SVEUĈILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

FAKULTET EKONOMIJE I TURIZMA „DR. MIJO MIRKOVIĆ“

INTERDISCIPLINARNI STUDIJ KULTURE I TURIZMA

TRADICIJSKA KULTURA, MODERNIZACIJA I GLOBALIZACIJA

SEMINAR

Studentica: Lucija Perkov

Kolegij: Kulturni identitet Hrvatske

Mentor: dr. sc. Nataša Urošević

Pula, veljaĉa 2014.

1

SADRŽAJ:

1.UVOD ..................................................................................................................................... 2

2.TRADICIJSKA KULTURA ................................................................................................... 3

2.1.PANONSKA REGIONALNA KULTURA ......................................................................... 3

2.2. DINARSKA REGIONALNA KULTURA ......................................................................... 4

2.3.JADRANSKA REGIONALNA KULTURA ....................................................................... 5

3.MODERNIZACIJA ................................................................................................................ 7

3.1.MODERNIZACIJA U HRVATSKOJ ................................................................................. 9

4.GLOBALIZACIJA ................................................................................................................ 10

4.1.ANTIGLOBALIZACIJA ................................................................................................... 10

5.UNESCO – ZAŠTITNIK TRADICIJSKE KULTURE ........................................................ 11

6.ZAKLJUĈAK ....................................................................................................................... 13

LITERATURA ......................................................................................................................... 15

2

1.UVOD

Tradicijska kultura je vaţna okosnica oko koje se stvaraju i oblikuju razliĉiti identiteti

pojedine etniĉke zajednice. Hrvatsku tradicijsku kulturu obiljeţava izrazita raznolikost.

Ekološki uvjeti i utjecaji kultura s kojima su Hrvati tijekom povijesti dolazili u dodir utjecali

su na stvaranje triju specifiĉnih regionalnih kultura – panonske, dinarske i jadranske.1

Modernizacija i globalizacija pripadaju meĊu dva najĉešće korištena termina, odnosno

meĊu dvije najutjecajnije paradigme u recentnim sociološkim, politološkim i filozofskim

raspravama, ali njihovo znaĉenje je i dalje problematiĉno: kako to istiĉu brojni autori, kao i u

sluĉaju postmoderne, oko spomenutih pojmova isprepletena je ĉitava mreţa znaĉenja, pa oni

zaosvakogaooznaĉavajuoneštoodrugo.2

Vrijeme uznapredovale modernizacije i globalizacije uvelike utjeće na brzo izumiranje

i trajno nestajanje temeljnih ljudskih duhovnih polazišta, ĉemu svakako pripada i tradicijska

kultura. Jedan od najboljih naĉina zaštite i oĉuvanja tradicijske baštine upravo je skupljanje i

arhiviranje njenih elemenata.3 .

Već više od pola stoljeća u sklopu UNESCO-a sustavno se provodi zaštita tradicijske

kulture, ukljuĉujući otkrivanje i priznavanje talentiranih folklornih umjetnika i zajednica, te

nematerijalnih kulturnih obiĉaja i vještina.4

Ovaj seminar će se u prvom dijelu baviti tradicijskom kulturom, te regionalnim

kulturama koje su se razvile unutar Hrvatske kao posljedica utjecaja drugih kultura kroz

povijest. U drugom dijelu seminara razraditi će se tema modernizacije, kako u svijetu tako i

Hrvatskoj. Treći dio seminara baviti će se temom globalizacije, te hrvatskom materijalnoj i

nematerijalnom baštinom koja se našla na UNESCO-vom popisu.

1 http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.02.2014.

2http://www.matica.hr/kolo/309/Druga%20moderna%20%E2%80%93%20nove%20paradigme%20globalizacije/

,01.02.2014 3 Ibid

4 http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.02.2014

3

2.TRADICIJSKA KULTURA

Kao što je u uvodno navedeno, tradicijska kultura je bitna okosnica oko koje se

stvaraju i oblikuju razliĉiti identiteti pojedine etniĉke zajednice.

Hrvatsku tradicijsku kulturu obiljeţava izrazita raznolikost. Ekološki uvjeti i utjecaji

kultura s kojima su Hrvati tijekom povijesti dolazili u dodir (sredozemne, srednjoeuropske,

starobalkanske, orijentalne i dr.) uvjetovali su razvoj triju specifiĉnih regionalnih kultura:

panonske, dinarske i jadranske.5

2.1.PANONSKA REGIONALNA KULTURA

Panonsku je kulturnu zonu obiljeţavala kultura ţitarica, lana i konoplje te stajski uzgoj

krupne stoke (konji, goveda). Stanovalo se u prizemnicama od drva ili zemljom omazanog

pletera (zapad) te od nabijene ilovaĉe ili nepeĉene opeke (istok), pokrivenima slamom. Uz

rijeke Kupu i Savu prevladavale su drvene katnice, nastale od nekadašnjih sojenica.

Pokućstvo je bilo visoko. Od domaćih je obrta osobito bilo razvijeno tkanje na vodoravnom

tkalaĉkom stanu i lonĉarstvo na noţnom kolu. Od likovnog je izraza posebno bilo zanimljivo

ukrašavanje (šaranje) tikvica. Odjeća je bila od platna, gusto nabrana, s bogatim utkanim ili

vezenim ukrasima, te dopunjena suknenim i koţnatim prslucima, prostranim suknenim

kabanicama ili koţusima i širokim opancima kapičarima ili ĉizmama. Ţene su nosile ogrlice

od koralja i staklenih perlica, a u Slavoniji su se kitile zlatnicima. Karakteristiĉni su bili

godišnji ophodi mladeţi selom na blagdane sa skupljanjem darova (jurjaši na

Jurjevo, kraljice ili ljelje na Duhove, ladarice na Ivanje, betlehemari na Badnju veĉer i dr.) te

bogati svadbeni obiĉaji. Glazbena i plesna tradicija takoĊer su raznolike. Posebnost

MeĊimurja jednoglasni su napjevi koji se temelje na srednjovjekovnim ljestvicama (tzv.

starocrkveni naĉini), a od glazbala bordunska citra, cimbal i violina, uz pratnju kojih su se

plesali plesovi u paru (utjecaj alpske zone). Najpoznatiji ples sjeverozapadne i središnje

5 http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.04.2014.

4

Hrvatske, drmeš,pleše se u parovima ili malim kolima uz svirku gudaĉkog sastava zvana guci.

Za Slavoniju i Baranju karakteristiĉno je plesanje u kolu, praćeno svirkom na gajdama,

puhaĉkom glazbalu s mješinom, koje je do 20. st. gotovo u potpunosti potisnula tambura.6

2.2. DINARSKA REGIONALNA KULTURA

U dinarskoj je kulturnoj zoni (gorska Hrvatska i dalmatinsko zaleĊe) prevladavalo

planinsko stoĉarstvo (ovce, koze). Pastiri su s velikim stadima ovaca ljeti boravili u

planinskim, a zimi u primorskim krajevima, koristeći se pokretnim torovima i kolibicama. U

alpskom tipu stoĉarenja obitelji su sa stokom u proljeće iz dolinskih sela odlazile na

visinske stanove, gdje su raspolagale njivama i sjenokošama, a otuda u ljetnim mjesecima na

visoke planinske pašnjake. U jesen bi pokupili urod s njiva i pred zimu se vratili u selo. U

gorskoj Hrvatskoj kuće su bile preteţno od drva, ĉesto s kamenim prizemnim dijelom, visokih

i strmih krovova pokrivenih drvenim dašĉicama. Pokućstvo je bilo nisko. U domaćem su

obrtu bili zastupljeni izradba vunenih tkanina za posoblje i odjeću, proizvodnja valjanoga

sukna u stupama pokretanima vodom, lonĉarstvo na ruĉnom kolu. Pastiri su bili posebno

vješti u rezbarenju drva. Ţenska se nošnja sastojala od platnene košulje ravna kroja s

karakteristiĉnim geometrijskim vezom na prsima i rubovima rukava, vunene pregaĉe te

dugaĉkoga suknenoga haljetka zobuna. Muškarci su nosili uske suknene hlaĉe i suknene

haljetke u tri sloja preko košulje, široki koţni pojas te više slojeva vunenih ĉarapa ukrašenih

suknom. Djevojke i muškarci nosili su plitke crvene suknene kape, dok su udane ţene glavu

prekrivale bijelim rupcem. Kao obuća nosili su se lagani prepleteni opanci. Sveĉanu odjeću

dopunjavao je raznovrstan i obilan srebrni nakit te, u muškaraca, urešeno oruţje. Za društveni

su ţivot bili specifiĉni oblici nekrvnoga srodstva (pobratimstvo, kumstvo). Za glazbenu

tradiciju karakteristiĉan je poseban naĉin pjevanja, ojkanje, koje se javlja kao pripjev stihu u

razliĉitim vrstama kratkih pjesama (rozgalicama, gangama i sl.). Dulje pripovjedne pjesme s

6 http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.04.2014.

5

opisom junaĉkih djela izvodili su pjevaĉi guslari, koji su svoje pjevanje pratili svirkom

na guslama, gudaĉkom glazbalu s jednom ţicom. Tipiĉni je ples nijemo kolo (poznato i

kao vrličko, ličko ili sinjsko kolo), koje se izvodi krupnim koracima i poskocima bez glazbene

pratnje.7

2.3.JADRANSKA REGIONALNA KULTURA

U jadranskoj se kulturnoj zoni stanovništvo bavilo ribarstvom, uzgojem maslina,

vinove loze, smokava i badema te ovĉarstvom i kozarstvom. Na malim terasastim njivama

uzgajalo se povrće i, u manjoj mjeri, ţito. Iskorištavalo se samoniklo bilje (npr. brnistra za

predivo, rogaĉ). Vaţno je bilo brodarstvo i trgovina. Kuće su bile kamene, najĉešće uske i

visoke, s krovovima pokrivenima valjkastim crijepom ili kalanim vapnenaĉkim ploĉama.

Imale su i otvorena ognjišta, opremljena napom i tipiĉnim sredozemnim priborom (gradele,

verige, mijeh). Nošnja se razvijala pod utjecajem gradskih sredina. Mušku odjeću obiljeţavali

su opći sredozemni elementi poput širokih hlaĉa stisnutih u nabore i kratkih nogavica te

vunenih kapa u obliku tuljca. Ţensku je odjeću ĉinila platnena košulja na koju se oblaĉila

zvonolika suknena suknja s naramenicama, opasana vunenim ili svilenim pojasom. Omiljen je

bio nakit od plemenitih metala, dopunjen zrncima koralja ili bisera, nerijetko izraĊen

tehnikom filigrana.

7 http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.04.2014.

6

Slika 1. Narodna nošnja specifiĉna za neke predijele Jadranske regionalne kulture

(http://www.tz-tribunj.hr/hr/)

U boţićno-novogodišnje doba bio je uobiĉajen ophod ĉestitanja uz pjesmu i skupljanje

darova (koledanje); vrlo su rašireni bili pokladni obiĉaji. Izrazitim obiljeţjem narodnoga

glazbenog izraza Dalmacije drţi se klapsko pjevanje, višeglasno pjevanje u manjim

skupinama, klapama, bez glazbene pratnje. Seoske je plesove (linđo, poskočica) pratila svirka

na lijerici, trostrunom gudaĉkom glazbalu, a gradske (šotić, kvadrilja) svirka na gitari ili

mandolini. Za tradicijsku glazbu Istre i Hrvatskog primorja karakteristiĉni su kromatski tonski

nizovi (najpoznatija je tzv. istarska ljestvica) na kojima se temelje i napjevi i svirka

na sopelama (roženicama),puhaĉkom glazbalu vrlo prodorna zvuka. Ĉesto se svira na dvije

sopele, malu i veliku, pri ĉem nastaje dvoglasje u tijesnim intervalima s unisonim ili

završecima u oktavi. Isto dvoglasje nastaje i u pjevanju koje izvodi par pjevaĉa. Uz svirku na

sopelama plešu se balun i tanac. Takvi su npr. pokladni ophodi zvonĉara s podruĉja

Kastavštine, izvedbe bojnoga plesa s maĉevima moreške u gradu Korĉuli i

obiĉaja kumpanije u korĉulanskim selima, godišnji ophod na Duhove kraljice ili ljelje u

Slavoniji i Srijemu, viteško natjecanje Sinjska alka i mnogi drugi. Tradicijska glazba, pjesme i

7

plesovi najĉešće se izvode na folklornim smotrama te u razliĉitim sveĉanim prigodama, pri

ĉem su izvoĊaĉi odjeveni u narodne nošnje. Najpoznatija takva manifestacija zagrebaĉka je

MeĊunarodna smotra folklora, zatim Vinkovaĉke jeseni, Đakovaĉki vezovi (takoĊer folklorne

smotre), Festival dalmatinskih klapa u Omišu i drugi. Uz mnogobrojna amaterska folklorna

društva, njegovanju hrvatske folklorne tradicije posebno je posvećen profesionalni Ansambl

narodnihoplesovaoiopjesamaoHrvatske Ladoo(osnovano1949).8

3.MODERNIZACIJA

Prijelaz iz tradicionalnog u moderno društvo uzrokuje promjene vrijednosti, normi i

stavova stanovništva. Modernizacija se moţe definirati kao pojam kojim se prikazuje pojedina

etapuprazvojupljudskihpdruštava.9

Modernizacija ukljuĉuje ove koncepte: vjerovanje u mogućnost ljudskog napretka,

racionalno planiranje da bi se postigli ciljevi, vjerovanje u superiornost racionalne misli u

usporedbi s emocijama, vjeru u sposobnost tehnologije i znanosti da uspješno rješavaju

ljudske probleme, vjerovanje u sposobnost i prava ljudi da oblikuju svoje vlastite ţivote,

oslanjanje na proizvoĊaĉku industriju u stvaranju preduvjeta za poboljšavanje ţivotnog

standarda. U društvenim znanostima se pod ovim pojmom najĉešće podrazumijeva opće

društveni i filozofski svjetonazor, ĉime ovaj pojam postaje vrlo blizak pojmu modernosti.10

8 http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.04.2014.

9 Kalanj, R, Modernost i napredak, Zagreb, 1994.

10Ibid.

8

Slika 2. Modernizacija Hrvatskih ţeljeznica

(http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00572/novi-vlak-1_572404S1.jpg)

Modernizacija je proces društvene evolucije, koji će, zavisno od autora do autora, biti

okarakteriziran kao promjena od jednostavnih ka sloţenim oblicima društva; promjena od

seljaĉkih do urbanih društava; od tradicionalnih do racionalnih; od zatvorenog do otvorenog;

od neravnopravnog do ravnopravnog; od nesretnog društva do onog u kojem vlada potpuna

sreća. Iz ovoga proizlazi da si opravdano moţemo postaviti pitanje: je li i u kojoj mjeri

modernizacija, po svojoj osnovnoj pretpostavci o društvenoj evoluciji kao nuţnom napretku,

bliska utopijskoj ideji i postoji li granica rasta odnosno do kuda seţe razvoj? U sociološkoj

literaturu moţemo pronaći ove dvije definicije modernizacije:

„Modernizacija je povezanost niza društvenih promjena na bazi industrijalizacije i socijalne

diferencijacije i glavni pravac promijene od tradicionalnog ka modernog društva.“ 11

„Modernizacija je proces strukturalno - funkcionalne diferencijacije i obrazovanja

odgovarajućih oblika integracije, ukljuĉujuću bolju adaptiranost, efikasnu organizaciju i nove

institucionalne obrasce.“12

11

Levi, M, Sociološki leksikon, 1982.

9

3.1.MODERNIZACIJA U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj se modernizacija osim s razvojem razno-raznih društvenih aspekata

takoĊer povezuje s odselidbom, jer su u nedostatku gospodarskog razvoja Hrvati selili u

inozemstvo u potrazi za boljim ţivotom. Tako se moţe reći da se hrvatska modernizacija

razvijala kroz tri etape.

Prva hrvatska modernizacija izjednaĉena je s razdobljem društvenih promjena od 1866. do

1941. Od 1868. do 1918. podruĉje juţne Hrvatske i Vojne granice (do 1881.) pod izravnom su

carskom upravom. No ni na preostalom podruĉju nema dostatne autonomije kako bi se uopće

modernizacijska preobrazba mogla uspostaviti kao proces mjerodavan za cjelinu nacije.

Tijekom prve modernizacije brojĉano prednjaĉi ameriĉki smijer odselidbe.13

Odselidba u drugoj hrvatskoj modernizaciji obuhvaća vrijeme društvenih promjena od

1945. do 1990. To je razdoblje obiljeţeno odnosom Federacija – Republika – inozemstvo.

Tako je dakle na mjesto Kraljevstva došla Republika, a budući da se gospodarstvo i dalje

sporo razvijalo druga modernizacija preteţito je ukazivala na njemaĉki smjer odselidbe.14

Nakon 1991. godine postmoderno hrvatsko društvo našlo se u procesu promjene

politiĉkoga i gospodarskog sustava te osamostaljenja, no Hrvatskoj javnosti nije se dovoljno

oblikovala ni ustalila nova modernizacijska paradigma kojom bi se obuhvatili i strategijski

naznaĉeni ciljevi i smjerovi promjena na brojnim sektorima javnih poslova, u rasponu od

znanstvene ili tehniĉke politike do ekologijske ili regionalne, što je izazvalo novi val

odseljenika koji su emigrirali do 2001.15

12

Smelser, N, J, Sociološki leksikon, 1982. 13 Rogić, I, Ĉizmić, I, Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba, Zagreb, 2013. 14

Ibid 15

Ibid

10

4.GLOBALIZACIJA

Globalizacija je proces kojim se u današnjem svijetu postupno ukidaju ograniĉenja

protoka roba, usluga, ljudi i ideja meĊu razliĉitim drţavama i dijelovima svijeta, odnosno

ideologija koja za cilj ima njegovo opravdanje.16

Globalizacija svoje korijene ima u reţimu slobodne trgovine ĉiji je glavni zagovornik

bio Britansko Carstvo u 19. stoljeću, i koji je nestao za vrijeme prvog svjetskog rata i

uvoĊenjem protekcionizmameĊu ratom osiromašenim velikim silama. Iako su pokušaji

globalizacije zapoĉeli još nakon drugog svjetskog rata, taj proces se intenzivirao tek sa

završetkom hladnog rata i uspostavljanjem SAD kao jedine globalne sile. U njoj je kao

dominantna ideologija vladao ekonomski liberalizam te je globalizacija promovirana kao

rješenje većine problema u suvremenom svijetu.17

Zagovornici globalizacije tvrde kako bi ukidanje carina i drugih ograniĉenja dovelo do

jaĉanja trţišne utakmice, odnosno pojave kvalitetnijih roba i usluga. TakoĊer se navodi kako

bi intenziviranje kontakta meĊu ljudima i drţavama u svijetu smanjilo mogućnost velikih

sukoba.18

4.1.ANTIGLOBALIZACIJA

S vremenom, a pogotovo nakon dolaska Georgea W. Busha na vlast u SAD, razvio

se antiglobalizacijski pokret kao reakcija na globalizaciju. Antiglobalisti drţe kako će

globalizacija u svom neograniĉenom obliku cementirati nejednakost u svijetu, uĉiniti

siromašne drţave ovisnim o bogatima i sprijeĉiti ih da razviju vlastite ekonomije, odnosno da

16

Ĉuljak, T, Osnove globalnog gospodarstva, Osijek, 2000. 17

Ibid 18

Ibid

11

će svijet staviti pod kontrolu multinacionalnih korporacija motiviranih profitom umjesto

brigom za dobrobit ĉovjeĉanstva.19

Slika 3. Apstraktni prikaz globalizacije

(http://www.mojamatura.net/images/stories/slike04/globalization.png)

5.UNESCO – ZAŠTITNIK TRADICIJSKE KULTURE

Kako uznapredovala modernizacija i globalizacija uvelike utjeće na brzo izumiranje i

trajno nestajanje temeljnih vrijednosti odreĊenih zajednica, tako se na meti ovih procesa

pronašla i tradicijska kultura. Jedan od najboljih naĉina zaštite i oĉuvanja tradicijske baštine

upravo je skupljanje i arhiviranje njenih elemenata.20

Već više od pola stoljeća u sklopu UNESCO-a sustavno se provodi zaštita tradicijske

kulture, ukljuĉujući otkrivanje i priznavanje talentiranih folklornih umjetnika i zajednica, te

nematerijalnih kulturnih obiĉaja i vještina.21

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske takoĊer ima bitnu ulogu u zaštiti kulturne

baštine, kao dijela tradicijske kulture. MeĊu mnogim svjetskim kulturnim dobrima u obliku

19

Ĉuljak, T, Osnove globalnog gospodarstva, Osijek, 2000 20

http://www.matica.hr/kolo/309/Druga%20moderna%20%E2%80%93%20nove%20paradigme%20globalizacij

e/,03.02.2014 21

http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1

12

materijalne i nematerijalne baštine, na Unescovom popisu pronašla su se i brojna jedinstvena

kulturna dobra specifiĉna za Hrvatski narod, poput: Starigradskog polja na Hvaru, Eufrazijeve

bazilike, te Paškog ĉipkarstva.22

Od preko 100 nematerijalnih kulturnih dobara upisanih u

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Hrvatska ima 12 dobara upisanih na

UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine ĉovjeĉanstva i 1 nematerijalno

dobro na UNESCO-ovu Listu ugroţene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna

zaštita. Ovaj izuzetan uspjeh potvrda je višegodišnjeg predanog rada Ministarstva kulture,

njegovih struĉnih sluţbi kao i struĉnjaka iz podruĉja etnologije i kulturne antropologije.

Proces upisa tekao je u sklopu nekoliko sastanaka u UNESCO-u.23

22

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5534, 03.02.2014. 23

Ibid

13

6.ZAKLJUČAK

Tradicijska kultura je skup ĉimbenika koji utjeću na specifiĉnost odreĊene etniĉke

skupine. Prema tradicijskoj kulturi se oblikuju i stvaraju identiteti ljudi koji dijele suţivot na

odreĊenom podruĉju. Tradicijska kultura takoĊer obuhvaća pojam materijalne i nematerijalne

baštine. Hrvatsku tradicijsku kulturu obiljeţava raznolikost, ekološki uvjeti i utjecaji kultura s

kojima su Hrvati tijekom povijesti dolazili u dodir (sredozemne, srednjoeuropske,

starobalkanske, orijentalne i dr.) uvjetovali su razvoj triju specifiĉnih regionalnih kultura:

panonske, dinarske i jadranske.

Modernizacija kao proces oznaĉava prijelaz iz tradicionalnog u moderno društvo, koje

doţivljava promjene vrijednosti, normi i stavova stanovništva. Modernizacija u Hrvatskoj

zapoĉela je paralelno razdoblju Moderne. Budući da se zbog ĉestih ratova (1.Svjetski rat,

2.Svjetski rat, Domovinski rat) Hrvatska sporo gospodarski razvijala, brojni Hrvati su u ţelji

za punim doţivljajem modernizacije kroz tri navrata emigrirali u inozemstvo.

Globalizacija je proces kojim se u današnjem svijetu postupno ukidaju ograniĉenja

protoka roba, usluga, ljudi i ideja meĊu razliĉitim drţavama i dijelovima svijeta. Zagovornici

globalizacije tvrde kako bi intenziviranje kontakta meĊu ljudima i drţavama u svijetu

smanjilo mogućnost velikih sukoba. Kao reakcija na globalizaciju stvorio se i

antiglobalizacijski pokret ĉiji pobornici smatraju da se pod idiliĉnom krinkom ujedinjenja

krije potencijalna dominacija ekonomski razvijenijih drţava nauštrb manje razvijenih drţava.

Premda modernizacija i globalizacija uvelike utjeĉu na brzo izumiranje i nestajanje

temeljnih vrijednosti odreĊenih zajednica, tradicijska kultura se moţe efikasno zaštititi i

oĉuvati sakupljanjem i arhiviranjem njenih elemenata. Za oĉuvanje i zaštitu tradicijske kulture

se zalaţu Ministarstvo Kulture i UNESCO, koji postavljanjem kulturnih dobara na popis

lokalne i svjetske baštine osiguravaju oĉuvanje kulturnih dobara.

14

Unatoĉ ĉinjenici da prihvaćanjem novih utjecaja i raznolikosti ne gubimo vlastiti

identitet, tradiciju i kulturu, u konaĉnici trebamo biti svjesni da globalizacija kao svojevrsni

nastavak modernizacije osim pozitivnih društvenih implikacija nosi sa sobom i odreĊene

negativne implikacije koje bi se mogle odraziti na gospodarski inferiornije drţave.

15

LITERATURA:

Knjige

- Kalanj, R, Modernost i napredak, Zagreb, 1994.

- Levi, M, Sociološki leksikon, Zagreb, 1982.

- Smelser, N, J, Sociološki leksikon, Zagreb, 1982.

- Rogić, I, Ĉizmić, I, Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba, Zagreb, 2013.

- Ĉuljak, T, Osnove globalnog gospodarstva, Osijek, 2000.

Internet izvori

- http://www.croatia.eu/article.php?id=48&lang=1, 01.02.2014.

- http://www.matica.hr/kolo/309/Druga%20moderna%20%E2%80%93%20nove%20pa

radigme%20globalizacije/, 01.02.2014.

- http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5534, 03.02.2014.