seminar ski rad iz poslovne stat is tike
TRANSCRIPT
Fakultet za poslovne studije PožarevacMEGATREND UNIVERZITET
Predmet: Poslovna statistika
Seminarski rad:Migranti u Srbiji
Student: Profesor:Stamenković Slobodan Doc.dr Vojislav Andrić Broj indeksa:F/026/08
Požarevac, jun 2009.
Sadržaj:
Uvod u migracione procese u Srbiji..............................................................................3Migratsko stanovništvo u RS prema tipu naselja preseljenja, polu i starosti...........6Migrantsko stanovništvo u RS prema polu, starosti i zanimanju..............................7Migrantsko stanovništvo u RS prema polu, starosti i etničkoj pripadnosti.............10Migrantsko stanovništvo u RS prema tipu naselja, polu i etničkoj pripadnosti.....13Analiza tabela migrantskog stanovništva....................................................................14Rezime.............................................................................................................................15Literatura........................................................................................................................16
2
Uvod u migracione procese u Srbiji
Migracije, kao posebna tematska celina (modul), nisu bile obuhvaćene u anketnim
istraživanjima o životnom standardu stanovništva sprovedenim 2002. i 2003. Jedan od
ciljeva ankete u 2007. bio je da se sagledaju migratorna obeležja stanovništva Srbije,
kako kvantitativna tako i kvalitativna, kako bi se utvrdilo da li postoji korelacija između
prostorne pokretljivosti stanovništva i linije siromaštva.
Na osnovu rezultata anketnog istraživanja u 2007.[1] procenjeno je da u sastavu
ukupnog stanovništva preovlađuje autohtono stanovništvo, tj. 58,7% lica od rođenja
stanuje u istom mestu, dok se 41,3% lica preseljavalo. Ovi podaci ne odstupaju značajnije
od podataka popisa 2002. o zastupljenosti autohtonog i migrantskog stanovništva (54,2%
prema 45,8%).[2] Visok udeo doseljenog u ukupnom stanovništvu Srbije rezultat je
krupnih društveno-ekonomskih promena u poslednjih šezdeset godina. Na polju
unutrašnjih migracija, 50-te i 60-te godine prošlog veka, usled ubrzanog privrednog
razvoja, obeležile su masovne migracije na relaciji selo-grad, dok će poslednja decenija
tog veka, zbog ratnih sukoba na prostoru bivše SFRJ, ostati upamćena po pojavi
prinudnih migracija (izbeglice i raseljena lica). Obim i brzinu prostorne mobilnosti
ilustruje podatak da je udeo migrantskog u ukupnom stanovništvu Srbije od popisa 1948.
do popisa 2002. udvostručen (povećan sa 23% na 46%).
[1] Uzorak Ankete o životnom standardu (AŽS) za 2007. čini 7 140 domaćinstava iz 510 izabranih popisnih krugova. Unutar svakog popisnog kruga, izabrano je 14 nastanjenih stanova. U svakom stanu, izabrano je po jedno domaćinstvo (pomoću Kišove tablice slučajnih brojeva). Veličina uzorka određena je sa ciljem prikupljanja 5 000 popunjenih anekta domaćinstava, uz očekivanu stopu neodgovora od oko 30%. Krajnja stopa odgovora bila je 78%, što ukupno čini uzorak od 5 557 domaćinstava.
[2] O migrantskom stanovništvu Srbije prema podacima popisa 2002. vidi: Pregled SCG, 2004, br. 4.
3
Pretežni oblik migracija bile su lokalne i regionalne migracije, u kojima je
učestvovalo oko 71% broja migranata Centralne Srbije i oko 46% migranata Vojvodine.
Posle najnovijeg izbegličkog talasa u poslednjoj deceniji dvadesetog veka iz
bivših republika SFRJ došlo je do "smene" stanovništva u pojedinim imigracionim
sredinama Srbije, posebno u Vojvodini. Pri tome su izbeglice "zamenile" izumrle
koloniste iz perioda neposredno posle Drugog svetskog rata i uticale na promenu odnosa
između pojedinih tipova migracija. U izbegličkim strujama iz republika prethodne SFRJ
preovladavale su one iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje su pretežno srpsko
stanovništvo vodile ka Srbiji, što je bio nastavak ranijeg procesa etničke homogenizacije
bivšeg jugoslovenskog prostora.
Podaci o autohtonom i migrantskom stanovništvu i njihovim osnovnim
obeležjima upućuju na zaključak da je demografska situacija u Vojvodini i Centralnoj
Srbiji na početku 21. veka veoma složena. Ona je rezultat kako prostorne pokretljivosti
tako i prirodnog obnavljanja stanovništva.
I pored izvesnih ograničenja, zbog promena metodologije popisivanja, popisi
stanovništva su jedan od osnovnih izvora za demografska izučavanja migracionog
fenomena. U ovom prikazu analiziraju se za Srbiju (bez Kosova i Metohje): promene
apsolutnih vrednosti i procentualnog udela autohtonog (stanovništva koje živi u mestu
rođenja) i migrantskog stanovništva (stanovništva koje se najmanje jednom u životu
preselilo, te ne živi u mestu rođenja); i glavni tipove migracija prema prostornoj i
vremenskoj distanci.
Pod tradicionalnim migracijama podrazumevaju se svi oblici prostorne
pokretljivosti stanovništva pre masovnije pojave migracija na relaciji selo-grad vezanih
za novije procese deagrarizacije i urbanizacije. Njihovi začeci na prostoru Srbije
zabeleženi su sredinom XIX veka sa prodorom kapitala, robnonovčanih odnosa, razvojem
zanatstva, trgovine i ugostiteljstva, pojavom industrije, razvojem varoši i formiranjem
elemenata urbane strukture. Tradicionalne migracije predstavljaju u stvari preseljavanja
na prostor Srbije kao zemlje matice iz dinarskih, kosovsko-metohijskih i ostalih prostora,
4
koja je kao pojedinačna ili masovna Jovan Cvijić označio kao metanastazička kretanja
(metanastazičke struje).
Moderne migracije, čiju osnovu čine migracije na relaciji selo-grad, nastaju
između dva svetska rata sa stvaranjem jugoslovenske države i njenim sveukupnim
privrednim i kulturnim preobražajem, a doživljavaju kulminaciju posle Drugog svetskog
rata na osnovama razvoja komunalnog sistema, industrijalizacije i jačanja funkcija
gradskih naselja različitog ranga, s rastom obrazovnog nivoa stanovništva i drugim
činiocima.
Dok su u tradicionalnim migraciama, pored ekonomskih, važnu ulogu, posebno u
pojedinim istorijskim etapama, imali i politički činioci, ratovi za oslobođenje i formiranje
nacionalnih država, moderne migracije su u osnovi determinisane ekonomskim
činiocima. Međutim, i moderne migracije bile su povremeno determinisane navedenim
činiocima. Primeri za to su masovne migracije u vreme Prvog i Drugog svetskog rata, a
zatim planska preseljavanja srpskog stanovništva iz različitih delova Jugoslavije posle
navedenih ratova (kolonizacija Kosova i Metohije posle Prvog svetskog rata, Vojvodine
posle Drugog svetskog rata iz planinskih predela Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne
Gore, južne Srbije), iseljavanja Nemaca i drugog nesrpskog stanovništva iz Vojvodine,
iseljavanje Srba i drugog nealbanskog stanovništva sa Kosova i Metohije. Novi ciklus
prisilnih migracija prema Vojvodini i Centralnoj Srbiji kao i emigracije sa Kosova i
Metohije, determinisan političkim i sličnim činiocima, kulminirao je u poslednjoj deceniji
dvadesetog veka u uslovima raspada Jugoslavije, ratnih dejstava i NATO agresije.
5
Tabela 1. Migrantsko stanovništvo u RS prema tipu naselja preseljenja, polu i starosti
6
Tabela 2. Migrantsko stanovništvo u RS prema polu, starosti i zanimanju
7
8
9
Tabela 3. Migrantsko stanovništvo u RS prema polu, starosti i etničkoj pripadnosti
10
11
12
Tabela 4. Migrantsko stanovništvo u RS prema tipu naselja, polu i etničkoj pripadnosti
13
Analiza tabela
Podaci o migracijama stanovništva dobijeni su na osnovu odgovora na pitanje o
doseljavanju u sadašnje mesto stalnog stanovanja. Lica koja su se preseljavala trebalo je
da navedu mesto (naselje) i opštinu iz koje su se doselila i godinu doseljenja. Ako se lice
više puta selilo, kao odgovor trebalo je da navede poslednje mesto iz kojeg se preselilo u
sadašnje prebivalište. Za lica koja su se doselila ili su izbegla iz jedne od republika bivše
SFRJ upisivani su naziv mesta i opština u republici iz koje su se doselila, prema
teritorijalnoj podeli koja je bila na snazi 1. januara 1991. .
Posmatrano po polu, žene odlikuje veći stepen prostorne pokretljivosti; njihov
udeo u skupu migranata je za 20,5% veće od udela muškaraca. Međutim, i u strukturi
autohtonog i u strukturi migrantskog stanovništva, prema polu i zaposlenosti, gotovo da
su izjednačeni udeli muškog i ženskog stanovništva.
14
Rezime
Metodološki pristup migracijama u popisima stanovništva nije bitnije menjan, ali
zbog izmena u definisanju stalnog stanovništva podaci između popisa nisu sasvim
uporedivi. Pre svega, u popisu 2002. u sastav ukupnog stanovništva nije uključeno
stanovništvo koje je radilo ili boravilo u inostranstvu duže od godinu dana. U skladu s
tim, u ukupno stanovništvo uključeni su strani državljani koji su u Republici Srbiji radili
ili su u njoj boravili godinu dana i duže. Na uporedivost podataka između popisa uticao je
i veliki priliv izbeglih lica posle 1991. Pošto su u popisu 2002. izbegla lica smatrana
stalnim stanovnicima Republike Srbije, ona su priključena svim licima koja su do
momenta popisa bilo kada migrirala. Nasuprot izbeglim licima, raseljena lica s Kosova i
Metohije nisu uključena u ukupno stanovništvo Republike Srbije, iako se i za njih
raspolaže relevantnim podacima, s obzirom na to da se njihova prebivališta nalaze na
području Kosova i Metohije.
Pri analiziranju podataka o migracijama, treba imati u vidu i druge izmene u
definisanju stalnog stanovništva, odnosno u određivanju prisutnog i odsutnog
stanovništva. U popisima do 1971. radnici i druga aktivna lica koja su radila van mesta
stalnog stanovanja popisana su kao stalni stanovnici mesta u kojima su radila. Od popisa
1981. godine za određivanje mesta stalnog stanovanja najbitnijom se smata pripadnost
porodici, odnosno domaćinstvu, pri čemu se mestom stalnog stanovanja smatra mesto
(naselje) u kojem je nastanjeno domaćinstvo. Članovi domaćinstva koji su iz bilo kog
razloga (zbog rada ili školovanja, odsluženja vojnog roka, izdržavanja kazne i dr.) bili
odsutni iz svog domaćinstva i dalje su smatrani stanovnicima naselja u kojima žive
njihova domaćinstva.
15
Literatura
1. http://webrzs.stat.gov.rs/axd/index.php2. Demografska statistika 2007. (izdavač: Republički zavod za statistiku Srbije; Beograd)3. Izvodi sa predavanja prof. Doc. Dr Vojislava Andrića
16