K iznad temperature

zraka u prostoriji; od ovog zahtjeva izuzimaju se mjesta na plaštu kotla u promjeru od 150 mm oko neizoliranih dijelova, kao što su vrata, zaklopci, ojačana mjesta na plaštu, priključci vode itd.;

- srednja površinska temperatura vrata kotla i poklopaca za čišćenje na strani za rukovanje ne smije prijeći 100 °C iznad temperature prostorije;

- površinske temperature ručki za posluživanje i svih drugih dijelova koje radnik dodiruje za vrijeme normalnog rada ne smiju biti više do temperature prostorije za ove vrijednosti:

a) 30 K za dijelove od metala;b) 45 K za dijelove od porculana ili sličnih materijala;c) 60 K za dijelove od plastike ili sličnih materijala.

Ako se, pak, ne može tehnički provesti toplinska izolacija zbog prevelikog viška stvorene topline, mora se primijeniti daljinsko vođenje, kako je opisano u poglavlju o uređajima za upravljanje ili neka druga odgovarajuća mjera zaštite.

Prilikom razmatranja primjene pravila zaštite na radu na oruđima sa suvišnom toplinom potrebno je razmotriti sve pojedinosti, a naročito: iznos temperature na kućištu oruđa, udaljenost mjesta rada od kućišta oruđa i vrijeme boravka u toku radne smjene radi upravljanja ili posluživanja oruđa na mjestu rada radnika. Pri svemu tome treba gledati tehničku i ekonomsku opravdanost zahtjeva da bi se primijenila odgovarajuća pravila zaštite na radu.

Osim navedenog za potpuno tehničko rješenje treba pripremiti i neke druge dodatne mjere koje će biti u funkciji zaštite od suvišne topline, tako npr.: sniziti temperaturu zraka u radnoj prostoriji odgovarajućim dimenzijama građevinskog objekta, pojačati kretanje zraka odgovarajućom ventilacijom i ako treba sniziti relativnu vlažnost u radnoj prostoriji.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je u dijelu za ekstremne temperature da se u svakom slučaju mora procijeniti rizik od utjecaja vrućeg ili vrlo hladnog materijala. Isto tako, u tom dijelu propisano je

200

, se moraju poduzeti mjere da se otkloni bilo kakva opasnost od ozljede koja bi bila roUZročena dodirom sa strojnim dijelovima ili u blizini strojnih dijelova ili materijala

P vjSokim ili vrlo niskim temperaturama.

Članak 94. *

punjenje i pražnjenje oruđa s visokim temperaturama te otvaranje odnosno zatvaranje njihovih vrata i poklopaca, u pravilu, treba biti mehanizirano.

Pri punjenju, pražnjenju i drugim sličnim poslovima na električnim pećima s otpornicima u otvorenim žljebovima moraju se predvidjeti zaštitne mjere protiv udara električne struje uređajima za isključivanje odnosno blokiranje, ako se to obavlja metalnim ručnim alatom.

Stavak 1.:

Svrha odredbe ovog stavka je da se zaštiti radnik od visokih temperatura, a naročito ako njegov rad prilikom punjenja i pražnjenja relativno dugo traje.

Mehaniziranje ili automatiziranje punjenja ili pražnjenja neće biti tehnički ni objektivno moguće na svim oruđima s visokim temperaturama, pa je zato odredba napisana u obliku preporuke, upotrijebivši izraz “treba” i "u pravilu". Osim toga, među takvim oruđima po pogonima nalazi se jedan broj starijih izvedbi te bi bilo i tehničkih poteškoća i nemogućnosti prilikom njihovih adaptacija i rekonstrukcija. Na tim oruđima se punjenje i pražnjenje obavlja ručno i s upotrebom odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava.

Na nekim metalurškim pećima (S i me ns-Marti novim pećima i drugim pećima u valjaonicama) upotrebljavaju se tzv. uložne dizalice za punjenje. Dizalice imaju relativno dugačku vilicu s kojom ulaze u otvor peći radi punjenja materijalom. Radnik- dizaličar (punilac) je zaštićen od visoke temperature prozirnim štitnikom postavljenim na uložnoj dizalici neposredno ispred svojeg stajališta ili sjedala.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se zaštita radnika protiv udara električne struje na električnim pećima koje u svojoj unutarnjosti imaju pristupačne električne spirale ili otpornike. Ako bi pri otvorenim vratima peći, spirala ili otpornik bila pod strujom, mogao bi nastati udar radnika električnom strujom pod uvjetom da on neposredno ručnim metalnim alatom (kliještima) dodirne spiralu i otpornik, ili pod uvjetom da čelični obrađivani komad u peći dodirne spiralu ili otpornik u trenutku kad ga radnik prihvati ručnim metalnim alatom. Da bi se radnik zaštitio od udara električnom strujom, na peć se mora postaviti električni uređaj koji će isključiti dovod struje na otpornike čim se otvore vrata peći. Dakle, između položaja vratiju peći i dovoda struje u otpornike mora se primijeniti načelo ovisnosti, dok su vrata otvorena nema dovoda struje i dok su vrata zatvorena proteče struja u otpornike.

201

Slika 88. Električni uređaj za blokiranje na peći za termičku obradu

Članak 95.

Vrata ili poklopci na oruđu s visokom temperaturom (na pećima za taljenje, zagrijavanje, žarenje i dr.) moraju imati odgovarajuću toplinsku izolaciju ako nisu hlađeni vodom ili drugim sredstvom.

Svrha odredbe ovog članka je da se preko vratiju ili poklopaca na oruđima s visokom temperaturom ne oslobađa prevelika toplina na mjesto rada radnika. Zbog toga su predviđene mjere zaštite u obliku termičke izolacije ili hlađenje s rashladnom tekućinom (vodom ili dr.). Ove mjere zaštite radnika moraju osigurati da temperatura na vanjskoj površini vratiju ili poklopaca ne prelazi 313 K (40 °C).

Vodeći računa da su u pećima temperature oko 900 do 1.200 °C, pa i više, konstrukcija vratiju mora biti odgovarajuća kako bi se temperatura na vanjskoj površini vratiju smanjila na svega 40 °C. Termička izolacija izvodi se, u prvome redu, sa šamotnim opekama s unutarnje strane vratiju, duplom čeličnom konstrukcijom s međuprostorom, kroz koji može protjecati voda ili, pak, u koji se umeće izolacijska umjetna masa.

l202

Članak 96.

Unutarnji prostor sušionica za sušenje sirovina, poluproizvoda i gotovih roizvoda mora za vrijeme procesa sušenja biti zatvoren prema radnoj prostoriji. ̂ Prije otvaranja sušionice za ulazak radrfika riđi njezina pražnjenja i ponovnog

punjenja moraju se plinovi iz sušionice odstraniti posebnim uređajem za odsisavanje plinova, a unutarnji prostor ohladiti tako da temperatura u njemu ne premašuje 313 K (40 °C) ako ne postoji mogućnost toplinske prilagodbe radnika prije ulaska u sušionicu.

Nije dopušteno ispuštanje toplih plinova iz sušionice u radnu prostoriju.Ulazna vrata u sušionicu moraju biti tako izvedena da se mogu otvarati i s

unutarnje strane na siguran i lak način iako su zaključana.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se konstrukcija sušionica u pogledu njihovih otvora kao što su ulazna vrata, kontrolna ili vizirna okna i drugi mogući otvori. Za vrijeme procesa rada tj. sušenja sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda svi otvori moraju biti potpuno zatvoreni da ne bi plinovi i pare izlazile kroz otvore u radnu prostoriju. Ovisno o potrebama za izlazak plinova i para, otvori se izrađuju tako da oni izlaze izvan radne prostorije na mjesto odakle se neće moći vratiti u radnu prostoriju. Ako su plinovi lakši od zraka, tada na visinu od najmanje 1 m iznad sljemena zgrade, a ako su teži od zraka tada na veće visine ili u posebne kanale koji vode na odgovarajuće mjesto daleko od radne prostorije.

Svakako da prije rješavanja odvoda plinova i para iz sušionica svaki slučaj treba posebno razmotriti. Prilikom toga, prvenstveno, treba razmotriti opasnosti od nastalih plinova i para u pogledu zapaljivosti, eksplozivnosti, otrovnosti, agresivnosti i drugih mogućih obilježja te prema tome naći najbolja tehnička rješenja.

Stavak 2.

Odredba ovog stavka odnosi se na sušionice u koje ulaze radnici radi pražnjenja i punjenja, odnosno odvoza i ponovnog dovoza materijala. Unutarnji prostor, prije nego će radnik ući u sušionicu, mora se učiniti podnošljivim u pogledu temperature, vlažnosti zraka te nastalih plinova i para. Sušionice u koje ulaze radnici moraju biti opremljene odsisnim uređajem kojim će se odsisati zaostali plinovi pare i suvišan topli i suhi zrak. U pravilu je zrak u sušionicama iznad 100 °C, pa je od prekida zagrijavanja sušionice do ulaska radnika u sušionicu potrebno kraće ili dulje vrijeme, a ovisno o temperaturi zagrijavanja, jakosti odnosno kapacitetu uređaja za odsis i veličini prostora sušionice. Ovo vrijeme čekanja obično je normirano vremenskim trajanjem sve dok se temperatura u sušionici ne smanji na 40 °C. Pretpostavlja se da će se dotle i nastali plinovi i pare smanjiti na dopuštene količine njihovih koncentracija.

Stavak 3.:

Na prvi pogled moglo bi se zakjučiti da odredba ovog stavka nije potrebna s obzirom da se smisao ove odredbe može razabrati iz prethodnih odredaba stavaka1. i 2. ovog članka. Međutim, postojanje ove odredbe ne treba ocijeniti kao suvišno

203

iz više razloga. U prvome redu ovom odredbom se izričito skreće pozornost n utvrđenu obvezu zbog raznih razloga. Osim toga, treba znati da još po nekir? pogonima postoje sušionice zastarjele proizvodnje s loženjem s drvima i ugljen0rć koje su smještene u pogonskim prostorijama i kod kojih nisu provedene sve zaštita mjere u smislu odredaba ovog članka. Naročite štetnosti po radnu okolinu mog^ nastati kod sušionica s loženjem s ugljenom.

P ored navedenog posto je i s luča jev i kada radn ic i od m a h pri p rek idu zagrijavan ja s u š io n ic a otvore ulazna vrata suš io n ice d a bi tim e ubrza li h lađen je suš ion ice . Prilikorp p rije v rem enog otvaranja ulaznih vra tiju je d n a ko lič ina p linova i zag rijano g z raka ¡z|a2j u radnu prostoriju. Ovakve po jave m o g u b iti jo š nepovo ljn ije u s luča je v im a kada su uređa ji za odsis u kvaru, pa se o s lo b a đ a n je od pov išene tem pera tu re i p lino va obavlja isk lju č ivo kroz otvore ulaznih vra tiju suš io n ice u radnu prostoriju .

Stavak 4.:

Odredbom se propisuje zaštita radnika, koji se nađe u prostoriji sušionice, za slučajeve da se vrata sama zatvore ili da ih netko zatvori ne znajući da je u prostoriji sušionice ostao radnik. U svakom od tih slučajeva radnik koji je ostao u prostoriji sušionice može sam lako i na siguran način otvoriti vrata prostorije i izići van.

Članak Q7.

U prostorijama rashladnih postrojenja s niskim temperaturama oko i ispod 273 K (0 °C), u hladnjačama, ledionicama, rashladnim skladištima i drugim prostorijama, upravljanje i posluživanje oruđa treba biti mehanizirano, automatizirano ili daljinski vođeno; ako to nije moguće, radnicima se za rad u tim prostorijama moraju staviti na raspolaganje odgovarajuća osobna zaštitna sredstva, a boravak radnika u tim prostorijama treba, prema potrebi, ograničiti na kraće vrijeme.

U prostoriji ili komori u kojoj se rad obavlja na niskim temperaturama mora se osigurati da se ulazna vrata otvaraju i s unutarnje strane lako i bez ključa.

Upute za rukovanje na siguran način, osnovna tehnička pravila sigurnosti, mjesto postavljanja s obzirom na stupanj opasnosti, upute za postavljanje potrojenja, cjevovodi i armatura te tlačne posude oruđa za rashlađivanje moraju biti u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama za rashladna postrojenja.

Upute za rukovanje rashladnim postrojenjem moraju biti ovješene na zidu u strojarnici rashladnog postrojenja.

Prije ulaženja u prostorije ili komore s niskim temperaturama radnicima treba omogućiti toplinsku prilagodbu.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka propisuje se način, upravljanja odnosno posluživanja oruđa s niskim teperaturama, pa se u tu svrhu preferira automatizacija i daljinsko upravljanje kao način upravljanja. Svrha toga je da se zaštiti radnik od nazočnosti na mjestu rada s niskim temperaturama kako bi se izbjeglo štetno djelovanje ako na takvim mjestima radi relativno dulje vrijeme. Ako radnik radi dulje vrijeme u prostorijama s niskom temperaturom, mogu nastati ovi poremećaji: smanjena koncentracija pozornosti, slabljenje refleksa, grčenje mišića i drhtanje, promrzline,

204

aKutne bolesti najčešće dišnih organa. Nisku temperaturu teže podnose radnici s kroničnim bolestima dišnih organa i koji su zbog drugih bolesti preosjetljivi nahladnoću.

Odredbom nije postavljena gornja granica za niske temperature već je upotrijeb- lien izraz “oko i ispod 273 K (0 °C)” . Znači da'se n&kim temperaturama, u smislu ove odredbe, smatraju i neke temperature iznad 0 °C, koje temperature postoje u skladištima, hladnjačama i kemijskim postrojenjima. HRN-om U.J5.600 od 1987. utvrđuju se minimalni tehnički uvjeti s polja građevinske toplinske tehnike koje treba zadovoljiti prilikom projektiranja, građenja i rekonstrukcije zgrada. U Tablici 11. daje se pregled nekih prostorija s niskim temperaturama prema toj normi.

Tablica 11. Izvod iz HRN-a U.J5.600 od 1987.

~ R e d .b r. N a m je n a p ro s to r i je °C" r 2 3

i . Klaonice: - bubanj za brzo hlađenje 0 ± 5- skladište za smrzavanje -3 0

2. Krzna: - skladišta 3 do 53. Prerada mesa: - hladnjače, otprema 0 ± 44. Pivovare: - skladišta piva Odo 1

- skladište piva za hlađenje -2 do + 25. Cvijeće: - jorgovan -6 d o -4

- ruže -2- rezano cvijeće 2

6. Maslac i margarin: - prostorije za smrzavanje -6 do -4- prostorije za hlađenje -2 do + 2

7. Jaja: - prostorije za hlađenje 0 ± 18. Krumpir: - prostorije za smještaj 3 do 59. Riba: - pretprostor za hlađenje riba 0 ± 2

- svježa riba na ledu -4 do -6- prostorije za smrzavanje -18 do -20

10. Meso: - prostor za ohlađivanje -0,5 do + 0,5- glavni prostor za hlađenje O do 2- prostorija za smrzavanje -10 i niže- konzerve -1 d o + 2

11. Plodovi: - grožđe 0 ± 4- jabuke -1 do +1

12. Povrće: - kelj -1 do + 4- lu k -2,5- krastavci 0 ± 4- salata 0- konzerve 2 do 4

13. Sirevi: - prostorije za skladištenje 4 do 6- kravlji sir -2 d o + 2

14. Mlijeko: - h lad n a prostorija -2 d o + 215. O d jeća: - k rzn en a roba, o b je š e n a -2 d o + 2

- vu n en a roba -2 d o + 2- ko ža 1 - 2

16. Divljač i perad : - prostorija z a sm rzavan je -1 0 d o -2 0- prostorija z a usklad išten je -6 d o -4- prostorija z a d ivljač -3 d o -5- prostorija z a p e rad -2 d o -4

205

Navedene temperature postižu se rashladnim postrojenjima s pogonskim kompresorom. Rashladna sredstva prema HRN-u M.E7.105 od 1969. mogu b|f različita: amonijak, diklormetan, ugljični dioksid, sumporni dioksid, metilklorid, etilk|0r etan, etilen, propan, izobutan, butan i drugi. ^

Ovom odredbom propisano je da se rađniciffe moraju staviti na raspolaganja odgovarajuće osobna zaštitna sredstva za zaštitu od hladnoće, ako se radnici moraju zadržavati u hladnim prostorijama radi rukovanja ili posluživanja.

Osobna zaštitna sredstva za zaštitu od hladnoće jesu sljedeća:- zaštitne zimske kape: pletene, šubare, kožne podstavljene krznom, a prema potrebi

sa štitnikom za čelo, potiljak i uši;- zimske radne rukavice: platnene, vunene, kožnate, podstavljene krznom;- čizme za zaštitu od hladnoće: visina sare 25 do 35 cm, kožne s podstavom 03

-filca ili krzna, gumene s podstavom od filca ili krzna, platnene s podstavom od filca ili krzna;

- odjeća za zaštitu od hladnoće:a) zaštitne bunde kratke od ceradnog platna i podstave od krzna, s krznenim

okovratnikom i kapuljačom podstavljenom prema potrebi,b) zaštitni prsluci, s rukavima i bez njih, od ceradnog platna s' krznenom

podstavom.

Stavak 2.:

Svrha odredbe ovog stavka je da spriječi slučajno zatvaranje radnika u hladnjaču ili komoru za rashlađivanje ili zaleđivanje, što bi moglo imati teške posljedice po zatvorenog radnika. Ovo propisano pravilo zaštite na,radu ima sasvim preventivni karakter i ustanovljeno je na iskustvima iz prakse. Ako se vrata prostorije s niskim temperaturama ne bi mogla otvoriti s unutarnje strane, slučajno zatvoreni radnik u toj prostoriji bio bi sasvim bespomoćan.

Stavak 3.:

HRN-ima iz godine 1969. propisane su ove pojedinosti s polja rashladnih postrojenja:- HRN M.E7.100- Postrojenja za hlađenje, osnovna tehnička pravila sigurnosti, područja primjene

pravila i njihova svrha- HRN M.E7.101

Rashladna sredstva i njihova podjela po stupnju opasnosti- HRN M.E7.102

Mjesta postavljanja i njihov stupanj opasnosti- HRN M.E7.103

Vrsta rashladnih postrojenja- HRN M.E7.104

Smjernice za postavljanje postrojenja i zahtjevi u pogledu strojarske prostorije- HRN M.E7.105

Radni i probni tlakovi- HRN M.E7.106

Cijevni vodovi i armatura za rashladna sredstva

206

r r N M.E7.107 " Tlačne posude

HRN M.E7.108 Upute za rukovanje.

JkHRN-om M.E7.100 propisano je, među ostalim sljedeće:

ova norma ustanovljuje područja primjene osnovnih tehničkih pravila sigurnosti pri uporabi postrojenja za hlađenje prema kompresijskom i apsorpcijskom načelu, a također i za toplinske crpke u kojima je neka tekućina rashladno sredstvo koje Isparava i opet se pretvara u tekućinu u jednom zatvorenom kružnom toku; pravila norme ne vrijede za postrojenja i uređaje kojih su rahladna sredstva zrak i voda; isto tako ne vrijede za postavljanje postrojenja za hlađenje u podzemnim .pogonima (rudnicima);

, moguće opasnosti od postrojenja za hlađenje mogu biti različite, a ovise o sljedećim činiteljima:

— vrste rashladnog sredstvakoličine punjenja (mase punjenja) postrojenja

— konstrukcije i način rada mjesta postavljanja.

Pojedina pravila, koja se primjenjuju prema ovoj normi propisuju se također, i drugim normama koje su u svezi s ovom normom.

HRN-om M.E7.101 utvrđuju se osnovne skupine rashladnih sredstava, kao i njihova podjela prema opasnosti.

Prema stupnju moguće opasnosti zbog fiziološkog djelovanja na čovjeka, rashladna sredstva dijele se u tri osnovne skupine:1 . skupina: nezapaljiva rashladna sredstva, bez toksičnog djelovanja, ili s manjim

toksičnim djelovanjem (diklormetan, ugljični dioksid ili ugljična kiselina, triklormonofluormetan, difluordiklormetan, trifluortrikloretan i dr.);

2. skupina: rashladna sredstva s toksičnim ili nagrizajućim djelovanjem, odnosnoona sredstva kojih je smjesa sa zrakom zapaljiva ili eksplozivna samo u užim granicama (donja granica zapaljivosti pri 3,5 i više zapreminskih postotaka); (amonijak, klormetil ili metilklorid, kloretil ili etilklorid, dikloretilen, metilformiat, sumpordioksid ili sumpora-sta kiselina);

3. skupina: rashladna sredstva koja sa zrakom grade lakozapaljive i eksplozivnesmjese (donja granica zapaljivosti pri manje od 3,5 zapreminskih postotaka), etan, etilen, propan, izobutan i butan.

Novopronađena rashladna sredstva treba uvrštavati u 3. skupinu rashladnih sredstava sve dotle dok im nadležna tijela ne ustanove pripadnost odgovarajućoj skupini.

HRN-om M.E7.102 ustanovljuju se osnovne skupine mjesta postavljanja postrojenja za hlađenje s obzirom na stupanj opasnosti. Stupanj opasnosti ocjenjuje se različito u ovisnosti o tome da li se u zgradama ili prostorijama nalazi veliki broj ljudi, da li su postrojenja pod nadzorom da li su ta postrojenja postavljena unutar ili izvan nastanjenih prostorija.

207

Razlikuju se sljedeće vrste prostorija:- Zgrade s prostorijama s povišenim zahtjevima sigurnosti. U ovu vrstu ubraja

se zgrade ili prostorije u kojima su ljudi spriječeni u pogledu slobode kreteni (bolnice, sanatoriji, lječilišta, zatvori) i u kojima se zadržavaju u većem broju (škole kinematografi, kazališta, koncertne sale, crkve,-<febne kuće, željezničke postaje)’

- Zgrade s nastanjenim prostorijama. U ovu vrstu ubrajaju se zgrade ili odvojeni dijelovi zgrada u kojima se nalaze prostorije za spavanje (stambene zgrade, hoteij pansioni, prenoćišta, klubovi i dr.).

- Obrtničke proizvodne i radne prostorije. U ovu vrstu ubrajaju se zgrade ili dije|0V| zgrada koji se upotrebljavaju za djelatnosti nekog obrta ili poslovanja (biroi, obrtničke prodavaonice, obrtničke radionice za prehrambenu i delikatesnu robu, radionice za preradu pića, kuhinje, laboratoriji i si.).

- Industrijske proizvodne i radne prostorije. U ovu vrstu ubrajaju se zgrade ¡|j odvojeni dijelovi zgrada u kojima se svakovrsna roba proizvodi, prerađuje ¡i; uskladištava (npr. namirnice, napici i dr.). Ovdje se ubrajaju također, hladnjače, tvornice leda, kemijske tvornice, pogoni za preradu nafte i slični industrijski pogoni'

- Zgrade s prostorijama razne vrste. Ocjenjuje se da li su građevinskim rješenjima postignuti zahtjevi sigurnosti npr. na zidovima, podovima, stropovima i si.

- Pogonske prostorije u kojima postoji opasnost od eksplozije. Pri postavljanju rashladnih uređaja u pogonima u kojima postoji opasnost od eksplozija, sva strojno- tehnička i električna postrojenja moraju se izvesti prema odgovarajućim propisima za pogone u kojima postoji opasnost od eksplozije.

HRN-om M.E7.103 propisano je, među ostalim i sljedeće:.- rashladna postrojenja dijele se na postrojenja s uređajima za direktno hlađenje

(putem isparavanja) i postrojenja s uređajima za indirektno hlađenje;- kod rashladnih postrojenja s direktnim hlađenjem isparivač stoji u neposrednom

dodiru s hlađenom robom ili sa zrakom hlađene prostorije. Isparivač se može nalaziti u samoj prostoriji ili pak, u jednom zračnom kanalu; uređaji za klimatizaciju mogu se izvoditi kao uređaji s direktnim hlađenjem ako upotrebljavaju rashladna sredstva 1. skupine, a ako se upotrebljavaju rashladna sredstva 2. i 3. skupine, dopuštena je masa punjenja tim sredstvima najviše 1,5 kg.

HRN-om M.E7.103 propisane su smjernice za postavljanje postrojenja za hlađenjei zahtjevi u pogledu strojarnice. Opće smjernice za postavljanje rashladnih postrojenjaglase:- rashladna postrojenja mogu biti postavljena kako u samoj prostoriji koja se hladi,

tako i u pomoćnim prostorijama ili u strojarnicama;- u kemijskim pogonima mogu se upotrebljavati samo takva rashladna sredstva i

nosioci hladnoće, koji pri istjecanju kroz nezabrtvljena mjesta ne uzrokuju opasne reakcije s plinovima kojih može biti u zraku prostorije;

- na prostorima stubišta ili prolaza dopušteno je postavljati postrojenja s rashladnim sredstvima 1. i 2. skupine, s punjenjem do 5 kg;

- rashladni strojevi kojima je potreban stalan nadzor moraju se postaviti tako da se strojevi i aparati mogu dobro promatrati i sigurno posluživati;

- električni uređaji za rukovanje postrojenjem moraju odgovarati važećim propisima za zaštitu od eksplozije.

208

O vom h rva tskom n o rm o m p ro p isa n e su jo š i p o s e b n e sm je rn ice za pos tav ljan je rash ladn ih p o s tro je n ja s o b z iro m na vrs tu rash ladn ih sredstava , u p o d ru m im a , zah tjev i D p o g led u p ros to rije s tro ja rn ice te u p o g le d u za š titn o g ok lopa .

HRN-om M.E7.106 propisani su uvjeti i zafeitjeii za cijevne vodove i armaturu za rashladna sredstva u rashladnim postrojenjima. Među ostalim, propisano je:

rnogu se upotrijebiti samo odgovarajući materijali koji nisu podložni utjecaju ni rashladnog sredstva, ni ulja, ni smjese ulja i rashladnog sredstva, niti pak utjecaju rastvarajućeg sredstva ili indiferentnog plina. Npr. navedeni metali ne smiju doći u dodir s rashladnim sredstvima:

a) cink i bakar - s amonijakom,b) aluminij, cink i magnezij - s klormetilom,c) magnezij - s freonima (rashladna sredstva 1 . skupine);

_ spojevi s prirubnicama moraju se osigurati sa žljebom i ispustom, ili s izdankom i upustom;

_ spojevi na cijevnim vodovima za rashladna sredstva trebaju se nalaziti na mjestima koja su lako uočljiva;

_ cijevni vodovi za rashladna sredstva, koji prolaze kroz neku prostoriju koja služi kao prolaz, moraju biti postavljeni najmanje 2,5 m iznad poda ili sasvim na stropu.

HRN-om M.E7.107 propisuju se potrebni uvjeti i zahtjevi za upotrebu tlačnih posuda za rashladna sredstva u rashladnim prostorijama.

HRN-om M.E7.108 propisani su opći propisi o uputama za rukovanje rashladnim postrojenjima i sadržaj pojedinih uputa.

HRN-om M.E7.105 (radni i probni tlakovi), među ostalim, propisano je i sljedeće:- najviši radni i ispitni tlakovi različiti su za stranu visokog i niskog tlaka;- gotova postrojenja se, u pravilu, ispituju zrakom ili rashladnim sredstvom u visini

najviše dopuštenog radnog tlaka. Pri tome se zabrtvljenost postrojenja, a naročito cijevnih spojeva i armaturnih priključaka, ispituju bilo kojim postupkom za mjerenje tlaka tijekom jednog duljeg vremenskog trajanja (do 24 sati) ili, pak, premazivanjem sapunicom ili rastvorom nekala, halogenskom lampom, elektronskim detektorom i dr.;

- radni i ispitni tlakovi za rashladna postrojenja u ovisnosti su o vrsti rashladnih sredstava, a posebno za svaku skupinu prikazani u tablicama ove norme.

HRN-om M.E7.106 (cijevni vodovi i armatura za rashladna sredstva) propisuju se; osnovni uvjeti za izradu, stupnjevi tlaka, cijevni spojevi, položaj cijevnih vodova, sustav za zatvaranje, sigurnosni uređaji i pokazivači razine tekućine, manometri i obilježavanje.

HRN-om M.E7.107 (tlačne posude za rashladna postrojenja), među ostalim propisano je sljedeće:- ispitivanje podliježu sve posude u kružnom toku rashladnog sredstva, kao npr.:

odvajači ulja, međuhladnjaci, skupljači (resiveri), odvajači tekućina, generatori, apsorberi i bubnjasto-cijevni aparati, ako umnožak radnog tlaka (p u barima) i

209

r

obujma (V u litrama), po odbitku svih ugrađenih dopunskih sklopova kao sustav cijevi, prelazi broj 200. za posude s dvostrukim plastom, kao što su apsorpcijska postrojenja i dr., zagrijev plašt smatra se kao tlačna posuda. niskupljači tekućina, koji se u radu mogu zatvoriti^ obje strane, tj. koji imaju sustav za zatvaranje sa čvrsto nasađenim ručnim kolom bez zaštitne kape, moraju ¡matj jedan dodatni sigurnosni uređaj (sigurnosni ventil za tlačne posude) protiv nedopuštenog porasta tlaka.zagrijevni cilindri moraju biti opskrbljeni sigurnosnim ventilom, kao i manometrorn na kojem je crvenom crtom označen najviši dopušteni radni tlak.

HRN-om M.E7.108 (upute za rukovanje rashladnim postrojenjima) propisano je među ostalim, sljedeće:- upute za rukovanje dijele se na: postupak pri smetnjama, upute za rukovaoce

postrojenjima i uopće propise o radu postrojenjima;- propisi za postupak pri smetnjama trebaju bii obješeni na zidu strojarnice na listu

formata A3, sa čvrstim okvirom i podlogom, ostakljen ili na drugi način zaštićen od nečistoće;

- upute za rukovaoce rashladnim postrojenjem trebaju biti, također, ovješene na zidu strojarnice. Njihov tekst treba sadržavati: bitni postupci za postrojenje, uzroke smetnji i njihovo otklanjanje, opasnosti od sredstava za hlađenje i postupak kod nesretnih slučajeva. Ovakve upute nisu potrebne za hladnjake za kućanstva, a niti za potpuno automatska mala postrojenja s punjenjem rashladnim sredstvom do 1,5 kg;

- sadržaj upute je prema točkama ustanovljen u normi, a među ostalim, propisano je da u uputi mora biti napisana i uputa o upotrebi osobnih zaštitnih sredstava protiv ozljeda od tekućina za rashlađivanje, a naročito o upotrebi plinske maske, aparata za zaštitu dišnih organa, rukavica, kao i način rukovanja uređaja za ventilaciju.

Stavak 5.:

Iz literature medicine rada saznaje se da se kod teškog fizičkog rada, ako je zrak suh i bez velikog strujanja, niska temperatura radne okoline, relativno lako podnosi, zbog velike proizvodnje topline u organizmu. U takvim uvjetima podesnim odijevanjem i reguliranjem duljine trajanja radnog vremena, kao i s eventualnim pauzama u zagrijanim prostorijama, obično se sprečava veće rashlađivanje organizma.

Kod lakog fizičkog rada znatno se teže podnosi niska temperatura radne okoline. Raspoloženje za rad je smanjeno, koncentracija pozornosti otežana, radni učinak smanjen, obolijevanje radnika je znatno češće.

Stalne posljedice od niske temperature radne okoline nastaju naročito kad je hladan zrak još i vlažan ili kad postoji jako strujanje zraka.

U pogledu konstitucionalnih razlika radnika dokazano je da su, za rad s naglim temperaturnim promjenama bez većeg radnog napora, prikladniji jaki i veliki ljudi, jer veća masa tijela ublažuje učinke ekstremnih temperatura na površini tijela.

Zaštitna odjeća i obuća je prikladna zaštitna mjera pri radu pri niskim tempera­turama.

210

pod toplinskim prilagođavanjem ili aklimatizacijom podrazumijeva se prilagodba pa novu i promijenjenu radnu okolinu, u ovome slučaju na nove klimatske uvjete rada pri niskoj temperaturi.

Jk *

15. ORUĐE KOD KOJEGA SE IZDVAJA VODENA PARA

Članak 98.

Oruđe smješteno u zatvorenim prostorijama kod kojega se pri korištenju izdvaja velika količina vodene pare treba biti zatvoreno i opremljeno uređajima za odvod pare i kondenzata.

- Ako hermetizacija odnosno odvod pare nije moguć zbog naravi tehnološkog procesa, moraju se osigurati druga tehnička rješenja za odstranjivanje pare (ubacivanje zagrijanoga suhog zraka, ventilacija prostorije i si.).

Otvorene posude s velikim ¡sparnim površinam a i s povećanom temperaturom tekućine moraju biti opskrbljene poklopcima ili natkrivene skupljačima pare spomoću kojih se para odvodi iz prostora iznad posude.

Ako tehnološki proces ne dopušta postavljanje poklopca odnosno skupljača na posudama iz stavka 3. ovoga članka, radi odstranjivanja pare oko posuda s pojačanim isparavanjem treba primjenjivati druge postupke, npr. zastore s toplim zrakom i si.

Stavak 1 .:

U odredbi ovog stavka utvrđuje se da oruđa s povećanom parom budu u zatvorenoj Izvedbi kako bi se na organizirani način mogla odvoditi para, a prema potrebi i nastali kondenzat od pare. Kako se vidi prema redoslijedu tehničkih rješenja u odredbama ovog članka, na prvo mjesto po važnosti postavlja se solucija u zatvorenoj izvedbi oruđa.

Načelo organiziranog odvoda pare kod zatvorenih oruđa je da se iznad samog oruđa postavi skupljač pare u obliku lijevka te cjevovod ili kanal kroz koji će se odsisavati para odsisnim ventilatorima.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka predviđaju se kombinirana rješenja ventilacije da bi se otklonila nastala para na oruđima koja su u zatvorenoj izvedbi. Ovakva oslobađanja pare iz oruđa nalaze se u tzv. vlažnim pogonima, kao što se susreću u tekstilnoj industriji, industriji papira te prilikom nekih kemijsko-tehnoloških procesa. Budući da se u ovim slučajevima ne može sva para odvoditi u apsolutnoj mjeri na mjestu njezinog izdvajanja, treba primijeniti još i dodatne mjere za tzv. razmagljivanje. Razmagljivanje se obično provodi na taj način da se odgovarajuća količina zraka zagrijava i ubacuje s tlačnim ventilatorima u prostoriju. Zrak kojem je zagrijavanjem povećana sposobnost primanja vodene pare, zasićuje se prolazeći kroz prostoriju i odvodi se usisnim venitilatorima u slobodnu atmosferu (slika 89.).

211

f

Slika 89. Primjena jednog kombiniranog sustava ventilacije za razmagljivanje radne prostorije

Na slici 89. može se vidjeti samo jedan od glavnijih načina za razmagljivanje odnosno odvod pare, ali u praksi se mogu naći i druga tehnička rješenja.

Kuhinje su najčešći prim jer za odvod pare na kombinirani način. U malim kuhinjama za bifee, restorane i si. mora se postići oko 15-25 izmjena zraka u satu za vrijeme kuhanja, a u kuhinjama srednje veličine 20-30 izmjena zraka u satu. Prilikom izvedbe uređaja za kombiniranu ventilaciju treba uvažiti sljedeće preporuke:- limene kanale treba izvesti nepropusno za tekućine da bi se spriječilo curenje

kondenzata;- kondenziranu vlagu treba odvoditi na najnižem dijelu kanala s pomoću dvostruke

U cijevi;- odsisne kanale treba po mogućnosti izvesti što kraće;- ako odsisni kanali prolaze kroz hladan prostor, treba ih izolirati;- odsisne kanale treba opskrbiti otvorima za pregled i čišćenje (revizijski otvori);- usisne otvore treba opskrbiti filterima za masnoću;- da bi se spriječilo kondenziranje vodene pare na hladnim stropovima, te stropne

površine treba izvesti tako da koeficijent prolaza topline ne prolazi 0,7 m2 K.

212

16. ORUĐE KOJE STVARA BUKU ILI VIBRACIJE

Članak 99.

Oruđe koje pri upotrebi stvara buku Iti vibracije mora biti konstruirano i ¡zvedeno tako da razina buke i vibracije bude svedena u granice predviđene propisima o zaštiti od buke i vibracija.

Proizvođač oruđa koje izaziva buku ili vibracije dužan je u uputama o montaži navesti mjere kojima se buka odnosno vibracije svode u dopuštene granice (poseban način temeljenja, učvršćenje oruđa elastičnim podloškama, visina i konstrukcija prostorije i dr.).

Ako se tehničkim rješenjima na samom oruđu ne može postići da se buka odnosno vibracije oruđa svedu u dopuštene granice, moraju se primijeniti rješenja zaštite radnika od buke kao što su zvučna izolacija oruđa ili dijelova oruđa, oblaganje stijena oruđa ili prostorije materijalom koji upija zvuk, odvajanje oruđa u posebnu prostoriju, odvajanje rukovatelja u kabine s daljinskim vođenjem, izvedba građevinskog objekta, izvedba posebnog temelja i druge mjere.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka ustanovljuje se da se zaštita od buke i vibracija mora rješavati već prilikom samog projektiranja i izrade oruđa. Poznato je da se buka i vibracije oruđa, uglavnom, pojavljuju tamo gdje postoje kinematičke i dinamičke sile, gdje rade prijenosnici snage i prijenosnici aerodinamičke buke. S obzirom na to, postoje pravila koja se primjenjuju prilikom projektiranja i izvedbe oruđa kako bi se buka i vibracije svele na što je moguće manju količinu. Neka od ovih pravila mogu se usustaviti ovako:- točnost izrade: osovine, ležajevi i drugi rotirajući dijelovi moraju se izraditi s

maksimalnom tolerancijom točnosti;- zupčani prijenosnici: zupčani prijenosnici snage moraju biti odgovarajuće izabrani

i izrađeni, osobito kod teških oruđa;- tansmisije: oslonci (ležajevi) moraju biti postavljeni na odgovarajućim mjestima,

koji neće biti izvor vibracija te moraju biti podloženi s elastičnim podmetačima i s dopuštenim granicama zračnosti;

- elektromotori: elektromotori ne smiju biti nimalo ekscentrično postavljeni u odnosu na prijenosnike snage i ležajeve. Prema HRN-u N.S3.001 propisano je da kada je za ispravan rad stroja potrebno upotrebljavati motore kojih opseg vibracija mora ostati u određenim granicama, ti motori moraju biti posebno označeni;

- spojke: spojke osovina moraju biti koncentrične i prema potrebi s elastičnim umecima i podmetačima;

213

11

.

1. elastični umetak između ploča spojke;2. elastični umeci kao podložni prsteni ispod steznih matica;3. prirubnice spojke;4. osovina.

Slika 90. Spojka na cjevovodu crpke

_ umjetni materijal: primjenom umjetnih materijala zamjenjuju se neki čelični strojni elementi da bi se smanjila razina buke;

_ temeljenje: odovarajućim temeljenjem (vidjeti poglavlje o smještaju oruđa) mora se smanjiti intenzitet buke i vibracija elastičnim podmetačima.

Propisom Upute Vijeća Europske ekonomske zjednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) ustanovljeno je jedno opće načelo za strojeve u odnosu na buku i vibracije, a to načelo glasi da strojevi moraju biti projektirani i konstruirani tako da se smanje rizici koji nastaju stvaranjem buke i vibracija, i to na najmanju razinu, uzimajući pri tom u obzir tehnološki progres i korisnost sredstava za smanjenje buke i vibracija odmah neposredno na izvorima njihova nastanka.

Određivanje razine zvučne snage izvora buke propisano je ovim hrvatskim normama:_ HRN Z.P1.010 od 1986. (informativna metoda) - utvrđuje se metoda mjerenja

razine buke u određenim mjernim točkama raspoređenim oko izvora buke;_ HRN Z.P1.011 od 1986. (metode za mjerenje u gluhim i polugluhim komorama) -

utvrđuju se dvije laboratorijske metode za određivanje razine zvučne snage izvora.

Stavak 2.:

Odredbom je propisano da je proizvođač oruđa s bukom i vibracijama obvezan u svojim uputama o montaži navesti odgovarajuće mjere kojima će se spriječiti buka

214

j vibracije, pa su radi primjera napisane i neke pojedinosti kao što su: temeljenje, elastični podmetači, visina i konstrukcija prostorije. Proizvođač može upute dati u posebnom separatu za montažu ili u sklopu tehničkog opisa u poglavlju o montaži, kako se to u praksi i radi. Osim napisanih primjera jmjera, proizvođač daje i druge podatke i skice ili nacrte npr. za cjevovode i kanale i njihove spojeve, ležajeve, držače i si.

Poznato je da se na osnovi općepriznatih pravila ili pojedinih propisa uređuju posebni temelji za neka oruđa. Radi primjera spomenut će se temelje kotlova, koji su ¡nače uzdignuti iznad razine ostalog poda kotlovnice, a ako je kotao veći od 300 kW toplinskog učinka, tada se temelj kotla mora odvojiti od poda ostalog dijela kotlovnice kako se ne bi prenosile vibracije na građevinski objekt (pod uvjetom da je kotao smješten u većem građevinskom objektu gdje se traži smanjivanje ili otklanjanje vrbracija).

Slika 91. Temelj kotla na katu i s ugrađenim prigušivačem (amortizerom) vibracija

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisano je da kada je za ispravan rad stroja potrebno koristiti elektromotore kojih opseg vibracija mora ostati u određenim granicama, ti motori moraju biti odgovarajuće označeni na svojoj natpisnoj pločici i u popisu dijelova električne opreme.

U industrijskim i drugim djelatnostima primjenjuju se mnoga oruđa na kojima se objektivno ne mogu smanjiti buka i vibracije u dopuštene granice, to su npr.: električni motor velike snage - 85 do 100 dB, brodski dizelski motor - 100 do 115 dB, probna stanica motora - 130 do 140 dB, pneumatska brusilica i bušilica - 100 do 105 dB, pneumatsko zakivanje lima - 105 do 115 dB, pneumatsko kovanje - 105 do 110 dB, pneumatski čekić -105 dB, postrojenje za proizvodnju čavala - 95 do 105 dB, drobilica s kuglama - 100 do 110 dB, mlin za ugljen - 98 dB, automatska revolver tokarilica - 92 do 94 dB, tokarilice - 85 do 93 dB, mehaničke škare - 100 dB, pneumatski

KOTAO | 1. prigušivač vibracija;2. betonske podloge;3. pluto;4. plivajući pod.

Stavak 3.:

215

transporter - 95 do 105 dB, brušenje staklene čaše - 108 dB itd. Za ova oruđa odredbi ovog stavka predviđene su razne druge mjere zaštite te se u tom smisluU nabrajaju: zvučna izolacija, oblaganje upijača zvuka, odvajanje oruđa u posebni' prostoriju, daljinsko upravljanje i izvedba građevinskog objekta.

Zagrađivanje oruđa oklopom je veomrf'uspj^šan način smanjenja buke na nekim oruđima kao npr. na mlinovima s kuglicama za čišćenje metalnih dijelova. Sastoji se od potpunog zagrađivanja i umetanja apsorpcijskog materijala (slika 92.).

Ispod limenog omotača nalazi se vlaknasta tvar koja upija zvuk. Danas se proizvode razne vlaknaste tvari, pa prije nabave treba utvrditi proizvođačku specifikaciju, osobito u pogledu otpornosti od ulja, nafte, vlage, temperature, loma, mrvljenja i drugih obilježja. Od prirodnih tvari najpoznatija su vlakna od kokosovih oraha, a od umjetnih tvari poznata su vlakna od staklene i plastične vune, tvari od šljake i kamena.

Oblaganje prostorija u nekim slučajevima nužno je sredstvo za upijanje zvuka od rada oruđa. Ovdje treba istaknuti pojavu kada se rad obavlja u zatvorenim prostorijama s većim brojem oruđa istog ili različitog tipa, koja pojedinačno stvaraju buku ispod dopuštenih granica, ali zbirno stvaraju buku iznad tih granica. U ovim slučajevima moralo bi se obložiti zidove, pa i stropove prostorije upijačima zvuka.

216

Slika 93. Membranski upijači na zidovima prostorije

Porozni upijači su one tvari koje svojom poroznom strukturom prigušuju buku. Upijanje poroznih tvari zasniva se na gubljenju zvučne energije zvučnih valova u šupljinama. Za ovu svrhu upotrebljavaju se: porozna žbuka, ploče sa šupljikavim strukturama na osnovi drvenih, mineralnih, azbestnih, staklenih i sličnih vlakana, filcevi, ploče od gipsa i slični materijali.

Membranski upijači su neke vrste membrane, a njihovo upijanje nastaje kod njihove vlastite rezonantne frekvencije. Kao membrane djeluju prozorska stakla, vrata, krila ormara, razapeta koža, tanki limovi, daske (šperploče), Ijepenke i sve druge tvari koje djeluju membranski, samo pod uvjetom da s obje strane imaju zrak. Membrane se obično postavljaju na drvene ili metalne rešetke. Upijanje membranom tumači se utroškom zvučne energije na svladavanju otpora oko titranja zračnog jastuka iza membrane.

Rezonatorski upijači sastoje se od udubljenja i rupa u zidovima. Upijanje kod ovih upijača tumači se trošenjem energije zvuka zbog povećanog otpora zraka na stlačivanje u rupama, a posebno u suženom grlu. Na slici 94. pokazane su dvije izvedbe rezonatorskih upijača.

Slika 94. Rezonatorski upijači na zidovima pogonske prostorije

217

U našim propisima nije decidirano propisano u kojim se sve radnim prostorija^ moraju obvezno postaviti upijači zvuka, ali iz nekih inozemnih stručnih literatu^ postoje upute da se obvezno stropovi, a prema potrebi i zidovi opreme upijačira buke u ovim pogonima: a- kovačnicama s mehaničkim čekićima, . *- čistionicama s uređajima za pjeskarenje,- čistionicama željeznih odljevaka,- prostorijama s tiskarskim oruđima,- prostorijama tkaonica i pletionica,- prešaonicama s ekscentarskim i frikcijskim prešama,- prostorijama teške strojne obrade čeličnih izradaka,- prostorijama s automatima i poluautomatima za obradu čeličnih izradaka,- prostorijama s oruđima za obradu drveta s visokim brojem okretaja alata (visokotira-

žne glodalice).

Viseće ploče jesu veoma uspješno sredstvo za zaštitu od buke (slika 95.).

Slika 95. Viseće ploče za zaštitu od buke

Viseće ploče izrađuju se od umjetnih materijala i planski se ovjese na strop radne prostorije. Ploče mogu biti različitih veličina (100 x 50 x 3 cm ili 50 x 25 x 2 cm), a međusobna paralelna udaljenost može iznositi 35 ili 75 cm.

Na slici 95. površina stropa iznosi 250 m2, a postavljeno je 268 ploča. Odjek od stropa smanjuje se na 2/5 od izvornih vrijednosti. ^Smanjenje razine zvuka, ovisi o frekvenciji zvuka i udaljenosti stropa od izvora buke. Što je udaljenost veća, smanjenje razine zvuka je veće izraženo u postocima.

218

Građevinskom izvedbom može se znatno riješiti pitanje buke u radnim prosto­rijama. Veoma važne pojedinosti za to su veličina radne prostorije (visina, širina i dužina), otvori na zidovima i krovu, izvedba krova radi mogućnosti dilatacije zvuka i njegovo onemogućavanje da se odbija u smjeru položaja radnika u radnoj prostoriji, način izrade podova, zidova, pregrada i strđpa.-švuk se širi zrakom i prenosi se iz jedne prostorije u drugu, pa i kroz tvrde elemente zidova i stropova, ovisno o načinu gradnje građevinskog objekta tako da se emitira u drugim bližim ili daljim prostorijama.

Na slici 96. shematski je prikazan vertikalan presjek zgrade s izvorom stvaranja buke i mrežom kretanja zvučnih valova. Uspješno sprečavanje prolaza zvuka kroz zidove ovisi uglavnom o: frekvenciji zvuka, težini i kompaktnosti zidne mase, broju slojeva zida i njihovoj strukturi, načinu veze zida pregrade s okolnim konstrukcijama i neprobojnosti za zrak (otvor, pukotine, prskotine i dr.).

Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za zvučnu zaštitu zgrada (Službeni list, br. 35/70.) propisane su tehničke mjere i uvjeti koji određuju kvalitetu zvučne zaštite poslovnih zgrada za čiju gradnju je potrebno odobrenje. Odredbe spomenutog pravilnika primjenjuju se prilikom projektiranja, gradnje, rekonstrukcije i održavanja zgrada.

Odvajanje oruđa u posebnu prostoriju je načelo koje se primjenjuje u slučaje­vima kada se radi o oruđu s bukom, a koje se ne može smjestiti u prostoriju s ostalim oruđima jer bi njegovom bukom bili izloženi štetnostima svi radnici. U odvojenim prostorijama uz oruđa s bukom nalaze se i radnici rukovaoci. U takvoj odvojenoj

219

1

prostoriji može biti smješteno jedno ili više oruđa. Rukovaoci tih oruđa upotrebljavali osobna zaštitna sredstva ili, pak, koriste kraće ograničeno radno vrijeme ili boravak toj prostoriji (npr. u kompresorskoj stanici zraka). u

>- Jk

Slika 97. Oruđe s bukom odvojeno u posebnoj prostoriji

Odvojena prostorija izolirana je od drugih prostorija odgovarajućim zidovima ili pregradama, ovisno o jakosti buke, a može se obložiti upijajućim materijalima ili drugim odgovarajućim materijalima i izvedbama.

Daljinsko vođenje je zaštitna, ali i racionalna mjera u pojedinim slučajevima kada buka oruđa prelazi dopuštene granice.

Razdvajanje rukovaoca od oruđa je mjera zaštite radnika od prevelike buke s duljim trajanjem.

Slika 98. Varijante razdvajanja rukovaoca od oruđa s prevelikom bukom

Ova mjera zaštite provodi se pod uvjetom da radnik objektivno može rukovati ili posluživati oruđe iz pregrađene prostorije ili, pak, pod uvjetom da je potrebna nazočnost radnika samo povremena ili na kratko vrijeme.

220

Članak 100.

Rukohvati oruđa koje pri radu stvara vibracije (pneumatski čekići i si.) moraju ¡mati amortizere za ublažavanje prijenosa vibracije ili moraju biti obloženi materijalom koji smanjuje štetno djelovanje vibfecija na ruke i tijelo radnika.

Radnicima koji rade s oruđem koje pri radu stvara buku i vibracije moraju se osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva za sluh i prijenos vibracija u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama ili priznatim pravilima zaštite na radu ako ne postoje propisi.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka ustanovljeno je pravilo zaštite za radnika kada on svojim rukama pridržava oruđe s vibracijama preko odgovarajućih drški ili držača.

Slika 99. Izvedba amortizera na ručici i dršci motorne pile

Amortizeri se ugrađuju neposredno na držačima u različitim izvedbama. Osim toga, držače treba obložiti gumenim ili sličnim materijalom na dijelu prihvata šake, kako bi se i na taj način smanjile vibracije na šake odnosno tijelo radnika.

Stavak 2.:Radnicima koji rade s oruđima koja pri radu stvaraju buku osiguravaju se ova

osobna zaštitna sredstva:- zaštitnu vatu- ušne čepove - HRN Z.B1.310 od 1964. za 75 - 85 dB- ušne štitnike - HRN Z.B1.350 od 1964. za 85 -105 dB- kape i kacige za iznimno veliki intenzitet

Radnicima, koji rade s oruđima koja pri radu stvaraju vibracije osiguravaju se ova osobna zaštitna sredstva i oprema:- antivibracijske rukavice - DIN 23 324 - ako se vibracije prenose preko šake,- antivibracijsko sjedište (ako radnik pri radu sjedi a vibracije se prenose preko

sjedišta),- antivibracijsko stajalište (ako radnik pri radu stoji a vibracije se prenose preko

poda).

221

17. ORUĐE S OPASNIM ZRAČENJIMA

Članak 101.

Za rad s oruđem s ionizacijskim zračenjima^ pogledu njegove konstrukcije smještaja u prostoriji i na otvorenom prostoru, uvjeta za primjenu tih zračenja granica izloženosti zračenju, vođenja evidencije te metoda i rokova ispitivanje primjenjuju se posebni propisi. ’

HRN-om N.A0.391 od 1987. godine utvrđeni su nazivi i definicije za detekciju j mjerenje ionizirajućih zračenja električnim sredstvima. Prema toj normi ionizirajuće zračenje je zračenje koje se sastoji od izravno ili neizravno ionizirajućih čestica ¡|j njihovih smjesa. Vrste i izvori ionizirajućih zračenja jesu:- alfa zračenja: zračenje koje se sastoji od alfa čestica;- beta zračenja; zračenje koje se sastoji od beta čestica;- gama zračenje: zračenje koje se sastoji od fotona koji odašiljaju atomske jezgre

poslije izvedbe energetskih prijelaza, ili zračenje nastalo pri uništavanju (anhilaciji) čestica;

- rengensko zračenje: zračenje koje se sastoji od fotona, a ne nastaje pri uništavanju, ne potječe iz atomske jezgre i ima znatno kraće valne duljine od vidljivog svjetlosnog zračenja. Često se ta vrsta zračenja naziva “X" zračenje;

- kočno zračenje: rengensko ili “X” zračenje koje nastaje pri procesu kočenja ili ubrzavanju električni nabijenih čestica pri prolazu kroz električna polja atomske jezgre ili drugih električni nabijenih čestica;

- kozmičko zračenje: zračenje koje se sastoji od čestica vrlo visokih energija koje dolaze iz svemira;

- izvor ionizirajućeg zračenja: naprava ili tvar koja može odašiljati ionizirajuće zračenje;

- radionuklid: radioaktivni nuklid;- alfa/beta/gama rengenski zračilac: radioaktivni nuklid koji tijekom promjena

energetskih stanja ili raspada odašilje alfa, beta, gama i rengensko zračenje.

Propisom Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je jedno opće načelo u pogledu zračenja od oruđa za rad, a koje glasi da oruđe mora biti projektirano i konstruirano tako da je bilo koja emisija zračenja ograničena na veličinu, koja je potrebna za njegov rad, kao i da utjecaji na izložene osobe nisu stalni ili da su smanjeni na bezopasnu mjeru.

Pravilnikom o stavljanju u promet i upotrebi radioaktivnih tvari iznad određene granice aktivnosti, rengenskih aparata i drugih aparata koji proizvode ionizirajuća zračenja te o zaštitnim mjerama od zračenja tih izvora (Službeni list, br. 40/86. i 45/ 89.) propisuje se, među ostalim stavljanje u promet i upotreba radioaktivnih tvari, rengenskih aparata i drugih aparata koji proizvode ionizirajuća zračenja te zaštitne mjere od tih zračenja.

Ovim pravilnikom propisane su ove pojedinosti za rengenske aparate:- u pravilu, u jednoj prostoriji može biti smješten samo jedan rengenski aparat,

iznimno pod određenim uvjetima u jednoj prostoriji mogu biti smještena dva rengenska aparata;

222

u jednu prostoriju postavlja se postolje na kojem se obavlja prosvjetljivanje, snimanje ¡11 ozračivanje, a u drugu prostoriju se postavlja komandni uređaj i ostali dijelovi rengenskog aparata;rengenski aparati za industrijsku radiografiju moraju se postaviti najmanje u dvije prostorije: u jednoj je rengenska cijev i stbl za*ispitivanje materijala, a u drugoj komandni stol; u zid između tih dviju prostorija postavlja se prozor zaštićen olovnim staklom ili se kontrola rada obavlja televizijom zatvorenog kruga; iznimno rengenski aparati mogu se upotrebljavati i u proizvodnim dvoranama, ako se iz njih odstrane radnici koji ne rade s tim aparatima;prekidač električne struje kojom se napaja generator X-zračenja mora biti lako dostupan osobi koja radi s rengenskim aparatom; ovo pravilo ne odnosi se na pokretne rengenske aparate za snimanje zuba koji se na mrežu priključuju preko utikača sa zaštitnim uzemljenjem;pod prostorije s rengenskim aparatom mora biti od eletroizolacijskog materijala (guma, vinaz, linoleum i slično); ovo pravilo ne odnosi se na pokretne rengenske aparate koji se koriste u operacijskim dvoranama ¡.bolesničkim sobama; prostorija u kojoj je smješten rengenski aparat za dijagnostiku s jednom rengenskom cijevi mora imati površinu najmanje 20 m2; prostorija u kojoj se upotrebljava rengenski aparat za snimanje zuba čiji električni napon ne premašuje 60 kV mora imati površinu najmanje 8 m2, ako se snimanje obavlja iz iste prostorije, odnosno površinu najmanje 6 m2 ako se snimanje obavlja iz druge prostorije; prostorija u kojoj je smješten rengenski aparat za pregled ili liječenje mora imati uređaj za provjetravanje ili kompletan uređaj za klimatizaciju, koji je neovisan o uređaju za provjetravanje ostalih dijelova zgrade; učinkovitost provjetravanja podliježe povremenoj kontroli, određivanjem koncentracije slobodnih iona; kapacitet uređaja za provjetravanje uvjetovan je namjenom i vrstom rengenskih aparata; zidovi, vrata i staklo na vratima kabine za snimanje ne smiju propuštati dozu rengenskog zračenja veću od vrijednosti propisane za osobe koje rade s izvorima zračenja;osobe koje rade s rengenskim aparatima moraju imati ispravna zaštitna sredstva i osobone dozimetre; liječnici, kirurzi, ortopedi i druge osobe koje upotrebljavaju rengenske aparate za prosvjetljivanje u kirurškim dvoranama moraju ispod sterilne odjeće imati zaštitne pregače ili pregače za zaštitu jajnika ili sjemenika; zaštitna pregača mora pokrivati osobu od ključnih kostiju do polovice potkoljenice obuhvaćajući bedra;zaštitne rukavice moraju imati poseban prostor za svaki prst i dopirati do laktova; zaštitna moć pregača, rukavica i zaštitnih naočala mora biti najmanje 0,25 mm debljine olova;osobe, koje rade s rengenskim aparatima u industriji, izvan posebno opremljenih prostorija, moraju se koristiti pokretnim zaštitnim paravanima; rengenski aparati za kontrolu prtljage i pismovnih pošiljaka moraju imati zaštitno kućište; ako se na zaštitnom kućištu nalaze vrata kroz koja se unose predmeti za pregled, ona moraju imati mikroprekidače koji onemogućavaju uključivanje rengenskog aparata dok su vrata otvorena;nije dopuštena upotreba rengenskih aparata i drugih aparata koji proizvode ionizirajuća zračenja u reklamne i druge svrhe, ako se pri takvom radu pojedinci ili skupine pojedinaca iz stanovništva mogu izložiti ionizirajućem zračenju.

223

Tijekom 1984.-1988. godine stupili su na snagu ovi zakoni i prateći propjSjsvezi s ionizirajućim zračenjem: ^- Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja i o posebnim mjerama sigurnosti pri upotr^.

nuklearne energije (Službeni list, br. 62/84.); ^ 1- Pravilnik o načinu vođenja evidencije o izvorfraa ionizirajućih zračenja te o ozračeni

stanovništva i osoba koje su pri radu izložene djelovanju ionizirajućih zračenj (Službeni list, br. 40/86.); *

- Pravilnik o uvjetima za primjenu izvora ionizirajućih zračenja u medicini (Služben' list, br. 40/86. i 10/87.);

- Pravilnik o granicama iznad kojih stanovnišvo i osobe koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja ne smiju biti izložene ozračenju te o mjerenjima stupnja izloženosti ionizirajućim zračenjima osoba koje rade s izvorima tih zračenja i 0

-provjeri kontaminacije radne okoline (Službeni list, br. 31/89. i 63/89.);- Pravilnik o mjestima, metodama i rokovima ispitivanja kontaminacije radioaktivnim

tvarima (Službeni list, br. 40/86.);- Pravilnik o načinu skupljanja, evidentiranja, obrade, čuvanja, konačnog smještaja

i ispuštanja radioaktivnih otpadnih tvari u čovjekovu okolinu (Službeni list, br. 40/86.);

- Rješenje o utvrđivanju organizacija koje udovoljavaju uvjetima za sistematsko ispitivanje kontaminacije radioaktivnim tvarima (Službeni list, br. 40/86.);

- Pravilnik o uvjetima za lokaciju, izgradnju, pokusni rad, puštanje u rad i upotrebu nuklearnih objekata (radi zaštite od ionizirajućih zračenja); (Službeni list, br. 52/88.);

- Pravilnik o maksimalnim granicama radioaktivne kontaminacije čovjekove okoline i obavljanju dekontaminacije (Službeni list, br. 8/87.);

- Pravilnik o zonama materijalne bilance te 0 načinu vođenja evidencije o nuklearnim materijalima i dostavi podataka iz te evidencije (Službeni list, br. 9/88.);

- Pravilnik o izradi i sadržaju izvještaja o sigurnosti i druge dokumentacije potrebne za utvrđivanje sigurnosti nuklearnih objekata (Službeni list, br. 66/88.);

- Pravilnik o tehničkim normativima za elektroničke akceleratore (Službeni list, br. 72/87.) u kojem su propisani uvjeti i zahtjevi kojima se mora udovoljiti pri izradi, upotrebi i održavanju elektroničkih akceleratora namijenjenih za radioterapiju u medicini.

Posebno se napominju oruđa za rad na kojima su ugrađeni laserski uređaji i sustavi (laseri), a koja oruđa za rad se primjenjuju za prikazivanje fizikalnih pojava, obradu materijala, skladištenje i čitanje podataka (obradu podataka), prijenos i prikazivanje informacija, u industriji, administrativnom poslovanju, geodeziji i topografiji, znanosti, telekomunikacijama, medicini, obrazovanju i u zabavne svrhe.

Laser je generator elektromagnetskog zračenja u optičkom području spektra na načelu stimulirane emisije zračenja. Laser neovisno o razredu (postoje razredi od 1 do 4) mora imati zaštitno kućište kojim se pri radu omogućuje zaštita rukovaoca od laserskog zračenja. Uvjeti i zahtjevi, kojima mora biti udovoljeno pri izradi i održavanju laserskih uređaja i sustava, propisani su Pravilnikom o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.).

Europska ekonomska zajednica svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisala je opća pravila zaštite na radu od lasera postavljenih na oruđu za rad. Osim toga, propisano je:

224

laserska oprema na oruđu za rad mora biti projektirana i konstruirana tako da se spriječi bilo koja slučajna radijacija;laserska oprema mora biti zaštićena tako da djelotvorna radijacija, radijacija proizvedena refleksijom ili difuzijom ili sekundarna radijacija ne štete zdravlju radnika; jkoptički uređaj za nadzor ili podešavanje laserske opreme ne smije prouzročiti nikakav rizik za radnika.

Članak 102.

Za radnike koji su pri radu s oruđem izloženi ionizacijskom i neionizacijskom zračenju određuju se posebni radni uvjeti u skladu s propisima o zaštiti na radu.

Radnicima iz stavka 1. ovoga članka moraju se osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva.

Stavak 1.

Iz literature o medicini rada saznaje se da pri zaštiti od ionizirajućih zračenja vrijede tri osnovna pravila:- raditi što je moguće brže,- povećati do maksimuma razmak od izvora zračenja;- koristiti zaštitu pomoću ekrana i osobnih zaštitnih sredstava (rukavice, odijela,

pregače i dr.).

U zaštiti od rengenskih uređaja najvažnija je tehnička zaštita aparature. To se postiže oblaganjem zaštitnim materijalima, kabinama i dr. Za svaku instalaciju treba poseban proračun zaštitnog ekrana i zidova.

Posebni radni uvjeti su veoma važni za zaštitu ljudi od ionizacijskih zračenja. Među tim radnim uvjetima mogu se spomenuti ovi:- na radu koji pruža mogućnost za radioaktivnu kontaminaciju najvažnije je raditi

čisto i spriječiti unos radioaktivnog materijala u organizam;- pri radu u radiokemijskim laboratorijima upotrebljavati posebnu obuću, odjeću i

rukavice;- upotrebljavati priručna pomagala kod prelijevanja radioaktivnog materijala,

pipetiranja, odvajanja taloga;- koristiti staklene posude s dvostrukim plaštom zbog eventualnog pucanja jedne

posude, te posude primjenjivati samo za iste izotope;- nepotrebni radioaktivni otpaci bacaju se u posebne kante: u jednu za zapaljivi, a

u drugu za nezapaljivi materijal;- u laboratorijima se ne smije jesti, pušiti, piti niti koristiti kozmetička sredstva;- zašitna odjeća kontrolira se na radioaktivnu kontaminaciju;- utvrditi stupanj opasnosti pod kojim se u laboratoriju radi i prema tom stupnju

ustanoviti posebne radne uvjete (prema stupnju opasnosti razlikuju se tri tipa laboratorija);za rad kod nuklearnih reaktora ustanoviti posebne radne uvjete prema posebnim režimima i propisima;u rudnicima urana i preradi urana, gdje postoji opasnost od gama zračenja primijeniti rotacijsku smjenu rada rudara, iz zone veće aktivnosti uvesti djelotvornu

225

ventilaciju, koristiti bušilice mlazom vode ili priključnim usisivačima, te primjenjiv^- osobna zaštitna sredstva (maske, rukavice i dr.). 1

Stavak 2.:' . A

Za svaku vrstu i svaki izvor ionizirajućih zračenja s obzirom na njihove osobitost; izabiru se posebna osobna zaštitna sredstva.

Rengenska osobna zaštitna sredstva primjenjuju se u medicini, veterini znanstveno-istraživačkim radovima i kod snimanja u tehnici (zavarivanje i si.). Osirri toga, mogu se nabrojiti ova sredstva:- naočale s olovnim staklima i okvirima od umjetne mase,- zaštitne rukavice od olovne gume bez šava (DIN 6813),- kirurške rengenske zaštitne rukavice s olovnom primjesom,- pregača, i to u bojama prema sadržaju olova,- mantil olovna pregača za zaštitu cijelog tijela (sprijeda i straga),- olovni paravan (kao zaštitna oprema), prema potrebi.

18. RUČNI MEHANIZIRANI ALAT

Članak 103.

Ručni alat s električnom i drugom pogonskom energijom (bušilice, brusilice, pile, noževi, blanjalice, pervibratori, prskalice, motorne pile, škare za lim, čekići i dr.) mora biti konstruiran i izveden tako da rad s njim ne zahtijeva posebno veliki fizički napor niti da predstavlja opasnost za život i zdravlje radnika koji njime rukuje.

Ovisno o karakteristikama na alatu se mora nalaziti natpisna pločica s uočljivim i trajnim natpisom o osnovnim tehničkim podacima snaga motora, karakteristike električne struje, tlak kod pneumatskog ili hidrauličnog pogona, broj okreta ili udara u minuti i dr.), ako taj natpis nije utisnut na alatu.

Odredbom ovog stavka propisuju se dva osnovna uvjeta za ručne mehanizirane alate pogonjene energijom:- da rad s njima ne zahtijeva posebno veliki fizički napor,- da rad s njima ne uzrokuje opasnost za život i zdravlje radnika.

226

Slika 100. Rad s pneumatskim probijačem

Fizički napor. Fizički napor s mehaniziranim ručnim alatom ovisi uglavnom o masi (težini) alata, konstrukciji alata, vrsti obrade i položaju tijela radnika. Ovdje se najviše može racionalizirati na masi (težini) alata, o čemu proizvođači alata itekako vode računa zbog konkurentskih razloga. Električni ručni alati su relativno lakši nego su to ručni alati s motorom s unutarnjim izgaranjem ili neki pneumatski ručni alati, koji na sebi imaju odgovarajuće konstruktivne aplikacije radi izvedbe tehnološkog procesa.

Jedan od ručnih alata s motorom s unutrašnjim izgaranjem jesu motorne šumske pile za koje se smatra da radnik treba prilikom rada utrošiti velike fizičke napore. Njihove približne mase u kg, prema katalozima pojedinih proizvođača, jesu otprilike ove: hobi pile - 4,0 do 5,5 kg, pile za kresanje granja - 4 do 7 kg, univerzalne pile - 7 do 9 kg, pile za rušenje stabala - 9 do 13 kg.

Prema Pravilniku o tehničkim normativima za primjenu motornih lančanih pila u šumarstvu (Službeni list, br. 34/80.) propisano je:- zabranjena je upotreba motorne pile kojoj je masa veća od 8,5 kg,- iznimno se mogu upotrebljavati motorne pile mase do 10 kg u sječi i obradi

stabala, kojih promjer je u prsnoj visini veći od 65 cm.

227

Osim fizičkog napora u pogledu nošenja pile s odgovarajućom masom, treb uložiti i dalje napore: za potisak pile u smjeru rezanja, za pritisak i k o n s ta n ti pridržavanje pogonskog tipkala, za rad u prignutom položaju tijela, za tegobe z50° vibracija ruku i tijela te za svladavanje tegoba zbQg pojačane buke i u nekir? slučajevima za koncentrirane ispušne plinove* •

Prema pravilima zaštite na radu poslovi koji se obavljaju rukovanjem alata - prj kojima nastaju visoko ili niskofrekventne vibracije koje se prenose na dio tijela \\- cijelo tijelo - ustanovljeni su posebni uvjeti rada. Ovi posebni uvjeti rada trebali bi imati sljedeći minimum:- radnik mora biti stariji od 18 godina,- ne može raditi žena za vrijeme trudnoće,- ne može raditi radnik koji boluje od: bolesti perifernih krvnih žila, kronične bolesti

i'deformiteta zglobova, preosjetljivosti na buku, umjerenog ili težeg oštećenja sluha. Menierove bolesti, epilepsije, psihoze, monopsije, glaukoma, miopije izražene slabovidnosti oka, bolesti središnjeg živčanog sustava,

- zdravstveno stanje provjerava se svakih 12 mjeseci.

Slika 101. Rad s teškom motornom pilom

228

HRN-om N.M6.020 od 1966. ustanovljena je podjela električnih bušilica prema težini rada, i to: bušilice za normalan rad i bušilice za laki rad u koje se ubrajaju bušilice za svrdla promjera najviše do 8 mm. Simbol oznake za lakši rad na bušilicije L ■

Za rad s pneumatskim alatima, naročito*-oniofct£žim, zahtijeva se relativno veći fizički napor. Takvi pneumatski alati upotrebljavaju se u građevinarstvu, kao npr.: bušilice za kamen, pneumatski čekići za bušenje ili zakivanje, nabijači za beton, pneumatski pervibratori i dr.

Pneumatske bušilice za kamen izrađuju se s težinskom masom od 11 do 25 kg i s 1,700 do 2.150 udara u minuti. Noviji modeli imaju broj udara do 3.000/min. s hodom klipa do 80 mm, a težina im je od 20 do 22 kg. Kod nekih bušilica rupe se ¡sprašuju stlačenim zrakom koji iz bušilice prolazi kroz svrdlo, koje je probušeno. Na taj, način se zagađuje zrak, što je naročito nepovoljno pri podzemnim radovima i radovima u skučenim prostorima ili zaklonjenim prostorima. Neke od ovih prašina mogu izazvati bolest silikozu. Da se to ne bi dogodilo, kod takvih poslova primjenjuje se ispiranje bušotina stlačenom vodom, koja se dovodi posebnim vodom do mjesta rada. Voda prolazi kroz osovinu bušilice i kroz svrdlo te obavlja ispiranje kamene prašine.

Težina rada s pneumatskom bušilicom proizlazi zbog potrebe radnika da stalno pritišće na čelo svrdla, pod uvjetom da se taj pritisak obavlja ručno.

Rad s pneumatskim čekićima sličan je radu s pneumatskim bušilicama, pa se težina rada može i uspoređivati među njima. Pneumatski čekići izrađuju se kao laki s masom od 5 do 12 kg i kao teži s masom od 18 do 35 kg. Prilikom rada čekići su u manje ili više vertikalnom položaju, tako da se radnik bušač naslanja gotovo svom svojom težinom na čekić.

Opasnost za život i zdravlje. Ručni mehanizirani alati su veoma različiti s obzirom na: namjenu, alate na njima, pogonske energije, pa otuda su vrste i opsezi opasnosti različiti.

Prema HRN-u N.M6.001 od 1985. za ručne alate s elektromotorom utvrđuje se zaštita od električnog udara i mehaničke opasnosti. Zaštita od električnog udara obuhvaća sljedeće pojedinosti: izrada alata s različitim izolacijama (I., II. i III. klasa alata), izrada alata s malim sigurnosnim naponom od 24 V i 42 V, otpornost na vlagu, otpor izolacije i dielektrična čvrstoća, trajnost električnih dijelova alata, priključni uređaji na električnu mrežu (vodič, utikač, uzemljenje za I. klasu), otpornost na toplinu, vatru i stvaranje vodljivih staza i otpornost na koroziju.

Mehaničke opasnosti prilikom upotrebe električnog alata obuhvaćaju sljedeće opasnosti: zaštitu od pokretnih dijelova u normalnoj upotrebi (zaštitne naprave), dovoljnu mehaničku čvrstoću dijelova alata zbog nepovoljnih mehaničkih sila, trajnost mehaničkih dijelova alata i nepravilnu uporabu.

Ručni alati s elekromotorima atestiraju se prema Naredbi o obveznom atestiranju ručnih alata s elektromotorima (Službeni list, br. 43/8).

Kod pneumatskih alata, u prvome redu, postoje štetnosti od vibracija koje nastaju udarima te okretanjem njihovih dijelova (hod klipa, okretanje svrdla i dr.). U knjizi su na stranici 229 spomenute štetnosti od pneumatskih bušilica i čekića. Međutim, analogne štetnosti postoje i kod drugih pneumatskih alata npr. pri radu nabijača s motorima s unutarnjim izgaranjem tzv. “žabe” . Snaga motora im je od 1,5 do 3 kW. Pri radu prilikom nabijanja nasipa svi ručni strojevi ili alati poskakuju i sami se kreću brzinom oko 12 do 14 m/min. Radnik ih treba pridržavati i usmjeravati preko upravljačkog kola, međutim nastale vibracije prenose se na radnika preko ruku.

229

Prilikom instalacijskih i montažnih radova upotrebljavaju se eksplozivni čeki'- koji su u stanju primjenom eksplozivnog punjenja zabiti čelični klin u čelik ili čelj^1' klin u beton ili drugu tvrdu masu. Neosposobljeni ili nepažljivi rukovalac može ozlijeJj! sebe i drugoga tim alatom.

^ jkStavak 2.:

Prema HRN-u N.M6.001 od 1985. propisano je da električni alati moraju nositi ove oznake:- nazivni napon ili napone, ili opseg nazivnih napona u V;- oznaku za vrstu struje napajanja, ako je potrebno;- nazivnu frekvenciju ili opseg nazivne frekvencije u Hz, osim alata predviđenih

jedino za rad na istosmjernoj struji ili za izmjeničnu struju od 50 Hz;- nazivnu struju u A, ako ta prelazi 10 A;- nazivnu ulaznu snagu (ako ona premašuje 25 W) u W ili kW;- tvrtku, odnosno naziv i sjedište proizvođača ili registrirani znak;- broj modela ili oznaku tipa;- nazivno vrijeme trajanja rada ili nazivno trajanje mirovanja, u satima, minutama ili

sekundama, ako je potrebno;- simbol za klasu II., samo za alate klase II.;- simbol zaštite od vlage, ako je potrebno.

Alati za spoj zvijezda - trokut moraju nositi nedvosmislenu oznaku oba nazivna napona, npr. 220 A / 380 Y.

Nazivna ulazna snaga ili struja, koja mora biti označena na alatu je ukupna najveća ulazna snaga ili struja strujnih sklopova, koji mogu biti u radu istodobno.

Članak 104.

Nazivni napon električne struje odnosno primjena vrste zaštite od udara električne struje mora odgovarati uvjetima rada s alatom, u skladu s postojećim propisima o zaštiti na radu pri korištenju električne energije i hrvatskim normama.

Pri radu s alatom iz stavka 1. ovoga članka u vlažnim prostorijama, s vlažnim zemljanim ili metalnim podovima, te na otvorenom prostoru za vrijeme kiše, magle i snijega odnosno pod sličnim uvjetima kad se električna vodljivost povećava odnosno električni otpor tijela smanjuje, moraju se poduzeti posebne mjere zaštite od udara električne struje (sigurnosni mali napon, transformator za galvansko odvajanje i si.) te dopunske zaštitne mjere (gumene rukavice, gumene čizme, gumeni prostirači i si.).

Prema HRN-u N.M6.001 od 1985. propisano je da je najveća vrijednost nazivnog napona za:- alate istosmjerne struje 250 V- ostale alate 440 V.

Za alate III. klase vrijednost nazivnog napona je, u pravilu, 24 i 42 V.Nazivni napon je onaj napon koji je proizvođač označio na alatu. Radni napon je

maksimalni napon pod kojim se neki dio alata nalazi kad alat radi pod nazivnim

230

naponom i u normalnim uvjetima upotrebe. Pod normalnim uvjetima upotrebe podrazumijevaju se kolebanja napona u samome alatu, koja mogu izazvati pregaranje oSjgurača ili signalne žaruljice. Pri određivanju radnog napona mora se uzeti u obzir ujecaj eventualnih pojava prijelaznih režima.

Prema članku 106. Pravilnika o zaštiti na -radf pri korištenju električne energije (fvl.N., br. 9/87.) propisano je da uvjeti uporabe prijenosnih alata ovise o: radnoj okolini u kojoj se alat koristi (temperatura; prisutnost vode - kapi, prskanje; prašina, prisutnost korozivnih ili prljajućih tvari) i osposobljenosti radnika koji primjenjuju te alate.

Alat se prema spomenutoj normi razvrstava prema zaštiti od električnog udara na: alate I., II. i III. klase, a prema stupnju zaštite od vlage na: nezaštićene alate, alate zaštićene od štrcajuće vode i vodonepropusne alate.

' Alat I. klase je alat u kojem se zaštita od električnog udara ne zasniva samo na osnovnoj izolaciji, već uključuje i dodatnu sigurnosnu mjeru kojom su pristupačni vodljivi dijelovi povezani na vodič zaštitnog uzemljenja u stalnom ožičenju alata, tako da pristupačni vodljivi dijelovi ne mogu doći pod napon u slučaju proboja osnovne izolacije.

Alat II. klase je alat u kojem se zaštita od električnog udara ne zasniva samo na osnovnoj izolaciji, već su predviđene dodatne sigurnosne mjere, kao što su dvostruka ili pojačana izolacija, koje ne zahtijevaju zaštitno uzemljenje i ne ovise o uvjetima instalacije.

Alat III. klase je alat u kojem se zaštita od električnog udara postiže napajanjem sigurnosnim malim naponom i u kojem se ne mogu pojaviti naponi veći od sigurnosnog malog napona.

Sigurnosni mali napon je nazivni napon koji ne premašuje 42 V između vodiča ili između vodiča i uzemljenja ili pri trofaznom napajanju 24 V između vodiča i neutralnog voda. Ako se nekom posebnom normom ne propiše drukčije, dijelovi koji rade pod sigurnosnim malim naponom (do 24 V) ne smatraju se dijelovima pod naponom.

Prema navedenom pravilniku postoje sljedeće odredbe u pogledu primjene električnih alata na mjestima rada:- na otvorenom prostoru može se obavljati rad samo s prijenosnim alatima II. i III.

klase;- u skučenim vodljivim prostorima kao što su metalni rezervoari, kotlovi, valjci,

cjevovodi, ložišta i odvodi plinova iz kotlova i slično, mogu se koristiti prijenosni alati III. klase ili alati napajani iz transformatora za odvajanje.

Simboli za označavanje na alatima prema navedenoj normi, u pogledu klase i zaštite od vode, jesu ovi: .— .- za alate izrađene u II. klasi Q- za alate zaštićene od štrcajuće vode (kap u trokutu) A- za zabrtvljene vodonepropusne alate (dvije kapi) ^ ^

Osobna zašitna sredstva koja se upotrebljavaju za zaštitu od električne struje prilikom rada s električnim alatima jesu sljedeća:

231

gumene rukavice I. klase za električare (HRN Z.61.020 od 1958.) koje Se upotrebljavaju za rad s električnim uređajima do 650 V prema zemlji, izrađene SL| od gume, s pet prstiju, vulkanizirane, s tri veličine (broj 8, 10 i 12 ), prosječne debljina rukavica 1 mm.elektroizolacijska obuća (HRN Z.B1.303 od t972^ izrađuje se kao cipela (niska ili visoka) i kao čizmice, za upotrebu iznad 65 V do 1.000 V prema zemlji, nose se preko običnih cipela ali ne mora, veličine cipela broj 39-47, a čizme broj 45 i 57 zaštitni elektroizolacijski prostirao (HRN Z.B1.304 od 1972.) iako se prema normi koristi kao stalno postavljeno sredstvo zaštite na stajalištu s kojeg radnik manipulira električnim postrojenjem, radnik može koristiti prostirao i prema svom mišljenju tamo gdje on smatra da .bi mogao biti koristan. Najmanja debljina gumenog prostirača treba biti 3 mm.

Članak 105.

Cijev od gume odnosno drugoga gipkog materijala na ručnom alatu s pneumatskim, hidrauličnim ili drugim pogonom mora biti na siguran način priključena na ručni alat i na pogonsku mrežu odgovarajućim spojnicama, ako spoj nije riješen na drugi siguran način.

Priključni dio cijevi ne smije na mjestima priključka propuštati pogonski medij niti ispadati sa svojega mjesta zbog tlaka medija.

Priključno mjesto na metalnim cijevima pogonske mreže mora biti opremljeno ispravnim zapornim ventilom ili drugim zatvaračem.

Cijevi iz stavka 1. ovoga članka s obzirom na kakvoću te izbor i način održavanja moraju biti u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama.

Stavci 1. do 3.:

Odredbe stavaka 1 - 3 su preventivnog karaktera, a svrha im je da spojna mjesta savitljive cijevi i alata odnosno priključnih mjesta fiksnog cjevovoda budu čvrsta, kao i da se dovod fluida može, prema potrebi, zatvoriti na mjestu priključka.

Spojno mjesto mora biti toliko čvrsto da se ono zbog svakodnevne uporabe ne može samo od sebe olabaviti tako da se cijev može izvući sa svojeg ležaja na alatu ili na mjestu priključka. Spojno mjesto savitljive cijevi ne smije se učvršćivati žicom ili konopljenim uzicama.

Opasnosti od ispada savitljive cijevi s alata ili s smjesta priključka na cjevovodnoj čvrstoj mreži opisane su u pretprošlom članku ovoga poglavlja o ručnim mehaniziranim alatima.

Cijevna obujmica ili stezaljka služi za pričvršćivanje savitljivih cijevi na cijevne metalne nastavke. U ovome slučaju metalni nastavci nalaze se na alatu i na mjestu priključka sa čvrstom pogonskom mrežom. Cijevna mreža prvenstveno se izvodi sa čeličnim cijevima. U pojedinim slučajevima već se primjenjuju plastične cijevi za cijevnu mrežu koje se mogu međusobno spajati zavarivanjem ili spojkama. S obzirom na to, cijevna spojka između savitljivog voda trošila (alata) i voda od tvrdog plastičnog materijala koji pripada pogonskoj mreži spaja se posebnim spojkama koje se već nude na tržištu, a koje su izrađene od plastičnog materijala (slika 10 2 .).

232

Stlačeni nabor

Slika 102. Cijevni priključak od poliamida za plastične cijevi

Na slici 102. vidi se stlačeni nabor na plastičnoj cijevi koji se izrađuje posebnim malim alatom. Nabor se stisne između navojnog nastavka i matice spojke, a pritezanjem matice uz nabor postiže se nepropusnost.

Općenito kod pogonske pneumatske mreže razvodni vodovi do trošila, odnosno do mjesta upotrebe pneumatskih alata moraju imati dovoljno mogućnosti za priključivanje, pa se u tu svrhu ugrađuju brzorazvodne spojke uglavnom u tri inačice (varijante) kako je prikazano na slici 103.

a. utikač spojke s navojnim priključkom za cijevi od plastične maseb. utikač spojke s tuljcem za gumene cijevic. utikač spojke s navojem

Slika 103. Brzorazdvojiva spojka koja se sastoji od samozatvorive utičnice i utikača spojke

233

Stavak 4.:

Savitljivi cijevni vodovi, koji vode do mjesta priključka čvrste pogonske rrire^ do alata, na pneumatski pogon moraju zadovoljavati zahtjeve prema HRN-u G.C6.02g od 1970. godine, a prema kojemu su propisane-mj^e i uvjeti kvalitete (slika 104)

Vanjska gumena obloga

Tekstilni umetak

Unutrašnja gumena obloga

1. unutarnja obloga2. uložak3. vanjska obloga

Slika 104. Konstrukcija gumene savitljive cijevi za stlačeni zrak

Gumene savitljive cijevi za stlačeni zrak izrađuju se od gume s pletenim ili tkanim tekstilnim uloškom (umetkom). Broj tekstilnih uložaka i minimalna debljina zida cijevi nisu propisani, već ovise o kvaliteti primijenjenog pletiva ili tkanine, a proizvođač ih mora tako odabrati da cijev odgovara zahtjevima norme i da osigura potrebnu savitljivost cijevi.

Dimenzije cijevi (unutarnji promjer u mm) izrađuju se u ovisnosti o tlaku, takonpr.:- za tlak od 0,8 MPa unutarnji su promjeri 10 i 13 mm;- za tlak od 0,8; 1,2 i 2 MPa unutarnji su promjeri 16 (19), 20, 22, 25, (28), 30 i 32

mm;- za tlak od 1,2 i 2 MPa unutarnji su promjeri (28), 30, 32, (35), 38, (40), 42, 45, 48,

50, 52, (60) i 63 mm.Navedene promjere cijevi u zagradama treba po mogućnosti izbjegavati.

Cijevi, koje u normalnom radu dolaze u dodir s morskom vodom ili s mineralnim uljima, moraju biti otporne prema tim materijalima.

234

Na svakoj cijevi moraju se nalaziti na oba kraja ove postojane oznake: naziv ili znak proizvođača, nazivni tlak, HRN G.C6.025, oznake tromjesečja i posljednje dvije brojke godine proizvodnje.

Osim toga, svaka cijev mora imati na etiketi ili na samoj cijevi još i ove oznake: namjena, dimenzije (unutarnji promjer x debljirfa, u4nm), dužinu cijevi u m i kontrolni znak.

Cijevi u prostoriji za smještaj mogu biti naslagane u visini do najviše 1 m i moraju biti udaljene najmanje 2 m od uređaja kojima se zagrijava prostorija. Temperatura u prostoriji za smještaj smije se kretati između 0°C do + 25 °C, a relativna vlažnost zraka treba biti ± 5%. Prostorija mora biti zaštićena od vlage, prašine i direktnih sunčevih zraka i s dobrim provjetravanjem, bez propuha. U toj prostoriji ne smiju se čuvati ulja, kiseline i rastvarači, niti smiju u pogonu biti aparati s jakim iskrenjem.

Važno je onemogućiti nepredviđen i iznenadan ispad cijevi s alata zbog tlaka zraka. Takav ispad može prouzročiti ozljede radnika time što naglim oslobođenjem cijevi ona dobije naglu promjenu smjera i može udariti radnika po licu i drugdje, a tim gore ako na kraju istrgnute cijevi ostane čelična spojnica. Osim toga, istrgnuta cijev može podići veliku prašinu (strugotinu, pijesak i si.) u smjeru očiju radnika, ako je takvo radno mjesto i nanijeti ozljede očiju.

Ako su ručni alati s hidrauličnim pogonom, tehnički uvjeti za gumene cijevi moraju odgovarati kakvoći propisanoj prema HRN-u G.C6.040 od 1977. Cijevi se izrađuju s jednim žicanim opletom ili sa dva žičana opleta. Za ostale pojedinosti vidjeti u poglavlju "Pogonske energije s osobitostima zaštite.”

Ako su ručni alati priključeni na plinsku instalaciju s propan-butan plinom, tehnički uvjeti za gumene ili plastične cijevi moraju odgovarati kakvoći propisanoj prema HRN-u G.C6.031 od 1975. Za ostale pojedinosti vidjeti u poglavlju “Pogonske energije s osobitostima zaštite.”

19. OTKLANJANJE SMETNJI, ODRŽAVANJE I TRANSPORT ORUĐA

Članak 106.

Ako odgovorna osoba ocijeni da postoji opasnost za radnika pri otklanjanju smetnji na oruđu, oruđe se mora zaustaviti.

Ako se radovi iz stavka 1. ovoga članka iz tehnoloških ili drugih razloga ne mogu obaviti za vrijeme mirovanja oruđa, za obavljanje tih radova moraju se koristiti odgovarajuće zaštitne naprave, zaštitni uređaji, i primjenjivati zaštitne mjere što ih proizvođač odnosno korisnik propisuje posebnom uputom.

Stavak 1.:

Izraz “smetnja na oruđu” nije definiran nekim općim pravilom u kojem bi bilo potpuno značenje što se pod tim smatra. U predmetnom slučaju i nije bitno o kakvoj se smetnji na oruđu radi, već je bitno da li prilikom otklanjanja smetnji bilo koje naravi prijeti radniku nekakva opasnost. Ipak mora se reći iz svakidašnje prakse da radnik sam može otkloniti neke smetnje u granicama svojih ovlasti, svoje stručnosti i objektivno svojih mogućnosti. Ovdje se ipak radi o smetnjama koje ne pripadaju spomenutom području.

235

U odredbi je definiran i uvjet za rasplet događaja i to ako odgovorna osob ocijeni da postoji opasnost prilikom otklanjanja smetnji, ona mora dati nalog da a oruđe zaustavi sve dok se smetnja ne otkloni. Ovdje se radi o pretpostavci zakonsk8 obveze da radnik mora obavijestiti svog neposrednog rukovodioca, ako primijeti bi|Q kakvu nepravilnost u radu oruđa. ^ *

Odgovorna osoba je najčešće neposredni rukovodilac koji obavlja poslov brigadira, predradnika, poslovođe, šefa smjene i druge slične poslove koje su inac© prema internim aktima dužne nadzirati i davati stručne savjete. Odgovorna osoba može u nekim slučajevima biti i osoba iz službe održavanja koja je zadužena ¿a održavanje oruđa u onom pogonu gdje se nalazi oruđe na kojem su nastale određene smetnje.

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC og 14.6.1989.) propisala neka svoja stajališta u svezi s radovima oko podešavanja održavanja, popravka, čišćenja i servisiranja te je, među ostalim, utvrđeno da se mora omogućiti da se ti radovi obavljaju u stanju mirovanja oruđa. Ako se, pak, ti radovi ne mogu obavljati u stanju mirovanja oruđa iz nekih tehničkih razloga, tada se ti radovi moraju učiniti takvima da ne postoji nikakav rizik pri njihovom obavljanju za vrijeme dok je oruđe u pogonu.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka, kao i prethodnog stavka propisuje se načelo zaštite na radu u pogledu otklanjanja smetnji na oruđu za vrijeme dok se obavlja tehnološki proces ili dok se s oruđem više ne radi, tj. nakon što je rad zaustavljen. Iz odredaba proizlaze sljedeća načela:- dopušteno je otklanjati smetnje na oruđu ili njegovo tekuće održavanje za vrijeme

rada oruđa, ako ne postoje nikakve opasnosti za radnika;- ako prilikom otklanjanja smetnji na oruđu ili njegovog tekućeg održavanja prijeti

neka opasnost za vrijeme rada oruđa, oruđe se mora zaustaviti da bi se potom provele odgovarajuće radnje;

- ako se i nakon zaustavljanja oruđa, dok je u stanju mirovanja, ne mogu bez opasnosti otkloniti smetnje na oruđu ili obaviti tekuće održavanje, radnik mora koristiti zaštitne naprave i uređaje kao i druge mjere da bi obavio odgovarajuće radnje u svezi s otklanjanjem smetnji.

U ovom trećem slučaju mogu se nazreti opasnosti kao što su opasnosti od požara, eksplozija, trovanja, zaraza, zračenja i drugih opasnosti, koje bi prilikom otklanjanja smetnji mogle nastati usprkos što je oruđe isključeno iz rada.

Članak 107.

Na mjestima gdje kvar na električnoj opremi može prouzročiti opasnost, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere da bi se takve opasnosti izbjegle (npr. mehanička zaštita na oruđu, unutarnje blokade, dodatni strujni krugovi i dr.).

Specijalni strujni krugovi koji imaju funkciju sigurnosti moraju u slučaju kvara dovesti oruđe u sigurno stanje, a u slučaju prekida ili kratkog spoja takva strujnog kruga, moraju izazvati trenutno zaustavljanje oruđa ili postavljanje zaštitne naprave u zaštitni položaj.

236

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisana je zaštita u slučaju kvara na električnoj opremi, a koji kvar može prouzročiti opasna stanja.

Mehaničke mjere sigurnosti ostvaruju se zaštitnim napravama uređajima te drugim mjerama (udaljavanje, izolacija i dr.).

Odgovarajuće unutrašnje blokade prim jen ju ju^ na električnim strujnim krugovima koji upravljaju mehaničkim kretanjima.

Rezerve se mogu osigurati udvostručavanjem ili utrostručavanjem strujnih krugova u kombinaciji s upravljačkom funkcijom koja ima upravljačko obilježje samo ako su najmanje dva izlazna signala ista.

Jedna ili više navedenih i drugih mjera mogu se istodobno primjenjivati.Kvar nekog elementa ili uređaja specijalnog strujnog kruga, koja imaju funkciju

sigurnosti, ili prekid ili kratki spoj u tom strujnom krugu ili prekid njegovog napajanja, mora izazvati npr.:- trenutno zaustavljanje, ili- tamo gdje je pogodno, zaustavljanje i promjenu smjera kretanja opasnih dijelova

prije pojave ozljede radnika, ili- tamo gdje je potrebno, postavljanje zaštitne naprave u položaj koji osigurava

prilaz do opasnog mjesta ili zone.

Članak 108.

Prije čišćenja, popravka i dugotrajna prekida, radi servisiranja oruđa pogonjenih električnom energijom, mora se dovod električne struje isključiti na mjestu priključaka na razdjelnoj mreži, i to uređajem za rastavljanje s napajanja (rastavna sklopka, rastavljao, prekidač ili utikač).

Uređaj za rastavljanje s napajanja može biti opremljen uređajem kojim ga je moguće blokirati kad je u položaju “isključen” (npr. spomoću lokota ili na drugi način) ili će se zatvoriti u kućište ili drugi zatvoreni prostor ključem ili alatom, ili pokraj njega ili na njega postaviti pločica s natpisom “Ne uključuj - obavlja se popravak”.

Samo ovlaštena osoba koja obavlja popravak može skinuti pločicu s natpisom iz stavka 2. ovoga članka i postaviti uređaj za rastavljanje u položaj “uključen” nakon što provjeri je li popravak obavljen i da nijedan radnik nije na opasnom mjestu odnosno u zoni opasnosti te da su sve zaštitne naprave i uređaji postavljeni na svoje mjesto.

Popravci, na dijelu oruđa u blizini napona i pod naponom, mogu se obavljati samo prema mjerama i normativima zaštite na radu propisanim u propisima o zaštiti na radu pri korištenju električne energije.

Stavak 1.:

Odredbama ovog članka propisuju se preventivne zaštitne mjere isključivanja oruđa prije nego se pristupa čišćenju i popravku oruđa i za vrijeme duljih prekida rada oruđa radi servisiranja. Odredbe se odnose samo na oruđa pogonjenih električnom energijom. Načelo je da se prije obavljanja bilo kojeg od napisanih radova na oruđu mora oruđe rastaviti s napajanja električne energije od napojne električne mreže.

Pod čišćenjem oruđa smatra se veće čišćenje, npr. nakon završetka rada u smjeni.

237

Ovom odredbom nije ustanovljen pojam riječi “popravak oruđa”, ali se objekivn može prosuditi da se odnosi na: sve radove skidanja pojedinih manjih ili većih dije|0v° ili njihovo mijenjanje bez obzira da li su na vanjskom ili unutarnjem dijelu orucj^ zavlačenje radnika tijelom ili rukom u unutarnji dio oruđa u kojem su električni vog^' i drugi uređaji električne struje; popravak električne instalacije, popravak transmisija" popravak stezača radnih komada koji su sastavni dio oruđa kao i na druge slične poslove.

Opasnosti od obavljanja čišćenja i popravka na oruđu dok je ono u pogonu j|j dok je ono u svezi s napojnom mrežom mogu biti različite, ali iz prakse se zna da su to najčešće ove opasnosti: udar električne struje, odlijetanje dijelova u gibanju zahvaćanje tijela ili ruke radnika dijelovima u gibanju, ili pak gnječenje tijela ili dijela, tijela radnika.

Rastavljanje oruđa s napajanja električne struje propisano je HRN-om N.S3.001 i člankom 73. - 81. Pravilnika o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.).

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisano je da uređaj za ručno rastavljanje s napajanja mora biti takav da se njime rastavlja s napajanja cjelokupna električna oprema stroja, i to: za vrijeme čišćenja, održavanja i popravaka i za vrijeme dugotrajnih prekida radi servisiranja. Za ostale pojedinosti u svezi s ovim vidjeti odgovarajući članak u poglavlju "Uređaji za ručno upravljanje” u ovoj knjizi.

Prema Pravilniku o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisane su ove pojedinosti:- uređaji za isključenje električne instalacije radi mehaničkog održavanja moraju se

postaviti u glavni napojni strujni krug;- ako se to isključenje obavlja sklopkom, ona mora biti sposobna prekinuti struju

punog opterećenja odgovarajućeg dijela električne instalacije;- upravljanje uređajem za isključenje radi mehaničkog održavanja ili sklopkom za

taj uređaj mora biti ručno, a razmak između otvorenih kontakata tog uređaja mora biti vidljiv i jasno označen oznakom “O” ;

- uređaj za isključenje radi mehaničkog održavanja mora biti:a) konstruiran ili postavljen tako da spriječi nenamjerno zatvaranje zbog udara, vibracija i dr.;

- b) postavljen i označen tako da oznake budu čitljive, da se raspoznaju i odgovaraju svojoj namjeni.

Stavak 2.:

Uređaj za rastavljanje s napajanja može se osigurati od nehotičnog uklapanja na različite načine, a jedan od propisanih je da se taj uređaj postavlja u kućište koje se može zatvoriti pomoću ključa ili alata.

Člankom 174. - 175. Pravilnika o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisane su odredbe o isključivanju strujnog kruga radi mehaničkog održavanja, pa je, među ostalim, propisano i sljedeće:- sredstva za isključivanje moraju se predvidjeti na mjestima na kojima pri mehanič­

kom održavanju mogu nastati fizičke ozljede, a to su električne instalacije za dizalice, dizala, pokretna stubišta, konvejeri, alatni strojevi, crpke i si.;

- na mjestima na kojima se obavlja mehaničko održavanje moraju se predvidjeti sredstva za sprečavanje neželjenog ponovnog uključenja isključene električne

238

opreme, osim ako sredstva za isključenje nisu pod ostalim nadzorom osoba koje obavljaju održavanje;pod sredstvima za sprečavanje ponovnog uključenja isključene električne opreme razumijeva se jedna mjera ili više sljedećih mjera: zaključavanje isključenog položaja, postavljanje pločice ili tablice s upozorenjem i postavljanje opreme za isključenje u kućišta ili prostorije koje se mogu zaključavati.

Člankom 209. Pravilnika o tehničkim normativima za električna postrojenja i uređaje u rudnicima s površinskom eksploatacijom mineralnih sirovina (Službeni list, br. 66/87.) propisano je da se prije početka radova na popravcima mora provjeriti je li električni uređaj bez napona, a posebno se mora provjeriti:

jesu li isključeni uređaji od vodova pod naponom u svim fazama odnosno polovima; _ d^ li se isključenje uređaja osigurava odstranjivanjem taljivih umetaka osigurača,

koji se moraju čuvati tako da ne budu pristupačni drugim osobama, ili blokiranjem uređaja da ga ne bi pod naponom uključila neovlaštena osoba;

_ je li na mjestima isključenja kod sklopnog aparata ili osigurača postavljeno upozorenje da se radi na uređaju;

_ je li daljinska komanda izvan djelovanja;_ jesu li uzemljeni električni uređaji kratko spojeni u svim dovodima, a ako postoji

opasnost od povratnog napona i u svim odvodima.

Analogno navedenom propisane su i mjere u Pravilniku o tehničkim normativima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list, br. 20/88.).

Odredbom ovog stavka utvrđuje se preventivna zaštitna mjera, među ostalim, i obavještavanjem ostalih radnika putem odgovarajuće tablice ili pločice s napisom o popravku oruđa. Svrha je da netko od radnika ne bi nehotično uključio oruđe dok na njemu obavljaju popravak ostali radnici, jer bi takvo uključivanje oruđa moglo izazvati ozljede radnika koji neposredno obavljaju popravak.

Propisan tekst napisa s riječima "Ne uključuj - obavlja se popravak” bio je propisan ranijim propisima. Smatra se da je ovaj tekst jasan i dovoljno upozoravajući te je zbog toga on i dalje prihvaćen.

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka utvrđuju se radnje koje se moraju obaviti nakon što je popravak obavljen, a prije stavljanja oruđa u pogon. Sve propisane radnje u ovoj odredbi su važne kako za sigurnost radnika, tako i za sigurnost rada oruđa.

Propisane radnje prije puštanja u rad oruđa ne može obaviti nitko drugi osim ovlaštenog radnika koji je obavio popravak.

Po prirodi stvari ovlašteni radnik će redoslijedom obaviti ove radnje:- očevidom, alatima i mjernim instrumentima obavit će konačnu kontrolu da li je sve

na svojem mjestu postavljeno i u dopuštenim mjerama;- očevidom će obaviti kontrolu da li su postavljene sve odgovarajuće zaštitne naprave

i uređaji;- skinut će pločicu ili tablicu s napisom o upozorenju da se obavlja popravak ili će

deblokirati uređaj za rastavljanje i postaviti ga u položaj “uključeno";- provjerit će da li se netko od radnika nalazi u zoni opasnog mjesta;

239

- stavit će oruđe u pogon, obavit će kontrolu rada oruđa u stanju gibanja te obaviti primopredaju s ovlaštenim radnikom iz pogona.

Stavak 4.:Jk

Prema propisima zaštite na radu radovi u električnim potrojenjima dijele se na tn kategorije: radovi u beznaponskom stanju, radovi u blizini napona i radovi p0cj naponom.

Pri radovima koji se izvode u blizini napona, susjedne dijelove pod naponom treba osigurati od direktnog ili indirektnog dodira dijelova pod naponom pomoću dovoljno čvrstih i pouzdano postavljenih izolacijskih zaštitnih pregrada, ploča pokrivača i dr. Kod^ovih radova naročito su važni sigurnosni razmaci između dijelova pod naponom i izdlirane zaštitne pregrade, zatim sigurnosni razmaci između dijelova pod naponom i sredstava za rad kao što su ljestve, glomazni predmeti i transportna sredstva, pokretne platforme te na kraju sigurnosni razmak do radnika, alata i pribora kojim se koristi.

Radovi na dijelovima objekta pod naponom dopušteni su, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:- da radnik ima stručnu sposobnost prema vrstama i opsegu opasnosti;- da se radi s odgovarajućim izoliranim alatom, pomoćnim sredstvima,

zaštitnom opremom i osobnim zaštitnim sredstvima;- da je izabrani sustav rada pod naponom i radni postupak utvrđen i provjeren;- da postoje pismene upute za svaku vrstu rada.

Radovi pod naponom su zabranjeni ako:na mjestu rada električna iskra može izazvati požar ili eksploziju,na otvorenom prostoru nisu dopušteni radovi zbog vremenskih nepogoda(atmosferska pražnjenja, jači vjetar - iznad 60 km/sat na visini iznad 3 m, kodtemperatura nižih od - 18 °C ili viših od 35 °C),je ugrožen život ili zdravlje radnika iz raznih razloga.

Članak 109.

Pri popravku oruđa s priključcima na druge vrste energije (para, voda ili druge hidraulične tvari, zrak ili plinovi) mora se najprije zatvoriti vod za dovod dotične energije, ispustiti tvari iz cjevovoda i, prema potrebi, na mjestu zatvarača postaviti natpis “Ne otvaraj, obavlja se popravak”.

Ako se popravak obavlja i na cijevima cjevovoda energije iz stavka 1. ovoga članka, cijevi se na odgovarajućim mjestima moraju zatvoriti (blindirati) ili na drugi način osigurati da se prekine dovod energije.

Ako su energenti opasne tvari (plinovi i dr.), cjevovod sa svim priključcima mora se ispitati na nepropusnost najmanje jedanput godišnje i, prema potrebi, izmijeniti brtve ili otkloniti drugi nedostaci.

Odredba ovog stavka je analogna s odredbom, koja propisuje isključivanje struje na oruđima pogonjenih električnom energijom prije samog popravka. Ako se obavlja popravak na oruđu s dovodom energenata kao što su para, voda, ulje, zrak, plin i drugih, a naročito ako su oni pod tlakom, mogu nastati neželjene posljedice po

240

radnika ako se prethodno ne zatvori dovod tih energenata.Najučestalije posljedice su ozljede zbog opeklina, mehaničke ozljede od

odlijetanja dijelova i armatura cjevovoda, ozljede očiju ili drugih dijelova tijela zbog udara mlaza medija i trovanja plinom.

Svaki priključak na cjevovodu, a za potrebe or^iđa, mora imati zatvarač dovoda medija i to na mjestu samog priključka na mrežu ili, pak, na izlaznoj cijevi izvora energenta ako se radi samo o jednom ili manjem broju trošila (oruđa). Zatvarač dovoda medija na priključku, u obliku ventila, slavine i si., potreban je naročito kada se obavlja veći popravak oruđa ili ako se popravlja sam priključak, pa zbog toga treba potpuno zatvoriti dovod medija u cijevni priključak.

Zabrtvljenost spojeva na cjevovodu i priključcima važna je za bilo koji medij, ali sa stajališta zaštite na radu naročito je važna, ako je medij neka opasna tvar kao što su npr. plinovi, otrovne ili nagrizajuće tvari. Inače se smatra da se zabrtvljenost mora ispitati najmanje jedanput na godinu, ali se u nekim slučajevima preporuča i dva do četiri puta na godinu.

Zabrtvljenost se ispituje tako da se zatvore svi priključci na oruđima, a postrojenje dovede na radni tlak i količinski izmjere gubici propuštanja na osnovi pada tlaka u spremniku tijekom nekog određenog vremena (najbolje je to obaviti noću). U pojedinim slučajevima trebat će, čak, ustanoviti gubitak medija na temelju proteklog vremena između iskapčanja i ponovnog ukapčanja kompresora. Ako se primijeti izvjesni gubitak, mjeren u %, ovisno o njegovoj veličini i opsegu opasnosti, ocjenjuje se da li se moraju odmah pronaći mjesta propuštanja i obaviti popravak. Postotak gubitka na propusnim mjestima nije propisan, jer propuštena količina i njezin opseg opasnosti su za svaku opasnu tvar drukčiji. Sa stajališta zaštite na radu takva procjena može se učiniti s obzirom na činjenice da li se cjevovod s priključcima nalazi u zatvorenom ili otvorenom prostoru, u maloj ili velikoj prostoriji (koncentracija opasne tvari u zraku radne okoline), u prostoriji u kojoj se nalaze druge potencijalne opasnosti ili tvari koje opasno reagiraju na propuštenu količinu energetskog medija.

Nepropusnost se može utvrđivati na više načina: premazivanjem spojeva i varova s vodenom otopinom sapuna, sprejem aerosola ili posebnim malim aparatom za razvijanje dima (slika 105.), kao i stavljanjem cijelog sustava pod hidrostatički tlak.

1. razvijao dima2. dim3. armatura plinskog

priključka

Slika 105. Način ispitivanja nepropusnosti pomoću razvijača dima

241

Pod tlakom ručne pumpice dim se pušta u smjeru mjesta ispitivanja nepro snosti, pa ako iz ispitnog mjesta izlazi i najmanje strujanje, nastaje otklanjani ' strujanje dima, što je znak da na tom mjestu cjevovod propušta. Za stvaranje pjl? ' služi kemijsko sredstvo koje je sadržano u pumpici. To sredstvo nije zapaljivo, preporuča naročito u slučajevima u kojima seđspUuje nepropusnost od zapa ljiv^ eksplozivnih tvari. 1

Članak 110.

Ako se popravak, montaža \ demontaža oruđa obavlja u radnoj prostoriji *3 vrijeme tehnološkog procesa, na ostalom oruđu i drugim mjestima rada moraju se, prema potrebi, poduzeti mjere za zaštitu ostalih radnika.

„ Pri opsežnijim popravcima većeg oruđa, uključujući montažu i demontažu dijelova, a osobito ako su oni u blizini prolaza radnika, površine prostorije popravak moraju se odvojiti ili ograditi i postaviti odgovarajući natpisi upozorenja

Transport dijelova oruđa i drugog materijala za vrijeme popravka treba se obavljati kroz posebne ulaze i prolaze tako da se ne ugrožava sigurnost osoba na radu, ili treba organizirati posao na drugi način.

Stavak 1.:

Odredbe ovog članka sadrže mjere zaštite za ostale radnike koji rade na susjednim oruđima u prostoriji u kojoj se obavlja popravak nekog oruđa. Ove propisane odredbe imaju smisla samo u slučajevima kada su popravci na nekom oruđu takvi da u nekoj fazi rada može nastupiti opasnost za druge radnike, koji rade svoj uobičajeni posao.

Prilikom popravka nekog oruđa mogu postojati različite opasnosti za ostale radnike u istoj prostoriji, a ovisno o vrsti popravka i oruđa, veličini oruđa, načinu transporta dijelova i načinu ispitivanja oruđa (u gibanju ili mirovanju, pod tlakom, pod punim opterećenjem i drugim okolnostima s dužnim oprezom). S obzirom da mogu postojati različite opasnosti, prema tome moraju postojati i odgovarajuće mjere zaštite.

Analizirajući opasnosti za radnike na drugim mjestima rada prilikom popravka na oruđu, mogu se nabrojiti otprilike prema sljedećem redoslijedu neke od ovih opasnosti:- prilikom transporta konstruktivnih ili pomoćnih dijelova na mjesto popravka bilo

ručnim ili mehaniziranim transportom (mogućnost udaranja, pada tereta i si.);- tijekom demontaže ili montaže dijelova, a naročito na visini (mogućnost pada ili

rušenje dijelova);- zakrčenost radne površine raznim dijelovima i opremom potrebnom za popravak

(mogućnost posrtanja i pada);- postojanje koncentracija opasnih plinova i prašine (mogućnost udisanja opasnih

plinova i prašine, požara i eksplozije, trovanja i si.);- probna ispitivanja pod različitim uvjetima, kao što su pod:

a) punim opterećenjem dizalica (mogućnost pada tereta ili dizalice);b) tlakom pojedinih spremnika, rezervoara ili drugih dijelova oruđa (mogućnost

rasprsnuća ili eksplozije

242

Odredbom ovog stavka utvrđuje se da se prilikom većih popravaka površina prostorije za popravak odvoji od preostalih površina na kojima rade drugi radnici. U tu svrhu zahtijeva se ograđivanje ili zagrađivanje ili postavljanje odgovarajućih napisa s upozorenjem na opasnosti. Ova potreba ističe se naročito za one slučajeve kada su oruđa u blizini prolaza radnika.

U praksi ovakvi slučajevi se susreću kod popravaka većih oruđa i s njihovim većim visinama, bez obzira da li su na otvorenom ili zatvorenom prostoru. To su obično: velike peći za lijevanje, kolone u kemijsko-tehnološkim procesima, veliki spremnici, mosne, pretovarne i druge slične velike dizalice; veliki stabilni transporteri; silosi u prehrambenoj, drvnoj i drugim djelatnostima, valjački stanovi, velike preše, veliki pneumatski čekići i druga slična oruđa.

Samo ograđivanje ili zagrađivanje može se obaviti na različite načine (s punom ogradom, s privremenom ogradom od građevinskih cijevi sa spojnicama, s užetima ili letvama sa sigurnosnim bojama (kombinacija žute i crne) i sličnim preprekama). Fakultativno, ali s objektivnom procjenom opasnosti daje se mogućnost i postavljanja odgovarajućeg napisa s upozorenjem.

Tekst napisa s upozorenjem nije propisan, ali prema uobičajenoj praksi može se prihvatiti tekst: "OPREZ-OBAVLJA SE POPRAVAK”.

Dakle, način ograđivanja ovisi o mjesnim prilikama koje se mogu veoma razlikovati jedna od druge. Gdje postoje veće opasnosti i veća frekvenca prolaza radnika, trebat će postaviti punu ogradu kojom će se moći potpuno izolirati mjesto popravka oruđa.

Stavak 3.:

Ovom odredbom dala se posebna važnost transportu dijelova oruđa i drugih materijala odnosno opasnostima koje nastaju od takvog rada. Propisano je da se taj transport obavlja posebnim ulazima i prolazima, a što praktički znači: da se aktiviraju ulazi i prolazi koji se ne koriste u svakidašnjoj praksi ili, pak, da se posebno odrede neki postojeći ulazi i prolazi samo za transport dok se obavljaju ti radovi. U tu svrhu logički slijedi da se na ulaze i prolaze koji su namijenjeni za transport prilikom popravka postavi znak za zabranu prolaza radnika (zabranjen prolaz za pješake).

Osim znaka za zabranu prolaza za pješake, mogu se dodati prema potrebi i pojedini znakovi opasnosti prema HRN-u Z.SO.004 (znak od opasnosti od visećih tereta ili znak opasnosti od vozila unutarnjeg transporta), a ovisno o vrsti opasnosti koja prijeti radnicima.

Članak 111.

Prije popravka oruđa koje koristi zapaljive ili eksplozivne tvari, ili se te tvari nalaze u posudama takva oruđa, moraju se poduzeti odgovarajuće preventivne mjere zaštite radnika na radu, a osobito ako se popravak obavlja zavarivanjem ili drugim vrućim postupcima.

Preventivne mjere iz stavka 1. ovog članka moraju sadržati:1) opseg potrebnih radova za otklanjanje smetnji ili nedostatka, koji određuje

odgovorna osoba ili služba, te tehnološki postupak po pojedinim fazama s naznakom “mjera zaštite na radu”;

Stavak 2.:

243

2) pražnjenje oruđa odnosno posuda s tekućinama, plinovima ili ^rut>tvarima; lr̂

3) čišćenje i ispitivanje oruđa odnosno posuda od zaostalih tekućina, p|jn ili krutih tvari;

4) punjenje oruđa odnosno posude vodom, jjiskotlačnom vodenom paroinertnim plinom, ili potapanje posude ako je to potrebno; ^

5) neposredno rukovođenje i koordiniranje rada - od odgovorne osobe;6) prisutnost osposobljenog radnika (vatrogasca i si.) radi osiguranja 0ri

eventualnih opasnosti i stavljanje na raspolaganje odgovarajućih sredstava • opreme za gašenje požara;

7) druge mjere u skladu s posebnim propisima, internim pravilima organizacije i stupnjem opasnosti.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka propisana je mjera da bi se spriječili požari i eksplozije posuda ili drugih dijelova oruđa, kao i da se spriječe ozljede radnika koje bi prj takvim poslovima mogle nastati. Odredba se odnosi na sva oruđa na kojima se prerađuju opasne tvari u bilo kojem agregatnom stanju (plinovi, pare, prašine i krute tvari), a koje su zapaljive ili eksplozivne. Primjerice to su oruđa na kojima se prerađuju ili dobivaju: kisik, vodik, amonijak, plinska goriva (generatorski plin, plin iz koksara, vodeni plin, zemni plin i dr.), acetilen, spojevi sumpora (vodik-sulfid, sumpor-vodik i dr.), nitroceluloza, barutne mase, eksplozivi, fitilji (štapini), sredstva za paljenje (šibice i dr.); nafta, benzin, petrol, alkoholi, eteri, aldehidi, ketoni, esteri, boje, emajli, proizvodi za poliranje, lakovi, ugljikovodici; sumpor u krutom i rastopljenom stanju, celuloid, nitroceluloza, mljeveni kaučuk (guma); prašina od kamenog ugljena, mrkog ugljena ili koksa, naftalina; pjenasti polistiroli i druge tvari.

Požar ili eksplozija može nastati zbog pojave iskre od alata, reakcijom od druge tvari koju se može prilikom popravka upotrijebiti, ali naročiti izvor požara i eksplozije može biti rad s vrućim ili užarenim predmetom, vatrenim alatom ili eletkričnim lukom prilikom zavarivanja.

S obzirom na odredbu ovog stavka, kojom se u ovim slučajevima zahtijevaju odgovarajuće preventivne mjere, radnik ne može započeti popravak sve dok ovlaštena osoba ili služba ne izda radni nalog s odgovarajućom uputom i dok se ne očisti i ispita oruđe.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka propisane su radnje koje se moraju obaviti prije nego se pristupi popravku oruđa na kojem se primjenjuju zapaljive ili eksplozivne tvari. Sve propisane radnje su važne te se nijedna od njih ne smije izostaviti u pripremnom dijelu za popravak oruđa.

Točka 1.:

U svakom organiziranom poduzeću služba pripreme rada ili druga služba razrađuje poslove i izdaje radni nalog za obavljanje popravka oruđa. U radnom nalogu ili popratnom dokumentu utvrđuju se poslovi, način njihove izvedbe i potrebno vrijeme

244

za njihovu izvedbu. U radnom nalogu su, prema tome, specificirani svi poslovi pavedeni pod toč. 2. do 6. ovog stavka.

Točka 2.: , ^ -

Za pražnjenje oruđa ili njegovih posuda utvrđuje se odgovarajući način ovisno ¿a li se radi o plinovima, tekućinama ili krutim tvarima. Za svako agregatno stanje tvari, koju treba isprazniti, postoje neke osobitosti na koje treba naročito pripaziti. Kod svih njih ipak postoje neke zajedničke osobitosti, tako npr.:__ alat za otvaranje ili pražnjenje (ključevi, poluge, ljestve i dr.) mora biti od materijala

koji ne iskri;- ako se upotrebljavaju prijenosne svjetiljke, one moraju biti s protueksplozijskom

zaštitom i s naponom do 24 V;- zaštitna odjeća i obuća radnika koji radi na pražnjenju oruđa mora biti od materijala

na kojem se ne stvara i ne skuplja statički elektricitet i koji ne iskri.

Pražnjenje zapaljivih i eksplozivnih tekućina iz posuda oruđa ima neke osobitosti zbog mogućnosti stvaranja statičkog elektriciteta prilikom protjecanja, zatim zbog taloga (mulja) koji se nataloži na dnu posude te zbog inkrustata na stijenkama posude ili drugih dijelova oruđa. U tu svrhu treba naročito poduzeti ove preventivne mjere:- uzemljiti oruđa, odnosno posudu, kao i cjevovod kroz koji se obavlja pražnjenje;- premostiti sve dijelove posude i cjevovoda na kojima se može skupljati statički

elektricitet;- pražnjenje obaviti gravitacijom, paljenjem ili priručnim sredstvima, prema procjeni

i tehničkim mogućnostima.

Točke 3. i 4.:

Prije nego se započne s popravkom, a naročito ako se popravak obavlja sa zavarivanjem ili plamenom, oruđe odnosno njegova posuda temeljito se mora očistiti. U ovakvim slučajevima nije dosta da se obavi samo grubo čišćenje. Pod grubim čišćenjem smatra se čišćenje, ali bez punjenja vodom ili niskotlačnom vodenom parom ili inertnim plinom.

U svakom slučaju treba osigurati ventiliranje oruđa odnosno posude kako bi se odstranili zaostali plinovi. Ventiliranje može biti prirodno ili umjetno, što ovisi o veličini i mjestu otvora na oruđu ili njegovoj posudi.

Ispitivanje prisutnosti plinova utvrđuje se mjernim instrumentima ili, pak, sredstvima za detekciju (reagensima).

Točka 5.:

Popravak oruđa, kod kojeg može nastati požar i eksplozija, smatra se opasnim poslom. Prema pravilu zaštite na radu, opasnim poslom mora rukovoditi odgovorna osoba (poslovođa, brigadir ili dr.) i biti prisutan izvedbi posla cijelo vrijeme. Budući da u ovome poslu sudjeluje više radnika (strojobravar, zavarivač i drugi), odgovorna osoba mora koordinirati njihov rad vodeći računa o točnom redoslijedu poslova i vremenu njihove izvedbe.

245

Točka 6.:

Nazočnost vatrogasca uvijek je potrebna kada se obavljaju izvanredni pos|0 . na kojima može buknuti požar i eksplozija. SJručr^ osposobljenost vatrogasca >V' preventivu i gašenje požara može pomoći radnicima koji obavljaju popravak. ^

Pravilnikom o tehničkim normativima za zaštitu od požara i eksplozije pri čišćerv posuda za zapaljive tekućine (Službeni list, br. 44/83. i 60/86.) propisuju se mjere ^ zaštitu od požara i eksplozije pri čišćenju posuda za skladištenje ili prijevoz zapaljivi^ tekućina koje su pri normalnom tlaku i temperaturi u tekućem stanju. Neke mjere ¡2 tog pravilnika mogu se analogno odnositi i na posude koje se ubrajaju u sklop oru<3a (vidjeti tekst ovog pravilnika u prilogu ove knjige).

Članak 112.

Popravak, ručno podmazivanje i čišćenje oruđa za vrijeme rada nije dopušteno, osim ako je oruđe posebno udešeno za takvu vrstu poslova.

Odredbom ovog članka, u načelu, se zabranjuje bilo kakav popravak, bilo kakvo ručno podmazivanje i čišćenje oruđa dok je ono u pogonu. Ova zaštitna mjera je za siguran rad uvelike važna, što najbolje govore slučajevi brojnih ozljeda na radu koje su se dogodile baš iz razloga o kojima govori odredba ovog članka.

Uz zabranu određenih radnji za vrijeme rada oruđa, ipak je dana i zakonska “ograda” odnosno uvjet ako oruđe nije posebno podešeno za takvu vrstu poslova. Ovaj uvjet zaslužuje da ga se dobro analizira i točnije odredi kako ne bi bio zlorabljen da bi se postigla isprika za pogrešan rad. Dakle, popravak, ručno podmazivanje i čišćenje oruđa za vrijeme rada oruđa dopušteno je s ovim ograničenjima:- popravci manjeg opsega mogli bi se obavljati samo na takvim dijelovima koji se

ne gibaju ili koji nisu u prostoru opasnog mjesta i kod čega ne postoji nikakva opasnost da će nastati električni udar, udar medija pod tlakom, požar i eksplozija, trovanje ili bilo koja druga opasnost;

- neposredno ručno podmazivanje ne može se obaviti ni u kakvom iznimnom slučaju, osim pomoću za to posebnih naprava (mazalica, cijevi i dr.) kod kojih je isključena pojava svake ozljede radnika;

- čišćenje oruđa za vrijeme rada može se ograničiti samo na vanjske dijelove kućišta ili dijelove koji nisu u pokretu i koji nisu u blizini pokretnih dijelova i zbog čega ne prijeti opasnost od udara električne struje.

Članak 113.

Spojna mjesta remenja, traka, užeta i lanaca pri popravku, moraju biti izvedena tako da ta mjesta ne smanjuju njihovu nominalnu čvrstoću i da odgovaraju svojoj osnovnoj namjeni na oruđu.

Ako remen, traka, uže ili lanac pripada transmisijskom pogonu, popravljeno spojno mjesto ne smije stvarati nikakvo dodatno opterećenje ni povećanu zategnutost tih elemenata za vrijeme prijelaza preko remenice, a niti ispadati s nje.

Spajanje dijelova iz stavka 1. ovoga članka može obavljati samo za to osposobljena osoba.

246

Svrha odredbe je da spojno mjesto ne bude oslabljeno zbog čega remen, traka, uže Hi lanac mogu puknuti i prouzročiti ozljede na radu. Namjena navedenih elemenata j-požo biti različita, tako npr. kao tansmisija, zatezni dijelovi, nosivi dijelovi (npr. kod dizalica) i dr. U svakoj od tih namjena na svim dijelovima tih elemenata treba održati pominalnu čvrstoću tako da ne postoji nijednđ oslatoljeno mjesto.

S obzirom na važnost spojnih dijelova remena, trake, užeta i lanca, njihov popravak može obaviti samo kvalificirana ili osposobljena osoba za tu vrstu poslova. Nedovoljna kvalificirana osoba mogla bi krivo procijeniti pojedini spojni element ili način ušivanja ili upletenja, zbog čega bi se takav spoj mogao raskinuti.

Članak 114.

' Pri popravku, montaži i demontaži koji se obavljaju na visini većoj od 2 m od poda, moraju se postaviti odgovarajuće radne platforme odnosno skele s ljestvicama, stepenicama ili drugim prilazima.

Radnicima na radovima iz stavka 1. ovoga članka moraju se prema potrebi, osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva za zaštitu od pada s visine.

Stavak 1.:

Mjera zaštite propisana u odredbi ovog članka ima svrhu zaštite radnika od pada s visine, ali i povoljnije radne uvjete.

Prihvaćena je granična visina od 2 m od poda, smatrajući da radnik prosječne visine s podignutim rukama može bez poteškoća doseći krajnji dio popravljenog dijela oruđa.

U svrhu sigurne izvedbe radove na popravcima, montažama i demontažama oruđa na visinama mogu se koristiti ova sredstva za stajalište radnika:- dvostruke ljestve: za kraće vrijeme rada i popravke manjeg opsega;

jednostruke ljestve: za kraće vrijeme rada i popravke manjeg opsega te za visine do 3 m;

- niske skele izrađene od dvostrukih Ijestava: za manje radove i radove s manjim opterećenjima te za visine do 1 m iznad poda;

- skela na nogarima: za visine do 4 m od poda, u jednom ili dva reda nogara po visini, nogari su visoki 70-250 cm;

- pokretne metalne skele: s kotačima i kočnicama za kočenje, s platformom sa zaštitnom ogradom;

- metalne skele: s dužinom i visinom prema potrebi, s mosnicama širine najmanje 60 cm, vezovi cijevi sa spojkama, uobičajene dužine skela za popravak na oruđima jesu od 1,6 do 5,0 m, a najveće visine do 10 m, a u rijetkim slučajevima visine mogu biti i preko 10 m (npr. prilikom popravka kolona u kemijsko-tehnološkim procesima);

- pokretne platforme i košare:a) pomoću viseće stolice: za kraće radove i s manjim opterećenjem, viseća

stolica sa sjedalom, uprtnjačama i uređajem za dizanje i spuštanje;b) vozna košara: pomoću dizalice, autodizalice, sa zaštitnom zatvorenom

ogradom;c) pokretnom platformom: hod po podu pomoću četiri kotača koja imaju

kočnicu, hod po vertikali ručnim ili električnim pogonima, s najvećim visinama oko 10-15 m.

247

Stavak 2.:

Osobna zaštitna sredstva potrebna radnicima za vrijeme obavljanja popravnu mogu biti različita, a ovisno o vrstama popravaka, položajima radnika (na visini i S| ? vrstama i opsegu pojedinih opasnosti itd. Ipalć-sp^nenut će se neka prihvaćen' najvažnija ili najučestalija, tako npr.: 9- zaštitni visinski opasač: HRN Z.B1.050 od 1988., s prihvatnim ili dopunskim

užetom, s naročitom upotrebom prilikom popravka građevinskih, portalnih poluportalnih, mosnih i drugih dizalica, na cisternama, rezervoarima, visoki^ pećima, itd., s uprtačom ili bez nje;

- zaštitna kaciga: HRN Z.B1.031 od 1978., industrijske kacige, za zaštitu od pacja predmeta i udara glavom u tvrdi predmet u skučenim prostorima;

- zaštitne cipele: HRN Z.B1.300 od 1962., zaštitne cipele sa čeličnom kapicom za zaštitu od pada predmeta na prste nogu, tipa ZCČK-2 tj. s gumenim rebrastim potplatom;

Alternative:a) radničke cipele, bez čelične kapice, ako ne postoji mogućnost pada

predmeta na prste nogu, a ostale pojedinosti kao i kod cipela prema HRN-u Z.B1.300 od 1962.;

b) obuća protiv klizanja: za radove na visini, s potplatom od filca, konopa, krpe ili specijalne izvedbe gume ili plastike s rebrima poredanim u poprečnom smislu protiv klizanja;

- zaštitne rukavice: HRN Z.B1.021 od 1963., za zaštitu šake od mehaničkih ozljeda ili opeklina ili, pak, gumene rukavice za električare HRN Z.B1.020 od 1958. ili druge rukavice prema stvarnim potrebama.

Članak 115.

Pri popravku, montaži i demontaži oruđa, za dizanje, spuštanje i prijenos dijelova oruđa ili sklopova većih nezgrapnih oblika ili mase veće od 30 kg moraju se koristiti ručni ili mehanizirani uređaji za dizanje (koloturnici, vitla, dizalice dr.).

Ručni transport dijelova i sklopova oruđa ima i svoje osobitosti i težinu, jer ih radnik prilikom održavanja ili popravka mora postaviti točno na određeno mjesto, često i u utore ili vodilice ili na druga točno centrirana mjesta. Osim toga, često ti dijelovi kao kruta tijela i nisu najpodesniji za dizanje ili spuštanje. S obzirom na to da se radnik ne bi prenaprezao ili da mu teret ne ispadne iz ruku te da ne ozlijedi sebe ili drugog radnika, odredbom se propisuje da ako je teret teži od 30 kg, radnik mora dizati, prenositi i spuštati teret ručnim ili mehaniziranim uređajima za dizanje. S kojim će uređajem određene radnje radnik obavljati ovisi o opremljenosti pogona. Nabrojit će se samo neki uobičajeni transportni uređaji u svrhu popravka oruđa:- koloturnici (najviše se primjenjuju u obrtničkim radionicama, ali i u remontnim

radionicama poduzeća, koja nisu opremljena drugim suvremenijim sredstvima);- lančane dizalice (samo za povremenu upotrebu, s kalibriranim ili galovim lancima,

s galovim lancima za lakše terete i manje visine dizanja, s kalibriranim lancima obično na visine maks. 10 m, jer su male brzine dizanja i s nosivošću 0,5 - 20 tona i s brzinom dizanja od 0,1 do 0,6 m/min);

- ručna vitla na kolicima (mogu se prema potrebi lako premještati od jednog do

248

drugog oruđa pomoću svojih kotača, kolica imaju različite oblike kostura na kojem se nalazi ručno vitlo i ovjesište za kolotur na najgornjem dijelu kostura (mosnici portala, konzoli i si., s nosivošću i do 2 tone);

_ električna vitla na kolicima (analogno kao i kod rgčnih vitla na kolicima);_ radioničke dizalice sa stalnim smještajem'u prostoriji s oruđima (konzole, mosne i

druge dizalice).

Članak 116.

Održavati, popravljati i udešavati oruđe može samo stručna i ovlaštena osoba, pridržavajući se tehničkih uputa proizvođača oruđa.

Radnik koji radi na održavanju, popravku i udešavanju oruđa ne smije proizvoljno mijenjati dijelove oruđa, mijenjajući mu tako svojstva i funkciju.

Karakteristike oruđa može mijenjati samo stručna i za to ovlaštena osoba, na temelju odgovarajuće tehničke dokumentacije.

Stavak 1.:

Gotovo u svim srednjim ili većim poduzećima, u kojima se radi s oruđima, postoji posebna služba za održavanje oruđa (odjel za remont i s drugim različitim nazivima). U pojedinim slučajevima, kada se radi s osobito složenijim oruđima, poduzeća angažiraju za popravak i održavanje vanjske stručne suradnike ili vanjske servise ili radnike proizvođačkog poduzeća.

U sklopu popravaka ili održavanja oruđa mogu postojati razni poslovi koji zahtijevaju različite stručnosti radnika (bravare, strojobravare, mehaničare, finomehaničare, radnike iz različite strojne obrade, zidare, šamotere, stolare, zavarivače, električare, elektroničare i druge). Poslovi održavanja moraju biti stručno obavljeni, jer o valjanosti tih poslova ovisi ispravnost oruđa i zaštita radnika. Prilikom poslova održavanja oruđa ne smiju se primjenjivati provizorne i površne metode, jer s njima postoji stalni rizik za radnika.

U aktima poduzeća utvrđuje se tko može raditi na održavanju i popravcima i kakve poslove može raditi. U aktima o sistematizaciji poslova i zadataka utvrđuje se stručnost za određene poslove (jednostavne, složene i najsloženije poslove održavanja).

Zakonom o standardizaciji (Službeni list, br. 37/88., 23/91., 55/91. i 80/91. - pročišćeni tekst) propisano je da proizvođač oruđa u tehničkim uputama mora dati upute za održavanje oruđa, upute za otklanjanje smetnji i kvarova te podatke značajne za nabavu rezervnih dijelova.

Istim Zakonom propisane su još i sljedeće pojedinosti:- za tehnički složene proizvode proizvođač, uvoznik ili zastupnik strane firme pri

prodaji robe s konsignacijskog skladišta dužan je utvrditi i u tehničkoj uputi ili deklaraciji navesti rok osiguranog servisiranja i opskrbe tržišta rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrebljavati prema svojoj namjeni;

- rok osiguranog servisiranja i opskrbe tržišta rezervnim dijelovima ne može biti kraći od 3 godine za kućanske aparate odnosno pet godina za druge tehničke složene proizvode;

- ako proizvođač, uvoznik ili zastupnik strane tvrtke nema vlastiti servis u Hrvatskoj,

249

dužan je tehnički složene proizvode opskrbiti i popisom organizacija koje je ovlasf za obavljanje tih usluga u Hrvatskoj (ovlašteni servisi). 10

U propisima Upute Vijeća Europske ekonomske*zajednice (89/392/EEC 0fi 14.6.1989.) ustanovljeno je da proizvođač mora navdlti u uputama vrstu i učestalo^ nadzora i održavanja koja se zahtijevaju iz sigurnosnih razloga. Proizvođač mora gdje je to potrebno, navesti dijelove stroja koji su izloženi većim naprezanjima j istrošenosti, kao i kriterije za njihovu izmjenu.

Stavci 2. i 3.:

Odredbe iz stavaka 2. i 3. ovog članka jesu preventivne mjere kako se zbog proizvoljnog mijenjanja dijelova oruđa ne bi dogodile nesreće na radu. Iz prakse se zna da su postojale nezgode na radu zbog: mijenjanja brzina pojedinih mehanizama postavljanja drukčijih držača za razne ili brusne alate s većim promjerom od dopuštenih, podešavanja ili postavljanja sigurnosnih ventila na veće tlakove od dopuštenih itd.

Ako se u pogonu smatra da bi oruđe trebalo raditi pod drukčijim uvjetima nego što on radi, redovni postupak bio bi da taj problem prouči projektni biro ili biro za razvoj, koji bi izradili projektno rješenje s radioničkim nacrtima i tek se tada može pristupiti adaptaciji ili rekonstrukciji oruđa.

Zakonom o standardizaciji (Službeni list, br. 37/88., 23/91., 55/91. i 80/91. - pročišćeni tekst) propisano je da se na proizvodima s atestom ne smiju obavljati nikakve izmjene u pogledu materijala, konstrukcije ili druge izmjene koje mogu utjecati na promjenu obilježja, karakteristika ili kvalitete proizvoda. Ako su, pak, provedene neke takve izmjene, više se ne može koristiti ni atest ni atestni znak na oruđu ili njegovom dijelu.

Članak 117.

Oruđe mora biti opremljeno uškama, hvatištima ili drugim prikladnim elementima za ručni ili mehanizirani transport, ako masa, oblik i veličina oruđa to zahtijevaju.

Uške, hvatišta i drugi prikladni elementi za prijenos odnosno transport moraju biti izvedeni tako da mogu izdržati predviđena opterećenja i, s obzirom na težište oruđa, moraju biti razmješteni tako da je onemogućena promjena položaja (prevrtanje, naginjanje, okretanje i si.) pri prijenosu odnosno transportu.

U uputama za upotrebu oruđa mora postojati opis dizanja i transporta oruđa, eventualno sa skicom i naznakom mase.

Lakša oruđa ne moraju imati uške ili hvatišta, jer se ona prenose ručnim putem zajedno s ambalažom ili bez je. Njih prenosi obično jedan ili dvojica radnika, ali prema potrebi može i više od dvojice radnika s tragačom ili bez tragača ili nosiljke.

Teža oruđa prenose se obično mehaniziranim sredstvima za dizanje i prijenos kao što su autoviličari, autodizalice, mosne, portalne ili poluportalne, prekrcajne dizalice i dr. Za siguran rad prilikom transporta oruđa treba se predvidjeti način ovješenja s kukama ili zahvaćanja s pasicama.

250

Slika 106. Način vezivanja pasicama univerzalne brusilice

Gotovo svako oruđe ima svoj kostur (kućište) i postolje (često pojačano i s nogarima ili izdancima) koja, uglavnom, preuzimaju opterećenja prilikom transporta oruđa. Ako se rade posebne uške ili hvatišta za transport oruđa, tada se ona rade na odgovarajućim mjestima na kosturu ili postolju oruđa.

251

Slika 107. Način prijenosa transformatora

Na slici 106. pasice su zakvačene za posebne zavarene uške transformatora. Podizanje transformatora za uške koje su predviđene samo za podizanje jezgre ili poklopca nije dopušteno, jer su te uške preslabe za prijenos cijelog transformatora te bi se mogle deformirati ili otkinuti tako, da bi transformator mogao pasti.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je da strojevi ili svaki njihov sastavni dio mora biti sposoban za siguran transport. Kada težina, veličina ili oblik strojeva nije podesan za ručni transport, oni moraju biti opremljeni nosećim priborom ili moraju biti projektirani da se mogu lako podesiti za takve noseće pribore (provlačne rupe i dr.) prema normama opreme za transport.

Članak 118.

Prije početka prijenosa odnosno transporta oruđa moraju se poduzeti ove zaštitne preventivne mjere:

1) pričvrstiti svi pokretni dijelovi koji bi se za vrijeme transporta mogli pomicati i postati izvor opasnosti za radnike;

2) zaštititi električna i druga oprema od oštećenja, zapinjanja, vibracija, utjecaja vlage, jačih izvora topline i niskih temperatura;

3) utvrditi postojanje posebnih ograničenja prolaznih putova, podova i drugih mjesta transporta, dizalica i drugih uvjeta, s obzirom na masu i dimenzije oruđa;

4) prema potrebi, na transportnom sredstvu pričvrstiti oruđe da se ne bi pomicalo i prevrtalo.

Pri manjim pomicanjima i premještanju oruđa u pogonu s jednog mjesta na drugo mjesto rada moraju se prvo isključiti svi energetski vodovi, pa i oni s gipkim cijevima, tako da ti energenti ne mogu postati izvor opasnosti.

252

------

---■

-Jra

Ako postoje upute proizvođača o postupku dizanja odnosno transportiranja oruđa pri osobito kompliciranom ili složenom radu, odgovorna osoba za transport mora se držati propisanih uputa, shema i pravila dizanja.

Stavak 1.:

Primjena odredbe ovog stavka nije potrebna samo zbog sigurnosti radnika već i zbog toga da se ne prouzroče štete na oruđu, koje se kasnije mogu odraziti na zaštitu na radu. Prije započinjanja transporta oruđa odgovorna osoba treba očevidom pregledati sve pokretne dijelove (okretne bubnjeve, transmisije, stol na vodilicama, osovine radilice, mehanizme u cilindrima i dr.), kako se za vrijeme transporta ne bi pomicali ili ispali. Svi pokretni dijelovi trebaju biti pričvršćeni ili zakočeni (blokirani) na način kako je to predvidio proizvođač oruđa te u tu svrhu treba primjenjivati sva potrebna sredstva za to (stege, stezne vijke, pruge, klinove i dr.).

HRN-om N.S3.001 propisano je da električna oprema mora biti izvedena da izdrži temperaturu u skladištu, kao i tijekom transporta u granicama od -25 °C do + 55 °C, i za kraće vrijeme, koje ne prelazi 24 sata, čak, do + 70 °C. Osim toga, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječila oštećenja zbog vlažnosti, vibracija i udaraca.

Ako je u pitanju osjetljiva električna oprema, na prijevozni kontejner postavljaju se odgovarajuća upozorenja odnosno oznake.

Kada pojedini dijelovi stroja moraju biti demontirani radi otpreme, moraju se predvidjeti odgovarajuće stezaljke ili konektori za sve električne kabele koji se trebaju demontirati. Te stezaljke ili konektori moraju biti zaštićeni. Vodiči moraju nositi istu oznaku kao odgovarajuće stezaljke.

Istim HRN-om u njegovom prilogu propisan je upitnik na koje treba naručitelj odnosno korisnik odgovoriti u trenutku same narudžbe, i to na upit: "da li postoje ograničenja u mjerama i masi koje mogu utjecati na transport pojedinog stroja do mjesta postavljanja (da ili ne)"; ako je napisano "da” naznačiti najveće mjere ili najveću masu.

Stavak 2.:

Odredba ovog stavka propisuje preventivnu zaštitnu mjeru da se ne pomiče ili premješta oruđe na kraće razmake u radionici, a da se ne isključi električna struja ili dovod druge energije, pa makar to napajanje bilo pomoću fleksibilnih ili elastičnih cijevi.

Prilikom pomicanja oruđa radnici guraju, navaljcima ili na drugi način, neposredno svojim rukama djelujući na metalnu masu. U slučaju pucanja izolacije električnih vodova ili drugih kvarova na elektroinstalaciji, masa oruđa mogla bi doći pod napon električne struje što bi moglo biti opasno po život radnika.

Analogno tome, ako se ne zatvori dovod drugih energija i ne isključi priključna cijev, makar ona bila fleksibilna, može puknuti cijev i naglo iscuriti iz cijevi te udariti radnika.

253

1

!

20. UREĐIVANJE MJESTA RADA

Članak 119.

Ako se oruđe koristi na otvorenom prostora, m#rase osigurati zaštita radn u od vremenskih utjecaja: *

1) za zaštitu od kiše i snijega, odgovarajućom nadstrešnicom ili odgovarajućiosobnim zaštitnim sredstvima; ^

2) za zaštitu od hladnoće, odgovarajućom kabinom, odgovarajućim o so bn i zaštitnim sredstvima ili vremenskim ograničavanjem rada;

3) za zaštitu od sunčanih zraka, odgovarajućom nadstrešnicom ili osobnim zaštitnim sredstvima (šešir za sunce, tamne naočale i dr.).

Stalni rad radnika na oruđu smještenom na otvorenom prostoru ima i neke poteškoće, naročito u zimskom i ljetnom razdoblju. U zimskom razdoblju poteškoće su od hladnoće i oborina (kiša, snijeg), a u ljetnom razdoblju od sunčevih zraka što može uvjetovati prekomjernu vrućinu I mogućnost zasljepljivala radnika u smjeru njegovog promatranja prilikom rada.

Rješavajući zaštitu radnika pri radu na oruđu za zimsko razdoblje postoje solucije: kabina, nadstrešnica, osobna zaštitna sredstva i skraćeno radno vrijeme, kao i prema potrebi njihove kombinacije ako nije izrađena upravljačka kabina. Primarno se treba odlučiti u prvome redu da li izgraditi kabinu ili nadstrešnicu, jer jedna od njih u pravilu mora postojati, osim u slučaju prigodnog rada s oruđima.

Upravljačka kabina se, u pravilu, postavlja kada:- se zahtijeva kontinuirani rad na oruđu ili bar s pretežnim radnim vremenom u

jednoj smjeni;- zbog tehnoloških ili sigurnosnih razloga upravljački uređaji moraju biti zatvoreni u

kabini.

Upravljačka kabina u tom slučaju mora zadovoljavati neke osnovne tehnološke,sigurnosne i zaštitne zahtjeve, tako npr.:- mora biti izrađena od čvrstog građevinskog materijala (beton, cigla, blokete, čelični

elementi i dr.);- prema svojoj izvedbi i veličini mora omogućiti radniku normalno rukovanje;

iz kabine radnik mora imati dobar pregled rada;- ako je to potrebno, kabina se treba zaključavati;- u kabinu se mora postaviti uređaj za zagrijavanje;- stijenke kabine moraju biti s izolacijama protiv hladnoće i zagrijavanja sunčevim

zrakama;- prozori se moraju dati otvarati (bar jedan dio), a prema potrebi se postavlja uređaj

za ventilaciju (ventilator ili dr.);- pristup u kabinu mora biti nesmetan i siguran od bilo kakvih dijelova u gibanju ili

drugih prijetećih opasnosti.

Nadstrešnica se koristi kao upravljačko mjesto za prigodan, nestalni i kraći rad, s jednostavnim uređajem za upravljanje, pa zbog toga ne postoji racionalna potreba za izradom kabine. Ovisno o prilikama i potrebama, nadstrešnica može biti otvorena ili poluzatvorena. Nadstrešnicom se u zimskom razdoblju primarno rješava zaštita od

254

J| kiše i snijega, ali s njezinom zatvorenom stranom prema smjeru vjetrova i polu- | zatvorenom konstrukcijom, nadstrešnicom te djelomično rješava i zaštita od hladnoće. | Radnika koji radi unutar nadstrešnice za vrijeme zimskog razdoblja mora sef opremiti osobnim zaštitinim sredstvima protiv hladnoće (kratka bunda ili topli

podstavljeni prsluk, tople zimske čizme, topte.rutavfce i topla kapa).Nadstrešnica je mjera zaštite od sunčevih zraka u ljetnom razdoblju, pa u tom

slučaju krov se mora izvesti kao dupli krov i sa zračnom izolacijom.Ako se radi s oruđem samo za prigodne svrhe (npr. porinuće broda i si.),

upravljačko radno mjesto radnika ne mora imati ni kabinu niti nadstrešnicu, ali se radniku moraju prema potrebi osigurati osobna zaštitna sredstva.

Za zaštitu od sunčevih zraka, prema potrebi, radnik mora imati tamne naočale protiv blještanja (HRN Z.B1.201 od 1961.), s najmanjim brojem zasjenjenja. Tamne naočale su potrebne radniku naročito ako mora promatrati proces rada u smjeru upada sunčevih zraka ili u smjeru u kojem se reflektiraju sunčeve zrake od površine oruđa ili njegovih dijelova.

Članak 120..5-

Ako se oruđe koristi na otvorenom prostoru u neposrednoj blizini prometnica 1 ili na prometnicama, moraju se osigurati mjere i normativi zaštite na radu od |f opasnosti koje mogu nastati kretanjem vozila.| t U neposrednoj blizini oruđa iz stavka 1. ovoga članka, prema potrebi, moraju§ se u skladu s prometnim propisima osigurati prometna signalizacija za zabranu § kretanja vozila, odgovarajuće obavijesti i znakovi opasnosti.i|v$»":••p: Ovdje se ustanovljuje zaštita na radu oruđa koja se nalaze na otvorenom prostoru,I bez obzira da II uz prometnicu u dvorištu poduzeća Ili uz javni put. Opasnosti postoje T zbog kretanja vozila, ali i oruđa ili njihovih transportnih ili drugih dijelova. Najveća

opasnost je mogućnost od sudara, kao i udara u radnika.Ovakve opasnosti postoje u dvorištima, s ograničenim površinama, nekim

kamenolomima i eksploataciji građevinskog materijala i u nekim zatvorenim prostorijama.

Pravila zaštite na radu mogu biti veoma različita, a ovise o procesu rada. Ako se transportiraju dijelovi iznad prometnice, tada se taj transport mora izvoditi iznad visine slobodnog profila vozila koji tu može proći. Ako se npr. pretače zapaljiva tvar u rezervoare oruđa, tada se putni promet za to vrijeme mora zaustaviti.

Na takvim mjestima, prema potrebi, moraju se postaviti znakovi obavijesti i znakovi opasnosti, npr. opasnost od požara, opasnost od vozila unutarnjeg transporta i dr. Može se postaviti signalizacija u obliku semafora (crveno, zeleno) analogno kao i na javnim putevima. Može se odrediti signalizacija putem jednog radnika na jednoj strani i drugog radnika na drugoj strani.

Odredbe ovog članka odnose se i na slučajeve kada radnici radnim strojevima obavljaju popravak na javnim površinama ili jednoj traci prometnice. U tim slučajevima mora se organizirati postupak propuštanja vozila kako se ne bi dovodili radnici u opasnost od kretanja vozila.

255

Članak 121.

Površina poda odnosno platforme uz oruđe na kojoj radnik stoji i radi ne smije biti klizava, mora biti ravna i sigurna za kretanje, a konstrukcija poda odnosno platforme mora biti stabilna. ' . *

Površina mjesta rada uz oruđe na kojoj radnik stoji ili radi duže od dva sata u jednoj smjeni mora imati odgovarajuću toplinsku zaštitu s koeficijentom upijanja topline utvrđenim propisanim mjerama i ormativima zaštite na radu, tehničkim normativima i hrvatskim normama.

Ako iz objektivnih razloga nije moguće osigurati odgovarajuću toplinsku zaštitu poda na kojemu radnik radi uz oruđe, na pod se moraju postaviti podmetači i|j podloga od drva ili drugoga materijala koji je toplinski izolator.

Podmetači iz stavka 3. ovoga članka ne smiju biti klizavi, neravni ili oštećeni i ne smiju biti izvor ozljeda radnika.

Člankom 41. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/84.) je, također, propisano za podove, na kojima se radnici zadržavaju dulje od dva sata u jednoj smjeni, da moraju biti topli podovi te ako se to objektivno ne može ostvariti, na mjestu rada moraju se osigurati podmetači ili podloge s odgovarajućim koeficijentom prolaza topline.

HRN-om U.J5.054 od 1973. propisano je ispitivanje topline poda, a HRN-om U.J5.600 od 1982. daju se podaci za specifičnu toplinu i koeficijent toplinske provodljivosti za pojedine podne obloge (PVC folija, vinilazbestne ploče, sag, daske, parket, bitumenske trake, guma, linoleum i dr.).

Smatra se da topli pod ima koeficijent upijanja topline od 6 kcal/m2h°C.Toplim oblogama smatraju se: parketi od drveta ili pluta, drvo - hrastovo, bukovo,

smrekovo, borovo i jelovo, drvena vlakna, linoleum i guma.Ako su podovi na kojima radnici rade uz oruđa s polutoplim oblogama (asfalt,

asfaltne ploče, kameni pokrivač i si.) ili s hladnim oblogama, moraju se na mjestu stajanja ili posluživanja radnika uz oruđe postaviti podmetači ili druge podloge koji osiguravaju odgovarajući koeficijent prolaza topline.

Podmetači se u najvećem broju slučajeva izrađuju od pune daske ili letava u obliku rešetki. Podmetači se nakon dulje upotrebe mogu oštetiti, puknuti, izlizati i zadobiti druga oštećenja, koja mogu biti izvor ozljeda radnika. S obzirom da se na podmetačima radnik kreće i to u blizini opasnih gibanja na oruđu, potencijalne opasnosti su s tim veće.

Članak 122.

Oruđe kod kojeg se primjenjuju tekuća sredstva za podmazivanje i hlađenje (ulje, voda i dr.) ili se prerađuju organske tvari podložne truljenju, mora biti opskrbljeno odgovarajućim sabirnicima kako bi se spriječilo razlijevanje tih sredstava i tvari po podu.

Ako nije moguće spriječiti prolijevanje po podu sredstava i tvari iz stavka 1. ovoga članka, pod uz oruđe mora biti:

1) od nepropusnoga i otpornog materijala koji se lako čisti;2) izveden s odgovarajućim nagibom prema otvoru odvodnog kanala

opskrbljenog sifonom;3) površinski obrađen tako da nije klizav.

256

Stavak 1.:

Odredbom stavka 1. ovog članka ustanovljuje se preventivna zaštitna mjera Kojom se želi spriječiti prolijevanje tekućih sredstava za podmazivanje i hlađenje (ulja, vode, emulzije i dr.) u okolini oruđa, a pesebao fia mjestu kretanja radnika koji rukuje oruđem, jer bi prolivena sredstva učinila pod ili podmetače klizavim, a što bi moglo prouzročiti pad radnika.

Sabirnicima (rezervoarima) i odgovarajućim pripadajućim kanalima i cijevima osigurava se ujedno i čistoća kao element higijene rada. Osim toga, treba spomenuti još jedan drugi element higijene rada, a to je sprečavanje pojave ekcema koje mogu dobiti radnici ako im razne emulzije prskaju po rukama ili drugom dijelu tijela.

Odredba stavka 1. ovog članka dolazi u primjenu najviše u metaloprerađivačkoj djelatnosti pri radu na oruđima na kojima se upotrebljavaju sredstva za podmazivanje i hlađenje, a također I pri nekim kemijsko-tehnološkim procesima. Pod sredstvima za podmazivanje u ovoj odredbi razumiju se razna ulja koja služe pri obradi metala za: odvod topline i hlađenje alata i radnog predmeta, podmazivanje između alata i radnog predmeta, smanjenje otpora trenja, povišenje postojanosti alata, dobivanje čistih površina, sprečavanje pojave hrđe i olakšan odvod strugotine (npr. ulja za rezanje, ulja za bušenje, emulzija za bušenje, INA rezanol i dr.).

Stavak 2.:

U nekim, ali vrlo rijetkim slučajevima nije moguće spriječiti prolijevanje sredstava za podmazivanje i hlađenje na oruđima, pa se u tim slučajevima pod uz oruđe mora izvesti tako da on ne bude mokar, da na njemu ne zaostaje tekućina, da ne bude klizav i da se može prati i čistiti.

Člankom 42. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/84.) propisano je da pod radne prostorije u kojoj se razlijeva voda mora biti vodonepropusan s odgovarajućim nagibom prema otvorima odvodnih kanala te da otvori kanala moraju biti opremljeni sifonima i Izvedeni na pristupačnim mjestima radi mogućnosti njihovog čišćenja.

Primjena ove odredbe postoji naročito u tzv. mokrim pogonima gdje se u pripremnim fazama sirovine ispiru na oruđima.

Kao vodonepropusni podovi izvode se asfaltni podovi ili podovi sa cementnom nepropusnom glazurom ili teraco podovi.

Člankom 43. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore propisano je da, u radnim prostorijama u kojima se prerađuju organske tvari podložne trulenju, podovi moraju biti od nepropusnog i lakočistivog materijala. Primjena ove zaštitne mjere nailazi se naročito kod izrade ljepila i raznih drugih proizvoda od otpadaka od životinja (kože, papci, kosti i dr.).

Članak 123.

Ovisno o zahtjevima procesa rada na oruđu, osobito u zoni rada, mora se osigurati dobra vidljivost - prirodnom svjetlošću ili općom električnom rasvjetom ili općom rasvjetom pojačanom na mjestu rada dopunskom (lokalnom) rasvjetom, u skladu s hrvatskim normama.

Napon dopunskoga (lokalnog) rasvjetnog tijela mora biti prilagođen uvjetima u pogonu.

257

II

Ako se za rasvjetno tijelo primijeni zaštita od opasnog napona, mali racirv napon ne smije premašiti 50 V, a u vlažnoj okolini 25 V, uz uvjet da se polo^J žarulje ugađa rukom. 1

Na oruđu s rotirajućim elementima mora biti uređena fluorescentna rasvjeta tako da ne uzrokuje stroboskopski efekt. Dijelovijitrujnog kruga malog napor^ na oruđu ne smiju biti uzemljeni.

Stavak 1

HRN U.C9.100 od 1962. sadrži odredbe kojih primjena treba omogućiti dobro viđenje, tj. točno i brzo opažanje uz što manji zamor očiju. Odgovarajuća pravila u pogledu zahtjeva o jakosti rasvijetljenosti za pojedina oruđa s obzirom na broj luksa kao i ovisnosti o faktoru refleksije od stropa, zidova, podova i opreme prostorije' vrijede jednako za dnevnu i električnu rasvijetljenost.

Opća rasvijetljenost je rasvijetljenost kojom se što ravnomjernije rasvjetljava cijela radna prostorija u kojoj su smještena oruđa. Dopunska (lokalna) rasvjeta je dopuna općoj rasvjeti nekog prostora (u zatvorenom ili otvorenom prostoru) da bi se postigla bolja rasvijetljenost nekih dijelova tog prostora ili mjesta rada na oruđu.

U tablici (u prilogu knjige) se daju minimalni zahtjevi za rasvijetljenost, sistematiziranu prema pojedinim djelatnostima i oruđima s obzirom na spomenutu normu.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je da unutarnji prostori, za koje se zahtijeva česti nadzor, podešavanje i održavanje površina, moraju biti opremljeni s vlastitom rasvjetom, a pri tomu se mora osigurati da ne postoje sjene, da nema blještanja (zaslijepljivanja) i da ne postoje stroboskopski učinci.

Stavci 2. i 3.:

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisane su odredbe o lokalnoj rasvjeti stroja kojima se, među ostalim, precizira sljedeće:- napajanje strujnih krugova za rasvjetu stroja izvodi se pomoću transformatora s

odvojenim namotajima;- trajno postavljene ili ugrađene svjetiljke mogu se napajati direktno iz mreže, ali se

tada ne smije koristiti napon veći od 250 V. Kabeli za napajanje pokretljivih svjetiljki moraju imati zaštitni vodič, osim u slučaju primjene malog radnog napona (FELV) i malog napona stroja (MELV);

- žarulje s podešavanjem rasvjete moraju biti prilagođene uvjetima uporabe u radionicama. Grla moraju biti od izolacijskog materijala koji štiti podnožje žarulje, tako da se sprečava svaki slučajan dodir;

- ako je napon napajanja žarulje veći od 50 V, sklopka za uključivanje ne smije se nalaziti ni na grlu, niti na priključnom vodiču za napajanje, ali se može nalaziti u svjetiljci;

- reflektore mora nositi armatura rasvjetnog tijela, a ne grlo (primjedba: reflektori se postavljaju kod visokih hala);

- ako se upotrebljavaju fluorescentne cijevi, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se smanjili stroboskopski učinci;

- da bi se izbjeglo treptanje vezano za stroboskopski učinak, fluorescentne cijevi

258

moraju biti iznad stroja grupirane u jednoj ili više svjetiljaka, spojene po dvije ili tri zajedno na sve tri faze, i u slučaju kada su tri cijevi u jednoj svjetiljci.

Istim HRN-om, u njegovom prilogu, propisan je upitnik za izbor električne opreme industrijskih strojeva koja se isporučuje uz stroj ¿tpOmoću kojeg se pored općih podataka utvrđuju uvjeti rada i napajanja električne opreme industrijskih strojeva. Osim toga, propisan je i upit na kojeg kupac ili korisnik mora odgovoriti prilikom narudžbe stroja ako je stroj opremljen lokalnom rasvjetom i koji upit glasi:

Koji je maksimalno dopušten napon?.............VAko strujni krug rasvjete nije direktno priključen na mrežu, koji se napon koristi?

Izbor električnih strojeva, u pravilu, obavlja kupac ili korisnik, sam ili preko svojih suradnika. Međutim, ne isključuje se mogućnost da kupac ili korisnik to učini zajedno s predstavnikom proizvođača, koji će prethodno pregledati namijenjeno mjesto rada oruđa i utvrditi uvjete rada. Na osnovi takvog koordiniranog rada oni će zajednički utvrditi potreban napon i ostale uvjete za lokalnu rasvjetu.

Stavak 4.:

Prema definiciji HRN-a U.C9.100 stroboskopski učinak je prividno kretanje nekog predmeta, koje se razlikuje od njegovog stvarnog kretanja, ili prividno zaustavljanje kretanja predmeta kada se on rasvijetli svjetlošću čija jakost koleba određenom frekvencijom.

Kod treptanja fluorescentne cijevi može se katkada zapažati stroboskopski učinak, to jest prividnog pokreta kod gledanja diskontinuiranih slika koje se izvjesnom brzinom pomiču ispred oka. Zbog stroboskopskog učinka može neki svijetli predmet, npr. neki kromirani alat, kojeg se pomiče nekom brzinom ispred fluorescentne cijevi, izgledati isprugan svijetlim i tamnim prugama. Iz istog razloga može neki rotirajući element (npr. kotač, zupčanik i si.), koji se okreće na oruđu, izgledati nepokretan odnosno da miruje.

Stroboskopski učinak može se otkloniti vezivanjem odgovarajućeg broja fluorescentnih cijevi, smanjivanjem treptanja i drugim izvedbama u granicama struke.

Članak 124.

Radnicima koji rukuju oruđem ili ga poslužuju moraju se, u pravilu, tehničkim rješenjima osigurati na mjestu rada u Ijetnome i zimskom razdoblju povoljni uvjeti rada u pogledu toplinskih faktora radnog okoliša (temperatura, vlažnost i brzina kretanja zraka te toplinsko zračenje) u skladu s mjerama i normativima zaštite na radu (veličina radne prostorije, ventilacija, paravani ili štitnici, zračni ili drugi zastori, daljinsko upravljanje i dr.).

Ako uvjete rada iz stavka 1. ovoga članka nije moguće osigurati zbog tehnoloških razloga (snižena ili povišena temperatura, povećana vlaga ili brzina kretanja zraka), moraju se primijeniti, prema potrebi, odgovarajuće posebne mjere i normativi zaštite na radu (topli napici, slana gazirana voda ili drugi odgovarajući napici, osobna zaštitna sredstva, posebna organizacija rada, skraćeno radno vrijeme, posebni uvjeti rada, mogućnost povremenog zagrijavanja ili udaljavanja radnika s mjesta rada i dr.).

259

Stavak 1

Tehnička rješenja kojima se rješavaju toplinski faktori radne okoline (temperatura vlažnosti, brzine kretanja zraka i toplinskog zračenja) mogu biti veoma različita 1 ovisno o tehničkim sredstvima kojima se to postiže, Jiađ i o brojnim drugim p r ilik a ^ građevinskih objekata i drugih pomoćnih sredstava ili zaštitnih naprava i uređaj^ Među najznačajnija tehnička rješenja mogu se spomenuti ova:- veličina i izolacija radne prostorije odnosno njezina dužina, širina i visina znatno

može utjecati na visinu temperature bilo da se radi o oslobađanju topline iz oruđa bilo od insolacije ili hladnoće u zimskom razdoblju. Što je radna prostorija većih dimenzija, to će temperatura zraka u njoj biti manja pod uvjetom da se u njoj koristi isti broj oruđa kao izvora topline. Analogan zaključak je i kad se radi o insolaciji za vrijeme toplog ljetnog razdoblja. Odgovarajućom izolacijom zidova stropa i drugih dijelova građevinskog objekta može se znatno pridonijeti rješavanju toplinskih faktora.

- zagrijavanje prostorija je važan način tehničkog rješavanja toplinskih faktora u prostoriji za vrijeme hladnih zimskih razdoblja. Ne ulazeći u druge uvjete koji se postavljaju uređajima za zagrijavanje prostorija (tehnički, ekonomski i estetski), spomenut će se samo higijenski uvjeti. Temperatura zraka u zagrijavanoj prostoriji treba biti ravnomjerno raspoređena po osnovi i visini. Naročito je važno da temperatura u visini glave i na podu bude po mogućnosti ista. Zbog česte promjene vanjske temperature, uređajima za grijanje treba se lako regulirati odavanje topline. Zagrijavanje prostorije može se obavljati na različite načine i s različitim uređajima pod uvjetom da oni ne budu zagađivači radne okoline. Zagrijavanje se može obavljati lokalno (kamini, peći, kaljeve peći, zidane peći, montažne peći, željezne peći, plinske i električne peći) ili, pak, centralno (zračno, vodno, parno, panelno, posredno, daljinsko, električno akumulacijsko i specijalna grijanja).

- provjetrena prostorija u mnogim slučajevima se nalaže propisima, a naročito u prostorijama u kojima se zbog rada oruđa zagađuje zrak radne okoline i u kojima nastaje višak topline zbog odavanja topline iz zagrijanih oruđa. Provjetravanje prostorija treba biti organizirano da bi se postiglo najbolje tehničko rješenje, odnosno odgovarajući toplinski faktori radne okoline. U tom smislu mora se osigurati potrebna količina zraka u prostoriji i ne smije se izazvati propuh u zoni rada radnika. Organizirano provjetravanje može se obavljati na različite načine: prirodno, prozorsko, kroz kanale i okna, centralno, klimatizirano i industrijsko-prirodno (aeracijom), i mehaničko, lokalno i centralno, pod tlakom, isisno i kombinirano s recirkulacijom ili bez nje, klimatizirano.

- lokalnim provjetravanjem mogu se tehnički riješiti toplinski faktori radne okoline ako je izvor topline ograničen na prostorno malo područje u prostoriji, i to postavljanjem prikladnih ekshaustora.

- provjetravanje sa smanjenim tlakom provodi se pomoću ventilatora koji izvlače zrak iz radne prostorije.

- provjetravanje s povišenim tlakom provodi se pomoću ventilatora koji tlače zrak ' u prostoriju kroz prikladne vodove i tako ga raspoređuju po prostoriji.

- provjetravanje s vlaženjem ili sušenjem zraka primjenjuje se u prostorijama u kojima je zrak suh ili vlažan.

- provjetravanje s hlađenim zrakom primjenjuje se u prostorijama u kojima je zrak topao.

260

m

klimatizacijom prostorija se, pored temperature i brzine kretanja zraka, reguliraju vlažnost i čistoća zraka. U industriji klimatizacija se u praksi upotrebljava samo ako to zahtijeva tehnološki proces.izolacija oruđa s povećanim temperaturama provodi se oblaganjem izolacijskih materijala. Ovo se naročito odnosi na pojedina tffićišta, cjevovode i ostale dijelove oruđa koja se tehnički mogu izolirati.zračnim tuševima potižu se snošljivi klimatski uvjeti na radnim mjestima tako da se s njima hlade radnici neposrednim strujanjem zraka na njih, ali u pojedinim slučajevima strujanje zraka može biti takvo da je ono usmjereno između oruđa i radnika kao brana ili štit. Poželjno je struju zraka hladiti prethodno u “vodenom tušu” . Tim evaporativnim hlađenjem postižu se bolji rezultati, daljinsko vođenje (vidite komentar o daljinskom vođenju-upravljanju uz Članak 65. ovog pravilnika).

Stavak 2.:

U pojedinim slučajevim a rada uz oruđa objektivno nije moguće postići odgovarajuće toplinske faktore radne okoline (npr. pri elektrolizi aluminija u kadama, pri pećima u industriji stakla, pri loženju parnih kotlova krutim gorivima, pri pećima za proizvodnju mangana ili ferokroma, pri probijanju i lijevanju iz visokih peći i dr.). U tim slučajevima zaštita radnika ostvaruje se pored primjene osnovnih pravila još i dodatnim posebnim pravilima zaštite na radu, koja su nabrojena u odredbi ovog stavka.

Napitke i slanu gaziranu vodu radnici koriste pri radu s visokim temperaturama da bi zbog povećanog znojenja ostvarili pozitivnu ravnotežu vode i soli u organizmu.

Osobna zaštitna sredstva koja se primjenjuju za zaštitu o toplinskog zračenja oruđa jesu:- kaciga sa štitnikom za oči i lice koji su otporni na visoke temperature. Štitnik je

izrađen od posebnih plastičnih materijala ili je od žičane mreže sa zaštitnim naočalima;

- rukavice od azbesta, HRN F.C1.004 od 1956. ili kožne rukavice, HRN Z.B1.021 od 1963.;

- zaštitne cipele s drvenim potplatom, HRN Z.B1.301 od 1962.;- zaštitne azbestne pregače, HRN F.C1.006 od 1957. ili zaštitne aluminizirane

pregače;- zaštitna azbestna ili aluminizirana odijela ili antitermička odijela, koja su od

pam učnog ili vunenog platna, obrađenog za svojstva va trootpornosti i samougasivosti.

Posebna organizacija rada, među ostalim, obuhvaća podešavanje radnog vremena za pripremu rada (punjenje i si.), aktivni rad (grijanje, topljenje, nadzor i dr.) i za završnu fazu (Ijevanje, vađenje i dr.), tako da radnici budu što manje i kraće izloženi povišenim temperaturama zračenja.

Skraćeno radno vrijeme utvrđuje se u skladu s propisima Zakona o radnim odnosima i pratećim propisima na osnovi njega.

Posebni uvjeti rada utvrđeni su Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (N.N., br. 5/84.) u točki 18. Priloga pravilnika, kojom se propisuju ovi uvjeti za rad u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima (visoka temperatura, visoka relativna

261

vlaga i hladnoća):- radnik mora biti stariji od 18 godina;- ne može raditi žena trudnica;- ne može raditi radnik koji boluje od:

~ za hladnoću: kronične bolesti respiratorneg^ustava, bolesti perifernih krvn'h žila, kronične i recidivirajuće bolesti kože; ^

~ za vrućinu: kronične bolesti kardiovaskularnog i respiratornog sustava, bubrea jetre i središnjeg živčanog sustava, kronične i recidivirajuće bolesti probavn^ organa i kože, endokrine bolesti i teže reumatske bolesti;

- rok za ponovnu provjeru zdravstvenog stanja:~ 24 mjeseci, ako se rad obavlja u mikroklimi izvan standarda,~ 12 mjeseci, ako se rad obavlja u mikroklimi izvan fizioloških granica.

Mogućnost povremenog zagrijavanja radnika je pravilo zaštite na radu, pa je ono propisano i u članku 132. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije1 prostore (N.N., br. 6/84.). Prema toj odredbi radnik pri tehnološkom procesu s niskim temperaturama, oko 273 K i ispod njih, koji rukuje oruđem ručnim putem mora imati mogućnost povremenog zagrijavanja u posebnoj prostoriji.

U članku 181. spomenutog pravilnika propisano je da se za radnike zaposlene u skladištima, hladnjačama, na radovima na otvorenom prostoru i si. moraju osigurati posebne prostorije za povremeno zagrijavanje i da se veličina ove prostorije određuje prema broju radnika. Prostorije za povremeno zagrijavanje trebale bi imati temperaturu zraka od 20 °C i s izmjenom zraka od dva puta na sat.

Mogućnost udaljavanja radnika s mjesta rada je nužna svuda tamo gdje postoje visoke ili niske temperature i gdje ne postoje normalni toplinski faktori, ako to dopušta tehnološki proces i organizacija rada. U tu svrhu mogu se naći razna rješenja, pa i organizacija višekratnih odmora tijekom radne smjene.

Članak 125.

Slobodna površina za rukovatelja ili poslužitelja oruđa mora obuhvaćati površinu poda za stajanje ili sjedenje te za kretanje u svrhu posluživanja i kontrole rada oruđa.

Slobodna površina poda za rukovatelja ili poslužitelja oruđa ne smije biti manja od 2 m2, uz uvjet da na istom oruđu radi cijelo ili pretežno radno vrijeme u jednoj smjeni.

Kada je riječ o gusto raspoređenom oruđu, osobito pri serijskoj proizvodnji, mora se osigurati siguran i slobodan prolaz do pomoćnih ili glavnih prolaza, širok najmanje 0,7 m, i to tako da radnik prolazeći ne ugrožava ostale radnike, a ni oni svojim radom njega.

Odredbom ovog stavka ustanovljuje se pojam slobodne površine za rukovaoca oruđem. Slobodna površina u ovome slučaju je zbroj površine potrebne za stajanje ili sjedenje i površine koja je potrebna za kretanje rukovaoca u svrhu upravljanja, posluživanja i kontrole rada oruđa.

Opće pravilo zaštite na radu je da slobodna površina za radnika mora biti najmanje2 m2. Taj normativ je u nekim slučajevima dostatan, ali u drugima nije. Na veličinu slobodne površine za rukovaoca oruđem utječu:

262

- veličina oruđa, s manjom ili većom putanjom kretanja radnika uglavnom uzduž oruđa i s jedne strane oruđa;

- razmještaj predmeta rada; ako su predmeti rada posloženi na većoj površini,rukovalac mora imati veću slobodnu površinu za njihovo uzimanje u rad i odlaganje nakon rada; v *

- broj kontrolnih mjesta na oruđu te ako je broj kontrolnih mjesta veći po dužini i širini oruđa, bit će potrebna veća slobodna površina za kretanje radnika; količina opreme i alata koja pripada oruđu kao npr. ormari, police, stolice, podnice (rešetke), radni stol, ljestve ili penjalice i dr.;

- pomoćni uređaji koji služe tehnološkom procesu na oruđu, npr.: uređaji za transport (koloturi, lančana dizalica, nogari, konzolna dizalica), palete i dr.

Članak 126.

Uz mjesto rada materijal ili radni predmeti moraju se odlagati po redoslijedu, na ispravan način i u visini do koje se osigurava stabilnost naslaga.

Odlagani materijal i radni predmeti ne smiju sprečavati slobodno kretanje radnika.

U odredbama ovog članka misli se prvenstveno na komade radnih predmeta, bilo s ambalažom ili bez nje, koji se mogu slagati jedan povrh drugoga. Materijali (sirovine i dr.) i radni predmeti mogu se uz mjesto rada odlagati ručno ili uređajima za transport (dizalicama, autoviličarima i dr.).

U odredbi stavka 1. nije propisano na koji će se način odlagati materijali ili radni predmeti, pa se razumije da se to može obavljati ručnim putem i uređajima za transport. Bitno je da naslaga osigurava stabilnost, tj. da se ne sruši odnosno da ne postane izvor pojave ozljeda na radu.

Prema pravilima zaštite na radu ustanovljeno je da pri ručnom utovaru i istovaru visina slaganja tereta ne smije biti viša od 1,5 m. Visina naslage tereta od 1,5 m od poda na kojem radnik stoji je normativ po mjeri čovjeka. Ta visina je najveća da bi radnik sa svojeg ramena mogao slagati teret na naslagu ili da na tu visinu podigne teret ili, pak, da s te visine spusti teret svojim rukama. Smatra se da muškarci imaju visinu od poda do ramena u prosjeku oko 150-155 cm.

Iz odredbe navedenog pravilnika, kao i odredbe stavka 1. ovog članka proizlazi da kod ručne manipulacije visina naslage može biti najviše 1,5 m, uz uvjet da se s tom visinom osigurava stabilnost nekog materijala ili radnih predmeta.

Stabilnost naslaga ovisi uglavnom o obliku, veličini i načinu slaganja materijala ili radnih predmeta. Materijali ili radni predmeti mogu imati različite oblike: s ravnim plohama, okrugle, s nepravilnim ili nesimetričnim oblicima, s izdancima ili ispupčenjima i dr., pa se način slaganja mora podesiti odnosnim oblicima, a prema potrebi i postavljati podmetače.

Ne postoji neki zajednički normativ za visine naslaga za sve materijale ili radne predmete, pa u svakom slučaju rukovalac oruđem treba ocijeniti da li za neku naslagu postoji stabilnost ili ne. Kod serijskih poslova ili poslova s uhodanom stalnom proizvodnjom, visina naslage je uobičajena na osnovi iskustva radnika, pa se u pojedinim slučajevima, prema potrebi, visina naslage može utvrditi i internim pravilima, što može pridonijeti radu na siguran način.

263

Odredbom stavka 2. ovog članka želi se osigurati za stalno vrijeme površina poda rukovaocu oruđem. O pojedinosti vidjeti komentar članku.

Članak 127. * '

Ako se zbog nužnih razloga redovna, izvanredna i naknadna (rezervna) oprem i alat drže neposredno uz oruđe, moraju se predvidjeti odgovarajuća mjesta (orrriarf police, stol, zidna ploča i dr.) za njihovo odlaganje.

Oprema iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti izvor ozljeda radnika na radu zbog zakrčenosti površine ili zbog pada opreme ili alata s visine, a isto tako n© smije smanjiti propisnu slobodnu površinu poda.

U nekim slučajevima se redovna, izvanredna i doknadna (rezervna) oprema i alati drže neposredno uz oruđe, i to obično u ormarima ili na policama ili na zidnim pločama. Takav smještaj zahtijeva odgovarajuću površinu poda,, kao i slobodnu površinu za kretanje radnika radi uporabe te opreme i alata.

Ormari, police ili zidne ploče za ostavu opreme i alat trebaju biti razmješteni tako da su zadovoljeni tehnološki, organizacijski i ergonomski zahtjevi. Ove zahtjeve treba uskladiti s istim takvim zahtjevima u odnosu na ostale pojedinosti i opremu radnog mjesta (smještaj oruđa, radnih komada i drugog materijala za proizvodnju).

Ormari, police, stol, zidna ploča i druga slična sredstva uz radno mjesto rukovaoca oruđem trebaju biti, u prvome redu, prema mjeri čovjeka, što znači da se predmeti i alati mogu uzimati i odlagati na odgovarajuću visinu ili da radnik na njima može obavljati odgovarajuće radnje.

Ako rukovalac oruđem radi i na radnom stolu i pri tom se traži precizan rad, tada bi visina stola trebala Imati mjere prema Tablici 12.

Tablica 12. Visina stola za precizan rad

Visinaradnika (cm)

Optimalna visina stola (cm)

Pri sjedenju Pri stajanju

160 77 97165 79 101170 81 105175 83 108180 85 112185 87 116

Ako rad nije precizan, npr. slaganje, odlaganje, uzimanje i dodavanje radnih komada, tada je dovoljna visina stola za sjedeći položaj 70-72 cm (za muškarca visine 170 cm) i 67-69 cm (za ženu visine 160 cm).

rada s lo b o ^J Prethodn0lC

264

Visina radnog polja (stola i dr.) za stojeći položaj određuje se obično na osnovi visine laktova. Ako se npr. za polaznu točku uzme prosječna visina muškarca 170 cm, tada se njegovi laktovi nalaze na visini od 107 cm. U tom slučaju najkorisnija visina radnog polja (stola ili dr.) je kada se pri povijenim rukama u laktu, dlanovi nalaze za 7,5 cm niže od laktova, mada se p#preciznom radu ovo pravilo ne primjenjuje. Visina u tom slučaju iznosi 99,5 cm. Pri manjim visinama nastupa često statički zamor koji se javlja u plećima i nogama, a pri većim visinama zamor se lokalizira u ramenima i plećima. Za drugi uzrast radnika visinu radnog polja treba odrediti interpolacijom. Porastom visine radnika za 5 cm, visina radnog polja pri sjedenju raste za 2 cm, pri stajanju pak za 4 cm.

Članak 128.

Ako se uz oruđe upotrebljava i pripadni uređaj za dizanje i prijenos tereta (konzolna dizalica, dizalica na nogarima, električno vitlo, lančana dizalica i dr.), uređaj se mora postaviti tako da najlakše i s najmanjom putanjom bez prepreke prenosi radne komade (izratke) od mjesta obrade ili prerade na oruđu do mjesta odlaganja i obrnuto.

Kada se uređaj za dizanje ne upotrebljava, mora se postaviti na određeno mjesto uz oruđe gdje neće smetati radniku pri radu i kretanju.

U pravilu, nosivost dizalice iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti manja nego što je najveća masa radnog komada (izratka) koji se postavlja na oruđe radi obrade ili prerade.

Iznimno, nosivost dizalice iz stavka 1. ovoga članka može biti manja nego što je najveća masa radnog komada (izratka) ako se druga dizalica u pogonu (mosna dizalica ili dr.) može nesmetano upotrijebiti za dizanje, prenošenje i spuštanje tereta s oruđa.

Dizalica iz stavka 1. ovoga članka mora biti konstruirana, opremljena i postavljena u skladu s propisanim mjerama i normativima zaštite na radu i hrvatskim normama.

Uz pojedina oruđa postavlja se radi transporta težih radnih predmeta odgovarajući uređaj za transport, i to obično sa čvrstim temeljem. U čestim slučajevima to su konzolne dizalice (slika 108.).

265

Slika 109. Djelovanje konzolnih dizalica s različitim dohvatima uz alatne strojeve

U pojedinim slučajevima radne komande treba prenositi samo u jednom smjeru (lijevo i desno, naprijed i nazad ili u drugim smjerovima), pa potrebe transporta na oruđima može zadovoljiti električno vitlo (slika 110.).

Slika 110. Posluživanje oruđa s električnim vitlom na jednoj tračnici

267

U pogonima u kojima se ne raspolaže s drugim dizalicama dobro može poslužiti i lančana dizalica uz uvjet da se ne zahtijevaju brzi ciklusi postavljanja predmeta na oruđe.

Slika 111. Posluživanje oruđa s lančanom dizalicom

Lančana dizalica u prikazanom slučaju (slika 111.) postavljena je na pokretnom portalu tako da joj je manipulativni prostor veliki, pod uvjetom da postoje velike slobodne površine za kretanje te dizalice.

Bez obzira o vrsti i tipu dizalice, u sklopu opreme za oruđe, ona mora biti konstruirana, opremljena i postavljena u skladu s propisanim pravilima zaštite na radu i hrvatskim normama. Za te dizalice u pogledu konstrukcije mogu se istaknuti ove pojedinosti:- moraju biti sposobne nositi najveće radne komade koji se obrađuju na oruđu;- moraju imati dohvat koji je potreban, tj. od mjesta uzimanja radnog komada,

postavljanja na oruđe do mjesta njegovog odlaganja;- na njima moraju biti ugrađeni potrebni sigurnosni elementi kao što su prekidači

gornjeg položaja tereta, prekidači za radijalne krajnje točke (ako je to potrebno), kočnice, uređaj protiv preopterećenja i drugo prema mjesnim i drugim prilikama;

- ako su dizalice na električni pogon, a pod na kojem stoji radnik upravljajući dizalicom je električki vodljiv, upravljački napon mora biti mali napon ili, pak, tijelo upravljača mora biti sigurnosno izolirano;

- moraju biti stabilne.

Dizalice uz oruđa moraju biti opremljene s naznakama i opremom koja joj pripada da bi mogla obavljati odgovarajući transport. U tom smislu mogu se spomenuti ove pojedinosti:- moraju nositi tablicu s podacima o maksimalnoj nosivosti;- moraju postojati oznake na tipkalima za upravljanje;- moraju imati odgovarajuće pasice koje odgovaraju teretu koje dižu;- moraju imati pribor i alat za održavanje.

D izalice uz oruđe postavljaju se tako da budu zadovoljen i tehnološki, organizacijski i ergonomski zahtjevi.

268

21. POSEBNE ODREDBE

Članak 129.

Nije dopuštena upotreba oruđa koje nije ¡nađeno u skladu s mjerama i normativima zaštite na radu i koje nije ispravno.

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na dodatnu opremu oruđa (dodatni prigoni, alati i dr.) koja se postavlja na oruđe za određene radne operacije.

Zakonom o zaštiti na radu propisano je da se ne smiju staviti u upotrebu sredstva rada ako ona nisu izrađena u skladu pravilima zaštite na radu i ako nisu ispravna.

Ova odredba naročito se u praksi odnosi na ove slučajeve, odnosno a ko :,- radnik koji rukuje oruđem ili neki drugi radnik samovoljno ili zbog nemarnosti skine

zaštitne naprave i uređaje ili ih nakon skidanja ne postavi natrag na svoje mjesto;- služba održavanja nije popravila kvar ili nije postavila na svoje mjesto zaštitnu

napravu ili uređaj;- radnik tijekom rada primijeti neispravnost na oruđu, a naročito neispravnost koja

se tiče zaštite na radu i dalje radi s oruđem;- se nabavi staro ili novo oruđe, ali nekompletno na kojem nedostaju zaštitne naprave

ili uređaji ili pomoćna oprema koja čini rad sigurnijim.

Članak 130.

Oruđem smije rukovati ili ga posluživati samo radnik koji je stručno osposobljen i raspoređen za rad na njemu i koji udovoljava odgovarajućim posebnim uvjetima rada, ako su ti uvjeti propisani.

Oruđem smije rukovati ili ga posluživati samo radnik koji je osposobljen za rad na siguran način.

Stručno osposobljenim radnikom smatra se radnik koji je stručno obrazovan ili je izvan toga posebno osposobljavan za primjenu pravila zaštite na radu na određenom oruđu.

Pod stručnim obrazovanjem razumijeva se stupanj stručnog obrazovanja što ga je radnik stekao:- završavanjem odgovarajuće škole (školska sprema); ili- završavanjem škole ili osposobljavanja kojima je rješenjem o rangu škole,

osposobljavanja i ispita utvrđen rang škole odnosno osposobljavanja;- priznavanjem stupnja stručnog obrazovanja priučenog (polukvalificiranog), kvali­

ficiranog odnosno visokokvalificiranog radnika.

Radnik koji neovlašteno radi na nekom oruđu čini disciplinski prekršaj. Takav neovlašteni rad na oruđu dovodi u riskantan položaj i sebe i druge radnike.

Članak 131.

Prije početka rada rukovatelj mora očevidom i uključivanjem pojedinih uređaja za upravljanje provjeriti ispravnost oruđa, a osobito utvrditi postojanje i ispravnost zaštitnih naprava i uređaja.

269

Svrha ove odredbe je preventivnog karaktera da se radnik uvjeri prije početi njegovog rada da li su na oruđu postavljene sve zaštitne naprave i uređaji, da ? postoje ikakvi nedostaci koji prijete njegovoj sigurnosti. Radnik na taj način obavi i ' radnje svakodnevnog pregleda i ispitivanja oruđa. Svakodnevni pregledi i ispitivani sa specificiranim sadržajima kod nekih većih i .s ložn ijih oruđa su propisani (npr dizalice i dr.).

Odredbom ovog članka nije upotrijebljen izraz "svakodnevni pregled i ispitivanja" jer takav izraz ima i svoju težinu i ozbiljnost, već je propisano da radnik očevidom i uključivanjem pojedinih uređaja za upravljanje mora ustanoviti ispravnost oruđa, a naročito utvrditi postojanje i ispravnost zaštitnih naprava i uređaja.

Opseg kontrole očevidom i uključivanjem uređaja za upravljanje ovisi o vrsti oruđa. Postoje oruđa veoma jednostavna koja imaju samo tipkalo za uključivanje \ koja nemaju na sebi nikakvu demontažnu zaštitnu napravu ili uređaj. Za razliku od takvih jednostavnih oruđa postoje i složena (npr. mosne, stupne ili portalne dizalice i dr.), koja imaju više upravljačkih elemenata i više zaštitnih naprava i uređaja, pa se zbog toga takva kontrola precizira s odgovarajućim sadržajem.

Rukovaoci oruđima postaju svojim svakidašnjim radom rutineri i dobri poznavaoci stvarnog stanja na oruđu. U najvećem broju slučajeva oni dok se pripremaju za početak rada, postavljajući alate i opremu, istodobno ustanovljavaju postojanje svih zaštitnih naprava i uređaja tako da im za to i ne treba posebno vrijeme da to obave.

Uključivanje pojedinih uređaja ubraja se u tzv. funkcionalnu provjeru za koju treba neko kratko vrijeme kod složenijih oruđa. Ova funkcionalna provjera u većini slučajeva može se obaviti bez opterećenja ili “na prazno” , ali u nekim slučajevima mora se ipak učiniti pod opterećenjem (npr. kod podizanja tereta dizalicom - uređaj za dizanje i kočnica na uređaju za dizanje).

Članak 132.

Rukovatelji i poslužitelji oruđa s opasnim gibanjima u zoni njihova kretanja moraju nositi uz tijelo pritegnuto odijelo koje je izrađeno u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama.

U blizini pokretnih dijelova oruđa, rukovatelji i poslužitelji koji imaju dugu kosu moraju je omotati uz glavu i pokriti rupcem ili kapom.

Osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smiju nositi šalove ili druge dijelove odjeće koji strše.

HRN-om F.C1.007 od 1957. propisana je uporaba zaštitnih odijela za radnike na strojevima. Prema normi izrađuju se samo dvije vrste zaštitnih odijela za radnike na strojevima: dvodijelna i kombinezon. Karakteristike ovih odijela su, među ostalim, i ove:- s unutrašnje strane u predjelu struka preko cijelih leđa, pa sve do 15 cm prednjice

ušivena je traka kroz koju je provučena vrpca, pomoću koje se kaput odnosno kombinezon priteže oko struka;

- na prsima kaputa odnosno kombinezona prošiven je mali džep (13 x 16 cm) i drugih džepova nema;

- hlače, odnosno kombinezon, imaju samo zadnji džep veličine 17 x 21 cm.

270

Radnici koji rade na oruđima s opasnim gibanjima ne mogu nositi kute ili drugu odjeću koja strši izvan tijela.

Pod dugom kosom smatra se kosa takve dužine koju može dio u gibanju (osovina ili dr.) zahvatiti i omotati oko sebe. Praktički duga kosa se, uglavnom, odnosi na žene s takvom kosom koja seže do pleća. * *

Članak 133.

Rukovatelji oruđem dužni su obavljati rad tako da zbog nastanka opasnih gibanja ili drugih opasnih radnji ne ugrožavaju ni sebe ni ostale radnike uokolo.

Ako rukovatelj u radu primijeti nepravilnost na oruđu, dužan je odmah zaustaviti rad oruđa i nepravilnost prijaviti svojemu neposrednom rukovoditelju.

Stavak 1.:

HH

maSBši

Nesreće na radu s oruđima mogu utjecati na kolektivne ozljede, dvaju ili više radnika. Kolektivne ozljede mogu biti prouzročene tzv. mehaničkim poremećajima dijelova oruđa, ali i drugim djelovanjima kao npr. požarom, eksplozijom, trovanjem, zračenjem, nagrizanjem i zarazama. S obzirom na štete za veći broj radnika, bilo je nužno u pravilima zaštite na radu istaknuti obvezu rukovalaca oruđem da su prilikom svojeg rada dužni tako obavljati rad da svojim činima ne ugrožavaju ni sebe niti ostale radnike u okolini.

Stavak 2.:

Nepravilnosti rada oruđa mogu biti različite: s manjim ili većim opsegom, s opasnostima za život ili zdravlje ljudi ili bez njih, s posljedicama na kakvoću proizvoda, ali bez posljedica za radnika itd. U ovoj odredbi misli se isključivo na nepravilnosti rada oruđa koje bi mogle imati posljedice za život ili zdravlje radnika.

Radnik najprije sam utvrđuje nepravilnost rada oruđa, po mogućnosti zaustavlja oruđe i prijavljuje svojem neposrednom rukovodiocu ono što je zapazio. Za dalji postupak radnik nije mjerodavan već neposredni rukovodilac ili drugi rukovodilac koji je dužan da sam ili uz pomoć određene službe za održavanje oruđa ustanovi težinu nepravilnog rada oruđa te da prema potrebi izda nalog za popravak ili neki drugi postupak.

Odredba ovog stavka ima naročito značenje za oruđa s kojima radi više radnika tijekom jedne smjene ili s kojima rade radnici u smjenama. Neobaviještenost drugog radnika o nedostacima i kvarovima na oruđima može prouzročiti ozljede ili nezgode na radu. U praksi se to u mnogim slučajevima i dogodilo.

U slučaju da neposredni ili drugi rukovodilac naredi radniku da i pored nepravilnosti rada oruđa dalje radi, a da prema indikacijama radnik ocijeni nesigurnost za svoj život ili zdravlje, radnik može prekinuti rad i udaljiti se s mjesta rada, ako je ugrožen.

Da bi radnik mogao odbiti da radi na oruđu, moraju postojati ova tri uvjeta:- mora stvarno postojati opasnost za život ili zdravlje;- da opasnost stvarno postoji neposredno;- da opasnost nastaje, jer nisu provedene mjere zaštite.

Tek kad se steknu sva tri uvjeta, radnik može odbiti raditi na oruđu.

271

Članak 134.

Rukovatelji i poslužitelji pri radu s oruđem dužni su držati se uputa za rad i uputa za upotrebu zaštitnih naprava i uređaja te ostalih mjera i normativa zaštite na radu. '

Rukovatelj smije staviti u pogon oruđe ako su na njemu postavljene sve zaštitne naprave i uređaj te uređaji za blokadu i ako sve to ispravno djeluje.

Rukovatelj i poslužitelj ne smije ni iz kojeg razloga odstraniti ili učiniti nedjelotvornim nijednu zaštitnu napravu ili uređaj za blokiranje pri izvođenju tehnološkog procesa.

Stavak 1.:

Zakonom o zaštiti na radu propisano je da su proizvođači oruđa za rad s povećanim opasnostima dužni izdati upute o njihovoj namjeni, načinu montaže i demontaže, pregleda i održavanja, kao i o sigurnom načinu rukovanja. Ova obveza vrijedi kako za domaće proizvođače, tako i za trgovačka poduzeća koja nabavljaju oruđa iz inozemstva.

Isto tako je spomenutim zakonom propisano da je organizacija dužna pribaviti upute o načinu uporabe i održavanja oruđa s povećanim opasnostima i čuvati ih dok ta oruđa koristi.

Svrha spomenutih odredaba je isključivo da se omogući radnicima da prema tim uputama upotrebljavaju oruđa i održavaju ih kako bi se stekli svi uvjeti za siguran rad.

Logički je da se radnici upoznaju s uputama za rad prilikom njihovog osposobljavanja za rad na siguran način i to prije nego započnu samostalno raditi na nekom oruđu. Upoznavanje radnika s uputama za rad je osnovna tema u sklopu osposobljavanja radnika za rad na siguran način.

Radnik može poštovati upute za rad jedino ako je on s tim uputama upoznat na odgovarajući način, bilo da ih je sam čitao ili su mu prenesene putem predavanja ili drugog oblika njegovog osposobljavanja. Usput može se i napomenuti da radnik može disciplinski odgovarati za učinjene propuste samo ako je upoznat s uputama za rad.

Spomenutim zakonom propisano je da je radnik dužan obavljati poslove u skladu s pravilima zaštite na radu dužnom pozornošću i rukovati oruđem za rad u skladu s njegovom namjenom prema uputama proizvođača.

Stavci 2. i 3.:

Pravne i fizičke osobe su dužne osigurati izvedbu procesa rada u skladu s pravilima zaštite na radu tako da se sredstva rada koriste na način kojim se osigurava siguran rad. Odnosne osobe mogu ovu obvezu obaviti ako se radnik drži uputa za rad proizvođača, a naročito ako upotrebljava sve predviđene zaštitne naprave i uređaje kao i blokade, što sve mora biti u ispravnom stanju.

Ako radnik skine zaštitnu napravu ili uređaj te uređaj za blokiranje, ne postoje objektivni uvjeti za rad na siguran način. S obzirom na to, bilo je nužno propisati odredbu u stavku 3. ovog članka da radnik ne smije iz bilo koje razloga dezaktivirati bilo koju zaštitnu napravu ili uređaj, kao i uređaj za blokiranje.

272

Članak 135.

Rukovatelje ili poslužitelje oruđa na kojem se radi s opasnim tvarima mora se upoznati s osobinama opasnih tvari koje se upotrebljavaju te s naznakama na pojedinačnim pakiranjima, ako su one važne za jaštitu radnika na radu.

Vidjeti komentar uz članak 78. ovog pravilnika.

Članak 136.

Za rad na oruđu kojim istovremeno upravljaju te ga poslužuju dva radnika ili više radnika, a i za koordinaciju radnika u radu, mora biti odgovoran jedan od tih radnika.

Načelo je da u svakom poslu, na kojem rade dva ili više radnika, bude jedna odgovorna osoba za rad sviju. S tim načelom zahtijeva se individualna ogovornost u svim slučajevima rukovođenja, a što se preferira pred kolektivnom odgovornošću.

Članak 137.

Ispitivanje oruđa mora se obavljati prema odredbama zakona o zaštiti na radu i odgovarajućim propisima donesenim na temelju njih, ako to posebnim propisima nije drugačije određeno.

Oruđe se ne smije upotrebljavati ako nije ispravno.

Stavak 1.:

Zakonom o zaštiti na radu propisane su obveze za preglede i ispitivanja oruđa za rad, a podzakonskim propisima propisane su obveze o načinu pregleda i ispitivanja.

Posebnim propisima i hrvatskim normama propisuje se način ispitivanja i rokovi ispitivanja za neka oruđa iz posebnih razloga osobitosti, složenosti, opasnosti ili drugih razloga (npr. za kotlove, dizalice, dizala, acetilenske razvijače, tlačne posude i dr.). Kada su pregledi i ispitivanja iz zaštite na radu na oruđima propisani posebnim propisima i hrvatskim normama, način i rokovi pregleda i ispitivanja obavljaju se prema tim propisima i normama, a ne prema Zakonu o zaštiti na radu i njegovim podzakonskim aktima.

Stavak 2.:

U pravnoj znanosti postoji tzv. presumpcija (pretpostavka) osnovana na vjerojatnosti da, ako oruđe nije ispitano u propisanom roku, ne može se smatrati sigurnim, jer to nije dokazano.

Oruđe se ne smije upotrebljavati niti u slučaju da je nastao kvar na mehanizmima ili uređajima zbog čega bi svaki dalji rad mogao biti rizičan za život ili zdravlje radnika.

273

Ako se uz oruđe nalazi i pripadni uređaj za dizanje tereta ili radnih predmeta rukovatelj ili poslužitelj oruđa mora biti osposobljen za siguran rad s takvim uređajem. - j t '

Uz oruđa, a naročito veća oruđa, može se nalaziti odgovarajući uređaj za dizanje (mosna ili konzolna dizalica, električno ili drugo vitlo i dr.) radi posluživanja oruđa radnim komadima ili tvarima. Prema članku 2. Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice (Službeni list, br. 65/91.) svi tipovi pridodanih dizalica oruđu (radioničke, koloturnici, vitla, konzole i dr.) smatraju se dizalicama koje podliježu odredbama tog pravilnika. Prema općim načelima zaštite na radu rukovalac ili poslužitelj takvog uređaja za dizanje mora biti osposobljen za siguran rad. Neka načelna pravila u smislu osposobljavanja napisana su u člancima 142-147. spomenutog pravilnika, koje odredbe se odnose na rukovanje i održavanje dizalica.

Članak 138.

274

III. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 139.

Pravne i fizičke osobe iz članka 2. ovoij, pravilnika koji na dan stupanja na snagu ovog pravilnika ne mogu svoj rad s oruđem uskladiti s mjerama i normativima zaštite na radu prema ovom pravilniku, zbog konstrukcijskih preinaka i dogradnje, moraju poduzimati druge dodatne mjere i normative zaštite na radu do usklađivanja s mjerama i normativima iz ovog pravilnika.

Korisnici oruđa za rad će sami ocijeniti stanje svojih oruđa, utvrditi će što bi se moralo uskladiti, kao i tehničke mogućnosti za to. Upoznavši nedostatke na nekim svojim oruđima, moći će utvrditi dodatne mjere i normative zaštite na radu s kojima bi se mogla postići bar približna zaštita na radu koja je propisana odredbama ovog pravilnika.

Objektivno gledajući, neka starija oruđa za rad teško će se moći uskladiti s

II mjerama i normativima zaštite na radu prema ovom pravilniku. U sadašnjojI gospodarskoj situaciji ne bi ni bilo opravdano rashodovati i odbaciti takva starija

j : oruđa pod uvjetom da se s dodatnim mjerama i normativima zaštite na radu možepostići odgovarajući stupanj sigurnosti.

I Dodatne mjere i normativi zaštite na radu mogu obuhvatiti sve poznate propisane

i nepropisane mjere i normative zaštite na radu kojima se dodatno propisuje zaštita I radnika, a među njima mogu se izabrati one tehničke prirode na samome oruđu, kao ■ t i kadrovske, organizacijske te procesne radnje.

Proizvođači novih oruđa za rad moraju uskladiti svoje konstrukcije oruđa za rad f | počevši od dana stupanja na snagu ovog pravilnika. Proizvođači novih oruđa za rad i ! koji prodaju svoje proizvode državama članicama Europske unije morat će uskladiti I svoje proizvode i prema propisima Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice | otisnute u prilogu ove knjige.

Članak 140.

Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaje važiti Pravilnik o općim mjerama i normativima zaštite na radu na oruđima za rad i uređajima (“Službeni list”, br. 18/67).

Članak 141.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenom listu".

275

PRILOZI

UPUTA VIJEĆA EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE

PRAVILNIK O OZNAČIVANJU OTROVA KOJI SE STAVLJAJU U PROMET NA DOMAĆEM TRŽIŠTU

ZAHTJEVI HRN-a ZA MINIMALNU RASVJETU NA STROJEVIMA I UREĐAJIMA

UPUTA VIJEĆA od 14. lipnja 1989. o usklađivanju zakona o strojevima u

zemljama članicama 89/392/EEC

Vijeće Europske zajednice na osnovi Ugovora0 osnivanju Europske Ekonomske Zajednice a naročito s obzirom na članak 100 a te uzimajući u obzir p rijed log Kom isije, a u suradn ji s Europskim parlamentom i u skladu s mišljenjem Ekonomske i društvene komisije donosi ovu uputu:

Zemlje članice odgovorne su osigurati zdravlje1 s igurnost ljudi na svojem teritoriju , kao i domaćih životinja i dobara, a naročito radnika zaposlenih na strojevima koji mogu biti rizični za njihovo zdravlje.

Budući da su pravni sustavi pojedinih zemalja članica vrlo različiti kad se radi o sprečavanju nesreća i obveznoj zaštiti i obveznim tehničkim specifikacijama, i budući da su norme zaštite prilično na volonterskoj osnovi, a što ne mora značiti da je razina zdravlja i sigurnosti niža, sve to ipak stvara barijere u trgovan ju unutar Za jedn ice . Tehnički ce rtifika ti Za jedn ice i pojedinih zemalja članica znatno se razlikuju;

Jedan od bitnih ciljeva ove Upute jest održavanje i pobo ljšan je razine sigurnosti u zem ljam a članicama;

Postojeći zakoni zaštite od rizika pri rukovanju s tro jev im a m oraju se usklad iti kako bi se očuvalo zdravlje nacije i sigurnost pri radu. Ovo usk lađ ivan je zakona neće uzrokovati pad o p ra v d a n ih raz ina z a š tite u ze m lja m a članicama.

D eta lji ove U pute odnose se na d iza jn i konstrukciju strojeva, zaštitu od rizika za radnike i organizaciju sigurnosti radnika u radnoj okolini;

Sektor strojeva je važan dio strojarske industrije i jedan je od glavnih tem elja ekonom ije u Zajednici;

Paragrafi 65 i 68 Bijele povelje o uspostavi internog tržišta, a koje je odobrilo Europsko vijeće u lipnju 1985 daju novi pristup pravnom usklađivanju;

Društveni trošak velikog broja nesreća uzroko­vanih izravnom uporabom strojeva može se smanjiti sigurnim d iza jnom i konstrukcijom stro jeva te pravilnom insta lac ijom i od rža ­vanjem;^. -

Područje primjene ove Upute mora se zasnivati na općoj definiciji termina "strojevi" kako bi se uzeo u obzir tehnički razvoj proizvoda. Razvoj složenih instalacija i rizika koji su s njima u vezi je ekvivalentan strojevima prema svojoj prirodi i zato je uključen u ovoj Uputi.

Razmišlja se o specifičnim uputam a koje će sadržavati detalje d iza jna i konstrukcije za određene kategorije strojeva. Ova Uputa je vrlo općenito zamišljena u odnosu na specifične upute;

Zakon Zajednice u sadašnjem obliku zahtijeva da se slobodno obavlja kretanje dobara unutar Zajednice, a prepreka tom kretanju su razlike u na c iona ln im le g is la tiva m a o trg o v a n ju proizvodima.

Z ah tjev i ove U pu te o d n o se se sam o na imperativne detalje koji su potrebni kako bi se osigura li zdravlje i s igu rnost ljud i i ta j d io nacionalnih legislativa treba mijenjati i uskladiti sa Zajednicom;

Da bi strojevi bili sigurni moraju se poštovati osnovni zahtjevi za zdravlje i sigurnost. Ovi zahtjevi moraju se kritički primijeniti kako bi se uzela u obzir tehn ička razina kons trukc ije određenih povijesnih razdoblja, kao i ekonomija pojedinih zemalja;

Stavljanje u rad strojeva u ovoj Uputi znači držati se uputa proizvođača strojeva.

To ne znači da ova Uputa specificira vanjske uvjete pod kojima će strojevi raditi, ali njihov rad sam ne može se modificirati;

- Na sajm ovim a, iz ložbam a itd. m ogu se izlagati strojevi koji ne podliježu ovoj Uputi. Međutim, interesenti se moraju obavijestiti da strojevi nisu u skladu s Uputom i da ih se ne može kupiti u stanju u kojem jesu;

- Ova Uputa definira samo bitne zahtjeve za o ču va n je zd ra v lja i s ig u rn o s ti i sam o

279

ponekad daje specifične upute za neke kategorije strojeva. Kako bi se pom oglo p ro izvođačim a da dokažu da su njihovi strojevi u skladu s ovim normama i kako bi se m ogla obaviti inspekcija, potrebno je uskladiti norme na europskoj razini da bi se s p r ije č ili r iz ic i u svez i s d iz a jn o m i konstrukcijom strojeva. Za sada te norme su dogovorene na privatnoj razini i nemaju obvezujući karakter. Europska komisija za normizaciju i Europska komisija za elektro­tehničku norm izaciju (CEN i Cenelec) su kom petentna tijela da donose usklađene norme, i to u skladu s općim uputama o suradnji između tih dvaju tijela i Komisije koja su dogovorena 13. studenog 1984. Prema ovoj Uputi usklađena norm a je tehnička specifikacija (Europska norma ili dokument o usklađivanju) koju su prihvatila oba tijela ili jedno od ovih tijela na osnovi preporuke Komisije, a u skladu sa zahtjevima Upute Vijeća 83/189/EEC od 18. ožujka 1983. o tehničkim normama i propisima.

- Legislativa se treba poboljšati kako bi se uključili prilozi zaposlenih i poslodavaca i tako d o p u n io p roces norm izac ije . Ovu dopunu treba provesti najkasnije do datuma kad se počinje primjenjivati ova Uputa;

- Kao što je slučaj i sada u zemljama člani­cama, proizvođači bi trebali zadržati od ­govornost za usklađivanje svojih strojeva s re le va n tn im no rm am a. U sk la đ e n o s t s europskim normama ustvari znači upravo to. Ostavit će se odluci proizvođača da li će on sm atra ti po trebn im da svoje p ro izvode podvrgne ispitivanju trećih osoba;

- Za neke tipove strojeva koji uzrokuju veći rizik, poželjan je stroži postupak certifikacije. EC ispitivanje može rezultirati izdavanjem EC deklaracije proizvođaču, a bez da je prisu tan stroži uvjet što se tiče jam stva kvalitete, EC verifikacije ili EC nadzora.

- Od bitne je važnosti da prije nego se izda EC d e k la ra c ija , p ro iz v o đ a č ili n je g o v predstavnik u Zajednici moraju podastrijeti tehničku dokumentaciju. Nije potrebno da sva dokumentacija bude stalno dostupna, ali m ora se p rib av iti ako je po treb no . Dokumentacija ne treba sadržavati detaljne

planove o sastavljanju strojeva koji se rabe u proizvodnji osim ako oni nisu bitni da sq odrede glavni sigurnosni uvjeti;

- Botretago^je osigurati ne sam o slobodno kre"tanje i stavljanje u rad stro jeva s oznakom i EC certifikatom, već i slobodno kretanje strojeva bez ovih oznaka a koji se ugrađuju u druge stro jeve ili su dijelovi složene instalacije;

- Odgovornost je zemalja članica da se brinu za sigurnost i zdravlje, kao i druge aspekte zadane u bitnim zahtjevima za njihov teritorij, a koji om ogućavaju adekvatne postupke zaštite od Zajednice;

- Mjere koje imaju za cilj postupno osnivanje internog tržišta moraju biti donesene do 31. prosinca 1992. Tada više neće postojati in te rne g ra n ice već će se u s p o s ta v it i slobodan protok roba, ljudi, usluga i kapitala.

U vezi s time prihvaćena je ova UPUTA.

I. GLAVA

PODRUČJE, STAVLJANJE U PROMET I SLOBODA KRETANJA

Članak 1.

1. Ova U puta prim jen ju je se na s tro jeve i uređaje u svezi s osnovnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, kako je to određeno u1. aneksu.

2. U smislu ove Upute "strojevi" znače skup vezanih dijelova ili komponenata, od kojih se ba rem je d a n p o k re će s o d g o v a ra ju ć im aktuatorima, kontrolnim i električnim krugovima itd., povezani zajedno za specifičnu primjenu, osobito za obavljanje procesa pokretanja ili slaganja materijala.

Izraz “strojevi” također znači skup strojeva koji u nizu postižu istu svrhu i koji su uređeni i kontrolirani tako da svi djeluju kao integralna cjelina.

3. Ovoj Uputi ne pripadaju sljedeći uređaji:

- mobilni uređaji,- uređaji za dizanje,

280

- strojevi za čije djelovanje snage se koristi neposredno ručna snaga,

- u ređa ji za m ed ic insku upotrebu koji se up o tre b ljava ju za neposredn i kon takt s pacijentima,

- spe c ija ln i u ređa ji za iz ložbene svrhe ili zabavne parkove,

- razni kotlovi, tankovi i tlačne posude, strojevi specijalno projektirani ili stavljeni u pogon za nuklearne potrebe koji u slučaju greške mogu proizvesti radioaktivnu emisiju,

- radioaktivni izvori koji su dio stroja,- vatrena oružja,- js k la d iš n i tankovi i c jevovod i za benzin,

dizelsko gorivo, zapaljive tekućine i opasne tvari.

4. Ako su rizici navedeni u ovoj Uputi potpuno ili d je lom ično spomenuti u specifičnoj Uputi Zajednice, za strojeve se neće primjenjivati ova Uputa, ili će se prestati primjenjivati kada za takav stroj ili takve rizike stupi na snagu ova specifična Uputa.

5. Ako su rizici,uglavnom, električnog podrijetla, za te strojeve će se primjenjivati isključivo Uputa Vijeća 73/23/EEC od 19. veljače 1973. i u skladu sa zakonom država članica koji se odnose na električnu oprem u projektiranu za upotrebu unutar granica određene voltaže.

Članak 2.

1. D ržave č la n ic e će p r im ije n it i sve odgovarajuće mjere da se osigura da strojevi podvrgnuti ovoj Uputi m ogu biti stavljeni u promet i pušteni u pogon samo ako ne štete zdravlju ili sigurnosti ljudi, kao i domaćih životinja ili nekretnina, kada su ispravno postavljeni i održavani te korišteni za njihovu planiranu namjenu.

2. Pravila ove Upute neće utjecati na ovlasti država članica pri odgovarajućem poštovanju ugovora, za takve zahtjeve one mogu ocijeniti potrebnim da se osiguraju osobe i posebno radn ic i za v rijem e up o rabe s tro jeva pod uvjetom da stroj nije preinačen na način koji nije specificiran u Uputi.

3. Na trgovačkim sajmovima, predstavljanjima itd. države članice neće sprečavati prikazivanje stroja koji nije usklađen s pravilima ove Upute i

koji je tako opremljen da se na prvi pogled jasno vidi da takav stroj nije usklađen i da nije za p roda ju do k ga ne usk lad i p ro izvo đ a č ili njegova ovlaštena predstavnička ustanova u Z a je d g p /Z a vrijeme demonstracije moraju se primjenjivati odgovarajuće sigurnosne mjere da se osigura zaštita osoba.

Članak 3.

Stro jevi koji p o d lije žu ovo j U pu ti m ora ju zadovoljavati osnovne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve navedene u I. aneksu.

Članak 4.

1. D ržave č la n ic e neće z a b ra n jiv a ti, ograničavati ili sprečavati stavljanje u promet i puštanje u pogon strojeva na svojem području, koji su izrađeni prema pravilima ove Upute.

2. D ržave č la n ic e neće z a b ra n jiv a ti, ograničavati ili sprečavati stavljanje u promet strojeva, gdje proizvođač ili njegova ovlaštena predstavnička ustanova u Zajednici izjavljuje u skladu s II. B aneksom da je to planirano, da se ugradi u strojeve ili sastavljeno s drugim strojevima da bi se sastavio stroj koji podliježe ovoj Uputi, osim kada može raditi samostalno.

Članak 5.

1. Države članice će strojeve, koji nose EC oznaku i koji imaju EC deklaraciju o usklađenosti navedenu u II. aneksu, smatrati strojevima koji su p r ila g o đ e n i o sn ovn im zd ra vs tve n im i sigurnosnim zahtjevima spomenutim u članku3. U nedostatku usklađenih norm i, države č lan ice će p rim ijen iti b ilo koje m jere koje procijene potrebnim da privuku pozornost na dijelove koji se odnose na postojanje nacionalnih tehničkih normi i specifikacija, koje su važne ili primjenjive za provedbu osnovnih sigurnosnih i zdravstvenih zahtjeva u I. aneksu.2. Ako nacionalna norm a zam jen ju je neku usk lađenu norm u i č ije je po z ivan je b ilo objavljeno u Službenom dnevniku Europske zajednice, tada se to odnosi na jedan ili više osnovn ih s igu rnosn ih zah tjeva te s tro jev i izrađeni u skladu s ovim normama moraju se sm a tra ti u s k la đ e n im s b itn im o s n o vn im zahtjevima. Države članice će objaviti izvještaj o naciona ln im norm am a, ko je zam jen ju ju usklađene norme.

3. Države članice će osigurati da vlastite mjere om oguće društvenim partnerima da utječu na na c io n a ln o j razin i na p rocese p rip rem e i upozoravaju na usklađene norme.

Članak 6.

1. Ako države članice ili Komisija smatraju da usklađene norme spomenute u članku 5 (2) ne za d o vo lja va ju p o tp u n o osnovne zahtjeve navedene u članku 3, Kom isija ili odnosne države članice će podnijeti predmet prije nego Komitet postavi to u Uputu 83/189/EEC, dajući za to obraz ložen je . Kom ite t će dati svoje mišljenje bez odgode.

Prema pravilniku mišljenja Komiteta, Komisija će obavijestiti države članice da li je ili nije po treb no opozva ti te norm e iz ob jav ljene informacije navedene u članku 5 (2).

2. Stalni odbor će biti postavljen, a sastoji se od predstavnika imenovanih država članica i predsjednika od predstavnika Komisije. Stalni odbor će izraditi svoja vlastita pravila postupka. B ilo ko ji p re d m e t u svezi s p rovedbom i praktičnom prim jenom ove Upute može se podnijeti stalnom odboru u skladu sa sljedećim postupkom;

Predstavnik Komisije će dati Komitetu nacrt m jera koje bi trebalo poduzeti. Odbor će dati svoje mišljenje na nacrt, u vremenskom roku koji može odrediti predsjednik u svezi s hitnošću predmeta, ako je potrebno i pom oću glaso­vanja. Izvještaj će biti napisan odmah; uz to svaka država članica imat će pravo zatražiti da odm ah dobije napisano stajalište. Komisija će prihvatiti zadnje o izrečenom mišljenju Odbora. On će obavijestiti odbor o načinu na koji je njegovo mišljenje bilo uzeto u obzir.

Članak 7.

1. Kada neka država članica ustanovi da je stroj, koji nosi EC oznaku i koja je korištena u skladu s planiranom svrhom, sklon da nanese š te tu s igu rnos ti ljud i, dom ać ih ž ivotin ja ili dobara, poduzet će se sve odgovarajuće mjere da se takav stroj povuče s tržišta, da se zabrani s tav ljan je u p rom e t, puš tan je u pogon ili upotrebu ili, pak, da se ograniči promet s njim.

Država članica će odmah obavijestiti Komisijuo bilo kojoj takvoj mjeri, ukazujući na uzroke zasvoju od luku, a posebno da li je neskladprouzročen iz ovih razloga:

+ *a) nedostatak da se osiguraju osnovni zahtjevi

navedeni u članku 3;

b ) n e isp ra vn a u p o tre b a no rm e kako je navedeno u članku 5 (2);

c jn e d o s ta ta k u sam im norm am a kako je navedeno u članku 5 (2).

2. Komisija će obaviti konzultacije sa strankama bez odgode. Ako Komisija nakon konzultacije ustanovi da je mjera opravdana, odmah će o to m e o b a v ije s tit i d ržavu č la n ic u ko ja je poduzela inicijativu, kao i druge države članice. Ustanovi li Komisija nakon ove konzultacije da je postupak neopravdan, odmah će o tome obavijestiti državu članicu koja je poduzela inicijativu i proizvođača ili njegovu ovlaštenu predstavničku ustanovu na području Zajednice. Kada je od luka navedena u I. pa rag ra fu zasnovana na nedostatku norme i kada država članica na osnovi odluke zadrži svoje stajalište K om is ija će odm ah obav ijes titi O db o r da započnu postupci navedeni u članku 6 (1).

3. Ako stroj koji, nije usklađen nosi EC oznaku, n a d ležn e d ržave č la n ic e će p o d u z e ti odgovarajući postupak protiv bilo koga koji je pričvrstio oznaku i o tome obavijestiti Komisiju i druge države članice.

4. Komisija će osigurati da države članice budu obav iješ tene o usp jehu ili obus tav i ovog postupka.

II. GLAVA

POSTUPAK CERTIFIKACIJE

Članak 8.

1. P ro izvođač ili n jegova ov laš tena p re d ­stavnička organizacija u Zajednici će, u svrhu dobivanja certifikata za usklađivanje stroja s pravilima ove Upute, izraditi EC deklaraciju o usklađenosti tem eljeno j na m odelu koji je naveden u II. aneksu za koji je stroj proizveden te će se na stroj pričvrstiti EC oznaka, što je utvrđeno u članku 10.

282

2. Prije stav ljan ja u prom et, p ro izvođač ili njegova ovlaštena predstavnička organizacija Zajednice će:

a) ako stroj nije spomenut u IV. aneksu sastaviti redoslijed utvrđen u V. aneksu.;

b) ako stroj nije spomenut u IV. aneksu i njegov proizvođač ne usklađuje ili samo djelomično usklađuje s normama navedenim u članku 5 (2) ili ako nema takvih normi, podvrgnut će jedan uzorak stroja EC tipskom ispitivanju spom enutom u VI. aneksu;

c ) ako je stroj naveden u IV. aneksu proizveden u skladu s normama utvrđenim u članku 5 (2), trebat će:

- ili sastaviti redoslijed utvrđen u VI. aneksu i dostaviti to stručnom tijelu koje će potvrditi prim itak redoslijeda što je m oguće prije i zadržati ga;

- podastrijeti redoslijed utvrđen u VI. aneksu obav ijesnom tije lu koje će jednostavno potvrditi da su norme navedene u članku 5 (2) is p ra v n o p r im ije n je n e i izda t će odgovarajući certifikat za redoslijed;

- ili podvrgnu ti uzorak s tro ja EC tipskom ispitivanju utvrđenom VI. aneksom.

3. Kada se primijeni prvi stavak paragrafa 2 (c), pravila prve rečenice paragrafa 5 i 7 VI. aneksa će se, također, prim ijeniti. Ako se primijeni drugi stavak paragrafa 2 (c), također će se primijeniti pravila paragrafa 5, 6 i 7 te VI. aneksa.

4. Ako se prim jenjuju paragraf 2 (a) i 1 i 2. s tavak p a rag ra fa 2 (c), EC d e k la ra c ija o usklađivanju odredit će usuglašavanje samo pom oću uzorka koji će se podvrgnuti EC tipskom ispitivanju.

5. Kada je stroj podvrgnut drugim uputama Zajedn ice u svezi s drugim aspektima, EC oznaka navedena u članku 10. će ukazati na ove sluča jeve da stroj, također, ispunjava zahtjeve i drugih Uputa.

6. Kada ne ispunjavaju obveze prethodnih paragrafa niti proizvođač niti njegova ovlaštena p re d s ta vn ička us tanova u Za jedn ic i, ove obveze će preuzeti bilo koja osoba koja stavlja stroj u prom et u Zajednici. Iste obveze će

zahtijevati bilo koja osoba prilikom sastavljanja s tro ja ili d ije lo v a ra z lič ito g p o d r ije t la ili konstrukcije stroja za svoju vlastitu upotrebu.

j t * Članak 9.

1. Svaka država članica će obavijestiti Komisiju i druge države članice o ovlaštenim tijelima koja su odgovo rna za obav ljan je p o s tu p ka za certifikate navedene u članku 8 (2), (b) i (c). Komisija će objaviti listu ovih tijela u Službenom dnevniku Europske zajednice za informacije i osigurati da lista bude vremenski nova.

2. Država članica će primijeniti kriterij naveden u VII. aneksu p ro c je n ju ju ć i tije la kako je prikazano u takvoj obavijesti. Tijela upoznavši navedene ocjenske kriterije u p rim jen jiv im usklađenim normama bit će predstavljena za potpunu provedbu tih kriterija.

3. Država članica koja je ovlastila tijelo mora opozvati njegovu obavijest ako smatra da tijelo dulje ne sastavlja kriterije utvrđene u VII. aneksu. Ona će odmah obavijestiti Komisiju i sukladno tome druge države članice.

ili. GLAVA

EC OZNAKA

Članak 10.

1. EC oznaka će se sastojati od EC simbola praćenog s dva broja od godine u kojoj je oznaka pričvršćena. III aneks pokazuje model koji treba biti korišten.

2. EC oznaka bit će pričvršćena na stroju jasno i vidljivo u skladu s točkom 1.7.3 I. aneksa.

3. Oznake ili napisi koji bi stvarali konfuziju s EC oznakom ne trebaju biti stavljeni na stroju.

IV. GLAVA

ZAVRŠNA PRAVILA

Članak 11.

Bilo koja odluka donesena prema Uputi, a koja ograničava tržište ili stavljanje u pogon odredit će točno uzroke na kojima je ona zasnovana.

283

Takvom odlukom će biti obaviještena koliko je m oguće prije zainteresirana stranka, koja će u isto vrijeme biti obaviještena o pravnom lijeku koji joj stoji na raspolaganju prema zakonima na snazi u zainteresiranoj državi članici i krajnjim rokovima kojima su podložni takvi pravni lijekovi.

Članak 12.

Komisija će primijeniti potrebne mjere da dobije informaciju za sve bitne odluke koje se odnose na postupak ove raspoložive Upute.

- Članak 13.

1. Države članice će prihvatiti i objaviti zakone, propise i adm inistrativna pravila, potrebna u pogledu usuglašavanja ove Upute najkasnije do 1.1.1992. One će bez oklijevanja obavijestiti o tom e Komisiju.

One će primjenjivati ova pravila obvezno od 31. prosinca 1992.

2. Države članice će osigurati da tekstovi pravila nacionalnih zakona, koje oni prihvate s polja dje lokruga ove Upute budu priopćeni Komisiji.

Članak 14.

Uputa je adresirana na države članice.

Doneseno u Luxembourgu, 14. lipnja 1989.

Za Vijeće Predsjednik P. Solbes

I. ANEKS

OSNOVNI ZDRAVSTVENI I SIGURNOSNI ZAHTJEVI U ODNOSU NA

PROJEKTIRANJE I KONSTRUIRANJE STROJEVA

UVODNE PRIMJEDBE

1. Obveze u pogledu osnovnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva primjenjuju se samo kada postoje podudarne opasnosti na strojevima u situacijama ako su oni korišteni pod uvjetima koje je predvidio prvi izvođač. U bilo kojem slučaju, zahtjevi 1.1.2,1.7.3 i 1.7.4 primjenjuju se na svim strojevima na koje se odnosi ova Uputa.

2. Osnovni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi spomenuti u Uputi su obvezni. Ipak uzimajući u obzir umjesnost, može biti da nije moguće postići objektivno stajalište o tome. Pritom koliko je m o g u će s * fo| m ora b iti p ro je k tira n \ konstruiran u skladu s tim objektivnostima.

1. OSNOVNI ZDRAVSTVENI I SIGURNOSNI ZAHTJEVI

1.1 Opće primjedbe

1.1.1 Definicije

U smislu ove Upute:

1. "Opasna zona” označava bilo koju zonu na stroju ili oko njega na kojoj je osoba izložena riziku za svoje zdravlje ili sigurnost;

2. “ Izložena osoba” označava osobu koja je potpuno ili djelom ično u opasnoj zoni;

3. "O p e ra te r” označava o so b u ili o so b e raspoređene na poslovima instaliranja, rukova­nja, po d e ša va n ja , od rža va n ja , č iš ć e n ja , popravka ili transporta strojeva.

1.1.2 Načela sigurnosnih pravila

a) Strojevi moraju biti konstruirani tako da su p r ik la d n i za svo ju fu n k c iju i m o g u b iti podešavani i održavani bez stavljanja radnika na rizik kada se ove operacije obavljaju pod uvjetima predviđenim od proizvođača. Cilj ovih m jera m ogu biti da se otkloni bilo koji rizik nesreće predviđene vijekom tra jan ja stroja, uključujući faze sastavljanja i rastavljanja, čak gd je rizici nesreće proizlaze od navedenih predviđenih nenormalnih situacija.

b) K od izna la ska n a jp o g o d n ijih m e to d a proizvođači moraju primijeniti sljedeća načela prema ovom redoslijedu:

- eliminirati ili smanjiti rizik koliko god je to m oguće (vezano za s ig u rn o s t s tro ja u projektu i konstrukciji),

- primijeniti potrebne zaštitne mjere u odnosu na rizik koji ne može biti eliminiran,

- obavijestiti korisnike o preostalim rizicima koji se odnose na bilo koji nedostatak prihvaćenih zaštitnih mjera, ukazujući pritom da li je potrebna bilo koja vježba (pokus) ili neka

284

p o s e b n a p o tre b a za upo trebu osobn ih zaštitnih sredstava.

c) Za vrijeme projektiranja i konstruiranja stroja i za v r ije m e p is a n ja in s tru k c ija (u pu ta ), proizvođač mora predvidjeti ne samo normalnu upotrebu stroja već, također, i upotrebe koje bi m ogle biti logično i očekivane. Stroj mora biti p ro jek tiran tako da se spriječi nenorm alna upotreba koja bi mogla uzrokovati pojavu rizika. U drugim slučajevima instrukcije moraju opisati pažnju korisnika na načine koji su se na osnovi is k u s ta v a po ka za li i ko ji se ne bi sm je li prim jenjivati pri radu na strojevima.

d) Pod n a zn a če n im u v je tim a u p o tre b e , nelagodnost, zamor i psihički stres kod opera­tera m oraju biti smanjeni na što je m oguću manju mjeru, držeći se pri tome načela.

e) Za vrijeme projektiranja i konsturiranja stroja, pro izvođač mora voditi računa o prisili kojoj m ora biti izvrgnut operater kao rezultat potrebe ili predviđene upotrebe osobne zaštitne opreme (obuća, rukavice itd.).

f) S trojevi m oraju biti opskrb ljen i sa svom osnovnom specijalnom opremom i priborom da bi se om ogućilo podešavanje, održavanje i upotreba, i to bez rizika.

1.1.3 Materijali i proizvodi

Materijali upotrijebljeni za konstrukciju stroja ili proizvodi upotrijebljeni i napravljeni za vrijeme njihove upotrebe ne smiju dovesti u opasnost sigurnost i zdravlje zaposlenih radnika.

Posebice, tamo gdje se koriste tekućine, strojevi moraju biti projektirani i konstruirani za upotrebu bez riz ika oče k iva n o g p rilikom pun jen ja , upotrebe, istakanja ili odvrtanja.

1.1.4 Rasvjeta

Proizvođač mora osigurati cjelokupnu rasvjetu pogodnu za određene radne operacije gdje njezin nedostatak vjerojatno može prouzročiti rizik usprkos rasvjeti radne okoline (ambijenta) norm alnog intenziteta.

Proizvođač mora osigurati da nema površine sa sjenom, što bi vjerojatno prouzročilo nepriliku

da nema b lještanja (zaslijepljenja) i da ne pos to je opasn i s tro b o sko p sk i uč inc i kod rasvjete, koju je proizvođač predvidio.

Unutarnji d ijelovi za koje se zahtijeva česti nS dzo#podešavan je i održavanje površine, moraju biti opremljeni s vlastitom rasvjetom.

1.1.5 Projektiranje stro jeva za o lakšavanje njihovim rukovanjem

Strojevi ili svaki njihov sastavni dio mora biti:

- sposoban za sigurno rukovanje (m anipu­laciju),

- zapakiran ili označen tako da m ože biti s ig u rn o u s k la d iš te n i bez o š te ć iv a n ja (odgovarajuća stabilnost, posebni nasloni).

Kada težina, veličina ili oblik strojeva ili njihovi različiti sastavni dije lovi sprečavaju njihovo micanje ručnim putem, strojevi ili svaki sastavni dio mora biti:

- podešen s vezom s nosećim priborom,- projektiran tako da može biti podešen takvim

vezama (npr. s provlačnim rupama),- tako oblikovan da može biti lako primijenjena

standardna oprema za dizanje.

Ako se strojevi ili neki od njihovih sastavnih d ije lova m ogu prem ješta ti ručn im putem , moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

- stroj mora biti lako pokretan,- stroj mora biti oprem ljen za dizanje (npr.

ručnom d rškom i s i.) i p re m je š ta n je s potpunom sigurnošću.

Posebna rješenja m oraju biti izvedena za rukovanje alatima i/ili strojnim dijelovima iako su lagani, ali bi se mogli oštetiti (oblik, materijal itd.).

1.2 Kontrola

1.2.1 S igu rnos t i p o u zd a n o s t nadzo rnog sustava

Nadzorni sustavi (kontrolni sustavi) moraju biti projektirani i konstruirani tako da su sigurni i pouzdani, na način da će spriječiti nastale opasne situacije. Osim toga, oni moraju biti projektirani i konstruirani na takav način da:

285

- mogu zadovoljavati stroge kriterije za norma­lnu upotrebu i vanjske faktore,

- pogreške logično ne navode za štetne situ­acije.

1.2.2 Kontrolna sredstva

Kontrolna sredstva moraju biti:

- jasno vid ljiva i prepoznatljiva te posebno obilježena gdje je to potrebno,

- u stanju za siguran rad bez kolebanja ili gubitka vremena i bez nejasnoća,

- projektirana tako da je rad kontrole postojan s njihovim djelovanjem,

- sm ještena izvan zone opasnosti, osim za neke kontrole gdje je to potrebno, kao na prim je r zaustavljan je u nužnom sluča ju , kontrola, priučavanje robota,

- sm ještena tako da njihovo dje lovanje ne može prouzrokovati dodatni rizik,

- projektirana ili zaštićena tako da se željeni način, gdje postoji rizik, ne može proizvesti bez djelovanja,

- napravljena tako da izdrže predviđena na­prezanja, posebno se m ora pripaziti na uređaje za zaustavljanje u nužnom slučaju, koji mogu biti izvrgnuti značajnom napreza­nju.

Kada su kon tro lna sredstva pro jektirana i konstruirana za obavljanje nekoliko različitih djelovanja, naime kada nema podudarnosti jedan prem a drugom e (npr. odgovara juća tipkovnica tipkala i si.), djelovanje mora biti jasno pokazano i podvrgnuto dokazu ako je to potrebno.

treba pustiti stroj u pogon. Ugrožene osobe moraju imati vremena i sredstava da bi, prema potrebi, spriječile puštanje stroja u pogon.

1.2.3 Upućivanja (puštanje u rad)", Jk

Mora se omogućiti upućivanje stroja samo sa svijesnim djelovanjem uređaja predviđenog za određenu svrhu. Isti uređaj se primjenjuje kada se:

- ponovno upućuje stroj u pogon nakon njego­vog zaustavljanja, koji god razlog bio za to,

- izvodi važna prom jena u radnim uvjetima (npr. brzina, tlak itd.), osim kod takvog pono­vnog upućivanja stroja ili promjene u radnim uvjetima gdje ne postoji rizik za izložene osobe.

Taj osnovni uređa j ne p rim jen ju je se kod ponovnog upućivanja stroja ili kod izmjene radnih uvjeta kada se radi o normalnom slijedu nekog automatskog ciklusa. Ako neki uređaj ima nekoliko načina pokretanja te. po jedin i rukovaoci strojem mogu ugroziti jedan drugog, treba ugraditi dodatne naprave koje će isključiti takav rizik (tako da naprave pokrenu sam o jedan dio startnog mehanizma).

Ako je moguće kod automatskog postrojenja, ponovno upućivanje stroja treba biti lako nakon zaustavljanja stroja kada su bili ispunjeni svi sigurni uvjeti.

1.2.4 Uređaji za zaustavljanje

N o r m a l n o z a u s t a v l j a n j e

Kontrole moraju biti uređene tako da njihov p o lo ž a j, k re ta n je i o tp o r o p e ra c ije jesu odgovarajući djelovanju provedbe, uzimajući p r ito m u o b z ir e rg o n o m s k a nače la . Odgovarajuća prisila uporabe osobne zaštitne oprem e (kao npr. obuća, rukavice itd.) mora biti uzeta u obzir. Strojevi moraju biti opremljeni s indikatorima (brojčanici, signali itd.) u skladu za siguran rad. Rukovalac mora biti u stanju pročitati ih s m jesta kontrole.

S glavnog kontrolnog mjesta rukovodilac mora biti u stanju osigurati da u opasnoj zoni nema izloženih osoba, ako je m oguće. Kontrolni sustav mora biti projektiran i konstruiran tako da se daju akustični i/ili vizualni signali kad god

Svaki stroj mora biti opremljen s takvom kontro­lom pri čemu stroj može biti sigurno doveden za kompletno zaustavljanje.

Svaka radna faza m ora biti op rem ljena s kontrolom za zaustavljanje stroja, samo za neke ili za sve pokretne dijelove stroja, ovisno o vrsti opasnosti, tako da se stroj dovede u sigurno stanje. Strojna kontrola za zaustavljanje mora imati prioritet nad startnom kontrolom. Kada se s tro jev i ili n jihov i opasn i d ije lo v i jed nom zaustave, dobavna energija mora biti prekinuta na aktuatorima.

286

Zaustavljanje u nužnom slučaju

Svaki uređaj mora biti opremljen s jednim ili više uređaja za zaustavljanje u nužnom slučaju da se onemogući stvarna ili prijeteća opasnost. Iznimke od ovog pravila su sljedeće:

- strojevi na kojima uređaji za zaustavljanje u nužnom slučaju ne bi smanjivali opasnost ili to ne bi om ogućilo primjenu odgovarajućih posebnih mjera zaštite od opasnosti,

- ručni prijenosni strojevi (alati) i strojevi na ručni pogon.

Taj uređaj mora:

- imati jasno prepoznatljive, jasno vidljive i brzo dostupne kontrole,

- zaustaviti opasni proces što je brže moguće, bez da se izazovu dodatne opasnosti,

- ako je po trebno , pokrenuti ili om oguć iti pokretanje određenih sigurnosnih radnji.

NAPOMENA;riječ “ tr ig e r” i “ trige riran je ” imaju značenje okidnih impulsa odnosno signala za upravljanje.

Kontrola za zaustavljanje u nužnom slučaju m ora ostati i dalje uključena: ona mora po m o gućn os ti biti isk ljučena sam o pom oću posebne operacije. Oslobađajući kontrolni stroj ne smije ponovno stupiti u rad, već samo daje d o p u š te n je za p o n o vn o p u š ta n je u rad. Kontrola za zaustavljanje ne smije trigerirati funkciju za zaustavljanje prije nego je u stanju pogona.

Instalacijski sustav

Ako je stroj projektiran i građen tako da su mogući nekoliko tipova kontrole ili načina rada i to pod različitim razinama sigurnosti, stroj mora imati tzv. mode selektor koji je moguće zatvoriti u svakomjcoložaju (ili blokirati); (to je potrebno rp r. k a i podešavanja, održavanja, inspekcije itd.). Svaki položaj selektora mora odgovarati jednom modu rada ili kontrole.

Selektor može biti vraćen u prvobitni položaj p o m o ću d ru g e iza b ra n e m e to d e ko ja ograničava uporabu određene funkcije stroja izv jesn im k a te g o rija m a o p e ra te ra (npr. pristupni kod za izvjesne numeričke kontrolirane funkcije itd.). Ako za određene operacije stroj m ora biti u stanju raditi sa svojim zaštitnim neutra lizira jućim uređajim a, m ode selektor mora istodobno:

onemogućiti automatski kontrol mode, dopustiti kretanje sam o pom oću kontrola zahtijevajući trajno djelovanje, dopustiti operaciju opasnih pokretnih dijelova samo u povećanim sigurnosnim uvjetima (npr. sm anjena brzina, sm anjena snaga,

- postupno (korak za korakom ) ili d rug im adekva tn im o s ig u ra n jem ), a is to d o b n o sprečavajući opasnosti od odgovarajućih posljedica,spriječiti bilo koji pokret kojim bi se stvorila opasnost prouzrokujući svjesno ili nesvjesno učinak na unutarnje senzore stroja.

O sim toga , op e ra te r m ora biti spo soba n kontrolirati operaciju dijelova koju on radi na odgovarajućem mjestu,

1.2.6 Greške energetskog izvora

U kućište strojeva ili dijelova strojeva, koji su projektirani da zajedno rade, proizvođač mora tako projektirati i konstruirati strojeve da kontrola za zaustavljanje, uključuje i zaustavljanje u nužnom slučaju može zaustaviti ne samo stroj već i cijelu opremu prije i poslije (uzvodno i nizvodno) ako je nastavak rada opasan.

1.2.5 Izbor načina kontrole

Izabrani način kontrole mora imati prvenstvo p r im je n e nad sv im d ru g im k o n tro ln im sustavima izuzevši nužno zaustavljanje.

Prekid, ponovno uspostavljanje nakon prekida ili promjenjivost na bilo koji način energetskog izvora na stroju ne smiju prouzročiti opasnu situaciju.

Naročito:

- stroj ne smije neočekivano startati,- stroj ne smije biti spriječen od zaustavljanja

ako je dana komanda,- nijedan pokretni dio stroja ili komad pridrža­

van na stroju ne smije ispasti ili biti odbačen,- automatsko ili ručno zaustavljanje bilo kojih

pokretnih dijelova mora biti nezaustavljivo,- zaštitni uređaji moraju i dalje ostati potpuno

djelotvorni.

287

1.2.7 Greške kontrolnog kruga

Greška u kontrolnom logičnom krugu, nedostaci ili šteta na kontrolnom krugu ne smiju prouzročiti opasne situacije.

Naročito:

- stroj ne smije neočekivano startati,- stroj ne smije biti spriječen da se zaustavi ako

je dana komanda,- nijedan pokretni dio stroja ili komad pridrža­

van na stroju ne smije ispasti ili biti odbačen,- automatsko ili ručno zaustavljanje bilo kojih- pokretnih dijelova mora biti nezaustavljivo,- zaštitni uređaji moraju ostati potpuno djelo­

tvorni.

1.2.8 Software

In te rak tivan so ftw a re izm eđu op e ra te ra i kom ande ili kontrolnog sustava stroja mora biti lako upotrebljiv.

1.3 Zaštita protiv mehaničkih opasnosti

Gdje postoji opasnost od puknuća ili odlo- m ljen ih o s ta ta k a usp rko s p r im ije n je n im mjerama (npr. kao kod brusne ploče), pokretni dijelovi moraju biti montirani i postavljeni na takav nagn d a g slučaju puknuća njihovi dijelovi budu zadfŽaru Krute i fleksibilne cijevi koje se pune tekućinama, osobito one pod visokim tlakom, moraju biti u stanju izdržati predviđena unutarnja i vanjska naprezanja i moraju biti čvrsto pričvršćene ¡/ili zaštićene od svih utjecaja vanjskih naprezanja i napetosti; m oraju biti poduzete mjere opreza da se osigura da ne p o s to ji n ika kav riz ik p r ilik o m p u k n u ć a (iznenadan pokret, mlaz visokog tlaka itd.).

Kada je materijal, koji treba biti obrađivan s a la tim a au tom a tsk i, m ora ju b iti p o tp u n o ispunjeni sljedeći uvjeti da bi se izbjegli rizici za izložene osobe (npr. puknuće alata):

- kada radni predmet dolazi u dodir s alatom, on se mora održavati u normalnim radnim uvjetima,

- kada alat starta i/ili se zaustavlja (namjerno ili slučajno) poslužujući, radni pokret i alatni pokret moraju biti koordinirani.

1.3.1 Stabilnost 1.3.3 Rizici od pada i izbacivanja predm eta

Stroj, sastavni dijelovi i pripadajuća oprem a moraju biti tako projektirani da su oni dovoljno stabilni, pod predviđenim radnim uvjetima (ako je potrebno uzeti u obzir klimatske uvjete), za upotrebu bez rizika od prevrtanja, pada ili neočekivanog pokreta.

Moraju biti primijenjene mjere opreza da bi se spriječio rizik od pada ili izbacivanja predm eta (npr. radnih predmeta, alata, vezala, sastavnih dijelova, otpadaka itd.).

1.3.4 Rizici od površina rubova i uglova

Ako oblik samog stroja ili njegovih pridodanih instalacija ne nudi dovoljnu stabilnost, moraju se osigurati vlastita sredstva za usidrenje i to navesti u uputama.

1.3.2 Rizik od puknuća za vrijeme rada

S obzirom na namjenu, pristupni dijelovi stroja ne smiju imati oštre rubove, uglove i hrapave površine kojima bi se nanijele ozljede.

1.3.5 Rizici koji se odnose na kom binirane strojeve

Različiti dijelovi stroja i njihove veze moraju izdržati naprezanja kojima su oni izvrgnuti kada se upotrebljavaju kako je predvidio proizvođač. Postojanost upotrijebljenog materijala mora odgovarati radnom mjestu predviđenom od proizvođača, posebno s obzirom na pojave zamora, starenja, hrđanja i istrošenosti.

Proizvođač mora navesti u uputam a vrstu i u če s ta lo s t nadzo ra i o d ržava n ja ko ja se zahtijevaju za sigurne razloge. On mora, gdje je potrebno, navesti izložene dijelove istroše­nosti, kao i kriterije za njihovu zamjenu.

Kada je stroj namijenjen za provedbu nekoliko različitih operacija s ručnim odstran jen jem komada između svake operacije (kombinirani stroj), stroj mora biti projektiran i konstruiran na takav način da se om ogući uporaba svakog elementa bez korištenja drugih elemenata, koji bi mogli uzrokovati pojavu opasnosti ili rizika za izloženu osobu.

Za ovu svrhu mora biti om ogućeno upućivanje ili zaustavljanje bilo kojih elemenata koji nisu zaštićeni.1.3.6 Rizici koji se odnose na promjene kod

288

obrtnih brzina alata

Kada je stroj projektiran za obavljanje operacija pod različitim uvjetima upotrebe (npr. različite brzine ili različita energetska dobava), mora biti projektiran i konstruiran na takav način da se izbor i podešavanje ovih uvjeta mogu provoditi sigurno i pouzdano.

1.3.7 Sprečavanje rizika koji se odnose na pokretne dijelove

Pokretni dijelovi stroja moraju biti projektirani, građeni i uređeni tako da se izbjegnu opasnosti prim jenom naprava ili zaštitnih uređaja na takav nač in da se sp r ije če svi riz ic i od d o d ira (kontakta) kojim bi se stvorile nesreće na radu.

1.3.8 Izbor zaštite od rizika koji se odnose na pokretne dijelove

Naprave ili zaštitni uređaji, koji se koriste kao zaštita od rizika pokretnih dijelova moraju biti odabrani na osnovi vrste rizika. Da bi se proveo izbor, moraju se koristiti sljedeće upute.

a) Transmisijski pokretni dijelovi

Zaštitne naprave projektirane za zaštitu osoba od riz ika , ko ji su u svez i s p o k re tn im tra n s m is ijs k im d ije lo v im a (npr. rem en , zupčanici, kotači, osovine i si.) moraju biti:

učvršćene ili udovoljavati zahtjevima iz točaka- 1.4.1 i 1.4.2.1,

pokretne ili udovoljavati zahtjevima iz točaka- 1.4.1 i 1.4.2. 2.A.

Pokretne naprave morale bi se upotrebljavati kada se predviđa česti pristup.

b) Pokretni dijelovi

Naprave i zaštitni uređaji projektirani za zaštitu izloženih osoba od rizika koji su u svezi s pokretn im d ije lov im a (kao npr. vezni alati, pokretni dijelovi preša, valjci, dijelovi u procesu obrade itd.) moraju biti:

gd je god je m oguće učvršćene naprave- prema zahtjevima iz točaka 1.4.1 i 1.4.2.1,

pokretne naprave prema zahtjevima iz točaka- 1.4.1 i 1.4.2.2.B ili zaštitni uređaji kao osjetni

u re đ a ji (npr. n e m a te rija ln a p re p re ka , senzorski uređaji), zaštitn i uređaji koj su

p rid ržava n i na d is ta n c i (npr. d v o ru čn a kon tro la ), ili zaštitn i u ređa ji nam ijen jen i au tom atski za zaštitu svih d ije lova tije la operatera ili njegovog dijela od prekoračenja

* u opasnu zonu, a u skladu sa zahtjevima točaka 1.4.1 i 1.4.3.

Ako izvjesni pokretni dijelovi koji neposredno zadiru u radni proces ne mogu biti tako izvedeni da su kompletno ili djelom ično nepristupačni za vrijeme rada zbog intervencije operatera u neposrednu blizinu, gdje je tehnički m oguće takvi dijelovi moraju biti op rem ljen i:

učvršćenim zaštitn im napravam a prem a- zahtjevim a iz točaka 1.4.1 i 1.4.1.1, koje

sprečavaju pristup tim m jestima od dijelova koji se ne koriste u radu, podešavanim zaštitnim napravama prema

- zahtjevima iz točaka 1.4.1 i 1.4.2.3 ogra­ničavajući pristup ovim mjestima od pokretnih dijelova koji su striktno za rad.

1.4 Zahtijevane karakteristike zaštitnih naprava i uređaja

1.4.1 Opći zahtjevi

Zaštitne naprave i uređaji moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

- biti jake konstrukcije,- ne smiju davati povoda za neki dodatni rizik,- ne smiju biti lakoprolazne ili nedjelotvorne,

biti smještene na odgovarajućoj udaljenosti- od opasne zone,

prouzročiti minimum smetnji na promatranju- tehnološkog procesa,

om ogućiti nužan rad na insta lacijam a i/ili- zamjenu alata i, također, održavanje blizu

ograničavajućeg pristupa samo na površini gdje rad treba biti obavljen, ako je m oguće bez rastavljanja zaštitne naprave ili uređaja.

1.4.2 Specijalni zahtjevi za naprave

1.4.2.1 Učvršćene naprave

Učvršćene naprave moraju biti sigurno fiksirane na mjestu. One moraju biti učvršćene pom oću sustava da se mogu otvoriti (skinuti) samo s alatom. Zaštitne naprave moraju se učvrstiti u zaštitnom položaju da bi bile spremne obavljati svoje odgovarajuće funkcije.

289

1.4.2.2 Pokretne zaštitne naprave

a) tip A pokretne naprave moraju:

- ako je m oguće, ostati pričvršćene na stroju dok je on u otvorenom položaju,

- biti povezane s uređajem za zabravljivanje radi zaštite od pokretnih dije lova prilikom upućivanja stroja, i to za vrijeme dok se tim d ije lov im a m ože p ris tup iti te dati “ s to p ” kom andu kad god su one kraće vrijem e zatvorene.

b) tip B pokretne naprave m oraju biti pro- jektiraner i spojene u kontrolni sustav tako da:

- se pokretni dijelovi ne mogu uputiti dok su unutar operaterovog dohvata,

- izložena osoba ne može dohvatiti pokretne dijelove jednom kada su se oni pokrenuli,

- one m ogu biti podešavane sam o pom oću namjernog djelovanja, kao npr. upotrebom alata, ključa itd.

- odsutnost ili pogreška jednog od njihovih sastavnih dijelova onemogućava upućivanje (start) ili zaustavlja pokretne dijelove,

- se zaštita od bilo kojeg rizika izbacivanja ob av lja po m o ću neke v las tite p reg rade (brane).

1.4.2.3 Podešavane naprave koje ograničavaju pristup

Podešavane naprave koje ograničavaju pristup tim površinama pokrenutih dijelova, a koji se koriste neposredno za rad, moraju:

- biti podešavane ručno ili automatski u skladu s vrstom obavljenog posla,

- biti brzo podešavane s uporabom alata, smanjiti koliko je moguće rizik od izbacivanja.

1.4.3 Specijalna oprem a za zaštitne uređaje

Zaštitni uređaji moraju biti projektirani i vezani u kontrolni sustav tako da:

- se pokretni dijelovi ne mogu pokrenuti dok su oni unutar operaterovog zahvata,

- izložena osoba ne može dohvatiti pokretne dijelove jednom kad su se oni pokrenuli,

- oni m ogu biti podešavani sam o pom oću namjernog djelovanja, kao npr. upotrebom alata, ključa i dr.

- odsutnost ili pogreška jednog od njihovih d ije lo v a sp re ča va u p u ć iva n je (s ta rt) ili

zaustavlja pokretne dijelove.

1.5 Zaštita od drugih opasnosti

1.5.1 Električno napajanje

Ako je stroj s električnim napajanjem, on mora biti projektiran, konstruiran i opremljen tako da su sve opasnosti od električne struje spriječene ili mogu biti spriječene.

Posebna pravila djelovanja, koja se odnose na električnu opremu projektiranu unutar određene naponske granice, moraju se primijeniti na stroju koji je podložan ovim granicama.

1.5.2 Statički elektricitet

Stroj mora biti tako projektiran i konstruiran što se tiče sprečavanja ili ograničavanja ugradbe potencijalnih opasnih elektrostatičkih naboja i/ ili biti opremljen sustavom pražnjenja.

1.5.3 Druga energetska napajanja osim električnog

Ako je stroj pogonjen s nekom energijom koja nije električna (npr. hidrauličnom, pneumatskom ili termalnom energijom itd.), on mora biti projektiran, konstruiran i opremljen tako da se otklone sve potencijalne opasnosti koje su osobite za ove vrste energije.

1.5.4 Greške kod opremanja stroja

Greške prilikom opremanja i zamjene izvjesnih dijelova, koji bi mogli biti izvor rizika, moraju biti onemogućene pomoću nacrta takvih dijelova, ili u njihovom nedostatku, pomoću informacija danih na samim tim dijelovima i/ili kućištu. Iste informacije moraju biti na pokretnim dijelovima i/ili njihovim kućištima gdje smjer kretanja mora biti poznat kako bi se izbjegao rizik. Bilo koja dalja potrebna informacija mora biti dana u instrukcijama (uputama). Kada izvori rizika mogu biti pogrešan spoj, nepravilan spoj za tekućine, uključujući električne vodiče, oni moraju biti onemogućeni pomoću projekta ili, u njihovom nedostatku pomoću naznaka napisanih na cijevima, kabelima itd. i/ili na spojnom bloku.

290

1.5.5 Ekstremne temperature

Moraju se poduzeti mjere da se otkloni bilo koji riz ik od oz ljede p rouzročene d o d iro m sa strojnim dijelovima ili materijalom visokih ili vrlo niskih temperatura. Rizik od utjecaja vrućeg ili v r lo h la d n o g m a te r ija la m o ra o bi b iti procijenjen. Gdje postoji takav rizik, moraju se primijeniti mjere da se on spriječi ili, ako to nije tehnički moguće, učiniti to bezopasnim.

1.5.6 Požar

Stroj mora biti projektiran i konstruiran da se rzb jegne riz ik od p o ža ra ili p re g r ija va n ja nastalog od sam og stroja ili plinova, tekućina, prašine, pare, kao i drugih tvari proizvedenih ili korištenih na stroju.

1.5.7 Eksplozija

Stroj mora biti projektiran i konstruiran da bi se izbjegao bilo koji rizik od eksplozije nastale od samog stroja ili plinova, tekućina, prašine, pare, kao i drugih tvari proizvedenih ili upotrijebljenih na stroju. Zbog toga proizvođač mora prim ije­niti sljedeće:

- izbjeći opasnu koncentraciju proizvoda,- spriječiti zapaljenje potencijalne eksplozivne

atmosfere,- smanjiti bilo koju eksploziju koja može nastati

tako da ona ne dovodi u opasnost okolinu.

Iste opasnosti moraju biti uzete u obzir ako proizvođač predviđa uporabu stroja u nekoj potencijalnoj eksplozivnoj atmosferi. Električna oprema kao sastavni dio stroja mora odgovarati propisu posebne upute koja je na snazi.

1.5.8 Buka

Stroj mora biti projektiran i konstruiran tako da su smanjeni rizici koji nastaju od emisije zrakom nošene buke, i to na najmanju razinu, uzimajući u obzir tehnički proces i korisnost sredstava za smanjenje buke, posebno na samome izvoru.

1.5.9 Vibracija

Stroj mora biti projektiran i konstruiran tako da su rizici od proizvedenih vibracija stroja redu­cirani na najmanju razinu, uzimajući u obzir tehnički proces i korisnost sredstava smanjenih

vibracija, posebno na samome izvoru.

1.5.10 Radijacija

Stroj mojra biti projektiran i konstruiran tako da '\e brf® koja em isija radijacije ograničena na veličinu potrebnu za njegov rad i da utjecaji na izložene osobe nisu stalni ili da su smanjeni na bezopasnu mjeru.

1.5.11 Vanjska radijacija

Stroj mora biti projektiran i konstruiran tako da vanjska radijacija ne utječe na njegov rad.

1.5.12 Laserska oprem a (uređaji)

Ako se upotrebljava laserska oprem a (uređaj), moraju biti uzeta u obzir sljedeća pravila:

- laserska oprem a (uređaj) na stroju mora biti projektirana i konstruirana tako da se spriječi bilo koja slučajna radijacija,

- laserska oprema (uređaj) na stroju mora biti zaštićena tako da d je lo tvo rna rad ijac ija , radijacija proizvedena pom oću refleksije ili d ifuz ije i sekundarna rad ijac ija ne šte te zdravlju,

- op tičk i uređaj za nadzor ili podešavan je laserske opreme uređaja na stroju mora biti takav da ne nastane nikakav zdravstveni rizik od laserskih zraka.

1.5.13 Emisije prašine, plinova itd.

Stroj mora biti tako projektiran, konstruiran i/ili opremljen da rizici od odgovarajućih plinova, tekućina, prašine, para i drugih štetnih tvari koje on pro izvod i budu otklonjeni. G dje posto ji opasnost, stroj m ora biti tako oprem ljen da spom enute tvari m ogu biti zahvaćene i/ili odvedene. Ako stroj nije zatvoren za vrijeme norm alnog rada, uređaji za zahvaćanje i/ili odvrtanje moraju biti smješteni što je m oguće bliže izvoru emisije.

1.6 Održavanje

1.6.1 Strojno održavanje

Podešavajuća, podmazivajuća i održavajuća m jesta moraju biti sm ještena izvan opasnih zona. Mora se om ogućiti da se radovi na podmazivanju, održavanju, popravku, čišćenju

291

i servisiranju obavljaju za vrijeme dok je stroj u stanju mirovanja. Ako jedan ili više spomenutih uvjeta ne mogu biti zadovoljeni iz tehničkih razloga, ti postupci moraju se obavljati bez rizika (vidjeti 1.2.5.). U slučaju automatiziranog stro ja i, kada je potrebno, drugih strojeva, proizvođač mora propisati odgovarajući uređaj za m o n tira n je d ija g n o s tič k e o p re m e za p ro n a la z a k g re ške . A u to m a ts k e s tro jn e komponente (koje se trebaju često mijenjati, posebno za izmjenu u proizvodnji ili gdje se one obvezno troše ili gdje se vjerojatno pokvare nakon neke nezgode), moraju se dati skinuti i za m ije n iti na lak i s igu ran nač in . P ris tup kom ponentam a m ora om ogućiti obavljanje ovih poslova s potrebnim tehničkim sredstvima (a la ti, m je rn i ins trum e n ti itd .) u sk ladu s načinom rada koji specificira proizvođač.

1.6.2 Pristup radnom m jestu i m jestim a za održavanje

P ro izvođač m ora p re d v id je ti s re d s tva za pristupe (stepenice, ljestve, penjalice itd.) da bi se om ogućio pristup na siguran način svim m jestima koja se koriste pri radu, podešavanju i održavanju. Dijelovi stroja, gd je se osobe obvezno kreću ili stoje, moraju biti projektirani i konstruirani tako da se izbjegnu padovi.

1.6.3 Izolacija energetskih izvora

Svi strojevi moraju biti opremljeni sredstvima da ih se može izolirati od svih energetskih izvora. Takvi izolatori moraju biti jasno prepoznatljivi. Oni moraju biti sposobni da se zatvore ako bi ponovn i spo j m ogao doves ti u op a sn o s t izložene osobe. Ako je stroj napajan električnom strujom preko sklopke sposobne da isključi strujni krug, razdvajanje sklopkom je dovoljno. Izolator se mora dati zaključati, također, i kada operater nije u mogućnosti da s bilo koje njemu dostupne točke provjeri da li je dotok energije isključen. Nakon što je energija isključena, mora biti om ogućeno rasterećen je od bilo koje preostale energije ili energije pospremljene u krugovima stroja, bez rizika za izložene osobe. Kao izn im ka od navedenih zahtjeva, neki krugovi energije mogu ostati normalno spojeni na svoje energetske izvore, npr. dijelovi koji pridržavaju (hvatači predmeta), zaštitni info- rmatori, unutarnje svjetlo itd. U ovome primjeru moraju se primijeniti mjere da se osigura zaštita

operatera.

1.6.4 Operaterova intervencija

S tro j m ora b iti p ro je k tira n , ko n s tru ira n i o p re m lje n d đ * je o g ra n ič e n a p o tre b a za operaterovom intervencijom. Ako operaterova intervencija ne može biti izbjegnuta, to mu tada mora biti om ogućeno da to radi lako i sigurno.

1.7 Indikatori

1.7.0 Uređaji za informiranje

Informacija potrebna za kontrolu stroja mora biti dvosmislena i lako razumljiva. To ne smije prekomjerno opterećivati operatera.

1.7.1 Obavijesni uređaji

K ad je s tro j o p re m lje n u re đ a jim a za obavještavanje (npr. kao signali itd.), oni moraju biti nedvosm isleni i lako vid ljiv i (zapaženi). Operater mora lako zaustaviti djelovanje takvih obavijesnih uređaja u svako vrijeme. Zahtjevi p o s e b n ih s m je rn ic a , š to se tič e b o ja i sigurnosnih signala moraju biti usklađeni..

1.7.2 Upozorenja od preostalih rizika

A ko r iz ic i o s ta n u u s p rk o s p r im ije n je n im mjerama ili u slučaju potencijalnih rizika koji nisu očiti (npr. električni ormari, radioaktivni izvori, propuštanje, hidrauličnog kruga, opasnost na nekom nepredviđenom mjestu itd.), proizvođač mora predvidjeti upozorenja. Takva upozorenja m orala bi prvenstveno imati brzo shvatljive piktograme i/ili da su sastavljena na jednom od jez ika zem lje u kojo j se stro j upotrebljava, odnosno na jeziku koji je razumljiv operateru.

1.7.3 Označavanje

Svi s tro je v i m o ra ju b iti o z n a če n i č itk o i neizbrisivo sa sljedećim posebnostima:

- ime i adresu proizvođača,- EC ozn aku , ko ja s a d rž a v a i g o d in u

proizvodnje (vidjeti III. aneks),- naznaku serije ili tipa,- serijski broj.

Osim toga, kada proizvođač proizvodi stroj s namjenom da se upotrebljava u potencijalnoj

292

eksp lozivno j a tm osferi, to m o ra biti n a zn a č e n o stroj, ne sm ije biti u suprotnosti s u p u ta m a u

n a s tro ju . S tro j m o ra , ta k o đ e r , im a ti p u n u p o g led u sigurnosti. O n a m o ra dati in form acijeinform aciju u svezi s tip o m i osn o vo m z a svoju u p o g le d u em is ija z ra k o m p re n o š e n e b u kes ig u rn u u p o tre b u (n p r. m a k s im a ln a b rz in a n a v e d e n e u (f) i u s lu ča ju ručnih i/ili rukomizvjesnih obrtnih d ijelova, m aksim aln i d ijam eta r v o đ e n ih s tro jeva dati in fo rm ac ije u p o g le d ua la ta ko jim a je o p rem ljen , m a s a itd .). v ib r a c i j i kako je s p o m e n u to u točki 2 .2

1.7.4 Upute

a) Svaki stroj mora imati upute, uključujući najmanje sljedeće:

- ponavljan je in fo rm acije s ko jom je stro j označen (vidjeti 1.7.3) zajedno s bilo kojom vlastitom dodatnom informacijom radi lakšeg održavanja (npr. adresa uvoznika, popravci itd.),

- predviđena upotreba stroja unutar značenja1.1.2 (c),

- radna mjesta koja će obavljati oprerateri, s ig u rn o sn e upu te : s tav lja n je u po gon , upotreba, rukovanje, naznačena masa struje i n jegovih različitih d ije lova ako se oni u normalnom radu posebno prenose, montaža i dem on taža , podešavan je , od ržavan je (se rv is i i p o p ra v a k ), ako je p o tre b n o , obrazovne upute.

Ako je potrebno, uputama se skreće pozornost n a č in im a na ko je se s tro j ne bi tre b a o upotrebljavati.

b) Upute mora sastaviti proizvođač ili ovlaštena ustanova u Zajednici, i to na jednom od jezika zemlje u kojoj će se stroj koristiti. Poželjno bi bilo da se uputa napiše i na nekom drugom jeziku Zajednice, tako npr. jezikom zemlje u kojoj se nalazi proizvođač ili njegova ovlaštena reprezentativna ustanova.

Kao prim jer um anjivanja važnosti od ovog zahtjeva, upute za uporabu mogu često biti napisane samo na jednom službenom jeziku Z a je d n ic e od s p e c ija liz ira n e s lu žb e p ro iz v o đ a č a ili n je g o ve o v la š te n e reprezentativne ustanove.

c) Upute moraju sadržavati napise i dijagrame ko ji su p o tre b n i za s ta v lja n je u p o g o n , održavanje, nadzor, kontrolu ispravnog rada, ako je potrebno, popravak stroja, kao i sve korisne upute posebno s gledišta sigurnosti.

d) Bilo koja komercijalna literatura, koja opisuje

f) Instrukcije moraju dati sljedeće informacije u pogledu emisija zrakom prenošene buke od stroja, ili aktualnu vrijednost, ili ustanovljenu vrijednost na osnovi provedenih mjerenja na odnosnom stroju:

- ekvivalent kontinuirane mjerne razine zvu­čnog tlaka na radnome mjestu, gd je ona prelazi 70 dB i gdje ne prelazi 70 dB (A), ova činjenica mora biti spomenuta,

- vršnu C- mjernu vrijednost trenutnog zvučnog tlaka na radnome mjestu, gdje ona prelazi 63 Pa (130 dB u odnosu na 20 Pa),

- zvučna razina em itirana od s tro ja gd je ekvivalentnost A mjerne razine zvučnog tlaka na radnome mjestu prelazi 85 dB (A).

Ako je stroj veoma velik, umjesto razine zvučne snage može biti prikazana ekvivalentnost razine neprekidnog zvučnog tlaka na specifičn im mjestima oko stroja. Zvučne razine moraju biti mjerene najpogodnijim m etodama za strojeve. Proizvođač mora ukazati na radne uvjete stroja za vrijeme mjerenja i potrebne mjerne metode. Ako su radna mjesta neodređena ili se ne mogu od red iti, zvučne tlačne razine m ora ju biti izm je rene na u d a lje n o s ti od 1 m e tra od površine stroja i na visini od 1,60 metara od p o d a ili od p rila zne p la tfo rm e . P o loža j i vrijednost maksimalnog zvučnog tlaka moraju biti iskazani.

g) Ako proizvođač predviđa da će stroj biti upotreb ljavan u po tenc ija lno j eksp loz ivno j atm osferi, upute m oraju dati sve potrebne informacije.

h) U slučaju da stroj može koristiti neprofe­sionalni radnik, izražavanje i uređivanje uputa za uporabu, respektira juć i d ruge osnovne spom enute zahtjeve, m ora se uzeti u obzir razina općeg o d g o ja te n jihovo razum no prihvaćanje od takvih radnika.

293

2. DODATNI OSNOVNI ZDRAVSTVENI I SIGURNOSNI ZAHTJEVI ZA IZVJESNE

KATEGORIJE STROJEVA

2.1 Strojevi za agroprehrambene tvari

Pored osnovnih zdravstvenih i s igurnosnih zahtjeva spomenutih prije u (1), kada je stroj namijenjen za preradu i proces prehrambenih tvari (npr. kuhanje, hlađenje, otapanje, pranje, rukovanje, pakiranje, uskladištenje, transport ili d is tr ib u c ija ) , on m ora b iti p ro je k tira n i konstruiran tako da se izbjegne bilo koji rizik od infekcije, bolesti ili zaraze. Pritom se m ora o b ra tit i p o zo rn o s t s lje d e ć im h ig ije n sk im pravilima:

a) Materijali u kontaktu, ili koji su namijenjeni da dolaze u kontakt s prehram benim tvarima, m oraju udovoljavati navedenim uvjetim a u od n o sn im upu tam a . S tro j m ora b iti tako projektiran i konsturiran da se ti materijali mogu čistiti prije svake upotrebe.

b) Sve površine, uključujući i njihove spojeve, moraju biti ravne te ne smiju imati hrapavosti i udubljenja, koja bi mogla zadržavati organske tvari.

c) Moraju biti projektirana na takav način da se smanje na najmanju mjeru ispupčenja, rubovi i udubljenja. Oni bi se trebali prvenstveno izvoditi pom oću zavarivanja ili neprekinute veze. Vijci, matice i zakovice ne bi se trebale koristiti, osim kad je to tehnički neizbježno.

d) Sve površine u dodiru s prehram benim tvarima moraju se dati lako čistiti i dezinficirati, g d je je to m o g u će nakon s k id a n ja lako dem ontažnih dijelova, a unutarnje površine moraju imati dovoljan radijus kretanja da se mogu temeljito čistiti.

e) Tekućine koje izlaze iz prehrambenih tvari, kao i te k u ć in e od č išće n ja , is p ira n ja i dezinfekcije moraju se odvoditi od stroja bez zastoja (gdje je moguće, na poziciji “čišćenje").

f) Stroj mora biti tako projektiran i konstruiran da se onemogući ulaz bilo kojeg kukca, ili bilo koje organske tvari na mjesta koja se ne mogu čistiti (npr. za strojeve koji nisu montirani na papučam a ili kotačima, nam ještanjem brtvi

između stroja i njegovog temelja, pri uporabi).

g) Stroj mora biti projektiran i konstruiran tako da ne m ogu doći u dod ir s prehram benim tvarimćj nikakve pom oćne tvari (npr. maziva itd.). Ako je potrebno, stroj mora biti projektiran i konstruiran tako da trajna suglasnost s ovim zahtjevima može biti kontrolirana.

UPUTE:

Pored informacija navedenih u 1. dijelu, upute moraju sadržavati koji se proizvodi preporučuju za čišćenje, dezinfekciju i ispiranje, a isto tako i koje metode (ne samo za lako dostupna mjesta već i za mjesta gdje je pristup nemoguć ili nije preporučljiv, kao što su npr. cjevovodi koji se moraju čistiti na samome mjestu).

2.2 Prijenosni ručno držani i/ili ručno vođeni strojevi

Osim osnovnih zdravstven ih i s igurnosn ih zahtjeva napisanih u 1. dijelu, prijenosni ručno držani i/ili ručno vođeni stroj mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

- ovisno o tipu stroja, on mora imati pridržava- juću površinu dovoljne veličine i dovoljan broj ručica i prid ržavača pogodne velič ine te omeđen tako da osigurava stabilnost stroja po d ra dn im u v je tim a p re d v iđ e n im od proizvođača,

- osim gd je je tehn ičk i nem oguće ili gd je postoji neovisna kontrola, u slučaju ručica koje ne m ogu biti ispuštene (oslobođene) kod potpune sigurnosti, stroj mora biti opremljen za start i stop kontrolorima koji su podešeni tako da operater može raditi sa strojem bez da ispusti ručice,

- stroj mora biti projektiran, konstruiran ili opre­mljen tako da se otklone rizici od slučajnog uključivanja (startanja) i/ili produljenog rada i nakon što je operater ispustio ručke; isto tako moraju se primijeniti mjere ako ovaj zahtjev nije tehnički moguć,

- prijenosni ručno držani stroj mora biti projekti­ran i konstruiran tako da, gdje je potrebno, dopusti vizualnu kontro lu dod ira a lata s materijalom koji se obrađuje.

UPUTE: Upute moraju dati sljedeću informaciju u odnosu na vibracije koje se prenose kod ručno držanog i ručno vođenog stroja:

294

- otežani put vrijednosti srednjeg kvadratnog ubrzanja kojem su poluge podvrgnute ako ona p re laz i 2,5 m /s 2, kako je u tv rđeno odgovara juć im kodom testa. Tam o gd je ubrzanje ne prelazi 2,5 m /s2, to se mora navesti.

2.3 Strojevi za obradu drveta i sličnih materijala

Osim osnovnih zdravstven ih i s igurnosn ih zahtjeva navedenih u 1. dijelu, stroj za obradu drveta i stroj za obradu materijala s fizikalnim i tehnološkim karakteristikama sličnim onima kao za obradu drveta (npr. pluta, kosti, tvrde gume, tvr'dog plastičnog materijala i dr. sličnih krutih m a te rija la ) m ora ju udovo ljava ti s ljede ć im osnovnim i sigurnosnim zahtjevima:

a) stroj mora biti projektiran, konstruiran ili opre­mljen tako da radni komad može biti smješten i vođen sigurno (ako je komad ručno držan na radnome osloncu, on mora biti dovoljno stabilan za vrijem e rada i ne sm ije onem ogućavati pokretanje predmeta),

b) ako će stroj vjerojatno biti upotrijebljen u uvje tim a kojim a m ože nastati odbacivan je ra d n o g d rve n o g ko m a d a , on m o ra b iti projektiran, konstruiran ili opremljen tako da spriječ i odbacivan je , ili ako to nije s lučaj, o d b a c iva n je ne sm ije p ro izves ti riz ike za operatera i/ili izložene osobe,

c) stroj mora biti opremljen automatskom kočni­com koja zaustavlja alat u dovoljno kratkom vremenu ako postoji rizik od dodira s alatom, dok se on zaustavlja,

d) ako je alat sastavni dio ne potpuno auto­matskog stroja, on mora biti tako projektiran i konstruiran da se otklone ili smanje rizici od ozbiljnih ozljeda (npr. kod upotrebe valjkastog reznog bloka ograničavajući visinu reza itd.).

II. ANEKS

A. SADRŽAJ EC DEKLARACIJE O USKLAĐIVANJU (1)

EC deklaracija o usklađivanju mora sadržavati sljedeće:- ime i adresa proizvođača ili njegove ovlaštene

reprezentativne ustanove u Zajednici (2),

- opis stroja (3),- sva odnosna pravila pridodana stroju,- ako je pogodno, ime i adresa odgovorne

osobe i broj EC certifikata o tipu ispitivanja,~^akoj® pogodno, ime i adresa odgovorne

osobe koja je uputila listu u arhivu u skladu s prvim zahtjevima članka 8 (2); (C),

- ako je pogodno, ime i adresa odgovorne osobe koja je ispunila verifikaciju navedenu u drugom zahtjevu članka 8 (2); (C),

- ako je potrebno, poziv na usklađivanje s normom,

- ako je potrebno, nacionalnu tehničku normu i upotrijebljene specifikacije,

- indentifikacija ovlaštene osobe za potpis u ime proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika.

B. SADRŽAJ DEKLARACIJE PROIZVOĐAČA ILI NJEGOVE

OVLAŠTENE REPREZENTATIVNE USTANOVE U ZAJEDNICI - ČLANAK 4(2)

Deklaracija proizvođača utvrđena u članku 4 (2) mora sadržavati sljedeće:- ime i adresa proizvođača ili ovlaštenog

predstavnika,- opis stroja ili strojnih dijelova,- izjava da se stroj ne smije staviti u pogon dok

stroj nije deklariran u skladu s propisima smjernice,

- indentifikacija potpisane osobe.

(1) Deklaracija mora biti napisana na istom jeziku kao i upute (vidjeti I. aneks, točka 1.7.4.) strojem ili ručno na posebnom bloku.

(2) Poslovno ime i puna adresa, ovlašteni predstavnici moraju također napisati ime i adresu proizvođača.

(3) Opis stroja (gradnja, tip, serijski broj itd.).

295

III. ANEKS

EC OZNAKA

EC oznaka sas to ji se od s im b o la o vd je prikazanog i krajnje dvije brojke godine u kojoj je oznaka bila pričvršćena.

Različiti elementi EC oznaka trebali bi imati iste vertikalne dimenzije, koje ne bi trebale biti manje od 5 mm.

IV. ANEKS

TIPOVI STROJEVA ZA KOJE SE MORA PRIMIJENITI ODNOSNA PROCEDURA IZ

ČLANKA 8 (2); (B) I (C)

1. Cirkularna pila (jednostruka ili s više pilnih listova za rad s drvetom i hranu (meso).

1.1 Strojevi za piljenje s učvršćenim alatom za vrijeme rada koji ima čvrsti ležaj s ručnim dodavanjem radnih komada ili s mehani­čkim demontažnim dodavanjem.

1.2 Strojevi za piljenje s učvršćenim alatom za vrijeme rada, koji imaju radni pilni stol s ručnim povratom kolica.

1.3 Strojevi za piljenje s učvršćenim alatom za vrijeme rada koji imaju ugrađeni mehanički uređa j za dodavanje radnih kom ada s ručnim umetanjem ¡/ili pražnjenjem.

1.4 Strojevi za piljenje s pokretnim alatom za vrijeme rada s mehaničkim uređajem za d o d a v a n je i ručn im u re đ a je m i/ il i pražnjenjem. 2

2. Strojevi za obradu drveta za ravnanje površi­na koji su s ručnim posluživanjem.

3 . Debljače za obradu drveta s jednostavnim d je lo va n je m s ručn im um e tan jem ¡/¡|j pražnjenjem.

4 . T ra jne pjj^ » pokretnim stolom ili kolicima i ručnifn umetanjem i/ili pražnjenjem za rad s drvetom i hranom (mesom).

5 . Kombinirani stroj za obradu drveta tipova navedenih u točkam a 1 do 4 i 7.

6. Strojevi za čepovanje ručno posluživani s nekoliko alatnih držača.

7. Strojevi za kalupiranje s vertikalnim vrete­nom i ručnim posluživanjem.

8. Prijenosne lančane pile za obradu drveta.

9. Preše, uk ljuču juć i preše sav ijač ice , za hladnu obradu metala, s ručnim umetanjem i/ili pražnjenjem, kojih pokretni radni dijelovi mogu imati hod koji prelazi 6 mm i brzinu koja prelazi 30 mm/s.

10. Strojevi za ubrizgavanje ili tlačenje plastične mase s ručnim umetanjem ili pražnjenjem.

11. Strojevi za ubrizgavanje ili tlačenje gumene mase s ručnim umetanjem ili pražnjenjem.

12. Učvršćeni topovi s radnim nabojem.

V. ANEKS

EC DEKLARACIJA U USKLAĐIVANJU

1. EC deklaracija o usklađivanju je postupak pomoću kojeg proizvođač ili njegova ovlaštena predstavnička ustanova u Zajednici, dokazuje da je stroj stavljen u promet potpuno sa svim o sn o v n im z d ra v s tv e n im i s ig u rn o s n im zahtjevima.

2. P o tp is EC d e k la ra c ije o u sk la đ iv a n ju ovlašćuje proizvođača, ili njegovog ovlaštenog predstavnika u Zajednici da pričvrsti na stroj EC oznaku.

3. Prije nego se nap iše EC de k la ra c ija o usklađivanju pro izvođač ili njegov ovlašteni predstavnik u Zajednici će osigurati i jamčiti da je priložena dokumentacija i da će služiti za bilo koje inspekcijske svrhe.

296

a) sadržaj tehničkih konstrukcijskih akata:

- potpuni crtež stro ja zajedno sa crtežim a kontrolnih krugova,

- potpuno detaljni nacrti priloženi kod prora­čunskih zapisa, rezultata testova itd., a koji se traže za izdavanje usklađivanja stroja s osnovnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtje­vima,

- popis koji se sastoji od sljedećeg:- osnovni zahtjevi Upute, norme i druge tehni­

čke specifikacije koje su bile prim ijenjene kada je stroj bio projektiran,

- op is p rihvaćenih m e toda za o tk lan jan je prikazanih smetnji stroja:,

- ako on tako želi, bilo koje tehničko izvješće ili certifikat izdan od kom petentne osobe ili laboratorija(l),

- ako se on usuglasi s usklađenom normom koja to propisuje, bilo koje tehničko izvješće dajući rezultate obavljenih testova prem a njegovom izboru ili pom oću kom petentne osobe ili laboratorija,

- kopija uputa za stroj.

b )Z a serijsku pro izvodnju, interne m jere kojima će se ispuniti ugovor o osiguranju da strojevi ostanu u skladu s pravilima Upute. P ro izvo đ a č m ora o b a v iti te s to v e na komponentama, opremi ili na kompletnom stroju da bi pom oću projekta ili konstrukcije odredio da li je stroj sposoban da se izradi i s tav i s ig u rn o u p o g o n . N e d o s ta ta k podnesene dokumentacije koja odgovara ispravno podnesenoj molbi kod nadležnih nacionalnih vlasti može stvoriti dovoljni razlog za sumnju u pretpostavku o sukladnosti sa zahtjevima Upute.

4 . a) Dokumentacija navedena pod točkom 3 ne treba postojati stalno kao bitna stvar, ali ona se mora skupiti i biti dostupna u skladu sa svojom važnošću. Za to ne treba uključiti i detaljne nacrte ili bilo koje druge specifične informacije u vezi s podsklopovima koje kori­sti proizvođač strojeva ako njihovo poznava­nje nije bitno za verifikaciju usklađivanja s temeljnim zahtjevima sigurnosti.

b) Dokumentacija navedena pod točkom 3 bit će zadržana i držana korisnim za na­dležne nacionalne vlasti najmanje 10 godina, slijedeći datum proizvodnje stroja ili zadnje proizvedene jedinice (proizvoda) prilikom serijske proizvodnje.

c) Dokumentacija navedena pod točkom 3 bit će napisana na jednom od službenih jezika Zajednice, s iznimkom uputa za stroj.

(1J Osoba i laboratorij je nadležan ako udovolja­va ocijenjenom postavljenom kriteriju u svezi s usklađenim normama.

VI. ANEKS

EC TIPSKO ISPITIVANJE

1. EC tipsko ispitivanje je postupak kod kojeg stručna osoba utvrđuje i potvrđuje da stroj zadovoljava pravila Upute, koja se odnose na njega.

2. M olbu za EC tipsko isp itivan je podnos i proizvođač ili njegova ovlaštena predstavnička ustanova u Zajednici, s pojedinom stručnom osobom u odnosu na vrstu stroja.

Molba sadržava:

- ime i adresu proizvođača ili njegove ovlaštene p redstavn ičke organ izac ije u Za jedn ic i i m jesto proizvodnje stroja,

- tehničke akte koji sadrže najmanje:- po tpuni crtež stro ja za jedno sa crtežim a

kontrolnih elemenata,- potpuno detaljni nacrti priloženi kod prora­

čunskih zapisa, rezultata testova, a koji se traže za izdavanje suglasnosti stroja s osno­vnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, op is p rihvaćen ih m e toda za o tk lan jan je prikazanih smetnji stroja,

- kopija uputa za stroj,- za serijsku proizvodnju interne mjere kojim

će se ispuniti ugovor o osiguranju da strojevi ostanu u skladu s pravilima Upute.

Uz uzorak stroja planirane proizvodnje priložit će se izjava o mjestu gdje stroj može biti ispitivan.

Dokumentacija, upravo navedena, ne treba sadržavati detaljne nacrte ili druge specifične informacije u svezi podsklopova, koje upotre­bljava proizvođač strojeva. Njihovo poznavanje osnovno je za verifikaciju suglasnosti s tem e­ljnim zahtjevima sigurnosti.

297

3. Stručna osoba obavit će EC tipsko ispitivanje na sljedeći način:

- ona će ispitati tehničku konstrukciju da utvrdi njezinu prikladnost te stroj u pogledu opskr­bljenosti i svrsishodnosti za to.

Za vrijeme ispitivanja stručna osoba će:

a) osigurati da je stroj proizveden u skladu s tehničkom konstrukcijskom arhivom te da može b iti s ig u rn o ko r iš te n p re m a n je g o v im namijenjenim radnim uvjetima,

b) kontrolirati da je prim ijenjena norma bila ispravno primijenjena,

c) provesti odgovarajuća ispitivanja i testove da bi se ustanovilo da je stroj izrađen u skladu s osnovnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtje­vima.

4) Ako prim jerak udovoljava pravilima, stručna osoba će izdati certifikat EC tipskog ispitivanja koji će biti upućen naručitelju. Certifikat će sadržavati zaključak o ispitivanju, ukazat će na bilo koje uvjete pod kojima može biti izdano i bit će popraćeno s opisima i napisima koji su potrebni radi indentifikacije ispitanog uzorka.

Komisija, države članice i d ruge ovlaštene osobe m ogu dob iti kop iju certifika ta , i na temelju opravdanog zahtjeva, kopiju tehničke konstrukcijske arhive te kop iju izvješta ja s provedenim ispitivanjima i testiranjima.

5) P ro izvođač ili n jegova ov laš tena p re d ­stavnička ustanova u Zajednici obavijestit će stručno tijelo (osobu) o bilo kojim izmjenama, čak i m an jeg op sega , ko je je p roveo ili namjerava provesti na stroju na koji se odnosi ispitani uzorak. Stručno tijelo (osoba) će ispitati te izmjene i obavijestiti proizvođača ili njegovu ovlaštenu predstavničku ustanovu u Zajednici da li certifikat o EC tipskom ispitivanju ostaje važeći.

6) Tijelo (osoba) koja odbije izdati certifikat o EC tipskom ispitivanju obavijestit će druga tijela (osobe). Osoba koja opozove certifikat o EC tipskom ispitivanju obavijestit će o tome državu članicu koja je obaviještena o tome. O tome će obavijestiti i druge države članice i komisiju, podastirući razloge za takvu odluku.

7) Arhivski akti i dop is i koji se odnose na postupak EC tipskog ispitivanja bit će napisani na službenom jeziku države č lan ice ako je ustanovljeno stručno tijelo ili na jeziku koji je prihvatljiv za tg. -

VII. ANEKS

MINIMALNI KRITERIJ KOJI SE UZIMA U OBZIR KOD DRŽAVA ČLANICA U

POGLEDU OVLASTI TIJELA

1) Tijelo, njegov direktor i osoblje, koje je odgo­vorno za obavljanje verifikacije testova ne mogu biti projektant, proizvođač, nabavljaš ili instalater stroja kojeg oni nadziru niti ovlašteni predstavnik od bilo kojih ovih stranaka. Oni ne m ogu to obavlja ti kao d irektno uključen i i ov lašten i predstavnic i za projektiranje, konstruiranje, marketing ili održavanje stroja. To ne sprečava m o g u ć n o s t izm jene te h n ičke in fo rm a c ije između proizvođača i tijela.

2) Tijelo i njegovo osoblje obavit će verifikaciju testova s v isokim stupnjem profesiona lnog poštovanja i tehn ičke sposobnosti i b it će o s lo b o đ e n o od svih p ritisa ka sa strane i nagovaranja, osobito financijskog, što može utjecati na n jegovu pravednost ili rezultate nadzora, posebno od osoba ili grupacije osoba koji imaju interes za verifikacijski rezultat.

3) Tijelo treba imati na raspolaganju potrebno osoblje i treba imati potrebne vještine da bi bilo u stanju obaviti točno administrativne i tehničke poslove koji su u svezi s verifikacijom . Ono treba, također, pristupiti i oprem i koja se traži za specijalnu verifikaciju.

4) Osoblje odgovorno za nadzor treba imati:

- dobru tehničku i profesionalnu izvježbanost,- dovoljno poznavanje zahtjeva testiranja, koje

oni obavljaju i odgovarajuće iskustvo takvih testova,

- sposobnost pisanja testova, isprava i izvje­štaja zahtijevanih za vjerodostojnost izrade testova,

5) Nepristranost nadzornog osoblja će se ja­mčiti. Naplata neće ovisiti o broju obavljenih

298

6) Tijelo će preuzeti odgovornost za osiguranje, osim kada je odgovornost preuzela država u skladu s nacionalnim zakonom ili država članica koja je sama neposredno odgovorna za testove.

7 ) Osoblje tijela bit će obvezano profesiona­lnom tajnom u pogledu informacija o naplati obavljenih poslova (osim što se tiče nadle­žnih administrativnih vlasti države u kojoj su obavljene aktivnosti) prem a ovoj Uputi ili

^prem a bilo kojim pravilim a nacionalnog zakona vezanog uz tu građu.

testova ili rezultatima takvih testova.

299

PRAVILNIK* Članak 5.

O OZNAČAVANJU OTROVA KOJI SE STAVLJAJU U PROMET NA DOMAĆEM

TRŽIŠTU

Članak 1.

Ovim se pravilnikom propisuju znakovi opasnosti i oznake upozorenja i obavijesti u pogledu vrste, značenja, oblika, boje, dimenzija i s im bola kojima se označuju otrovi koji se stavljaju u promet na domaćem tržištu.

Članak 2.

Otrovi se označuju:

1) znakovima opasnosti,2) oznakama upozorenja,3) oznakama obavijesti.

Članak 3.

Oznake upozorenja odnose se na vrste rizika što postoje ili mogu nastati u prometu otrova i pri, rukovanju otrovima, a označuju se slovo rrf^R ” i rednim brojem iz popisa oznaka upozorenja što je naveden u članku 11. ovog pravilnika.

Oznake obavijesti odnose se na mjere koje se moraju primijeniti u prometu otrova i pri rukovanju otrovima, a označuju se slovom "S” i rednim brojem iz popisa oznaka obavijesti što je naveden u članku 12. ovog pravilnika.

Oznake upozorenja i obavijesti iz st. 1. i 2. ovog članka stavljaju se na am balažu, a njihovo značenje upisuje se u uputu za upo­trebu otrova, koja se prilaže svakom pakiranju. Značen ja na jvažn ijih oznaka upozo ren ja i obvijesti upisuju se, prem a potrebi, i pokraj znaka.

Članak 6.

Svako pakiranje otrova što su u prometu na teritoriju Hrvatske mora biti označeno odgo­varajućim znakovima opasnosti i oznakama upozorenja i obavijesti.Pravne i fizičke osobe koje stavljaju u promet otrove dužne su, na tem elju toksikoloških i drugih podataka, odrediti znakove i oznake kojim a će se označivati po jedina pakiranja otrova.

Članak 4.

Znakovi opasnosti bojom i sism bolom ukazuju:

1) naotrovnost,2) na štetnost,3) na nagrizajuće djelovanje,4) na nadražujuće djelovanje,5) na eksplozivnost,6) na oksidativnost,7) na zapaljivost,8) na samozapaljivost,9) na opasnost od razvijanja zapaljivog plina.

* Pravilnik je objavljen u Službenom listu, br 32/86.

Naljepnica s deklaracijom treba da ima najmanje ove dimenzije odnosno odgovarajuću površinu:

1) za pakiranje obujm a do 3 litre: 52 x 74 mm,2) za pakiranje obujm a od 3 litre do 50 litara: 74 x 105 mm,3) za pakiranje obujma od 50 litara do 500 litara: 105 x 148 mm,4) za pakiranje obujma većeg od 500 litara: 148 x 210 mm.

Znakovi opasnosti treba da budu veli­čine najmanje 1/10 površine naljepnice, ali ne manji od 1 cm 2.

Ako su pakiranja tako mala da nema mjesta ni za najmanju naljepnicu, naljepnica se može smanjiti toliko da se oznake mogu jasno v id je ti, ili se na ljepn ica postav lja na posebnu pločicu koja se na prikladan način učvršćuje i osigurava da se ne može otkinuti.

Članak 7.

Znakom za otrovnost (T) označuju se otrovi iz Skupine I. i Skupine II.Simbol jest grafički prikaz mrtvačke glave s prekriženim kostima, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis "otrov” .

301

2. Znakom za štetnost (Xn) označuju se otrovi Skupine III. i Skupine IV.Simbol jest Andrijin križ, crne boje na narančasto j podlozi. Pokraj znaka stavlja se za otrove iz Skupine III. natpis “otrov", a za otrove iz Skupine IV. natpis “štetno za zdravlje".

3. Znakom za nagrizajuće djelovanje (C) — -i označuju se otrovi koji u dod iru s

o rgansk im i anorgansk im tvarim a ■ I izazivaju njihova oštećenja.

S im bo l je s t g ra fič k i p r ika z d v iju epruveta iz kojih kaplje tekućina na

"ruku i na metal. Simbol je crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj simbola stavlja se natpis "nagrizajuće".

4. Znakom za naražujuće djelovanje (Xi) označu ju se otrovi koji trenutn im , produženim ili ponovljenim dodirom s kožom ili sluznicom izazivaju upale. Simbol jest Andrijin križ, crne boje na narančasto j pod lozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “nadražujuće".

zapaliti, dovesti do pojave požara j|j potpomagati gorenje.Simbol jest grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi „Pokraj znaka stavlja se natpis

^ “■zapliijivo” .

Znakom za samozapaljivost označuju se otrovi koji se pale na zraku ili u do­diru sa zrakom ili vodom , bez posre­dovanja drugih tvari.Simbol jest grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “samozapaljivo".

9 . Znakom za opasnost od razvijanja za-

è—------- , paljivog plina označuju se otrovi koji udodiru s vodom ili zrakom razvijaju

' zapaljivi plin.Simbol jest grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis "opasnost od razvijanja zapaljivog plina".

5. Znakom za eksplozivnost (E) označuju ¡n rg g se otrovi koji pod utjecajem plamena | | P p ili drugih toplinskih izvora eksplodiraju,

ili kod kojih je opasnost od eksplozije zbog udarca, tlaka ili trenja veća nego kod dinitrobenzena.Simbol jest grafički prikaz bombe koja se rasprskava, crne boje na nara­nčastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “eksplozivno” .

6. Znakom za oksidativnost (O) označuju

è*—— -Tri se o trov i koji u dod iru s d rugom ;i supstancijom daju jaku egzotermnu

i_i__reakc iju (to p lin sko o s lo b a đ a ju ć edjelovanje) ili pri tome namaju druge prom jene koje povećavaju stupanj opasnosti.Simbol jest grafički prikaz plamena Iznad p rs tena , c rne bo je na narančasto j podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “oksidativno” .

7- Znakom za zapaljivost (F) označuju se------- 1 otrovi koji se pod normalnim tlakom

: (1013 m bar) i na n o rm a ln o j ___ J_ temperaturi (20 °C) mogu lakše ili teže

Članak 8.

Otrov može biti obilježen najviše s dva znaka, od kojih jedan označuje opasnost za zdravlje ljudi ili za čovjekovu okolinu (otrovnost, štetnost za zdravlje nagrizajuće i nadražujuće d je lo ­vanje), a drugi - ostale vrste opasnosti (eksplo­zivnost, oksidativnost, zapaljivost, samozapalji­vost i opasnost od razvijanja zapaljivog plina).

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, zna­kom za nagrizajuće dje lovanje označuju se istovrem eno opasnost za zdravlje ljudi i za čovjekovu okolinu i ostale vrste opasnosti.

Članak 9.

Kad je supstancija istovremeno otrovna, štetna, nagrizajuća i nadražujuća, prednost ima znak za otrovnost, a slijede znakovi za štetnost, nagrizajuće djelovanje i nadražujuće djelovanje.

Kad je supstancija istovremeno eksplozivna, zapaljiva i oksidirajuća, prednost ima znak za eksplozivnost, a slijede znakovi za zapaljivost i oksidativnost.

302

Članak 10.

Znakovi za opasnost stavlja ju se na jedno m jesto ili na više m jeta na naljepnici ili na ambalaži, jedan pokraj drugoga ili jedan iznad drugoga.

Članak 11.

Značenje oznaka upozorenja:R 1 Eksplozivan u suhom stanju;R 2 Udarac, trenje, vatra, ili drugi iz­

vori paljenja mogu izazvati eks­ploziju;

R 3 Udarac, trenje, vatra ili drugi izvori paljenja mogu vrlo lako izazvati eksploziju;

R 4 Gradi vrlo osjetljive eksplozivne spojeve s metalima;

R 5 Zagrijavanje može uzrokovati eks­ploziju;

R 6 Eksplozivan u dodiru ili bez dodira sa zrakom;

R 7 Može uzrokovati požar;R 8 U dodiru sa zapaljivim m ateri­

jalom može uzrokovati požar;

R 9 Eksplozivan u smjesi sa zapaljivim materijalom;

R 10 Zapaljiv;

R 11 Lako zapaljiv;

R 12 Vrlo lako zapaljiv;

R 13 Vrlo lako zapaljiv ukapljeni plin;

R 14 Burno reagira s vodom;

R 15 U dodiru s vodom oslobađa lako zapaljive plinove;

R 16 Eksplozivan u smjesi s oksidira- jućim supstancijama;

R 17 Zapaljiv u dodiru sa zrakom;

R 18 Pri upotrebi može nastati ekspslo- zivna ili zapaljiva smjesa para - zrak;

R 19 Mogu nastati eksplozivni pero­ksidi;

R20 Štetan ako se udiše;

R 21 Štetan u dodiru sa kožom;

R 22 Štetan ako se proguta;

R 23 Otrovan ako se udiše;R 24 Otrovan u dodiru s kožom;

R25 Otrovan ako se proguta;

R26 „ Vrlo otrovan ako se udiše;

R27 Vrlo otrovan u dodiru s kožom;

R 28 Vrlo otrovan ako se proguta;

R29 U dodiru s vodom oslobađa se otrovni plin;

R30 Pri upotrebi može postati lako za­paljiv;

R31 U dodiru s kiselinama oslobađa otrovni plin;

R32 U dodiru s kiselinama oslobađa vrlo otrovan plin;

R33 Opasnost od efekata nagomilava- nja;

R34 Izaziva opekotine;

R35 Izaziva teške opekotine;

R36 Nadražuje oči;

R37 Nadražuje dišni sustav;

R38 Nadražuje kožu;

R39 Opasnost od vrlo ozbiljnih trajnih oštećenja;

R40 M oguća je opasnost od trajnih oštećenja;

R41 O pasnost od ozb iljn ih oz ljeda očiju;

R42 U d isa n je m m ože izazva ti preosjetljivost;

R 43 U dodiru s kožom može izazvati preosjetljivost;

R44 Opasnost od eksplozije ako se grije u zatvorenom prostoru;

R45 Može izazvati rak;

R46 Može izazvati nasljedna genetska oštećenja;

R47 Može izazvati oštećenja fetusa kod sisivaca;

R48 Opasnost od ozbiljnih oštećenja zdravlja pri dužem izlaganju;

R 14/15 Burno reagira s vodom i osloba­đa lako zapaljive plinove;

R 15/29 U dodiru s vodom oslobađa otro­vni lakozapaljivi plin;

R 20/21 Štetan ako se udiše i u dodiru s kožom;

303

R 21 /22

R 20 /22

R 20 /21 /22

R 23 /24

R 24 /25

R 23 /25

R 23 /24 /25

R 26 /27

R 2 7 /28

R 2 6 /27 /28

R 3 6 /3 7

R 3 7 /3 8

R 3 6 /3 8

R 3 6 /3 7 /3 8

R 4 2 /4 3

Štetan u dodiru s kožom i ako se proguta;Š tetan ako se ud iše i ako se proguta;Štetan ako se udiše, u dodiru s kožom i ako se proguta;

Otrovan ako se udiše i u dodiru s kožom;Otrovan u dodiru s kožom i ako se proguta;Otrovan ako se udiše i ako se proguta;Otrovan ako se udiše, u dodiru s kožom i ako se proguta;

Vrlo o trovan ako se ud iše i u dodiru s kožom;Vrlo otrovan u dodiru s kožom i ako se proguta;V rlo o trovan ako se ud iše , u dodiru s kožom i ako se proguta;

Nadražuje oči i dišni sustav;

Nadražuje dišni sustav i kožu;

Nadražuje oči i kožu;Nadražuje oči, dišni sustav i kožu;

Može izazvati preosjetljivost ako se udiše i u dodiru s kožom.

Članak 12.

Z načen je oznaka obavijesti:

S 1 Čuvati pod ključem;S 2 Čuvati izvan dohvata djece;

S 3 Čuvati na hladnom mjestu;

S 4 Č uvati izvan mjesta stanovanja;

S 5 Čuvati uz ove uv je te ... (uvjete za tekućine

p rop isu je proizvođač),

S 6 Čuvati uz ove uvjete ... (uvjete za inertne

p linove propisuje proizvođač);

S 7 Č uvati u dobro zatvorenim posudama;

S 8 Č uvati posude na suhom;S 9 Č uva ti posude na dobro provjetrenom

m jestu ;

S 10 Č uvati sadržaj vlažnim;

S 11 Spriječiti dodir sa zrakom;

S 12 Ne smije biti hermetički zatvoren;

S 13 Čuvati odvojeno od hrane, pića i stočne

hrane; „S 14 Čuvati odvojeno od... (inkompatibilni

materijal navodi proizvođač);

S 1 5 Čuvati od topline;S 16 Čuvati odvojeno od izvora paljenja -

zabranjeno pušenje5 17 Čuvati odvojeno od zapaljivog materijala;

5 18 Pažljivo rukovati i pažljivo otvarati posu­

de;S 19 Ne čuvati posudu hermetički zatvore­

nom;S 20 Pri rukovanju ne jesti i ne piti;

S 21 Pri rukovanju ne pušiti;

S 22 Ne udisati prašinu;S 23 Ne udisati plin/dim /paru/aerosol;

S 24 Spriječiti dodir s kožom;

S 25 Spriječiti dodir s očima;S 26 Ako dođe u do d ir s oč im a, odm ah

isprati s puno vode i zatražiti savjet lije­čnika;

S 27 Odmah skinuti svu zagađenu odjeću;

S 28 Nakon dodira s kožom odm ah isprati s dovo ljno ... (sredstvo propisuje proizvo­đač);

S 29 Ne izlijevati u kanalizaciju;

S 30 Ni u kojem slučaju proizvodu ne doda­vati vodu;

S 31 čuvati odvojeno od eksplozivnog mate­rijala;

S 32 Oprezno rukovati posudom;

S 33 Poduzeti mjere protiv pojave statičkog elektriciteta;

S 34 Izbjegavati udarac i trenje;

S 35 Supstancije i posude moraju biti uklo­njene na siguran način;

S 36 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću;

S 37 Nositi zaštitne rukaviceS 38 U slučaju nedovoljne ventilacije nositi

odgovarajući pribor za disanje;

S 39 Nositi zaštitna sredstva za oči/lice;

3 0 4

S 40 Očistiti pod i sve druge predmete zagađene ovom supstancijom ... (sredstvo za č išćen je p rop isu je proizvođač);

S 41 U slučaju požara i/ili eksplozije ne udisati dim;

S 42 Za vrijeme fum igacije ili prskanja nositi odgovarajući pribor za disa­nje;

S 43 U slučaju požara upotrijebiti .. (na­vesti točno tip aparata za gašenje požara. Ako upotreba vode pove­

- ćava opasnost, dodati "ne smije se upotrijebiti voda”);

S 44 U slučaju mučnine potražiti savjet liječnika (ako je moguće, pokazati naljepnicu);

S 45 U slučaju nesreće ili u slučaju mučni­ne odmah potražiti savjet liječnika (ako je moguće, pokazati naljepni­cu);

S 46 Ako se proguta, potražiti savjet lije­čnika i pokazati naljepnicu ili posu­du;

S 47 Čuvati na temperaturi koja ne pre­mašuje .. °C (propisuje proizvođač);

S 48 Čuvati ovlaženo ... (odgovarajući materijal propisuje proizvođač);

S 49 Čuvati u originalnim posudama;

S50 Ne miješati s a ... (propisuje proizvo­đač);

S 51 Upotrijebiti samo u dobro prov je re­nim prostorijama;

S 52 Ne upotrebljavati u zatvorenom pro­storu na velikim površinama;

S 1/2 Čuvati pod ključem i izvan dohvata djece;

S 3/9 Čuvati na hladnome i dobro pro­v je renom mjestu;

S 7/9 Čuvati u dobro zatvorenim posu­dam a na dobro provjetrenom m je­stu;

S 7/8 Čuvati u dobro zatvorenim posuda­ma na suhom mjestu;

S 20/21 Pri rukovanju ne jesti, piti ni pušiti;

S 24/25 Spriječiti dodir s kožom i očima;

S 36/37 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjećui rukavice;

S 36/39 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću i zaštitna sredstva za oči/lice;

S 36/37/39 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću, rukavice i zaštitna sredstva za oči/

. * 'lice;

S 3/7/9 Čuvati u dobro zatvorenim posuda­ma na hladnome i dobro p rov je re ­nom mjestu;

S 47/49 Čuvati u originalnim posudam a na temperaturi koja ne prem ašu je ... °C (propisuje proizvođač).

305

Zahtjevi HRN-a za minimalnu rasvjetu na strojevima i uređajima

Djelatnost Stroj ili uređaj j* Minimalna rasvjeta u luksima Opća + dopunska rasvjeta

Samo opća rasvjeta a b

Opća rasvjeta a b

Dopunska rasvjeta a b

0 1 2 3 4

- Metalurgija . i obrada

- lijevanje velikih i grubih odljevaka 50 80 . . .

metala - čišćenje odljevaka 50 80 - - - -

- valjanje i vučenje velikih profila 50 80 - - - -

- kovanje 50 80 - - - -

- pjeskarenje 50 80 - - - -

- tlačni lijev 80 150 30 50 150 300

- valjanje i vučenje srednjih profila 80 150 30 50 150 300

- strojevi za obradu metala (obični radovi) 80 150 30 50 150 300

- autogeno i električno zavarivanje 80 150 30 50 150 300

- strojevi za obradu metala (finiji radovi) 150 300 50 80 300 600

- Elektro- industrija i elektro­

- rasklopne stanice (bez mjernih instrume­nata)

50 80 - - - -

privreda - strojarnice 80 150 30 50 150 300

- uređaji za galvanizaciju 80 150 30 50 150 300

- lakirnica 80 150 30 50 150 300

- rasklopne stanice (s mjernim instrumen­tima) 150 300 50 80 300 600

307

II^Minimalna rasvjeta u luksima

Djelatnost Stroj ili uređaj Opća + dopunska rasvjetaSamo opća Opća Dopunska

rasvjeta rasvjeta rasvjeta a b a b a b

0 1 2 3 4

- Keramička i cementna

- stroj za mljevenje i miješanje materijala 50 80

industrija- radovi uz peci oU OU -

- strojevi za valjanje, prešanje i oblikovanje (jednostavnih dijelova) 80 150 30 50 150 300

- strojevi za brušenje i poliranje stakla 150 300 50 80 300 600

- Kemijska - radovi uz peći 50 80 _ _ _

industrija- radovi uz kotlove 50 80 - - - -

- radovi uz automatske destilatore miješalice 50 80 - - - -

- valjci, drobilice, mlinovi i pulverizatori 50 80 - - - -

- elektroliza 80 150 30 50 150 300

- centrifugiranje 80 50 30 50 150 300

- strojevi za oblikovanje gumenih proizvoda 80 150 30 50 150 300

- strojevi za vulkanizaciju 80 150 30 50 150 300

- strojevi za izradu i prešanje plastičnih proizvoda 80 150 30 50 150 300

- Drvna - gateri 50 80industrija

- strojevi za obradu drva (jednostavniji radovi) 80 150 30 50 150 300

308

Djelatnost Stroj ili uređajMinimalna rasvjeta u luksima

* * Opća + dopunska rasvjetaSamo opća

rasvjeta a b

Opća rasvjeta a b

Dopunska rasvjeta a b

0 1 2 3 4

- strojevi za obradu drva (finiji radovi) 150 300 50 80 300 600

- lakirnice 150 300 50 80 300 600

- Tekstilna industrija

- strojevi za grebanje, češljanje 80 150 30 50 150 300

- uređaji za pranje i bojenje 80 150 30 50 150 300

- uređaji za predenje, končanje.namatanje 150 300 50 80 300 600

- šivaći strojevi (za svijetle materijale) 150 300 50 80 300 600

- uređaji za peglanje 150 300 50 80 300 600

- šivaći strojevi (za tamne materijale) 300 600 80 150 600 1000

- Prehrambena industrija

- uređaji za preradu mesa 50 80 - - - -

- uređaji za mljevenje, miješanje i pečenje tjestenine 80 150 30 50 150 300

- strojevi za izradu mlječnih proizvoda 80 150 30 50 150 300

- strojevi za preradu repe u šećeranama 50 80 - - - -

- strojevi za rafiniranje šećera 80 150 30 50 150 300

- strojevi za rezanje i miješanje voća i povrća 80 150 30 50 150 300

Minimalna rasvjeta u luksima Djelatnost Stroj ili uređaj ^ ^'Opća + dopunska rasvjeta

Samo opća rasvjeta a b

Opća rasvjeta a b

Dopunska rasvjeta a b

0 1 2 3 4

-Industrijakože

- strojevi za struganje, cijepanje, brušenje i valjanje kože 80 150 30 50 150 300

- preše za prešanje kože 150 300 50 80 300 600

- strojevi za šivanje kože 150 300 50 80 300 600

-Industrijapapira

- uređaji za izradu celuloze i papirnjače 80 150 30 50 150 300

\ - strojevi za izradu, preradu i obradu papira 80 150 30 50 150 300

- Grafička - strojevi za štampanje 80 150 30 50 150 300industrija

- strojno slaganje 300 600 80 150 600 1000

- Administracija - pisaći strojevi (daktilografi) 150 300 50 80 300 600

- strojevi za šapirografiranje 150 300 50 80 300 600

- Zdravstvo - uređaji kuhinje i pripreme jela 50 80 - - - -

- uređaji u laboratorijama 150 300 50 80 300 600

- uređaji u operacijskim dvoranama _ 150 300 preko 1000

Naznake:a - vrijedi za rasvjetu sa žaruljama s užarenim nitima; b - vrijedi za rasvjetu s fluorescentnim cijevima ili sličnim izvorima svjetlosti

s višom temperaturom boje.

310