selam_br11

06 20 47Reisu-l-ulema u Tutzingu

Seminar o imamima i IZ u Baden Würtenbergu

Uloga Bošnjakinje u IZ Bošnjaka u Njemačkoj

GLASNIK MEŠIHATA / MUFTIJSTVA ISLAMSKE ZAJEDNICE BOŠNJAKA U NJEMAČKOJ

IGBD - ZENTRALRAT e.v.Broj (11) 21 April 2011.

FRIEDENnovi

Centar za Islamske studije u Tübingenu

Sjednica Sabora i izbori u IZBNJ

Ministar unutrašnjih poslova Njemačke razgovarao s imamima

MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO

BALCOKBESTATTUNGEN GMBH

NAŠE USLUGE

• UMRLOG PREVOZIMO OD MJESTA PRESELE-NJA NA AHIRET DO ODREDIŠTA- MEZARJA• OBAVLJAMO SVE FORMALITETE KOJI SU POTREB-NI ZA PRIJEVOZ UMRLIH U BIH KAO I ZA POKOP.• PRIJEVOZ OBAVLJAMO U NAJKRAĆEM ROKU U NJEMAČKOJ A I ZA BIH.• SVE POTREBNE USLUGE KAO GASULENJE - OPRE-MANJE OBAVIT ĆE IMAMI - BOŠNJACI.• PREVOZ VRSIMO AUTOM ILI AVIONOM - PO VAŠOJ ŽELJI.• PO ŽELJI PORODICE UMRLOG DŽENAZA SE MOŽE OBAVITI U NJE-MAČKOJ PO ISLAMSKIM PROPISIMA I BOŠNJAČKOM TRADICIJOM.• NUDIMO NIŠANE PO VAŠOJ ŽELJI.

USLUGE PRUŽAMO 24 SATA DNEVNO TEL: 0049(0)177-8984978

CENTAR ESSEN 24 SATA DOSTUPANALTENESSENER STR. 323 NA BOSANSKOM JEZIKU

45326 ESSEN / NJEMAČKA ABDULAH PILAVDŽIĆTEL:0201/33 32 92 TEL:0049(0)177-8984978

FAX:0201/33 32 94

NUDIMO USLUGE ZA PUTOVANJE NA GODIŠNJI ODMOR

Izdavač: Mešihat/Muftiluk Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj

Anschrift - Adresa:IGBD e. V., Haarbeckstr. 6, 47475 Kamp-Lintfort, Deutschland

Telefon: 02842-559728, 02842-559375 Fax: 02842-55514

Büro:IGBD e. V., Frankfurter Straße 6763067 Offenbach am Main, Deutschland

Telefon: 069-36708575 Fax: 069-36708586

e-Mail: [email protected]@[email protected]: www.igbd.eu

Za izdavača: Mustafa Klanco

Glavni i odgovorni urednik: Ishak Alešević

Urednik u redakciji:Muhamed Baščelić

Design i prijelom: Safer Muminović

Fotografije:Arhiv “Novi SELAM”

Marketing i distribucija:Izdavač

“Novi SELAM” se dijelibesplatno i ne prodaje se

“Novi SELAM” izlazi povremeno

Stavovi autora objavljenih tekstova su njihovi lični, i nisu bezuvjetno stavovi redakcije ili izdavača

Banka:IGBD e.V.Sparkasse Duisburg(BLZ 35050000)Konto: Nr.: 760103135

novi

UZ SMJENU GENERACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5REISU-l-UlEMA U TUTZINGU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6SAOPŠTENJE ZA JAVNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9I . SIMPOZIJ O BOŠNJAČKOJ DIJASPORI U NJEMAČKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10UVODNA RIJEČ MUfTIJA MUSTAfA Ef . KlANCO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10NJEMAČKO DRUŠTVO NA RASPUćU RElIGIJSKE PlURAlNOSTI I DRUŠTVENE MONOlITNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13BOŠNJACI U DIJASPORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17UlOGA BOŠNJAKINJE U IZ BOŠNJAKA U NJEMAČKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20BOŠNJACI – SlJEDBENICI hANEfIJSKOG MEZhEBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22hISTORIJAT MEKTEBA U BOŠNJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26KAKO UNAPRIJEDITI MEKTEBSKU NASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29VJERONAUKA DANAS I OVDJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31REGIONAlNO I SAVEZNO TAKMIČENJE IZ MEKETBSKE POUKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33KONfERENCIJA O OBRAZOVANJU IMAMA U NJEMAČKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34IZMEđU INTEGRACIJE I ASIMIlACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36SAVJETOVANJE ZA IMAME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44OBRAćANJE MUfTIJE NA SAVJETOVANJU IMAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45CENTAR ZA ISlAMSKE STUDIJE U TüBINGENU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46SEMINAR O IMAMIMA I IZ U BADEN WüRTENBERGU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47STUDENTI fIN-A U POSJETI TüBINGENU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48PROfESORI fIN-A U POSJETI TüBINGENU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49TREćI SUSRET žENA BOŠNJAKINJA U NJEMAČKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51TRIBINA: ISlAM I BOŠNJACI U EVROPI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52STUB SRAMA U BERlINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54SJEćANJE NA SREBRENICU 11 . JUlA 2010 U MINhENU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54MINISTAR UNUTRAŠNJIh POSlOVA NJEMAČKE RAZGOVARAO S IMAMIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55NA hADžU SA BOŠNJACIMA IZ NJEMAČKE 2010 . GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56ZA 120 STUDENATA I UČENIKA STIPENDIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60NEZAPOSTAVITI žENSKI DIO DžEMATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62POSJETA RUKOVODIOCA UREDA ZA BD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62MlADI BOŠNJAČKI DžEMAT OBIlJEžIO PET GODINA POSTOJANJA . . . . . . . . . . . . . . . . 63SJEDNICA SABORA I IZBORI U IZBNJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64PISMO MUfTIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65ODRžANA REDOVNA SJEDNICA MEŠIhATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66MEVlUD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67NTERVIEW SA hAlIM Ef . AlIBAŠIćEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68INTERVIEW hUSEIN JOhIć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69INTERVIEW MEhO KARAJKOVIć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70DEKRETI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71PRIKUPlJANJA ZEKATA I SADEKATU-l-fITRA NA CIJElOM PODRUČJU NJEMAČKE ZA POTREBA ISlAMSKE ZAJEDNICE . . . . . . . . . . . . 73KURBANI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

U OVOM BROJU

3SELAM<<

4 >>SELAM

UZ SMJENU GENERACIJA

Ovaj broj Novog Selama izlazi sa početkom 2011. godine i na ulasku u drugo desetljeće. Želimo li u kratkim potezima oslikati mi-nulo naše desetljeće onda možemo reći: To su ulazak u treći milenijum, tiho povlačenje

sa scene prve doseljeničke generacije, i istodobno lagah-ni uspon druge generacije. Svaka generacija označena je ne samo kroz porodično naslijeđe, nego i kroz društveni i kulturni milje. Tako je prva generacija, generacija ro-đenih poslije drugog svjetskog rata, to je vrijeme uspona socijalističkog kolektivizna, i ideala nove vizije čovjeka i društva, ali i izraženog ateizma i zastrašene slobode. Pa i pored svega, ova je generacija, usljed jakog porodičnog utjecaja pohranila u sebi duboko i islam i pripadanje zemlji Bosni i Hercegovini, a u zamjenu za uskraće-no bošnjaštvo njegovali su bez zadrške jugoslovenstvo. Ova prva doseljenička generacija već sredinom osam-desetih grade svoje prve džematske zajednice. Njiho-vim rukama izgradit će se grandiozna zgrada Islamske zajednice koja će biti razvijana, njegovana i počivati će na njihovim plećima evo sve do danas. Jedna generacija prolazi a druga dolazi. Prva generacija nije imala da-našnju šarolikost generacija. Bila je sama i monolitna. Danas sastav naših zajednica čini trostruk splet satkan od prve i druge generacije i u njihovoj sjenci odhranjuje se treća, posve naročita milenijumska generacija. Druga generacija sve više je u prisustvu i usponu, i stoga posve opravdano je zapitati se: Šta očekujemo od mladih? Da li oni liče na svoje očeve, i idu li istom zactanom lini-jom? Mi vidimo, iz generacije u generaciju smjenjuju se materijalizam, kolektivizam, idealizam, inividualizam u cikličkom slijedu.

U tradicionalnim društvima nisu bile poznate naročito vidljive razlike i radikalni zaokreti među generacijama. Tim tradicionalnim smjenjivanjem generacija očevi su na sinove prenosili religiju i cjelokupan kulturni sadržaj bez poteško-će, sukobljavanja i potresa. Ovo također lahko isčitavamo i iz prikaza prve doseljeničke generacije koja je ponikla u starome zavičaju, na vjekovnim ognjištima, uz krilo svojih očeva i djedova, i otuda se otisnula na Zapad. Ali, mi ima-mo danas ovu novu dolazeću generaciju kojoj je uskraćeno mnogo toga što se zvalo tradicijsko naslijeđivanje. To je ge-neracija većine rođenih ovdje sedamdesetih i osamdesetih godina, svojih očeva i majki koji su ranom zorom napu-štali svoje stanove i u njih se kasno u predvečerja vraćali nazad. Javne ustanove od dječijih jaslica pa do stasavanja u mlade ljude utiskivale su u njih posve nov kulturni sadr-

žaj. Objektivno, sistem tradicionalnog prenosa vrijednosti sada je bio posve otežan, a uz to, ovu generaciju određuju moćna zbivanja i kretanja kao što su: pad željezne zavjese socijalizma u Domovini i ovdje u Njemačkoj, demokratski procesi koji su se reflektirali kao pojava re-tradicionalizma sa povratkom vjeri, naciji, zemlji i Državi, potom najjeziviji ratni scenario izveden na tlu BiH usmjeren protiv Države, Bošnjaka i islama što je rezultiralo genocidom, razaranji-ma i progonom jedne trećine Bošnjaka u kršćanske zemlje Evrope, Amerike, Australije. Uz to na svjetskoj sceni globa-lizacija kao svojevrsna vesternizacija svijeta. Evrpske zemlje se udružuju po srednjovjekovnoj shemi u mišljenju i poi-manju kao svijet kršćanstva zatvoren unutar sebe i strogo omeđen. Islam se čita kao politički pokret prije i iznad sve-ga, i on postaje opsesijom u govoru, pisanju, pokretnoj slici, više kao prijetnja nego li kao svijet različite vjere, kulturnog i civilizacijskog koda koji odista još uvijek svijetu ima mno-go šta dobroga dati.

O islamu se i muslimanima mnogo zna, ali istodobno i gotvo ništa ne želi da razumije. Musliman biti postaje isto-vremeno i hrabro, ali i biti ponosito i otvoreno u protuslov-lju sa predrasudama i strahovima Zapada. Dok se prva ge-neracija prečesto sa dozom nedovoljnog povjerenja u same sebe pitala: Smijem li činiti? Novi val mladih, kada se nađu pred istim pitanjima smjelo odgovaraju: Svakako! Zašto da ne! Prva generacija ostavlja u naslijeđe ljudski potenci-jal, savremeno organiziranu Islamsku zajednicu sa njenim solidnim materijalnim nivoom. Izazovi, i prvi važni zadaci nove generacije jesu: iznaći nove načine kako uvijek isti i jednako aktuelan sadržaj islama ponuditi na najprimjereniji način prikazujući islam kao samu ljepotu i dobrotu i svojoj djeci i neislamskoj većini u koju smo uronjeni; potom, kako i nadalje održati jedinstvo unutar zajednice počev od dže-mata, regije do nivoa Njemačke; također, nastaviti i produ-biti saradnju i sudjelovanje u prostoru našeg obitavanja sa društvom, Državom i vjerskim zajednicama; te ostati vezan uz vjersku zajednicu i zemlju našega porijekla, što postaje sve teže i teže. I stoga, ispred naše vlastite upitanosti: da li će mladi biti više liberalni ili više konzervativni, ili hoće li nas više ili manje dosljedno slijediti, važnija je ona određu-juća spoznaja: da li će mladi materiju podrediti duhu, ili pak duh materiji! Ovo je uistinu fundamentalno pitanje koje se postavlja pred svaku dolazeću generaciju, pa tako i ovu našu u njenom nastupu!

Mannheim, 30. januar 2011.Ishak Alešević

Dragi i poštovani prijatelji i čitaoci Novog Selama!

UV

OD

NIK

5SELAM<<

U večernjim satima u Tucingu (Tutzing), na Evangelističkoj aka-demiji 6. maj 2010. u prisustvu velikog broja

uglednika iz religijskih, kulturnih, intelektualnih, političkih i diplo-matskih krugova reisu-l-ulema dr.

Mustafa Cerić je govorio kao lau-dator povodom dodjele nagrade za toleranciju dr. Wolfgangu Šojbleu (Schäuble) federalnom ministru fi-nancija (bivšem federalnom mini-stru unutrašnjih poslova) Njemačke.

Riječ je o prestižnoj nagradi Evangelističke akademije u Tucingu koju su od 2000. god. dobili ugled-ne ličnosti poput njemačkog pred-sjednika Romana Herzoga, kojem je laudaciju održao jordanski princ Hasan. U 2006. godini nagradu je primio Aga Khan uz laudaciju dr. Frank-Waltera Štajnmajera (Ste-inmeiera), ministra vanjskih poslo-va Njemačke, dok je u 2009. godini Akademija nagradila iransku nobe-lovku dr. Shirin Ebadi uz laudaciju predsjednika Romana Herzoga.

Žiri Evangelističke akademi-je u Tucingu za dodjelu nagrade za toleranciju se odlučio da ove godi-ne nagradu dodijeli Dr. Wolfgangu Šojbleu zbog njegove zasluge za inicijativu formiranja „Njemačke konferencije o islamu“ sa laudacijom reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića.

Nažalost, zbog lošeg vremena na lokalnom aerodromu ministar dr. Šojble nije mogao osobno prisu-stvovati ceremoniji dodjele nagrade, ali je reisu-l-ulema Cerić održao la-udaciju koju je uživo emitovala nje-mačka nacionalna televizija, kanal 3, BRTV.

LAUDACIO

Reisu-l-ulema u Tutzingu

6 >>SELAM

U svom uvodnom govoru di-rektor Akademije dr. Friedemann Grijner (Greiner), naglasio je da je inicijativa dr. Šojblea za osnivanje „Njemačke konferenciji o islamu“ od povijesnog značaja ne samo za Njemačku, već i za cijelu Europu. „Svakim danom sve više postaje-mo svjesni da je islam budućnost Njemačke zato je važno da razvi-jamo međuvjersku i međukulturnu toleranciju za dobrobit njemačkog društva. Ministar dr. Šojble nam je pokazao način kako da razvijamo di-jalogu sa muslimanima i na taj način ostvarujemo međusobno povjerenje u interesu svih ljudi dobre volje“.

Izražavajući žaljenje što ministar dr. Šojble nije osobno prisutan cere-moniji, reisu-l-ulema Cerić je kazao da su duh i misao dr. Šojbla itekako prisutni među nama:

„Mi trebamo učiniti još veće na-pore da pomognemo u procesu da se muslimani u Njemačkoj i Evropi osjećaju kao kod kuće“ - riječi su dr. Šojblea prilikom otvaranja Njemač-ke konferencije o islamu 2006. go-dine.

U podužoj laudiciji posvećenoj ministru dr. Šojbleu, reisu-l-ulema Cerić je pohvalio odluku žirija Evan-gelističke akademije da ovogodišnju nagradu za toleranciju dodijeli mi-nistru dr. Šojbleu zbog inicijative za osnivanje „Njemačke konferencije o

islamu“ te, između ostalog, naglasio:- Ovdje smo da izrazimo za-

hvalnost i poštovanje prema dr. Wolfgangu Šojbleu zato što je, tokom svog mandata na funkci-ji njemačkog federalnog ministra unutrašnjih poslova, pokrenuo i razradio ideju o „Njemačkoj konfe-renciji o islamu“. Dr. Šojble je osoba sa najdužim stažom u Njemačkom parlamentu i najstariji je ministar u kabinetu vlade. Njega odlikuju če-tiri decenije iskustva i nadležnosti u nekoliko resornih ministarstava njemačke vlade. Stoga mora biti znakovito što je pokretački zamah „Njemačkoj konferenciji o islamu“ došao od osobe sa takvom politič-kom i državničkom reputacijom, od osobe koja uživa tako veliki moralni

i politički ugled u ovoj izuzetno važ-noj evropskoj zemlji.

Neko bi mogao reći: Pa svako je mogao inicirati neku vrstu kon-ferencije o islamu. Zašto je moralo proći više od četrdeset godina mi-gracije da bi se poduzela jedna takva inicijativa? Pa dobro onda, zašto je trebalo čekati do 1492. godine da se otkrije Amerika? Svako je, može se reći, mogao otkriti Novi Svijet, samo da je odlučno i dovoljno dugo plovio u pravom smjeru. Dakako, mogao je bilo ko, ali je Kristofer Kolumbo otkrio Ameriku. Naravno, mogao je bilo ko inicirati „Njemačku konfe-renciju o islamu“, ali je dr. Šojble to učinio.

U svojoj petoj godini postojanja, sa sigurnošću se može kazati - uz

7SELAM<<

sve prigovore o onom što još uvijek nije postignuto - da je Konferencija otvorila nove perspektive i pokre-nula obećavajuće korake u nekoliko aspekata, kao što je islamsko vjersko obrazovanje u osnovnim i srednjim školama, i kao što je smirivanje i sprečavanje nesporazuma oko iz-gradnje novih džamija.

Prije godinu dana, u martu 2009, dr. Šojble se na konferenciji o kršćan-sko-muslimanskom dijalogu u Štut-gartu, založio za osnivanje islamskih teoloških fakulteta pri njemačkim univerzitetima i, kao novi ministar financija, obećao financijsku pomoć takvoj vrsti fakulteta. Isti koncept je skoro predložen i podržan od Nje-mačkog vijeća za nauku i društvene znanosti.

U retrospektivi, „Njemačka kon-ferencija o islamu“ će se možda jed-nog dana ubrajati među najuspješ-nije inicijative s ciljem ostvarivanja blagotvornije budućnosti i društva oslobođenog unutarnjeg sukoba. Po-zdravljam činjenicu da Konferencija nastavlja sa radom koji je zakazan za manje od dvije sedmice (17. maja) pod pokroviteljstvom novog fede-ralnog ministra unutrašnjih poslova dr. Tomasa de Maizijera (Thomas de Maizière) koji je označio Konfe-renciju kao: „najvažnijim dijaloškim panelom između Njemačke države i predstavnika muslimana“.

Mislim da govorim u ime svih nas, izražavajući želju da Konfe-rencija bude uspješna u svom radu i da prevaziđe sve sadašnje i buduće prepreke te nastavi služiti svom ci-lju koji će osigurati da se muslima-ni osjećaju ugodnije u svom novom domu i da učini da se ne-muslimani osjećaju ugodnije u odnosu na svoje nove komšije.

Usuđujem se postaviti pitanje u smislu zašto ova Konferencija ne bi mogla služiti kao model na evrop-skom nivou? Pa ipak moramo pri-mijetiti da put do ovog cilj nije na vidiku. On je još uvijek daleko, i ne smijemo podcjenjivati prepreke koje moraju biti savladane. Na političari-ma je, posebno na onima koji imaju viziju kako da spoje razum sa zajed-ničkim osjećajem, kao što je ima ovaj laureat, na društvu je, na svakome razumnom čovjeku je, dakako, uk-ljučujući i sve muslimane, da dadnu svoj doprinos „zajedničkom obliko-vanju budućnosti“. Kada otvorimo novine ili upalimo televizor, nepre-stano se suočavamo sa prikaziva-njem islama i muslimana koje, čini se, ubija nadu ka jednom obećavaju-ćem i skladnom napretku.

Mi se nećemo i ne smijemo umoriti od pozivanja za uravno-teženijim predstavljanjem islama i muslimana u medijima. Ako jedan od milion ljudi počini djela nasilja njegove šanse da stekne pažnju me-dija su izglednije od ostatka milion drugih.

Historijski i kulturološki stubo-vi na kojem naš zajednički evropski dom počiva su neporecivo klasični grčko-rimski temelji, kršćansko na-slijeđe, i, dakako, niko to ne smije zaboraviti, židovski udio u svemu tome. Ali i islam se doživljava „kod kuće“ u Evropi i to ne samo od sko-ra, tj. od vremena modernog feno-mena migracije. Dijelovi Evrope su bili islamski još od ranih decenija islamske historije, na zapadu - Špa-nija i Sicilija, na istoku - Kavkaz i region Crnog mora, te u njenom sre-dišnjem dijelu - na Balkanu - i oni su to još uvijek. Niti su judaizam niti kršćanstvo isključivo evropski, niti

smo to mi, kao muslimani, po bilo kojoj definiciji stranci u Evropi. Kad će se priznati i prihvatiti doprinosi islamske kulture na evropskom tlu kao izvanredna poglavlja bogate i raznolike historije ovog kontinenta? Muslimani u Europi nisu prikaze (ghosts); oni su ovdje domaćini (ho-sts).

Nemojmo zaboraviti i zapitajmo se kako to da su u najskorijim po-glavljima europske historije upravo evropski muslimani, moji sunarod-njaci Bošnjaci, ne imigranti, bili ti koji su se suočili sa zločinom genoci-da, i to u toku mog i vašeg životnog vijeka, ovdje na evropskom tlu. Vo-lio bih da ovo ne moram reći ovdje i sada, ali nakon više od 15 godina napora za istinom, pravdom i pomi-renjem, a protiv osvete i uzvratnog nasilja, Bošnjaci još uvijek čekaju da ih se uvaži i razumije, a ne da ih se ponižava i diskriminira. Oni čekaju pravo na slobodu kretanja u Europi bez viznog režima. (u međuvremenu je, 01.12.2010, ukinut vizni režim, o.u.)

Prije nego završim, dozvolite mi da kažem jasno i glasno, ovdje i sada da vi u Njemačkoj možete biti pono-sni na dobro koje ste učinili milioni-ma ljudi različitih vjera, kultura i na-cija koji su došli u ovu veliku zemlju da traže slobodu od straha i slobodu od siromaštva. Neka vas Bog za to nagradi i neka vas ojača da činite još više dobra.

Ja sam počašćen da govorim u čast dodjele nagrade za toleranciju ministru dr. Wolfgangu Šojble, koji je s pravom zaslužio naše poštova-nje i u nama probudio nadu za bolju budućnost Europe i u njoj svih ljudi dobre volje - završio je svoju lauda-ciju dr. Šojbleu reisu-l-ulema Cerić.

8 >>SELAM

Povodom učešća Islam-ske zajednice Bošnja-ka u Njemačkoj na Njemačkoj islamskoj konferenciji, IZBNJ je

19.05.2010. g. izdala sljedeće saop-štenje za javnost.

„IZBNJ pozdravlja nastavak rada Njemačke islamske konferencije kao foruma za dijalog između države i muslimana u Njemačkoj.

Bošnjaci su drugi po brojnosti mu-slimanski narod u Njemačkoj i zbog toga je krovna organizacija Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj do-bila poziv za učešće u radu Njemačke islamske konferencije.

IZBNJ je uputila zahtjev za direk-tno učešće u radu Njemačke islamske konferencije već u prvoj fazi njenog rada (DIK 1). Tada je direktno učešće IZBNJ bilo uslovljeno od strane Sa-veznog ministarstva unutrašnjih po-slova istupanjem IZBNJ iz dva saveza muslimana u Njemačkoj, Islamrat e.V. i Zentralrat e.V. čiji je IZBNJ član. Takvo uslovljavanje Saveznog Mini-starsva je IZBNJ odbila i odlučila da ostane članica u oba saveza. Nakon što je Savezni ministar Dr. Thomas de Maiziére povukao taj uslov i pozvao

na učšće u konferenciji bez istupanja IZBNJ iz pomenutih muslimanskih saveza, IZBNJ je prihvatila učešće na Njemačkoj islamskoj konferenciji i istovremeno ostala članica Islamrata e.V. i Zentralrata e.V.

IZBNJ smatra veoma važnim da u budućem radu Islamske konferen-cije muslimani Njemačke odlučuju o sastavu svojih predstavnika i njihovih organizacija na Konferenciji. IZBNJ smatra da se samo dijalogom mogu rješavati najvažnija društvena pitanja interreligijskog i interkulturalnog za-jedništva u Njemačkoj, što je navede-no u uvodu Radnog programa DIK 2.

„Njemačka islamska konferencija (DIK) kao forum za dijalog između države i muslimana, služi u cilju po-boljšanja institucionalne integracije islama kao i društvene integracije oko 4. miliona muslimana u Njemačkoj, te jačanju društvenog zajedništva u našoj državi“.

IZBNJ smatra da je Radni pro-gram DIK 2. za sljedeće tri godine obuhvatio najvažnija pitanja instituci-onalnog i društvenog priznanja islama u Njemačkoj, kao što je priznavanje statusa islamskih religijskih zajednica, uvođenje islamske vjeronauke u škola-

ma, osnivanje islamskih akademskih centara i fakulteta kao i suzbijanje islamofobije i iskrivljenih slika o mu-slimanima u njemačkom društvu.

Učešće IZBNJ na ovom Foru-mu se ogleda u Bošnjačkoj evropskoj kulturi življenja islama, tradiciji živ-ljenja sa drugim religijama, doprinosu Bošnjaka u razvoju multireligiozno-sti Evrope i moralnom kredibilitetu islamskog suživota. Članstvo IZBNJ u DIK je u službi islamske poruke šire-nja dobra i pomaganja u rješavanju pi-tanja koja određuju društveni diskurs o islamu u Njemačkoj.

Želimo obavijestiti javnost da je naše učešće na DIK 2. u interesu svih muslimana u Njemačkoj a posebno muslimana sa balkanskog područja. IZBNJ smatra da je vođenje dijaloga jedan društveni proces koji muslima-nima može biti samo od koristi a da svako apstiniranje od vođenja dijaloga u Evropi je kontraproduktivno. SR Njemačka je iskazala svoju spremnost na dijalog s muslimanima osnivanjem i pokretanjem rada Islamske konfe-rencije. IZBNJ će nastojati da svojim radom, dosljednošću i iskustvom da svoj doprinos u radu Islamske konfe-rencije u Njemačkoj.“

SAOPŠTENJE ZA JAVNOSTIslamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj povodom učešća u radu Njemačke islamske konferencije (DIK)

9SELAM<<

I. SIMPOZIJ O BOŠNJAČKOJ DIJASPORI U NJEMAČKOJ 07.03.2010 G. U AUGSBURGU

Bismillahirrahmanirrahim

Hvala Allahu dž.š., neka je salavat na Muahmmeda a.s., na njegove ashabe i ča-snu porodicu i sve one koji žive i umiru sa Alahhovim

imenom u srcu i djelu. Uvaženi učesnici simpozija, izražavam vam dobrodošlicu i zahvaljujem se što ste se odazvali u ovo-likom broju.

Uzvišeni Allah dž.š. kaže u Kur` anu: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima a da si osoran i grub, pobjegli bi iz tvoje blizine, zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kad se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u

Njega“Muhamed a.s. je poručio: „Ulema je

nasljednik vjerovjesnika“Hasan Kafi Prušćak je kazao: Hvala

Allahu koji je zemlju ukrasio ulemom kao što je nebo ukrasio zvijezdama.

Poštovani,Kada su šezdesetih i sedamdesetih go-

dina, sada već minulog dvadesetog stoljeća, muslimanski radnici, uglavnom Bošnjaci i Albanci, iz tadašnje Jugoslavije, stigli, „tr-buhom za kruhom“ u SR Njemačku, nisu mogli ni sanjati da će preostali dio svoga života proživjeti daleko od svojih domova, od svoga zavičaja, od svoje domovine. Nisu mogli ni sanjati da će u Njemačku dovesti i svoje porodice, da će im se ovdje, u tuđem

svijetu, izroditi djeca, poženiti i poudavati sinovi i kćeri, da će ovdje u njihovim novim stalnim obitavalištima dobiti unučad, da će se mnogim od njih ovdje, daleko od nji-hovih rodnih mjesta i džamijskih harema klanjati dženaze. Oni su tih dalekih šezde-setih i sedamdesetih godina stizali u Nje-mačku da ostanu nekoliko mjeseci ili godi-nu-dvije. Ali, čovjek snuje a Bog određuje.

Životna sudbina „gastarbeitera“ mu-slimana Bošnjaka i Albanaca u Njemačkoj predstavlja veliku, dugu i sjetnu priču koja nikada neće biti ispričana do kraja. To je priča o ljudskom traganju za nafakom, o snovima i nadama ljudi koji su se otisnuli u daleki, drugačiji i nepoznati svijet, o odvaž-noj ljudskoj borbi za bolje sutra, o tugama

Uvodna riječMuftija Mustafa ef. Klanco

10 >>SELAM

simpozij

i radostima zbog rastanaka i ponovnih su-sreta sa svojim najmilijim, o odlascima iz svog zavičaja, o snovima za povratkom, o uspomenama, o radu, posrtajima i uspje-sima. To je priča o dalekim godinama, o teškim godinama, o dugim godinama.

Bilo je teško ostaviti svoje najmilije, svoje rodno mjesto, svoju Domovinu, svoj narod. Bilo je teško ostaviti svoju zavičaj-nu pjesmu, svoj jezik, svoju džamiju i svoje običaje. Doći u njemačke rudnike, fabrike i radilišta nije značilo samo promjeniti radno mjesto, doći u drugi grad ili zemlju. Dolazak u Njemačku značio je prelazak u novi svijet, u novu kulturno-civilizacijsku sredinu, u novi ekonomski, pravni i poli-tički poredak.

Trebalo je u tom novom svijetu naći svoje mjesto i ne izgubiti se. Trebalo je sačuvati svoj vjerski, kulturni i nacionalni inditet. Muslimanski radnici našli su se

pred većim i složenijim izazovima od dru-gih radnika iz tadašnje Jugoslavije. Zbog jezičkih barijera, ali i zbog ideološko-po-litičkih restriktivnih prilika u Jugoslaviji, teško su uspostavljali komunikacije sa mu-slimanskim zajednicama u Njemačkoj iz drugih dijelova svijeta. Posebno muslimani Bošnjaci bili su pod snažnim uticajem ko-munističke ideologije. Islamska zajednica iz tadašnje Jugoslavije nije im pružila go-tovo nikakvu pomoć u organiziranju vjer-skog života u SR Njemačkoj. Sami nisu na vrijeme počeli razmišljati o organiziranju svog vjerskog života, džemata, džamija i mekteba u SR Njemačkoj, jer su se mnogi nadali da će se brzo vratiti svojim kućama, u svoje džemate i u svoju zemlju. Kako je vrijeme prolazilo i kako je sve više bivalo izvjesno da će njihov boravak u Njemačkoj potrajati, naši su ljudi počeli sve ozbiljnije razmišljati o organiziranju svog vjerskog

U organizaciji Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj je 07.03.2010. godine u Islamskom Forumu u Augsburgu održan prvi simpozij o bošnjačkoj dijaspori u Njemačkoj. Na jednodnevnom simpoziumu presentirano je 12. radova iz različitih naučnih, vjerskih, političkih, humanitarnih, socioloških i dr. oblasti. Simpoziju su prisustvovali predstavnici Islamske zajednice u BiH i dijaspori, imami, predsjednici džematskih odbora, predstavnici humanitarnih i drugih udruženja te državni predstavnici iz diplomatske misije BiH u Njemačkoj. Ovo je bio prvi simpizij ovakve

vrste u organizaciji IZBNJ, a za čitaoce Novog Selama u ovom broju donosimo samo neke od exposea koji su ovom prilikom prezentirani. Cilj simpoziuma je bio da Bošnjaci u Njemačkoj, ali i cijeloj dijaspori, počnu misliti na jedan novi i za sve Bošnjake koristan način. Potreba ovog vremena je puno i na njih treba tražiti odgovore kako bismo Bošnjake u Zapadnoj Evropi učinili bitnim faktorm u širenju istine o Bosni i Hercegovini. U posebnom Zborniku radova predviđeno je štampanje svih radova sa ovog simpoziuma.

11SELAM<<

života u Njemačkoj. Željeli su sačuvati svoj islamski i nacionalni identitet. U početku su se okupljali uglavnom u turskim i arap-skim džamijama a onda su organizirali svoje džemate, iznalazili vlastite prostorije za džemat, mesdžid i vjersku pouku i anga-žirali imame, hatibe i muallime iz Bosne i Hercegovine i tadašnje Jugoslavije.

A onda dolazi agresija na našu rodnu domovinu Bosni i Hercegovinu, genocid, egsodus i dolazak muhadžira, njihovo pri-havaćanje, snalaženje i ponovno selenje preko okeana ili povratak u BiH.

Od 1991. do danas naši džemati su narastali na punktovima za mektebsku nastavu,negdje iz potrebe a negdje iz ina-ta, kupovani su objekti tako da ih je danas 43, ustrojili smo 1994 krovnu organizaciju, 2007 sa nivoa glavnog imama napravili iskorak na nivo muftijstava.

Svakako glavna poluga u ovim aktiv-nostima su bili imami sa prvom i drugom generacijom Bošnjaka i drugih koji su unutar naših džemata.

Bošnjaci u Njemačkoj su u protekla tri desetljeća u svom prakticiranju Islama ostali na „sredini“, saminicijativno su ma-terijalno ojačali džemate (IZ-u) izgradivši tri objekta iz temelja i četrdeset objekata kupili i preuredili za vjersko-prosvjetno-kulturne potrebe a kroz Humanitarno Fond GHB su u posljednjih deset godina darovali preko hiljadu stipendija učenicima i studentima u BiH i Sandžaku.

U narednih desetak godina najvjre-ovatnije će se definisati odnosi između muslimanskih organizacija u Njemačkoj, odnosi sa državom, odnosi IZB-a u dijas-pori sa maticom, doći će do sasvim novih odnosa kada je u pitanju imamski kadar i njegovo upošljavanje u Njemačkoj, a polo-vina sadašnjeg imamskog kadra u Bošnja-ka će biti u penziji. Kako odgovotriti na te sve izazove i procese sa resursima kojima (ne)raspolažemo na raspuću između eta-bliranja u njemačko društvo i konekcije sa domovinom i rodnim krajem, odnosno zemljom porijekla?

I na kraju, umjesto zaključka, htio bih u ovoj prilici, skrenuti vašu cijenjenu pažnju na našu situaciju i potrebe IZ u Njemačkoj. Naši ljudi, džemati i Zajednica u Njemačkoj u proteklom teškom perio-du za našu domovinu, narod, izbjeglice, vojsku, zdravstvo, Islamsku zajednicu uči-nila je mnogo. Naravno, to je i bila naša islamska, patriotska, općeljudska dužnost i solidarnost. Ali, u tom periodu naši ljudi, džemati i zajednica u Njemačkoj u veli-koj su mjeri iscrpili svoje, da tako kažem, rezerve, resurse i mogućnosti. Istovrme-no, naša zajednica u Njemačkoj, narasla je stjecajem okolnosti i našim radom i djelovanjem do institucionalnih, organi-

zacijskih i sadržninski razmjera u kojima se ona pred novim izazovima s kojima se suočava ne može nositi bez značajnijih ulaganja u njenu kadrovsku, organizacijsku i materijalnu infrastrulturu. Naš dosadašnji nivo matrijalnog i konceptualnog razvoja, koji je respektabilan, možda bi bio dovo-ljan kada je u pitanju prva generacija naših gastarbajtera, ali za njihovu djecu i unuke, za današnje i sutrašnje izazove i potrebe Islamska zajednica u Njemačkoj mora učiniti mnogo više na novim sadržajima, organizacijskim i materijalnim pretpo-stvakama za plodotvorno izvršavanje svoje temeljne misije. Više našoj Islamskoj za-jednici u Njemačkoj neće biti dovoljni sen-timenti, sjećanje i uspomene na zavičajne mirise halve i baklave. Mladi s kojima sada treba raditi očekuju nove uvjete, progra-me, koncepte i sadržaje. To zatijeva velika financijska sredstva. Stoga je neophodno imati više razumijevanja za naše zahtjeve da se novci prikupljeni u Njemačkoj ulažu u projekte i potrebe naših džemata i Islam-ske zajednice u dijaspori. Samo tako ćemo moći sačuvati naše mlade generacije u nji-hovom islamskom i bošnjačkom identitetu i računati s njihovom pomoći svojoj braći u domovini. U najkraćem, danas moramo ulagati u njih da bismo na svakom planu i u svakom smislu sutra mogli računati na njih. Ovaj Simpozij bi trebao biti nukleus budućeg Svebošnjačkog kongresa u Za-padnoj Evropi i tim povodom predlažem formiranje koordinacionog tijela bošnjač-kih udruženja i ovog trenutka da se osu-di hapšenje prof. Dr. Ejup Ganića bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Hvala vam.

Bošnjaci u Njemačkoj su u protekla tri desetljeća u svom prakticiranju Islama ostali na „sredini“, saminicijativno su materijalno ojačali džemate (IZ-u) izgradivši tri objekta iz temelja i četrdeset objekata kupili i preuredili za vjersko-prosvjetno-kulturne potrebe a kroz Humanitarno Fond GHB su u posljednjih deset godina darovali preko hiljadu stipendija učenicima i studentima u BiH i Sandžaku.

simpoziij

12 >>SELAM

Nulla discordia maior quam quae a religione fit.(lat.)Nema veće nesloge od one koja nastaje zbog religije.

U Evropi danas, u raznoli-kom etničkom koloritu dinamično živi islam. Još početkom šezdese-tih godina broj musli-

mana u Zapadnoj Evropi jedva da je iznosio osamsto hiljada. Danas, na ovom istom području, pedeset godina poslije, njihov broj prelazi sedamnaest miliona, što je za preko dvadeset puta više. Njemačka, ima 408 registrovanih različitih zajedni-ca, a muslimani sa 4,2 miliona treća su po brojnosti zajednica u ovoj ze-mlji i čine 5 procenata u ukupnom stanovništvu. Najbrojniji su Turci. oni čine 63 posto u ukupnom broju muslimana. Potom drugu po veličini čini skupina muslimana sa prostora ex-Jugoslavije, Albanije i Bugarske, a treća po brojnosti je skupina mu-slimana sa Bliskog Istoka i iz Afri-ke. U velikom procentu izražavaju se kao religiozni, dok jako religioznih je jedna trećina(1). Još uvijek ne-dovoljno su organizirani, povezani, umreženi. Ne posjeduju jedinstven i razrađen sistem, metode i zajednič-ke ciljeve u pravcu vlastitoga očuva-nja u duhovnom, kulturnom i etnič-kom pogledu. Razlozi ovome leže u slijedećem:

- Njihova nedovoljna uključenost u institucionalne okvire.Tek svaki peti je član Islamske zajednice.

- Potom, veoma je izražena nacio-nalna i idejna podijeljenost zajednica u zasebne cjeline.

- Različiti izrazi vjerskog prakti-ciranja sa bogatim naslagama folklor-nog iz zemalja porijekla. Jedan islam u prevelikoj razuđenosti svoga ispo-ljavanja što se kod prosječnog građa-nina Njemačke doima kao zbunjujuće „mnoštvo islama“ a ne kao „različit kolorit jednoga“.

Ovome još u prilog idu: - još uvijek nedovoljan broj obra-

zovanih, a posebno onih sa čvrstom islamskom podlogom, kao i

- započeti proces transformacije tradicionalne muslimanske porodice i odnosa unutar porodice. Uglavnom, u većini, ponašaju se još uvijek tako kao da su tu, u prostoru Zapadne Evrope na kratkom boravku. Iako su mnogi postigli i status državljanina, (njih već 45 procenata), stekli nekretnine, za-snovali porodice, podižu djecu, što bi trebalo da obavezuje, najveći broj njih su olahko prepušteni sredini, dobro in-tegrisani konformisti. Ovi se religijski

javno rijeđe ispoljavaju. Ističu da pri-padaju dvjema kulturama. Onoj svoga porijekla i onoj drugoj sredine u kojoj sada žive i rade. U religijskim istra-živanjima označeni su pod pojmom „kulturni muslimani“ jer se iskazuju uglavnom u domenu kulture (vidje-ti u radovima kod Salim Abdullah). Prisutni su u zastupljenosti i do 70 procenata. Nedovoljno su informisani, pa otuda i ne-svijesni svih rizika koji-ma su izloženi u duhovnom pogledu. Muslimana označenih kao „muslima-ni islamske prakse“ ima približno 30 procenata od kojih se jedni pokušavaju izdvojiti i izolirati u jedne vrste dobro-voljnoga getoa u namjeri da se na ovaj način očuvaju, dok su drugi otvoreni prema svijetu, ali ipak uz oprez da ne bi ugrozili svoje vjersko, kulturno i na-cionalno.

Za sve zajedno karakteristično je i to da vrlo površno, ili nedovoljno do-bro poznaju kršćansku većinu u kojoj su kao manjina, kao i zemlju u kojoj žive, posebno njene historijske, kultur-ne i duhovne karakteristike.

Ishak AleševićDIJALOG ISLAMA I KRŠĆANSTVA KAO DRUŠTVENI GENIUS

Njemačko društvo na raspuću RELIGIJSKE PLURALNOSTI I DRUŠTVENE MONOLITNOSTI

simpozij

13SELAM<<

Na drugoj strani imamo evropske zemlje i Evropsku Uniju kao jedan unutar sebe složen i bogat različito-stima svijet Zapadne civilizacije koji između ostaloga karakteriziraju: Na-slijeđe klasike, zapadno kršćanstvo, evropski jezici, odvajanje duhovne od svjetovne vlasti, vladavina prava, društveni pluralizam i civilno društvo, predstavnička tijela, individualizam(2). No, to nije sve, evropsku povijest još karakterizira i dijalektičko sukoblja-vanje dvaju tendencija: “suparništva nacija, interesa i svjetonazora, te njiho-vog povezivanja, između naglašavanja i brisanja razlika, “i posebno, u svakom odlučnom periodu historije naglaša-vanje duhovnog, a to je da je Biblija taj trajni i osnovni izvor i nadahnuće evropskih vrijednosti koje su i standar-di za usmjeravanje ciljeva, i intenzitet

i izbor sredstava za čovjekovo dje-lovanje. Na primjer, još u decembru, 1951., u Londonu, inaugurirajući ide-ju o okupljanju i udruživanju zemalja Evrope, Konrad Adenauer ističe da to prvenstveno treba da „služi održanju zapadno-kršćanskih vrijednosti koje daju smisao našem životu, “čime se jasno daje znak da Evropa zajedno, i njene države posebno, nisu samo gola geografija prostora već su postignu-ća povijesnog, kulturnog i duhovnog bogatstva ono bitno i određujuće, što valja neprestano imati u vidu.

Sve otvorenije i sve glasnije se pod-crtava da prisustvo drugih, a to je onih koji imaju drugačije vrijednosti, religi-ju, kulturu, da ovi drugi mogu lahko da ugroze konsenzus o onome što im je i načelno i zajedničko. U ovom smislu

zna se reći npr. za Turke i ovo: Kako u istom prostoru pomiriti, prema dr.h.c. Josefu Thesing „prosvijećeno kršćan-stvo i neprosvijećeni islam?!”

Pa ipak, uprkos onima koji zaziru od drugih, od dijaloga i vide u njemu opasnost, dva procesa moćno označa-vaju savremeno kršćanstvo podjedna-ko i na teorijskom kao i na praktičnom planu, a to su:

a) Prema samima sebi: snaga objektivnijeg samosagledavanja i pri-sustvo kritike; i

b) U odnosu na druge: iskazana spremnost na dijalog sa islamom i ne-kršćanima.

Tako se, na primjer u svom pogle-du na kršćanstvo, Rene› Girard oko-mio na naslage paganizma i osuđuje „nasilni mimetizam“ (mimeza, grč. oponašanje) kojeg nalazi u „žrtvenom jarcu“ kojeg grupa najprije izolira, po-tom progoni, da bi na posljedku na njemu iskalila smrtni bijes. Poslije se kroz katarzični linč grupa pročišćuje, snažno udružuje, da bi produžila za jedno vrijeme živjeti u miru. Ovih ži-vih paganskih, donizijskih elemenata, kao „ideološko-političkih zaraza“ mo-dernog vremena, kršćani će se, po nje-mu osloboditi vraćanjem na nov pri-stup biblijskim temeljima. U sličnom tonu piše i Edgar Morin o Zapadnim „odabranima“ a zapravo o „barbari-ma“. Ovo će kulminirati u naciji, tom originalnom izumu Evropljana, što biva ojačano u etničkim čišćenjima i genocidu nad „drugim, nerazvijenim, primitivnim, neciviliziranim“. On za-pravo pokazuje kako civilizacija rađa barbarstvo, a barbarstvo će roditi do-minaciju i osvajanja. Zato, zaključuje on, da proces samopriznanja kultur-nog pojedinca da u sebi nosi zaraznu klicu barbarstva, to je svakako najteži, ali bez daljnjeg i najvažniji elemenat u postupnom oslobađanju od barbar-stva.(3) Čak i najviši autoriteti Crkve trpe utemeljene kritike poput onih u povodu Izjave Dominus Jesus, Josepha Ratzingera o Katoličkoj crkvi.(4)

Kada je pak riječ o muslimanima, Njemačka, zajedno sa drugim zemlja-ma Evrope uviđa da su muslimani či-njenica, ne negdje daleko, tamo, izvan prostora, nego tu, zajedno sa njima. To se desilo posebno sa promjenom koju

možemo označiti ovako: Jedan „geto-islam“ izišao je na površinu kao „euro-islam“.

Na temelju duge svoje povijesti u kojoj su se smjenjivali naizmjenično periodi zla i dobra, ratova, buna, revo-lucija i mira, potvrđeno je uvjerenje da su periode mira u kojima je bujao život punom snagom, označavala susretanja sa drugima, gdje se u slobodnim dija-lozima i iskrenim nastojanjima da se otvorena pitanja, i nastali nesporazumi rješavaju kroz razgovore i dogovaranja, bez diktata jačeg i primjene sile, da su ovi periodi rezultirali i dugim i stabil-nim mirom i prosperitetom kod svih strana podjednako.

Dalje, sama priroda inkluzivnog društva je takva da niti grupa, niti i jedan pojedinac ne ostavljaju se zaobi-đenim, zapostavljenim, marginalizira-nim, ili izopštenim.

Također, bavljenje dijalogom po-kazuje da razvijati dijalog jeste ne samo neprestano saznavati jedni o drugima sve više i više, nego je to i metod, put i način da sve civilizacijske prednosti Zapada poput onih o jedna-kopravnosti, slobodoumlju, ljudskom dostojanstvu, demokratiji, i vladavi-ni prava nađu svoju primjenu, dakle, opravdanje i smisao.

Dijalogom se uz to sve više proši-ruju granice zakonima postavljene u korist najvišeg humaniteta.

To je i prestati sa monologom, i početi sa uvažavanjem a to znači do kraja čuti i salušati drugoga. Ući u suštine svih temeljnih problema dru-goga, sa njima biti saživljen, dovesti su-govornika do tačke odkuda se oslo-bođen, posve slobodan izražava, s čime se upoznaju i prihvataju i argumenti drugih. A ovi drugi, to su prvenstve-no doseljeničke, manjinske grupe i pojedinci posve drugačijeg etničkog, kulturnog, vjerskog, socijalnog, povi-jesnog i jezičkog porijekla i naslijeđa.

Dijalogom se teži da se razvije dublje razumijevanje različitosti u po-gledima i praksama, i ne više od ovo-ga. Zato je važna spoznaja da dijalog kršćanstva i islama nije vjeru manjine podrediti vjeri većine. Nije to proces davanja stalnih ustupaka kao što se to u diplomatiji čini, niti je cilj da se dru-ge preobrati ili poljulja u njihovoj vjeri.

Ogromnu podršku boljem razumijevanju islama i potom snaženju međuvjerskog dijaloga u ovom prostoru, i šire, dali su najprije sami vjernici, a potom i vjerske vođe i intelektualci iz Bosne i Hercegovine. Ovo nije bez valjanih razloga. Od svih evropskih autohtonih muslimanskih etničkih grupa jedino Bošnjaci posjeduju: Višestoljetno iskustvo izravnog su-života i sa istočnim i sa zapadnim kršćanstvom;

simpoziij

14 >>SELAM

Cilj je, gledano na planu društva, dovesti sve do toga da jedinstveni ži-vimo u svojim raznolikostim na zajed-ničkom nam prostoru za koji smo svi su-odgovorni.

Dakle, iz dubina vlastitih učenja izvući na površinu ono što doprinosi miru i povezivanju ljudi, dok o spor-nim pitanjima pouzdane razloge za to šta treba, a šta ne tolerisati dobit ćemo tek po primjeni dogovornog i inkluzivnog postupka ali uistinu svih ravnopravnih, a nikako prije toga.

Potporu potrebi za snaženjem i ra-zvijanjem dijaloga daju činjenice o po-jačanom izražavanju religijskih osjeća-nja. Međutim, nije to očekivana čežnja i potreba da se istakne vjerovanje, i da se bude pomiren s Bogom i Njemu u pokornosti, nego je to istaknut izražaj pripadanja zajednici i akcenat na „Mi“ zajedno i nasuprot nas „Oni“, tj. drugi koji su također zajedno u svojoj zajed-nici.

Tako jedan sve češće pominja-ni postsekularni svijet postaje svijet označen uticajem religije u društvu na način prijetnje. On se po J. Habermasu očituje globalno kroz tri fenomena:

- misionarsko širenje svjetskih re-ligija;

- njihov rast fundamentalističkog zaoštravanja; i

- politička instrumentalizacija nji-hovog nasilničkog potencijala(5).

Ovakvo stanje čvrstog zagrljaja svojih vjernika i svakojake zloupotrebe osjećaja vjerujućih, zatvorenih u ba-rikade sopstvenih vjerskih i etničkih grupa, dodatno snažno potencira po-trebu za dijalogom.

On bi im omogućio, pojedincima i grupama, da se oslobode, da se u me-đusobnoj razmjeni mišljenja i pogleda obogate, i da u civilnom društvu jedni druge prepoznaju kao građane zajed-ničke im države i iste političke zajed-nice. Na ovaj način se, ne samo vjerske zajednice, nego i država i društvo nala-ze u jednako važnoj potrebi međuvjer-skog dijaloga.

Ogromnu podršku boljem razu-mijevanju islama i potom snaženju međuvjerskog dijaloga u ovom prosto-ru, i šire, dali su najprije sami vjernici,

a potom i vjerske vođe i intelektualci iz Bosne i Hercegovine. Ovo nije bez valjanih razloga. Od svih evropskih autohtonih muslimanskih etničkih grupa jedino Bošnjaci posjeduju:

Višestoljetno iskustvo izravnog su-života i sa istočnim i sa zapadnim kršćanstvom;

Posjeduju neokrnjenu cjelinu vjer-ske prakse, koja ne gubeći od svoje originalnosti, primjenjuje pravilo u praksi: Što ne bi učinio sebi ne čini ni drugome, kao i načelo ne diranja u svetinje vjere drugoga na način: vama vaše učenje i praksa, a nama naše uče-nje i praksa! Dakle, jedna osvjedočena praksa samopoštivanja i dalje jednako poštivanja drugih.

Njegovanje ideala dobrosusjed-stva, komšiluka podignuto je do nivoa najizrazitije forme društvenog izraza ovih muslimana. Postalo je njihovom prepoznatljivošću od strane drugih, a međusobno mjera je snage njihovog islamijjeta.

Iako u brojčanom izrazu mali, imaju solidan za evropski nivo, duhov-ne, filozofske, tehničke, umjetničke, i druge inteligencije i kreativnosti, a u usporedbi sa svijetom muslimana go-tovo najveći, što ovoj grupi muslimana dodatno daje naglašenu vitalnost.

Uprkos najvećem i najdugotrajni-jem stradalništvu, ispred svoje vlastite golgote protegnute kroz duga stoljeća od paterenske, pa preko muslimanske „jeresi“, Bošnjaci dijalog vjera vide da-nas, a jednako i za sutra dugoročno, kao nadu u spas, i nadu u trajanje u matici i izvan nje. Zato podsjećamo na Deklaraciju evropskih muslimana, na Otvoreno pismo papi Benedictu naslovljeno sa „Zajednička riječ iz-među nas i vas“, te najnovije Nacrt Platforme Islamske zajednice u BiH za dijalog(6) što nesumnjivo prikazuje islam i muslimane izvorno kao učenje i sljedbenike onoga što je krajnje hu-mano i vodi humanome. Tu su ujedno izražena osnovna idejna načela, ciljevi i aktivnosti Islamske zajednice u nje-nim plemenitim nastojanjima.

O vrijednostima „Izvorne bosan-ske interpretacije islama“, nečemu što je sukus saživljene teorije i prakse i posebno iskustva, i moguće kao i: Islam sutra ovdje, danas su kvalitetni-

je upoznati kršćani na Zapadu, i više su angažirani oko ovoga, nego li su ga svjesni i angažirani sami bosanski muslimani njegovi nosioci, i također prvi susjedi naši u Srbiji, Crnoj Gori, i Hrvatskoj pravoslavni i katolici(7). A uz ovo, možemo slobodno reći poseb-no ga nisu svjesni muslimani na Isto-ku koji sa nedovoljnim uvidom u našu stvarnost sude o nama površno i sa predrasudama, nudeći nam bespotreb-no čitav niz učenja i ideja u namjeri da nam pomognu, ne znajući da je jedini spasonosan put dovesti do što šire pri-mjene ovu našu izvornu bosansku in-terpretaciju koja je umjela generacije i generacije u islamu odhraniti očuvavši se između nasrtaja i sa Istoka i sa Za-pada.

Lahko je uočiti da danas, na po-četku trećeg milenijuma, na svijetsku,

pa tako i evropsku povijest i kulturu, islamska religija i civilizacija imaju izravan utjecaj. Također teče i jak pro-tok uzvratnog iz zapadno-evropskog prema svemu islamskom i musliman-skom. Ovo obavezuje ka promišljanji-ma na konstruktivan i integrirajući na-čin, na dijalog i dijaloško su-odnošenje. Čak, se misli da islam može korisno re-vitalizirati Zapad budemo li ga shvatili „kao svojevrstan hermenautički ključ“, i kao međusobno novo razmišljanje o sebi i drugima, kako to ističe Tomislav Kovač (8), a ne na način promatranja islama i muslimana kao prijeteće sile po čovjeka i mir u svijetu. Dijalog se na Zapadu sve više doima kao najveća snaga moćnoga Zapada koja se ogleda u htijenju i iskrenim pokušajima da se vlastiti identitet ne gradi u izolaciji

Posjeduju neokrnjenu cjelinu vjerske prakse, koja ne gubeći od svoje

originalnosti, primjenjuje pravilo u praksi: Što ne bi učinio sebi ne čini ni drugome, kao i načelo ne diranja

u svetinje vjere drugoga na način: vama vaše učenje i praksa, a nama naše učenje i praksa! Dakle, jedna

osvjedočena praksa samopoštivanja i dalje jednako poštivanja drugih.

simpozij

15SELAM<<

i opreci nego u su-odnosu i dijelenju. Iskreno govoreći, dovesti dijalog do njegove punoće to je dug put što stoji pred nama.

Sasvim je metodološki ispravno temeljito proučiti i spoznati stvarnost prostora, učenja i ljudi sredine u kojoj živimo. Međutim, to je nedovoljno. Kao naučno opravdano stoji konsta-tiranje prof. Tanje Petrović o dijele-nju evropskog kontinenta na njegov evropski i neevropski dio pri čemu se neevropskim drži „Zapadni Balkan“ na koji način se stvara nova geografija

prostora, ali i svijest o tome da su Evro-pljani samo oni u Evropskoj Uniji, dok je za Balkan određeno mjesto među „trećim svijetom“, ili preciznije prema diskursu o „antemurale christianitatis“ – „preziđu kršćanstva“ Evropa se i dalje brani od Turaka i od islama, ali ovoga puta „upakovano“ kao: odbrana od tr-

govine ljudima, ilegalnih ulazaka ljudi i roba, droge, kriminala, terorizma(9). Isto tako mi ćemo se složiti sa uvaže-nim profesorom Balićem kada kaže da „stupanj pomirenja treba procjenjivati po opsegu govora mržnje“, a koji jezik „još ni izdaleka nije napušten“(10). Ili sjajna misao profesora Bajtala o tome kako se mnogo lakše zalagati za vjeru a mnogo teže je nju živjeti, pa veli:“Mi smo ovdje sasvim dovoljno religiozni da bismo se mrzili, a isuviše slabi vjer-nici da bismo uzajamno poštovali i vo-ljeli jedni druge!“(11)

Međutim, unatoč ovome, u datoj nam prilici, i pozivu ka razgovaranju, muslimani moraju prepoznati da je to mnogo više od govorenja. Zato mnogo više čine oni drugi koji ne samo kon-statiraju, nego se uključuju u su-odno-se i su-govor. O čemu je zapravo riječ najviše nam govore rizici ne-dijaloga.

Neučestvovanje u dijalogu, korake ka približavanju jednih drugima zau-stavlja, i vraća nas natrag u stereotipe jednih o drugima, počinje klima po-dozrivosti i međusobnih optuživanja i sumnjičenja. Raste nemir i nezado-voljstvo. Mali narodi i njihova vjera pretvaraju se u žrtvenog jarca, u izvor svega u društvu lošeg i pogubnog, to

vodi do netrpeljivosti, diskriminiranja, otvara se put klimi za fundamentali-zam, ekstremizam, terorizam što je za manjine u krajnjem ishodu pogub-no(12). Dževad Karahasan, književnik i mislilac također je svjestan strahova u kojima žive ljudi na Zapadu, ali on se, kako sam veli, suočava sa stvarnošću na posve realan način. Više ga ne ljute predrasude. On ih radom, razgovori-ma i predavanjima dovodi u pitanje. Imajući razumijevanja za sredinu u kojoj čovjek jednostavno nema vreme-na za čitati, provjeravati, i izravno se upoznavati sa drugima, pa konzumi-rajući sve i svašta konzumira i prihvata stereotipe(13).

Na seminaru i dijalogu u Bielu, afrički musliman Amadou Hampate› Baa poručio je: „Veoma je potrebno priznavati da moj bližnji ipak posjedu-je komadić istine. Zbog toga nikada ne smijem govoriti: Čitavu istinu posje-dujem samo ja, moj narod, moja rasa, moja religija! Nipošto! Niko ne može posjedovati svu istinu. Ne možemo se domoći istine, jer Istina je – Bog!“(14)

Tek sa ove visine sagledavanja ljudske manjkavosti i potrebe približa-vanja i saradnje moguć je jedan bolji i bogatiji zajednički život naš.

Bilješke:

1.- Vidjeti u: IKA – Informativna katolička agencija; i DW – Deutsche Welle 25.6.2009.;

kao i rezultati 17 hiljada anketiranih „Muslimanski ži-vot u Njemačkoj“ iz 2009.

2. - Zapad i ostatak svijeta, Nastavak diskusije među za-padnim intelektualcima. Preveo: Ahmet Alibašić. Glasnik Rijaseta IZ u BiH, 60, 5-6/1998.

3. - Rene´ Girard, Žrtveni jarac, 1982.; i Recepcija fran-cuske misli. Osvrt Marite Brčić na djelo Edgar Mo-rin, Europska kultura i europsko barbarstvo, Zagreb, 2006.

4. - Joseph Ratzinger, Izjava Dominus lesus, Kongrega-cija za nauk vjere, 06.8.200. Nazvana je „rimocentrič-nom“ jer crkve bez biskupstva i euharistije drži ne-crkvama, a spas je u „Jedinoj Kristovoj crkvi – Kato-ličkoj crkvi“.

5. - Jürgen Habermas, predavanje „Religiöse Toleranz als Schrittmacher kultureller rechte“, UNI Tilburg, Holan-dija, 13.3. 2007.

6. - Vidjeti: Nacrt Platforme Islamske zajednice u BiH za dijalog, 21.1.2009.; Deklaracija evropskih muslimana, inauguracioni početak razgovora 27.8.2005. u Lon-

donu; „Zajednička riječ između nas i vas“ Otvoreno pismo 138 muslimanskih vjerskih vođa i intelektua-laca, poslano Papi Benedictu uoči ramazanskog baj-rama, oktobra, 2007.

7. - Barbarizam ne poznaje dijalog, interview sa Rešid Hafizović, islamski mislilac, BE 92. Forum, 2004.

8. - Tomislav Kovač, Islam kao paradigma suvremenom europskom društvu i kršćanskoj misli, Nova prisut-nost, 7(2009)2,

9. - Tanja Petrović, Dugo putovanje kući: reprezentacija Zapadnog Balkana u političkom i medijskom diskur-su, MirovnI institut Ljubljana, 2009.

10. - Smail Balić, Inter-religiozni odgoj 2000 – buduć-nost religijskih i kulturnih susreta, Forum u Nürnber-gu, 1997.

11. - Esad Bajtal, Politika religioznog konflikta – Religija između vjere i politike, Sarajevo, 18-19.3.2005.

12. - Bijela knjiga o interkulturnom dijalogu, Usvojena na 118. sjednici Ministara vanjskih poslova Savjeta Evro-pe, Strasbourg, 07.5.2008.

13. - Dževad Karahasan: Bosanskohercegovački Platon, DW – Deutsche Welle, 05.2.2010.

14. - Seminar i dijalog između kršćanstva i islama, Biel, 27-28.11.1995. u osvrtu Marijana Šefa: Novi početak ili svršetak križarskih ratova.

Neučestvovanje u dijalogu, korake ka približavanju jednih drugima zaustavlja, i vraća nas natrag u stereotipe jednih o drugima, počinje klima podozrivosti i međusobnih optuživanja i sumnjičenja. Raste nemir i nezadovoljstvo.

simpoziij

16 >>SELAM

Identitet Bošnjaka kao nacije i dr-žavotvornost bošnjačkog naroda još uvijek nisu dovoljno istraže-ni i elaborirani. To se odnosi i na bošnjačku dijasporu, koja danas, a

posebno nakon posljednjeg rata i geno-cida nad Bošnjacima, igra veoma važnu ulogu u njihovom razvoju i budućnosti uopće. Stoga su Bošnjaci vjerovatno je-dini narod na svijetu koji nema definisan strateški niti dugoročni nacionalni pro-gram.

Bošnjaci danas nisu sigurni da li im je nacionalnost sigurna, niti njihova država izvjesna1, koju žele ravnopravno graditi sa druga dva konstitutivna na-roda. Razlozi su neizgrađena dovoljna svijest o sebi, svojoj naciji, vjeri i kulturi, pa često reaguju spontano, te je njihovo ponašanje teško predvidjeti. U toj zbrci i pometnji, njih u zadnjih 150 godina masovno ubijaju, siluju i progone, vršeći tako nad njima razne vidove genocida i kulturoicida. To je jedan od rijetkih na-roda, kojeg ima više van zemlje, nego u vlastitoj zemlji. Imaju svoju dijasporu, koja je neorganizirana, podijeljena, nee-fikasna, baš kao i matica u zemlji.

Potrebno je što hitnije istraži-ti i utvrditi sve osobenosti i probleme Bošnjaka danas, a posebno bošnjačke dijaspore. Za te zadatke Bošnjaci zaista imaju intelektualne i druge pretpostav-ke, ali su neorganizirani i podijeljeni, te se još uvjek nisu navikli na sistematsko i timsko djelovanje shodno savremenim dostignućima u svijetu, pa i njihovom

1 Alaga Dervišević, Bošnjaci u Dijaspori - Historijat, problemi, analize i perspektive, Sarajevo – Wuppertal 2006, str.17.

okruženju.Da bi se moglo pristupiti istraživa-

nju i proučavanju bh. dijaspore, mora se tačno definisati i istražiti stanje i orga-niziranost bošnjačke dijaspore, kao dijela bošnjačkog nacionalnog bića u cjelini, do onog nivoa na kojem su to uradila druga dva naroda, Srbi i Hrvati. Pošto su bosanskohercegovački Srbi i Hrvati nacionalno pitanje davno riješili, smatra-ju se dijelom matičnih zajednica koje su vezane za Beograd i Zagreb, te i u dijas-pori tako nastupaju. Bošnjaci su do sada trebali uspostaviti jedinstvenu krovnu – bošnjačku organizaciju.

Nažalost unutar bošnjačkog naroda do danas nije bilo intelektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredile načela bošnjačke opstojnosti, a što se u drugih naroda naziva nacionalnim programom. Razlog za ovo ne leži u činjenici da su Bošnjaci imali manje brojnu ili ma-nje kvalitetnu inteligenciju, od Hrvata ili Srba tokom XX tog stoljeća, nego u tome što Bošnjaci nisu imali slobo-dan politički prostor za gradnju takvog nacrta. U krajnje otežanim političkim uvjetima najsvjesniji dio bošnjačke inte-ligencije, posebno sedamdesetih i osam-desetih godina XX stoljeća, doprinosi očuvanju vlastitosti naroda, izvlačeći iz bošnjačke nacionalne tradicije sadržaje, snagu, energiju i poticaje za oblikovanje i usmjeravanje samog bića naroda. Tada je bošnjačka inteligencija očuvala boš-njački narod.

Vrijeme je da u državnom smislu razmišljamo o bosanskohercegovačkoj dijaspori, a mi nejmamo uspostavljene ni zajedničke bošnjačke dijaspore. Primjer

nam može poslužiti i stanje u najjačoj i najhomogenijoj bošnjačkoj dijaspori Njemačke, koja još uvjek nema valjane krovne organiozacije dijaspore Njemač-ke, već je posrijedi podijeljenost i usitnje-nost bošnjačkih organizacija, zavičajnih klubova i zajednica u većini međusobno suprostavljenim jednim protiv drugih.

Nažalost, mnogi narodi, koji se nisu uspjeli prilagoditi promjenama i ofor-miti se kao nacionalni i politički faktor, nestali su sa zemlje, kao što je slučaj sa američkim Indijancima i mnogim dru-gim narodima. Bošnjačke selidbe, istre-bljenja i genocidi traju u zadnjih 150 go-dina, do posljednjeg krvavog i tragičnog rata, i posebna su tema.

U teoriji današnje opće svjetske di-jaspore, postoje tačno definisani kriteriji koji određuju šta se danas smatra za di-jasporu, odnosno koje kriterije dijaspora nekog naroda danas mora ispunjavati kako bi se moglo reći da predstavlja si-stemski organiziranu i institucionalizi-ranu dijasporu u pravom smislu te riječi. Pored toga što mora imati kompaktan vjerski ili etnički karakter, kolektivnu memoriju iz prošlosti dobivenu na osno-vu historijskih fakata, jasan i jak identitet o sebi kao biću – sa mogućnošću adap-tacije u novoj sredini, mora imati i od-govarajuće i optimalno vrijeme za koje se svaka dijaspora, koja želi da bude pri-znata kao takva, mora pokazati krajnje fleksibilnom u smislu mogućnosti adap-tacije na sve specifičnosti nove sredine, a da u isto vrijeme bude u stanju da zadrži, očuva i stalno razvija i utvrđuje svoj na-cionalni i kulturni identitet.2

2 Isto, str. 26.

Mr. Mirsad KalajdžićRukovodilac Ureda za bošnjačku dijasporu

BOŠNJACI U DIJASPORI NAŠA ODGOVORNOST I BUDUćNOST

simpozij

17SELAM<<

Kada je riječ o bošnjačkoj dijaspori, ona je nastala i razvijala se iseljavanjem Bošnjaka u Tursku, koja je intenzivirana poslije austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Iako ne postoje relevantni podaci, evidentno je da je ona najbrojni-ja, ali organizacijski praktično ne postoji. Iako je zemlja Turska poznata po raznim organizacijama i udruženjima na držav-nom, regionalnom, pa i lokalnom karak-teru, do zadnjeg rata u Bosni i Hercego-vini 1992-1995 godine Bošnjaci u ovoj zemlji nisu imali nikakvu organizaciju.

Interesantna su mišljenja mnogih

istraživača i zvaničnih državnih organa o razlozima iseljavanja Bošnjaka u Tursku. Navode se ekonomske i vjerske teškoće, torture organa vlasti, te želje za spajanje sa rodbinom i životom sa svojima (Tur-cima).

Iseljavanje su poticali, kako turske vlasti u dogovoru sa austro-ugarskom vlašću, tako i neki ugledniji Bošnjaci, po-sebno oni koji su bili na vlasti. Nije bio rijedak slučaj da su se čitave bošnjačke porodice zbog zuluma takvih odlučile na iseljavanje. Bilo je i svijetlih primje-ra onih koji su radili i djelovali protiv iseljavanja, kao što je Hafiz Muhamed Hadžijahić, koji je 1884. godine objavio seriju članaka protiv iseljavanja u tursko-bosanskom listu Vatan (domovina), za-tim Muhamed Teufik Azapagić, kasniji

reisu-l-ulema i dr. Iseljavanje u Tursku je intenzivi-

rano 1908 godine poslije aneksije BiH od strane Austro-Ugarske monarhije, kada su Bošnjaci uvidjeli da Turska ništa ozbiljnije ne čini u poboljšavanju uslo-va za njihov ostanak, nego su naprotiv iseljavanje podupirali. Bošnjački listo-vi kao što su Bošnjak i Muslimanska svijest, koji su već bili zaživjeli i koji su mnogo učinuli na širenju osim vjerske, nacionalne i kulturne svijesti Bošnjaka, svjesni stanja u kojem se nalaze, javno su pozivali Bošnjake da prihvate stanje kakvo jeste i da se ne iseljavaju nego da svoju budućnost grade u novoj državi, na novim civilizacijskim i kulturološkim osnovama.

Pored ovih apela iseljavanje se na-stavilo. Bošnjacima je posebno teško pala činjenica da ni nova ni stara Turska vlast nije u stanju da im pomogne, nego da za njihovo iseljavanje dobija i novac od austro-ugarske vlasti i to 2.5 miliona funti. Koliko su vlasti Turske potencirale iseljavanje Bošnjaka govore i finansijski i drugi planovi za te troškove. «U cijelom Kosovskom vilajetu postavljene «mu-hadžirske komisije», koje su prihvatile iseljenike, davale im «tain» i upućivale dalje. U budžetu za 1882/83 predvi-djela je Porta 1.000.000 zlatnih lira za pomoć iseljenicima.3

Osim toga Turska je radi veće si-gurnosti svojih budućih granica planski naseljavala muslimane iz svojih bivših pokrajina pa i iz Bosne i Hercegovine. Prema izjavi dr. Nazim Beya, člana so-lunskog Mladoturskog komiteta, koju navodi dr. Imamović, da je turska vlada spremna na granicama Srbije, Bugarske i Grčke, naseliti, zbog održavanja rav-noteže prema tamošnjem hrišćanskom elementu, muslimane iz Bosne i istočne Rumelije i da je već više od 200.000 mu-slimana iz tih krajeva predalo molbe za dobijanje zemlje i turskog državljanstva. Beogradska željeznička stanica je sva-ke večeri, pred polazak solunskog voza, bila zakrčena bosanskim muhadžirima. «Ako se iseljavanje tako masovno na-stavi, ni polovina muslimana neće ostati u Bosni», pisao je Jovan Cvijić 1910.

3 Dr. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Prepo-rod, Sarajevo 1997, str. 368.

godine.4

Ista politika iseljavanja je nastavljena i u obje bivše Jugoslavije, pa autor Smlatić spominje i tzv. Džentlimenski sporazum između jugoslovenskih i turskih vlasti o iseljavanju iz 1953., o dobijanju otpusta iz našeg, ako iseljenici dobiju tursko dr-žavljanstvo. Turskoj je kao nadoknadu za imovinu iseljenika iz Jugoslavije, koji su se iselili u Tursku, a na ime imovine koja je nacionalizovana u Jugoslaviji do kraja 1960.godine, bilo plaćeno 3.289.000 do-lara. Napuštena seoska imanja pripadala bi jugoslovenskoj državi, kao i napuštene nekretnine u gradovima. Opšta zaosta-lost, i nizak kulturni nivo, vjerska i naci-onalna osjećanja bila su pogodno tlo za uticaj spoljne i unutrašnje propagande za iseljavanje, a koju su pospješili i emisari turske vlade i turisti, koji su govorili o blagodatima Turske.5

Zabilježeni su i slučajevi da je bilo pokušaja da se mnogi iseljeni Bošnjaci u Tursku, poslije izvjesnog vremena željeli vratiti u svoj prijašnji kraj, što je bilo go-tovo nemoguće. Nekima je ipak pošlo za rukom. U Istanbulu, općini Bayram paša se i danas nalazi mahala koja nosi ime Pišman mahala, koja je dobila ime po onim koji su se popišmanili pokajali što su došli u Tursku, te su se uspjeli vratitit na svoja prijašnja ognjišta.

U prošlosti su uspijevali opstati samo oni narodi, kako u vlastitoj zemlji tako i u dijaspori, koji su se počev od svojih po-rodica, preduzeća, škola, kulturnih i dru-gih institucija, prilagođavali promjena-ma ovisno od vremena u kojem su živjeli. To se može reći i za dijaspore koje su se sistematski uspjele organizirati i postati prepoznatljiv faktor u novim sredinama. One su se tako utvrdile i sačuvale identi-tet svoga naroda, potvrđujući se ne samo u kvantitativnom, nego i u kvalitetnom smislu, pomažući često puta i maticu u njenom ekonomskom i tehničko-teh-nološkom napretku u mjeri koliko im je ta nova sredina omogućavala. Najbolji primjer za to je upravo bošnjačka dijas-pora na Zapadu, koja svakim danom sve više potvrđuje svoj prepoznatljivi identi-tet, zahvaljujući prije svega spletu ratnih okolnosti i velikom broju bošnjačke in-

4 Isto, str. 431.

5 Safet Bandžović, Iseljavanje Muslimana iz Sandžaka, Biblioteka Ključanin, Sarajevo 1991, str. 136-7.

Sve Muslimanske zajednice na Balkanu pa i Bošnjačka stoje pred dosta složenim problemima čije rješenje pripada budućnosti. Ocjenjivanju našeg položaja treba pristupiti sasvim hladno, zrelo i realno. Trebamo biti svjesni da se naša sudbina ne rješava nigdje u vanjskom svijetu, nego u nama samima. Neko je rekao da svaki čovjek u svojoj duši nosi zvijezde vlastite sudbine i da je svaki narod kovač svoje sreće. Kada svedemo račune sa sobom, kada izgradimo razum, srce i volju, kada budemo gledali na smrt i život kao dvije realnosti, srušiće se same od sebe sve prepreke u vanjskom svijetu.

simpoziij

18 >>SELAM

teligencije koja se našla u njoj. Jedan njen dio je uz borbu za golo preživljavanje i egzistencijalni opstanak uporedo radio i na svom sistematskom organizovanju, čuvajući tako svoj nacionalni, vjerski i kulturološki identitet. Želja njihova, i do sada su to primjerom pokazali, jeste da budu u uskoj vezi sa maticom, koristeći sva raspoloživa demokratska i manjinska prava koja im daju države useljenja, tra-sirajući sebi put za ostanak i indirektnu borbu za opstanak matične države.

Poznato je da su i prvi muslimani na čelu sa posljednjim Allahovim Poslani-kom Muhammedom a.s. morali da se sele, i da čine Hidžru. Njihovo iseljava-nje-Hidžra, nije značilo i njihov kraj. Na svoja ognjišta su se vratili, snažniji, mno-gobrojniji i organizovaniji. Svakako ovo bi i nama trebalo da posluži kao primjer.

Sve Muslimanske zajednice na Bal-kanu pa i Bošnjačka stoje pred dosta slo-ženim problemima čije rješenje pripada budućnosti. Ocjenjivanju našeg položaja treba pristupiti sasvim hladno, zrelo i realno. Trebamo biti svjesni da se naša sudbina ne rješava nigdje u vanjskom svijetu, nego u nama samima. Neko je rekao da svaki čovjek u svojoj duši nosi zvijezde vlastite sudbine i da je svaki narod kovač svoje sreće. Kada svedemo račune sa sobom, kada izgradimo razum, srce i volju, kada budemo gledali na smrt

i život kao dvije realnosti, srušiće se same od sebe sve prepreke u vanjskom svijetu.

Danas u 136 zemalja svijeta žive građani naše zemlje, a među njima je daleko najviše Bošnjaka. Ovi podaci go-vore o očitoj želji onih koji su uticali na raseljavanje, čiji je konačni cilj bio i samo uništenje jednog naroda. Trebamo biti svjesni te činjenice, te je mudro okrenuti u svoju korist. Dosadašnja iskustva nam nažalost ne daju ohrabrenje. Umjesto da se udružuju, Bošnjaci u dijaspori se sve više dijele po raznim osnovama.

Interesantna je činjenica da se Boš-njaci ne znaju odgovarajuće ponašati kada su u dobroj situaciji i povoljnom položaju. Dokaz za to nam može po-služiti i sama Njemačka. Do nedavno je bila primjer bošnjačkim zajednicama kako treba raditi. Danas kada je najjača na svim poljima u odnosu na prošlost, i kada bi trebala da dođe do izražaja nje-na realna snaga i mogućnost, previše se počela baviti samom sobom. Moramo jednostavno izaći iz ove paučine. Svi oni koji pretendiraju da budu ozbiljni nosi-oci pozitivnih primjera u Dijaspori mo-raju se krajnje uozbiljiti. Moraju učiniti sve od sebe da se ovakav odnos popravi nabolje.

I pored navedenih problema oko ne-organizovanosti i nejedinstva Bošnjaka u Dijaspori, shodno sredinama u kojima

su nastanjeni, ipak se može kostatova-ti da je veliki broj Bošnjaka pojedinaca uspio da postigne izvanredne rezultate i to na raznim poljima: poduzetništvu, nauci, obrazovanju, kulturi sportu isl. Uspjeh pojedinaca trebamo pretvoriti i u naš zajednički uspjeh.

S druge strane i matica nije gotovo ništa uradila da pomogne svoju dijas-poru. Često puta je nijemi posmatrač brojnih nepravdi koji se čine njenom narodu u Dijaspori. Niko Bošnjacima nije zabranio da osnivaju nacionalne institucije, da istražuju i pišu kao drugi knjige o bošnjačkoj dijaspori. Žalosno je da mi još nemamo ni validnih podataka o stvarnom broju Bošnjaka u dijaspo-ri. Na državi Bosni i Hercegovini leži velika odgovornost na koje načine će motivisati svoje istaknute pojedince, ili grupe da u svoju zemlju donesu pamet, bogastvo i stručna iskustva iz razvijenog svijeta, te spremnost da ulažući i vlasti-ta stredstva lobiraju za svoju zemlju u svijetu. Na nama je kao Bošnjacima, a i Bosancima i Hercegovcima da težimo da na nivou države imamo odgovarajuće naučno – istraživačke institucije koje bi se sistematski bavile ovim problemima u vidu ministarstva i službe na nivou države, pomoću kojih bi naša dijaspora mogla reflektirati svoje probleme, te se izboriti za njihov pozitivan ishod.

simpozij

19SELAM<<

Da bi se govorilo o ulozi Bošnjakinje u Islamskoj Zajednici Bošnjaka u Njemačkoj potrebno je imati na umu struk-

turalnu kompleksnost bošnjačkih džemata u Njemačkoj. Bošnjačke džemate u Njemačkoj čine osobe koje vode porijeklo iz različitih ge-ografskih podneblja, rođene u ra-zličitim vremenskim razdobljima, gdje su odrastale i sticala znanja u

različitim kulturološkim okruženji-ma i sa izuzetno različitim nivoima obrazovanja i vjerske svijesti.

Prema tome starosna struktura je najmjerodavniji kriterij po kome bi se mogle razlikovati tri grupe Bošnjaka i Bošnjakinja koji obitavaju na ovim prostorima. U tom smislu možemo govoriti o tri starosne grupacije i to: starije generacije Bošnjaka koji su u Njemačku došli 60tih godina proš-log vijeka. Zatim, srednje generacije

Bošnjaka koje su sebi našli utočište u Njemačkoj u toku agresije na našu domovinu. Obje ove skupine svoje rođenje i odrastanje vezuju za Bosnu i Hercegovinu. Treću generaciju Boš-njaka i Bošnjakinja čine osobe koje su rođene i odrasle u Njemačkoj i veliki broj njih je več osnovao svoje vlastite porodice.

Shodno razlikama i raslojenosti samog bošnjačkog korpusa u Njemač-koj uloge koje Bošnjakinje preuzimaju

simpoziij

Dr. Amra Hodžić

ULOGA BOŠNJAKINJE u Islamskoj Zajednici Bošnjaka u Njemačkoj

20 >>SELAM

ili žele imati u Islamskoj Zajednici Bošnjaka u Njemačkoj su raznolike i uveliko oblikovane specifičnostima svake pojedinačne grupacije.

Ono što je vidljivo jeste da se u Njemačkoj među Bošnjakinja-ma razvila svijest o želji i potrebi za očuvanjem bošnjačkog religijskog i kuluturalnog identiteta. Međutim, Bošnjakinja ne samo da želi očuvati bošnjački identitet kod sebe i svoje djece, ona u isto vrijeme želi preuzeti aktivnu ulogu u tom procesu borbe protiv akulturizacije. Žena Bošnjaki-nja u Njemačkoj, vjerovatno potaknu-ta općim društvenim kretanjima, želi biti aktivan dio tima koji ima utjcaj na pravac kojim ide džemat čiji je ona član. Ta pojava je pogotovo primjetna kod srednje i mlađe generacije Bošnja-kinja. Nameče se zaključak da je Boš-njakinja na ovim prostorima izrasla iz jedne pasivne, tradicionalno odgojene žene u jednu samouvjerenu, aktivnu Bošnjakinju koja ima dugoročne cilje-ve i vizije.

Nažalost, ta motivacija žene Boš-njakinje je vrlo malo ili nikako iskori-štena u džematima Islamske Zajedni-ce Bošnjaka u Njemačkoj. Ja nemam konkretne podatke o učešću Bošnjaki-nja u rukovodstvima džemata ali od-govorno tvrdim da je angažman žena u džematima sveden na minimum, te da mali broj džemata Bošnjakinjama daje priliku da vode neke projekte koji su vezani za džemat. Primjetno je da je zastupljenost žena u džematima Islamske Zajednice Bošnjaka u Nje-mačkoj uveliko uvjetovana starosnom strukturom džematskog rukovodstva, odnosno kojoj generacijskoj grupi pri-padaju članovi džematskog odbora i imam.

Postavlja se pitanje zašto je uopšte važno Bošnjakinju uključiti u rad dže-mata?

Navedimo samo tri bitna razloga koja ističu važnost uključenosti Boš-njakinje u rad Islamske Zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Prvo, žena po svojoj prirodi želi prostor na kome će pokazati svoje sposobnosti. Ona se uvijek rado žrtvuje za veće ciljeve koji doprinose dobru zajednice. Poznato je

da su žene uvijek aktivnije u volunter-skom radu jer psihološki imaju potre-bu da i drugi vide rezultate njihovog rada, negledajući koliko su truda one same uložile da postignu neki zajed-nički cilj. Stoga je veooma važno pre-poznati taj potencijal i motiviranost žena iskoristiti i usmjeriti na rad u Islamskoj Zajednice. Na taj način, od svog volunterskog rada profitira žena, koja se osjeća sretnom zbog svog do-prinosa zajednici, a Islamskoj Zajed-nici Bošnjaka u Njemačkoj je svaki volunterski rad dobrodošao.

Drugo, jasno je da Bošnjakinja kao kćerka, majka, supruga i sestra ima ve-liki utjecaj ne samo na svoju porodicu i supružnika nego i na druge žene koje će se uvijek rado povesti za primjerom društveno aktivne žene.

I treće, žene Bošnjakinje predstav-ljaju ženu Muslimanku, Evropljan-ku, kao i naše bošnjačke porodice u javnom životu ovog društva. One su uveliko uključene u javni život kroz svoju ulogu odgajateljica u porodici ali i radnica na svome radnom mjestu što ih čini prisutnim u svakom segmentu društva.

Dakle, kroz rad u džematu i za džemat Bošnjakinje jačaju sampouz-danje, upoznaju se i identificiraju sa islamskim i bošnjačkim identitetom, direktno utječu na vjerski i kulturološ-ki identitet svoje porodice i prezenti-raju pozitivni imidž žene Muslimanke u njemačkom društvu.

Nije potrebno naglašavati da je žena u doba Božijeg Poslanika (savs) bila društveno aktivna i prisutna u javnom životu prve zajednice Musli-mana, ali je potrebno napomenuti da se ženi ta prava i obaveze ne smiju ni danas uskratiti. Potrebno je prije svega Bošnjakinji predstaviti važnost njenog društvenog angažmana a potom joj dati prostora i slobode za njenu, na-ravno, „nadgledanu“ kreativnost.

Na kraju, želim vam ukratko pred-staviti prva dva susreta Bošnjakinja Njemačke koji su održani 2008 i 2009 godine a pod pokroviteljstvom Islam-ske Zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Prvi susret Bosnjakinja Njemačke održan je 2008 godine u Frankfurtu

pod motom: „Zajedno možemo mnogo više“. Ovom susretu je prisustvovalo više od 100 Bošnjakinja i razgovarano je o tome kako naše džemate učiniti atraktivnijim za postojeće i novo član-stvo te u kom pravcu bi trebalo usmje-riti rad sa ženama i za žene u Islam-skoj Zajednici Bošnjaka u Njemačkoj?

Drugom susretu Bošnjakinja Nje-mačke ordžanom u Kamp Lintfortu 2009 godine, prisustvovalo je također više od 100 žena. Ovaj put diskusije su bile fokusirane na porodicu i ulogu

žene u porodici pod motom: „Roditelj-stvo, kako efektivno iskoristiti tu ulogu?“

Cilj prethodna dva susreta žena Bošnjakinja u Njemačkoj, kao i bu-dućih susreta ovog tipa jeste među Bošnjakinjama pokrenuti diskusiju i razmišljanje o važnosti njihove uloge u sredini u kojoj žive, u Islamskoj Zajed-nici Bošnjaka u Njemačkoj i u njiho-vim vlastitim porodicama.

Da zaključimo, Islamska Zajedni-ca Bošnjaka u Njemačkoj kroz podrš-ku aktivnog učešća žena u radu Islam-ske Zajednice oslobađa svoje članstvo stereotipa „žena je samo za kuću“, ili „zbivanja u džematu su muški poslo-vi“, i time direktno doprinosi stvaranju pozitivne slike o Muslimanima Boš-njacima u njemačkom društvu.

simpozij

Bošnjakinja kao kćerka, majka, supruga i sestra ima veliki utjecaj ne samo na svoju porodicu i supružnika nego i na

druge žene koje će se uvijek rado povesti za primjerom društveno aktivne žene.

Kroz rad u džematu i za džemat Bošnjakinje jačaju sampouzdanje,

upoznaju se i identificiraju sa islamskim i bošnjačkim identitetom, direktno utječu

na vjerski i kulturološki identitet svoje porodice i prezentiraju pozitivni imidž

žene Muslimanke u njemačkom društvu.

21SELAM<<

Bismillahirrahmanirrahim

El-hamdu lillahi rabbil-alemin. Vessalatu vesselamu ala ešrefil-mur-selin, sejjidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein. Ve ba‘d!

Uvod

Draga i poštovana braćo! Zahvaljujem se Vašem uvaženom imamu prof. Dževad ef. Isaković, odboru džemata i svim

članovima IZ u Milhajmu am der Ruhru, koji su me počastili da svo-jim referatom učestvujem na tribini a povodom godišnjeg mevluda na ovoj regiji i povodom otvaranja no-vog džamijskog prostora, s gore na-slovljenom temom. Svoj referat bih počeo s podatkom koji je zapisao r. Mehmed ef. Handžić u svome djelu koje je objavljeno na arapskom jezi-ku 1349 h. g. u Kairu «El-Dževhe-rul-esna fi teradžimi ulemai ve šu-arai Bosna»:» Što se tiče mezheba, svi Bošnjaci - muslimani pripadaju mezhebu Ebu Hanife r.a. u fikhu a u akidi (usul) - svi su mezheba Ebu Mensur Maturidjia r.a.»1

Sada nakon što je prošlo 81 g. od ovih statističkih podataka koje je spomenuo r. Mehmed ef. Handžić, možemo se zapitati da li je još uvi-jek takva situacija? Naravno da nije. Agresijom na BiH došlo je do pro-mjene homogenosti i demografske slike Bošnjaka kada je riječ o mezhe-

1 Dževherul-esna fi teradžim ulemai bosna, str. 48

bskoj pripadnosti. Na mnoge sinove Bosne je izvršen ideološki iticaj na-kon koga su promjenili mezheb. Za-što su to uradili? Iz jednostavnog ra-zloga što im je predstavljeno da ima učenje koje je bolje i ispravnije od hanefijskog mezheba! Najaktivniji su bili promovatori selefijsko-veha-bijskog učenja. Uspjeli su pridobiti iz bošnjačke populacije sebi neke sljedebnike. Između tih sljedebe-nika i autohtonih i tradicionalnih pripadnika hanefijskog mezheba rastao je i postoji antagonizam i netrpeljivost. Na sceni je bila ideo-loška bitka koje je više u pravu i ko ima jače dokaze na kojima temelji svoje stavove. Upravo želim da ova pitanja i ova dilema bude okosnica ili stožijer moga referata a smatrat ću ga uspješnim ako nas navede na razmišljanja o ovoj temi. Uglavnom Islamska zajednica je deklarativno ostala na stanovištu da Bošnjaci ne trebaju mijenjati mezheb, jer je mezheb kojem pripadaju ispravan, legitiman, i držan takvim od godi-na njegovog utemeljenja do naših dana. On je ravnopravan mezheb s druga 3 u ehli sunnetsko fikhskom pravcu. Svi učenjaci ummeta su se složili da ne treba biti netrpeljivosti i antagonizma između sljedbenika ova 4 mezheba i da nema potrebe da sljedbenici jednog mezheba odvra-ćaju sljedebnike drugog mezheba od njihovog mezheba i da se bave mi-sionarskim radom među sljedebni-cima postojećih mezheba. Upravo je aktivnost ovakve vrste zapažena od protagonista selefijske ideje.

Mezhebi u islamu novotarija ili neminovnost?

Slijeđenje mezheba u povijesti islama nije nikada bilo upitno. Ono je prihvaćeno kao jedna nužnost. Mezhebske škole su sačuvale tu-mačenja propisa koje su mudžtehi-di svojim trudom i naporom izveli iz izvora islama; Kur‘ana i Sunneta. Abdulalh ibn Mes‘ud je rekao:Ono što muslimani smatraju dobrim, ono je i kod Allaha dobro. A ono što mu-slimani smatraju lošim, ono je i kod Allaha loše. Ashabi su se svi složili da postave Ebu Bekra za halifu.» 2

Pitanja po kojima su se složili mudžtehidi jednog vremena posta-ju obavezujuća za sljedebnike Isla-ma. Nije dozvoljeno raditi suprotno tim pitanjima. Među pitanjima po kojima postoji idžma‘ je i pitanje slijeđenja jednog od četiri poznata i od Ummeta priznata mezheba: ha-nefijski, malikijski, šafijski i hanbe-lijski. To je obavezujuće za e‘avam (muslimane koji nisu postigli stepen idžtihada). Imam Haremejn u djelu Burhan naveo je: »Mudžtehidi su se saglasili da obični muslimani ne mogu slijediti lično bilo kojeg asha-ba r.a. nego im je obaveza da slijede mezheb imama koji su islamske pro-pise kodificirali, pojasnili i sastavili u posebne knjige i tako ih zaštitili od zaborava i gubljenja. Svi ti propisi utemeljeni su na ispravnim izvorima i prilagođeni su da ih mogu razu-

2 Hakim u Mustedreku, 3 tom str. 79

fikh

Dr. Fikret ef. ArnautREFERAT O HANEFIJSKOM FIKHU

Bošnjaci – sljedbenici hanefijskog mezheba

22 >>SELAM

mjeti obični ljudi i lahko ih slijediti. Dok su mišljenja ashaba raštrkana i nisu sabrana i sačuvana na jednom mjestu kao posebni mezhebi. Kada bi neko htio slijediti jednog ashaba, zbog nedostatka zapisanog materi-jala, ne bi mogao doći do potrebnih rješenja.»

Također učenjak Ibn Salah je prenio: »Od sada je obavezno slijeđe-nje jednog od četiri mezheba – jer su se oni rasprostranili i raširili kao kodifi-cirani u zasebna djela, što nije slučaj s ostalim. Time je učinjen veliki hiz-met islamu i na takav način je učenje islama sačuvano. Ovo je utemeljeno idžma‘om (koncenzusom) mudžtehida i ostali muslimani su obavezni to slije-diti i poštivati.“

I učenjak Ed-Dehlevi u knjizi El-Insaf naveo je:“Ummet i njego-vi učenjaci su postigli konsenzus (idžma‘a) o dozvoljenosti slijeđenja ova Četiri priznata mezheba do dana današnjeg.“

Dr. Wehbe Zuhajli u svome re-feratu o idžtihadu, napisao je: »Po-slije smrti Allahovog Poslanika a.s. pa do polovine četvrtog stoljeća po hidžri, idžtihad je imao vidno mje-sto u islamskim sredinama. Igrao je značajnu ulogu kao faktor napretka i razvoja islamskog fikha. Zadovo-ljavao je sve potrebe ljudi i zahtjeve novog vremena. Da bi u četvrtom stoljeću postao predmetom praznog, zamršenog i konfuznog teoretisanja. Sjaj idžtihada je blijedio i slabio po meni iz sljedećih razloga:

• dijeljenjem i cijepanjem islamske države na manje države i kraljevine.

• Kidanjem veza među pri-padnicima jednog ummeta, pojava nemoći i zaostalosti.

• Smanjenje žara i motivacije za naučnim radom

• Smanjenjem broja učenjaka koji bi se isključivo bavili naučnim radom.

• Pojava jalovih dijaloga, ra-sprava i zavidnosti među učenjacima.

• Interes učenjaka za materi-jalnim dobrima....

Učenjaci su osjetili veliki strah od pomanjkanja vjerske svijesti kod

ljudi i bojali su se da bi moglo doći do rušenja zgrade fikha koju su iz-gradili prethodni imami mudžte-hidi. Jednoglasno su donijeli fetvu o zatvaranju vrata idžtihada na za-vršnici 4-tog stoljeća po hidžri, pred onima koji nisu dorasli idžtihadu i crpljenju islamskih propisa direk-tno iz izvora Islama. To su učinili s ciljem da bi presjekli put daljem razilaženju i pojavi novih mezhe-ba koji su bili na pomolu. Time su željeli sačuvati i zaštiti ummet od podjele u vjeri.» 3

Smatram nužnim poštovana braćo da se sjetim i da nas podsje-tim na ove važne činjenice, fetve i hukmove. Nakon navođenja ovih činjenica i jasnih stavova islamskih učenjaka, svako od nas može sebi odgovoriti na postavljeno pitanje da li je ispravnije što su Bošnjaci slije-dili hanefijski mezheb od vremena dolaska islama na Balkan ili su na ispravnijem putu grupice selefijski orijentiranih ljudi koji ne slijede ni jedan mezheb i bore se protiv slije-đenja mezheba?

Allahov Poslanik a.s. je rekao: 1. Jedullahi meal-džemaati»

»Allahova ruka je sa zajednicom ( džematom)»

2. «La tedžtemiu ummeti alla hatain.» «Moj ummet se neće usa-glastiti na greški.»

I rekao je a.s. :»Alejkum besse-vadil-eazam» «Držite se musliman-ske većine»

Ebu Hanife r.a. imam mudžtehid

Smatrao bih ovaj referat manj-kavim ako ne bih makar nešto spo-menuo iz biografije imam e‘azama Ebu Hanife r.a., iako smatram da mnogo toga već znate. Ovaj velikan je pripadao generaciji tabiina, iz ra-zloga što je sreo i vidio neke ashabe. Ovu čast od Četiri velika imama imao je samo Ebu Hanife r.a. As-habom se smatra svaki musliman koji je imao priliku da vidi Poslani-ka Muhammeda a.s. A tabiinom se smatra svaki musliman koji je vidio

3 Tarihu tešri’i od Hudarija str. 319

makar jednog ashaba. A Poslanik a.s. je rekao:“Hajrun-kuruni karni, summellezine jelunehum summe lle-zine jelunehum» «Najbolje je moje stoljeće pa ono koje slijedi i ono koji slijedi.»

Ebu Hanife rođen je 80 g. po hidžri u Kufi. Bio je Perzijanac po porijeklu a arap po rođenju, mudž-tehid po saglasnosti ummeta, najve-ći znalac svoga vremena, pobožnjak koji je 40 godina klanjao sabah sa abdestom jacije i koji je cijeli Kur‘an proučio na jednom rekjatu!

Tada je u Kufi živjelo oko 4 hi-ljade ashaba. To je grad koji je iz-građen u doba halife Omera ibn Hattaba. Tu je živio i ashab Abdu-llah ibn Mes‘ud koji je iz generacije

ashaba najučeniji u pitanjima fikha. Autentični bibliografi spominju da je Ebu Hanife učio pred 4 hiljade učitelja. Njegovih 7 učitelja su iz ge-neracije ashaba i to su:

1)Ashab Abdullah ibn Haris ibn Džuz‘i Ez-Zubejdi, r.a.

2) Abdullah ibn Enis, r.a.3) Abdullah ibn Ubejj Ufii, r.a.4) Enes ibn Malik El-Ensari, r.a.5) Džabir iobn Abdullah El-

Ensari, r.a.6) Ma›kal ibn JesarEl-Mizni,r.a.7) Vasiletu ibn El-Eska›i4,r.a.Od svakog pomenutog ashaba

imam Ebu Hanife r.a. čuo je direk-tno makar po jedan hadis.

Imao je 93 učitelja iz generacije tabiina a ostali su iz generacije tebea

4 Menakib Ebi Hanife, Imam Muveffak ibn Ahmed El-Mekki, str. 35

fikh

Učenjaci su osjetili veliki strah od pomanjkanja vjerske svijesti kod ljudi i bojali su se da bi moglo doći do rušenja

zgrade fikha koju su izgradili prethodni imami mudžtehidi. Jednoglasno su

donijeli fetvu o zatvaranju vrata idžtihada na završnici 4-tog stoljeća

po hidžri, pred onima koji nisu dorasli idžtihadu i crpljenju islamskih

propisa direktno iz izvora Islama.

23SELAM<<

tabiina. Ebu Hanife živio je 70 godi-na a 55 puta je obavio hadž. Hadžske sezone je koristio da se u Haremu Mekke i Medine sreće sa učenjaci-ma. Jednom se punih šest godina zadržao u Mekki. Smatram vrijed-nim da cijenjenom skupu navedem detalje iz susreta Ebu Hanife r.a. sa Muhammedom Bakirom u Medi-ni. Ibn Mubarek je zabilježio ovaj slučaj:“Ebu Hanife je otišao na hadž. Kada je stigao u Medinu, primio ga je Muhammed Bakir. Upitao je Ebu Hanifu: Je si li to onaj Ebu Hanife koji je zamjenio vjeru moga djeda i njegove hadise sa kijasom (analogi-jom)? Ebu Hanife je odgovorio: “Da me Allah sačuva od toga da učinim nešto slično tome. Muhammed Ba-kir mu reče: “Do nas su stigle takve vijesti.“

Ebu Hanifu mu je rekao: “Sjedi na mjesto onako kako priliči tvome stepenu da sjediš a ja bih sjeo kako priliči meni, kao vašem musafiru. Ja osjećam veliko poštovanje i svetost prema tebi, kao što su osjećali po-štovanje i svetost ashabi prema tvo-me djedu, Muhammedu a.s.. Mu-hammed Bakir je sjeo. Ebu Hanife je skrušeno sjeo pred njega i rekao mu: “Postavit ću ti tri pitanja na koja ćeš mi odgovoriti:

„Je li slabiji čovjek ili žena?“ Mu-hammed Bakir je odgovorio: Žena je slabija.“ A koliko od miraza pripada ženi a koliko muškarcu? Rekao je: “Muškarcu dva dijela a ženi jedan dio.“Ebu Hanife je rekao: Ovo je go-vor tvoga djeda Muhammeda a.s., a ja da sam zamijenio vjeru tvoga dje-da, po kijasu (analogiji) i po razumu, trebalo bi čovjeku pripasti jedan dio a ženi – kao slabijoj od čovjeka – dva dijela.“

Zatim je upitao: “Je li vrijedniji namaz ili post?“ Muhammed Bakir je odgovorio: “Namaz je vrijedniji.“ Ebu Hanife je rekao: “To je govor tvoga djeda Muahmmeda a.s. a ja da sam zamijenio vjeru tvoga djeda za kijas, bilo bi da je post vrijedniji od namaza. Jer ženi se naređuje da na-posti dane koje nije postila u stanju hajda i nifasa a namaze koje nije kla-njala u tom periodu ne treba nakla-njavati. Ali mi uzimamo po riječima

Muhammeda a.s. a ne prema kijasu.“Jeli mokraća nečistija od sper-

me?“ Muhammed Bakir je odgovo-rio: “Mokraća je više nečista.“ Ebu Hanife je rekao: “Da sam zamijenio vjeru tvoga djeda za kijas onda bi bilo da je sperma više nečista jer je poslije izbacivanja sperme obavezno kupanje (gusul) dok je poslije mo-krenja dovoljno uzeti abdest. Ali mi uzimamo prema riječima tvoga dje-da i našeg resulullaha. Molim Allaha dž.š. da ne budemo od onih koji mi-jenjaju Njegovu vjeru za nešto drugo. Muhammed Bakir je onda ustao, po-digao Ebu Hanifu, zagrlio i poljubio u čelo i time pokazao veliku počast alimu Ebu Hanifi.“5

Rasprostranjenost hanefijskog mezheba

Ebu Hanife je imao veliki broj učenika koji su njegov fikh iz Kufe raširili po ostalim gradovima Iraka, Irana, Afganistana, Pakistana, Indi-je, Kine, Japana, Turkestana, Sirije, Egipta, maroka, Španije, te Evro-pe- od sjevera do juga – od Kafka-za, Poljske, Rumunije, Bugarske, Austrije, Turske, Grčke, Balkanskih zemalja, gdje i mi pripadamo. Tako da su više od pola muslimana svije-ta sljedbenici hanefijskog mezheba. Po hanefijskom mezhebu su vla-dale vlade u islamskoj državi. Od doba Haruna Er-Rešida, hanefijski mezheb je zvanični mezheb abasij-ske države. Također i u doba vlada-vine Seldžuka i Gaznevija, kao što je bio mezheb Osmanske države. Aktualne vlasti Egipta, Sirije, Jorda-na, Iraka, Libana i drugih zemalja u oblasti muftiluka i šerijatskih sudo-va, najviše propisa, posebno iz obla-sti nasljednog i porodičnog prava (miras ve ahvali šahsijje) uzimaju po hanefijskom mezhebu. Poslije sve-ga spomenutog, s pravom se može potvrditi i reći da je Ebu Hanife uistinu bio najveći imam. Njemu je pripala čast da ga oslove epitetom Imam E‘azam. Ebu Hanife je imam s najvećim brojem sljedbenika!

Možemo biti ponosni i zahval-

5 Menakib Ebi Hanife, str. 103

ni Allahu dž.š. što smo sljedbenici hanefijskog mezheba. A nisu vam nepoznati pokušaji nasrtaja na ha-nefijski mezheb i odvraćane od toga.

Neke pojave na koje treba obratiti pažnju!

Spomenut ću neke pojave koje smatram važnim i koje ne bi trebale proći bez našeg osvrta na njih:

1) Proglasi koji su objavljeni u knjizi „Shvatanja koja trebamo ispraviti“ od Imada El-Misrija, u kojima je pozvao imame i muslima-ne u BiH da se vrate „pravom putu“ i da napuste slijeđenje hanefijskog mezheba. Čak su tvrdili da da su „veliki imami zabranjivali da budu slijeđene od drugih....ali su ljudi slijepo pošli sliediti svoje učenjake!“ Ili proglas u prijevodu Ibrahima Husić u kome se navodi: “Slijeđe-nje jednog od spomenutih mezheba, te povođenje za imamom dotičnog mezheba u svemu što kaže, nije ni farz-stroga obaveza, ni sunnet-pre-poručeno.“ Pristrasno i fanatično slijeđenje jednog mezheba novota-rija je u ummetu Muhammeda a.s. a uz to i suprotna praksi selefa, u prva tri stoljeća islama.“ „Rezultat svega spomenutog je da kompetentna ule-ma smatra mišljenje o obaveznosti slijeđenja određenog mezheba po-grešnim. Štaviše, oni smatraju da je povođenje za određenim imamom haram-zabranjeno u vjeri. Šejhul islam ibn Tejmijje u tom smislu kaže:“Ako se onaj ko zastupa takvo mišljenje ne pokaje treba ga ubiti. Ta-kvo nešto nije dozvoljeno u Allahovoj vjeri i od onoga ko to kaež treba zatra-žiti da se pokaje, pa ako ostane uporan u svome stavu, ibn Tejmije smatra da je izašao iz dina-Islama.““

Ovi i slični citati su obično istr-gnuti iz pamfleta ili nekih knjiga bez konteksta ili su pak iskrivljeni i pogriješno prenešeni, a mase koji-ma su upućene nemaju mogućnost provjere istih. Ja sam u svom dosa-dašnjem imamskom radu nastojao redovno da se oglašavam po pitanju ovih pogrešnih interpretacija.

Ovako opasno igranje mezhebi-

fikh

24 >>SELAM

ma uglavnom se u povijesti Bošnja-ka aktualiziralo u vrijeme kada mu je jedinstvo bilo najpotrebnije i kada su Bošnjaci vodili bitku za biološki opstanak. Poslije toga onda ne treba se posebno čuditi fanatičnim sta-vovima mladića koji su naučeni ili bolje rečeno nafilovani citatima kao što su gore navedeni, da se okrenu sa žarom vjere da odvraćaju ljude od slijeđenja mezheba. U islamskom svijetu alim dr. Seid Ramadan el-Buti, koji se bavio ovim pitanjima je napisao i knjigu, koju imamo preve-denu i na bosanskom jeziku. Ko želi da se opširnije upozna s ovim cita-tima i temama neka pročita tu knji-gu. „Potiranje mezheba, najopasnija novotarija.“

Suprotstavljanje ovakvom uče-nju treba biti isključivo na intelek-tualnoj i akademskoj razini.

2) Pojave da se čak i u zvanič-nim glasilima IZ i fetvama nadlež-nih ljudi za izdavanje fetvi, desi da u odgovorima često nude riješenja iz nekih drugih mezheba, koja su oprećna i suprotna od pravnih ri-ješenja datih u hanefijskoj pravnoj školi. Moja je teza i preporuka da se držimo hanefijksog fikha u pitanji-ma koja su veliki mudžtehidi riješili a da olahko ne prihvatamo internet ili novinske fetve.

3) Preporučio bih također oprez i selektivan pristup prema mnoštvu knjiga koje su prevedene s arapskoga jezika, od učenjaka koji nisu uvršteni među učenjake koji su dostigli ste-

pen idžtihada, a predstavljeni su kao najveći učenjaci. Tako je npr. Uče-njak Nasurudin Albani, koga neki žele promovirati najvećim mudžte-hidom, rekao za imama Ebu Hanifu u zabilješkama na djelo «Sunnet» od Ebu Asima 1. tom str. 76: »Učenjaci su smatrali Ebu Hanifu nepouzda-nim zbog slabog pamćenja.» Druge prilike je rekao da je Ebu Hanife svoj fikh izgradio na 17. hadisa a u pola njih je griješio!!!! »I rekao je da su sljedbenici hanefijskog mezheba na stepenu kršćana koji slijede In-džil u ovom vremenu, što bi zna-čilo da su sljedbenici hanefijskog mezheba nevjernici.» On je jedan od zagovornika selefijskog učenja. Na osnovu mnoštva izjava selefij-sko-vehabijjskih učenjaka rezimirat ću njihove stavove u sljedećih pet tačaka, i postaviti nam zajedničko pitanje da li mi kao sljedebnici ha-nefijskog mezheba trebamo biti rav-nodušni spram ovih devijacija koje nam se provlače kroz naš narod pa i kroz džemate:

Slijediti neki mezheb ili imama mudžtehida u mezhebu nije poželj-no ni preporučeno, znači, pokuđeno je. To je nešto što ne treba prakti-cirati.

Oni koji slijede jedan od mezhe-ba čine novotariju. A protiv novota-rija se treba boriti.

Kompetentna ulema drži po-grešnim mišljenje slijeđenje jednog od mezheba. To je čak haram.

Ibn Tejmije kaže da onoga koji

slijedi jedan od mezheba treba po-zvati na pokajanje od toga i ako se ne pokaje treba ga ubiti!!!

Oni koji slijede mezhebe napu-stili su put vjernika. Oni koji slijede Ebu Hanifu, Šafiju, Malika ili Ha-nbela, u svim njihovim stavovima, suprotstavljaju se idžma›u – kon-cenzusu. Navedenim činom oni skreću s puta vjernika- mumina!

Preporuke

Kada čujemo ovakve ekstremne stavove koji se promiču, a nekada i preko zvaničnih medija Islamske zajednice, zasigurno ne možemo biti mirni ako smo svjesni štetnosti i pogubnosti poruka koje nose. Su-protstaviti se najezdi ovakvih učenja može biti efikasno samo intelektu-alnim angažmanom. Treba pojasniti da su takvi stavovi potekli od ek-stravagantnih pojedinaca, koji nisu imali uz sebe nikada veliku masu simpatizera. Npr. Albani, ibn Tej-mijje, Abdul-Vehhab, ibn Kajjim El-Dževzi. Treba ukazati na opa-snost stavova ovakvih pojedinaca. Publicirati i učiniti dostupnim ma-sama klasična djela islamskog fikha islamskih velikana mudžtehida koji su priznati i prihvaćeni od ummeta. Kao što su bili imam Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed ibn Hanbel i dr. Organizirati edukativne tribine s temama, kao što je primjer ovog okruglog stola. Ve ahiru da‘avana enil-hamdu lillahi rabbil-alemin!

Raspored mezheba na karti svijeta

fikh

25SELAM<<

UVOD

Mekteb je osnovna vjerska odgojno obrazovna ustanova IZ-e u našoj do-movini i bošnjač-

koj dijaspori. U okviru ove ustanove stiču se osnovna znanja o islamu, o islamskom moralu, o ibadetu (obre-doslovlju), učenje i pisanje arapskog pisma u funkciji učenja Kur`ana, ali isto tako, pripremaju se polazni-ci mekteba da za koju godinu budu glavni nosioci džemata i džematskih aktivnosti.

Kolika je važnost mekteba, kao početnog institucionalnog obrazova-nja jednog čovjeka u početku njegove dunjalučke egzistencije, dovoljno go-vori podatak, da Allah dž.š. kada stvara Adema a.s. čija će funkcija biti halifa na Zemlji, poučava Adema, dakle čovjeka, imenima stvari, tj. poučava kako će što bolje i što efikasnije vršiti i izvršiti svoju misiju na Zemlji.

„I pouči On Adema imenima stva-ri svih. A potom ih preduči melekima i zapovijedi: Kažite mi imena njihova, ako istinu govorite.“

Ovo naglašavam stoga, što se po-novno javljaju ideje usmjerene protiv mekteba kao institucionalnog obrazo-vanja, kako od strane nedobronamjer-nih, tako i od pojedinih muslimanskih krugova i kržooka, što je vrlo opasno.

Shodno ovome, tradicija mekteba u Bošnjaka je duga već 7 stoljeća, i s pra-vom se može reći da ovaj vid vjerskog odgoja i obrazovanja u životu Bošnjaka i bošnjačke dijaspore zauzima istaknu-to mjesto. Zbog ove, ali i brojnih drugih povijesnih istina, Rijaset IZ-e u BiH

je 2007. godinu proglasio „Godinom mekteba“, i na taj način izrazio svoje poštovanje prema ovoj odgojno-obra-zovnoj ustanovi.

MEKTEB U DOBA OSMANSKO-TURSKE UPRAVE

Prvi mekteb na području današnjeg Sarajeva i Bosanskog ejaleta, prema Prof. dr. Ismetu Kasumoviću, podi-gnut je 1452. god., kao prateći objekat mesdžida Nesuh-bega u blizini Latin-ske ćuprije.

U prvom periodu tursko-osmanske vladavine prvi mektebi su podizani uz džamije, a imali su karakter privatne vjerske škole. Ustvari, one su vrlo brzo postale osnovne muslimanske škole. Najvećem broju muslimanske djece, posebno onoj iz siromašnih slojeva društva, mektebi su bili jedini oblik osnovnog obrazovanja. Zato se u mek-tebima, u tom periodu pored vjerskih predmeta, predaju i predmeti iz opšteg obrazovanja. Nazivi koji su korišteni za mektebe u to doba bili su: bejtul-ilm (kuća znanja), bejtu-taalim (kuća pouke), maulimhana (kuća učitelja), daru-taalim (kuća poduke) i naravno mekteb.

U pogledu nastavnog programa, mektebi su slijedili tradicionalnu orga-nizaciju osnovnog islamskog obrazo-vanja. Kako su se mijenjale društvene prilike, tako se mijenjao i program u mektebima. U početku je svaki osnivač mekteba u svojoj vakufnami insisti-rao na podučavanju pravilnom učenju Kur`ana, kao temeljnom predmetu čiji

je jezik bio jezik nauke, kao i podučava-nju osnovnim islamskim dužnostima i moralu. Učilo se napamet, ponavljajući iza učitelja, koji je bio glavni subjekt nastave. Postojali su muški, ženski i mješoviti mektebi, ovisno od broja po-laznika, koji su se u grupe djelili prema lekcijama. Nastava je bila kvalitetnija u okviru većih vakufa, jer su tu pored muallima postojali i njegovi zamjenici (halife), koji su uvježbavali polaznike u već pređenom gradivu kod muallima.

Veliki broj bogatijih muslimana je uvakufljavao svoj imetak upravo u mektebe, u opstanak i razvoj mekteba, inspirisan činjenicom da je mekteb je-dan od važnijih stubova u procesu op-stanka IZ-e i islama u cjelini.

U prva tri stoljeća od dolaska isla-ma u Bosnu (15., 16. i 17. stoljeće) mektebi su uspješno radili i razvijali se. Od 1452. god. kada je podignut prvi mekteb, pa do kraja 17. stoljeća u Sa-rajevu je bilo 104 mahale i isto toliko mekteba.

Od 18. stoljeća, pa sve do austro-ugarske okupacije u tursko-osmansko-me carstvu vlada ekonomska i politička kriza i socijalni potresi. Mekteb kao osnovna obrazovna institucija doživ-ljava odgovarajuće promjene. Osnovna karakteristika ovog kasnog turskog pe-rioda u Bosni da školstvo postaje briga države a ne pojedinaca. Napredni mu-allimi žele modernizirati mektebsku nastavu u cilju približavanja mekteba djetetu. Tada se javljaju prvi udžbenici za mektebe na našem jeziku. Muha-med-razi Turković, muallim u Gazi-Husrevbegovom mektebu, piše dva udžbenika pod nazivom „Šuruti islam“ i „Namazluk“, Sejid Abdul-Vehab Il-hamija piše prvi ilmihal na bosanskom,

Džafer ef. Gračić

ZNAČAJ I ULOGA MEKTEBSKE NASTAVE KROZ HISTORIJAT MEKTEBA U BOŠNJAKA

mekteb

26 >>SELAM

Neophodni su stalni napori u razvijanju oblika mektebske nastave, izlazak mekteba iz okvira učionice, formiranje novih sekcija u duhu vremena kao na pr. ekološke sekcije,

formiranje ljetnih mektebskih škola u domovini, usavršavanje muallimskog

kadra, organiziranje ekskurzija različitog tipa, kao i modernizacija mektebske

učionice novim tehničkim pomagalima.

Omer ef. Humo iz Mostara je autor ilmihala „Sehletul vusul“. Svakako da je u ovome nezaobilazan i Sejfullah ef. Proho sa svojim ilmihalima „Bidajetu-nas“ i „Šuruti salat“. Svi ovi udžbenici su pisani na bosanskom jeziku arebi-com.

U to vrijeme imamo i pojavu sibjan mekteba, za mlađu djecu, kao preteču današnjim obdaništima.

MEKTEBI U DOBA AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE U BiH

U prvim godinama nakon okupa-cije BiH od strane Austro-Ugarske, sistem mektebskog obrazovanja ostaje nepromjenjen. Ali, već 1892. god. podi-že se viša škola za mualime u Sarajevu pod nazivom „Darul-muallimin“ (kuća učitelja). Nova vlast 1912. god. donosi zakon o obaveznom osnovnom obrazo-vanju za svu djecu školskog uzrasta u dr-žavnim školama. Mektebi ostaju jedno vrijeme kao paralelni vjerski obrazovni sistem. Vrlo brzo nakon toga, novo vrijeme i situacija donosi nove izazove onima koji organizuju i uređuju mekteb. Dolazi do nove reforme mekteba. Stare mektebe zamjenjuju mektebi ibtidaijje u kojima se školuju djeca predškolskog uzrasta. Novi mektebi dobijaju nove zgrade i školski namještaj (klupe, tabla), a nastava se uređuje na moderniji način.

1914. god. Vakufsko-mearifetski sa-bor sa Ulema i medžlisom donosi pro-pise o obaveznom pohađanju mektebi ibtidaijja za muslimansku djecu u BiH, koje je zemaljska vlada odobrila. Ovim propisima se precizno uređuje u kojoj dobi se djeca upisuju u mekteb, koliko traje nastavna godina i kada se završa-va mektebsko obrazovanje. Uređena je procedura formiranja mektebskog odbora, koji se nalazi na čelu mekteba. On brine o upisu djece u mektebe, vodi računa o disciplini u mektebu, stara se o mektebskim potrebama i slično. Nakon završenoga mekteba, učenik stiče pravo upisa u državnu školu. Time je mekteb ponovno vraćen u zvanični obrazovni sistem države, i prestaje biti njen para-lelni oblik.

Imena koja su najzaslužnija za re-formu mekteba ovog perioda su Dže-

maludin ef. Čaušević, Muhamed ef. Se-jid Sevdarević i Ahmed Mahinić.

MEKTEBI IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

U naznačenom periodu dogodi-le su se značajne promjene u sistemu islamskog obrazovanja u BiH. 1919. god. ukinut je Darul-muallimin, što je za posljedicu imalo reformu Gazi-Husrevbegove medrese, koja preuzi-ma ulogu ukinute škole, zbog čega se u medresu uvodi i predmet „Metodika vjerske nastave“. Umjesto arebice u mektebsku nastavu se uvode latinica i ćirilica. Izdaje se Mali i Veliki ilmihal na oba ova pisma. Mali ilmihal prati program nastave u mektebima, a Veliki u nižim srednjim školama. Mektebska nastava traje 2 ili 3 godine.

Ovdje imamo 3 tipa mekteba. Najbolje organizirani mekteb je mek-tebi ibtidaijje koji ima plan i program, posebne zgrade, a nastavu su izvodili dobro školovani muallimi. Ovaj tip mekteba uglavnom je zastupljen u gradskim sredinama.

Drugi tip mekteba su sibjan mek-tebi, koje imamo kako u gradovima tako i u selima. Oni ne prate plan i pro-gram i njega uglavnom pohađaju djeca koja nisu uspjela u mekteb ibtidaijju.

Treći tip mekteba je tzv. sezonski mekteb, zastupljen uglavnom u selima i djelovao je jedino u zimskom periodu, zbog poljoprivrednih radova u vrijeme ljeta. Naravno, ni ovaj tip mekteba nije imao utvrđen plan i program.

Ličnost ovog perioda koja se po-sebno isticala na području mektebske nastave bio je Hamdija ef. Mulić.

MEKTEB NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Nova država nastala 1945. god., sa političkim sistemom kojeg karakterizi-ra izraziti princip agresivne ateizacije, uspostavlja sekularni i ateistički škol-ski sistem. Dolazi vrijeme razdvajanja na „vjersko“ i „svjetovno“. Mektebi se u prvo vrijeme marginaliziraju, da bi kasnije bili ukinuti kao zasebna insti-

tucija. Komunisti su dobro znali značaj i važnost za vjernika, muslimana, prak-tičara, i bili su dobro svjesni činjenice da je mekteb ustvari glavna prepreka u uspostavljanju ateističkog društva. Stoga su, odmah 1945. god. vjeronauku u školama stavili da bude fakultativ-na, tj. marginalna u odnosu na druge discipline, da bi 1948. god. došlo do ukidanja vjeronauke u školama. Mek-teb je nastavio sa radom kao paralelni vjerski obrazovni sistem, uz strahovitu antimektebsku propagandu. Konačno 1952. god. dolazi do potpunog ukida-nja mekteba kao posebne institucije vjerskog obrazovanja, a njegovu ulogu djelimično preuzima džamija, odnosno mesdžid.

U novim uvjetima mektebska na-stava se odvija usmeno o osnovnim odrednicama islama. Pohađanje mek-teba biva neobavezno i u dugom vre-menskom razdoblju, skoro 40 godina, društveno nepopularno, što je imalo za posljedicu odrastanje generacija musli-mana, Bošnjaka bez mektebskog odgo-ja. Bio je to težak udarac za mektebe, za IZ-u i za islam u cjelini, čije se poslje-dice osjećaju i dan danas.

Uprkos svemu ovome, IZ-a je bila svjesna značaja mekteba, te je nadljud-

skim naporima pokušala da u okviru džamija održi kontinuitet mektebskog odgoja i obrazovanja. Fejzullah ef. Hadžibajić piše svoj ilmihal a nešto kasnije se štampa i ilmihal Naim ef. Hadžiabdića, koji u tom periodu biva postavljen za Reisul-ulemu.

MEKTEB U NOVOM DOBU

80.-tih godina prošlog stoljeća do-lazi do ponovnog zamaha u radu sa

mekteb

27SELAM<<

mekteb

mektebima. Starješinstvo IZ-e za BiH, Hrvatsku i Sloveniju izdaje vrlo opširan i kvalitetan udžbenik za mektebe pod nazivom „Talimul islam“ od Redžep ef. Muminovića, nešto kasnije štampa se „Ilmu-din“ od Bilal ef. Hasanovića kao udžbenik za polaznike mekteba starijeg uzrasta. Pred samu agresiju na BiH iz štampe izlazi i knjiga „Koraci u islam“ Mustafe ef. Spahića.

Broj djece obuhvaćen mektebskom nastavom, iz godine u godinu biva sve veći. 1990. god. u BiH postojale se 1144 džamije, 557 mesdžida i 954 mekteba. Nastava se izvodi najčešće su-botom i nedjeljom, sa izuzetkom nekih odbora IZ-e u centralnoj Bosni, gdje se

mektebska nastava izvodi 5 dana, kao na pr. u odboru IZ-e Zenica.

Ovaj period zapamćen je i po vra-ćanju, nakon gotovo pola stoljeća za-brane, nastavnog predmeta islamska vjeronauka u osnovne škole. Bilo je to 1992. god.

Uslijedile su godine u kojima Boš-njaci krvlju ispisuju svoju historiju. U toku agresije na BiH od 1992. do 1995 god. Ubijeni su ili nestali 76 aktivnih imama. Uništeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 37 turbeta, 405 drugih vakufskih objekata.

Ali ove godine opšte destrukcije donijele su i nešto pozitivno. Javila se snažna potreba za duhovnom nad-gradnjom. Kazivanja brojnih imama ali i džematlija potvrđuju da su mektebi organizirani u škloništima, haustorima, garažama, privatnim kućama, izbjeglič-kim centrima u to teško vrijeme bili dupke puni. Vrijeme agresije je ustvari označilo početak novog mekteba, koji pred sobom ima zadatak da odgovori potrebama novog vremena.

U ovom periodu imamo i u bšnjac-koj dijaspori uspon u radu mekteba. Dolazi do otvaranja velikog broja dže-mata i velikog broja djece u mektebu. IZ-a Bošnjaka Njemačke izdaje dva ilmihala za mektebe u dijaspori. To su ilmihal od grupe autora, te nešto kasni-je ilmihal od Mustafe ef. Klance.

U cilju popularizacije mektebske nastave, u Njemačkoj se svake godine održavaju redovna takmičenja na nivou oblasti kao i na saveznom nivou, a u novije vrijeme se organiziraju i mekte-bijade, što dovoljno govori o činjenici koliko su imami dijaspore sa svojim džematima shvatili značaj mekteba.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Svijest o ulozi i značaju mekteba u očuvanju islamskog identiteta kroz burnu povijest Bošnjaka bila je, i sada je, pokretačka snaga u IZ-i. Toga su bili svjesni i ideolozi polustoljetnog komu-nističkog rezima, koji su zatvarali mek-tebe, proganjali i zatvarali napredne muallime. Danas se njihovi ideološki nasljednici ponovo bude u svojim na-stojanjima da omalovaže mektebsku nastavu i da je po mogućnosti zatvore. Putem sredstava javnog informisanja, mekteb je postao ponovno glavni cilj njihove antimektebske propagande. I u tome ne biraju sredstva. Danas su oni postali vrlo vispreni u svojoj opakoj namjeri.

S druge pak strane, mekteb danas nije više jedini način učenja o vjeri. Ali ipak, njegova uloga je nazamjenljiva bez obzira na vjeronauku u školama. Ilmihal, dakle tradicionalni naziv za

osnovni udžbenik mektebske nastave dolazi kao kovanica od arapske dvi-je riječi „ilm“ i „hal“ što znači „znanje stanja“, što opet podrazumjeva znanje i spoznaju svoje pozicije; u odnosu na Boga dž.š., u odnosu naspram drugih u islamu, u odnosu naspram onih koji nisu muslimani i konačno u odnosu naspram svih drugih Božijih stvorenja. Mekteb je prva instanca u socijalizaciji mlade ličnosti u džemat. Onakav kakav nam je mekteb, sutra će biti takav dže-mat i IZ-a u cjelini.

Stoga su neophodni stalni napori u razvijanju oblika mektebske nastave, izlazak mekteba iz okvira učionice, for-miranje novih sekcija u duhu vremena

kao na pr. ekološke sekcije, formiranje ljetnih mektebskih škola u domovini, usavršavanje muallimskog kadra, orga-niziranje ekskurzija različitog tipa, kao i modernizacija mektebske učionice novim tehničkim pomagalima. Tako-đer, uvođenjem novog radnog mjesta u džemate, a koje bi bilo vezano isklju-čivo za mekteb, poboljšalo bi kvalitet mektebske nastave, ali bi i dobrano riješilo problem hiperprodukcije kadra, s kojim je IZ-a BiH trenutno suočena.

Literatura:Kasumović Ismet, Školstvo i obrazovanje u

Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999. god.,

Nakičević Omer, Arapsko-islamska zna-nost i glavne škole od XV. Do XVII. Vijeka (Sa-rajevo-Mostar- Prusac), Sarajevo 1999.god.,

Trnka-Uzunović Amina, Uloga mekteba u historiji obrazovnog sistema Bošnjaka, Mualim juni 2008. god.

Begović Ibrahim, Ka novom mektebu, Takvim 2004., Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo 2004. god.

28 >>SELAM

mekteb

Zahvaljujem se Allahu što nas je učio ummetom učenja, čitanja, i prouča-vanja. Neka je salavat i selam na najboljeg vjero-

učitelja svih vremena koji nije ostavio nijedno dobro djelo a da nas na njega nije uputio niti ijedno loše djelo a da nas na njega nije upozorio.

Gospodaru naš poduči nas onim što nam koristi i okoristi nas onim čime si nas podučio i podari nam pri svakom našem postupku razum i pri-sebnost.

Sa početkom nove školske godi-ne započinje i nova mektebska go-dina. Za mnoge imame mektebska pouka je veliki izazov pogotovo ov-dje u dijaspori kada smo prinuđeni sami sobom kreirati nastavno gradivo koje treba da se usvoji kao i načine i metode rada koje treba da primjeni-mo. Dugi niz godina nastojimo da unaprijedimo mektebsku nastavu, ali smo suočeni sa nizom problema koje bi trebali zajedničkim radom da otklonimo. Već smo imali nekoliko seminara bilo saveznog ili regional-nog karaktera koji su isključivo bili posvećeni mektebskoj pouci, ali od svega izrečenenog nismo osjetili ni-kakve konkretne pomake niti velike promjene.

Da bi odgovorili na pitanje, kako da unaprijedimo mektebsku nasta-vu moramo se prije svega suočiti sa problemima na koje nailazimo kao i o mogućim konkretnim rješenjima.

Naši problemi su sljedeći:Početak vjeronauke:U našim mektebima nažalost

još ne postoji početna starosna dob

kada je dijete obavezno da se upiše u mekteb kao ni završna dob kada ga dijete napušta. Kada pogledamo naše džemate vidimo jednu šareno-likost. Negdje se počinje od četvrte godine, negdje od pete, negdje sa po-laskom djeteta u školu. A što se tiče napuštanja mektebske nastave ono se dešava spontano kada se dijete osjeti odraslim ili smatra da je prevazišao nivo mekteba ili poslije završene prve hatme ili kada i sam roditelj smatra da je njegovo dijete već dovoljno odraslo. Dakle naša djeca nemaju de-finisanu ni početnu ni završnu godi-nu. Uz definisanje ovog vremenskog perioda koje dijete treba da provede na nastavi se može donijeti nastavni plan i program koji bi bio raspoređen po godinama.

Normalno je da početak školske godine bude i početak mektebske, ali i tu imamo šarenila. Mnogi dođu na početku školske godine, neki na sre-dini, ali neki na samom kraju.

Naša djeca najčešće nisu ni po godinama raspoređena nego po na-pretku. Učenik od 10 ili 12 godina po prvi put dolazi na nastavu bez ikakvog znanja. Šta sa njim? U koju grupu ga rasporediti? Šta je priritet u datom momentu? Koje je to znanje koje treba da usvoji?

Nastavni program

Programi koji su urađeni nisu idealni niti zadovoljavaju sve mualli-me. Neki su preopširni, neki manjka-vi, neki izlaze iz okvira relanog.

Svaki muallim ima svoj individu-alni pristup gdje postoji i razilaženja.

Neki smatraju da treba započeti sa Kur‘anom, neki sa suretima i dova-ma, neki sa teorijskim dijelom neki sa praktičnim. Ne postoji univerzal-ni model rada. U školama, recimo u svim 6. razredima u BW iz mate-matike se u prvom polugodištu rade razlomci, vađenje korijena, procenti itd., kod nas toga nema.

Održavanje nastave i ne/redov-nost

Mektebska nastava se odvija u većini slučajeva subotom i nedjeljom. Ondje gdje su učenici raspoređeni u grupe svaka grupa dobije sat do dva nastave. Da li je to dovoljno? Kakav je kvalitet nastave? Šta smo mi kao mu-allimi naučili našu djecu, šta smo im prenijeli? Da li je naš čas prošao samo onako reda radi uz svima nama po-znato pitanje: Jesi li naučio? Nisam. Nauči drugi put.

Broj upisane djece se razlikuje od broja redovnih za 50%. Npr. 100 upi-sanih 50 redovnih.

Mnogi učenici bi željeli da budu redovni ali ovdje kod nas pogotovo kod manje djece kao i onih koji sta-nuju daleko od džamije uvijek jedan od roditelja mora biti uz dijete da ga dovede u džamiju ili odvede kući. Zatim pored tog problema česti pra-znici, sportske aktivnosti, zauzetost roditelja, isto tako stoje na putu re-dovnosti naših učenika.

Izvođenje mektebske nastaveMjesto na kojima se izvodi mek-

tebska nastava su učionice koje su uglavnom neuvjetne ili su to džamije koje nemaju ni osnovnog pribora za nastavu.

Čak i oni centri koji posjeduju

Bilal ef. Hodžić

Kako unaprijediti mektebsku nastavu

29SELAM<<

učionice suočavaju se sa problemom nedostatka nastavnih pomagala, kao što su tabla, flomasteri, edukativni posteri, projektori i kompjuteri.

KONKRETNI PRIJEDLOZI

1. Odrediti starosnu dob za po-lazak u mekteb kao i za napuštanje mekteba, neka to bude donja granica 5 godina, a gornja 16. godina.

2. Upis se treba sprovoditi na početku svake godine i nastojati na samom početku upisati svu djecu za tekuću godinu. Oni koji budu dola-zili u toku godine ne odbijati ih.

3. Moramo nastojati ondje gdje se može radvojiti učenike po gru-pama te ih rasporediti po razredi-ma kako bi se moglo raditi u grupi.

Ako postoji mogućnost angažovati i dodatne muallime koji će pomoći u ovom procesu. Imam je taj koji odre-đuje načine rada kao i gradivo koje treba da se usvoji.

4. Komisija za mektebsku nasta-vu bi trebala da sačini nastavni pro-gram i da ga podnese Mešihatu na usvajanje te da se shodno tome izra-di udžbenik ili da se koristi postojeći, te da se izrade dnevnici kao i jedin-stvene sveske za mektebsku nastavu.

5. Svaki muallim treba da vodi evidenciju prisutnosti i da shodno tome ima uvida koliko djece dolazi redovno. Apelirati na svijest roditelja putem hutbi, vazova i drugih konta-kata na važnost redovnosti. Na kraju godine nagraditi one koji su najre-dovniji. Stimulisati napredak učeni-ka kroz nagrade i pohvale.

Iskoristiti dane za nastavu time

što će djeca provesti što je moguće više vremena u džamiji. Mogu se uvesti korepeticije ako prostor i vri-jeme to dopušta.

6. Predlažem odborima IZ da ozbiljno pristupe mektebskoj pouci i da svojim imamima a i našoj djeci nastoje obezbijediti adekvatne učio-nice i da kada je u pitanju mektebska pouka ne škrtare. Nužno je opremiti naše učionice svim mogućim poma-galima koje nalazimo po školama.

7. Kao što u svakom poslu po-stoji nadogradnja stečenog znanja tako isto bi trebalo da bude i u na-šem poslu. Predlažem da Mešihat organizuje seminare gdje će biti po-zvani pedagozi, sociolozi i uspješni muallimi koji bi nam prenijeli svoje iskustvo i da bi takvi seminari trebali s vremena na vrijeme se češće orga-nizirati.

mekteb

30 >>SELAM

Ovom prilikom je pred-viđen kratki referat o vjerskoj pouci, odnosno vjeronauci ili mektebu i mektepskoj nastavi. Ovi

pojmovi ili kovanice riječi, kao što nam je poznato služe da se označi prenoše-nje znanja o vjeri na mlade tj. djecu, sa ciljem da se upoznaju sa učenjima vjere u kojoj su rođeni ili koju su njihovi ro-ditelji dobrovoljno prihvatili i žele da njihova djeca budu poučena istoj. No sama višebrojnost naziva jeste čini se nastojanje ne bi li se pronašao smisao i stvarni cilj, a istovremeno najbolji način podučavanja vrijednostima koje naša vjera sadrži.

Također, ovi nazivi bi trebali iuko-liko da omeđe područje rada, odnosno da se u okvirima zadatoga artikulira i predstavi samo tema koja je zadata, u ovome slučaju vjera.

Ne čini li se da danas razlike u predstavljanju djeci učenja naše vjere upravo potvrđuje višebrojnost naziva ovoga zadatka, kao da se ne može za-jednički odrediti i složiti oko jednoga imena predmeta? Ove razlike su prije svega u pedagoško- metodičkom pri-stupu, manje više prepuštene pojedin-cu, da na način za koji on smatra da je najprimjereniji, najuspješniji, i najpro-duktivniji, „odgaja i uči vjeri“ jednu generaciju, a kojoj bi ta stečena znanja i iskustva u mektebu trebala pomoći u formiranju jedne, sutra, zdrave ličnosti što bi i trebao biti cilj svakoga obrazo-vanja.

Ovdje ću zastati na pojmovima obrazovanja i odgoja. Šta oni označa-vaju? Ovo su pojmovi kojima se želim ovim kratkim referatom pozabaviti i pokušati možda u jednoj diskusiji za-jednički da ih artikuliramo ne bismo li ispunili smisao i svrhu emaneta koji je pred nas postavljen kako od Allaha dž. š. tako i od Zajednice, preko roditelja, a i samih polaznika, pred kojima smo odgovorni.

Ono što želim ovom prilikom ista-

ći jeste i način rada, koji se provodi u našim džamijama po pitanju mekteba.

U pitanju je gledište na dva meto-da u najširem smislu te podjele, a to su tradicionalni i savremeni. Rasprava o ovim metodama obavezno podrazu-mjeva tretiranje vremena i prostora, dva najvažnija faktora kada je u pitanju podučavanje tj. obrazovanje. Zašto?

Smatram da vrijeme u kojemu da-nas živimo, a koje se naziva vrije-me tehnološkog napretka ili kako ga nazivaju 3D vrijeme, u dobroj mjeri isključuje primjenu samoga tradicionalnoga metoda, a kojim smo uglavnom mi vjeroučitelji podučavani.

Kako danas protiču dva ili tri sahata “naše vjeronauke .“ Pristup nastavi je u većini slučajeva indivi-dualni, polaznik se ispituje, zadatu lekciju od zadnjega puta, ako ju je savladao zadaje mu se nova ili se eventualno zadržava na staroj. Komunikacija sa učenicima je svedena na minimum. Kolektiv-nog odnosno frontalnog realizi-ranja časa je jako malo i slabo se primjenjuje. To nepovoljno utiče na polaznike koji na taj način ne razvijaju osjećaj zajedništva i me-đusobnoga zbližavanja.

Nepostojanje zajedničkh udžbe-nika kod polaznika koji na vjeronauku donose svako svoj, različit ilmihal, a isti ilmihali u najviše slučajeva ne prate plan i program onog drugoga.

Muallilm ima ili bi trebao imati na umu, da dolazak djece na pouku u pot-punosti je stvar lične dobrovoljnosti i raspoloženja polaznika a što dodatno opterećuje kontinuiranost rada sa isti-ma.

Individulni pristup u nastavi kom-binovan sa neobaveznošću posjete časovima u mektebu dovodi počesto do brzoga zasićenja učenika, koji ako osjete bilo kakav pritisak od strane muallima odlučuju se na nedolazak u mekteb. Podrška roditelja koja bi u

tom momentu igrala značajnu ulogu najčešće izostaje, jer u prostoru gdje živimo neovisnost i međusobno uda-ljavanje odraslih u ovom slučaju poro-dica, za rezultat ima izoliranost istih i njihove posjete džamiji se obično svo-de na bajramske i praznične.

Faktori koji dodatno negativno utječu na prihvatanje mekteba jeste i jezička barijera između djece i mualli-

ma, pa čak izmedju djece i roditelja. To je posebno uočljivo kod djeca koja prvi put dolaze na vjeronauku i iz per-spektive njihove psihologije, susreću se sa jednim svijetom koji im je nekako blizak ali s druge strane umnogome različit od svijeta u kojemu oni žive.

Kao vjerska i nacinalna manjina u prostoru gdje živimo, centri u kojima radimo su često ne samo vjerski cen-tri u kojima podučavamo polaznike vrijednostima vjere, nego i kulturni, i nacionalni centri, gdje se polaznici-ma svjesno ili nesvjesno pod plaštom vjerskoga učenja prenose kulturne, nacionalne, historijske i druge činjeni-ce koje počesto predstavljaju dodatni teret za djecu. Naravno da je potreba

Asim ef. Jelovac

Vjeronauka danas i ovdje

mekteb

31SELAM<<

mekteb

prenošenja ovih svijetovnih vrijedno-sti na djecu ovdje gdje se rađaju i žive itekako potrebna, i to rekli bismo po-sebno mi Bošnajci imamo taj zadatak, da svoje potomstvo učimo i odgajamo vrijednostima koje krase bošnjački na-rod, ali i zbog historijske odgovornosti prema žrtvama, koje gotovo svaka naša generacija daje za slobodu i opstanak u jedinoj domovini koju imamo. Stoga nedostatak bilo kakvih organiziranih institucija kulturnog, socijalnog, pa i političkoga karaktera čini islamsku zajednicu i džemate na neki način taocima i onima koji na kraju najviše ispaštaju, i zadatke koji im po prirodi i opredijeljenju pripadaju ne dopušta da rade i realiziraju na nivou koji bi predstavljao maksimum i kojima bi se ponosili. Obzirom da je islamska zajednica jedina ozbiljna institucija u dijaspori, a stoga ona vjerovatno trpi udarce i trenutno prolazi kroz turbu-lentno vrijeme, smatram da jedino iz naših redova se mogu ponuditi alter-native nacionalnog, kulturnog i drugog budućeg rada u dijaspori, ali nikako putem mekteba ili vjerskih udžbenika namijenjenim našim polaznicima.

Kakav ćemo rezultat imati ova-kvim načinom rada?

Kako prevazići ili blaže rečeno uskladiti brojnost sadržaja, koje smo putem naših džemata nekada i prisi-ljeni prenositi jednoj novoj generaciji u jednom novom vremenu i prostoru.

Ovdje se vraćamo na mekteb, i značaj toga pojma. Jasno je da je da-našnji naš mekteb preopterećen, neće-mo reći nepotrebnim informacijama, nego stvarima i informacijama koje su manje važne i rekli bismo manje bit-ne, i u dobroj mjeri su zasjenile istinski smisao i svrhu mekteba.

Naravno ovdje treba naglasiti i od-govornost nadležnih institucija naše zajednice, koje bi trebale da se poza-bave adekvatnim i prikladnim uređe-njem zajedničkoga plana i programa za mektepsku nastavu.

Ta nastava ne bi sadržavala samo teorijski dio, nego mnogo više prak-tičnog i zajedničkoga djelovanja po-laznika, od džematskog, oblasnog do saveznoga nivoa.

Ovaj trodijelni nivo, danas manje više podrazumijeva samo takmičenje iz

vjeronauke koje jeste u pravom smislu te riječi takmičenje, nažalost gdje po-često krilatica da je važno učestvovati se pretvara u najvažnije je pobijediti.

No samo takmičenje je sigur-no tema koja zahtijeva više vremena i prostora za elaborat, a o njoj se već na neki način i započela rasprava ba-rem na našoj oblasti, što je sigurno za pohvalu, no bojim se da mi počesto se u pola puta zamorimo i veoma dobre projekte započnemo, ali sve do kraja ne dovedemo.

Faktor koji na određeni način op-terećuje ili u najmanju ruku konstan-tno prati rad muallima u dijaspori, prije svega nas ovdje u Njemačkoj jeste stalno poređenje sa radom u domovini.

Radom odnosno načinom rada, metod ili navika kako se odvijala vjer-ska pouka u domovini u džematima u kojima se službovalo prije dolaska u di-jasporu, se manje više prenijela u naše džemate ovdje, a pri tome se zaposta-vio faktor prostora pa čak i vremena u kojemu žive polaznici ovdje u našim džematima i polaznici koje smo podu-čavali u domovini. Uticaj okoline, pa i porodice koji, normalno, igraju jednu od najznačajnijih uloga u kontinuira-nome radu sa djecom posebno u ma-njim područjima i džematima u Bosni, ovdje u dijaspori ne znače mnogo ili gotovo ništa.

Stoga je neophodno da se uradi poseban plan i program rada sa po-laznicima koji bi očitovao i zadovo-ljavao potrebe polaznika u dijaspori u ovome slučaju u Njemačkoj. Naravno plan koji ne bi bio samo teoretski tu, da zadovolji proceduru protokola kako takvo nešto postoji nego plan koji bi se praktično provodio i teorijsko znanje primjenjivalo. Naravno, to podrazu-mjeva kontrolu provođenja istoga od strane nadležne institucije. Prisjetimo se samo da djeca koja ovdje, gdje ži-vimo, kada stiču znanje iz određene oblasti i kombiniraju teoriju i praksu, u pet radnih dana, dva su dana škole a tri dana praktičnoga rada.

Na početku sam pomenuo pojmo-ve odgoja i obrazovanja koji stoje ili bi trebalo da stoje u direktnoj vezi.

Barem kada je u pitanju vjerska pouka, jer mekteb i džamija u svom primarnom cilju su mjesta gdje se

obrazuje i odgaja istovremeno u istin-skom smislu. Sigurno da sa islamskoga gledišta nemoguće je razdvojiti ova dva pojma, ako pogledamo samo prve objavljene ajete Qur`ana „uči, saznaji, obrazuj se“, pa preko Poslanikove izre-ke kako je on poslan da usavrši moral odnosno odgoj kod ljudi.

Od naših džematlija ćemo često čuti kada govore jedan o drugom ma-hom negativne stavove ili pak od onih koji nisu u džematu, istaći će primjed-bu „on ide u džamiju, klanja posti, itd. a s druge strane radi i priča stvari koje su u suprotnosti sa jednom odgojenom ličnosti, odgojenom u vjeri prije svega“

Preneseno na mektepsku nasta-vu u džamijama imati ćemo učenike koji imaju jako razvijene sposobnosti memorije, koji su završili dva ili više stupnjeva vjeronauke, no svojim pona-šanjem ili odnosom prema roditeljima ili potpunim prihvatanjem načina ži-vota sredine u kojoj žive, pokazuju da je komponenta odgoja zakazala.

Onoga mektepskog barem. Pri-mjera, mislim, u džematima ima do-voljno, da su dječaci koji su bivali neka-da među najboljim i djevojčice među najaktivnijim polaznicima, pri stjeca-nju punoljetstva zapostavili ili potpuno napustili svoje porodice otuđili se ili pak zapali u teške bolesti ovisnosti.

Ovo smatram samo pokušajem ukazivanja, na rekao bih, probleme sa kojima se najčešće susrećemo u našim džematima i sigurno nisu svi obuhva-ćeni. Nisam posebno pokušao ponuditi direktna rješenja u svakome navede-nom slučaju, jer smatram da do toga treba zajednički doći, putem diskusije i razmjene iskustava.

No, kao najvažniji korak i prvi pre-duslov za bilo kakav ozbiljan prisup re-organizaciji mektepske nastave u bilo kojem smislu jeste izgradnja sistema i institucija zajednice, odnosno biti dio toga sistema i raditi na njegovu jačanju i što boljem lokalnom uvezivanju.

Bez jake, stabilne, funkcionalne krovne zajednice ili Mešihata duboko sam uvjeren, da se neće izgraditi, na dugotrajnom planu jaki, stabilni i orga-nizirani džemati, a time i mektebi koji će biti u funkciji odgajanja i obrazova-nja budućih generacija u islamu.

32 >>SELAM

mekteb

U džematu IZ u Tuttlingenu 13. Juna 2010 je odr-žano regionalno tamičenje iz meketepske pouke za regiju Stuttgart gdje je učešća na takmičenju uzelo sedam džemata. Takmičari su ove godine bili podijeljeni u dvije starosne grupe. Prva grupa

su takmičari do 11. godina, a druga od 12. do 16. godina. Takmičenje se odvijalo u dvije discipline a to su testovi iz ibadata i takmičenje iz učenja Kur›ana.

U prvoj kategoriji takmičarska ekipa je brojala dva čla-na koji su se međusobno mogli dogovarati prilikom izrade testova, dok je iz oblasti učenja Kur’ana bilo pojedinačno nastupanje. Mlađi takmičari su morali znati napamet po-sljednjih deset sura iz Kur’ana i suru Jasin da uče gledajući. Dok su stariji učenici morali poznavati sureta do Suretuz-

Zilazale, zatim jedno ašere te učenje svake prve stranice od svakog džuza. Nakon završenog testiranja je započelo takmičenje iz učenja Kur›ana gdje su takmičari ostvarili sljedeći rezultat. U kategoriji do 12 godina prvo mjesto je osvojila Šehić Jasmina iz I.K.C. Ulm, drugo mjesto je bila Bašić Lejla iz džemata Sindelfingen. U kategoriji do 16 go-dina prvo mjesto je zauzela Aljović Anesa iz IKZ Stuttgart, a drugo mjesto Hodžić Burhan iz I.K.C. Ulm.

Nakon ispravljanja testova i bodovanja poredak na re-gionalnom takmičenju je bio sljedeći. U kategoriji do 12 godina prvo mjesto je osvojio džemat Tuttlingen, drugo Kircheimteck i treće I.K.C. Ulm. U kategoriji do 16 godina prvo mjesto je pripalo IKZ Stuttgartu, drugo Sindelfingenu i treće I.K.C. Ulmu.

Savezno takmičenje

Prema istom principu je održano i savezno takmi-čenje u Frankfurtu gdje je učešća uzelo 7 džema-ta a poredak je u oblasti testiranja bio sljedeći.

Prvo mjesto u kategoriji do 11 godina je osvojio džemat Nürnberg, drugo džemat Sabur-

Minhen i treće džemat Tuttlingen.U kategoriji do 16 godina poredak je bio sljedeći. Prvo

mjesto je pripalo džematu Kamp-Lintfort, drugo Nürnebr-gu i treće Dortmundu.

U kiraetu poredak je bio sljedeći. Do 11. godina prvo mjesto je osvojila Bašić Lejla džemat Sindelfingen, drugo Čokić Sedad džemat Dortmund i treće mjesto Šehić Ja-smina I.K.C. Ulm.

U kategoriji do 16 godina prvo mjesto je pripalo Aljović Anesi IKZ Stuttgart, drugo Hodžić Burhanu I.K.C. Ulm i treće Mujkanović Behaudinu džemat Sabur. Ukupni po-bjednik je ekipa džemata Kamp-Lintfort.

Regionalno i savezno takmičenje iz meketbske pouke

33SELAM<<

dijalog

Priredio: Muhamed Baščelić

Na Univerzitetu Osna-brück je od 25.02. do 27.02.2010. g. održana Konferencija o obra-zovanju imama u Nje-

mačkoj. Organizator Konferencije je bio Zentrum für Interkulturelle Islamstudium pod rukovodstvom prof. dr. Bülent Uçar i prof. dr. Ra-ufa Caylana. Među predavačima su bili i dekan Fakulteta islamskih na-uka u Sarajevu prof. dr. Ismet Buša-tlić i prof. dr. hfz. Fadil Fazlić.

Prvi dan Konferencije i sveča-no otvorenje bilo je popraćeno ve-

likom pažnjom medija, što je bio pokazatelj o velikoj zainteresova-nosti njemačke javnosti o pitanji-ma na koja je konferencija trebala da ponudi odgovore. Obrazovanje imama u Njemačkoj je nakon od-luke Naučnog vijeća Njemačke da se pri univerzitetima u Njemackoj počne sa osnivanjem Fakulteta za islamske studije, otvorila jedan novi proces u rješavanju pitanja vezanih za islam i muslimane. Iako se dugo očekivalo da ovakva odluka dobije i svoj zvanični karakter, prof. Uçar je u svom govoru naglasio važnost ustrajnosti odgovornih ljudi da se ovaj projekat nastavi. Razumijeva-jući senzibilnost pitanja islamske teologije nezaobilazno je susretanje sa muslimanskom raznolikošću u

kulturnom i tradicijskom smislu. S obzirom da su na konferenciji bili prisutni predstavnici države, politi-ke, muslimanskih krovnih organi-zacija, predstavnici evangelističke i katoličke crkve, tako su predavanja imala političku, pravnu, teološku i socijalnu dimenziju. Među učesni-cima od kojih je većina bila univer-zitetskih profesora, mogli su se čuti tonovi od euforičnog optimizma do skeptičnosti i realizma.

Posebnu pažnju je imalo pre-davanje prof. Buštalića, koji je u svom presjeku historijske i sadašnje uloge imama u društvu, jasno na-glasio poteškoće s kojima se zapad-na društva susreću kada je riječ o ulozi i profilu imama u ovom vre-menu. Govoreći o ulozi imama u

DIJALOG, KONFERENCIJE I SEMINARI

Konferencija o obrazovanju imama u Njemačkoj

34 >>SELAM

prošlosti na evropskim prostorima prof. Bušatlić je naglasio nekoliko epoha koje su bile posebno važne za imame u Bosni i Hercegovini. Uloga imama u različitim druš-tvenim sistemima; feudalizmu, ka-pitalizmu, socijalizmu, tiranizmu i demokratskom društvu, tražila je od imama posebnost u njihovom radu. Današnja slika imama je do te mjere medijski exploatisana da su imami postali medijska exkluziv-nost u svome radu. Medij po priro-di voli senzaciju, pa je odnos prema imamu postala prava umjetnost. Usljed takvog odnosa medija pre-ma imamu, često se gubi iz vida da je većina imam u Europi društveno korisna i poželjna a da se njihov rad malo cijeni. Ali, fakti pokazuju da ima i onih imama koji zaokuplja-ju javnost svojim neodgovornim ponašanjem. O izazovima buduć-nosti i ulozi imama te njegovog obrazovanja u Evropi, prof. Bušta-lić je naveo da u Zapadnoj Evropi još ne postoji institucija koja bi se ozbiljno i u duhu islamskog učenja brinula o obrazovanju imama, pri tome poštujući sve teološke, peda-goško-psihološke i humanističke obrazovne segmente.

Prof. hfz. Fazlić je govorio o povijesnoj ulozi medrese u njenom razvoju u Bosni i Hercegovini, u kontekstu institucionalne brige o obrazovanju imama u svakom vre-menu. Taj bosanki specifikum na prostoru Europe, institucionalno je „izrodio“, po rangu veće institucije koje čine okosnicu rada islamske

zajednice u BiH. Islamsko naslje-đe i obrazovna tradicija koju imaju Bošnjaci, pokazala je dosljednost i opravdanost postojanja kolektiv-ne brige o imamima. Iskustvo bo-sanskih imama govori o suživotu i toleranciji ali i svojevrsnoj odano-sti vlastitoj vjeri i tradiciji. Referati koje su podnijeli profesori sa FIN-a su bili pripremljeni na njemačkom jeziku, a iste je uz prisustvo profe-sora pročitao hfz. Esnaf Begić, od skora wissenschaftliher Mitarbeiter na Univerzitetu Osnabrück.

Iako bi se mogao napisati osvrt na sve podnešene referate, obeća-nje i planovi organizatora da svi referati budu objavljeni u posebom zborniku radova, obradovaće šire društvene elite svojim sadržajem iz više razloga: Prvo, spektar tema koje su obuhvaćene ovom kon-ferencijom se kretao od sadržaja teološkog studija, tehnika, pravila, uzusa u učenju Kur`ana (kiraet) do lanca prenosilaca hadisa (se-neda) i uslova za tumače Kur`ana (mufesir). Drugo, raspravljano je o jezičkom, pedagoškom i psihološ-kom instrumentariju u kršćanstvu i islamu. Mogućnostima dopunjava-nja i pomaganja u interreligijskim približavanjima. Treće, govorilo se o pravnim mogućnostima, materi-jalnim i intelektualnim resursima kod muslimana kao i načinima fi-nansiranja postojeće muslimanske infrastrukture.

Ako bismo pravili kratak pre-sjek ciljeva ove Konferencije, onda bismo sa sigurnošću mogli istaći, da

je iz perspektive društvenog i teo-loškog aspekta opravdano tematizi-ranje sadašnjeg stanja i postavljanja temelja za bolji društveni diskurs prema islamu i muslimanima. Si-gurno je da je bilo i onih musli-manskih organizacija koje su odbi-le da učestvuju na ovoj konferenciji, pravdajući svoj nedolazak posje-dovanjem vlastite infrastrukture u obrazovanju imama na prostorima Njemačke. Islamska zajednica Boš-njaka u Njemačkoj aktivno prati proces nastanka spomenutih insti-tucija, a na konferenciji u Osna-brücku su je predstavljali muftija Mustafa ef. Klanco i generalni se-kretar Muhamed Baščelić. Među zvanicama i učesnicima Konfe-rencije bili su imami bošnjačkih džemata u Osnabrücku Ejub ef. Murtić i imam u Bohumu Redžo ef. Šekić.

Drugi dan Konferencije je bio u petak, pa su bošnjački predstavnici iskoristili priliku da posjete džemat „Saraj Bosna“ u Osnabrücku. Džu-mu je imamio muftija Mustafa ef. Klanco, a džematlijama se poslije džume namaza obratio prof. Bu-šatlić i u obraćanju istakao značaj učešća Bošnjaka u društvenim kre-tanjima jedne zemlje. Historija nas uči da su Bošnjaci, bez obzira šta im se događalo na vanjskom i unutraš-njem organizacijskom i političkom nivou, uvijek gledali naprijed i bi-lježili uspjehe. Mi smo narod koji može kada hoće i to treba naglaša-vati u svakoj prilici, istakao je prof. Bušatlić.

dijalog

35SELAM<<

Početkom sedamdesetih godina sa olakšavanjem putovanja u inostran-stvo veliki broj Boš-njaka uglavnom vođeni

ekonomskim razlozima napuštaju svoju matičnu zemlju Bosnu i Her-cegovinu i nastanjaju se privremeno u zemljama zapadne Evrope kao što su Austrija, Švicarska ili Njemačka.

Našavši se u novoj društvenoj, kulturnoj, vjerskoj te jezičkoj okoli-ni, Bošnjaci su morali da odgovore izazovima novog društva te da se u njega integrišu, što je pripadnicima takozvanih Gastarbeitera tj. prve generacije bilo veoma teško, jer su mnogi živjeli u novom društvu, ali se nisu smatrali dijelom tog društva. Nedosanjani san o konačnom po-vratku je stalno bio u mislima prve generacije koja je imala jedini cilj da se materijalno situira te da se za par godina vrati svojoj rodnoj grudi. Zbog tog razloga prva generacija je više živjela u izolaciji okrenuta svim svojim bićem ka domovini uz mali procenat integrisanosti u postojeće društvo.

Kao što se stari mostarski most srušio u vodu pogođen granatom tako se i san Bošnjaka o povratku u svoju domovinu srušio ratom. Mno-gi su uvidjeli da će ostati ovdje u Njemačkoj ili do svoje smrti ili čvr-sto vezani za nju sa dužim periodi-ma boravka u njoj a jednim manjim dijelom u BiH.

Nakon više od pola životnog vi-jeka provodenog u tuđini i rađanja djece pa i unučadi i nakon nemo-gućnosti povratka na svoja prijerat-na imanja, Bošnjaci su se našli pred velikim izazovom ili se integrisati u društvo ili se asimilirati.

Prva generacija je živjela u ra-znim vidovima izolacije, dok se dru-ga generacija veoma dobro integri-sala a treća generacija je zakoračila u proces asimilacije.

Integracija je u svakom slučaju poželjna jer ona omogućuje stranci-ma da zadrže sve odlike koje ih čine posebnim ona im omogućuje da sa-čuvaju svoj jezik, kulturu, tradiciju a pogotovo vjeru, jer se pokazalo da je vjera jedan od najjačih faktora za očuvanje svog vlastitog identiteta. Putem integracije stranci se uklapa-ju u postojeće društvo ovladavajući stranim jezikom, poštujući zakon i tradiciju zemlje u kojoj se nalaze i time postaju aktivni učesnici druš-tva u kojem se nalaze.

Asimilacija sa druge strane je brisanje svog identiteta i zamjena za neki novi. Asimilacijom se zaborav-ljaju svoji korijeni, svoj jezik, kultura i tradicija tako da pojedinci postaju pripadnici naroda u kojem žive, još kada se tome pridoda uzimanje nje-mačkog državljanstva uz nemoguć-nost zadržavanja bosanskog, onda je asimilacija potpuna. Nažalost naila-zimo na dosta primjera asimilacije gdje jednostavno gubimo naše ljude koji se utapaju u njemačko društvo brišući sve one odlike koje su ga či-nile posebnim.

Identitet bosanskih muslimana

Istraživati identitet jedne nacije ili istraživati identitet jedne vjerske skupine je u svakom slučaju izuzet-no osjetljivo, a sa naučno-istraživač-kog aspekta veoma zahtjevno. Da bi barem donekle shvatili i pokušali ući

u suštinu zadane teme, potrebno je istražiti šta ustvari sa jezičko-etimo-loškog polazišta znači riječ identitet. Mnogo je definicija riječi identitet, a uglavnom se prevodi sa riječima istovjetnost, podudaranje ili pot-puna jednakost. Identitet je ustvari ustanoviti porijeklo, korijene, rodo-slov tj. „ustanoviti nečiji identitet“ – ustanoviti da li je neko zaista osoba o kojoj se radi.

Muslimani – Bošnjaci (danas se ova dva termina u BiH poistovje-ćuju) su južnoslavenski narod, koji uglavnom živi u Bosni i Hercego-vini, Sandžaku, manjim dijelom na Kosovu i Makedoniji. Vode pori-jeklo od srednjovjekovnih Slavena koji su nastanjivali tadašnju Bosnu, a nazivali su se Bošnjanima. Dola-skom Osmanlijske imperije masov-no su prihvatili islam. Bošnjaci go-vore bosanskim jezikom, te se služe latinicom i ćirilicom. Većinu Boš-njaka čine muslimani, dok je manji broj agnostika i ateista. Kao nacija pripadaju kako evropskom tako i islamskom civilizacijskom naslijeđu.

Bošnjaci su svoje ime izveli iz imena Bosna. Naziv Bosna je sla-venizirani oblik ilirskog naziva u antičkim dokumentima poznat kao: Bathinus i Basan. U oba slučaja na-ziv se odnosi na rijeku Bosnu, Bat-hinus flumen.

Bošnjaci danas

Agresija na BiH je učinila da ogroman dio stanovništva napusti zemlju. Ipak nacionalna svijest je prisutna, kako kod onih u domovini tako i kod onih u dijaspori. Dijaspo-ra se formirala i osnažila u periodu za vrijeme i poslije agresije. Veliki

Priredili: Hodžić Bilal, Gračić Džafer i Omeragić Bahrudin

BOŠNJACI U NJEMAČKOJ između integracije i asimilacije

integracija ili

asimilacija

36 >>SELAM

dio Bošnjaka sada živi u USA gdje u pojedinim gradovima čine značajnu populaciju tamošnjeg stanovnoštva, te po Evropi i Australiji. Borba za Muslimansko–Bošnjački identitet se nastavlja, ali sada u pot-puno promjenjenim okol-nostima. Moramo shvatiti i iskoristiti ogromnu snagu i potencijal dijaspore, ali i biti veoma oprezni od sve prisutnije asimilacije i gu-bljenja identiteta, a sve pod izgovorom globalizacije, i intergracije u društva u ko-jima žive.

Integracija i asimilacija jezička i stručna definicija

Prema Bratoljubu Kla-iću integracija je izvedeno iz latinskog jezika (inte-ger-netaknut, sav, čitav) ili spajanje nekih dijelova u cjelinu, tj. integrirati spojiti nešto u neku cjelinu, na-praviti nešto cijelo, čitavo.

Integracija izvedeno iz latinskog znači ponovo uspostaviti, a u njemačkom prijevodu to je uspostavlja-nje cjeline, usavršavanje.

Asimilacija

Asimilacija označava stapanje raznih društvenih grupa. Empirijski stoji kao stapanje manjine sa veći-nom u prvom planu. Asi-milacija se može kretati na kulturalnom nivou (preuzi-manje jezika, običaja i sl.) strukturalnom (uklapanju u školski sistem i tržište rada) socijalnom (kontakt sa članovima drugih grupa) i emotivnom (identifikacija sa dru-gim grupama).

Dolazak Bošnjaka u Njemačku- prva generacija-Gastarbeiteri1

Nakon završetka Drugog svjet-skog rata ukazala se potreba za dovođenjem radne snage koja će

1 Radnička snaga koja je dovođena početkom 50-ih godina na privremeni rad u Njemačku.

obnoviti Njemačku. „Prvi ugovor o dovođenju radne snage je potpisan 22. decembra 1955 godine izme-đu Savezne republike Njemačke i Italije i time je otpočeo period

„Gastarbeitera.“2 Zatim su uslijedili novi ugovori sa drugim zemljama. Nakon sklapanja ugovora između Njemačke i Jugoslavije 1968 godine bio je omogućen dolazak radne sna-ge iz cijele Jugoslavije. Među onima koji su svoju nafaku potražili u Nje-

2 Finkelstein Kerstin E. Eingewandert Deutschlands „Parallelgesellschaften“, 2006, str. 14.

mačkoj je bio i veliki broj bosanskih muslimana, koji rukovođeni prije svega ekonomskim razlozima pri-vremeno napuštaju svoju domovinu kako bi se nakon nekoliko godina

vratili u nju. Prvi Bošnjaci koji su došli

u Njemačku nisu imali namje-ru da u njoj ostanu duže vrije-me i da zbog toga nisu uopšte težili integraciji nego su živjeli izolirani ne smatrajući se ni-kada dijelom tog društva.

Svi oni koji su dolazili u Njemačku su bili najčešće smješteni u barakama i kon-tejnerima. Dolazili su sami bez porodica sa veoma ni-skim stupnjem obrazovanja i sa istim snom, a to je zaraditi nešto novaca i vratiti se u do-movinu.

Ove radničke grupe su najčešće bile raspoređene shodno nacionalnoj pripadno-sti, gdje bi svaka grupa imala svog prevodica koji bi rješavao njihove probleme koje usljed nepoznavanja jezika nisu mo-gli riješiti. Mnogi se nisu ni trudili da nauče jezik zemlje koju će „sutra“ napustiti, pre-vodioc je bio tu ili bi se naučilo samo ono što je bilo neophod-no za posao.

Kao što smo spomenuli, mnogi su bili bez porodica. Neki su osnivali porodice koje bi ostajale u Bosni, djeca su se rađala, odrastala i školovala u Bosni. Mali broj se odlučio da svog životnog druga i svoju djecu dovede u Njemačku, jer su se bojali da se neće „poćafi-riti“ i da se žene neće moralno iskvariti. Dakle, još među pr-vim generacijama je postojala

bojazan od asimilacije.Živjeli su izolirano od društva

i društvenih kretanja jer je i sama Njemačka gledala na njih kao na privremenu radnu snagu, koju će kada dođe vrijeme vratiti u njihove matične zemlje. Međutim, val stra-naca koji dolazi u Njemačku raste iz dana u dan. U Njemačkoj se počinje

integracija ili asimilacija

37SELAM<<

osjećati prva veća ekonomska kriza sedamdesetih godina gdje se javlja ideja o deportiranju Gastarbeitera u njihove matične zemlje. Ponu-đena je bila i takozvana „Pomoć za povratak“3 u visini od 10 500 DM što veliki broj Gastarbeitera nije prihvatio. Ova činjenica nam po-kazuje, da po prvi put Gastarbeiteri počinju da razmišljaju o ostanku u Njemačkoj.

Veoma bitan razlog koji je zape-čatio sudbinu na hiljade Bošnjaka prve generacije da ostanu u Nje-mačkoj je bio krvavi rat od 1992 do 1995 godine, koji pored toga što je uništio infrastruktruru, domove, on je istovremeno i spojio veliki broj gastarbeiterskih porodica. Mnogi Gastarbeiteri su tokom rata doveli svoje porodice u Njemačku, za koje su najčešće vezivali svoj povratak u domovinu. Ostala je još samo lju-bav prema rodnoj grudi kao spona između njih i domovine.

Rat u BiH i dolazak Bošnjaka u Njemačku

Naveli smo da je prvi veći talas naših ljudi iz Bosne i Heregovine u SRNJ započeo još 1968. godine i da je sa manjim ili većim intenzitetom tekao sve do izbijanja rata u Bosni.

Nakon krvave agresije započele su teći rijeke bosanskohercegovač-kih izbjeglica od kojih su mnogi svoj drugi dom pronašli u Njemačkoj. Za razliku od prve generacije koja je dolazila rukovođena ekonomskim razlozima i među kojima je bio nizak nivo obrazovanja druga generacija je dolazila prisilno i među njom je bilo visoko obrazovanih ljudi raznih profila. Među tim muhadžirima je bilo onih koji su sa nestrpljenjem čekali kraj rata kako bi se mogli što prije vratiti u svoje domove. Rat je potrajao duže nego što su se nadali. Mnogi su preživljavali od socijalne pomoći koja nije bila dovoljna, zato su potražili posao kako bi se nešto ušedilo te kada dođe vrijeme za po-vratak da se imaju sa nečim vratiti. Rat se završio. Na teritorije pod

3 „Rückerhilfe“ Ibid, str. 22.

upravom Federacije se može vratiti, ali mali broj Bošnjaka se uistinu vra-ća, jer ekonomske prilike u domovi-ni su nestabilne.

Njemačka započinje sa prisilnim deportacijama u matičnu zemlju ili u neku treću kao što su Amerika, Kanada, Australija i dr. Bošnjaci su mogli da biraju između dvije opci-je: ili se vratiti u domovinu ili otići u treću zemlju. Mnogi se odlučuju za ovu drugu opciju. Neki uspjevaju putem advokata da ostanu u Nje-mačkoj, a neki koji su bili u radnom odnosu dobivaju pravo da ostanu. Time i ova druga generacija odluču-je da ostane u Njemačkoj i da se po-kuša integrisati u društvo, što im je daleko bolje uspjelo nego prvoj ge-neraciji. Između pripadnika drugog većeg talasa danas imamo ne samo fizičke radnike koji rade po firmama nego i doktora, medicinskog oso-blja, profesora i drugih zanimanja.

Od obje ove spomenute gene-racije imamo i drugu generaciju tj. djecu od kojih su neka rođena u Bo-sni i koji imaju uspomene na svoju domovinu. Ona djeca koja su rođe-na u Njemačkoj Bosnu doživljavaju kao mjesto u kojem su se njihovi roditelji rodili, ili mjesto gdje nena i dedo žive. Dakle ona nemaju nika-kvih uspomena iz djetinjstva koje ih vežu za Bosnu i Hercegovinu prije rata.

Djeca su za razliku od većine ro-ditelja veoma dobro integrisana, go-vore bolje njemački nego bosanski. U porodicama se njeguje naša kul-tura i tradicija iako imamo i sluča-jeva gdje se počinje gubiti identitet, gdje se zaboravlja na maternji bo-sanski jezik i gdje umjesto islamskih

blagdana sve više mjesto zauzimaju Nova godina, Uskrs, i drugi praznici.

Pored prve i druge generacije u Njemačkoj stasava i treća generacija naše djece koja se rađaju u Njemač-koj i samim rođenjem dobivaju nje-mačko državljanstvo čega se malo ko odriče. Jedno je sigurno, a to je da će ovim putem Bosna izgubiti mnogo svojih građana bar u naci-onalnom smislu i na papiru, imaće Bošnjaka u srcu što kada se radi o popisu stanovnika ili glasanju nema nikakve važnosti.

Interesantni su rezultati ankete koja je sprovedena među djecom u islamskom kulturnom centru Ulm u dobi između 6 godina i 17 godina. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije starosne grupe. Prva grupa su djeca do 12 godina koja je brojala 25 dje-ce i druga djeca od 12 do 17 godina koja je brojala 19 djece. Ovo su neka od pitanja na koja su djeca odgovo-rila.

(Tabela 1)Ovo su samo neki od pokazatelja

među drugom i trećom generacijom koji nam govore o emocionalnoj vezanosti za Bosnu i Hercegovinu koja će vjerovatno s vremenom da se smanji kada djeca budu realnije gledala na svijet i kada bude manje onoga što ih vezuje za domovinu kao što su prijatelji te bliža i dalja rodbina.

Primjeri integracije i asimilacije - Jezik

Jedan od faktora koji čini jednu skupinu specifičnom i izdvaja je od ostalih jeste zasigurno jezik. Bosan-

Tabela 1

Da li bi volio ići u Bosni u školu?Ispitanici do 12 godina Ispitanici od 12 do 17 godinaNe 60% Da 40% Ne 100% Da 0%Šta više voliš Bosnu ili Njemačku?Ispitanici do 12 godina Ispitanici od 12 do 17 godinaNjemačku 4%

Bosnu 60%

Oboje 36%

Njemačku 21%

Bosnu 73%

Oboje 5%

integracija ili

asimilacija

38 >>SELAM

Tabela 1aski jezik je jezik Bošnjaka i svih dru-gih ljudi iz Bosne i Hercegovine koji ga pod tim imenom osjećaju svojim. Bosanskim jezikom govori oko 2 do 2,4 miliona ljudi: u Bosni i Hercego-vini (1,7-1,8 milion), Srbiji i Crnoj Gori (245.000) i Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi (150.000), te neutvrđen broj iseljenika u Turskoj (neki izvori pretpostavljaju 100.000 do 200.000 govornika). U bosan-skom jeziku se koriste dva ravno-pravna pisma: latinica i ćirilica. Bosanski jezik pripada grupi sla-venskih jezika sa velikim udjelom arabizama, turcizama kao i drugih jezika koji su i dan danas u širokoj upotrebi i za koje ne postoje ili se ne koriste drugi izrazi kao npr. džamija, munara, findžan, kahva, (arapske ri-ječi) jorgan, peškir, kašika, džemper i dr., (turske riječi), štekdoza, kabal, lampa (njemačke riječi).

Pojedini arabizmi i turcizmi po-lahko izumiru iz upotrebe i zamje-njuju ih novi izrazi kao što su prozor umjesto pendžer, stepenice umjesto basamaci, pantalone umjesto šalvare i dr. Sve ove izraze navodimo zbog toga što veliki broj bosanskih musli-mana druge i treće generacije uop-šte ne znaju šta one znače, pa čak ni izraze koji su tipično bosanski kao npr. riječ imovina itsl.

Živeći ovdje na zapadu gdje se koristi njemački jezik, gdje se gle-daju njemački programi kako od strane naše djece tako i odraslih, bosanski jezik među njima polahko izumire. Ovdje ne govorimo samo o turcizmima ili arabizmima nego o sasvim normalnim i uobičajenim ri-ječima koje svakodnevno koristimo.

Sljedeća tabela nam pokazuje koliko je dobro poznavanje bosan-skog jezika kod odraslih a koliko kod djece. U anketi je uzelo učešća 28 osoba.

(Tabela 1a)Iz dan u dan sve je manje pri-

padnika prve generacije Bošnjaka koji duboko u sebi baštine bosanski jezik i koji su zbog čestih posjeta domovini a i zbog slabe integracije u njemačko društvo očuvali bosan-ski jezik. Danas su oni nene i dede koji još uvijek komuniciraju sa svo-

jom djecom kao i sa unučadima is-ključivo na bosanskom jeziku.

Njihova djeca koja su ili u Bosni ili u Njemačkoj rođena i koja su po-hađala njemačke škole daleko više i bolje govore njemački jezik od svog maternjeg.

Treća generacija djece koja su rođena u Njemačkoj, doživljava nje-mački jezik kao svoj vlastiti u kojem se bolje snalaze, kojim komuniciraju sa svojim vršnjacima, ali isto tako i sa velikim brojem roditelja koji ne insistiraju na upotrebi bosanskog je-zika. Kod ove generacije je primjet-na upotreba jedne vrste mješavine između bosanskog i njemačkog jezi-ka tzv., „Gebrochenedeutsch“, gdje djeca koriste njemačke riječi i stav-ljaju ih u bosanske padeže. Na pita-nje kojom se nogom izlazi iz džami-je jedna djevojčica je odgovorila sa linkom (lijevom). Ili na pitanje šta radi tvoja majka, dijete odgovara: Ona bugelnuje (pegla) ili na pitanje gdje je babo? Dijete odgovara, on je zu Hause (kod kuće), ovakvih i slič-

nih primjera ima mnogo.Anketa koja je sprovedena u na-

šim džematima nam pokazuje da naša djeca daleko bolje govore nje-mački nego bosanski jezik.

(Tabela 1b)Sve je više poziva od strane ro-

ditelja pa čak i imama da se mek-tebska nastava održava samo na njemačkom jeziku ili da se koriste dvojezični udžbenici.

U nekim sredinama postoje i djeluju dopunske škole bosanskog jezika koje nisu obaveznog karak-tera, tako da samo jedan mali broj naše djece biva obuhvaćen tim pro-gramom.

U onim sredinama gdje po-rodica posvećuje pažnju očuvanju bosanskog jezika, gdje postoje jaka bosanska udruženja i džemati koji se redovno druže sprovodeći razne kulturne i društvene aktivnosti, bo-sanski jezik se njeguje i čuva od za-borava.

Općenito možemo reći da Boš-njaci iz generacije u generaciju po-


Tabela 1b

39SELAM<<

boljšavaju stepen poznavanja nje-mačkog jezika.

Sljedeća tabela nam pokazuje razvoj govornih sposobnosti kod stranaca.4

(Tabela 2)

Kultura i tradicija

Kulturna baština bosanskih mu-slimana je izuzetno bogata i razno-lika i ona sadrži:

a. Usmeno narodno stvaralaštvo.b. Umjetničko stvaralaštvo-knji-

ževnost, slikarstvo, muzika i arhi-tektura.

Imajući u vidu da prvi gasarbaj-teri koji su došli u Njemačku su bili uglavnom neobrazovani, i sa slabim kulturnim nasljeđem i sa niskom naobrazbom Alaga Dervišević kaže: „Prema nekim pokazeteljima njih više od 90% bilo je sa nepotpunom osnovnom školom. Veoma mali broj sa srednjom, višom ili visokom struč-nom spremom, a oni sa naučnim stepenom obrazovanja se mogu na prste izbrojati. Nepozavajući dovolj-no ni svoj vlastiti jezik, nikada nisu uspjeli u potpunosti savladati jezik zemlje u koju su došli, te su tako ostali uskraćeni za daljnje usavrša-vanje i sistematsko obrazovanje.“

Upravo je ovo mogli bismo reći osnovni razlog zbog čega je nivo kulture kao i brige za kulturno na-sljeđe i njegovo očuvanje u dijaspo-ri izrazito slabo. Uzevši u prosjeku, bosanski muslimani u dijaspori se ne mogu pohvaliti da su narod koji voli mnogo da čita. Najbolji pokaze-telj jeste literatura na bosanskom je-ziku gdje se uglavnom traže vjerske knjige (najčešće ilmihal ili zbirka dova), a sasvim malo ili nikako neka druga vrsta literature.

Stanje sa trećom generacijom je u pogledu našeg književnog iščita-vanja još poraznije. Naša djeca da-leko bolje razumiju njemački jezik od bosanskog, tako da se uglavnom među njima čitaju djela na njemač-kom jeziku.

U svim vremenima su se orga-

4 Rohr Rolf Heiderich Gerhart, Ausländerfragen kontrovers, str.181

nizirala kulturno-umjetnička druš-tva od kojih su neka veoma aktivna. Putem KUD-ova se nastoji makar jedan dio naše kulture održati. Pje-sma sevdalinka kao orginalni izraz bosanske usmene književnosti i tra-dicije još živi sa pripadnicima prve i druge generacije, dok treća genera-cija je više okrenuta ka engleskim ili eventualno njemačkim pjesmama.

Činjenice do kojih dolazimo nas upućuju da se na ovom polju sve više udaljavamo od naše originalne bosanske kulture i tradicije, počevši sa književnošću, muzikom, folklo-rom pa do samog načina odijevanj, a gdje sve češće možemo vidjeti našu omladinu koja slijedi zapadnu kul-turu (široke hlače, kačketi, pirsing na ušima itd.), kao i u načinu odnosa spram života.

Vjera

U našem uvodu smo naveli da je vjera najjači elemenat koji pomaže održavanju vlastitog identiteta, te sprečava proces asmilacije a ujedno omogućava veoma uspješnu inte-graciju. Dokaz za to su naši džemati širom dijaspore koji su danas posta-li daleko više od običnih džamija, jer mnogi džemati ne upražnjavaju samo vjerske nego čak i kulturne i sportske aktivnosti.

„Prvi džemat na području SR Njemačke osnovan je u Aachenu, 1978. godine. Nakon toga, uglav-nom bez koordiniranih inicijativa iz tadašnjih organa Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, nastaju i džema-ti u drugim gradovima Njemačke. U periodu pred agresiju na našu do-movinu Bosnu i Hercegovinu, Boš-njaci i jednim dijelom Albanci su

raspolagali sa nekih 20 džemata na području SR Njemačke. Agresijom na Bosnu i Hercegovinu, buđenjem vjerske svijesti, dolaskom većeg bro-ja prognanih iz Bosne i Hercego-vine, te uvjetovano i nizom drugih faktora, broj džemata se u periodu od 1992.g. ubrzano povećava. Tako u januaru 1994.g. broj džemata Bošnjaka na području SR Njemačke dostiže cifru od nekih 50 džemata. U tom periodu, tačnije 10. januara 1994.g. na području SR Njemačke boravi tadašnji naibu-r-reis dr. Mu-stafa ef. Cerić i na sastanku ima-ma sa područja SR Njemačke na dužnost Glavnog imama imenuje Mustafu ef. Klanco. U Njemačkoj danas ima 64 džemata, od toga 49 je sa stalnim angažmanom i dekre-tiranim imamima, a 15 su tzv. „vi-kend-džemati“ što znači da nemaju stalnog već honorarno angažiranog imama u vrijeme vikenda.

Interesantno je da stepen religi-oznosti kod prve generacije je najja-če izražen i da ta tendencija iz gene-racije u generaciju opada. Dr. Senad Agić kaže: „Generacije useljenika su odgajane pod utjecajem znatno dru-gačije kulture, često otkrivajući da je kultura zemlje u koju su se uselili strana njihovim pogledima na svijet. Kao rezultat toga oni počinju preis-pitivati i cijeniti svoju maternju kul-turu čiji je nukleus često bila religija. Useljenička generacija pridržavala se znatno više religije, barem u obla-sti vjerovanja i prakse, od onih koji su ostali u zemlji porijekla. Druga generacija razvija nove poglede i prema kulturi svojih roditelja i pre-ma kulturi u kojoj su odrasli. Tre-ća generacija, znatno udaljenija od prve nego druga generacija, vreme-nom i kroz kulturno iskustvo je još

integracija ili

asimilacija

Tabela 2

Dobro poznavanje njemačkog jezika (u procentima)

1984 1989 1993 1997Ukupno 42 46 59 58Druga generacija 86 89 98 97Žene 35 40 50 53

40 >>SELAM

više udaljena od tradicije i religije.“Alaga Dervišević tvrdi: „Kako

u zemlji tako i u dijaspori se poka-zala ispravnim već izrečena konsta-tacija: Da je u prošlosti, posebno u zadnjih 120. godina, Islamska zajednica bila i ostala najznačaj-nija bošnjačka, ne samo vjerska, već nacionalna, kulturna, a djelo-mično i obrazovno-vaspitna insti-tucija. Kao takva ona se posebno uspjela profilirati i nametnuti kao prvi i najvažniji organizacioni i instuticionalni oblik organiziranja među Bošnjacima u dijaspori.“

I doista, naši džemati kao i dru-ga bosanska kulturna udruženja su postali jedina uporišta u kojima se čuva i njeguje naš identitet. U našim džematima to se čini putem odr-žavanja hutbi, predavanja, i drugih prigodnih programa na bosanskom jeziku. Zatim putem raznih kul-turnih događanja kao što je obilje-žavanje Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, promocija književnih djela naših književnika.

Kontakti naših vjerskih i politič-kih predstavnika iz matice uveliko doprinose jačanju našeg identiteta i sprečavaju proces asimilacije.

Primjetno je da ona djeca koja redovno pohađaju mektebsku nasta-vu imaju bolje razvijene mehanizme odbrane od asimilacije, a zaslugu za to imaju u najvećoj mjeri roditelji, zatim vjera i njeno prakticiranje i vezivanje za matičnu islamsku za-jednicu.

Faktori koji pospješuju inegrisanost a sprečavaju asimilaciju

Porodica

Porodica igra najveću ulogu u očuvanju identiteta. U porodici se njeguje vjera, jezik, kultura i tradici-ja. Ako porodica ne uspije da očuva ove faktore asimilacija je neminov-na.

Patrijarhalna porodica se na-lazi u stanju duboke krize i pro-mjene položaja, uloge i značaja u

savremenom društvu. Savremena porodica je optrećena mnoštvom problema: siromaštvo, nasilje unu-tar porodice, traganje za putevima slobode i samostalnosti njenih čla-nova, gubljenje identiteta i uloge osnovne ćelije i nukleusa društvene

strukture. Poseban problem pred-stavljaju grupe i zajednice koje se javljaju sa namjerom da postanu alternativa klasičnoj porodici (ho-moseksualni brakovi, kohabitacija, brakovi bez djece, samohrane maj-ke, očevi sa djecom bez supruga). Globalizacija savremenog društva nameće uslove za transformaciju savremene porodice i izmjenu njene klasične strukture, uloge i značaja.

Porodica je u današnje vrije-me suočena sa brojnim teškoćama i problemima kako bi se održala i ispunila pretpostavljene funkcije i očekivanu ulogu. Promjene koje se odvijaju velikom brzinom u svim segmentima savremenog društva ostavljaju značajne posljedice na

stanje, razvoj, ulogu i mjesto poro-dice u društvu.

U jednoj tipičnoj radničkoj po-rodici sve manje djecu odgajaju ro-ditelji a sve više vrtići, škola, ulica, televizija i internet. Takav način života doprinosi da roditelji nemaju

vremena da razmisle o razvoju svoga djeteta, niti se pitaju zašto njihovo dijete ne može da se sporazumi sa dedom i nanom kada dođe u Bosnu.

Porodice bi se trebale među-sobno družiti, upoznavati i sklapati prijateljstva, jer će djeca u takvim krugovima nalaziti buduće bračne partnere koji će zbog istih korijena lakše očuvati svoju djecu od asimi-lacije. Veliki problem predstavljaju porodice sa mješovitim brakovima gdje se često djeca odgajaju u duhu jednog ili drugog bračnog para ili u duhu slobodnog izbora. Jedan od takvih primjera je davanje djetetu dva imena jedno je muslimansko a drugo nemuslimansko. Roditelji to objašnjavaju činjenicom da dijete


41SELAM<<

kada bude punoljetno odluči o svom identitetu ko će i šta će biti.

Vjera i običaji

Druga komponenta koja poma-že očuvanju našeg bosanskog iden-tita jeste vjera i običaji. Primjetno je da su jake i stabilne porodice više vezane za islamske centre i džamije i da se u tim porodicama vodi više računa o prakticiranju vjerskih pro-pisa, dozvola i zabrana, kao i veća pažnja kulturi i jeziku.

Naš čuveni alim, Mehmed Han-džić, u svom jednom radu pisanom 1943. godine pod naslovom: „Ču-vanje muslimanskih običaja“ kaže: „Jedna od važnih dužnosti svakog muslimana je, da čuva muslimanske običaje i da ih se uvijek pridržava, a da se kloni i izbjegava svaki nemu-slimanski običaj, koje bilo vrste on bio. Muslimanski običaji su nekada i vjerski propisi, a nekada su jaka ograda koja čuva vjerske propise, i neda da se počnu osipati. Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve običaje koji služe kao obilježje dru-ge vjere.“

Dr. Enes Kujundžić kaže: „Oz-biljna analiza veze koja postoji izme-đu islama i bošnjačke nacije dovodi do zaključka da vjerski obredi kao što su mevludi, pored dva bajrama i hidžretske Nove godine u sebi nose elemente simbola etničkog identite-ta. Znači nacionalnog prepoznava-nja u ovim simbolima nastali su kao odgovor na potrebe pojedinaca da se identifikuju sa zajednicom kojoj pri-padaju. S druge strane, mevlud kao javni, ali i porodični obred dobiva na značaju u razumijevanju bošnjačkog etničkog identiteta ako se zna da porodica ima jednu od najvažnijih uloga u životu pojedinca u njegovoj emotivnoj i psihičkoj strukturi. Ona se kroz povijest pokazala i danas se pokazuje kao dragocjeni nosilac socijalnih vrijednosti, nezamjenjiv konstitutivni elemenat šire društve-ne zajednice.“

Samim pridržavanjem vjere sva-ki Bošnjak doprinosi očuvanju svog identiteta imajući u vidu da su obi-čaji i tradicija ono što čini jedan na-

rod autohtonim. U našim islamskim centrima se sve aktivnosti sprovode na bosanskom jeziku, mada ima sve više poziva od njemačkih vlasti da se hutbe održavaju na njemačkom. Ako to bude usvojeno i ako se uvede vejronauka u škole zasigurno ćemo izgubiti dva veoma bitna faktora koji čuvaju naš bošnjački identitet.

Zasigurno da i sam izbor imena djetetu pri rođenju dosta definira i govori o njegovom identitetu kao i o pripadnosti jednom narodu. Bez-broj je primjera, da zbog mješovitih brakova ili raznih kompleksa „malih naroda“ i straha da će mu ime biti smetnja ako se po njemu prepozna-je njegova nacionalna pripadnost, odstupa se od klasičnih musliman-sko-bošnjačkih imena i uzimaju se imena koja nemaju tradiciju u svom narodu.

Mediji, internet, televizijski i radio programi

Razvojem tehnologije svijet je postao jedno „globalno selo“, gdje se informacije prenose sa jednog na drugi kraj svijeta velikom brzinom, što mnogima koji su fizčki udaljeni od svoje domovine Bosne i Herce-govine daje osjećaj blizine i sma-njuje osjećaj otuđenosti. U današnje vrijeme imamo veoma mnogo inter-net stranica koje se bave tamatikom očuvanja bošnjačkog identiteta pu-tem pisanja i govorenja o njemu. Tu su razni televizijski i radio programi iz domovine koji svako na svoj način pomaže u održavanju veze sa mati-

com jačajući time veze Bošnjaka sa vjerske, kulturne i jezičke strane. U sljedećoj anketi od 28 ispitanih samo 3 ispitanika je odgovorilo da gleda isključivo bosanske programe, po 1 ispitanik je odgovorio da gle-da samo njemačke ili sve programe iz bivše Jugoslavije dok je njih 24 odgovorilo da gleda i jedne i druge programe podjednako.

Sasvim je razumljivo da se gle-daju i drugi programi pogotovo na njemačkom jeziku, jer oni daju naj-bolje informacije o zemlji u kojoj žive naši ljudi.

Dopunske škole, knjige, dnevna i periodična štampa

Trenutno u Njemačkoj djelu-je samo nekoliko dopunskih škola bosanskog jezika. Razlog je prije

svega u našoj nezainteresiranosti, zatim, zbog slabe brige naše matice za ovim problemom i kao treće ne-ubrajanje bosanskog jezika u jedan od školskih predmeta čija ocjena se uvrštava u opći uspjeh učenika. Ve-ćom brigom naše države kao i našim angažmanom, zasigurno bi se mo-glo daleko više učiniti i veliki broj naše djece bi bio obuhvaćen dopun-skom školom. U Njemačkoj postoji volja za saradnjom i Nijemci rado ustupaju prostorije svoje škole radi održavanja nastave na bosanskom jeziku, ali nažalost ta mogućnost nije dovoljno iskorištena.

Očuvanju našeg identiteta do-prinosi štampanje i distribucija knjiga, dnevne i periodične štampe.

integracija ili

asimilacija

42 >>SELAM

Čitanje kao što smo već spomenuli nije jača strana nas Bošnjaka, ali po-red toga imamo veliki broj iz prve generacije koji isključivo čitaju li-teraturu na bosanskom. Druga ge-neracija koristi i jedan i drugi jezik dok treća generacija čita isključivo na njemačkom. Primjetno je da naša djeca veoma teško čitaju jednostav-ne recitacije na bosanskom jeziku, te da riječima daju pogrešan naglasak, jer pojedine riječi nisu nikada čuli. Širenjem kruga čitalaca na bosan-skom jeziku, distribucijom knjiga i ostale štampe, zasigurno se prido-nosi očuvanju našeg identita.

Česti kontakti sa domovinom

Mnogi bosanci koji žive u Nje-mačkoj koriste povremeno školske odmore i raspuste kako bi posjetili svoju domovinu, svoje roditelje, rod-binu i prijatelje. Čestim kontaktima se osigurava jača veza sa domovi-nom gdje mnogi ne samo da posje-ćuju svoje rodne mjesto nego putuju po Bosni i Hercegovini upoznavaju-ći se sa našom tradicijom, kulturom i historijom. Dolazeći u kontakt sa svojim vršnjacima djeca bivaju pri-nuđena koristiti maternji bosanski jezik i time se obogaćuju.

Posjetom našoj domovini Bo-sni i Hercegovini djeca pored jezi-ka svojih predaka upoznavaju svoju rodbinu, pozitivnu kulturu naših naroda u poštovanju starijih u kući, gdje žive i po tri generacije, što nije slučaj u zapadnim zemljama, pošto-vanju gosta, putnika, a također djeca upoznaju prirodne ljepote zavičaja more, planine, rijeke, izvore, floru i faunu i gostoprimstvo, te se u nji-

ma javlja želja da što češće dolaze u zavičaj predaka i upoznaju njihove običaje, tradicionalnu nošnju, na-rodne pjesme i igre-folklor i stiču svoje drugove i prijatelje.

Govoreći o domovini rezulta-ti naše ankete su pokazali da veli-ki broj bosanaca smatra Njemačku svojom drugom domovinom a ne

prvom. Prva tabela nam pokazuje razmišljanje odraslih (ispitanici iz-među 30 i 60 godina), a druga tabela nam pokazuje kakav je odnos djece spram ovog pitanja.

S druge strane kako nam po-kazuju statistički podaci veliki broj ima namjeru da za stalno ostane u

Njemačkoj.5

(Tabela 3)Činjenica je da veliki broj Boš-

njaka zna daleko bolje Njemačku, gradove, rijeke ili planine nego što poznaje iste toponime u Bosni i Hercegovini. Iz tog razloga neop-hodno je ostvarivati što češće kon-takte sa domovinom i posjećivati

naše gradove, kulturnohistorijske lokacije, prirodne ljepote naše ze-mlje i upoznavati našu kulturu i tradiciju.

5 Rohr Rolf Heiderich Gerhart, Ausländer-fragen kontrovers, München, 2000, str.182.

Zaključak

Bošnjaci su kroz svoju historiju stasavali kroz različita migraciona kretanja. Postojala su dva glavna vala dolazaka Bošnjaka u Njemačku, krajem šezdestih i početkom deve-desetih. Trenutno u Njemačkoj žive tri generacije Bošnjaka, dok je četvrta tek na pomolu.

Prva generacija nije imala želju da se integriše u nje-mačko društvo iz sljedećih razloga:

• privremeni boravak.• zemlja domaćin nije imala razvijene integracijske

programe za radnike na privremenom radu.Druga generacija se u dobrom dijelu integrisala po pita-

nju jezika, kulture i društva u cjelini.Treća generacija se nalazi pred velikim izazovom asimi-

lacije iz sljedećih razloga:• nepoznavanje bosanskog jezika• nedovoljni kontakti sa domovinom• veliki uticaj njemačke kulture• nizak nivo religioznostiIslamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj i druga kul-

turno sportska udruženja doprinose kvalitetnoj integraciji u njemačko društvo, a s druge strane sprečavaju asimilaciju.

Tabela 3

Namjera stalnog ostajanja u Njemačkoj (u procentima)

1984 1989 1993 1997Ukupno 30 39 47 50Druga generacija 34 54 64 68Žene 27 38 49 53


43SELAM<<

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj (IGBD) je u saradnji sa Saveznom centralom za poli-tičko obrazovanje, Evangelistič-kom crkvom u Württembergu,

Savezom islamskih kulturnih centara (VIKZ), Tursko-islamskom unijom Zavoda za religiju (DITIB), 21. i 22. 06. 2010 u Akademiji Rottenburg-Stuttagrt u njemačkoj pokrajni Baden Würtemm-berg, učestvovala na savjetovanju za ima-me, crkvene i društvene multiplikatore pod nazivom „Dušebrižništvo i socijalni rad, usluga ljudima u pluralnom druš-tvu“. Kao nezaobilazni segmet participa-

cije religijskih institucija u njemačkom društvu je institucija dušebrižništva, koja svoje utemeljenje nalazi u izvorima ka-toličanstva i evangelističke crkve. Suoča-vajući se sa ovom stvarnošću i potrebama muslimana u Njemačkoj, savjetovanje pod spomenutim nazivom je zamišlje-no kao interreligijsko i interkultural-no savjetovanje o pitanjima aktivnijeg uključenja isl. Zajednica u društvenim aktivnostima na polju „dušebrižništva“. Medutim, sama riječ „Seelsorge – du-šebrižništvo“ – je riječ bez exaktnog eqvivalenta u turskom i arapskom jezi-ku - i po značenju ne spada u tradicio-nalna polje djelovanja imama, u smislu kako se to shvata na Zapadu. Aktivnosti katoličkih i evangelistickih svećenika na polju dušebrižništva u usporedbi sa radom imama, uslovljeno je državnim priznanjem i odnosom prama crkvi, na jednoj strani, i nepriznavanja islama kao „religijske zajednice“, na drugoj strani, što određuje neravnopravan položaj mu-slimanima u institucionalnosti njihovog

rada. Zato je angažman imama od veli-ke važnosti za muslimanske Zajednice i veoma često presudan faktor interreligij-skih susreta i institucionalnih ustupaka za potrebe muslimana.

Imami se suočavaju sa novim izazo-vima modernog njemačkog društva. Oni su pozvani da govore o vjerskim pitanji-ma, koja se u jednoj većinski musliman-skoj zemlji ne postavljaju često, kao npr. propisi o ishrani, odnos prema pripad-nicima drugih religija, familijarnim pro-blemima, kao i međuljudskim odnosima. Socijalne službe, crkve i komune, koje traže sagovornike kod muslimana, veo-

ma često ih nalaze u imamima. A imami važe za povjerljive osobe kod muslimana, koje se brinu u kriznim situacijama kao što su: životne krize, materijalne potrebe, bolest, starost, ležanje u bolnicama ili za-tvoreništvo – analogno kršćanskom du-šebrižništvu. Pomoć hitno potrebnima je u islamskom razumijevanju kolektivna obaveza, ali su okolnosti rada u dijaspori posljednjih godinama, doprinijele većoj potreba da imami preuzimaju dužnosti dušebrižništva. Često se u ovom kon-tekstu javljaju pitanja, kako se razdvajaju dušebrižničke dužnosti od klasičnih po-slova socijalnog rada i terapije.

Crkve raspolažu – uslovljeno histo-rijski i pravno – sa dobro izgrađenom strukturom i infrastrukturom duše-brižništva, posebno što se tiče izobraz-be, kooperacije sa javnim ustanovama i finansiranja, o čemu je na savjetovanju govorio Prof. Dr. Reiner Tillmanns. Prof. Tillmanns je naglasio potrebu is-punjavanja pravnih uslova koji su po-stavljeni pred muslimanske Zejednice

presudom Vrhovnog suda Njemačke još 2005 godine, na osnovu kojih bi mu-slimanske Zajednice dobile priznanje „religijske zajednice“. Time bi se onda umnogome olakšale pravne i instituci-onalne barijere za priznavanje islama u Njemačkoj. U nekim od ovih oblasti već postoji kooperacija sa muslimanskim, crkvenim i državnim institucijama, ali je to nedovoljno. Važan korak u tom pro-cesu je razmjena iskustava, upoznavanja sa postojećim interesima, umrežavanje između džamija, crkava, socijalnih usta-nova, klinika i zatvora kao i zajedničko dogovorenje o perspektivama rada, kako

bi bilo lakše organizovati socijalne i du-šebrižničke usluge u jednom religijsko - pluralnom društvu. Na taj način se mogu posmatrati potrebe za dušebrižništvo, ali i spriječiti pre-nadležnost i preoptereće-nost dušebrižnika, što u konačnici po-trebnim ljudima pomoć čini korisnom. Cilj savjetovanja je bio, osim da rasvijetli odnos socijalnih službi kroz državne i religijske ustanove, da pokrene i jedan lokalni kao i politički dijalog o mogu-ćem zajedničkom radu na različitim ni-voima u društvu.

Na savjetovanju je učestvovalo pre-ko 80 učesnika od toga oko 50 imama iz tri isl. Zajednice, brojni crkveni pred-stavnici i državni službenici. Islamsku zajednicu Bošnjaka u pozdravnom go-voru predstavljao je muftija Mustafa ef. Klanco, koji je u svom govoru naglasi važnost imamske službe, društvenog angažmana i izazova s kojima se imami susreću. Imami su nosioci velikog broja aktivnosti u islam. zajednicama ali je nji-hov društveni doprinos za boljitak svih

Savjetovanje za imame, crkvene i društvene multiplikatore u Njemačkoj

dijalog

44 >>SELAM

ljudi dugo vremena bio zanemarivan. Muftija Klanco je istakao da je rad bosankih imama u proteklih nekoliko vjekova na prostorima Evrope, obilježila velika ljubav prema ovoj profesiji i odanost svojoj bošnjačkoj tradiciji. Prednost bosanskih imama u odnosu na ima-me iz drugih zemalja u dijaspori je okruženje iz kojeg su došli u Njemačku, njihovo razu-mijevanje okruženja u kojem rade i posebno svijest o čuvanju emaneta vjere kojeg prenose na nove generacije.

Pored muftije, na savjetovanju su izlagali: dr. Ibrahim ef. Džafić na temu teološkog ute-meljena socijalnog rada u kur`anskim ajetima i sunnetu Poslanika, Džafer ef. Gračić je pod-nio referat o dušebrizništvu u bolnicama, u kojem je istakao poteškoće i izazove s kojima se imami susreću u svom radu. Bolnice su po-red džamija na drugom mjestu u opisu poslo-va u imamskoj službi u dijspori, pa je proble-matika posjete i blagovremenog informisanja

imama o potrebi u bolnicama od velikog zna-čaja. Džafer ef. je predložio konkretne pro-jekte za „institucionalizaciju“ dušebrizništva u bolnicama potencirajući projekte za bolju saradnju imeđu isl. zajednica i bolnica. Bilal ef. Hodžić je izlagao na temu dušebrižništva u hitnim slučajevima, odnosu islama prema takvoj situaciji, sadašnjem stanju i praktikova-nju dušebrižništva u njemačkom društvu, kao i otvaranje mogućnosti bolje saradnje između vjerskih zajednica u ovim slučajevima.

Treba na kraju naglasiti da je ovo savje-tovanje pokazalo spremnost muslimana i isl. zajednica da se otvoreno suoče sa problemima koji se stavljaju pred njih i njihove zajednice. Iskustvo koje imami imaju u spomenutim oblastima i poljima rada je dobra osnova za unapređenje njihovih kompetencija i anga-žmana.

Na ovom dvodnevom savjetovanju su bili angažovani i profesionalni simultani prevo-dioci za njemački, turski i bosanski jezik, što je pokazalo spremnost organizatora da se po-mogne imamima u njihovom svakodnevnom radu u njemačkom društvu.

Poštovani predstavnici crkve, državnih institucija, vjerujući ljudi kolege imami Esselamu alejkum i dobar dan!

Islam i imam su u posljednjih ne-koliko godina tema naših susreta i razmjene iskustava i mišljenja a ova akademija je među prvima ko-ji organizuju ove susrete u Zapad-noj Evropi.

Imam u dijasporiGovoreći o imamu u dijaspori, mi

uvijek govorimo barem o dvome: o imamu koji svoje poslanje vr-

ši izvan autentičnog islamskog am-bijenta, pa se stoga za njega pret-postavlja da posjeduje naročita po-trebna znanja i sposobnosti, i o di-jaspori, s posebnom pažnjom po-svećenom neislamskom okruženju u kojem se musliman, što se našao izvan svoje matice, ima utkati i u nje-mu očuvati. Imam u dijaspori mo-ra biti specijalizirana osoba za novo polje rada, isto kao što takvi moraju biti, naprimjer, imami u vojsci, ima-mi kao nastavnici vjeronauke u ško-li, imami u bolničkim ustanovama i rehabilitacionim centrima, imami u domovima za odgoj ili u kazneno-popravnim ustanovama i sl.

Imam i imamet Izraz «imam» u Kur‘anu je upotri-

jebljen dvanaest puta, i to u vrlo ra-zličitim značenjima kao što su: znak, oznaka, uzorak, vođa, iz čega se da naslutiti da je riječ o onome ko je predvodnik i stoga posjeduje du-hovno, intelektualnu i moralnu sna-gu, jer zastupa veličanstvenu ide-ju islama.

Na tragu razmatranja određenja mjesta imama u islamskom svijetu susrećemo nekoliko gledišta. Jed-no je formirano na području Irana i šiijskog duhovnog utjecaja, a drugo pripada područjima arapskog islam-skog civilizacijskog kruga. Treći je iz-među ova dva a to je Imam u tur-skom govornom području i područ-jima kojim je upravljala Osmasko-Turska carevina.

Imam u Bošnjaka u svojstvu predvodnika u namazu, vaiz, httib i muallim, ali, istovremeno, on ima „tihu snagu“ koja utječe na društve-ne tokove. Ovo također dovodi do potrebe da se postavi pitanje musli-mana u dijaspori i njihovog vjerskog

vođstva. Iz ovakvog duhovnog habi-tusa iznikla je posebna uloga imama među Bošnjacima, gdje je preče bilo održati se i trajati, nego li stjecati no-va znanja, razvijati ih i prenositi. Me-đutim, i na polju znanja naši alimi i imami, u kratkim razdobljima mira i sigurnosti, bilježili su velike uspje-he u odnosu na svoju malobrojnost i situiranost na samoj periferiji islam-skog svijeta.

Današnji imam u Bošnjaka je pred novim izazovom jer je predvodnik, prognanom, ucvijeljenom, silova-nom, muslimanu i muslimanki nad kojima je izvršen genocid. To traži veliki napor, umijeće i volju. Zato na-ša razmjena iskustava treba da ima u vidu ljude sa njihovim potrebama za utjehu i nadu.

Čini mi se kako je najznačajniji iza-zov koji se postavlja pred musliman-ske zajednice u Njemačkoj u njiho-vom nastojanju da grade svoj islam-ski identitet u ovom dijelu svijeta upravo pitanje njihovog vjerskog obrazovanja. Ako je to tako, a jeste, onda se pred muslimanske zajedni-ce u Njemačkoj postavljaju sljedeći praktični zahtjevi.

Modele, sisteme i institucije za svoje vjersko obrazovanje muslima-ni moraju osmišljavati i graditi unu-tar svojih muslimanskih zajednica u Njemačkoj. Konkretnije, oni svo-je vjerske obrazovne institucije mo-raju imati, svoje vjerske obrazovne kadrove, imame, vjeročitelje, islam-ske socijalne radnike i druge mo-raju obrazovati u svojim islamskim obrazovnim institucijama koje će imati u Njemačkoj autonomno ili u okviru njemačkih univerziteta. Vjer-ska nastava u islamskim zajednica-ma, džamijama, mektebima, vjer-skim vikend školama, islamskim os-novnim i srednjim školama, medre-sama i drugim vjerskim i obrazov-nim institucijama mora se odvijati na jezicima treće i četvrte generaci-je muslimana u Njemačkoj, a to zna-či na njemačkom i drugim zapadno-evropskim jezicima. U protivnom, stotine i stotine hiljada musliman-skih dječaka i djevojčica, zato što je jezik, treba li to naglašavati, mno-go više od pukog sporazumijevanja, neće moći poruku islama razumje-ti i prihvatiti kao dio svog identiteta.

Želim nam uspjeh na ovoj konfe-renciji za dobrobit društva u kojem živimo i zajednica u kojima smo u misiji.

Hvala Vam

Obraćanje muftije Mustafa ef. Klanco na savjetovanju imama

dijalog

45SELAM<<

Studijski smjer za Islamske studije na Univerzitetu u Tübingenu je jedan važan doprinos prema integraciji muslimana, podrška dijalogu

među religijama i uspjeh visokog obra-zovanja u Baden Württembergu. Važno je da kroz vjersku ubijeđenost i naučni pristup prema islamu, islam dobije jedno priznato mjesto na našim univerzitetima - to je u interesu 4. miliona muslimana i muslimanki u Njemačkoj ali i cjeloku-pnog društva.“ Ovo su izjavili predsjed-nik Vlade Baden Württemberga Stefan Mappus i ministar obrazovanja prof. dr. Peter Frankenberg, 05. oktobra 2010 u

Stuttgartu, u povodu odluke Vlade ove njemačke pokrajine o osnivanju Cen-tra za Islamske studije (Zentrum für islamische Studien) na Eberhard Karls Univerzitetu u Tübingenu. Ova odluka je rezultat preporuke najvišeg Naučnog vijeća (Wissenschaftsrat) Njemačke koje je početkom ove godine (2010) preporučilo univezitetima da etabliraju dva ili tri centra/fakulteta za islamsku

teologiju u Njemačkoj. Ovo vijeće se vodilo naučnim pokazateljima na polju društvenih nauka i uočilo je nedostatak razvoja ove naučne oblasti na akadem-skom nivou.

Eberhrd Karls Univerzitet u Tü-bingenu je pokrenuo proces u utrci za dobijanje ovog projekta zajedno sa Frei-burgom, Heidelbergom i Mannheimom i uspio da svoj konzept u dogovoru sa islamskim zajednicama u ovoj pokraj-ni prilagodi stvarnim potrebama i že-ljama muslimana i na taj način ubijedi relevantne institucije u ovom projektu. Treba istaći da je posebnost Tübingena kao Univerziteta i činjenica da u ovom

gradu postoje još dva teološka fakul-teta koji već dugi niz godina imaju spora-zume sa islamskim fakultetima u Turskoj i Bosni i Hercegovini, što drugi Univerziteti nisu mogli ponuditi kao svoje referenze. Katolički teološki fa-kultet ima potpisan sporazum o saradnji sa Ilahiyat fakulte-tom Univerziteta u Istanbulu i Evange-listički teološki fa-kultet sa Fakultetom islamskih nauka u Sarajevu. Koncept razvoja budućeg cen-tra je koncipiran i na osnovu iskustava ove akademske saradnje ali i drugim faktori-ma koji će biti pre-sudni u razvoju ovog

Centra. Naime, bliska saradnja sa pred-stavnicima isl. zajednica i udovoljavanje njihovim zahtjevima je imala presudnu ulogu u podršci muslimana ovom pro-jektu. Zajednički rad rektora Univerzi-teta Bernd Englera i njegovih savjetnika sa predstavnicima isl. zajednica došao je do koncepta koji je od samog početka pa do konačne forme pretrpio brojne iz-mjene ali je u konačnici polučio dogovor

o Upravnom odboru (Beiratu) budu-ćeg Centra koji će imati od 9. članova. Ovaj Odbor će imati najvažniju ulogu u budućnosti razvoja Centra, a prema dogovoru, svaka odluka o nastavnom planu i programu (Curriculum), orga-nizatorskim i personalnim rješenjima će zavisiti od upravnog Odbora. Rek-torat Univerziteta će u pravnom smislu urediti odnos sa Upravnim odborom Centra kao sa jednim fakultetom dok se ne dostigne potreban broj predviđenih katedri da bi se onda, u pravnom smislu, mogao osnovati fakultet. Broj katedri je predviđen na 6. esencijalnih islamskih područja(Kiraet-tefsir, akaid, hadis, fikh, istorija islama i islamska pedagogija) i njihovo etablliranje u Centru ce biti po-stepeno. Finansiranje Centra je u nad-ležnosti države.

Islamska Zajednica Bošnjaka u Nje-mačkoj je od samog početka imala svoje predstavnike u ovom projektu i jedna je od 4 isl. zajednice koje će imati svog stalnog člana u spomenutom upravnom Odboru. Predstavnici IZBNJ u razli-čitim fazama razvoja ovog projekta do sada su bili predsjednik Mešihata muf-tija Mustafa ef. Klanco, Dr. Bernes Ali-hodžić, predsjednik Sabora i generalni sekretar Muhamed Baščelić.

Etabliranje ovakvog projekta u Njemačkoj, u ovom vremenu osim što je historijski iskorak za njemačko aka-demsko i cjelokupno društvo, znak je pozitivnih odnosa države prema musli-manima u Njemačkoj. Plan Univerzite-ta je da se u Centru za Islamske studije ponudi nekoliko mogućnosti za buduće studente, njihova zvanja i poslove koje mogu obavljati. Pored obrazovanja na-stavnika i profesora islamske vjeronau-ke (Lehramt), istrazivačkih projekata, sticanja najviših akademskih zvanja i verificiranja diploma predviđeno je i školovanje budućih imama u Njemač-koj. Prvi upis od oko 40 studenata je predviđen za zimski semestar 2011/12, a kapacitet budućeg Centra bi trebao biti 320 studenata. Treba još napomenuti da je logičan slijed ovog projekta otvaranje procesa priznavanja islama na nivou po-krajina u Njemačkoj.

Centar za Islamske studije u Tübingenu

dijalog

46 >>SELAM

U Akademiji Katoličke biskupije Rottenburg-Stuttgart 28. i 29.09.2010 održan je seminar pod nazi-vom: „Imame und islamisc-

he Vereine - Partner für Integration und Dialog in Baden-Württemberg“ (Imami i islamske Zajednice – partneri za inte-graciju i dijalog u Baden Württemberg) na kojem se govorilo o sadašnjoj ulozi imama i islamskih Zajednica u procesu integracije i interreligijskog dijaloga. U veoma širokom temaskom spektru dalo se primijetiti da su referenti u svojim izlaganjima veoma ozbiljno tretirali ovu temu iznoseći u javnost po prvi put i re-zultate vlastitih empirijskih istraživanja.

Među posebno istaknutim referen-tima su bili prof. dr. Regina Ammicht Quinn, teolog i član Gradskog vijeća za interkulturalni i interreligijski dija-log kao i razvoj društvenih vrijednosti u Stuttgartu. Zatim prof. dr. Reuf Caylan, sa univerziteta Osnabrück. Prof. Am-micht Quinn je u svom exposeu istakla važnost interreligijskog dijaloga i dotakla se uloge teologije i vjere u ovom vreme-nu. Toleranciji i netoleranciji u Euro-pi, diskursu telogije koji je, prema prof.

Ammicht Quinn, u stalnoj promjeni. Teologija može pomoći jednom društvu kao što je europsko, jer je „pravda za sve, bit demokratskog društva“. Naglašavaju-ći bitnost teološkog diskursa u društve-nim kretanjima prof. Ammicht Quinn je istakla neophodnost prihvatanja činjeni-ce religijske i kulturne pluralnosti u nje-mačkom društvu.

Prof. Caylan je govorio, kao sociolog, o bitnim faktorima koji uslovljavaju rad jednog imama u džematu. Društvo se mora intezivnije suočiti sa ovom temom jer je uloga imam u društvenim kretanji-ma veoma česte nerazumljiva za „većin-sko društvo“ a ta se uloga imama opet multiplicira iz jednog „stranog- drugog“ nacionalnog i kulturnog konteksta. Me-đutim, broj od 2000 imama u Njemačkoj govori o velikoj zasluzi imama u inte-grativnim procesima u društvu ali se ta uloga spominje u neadekvatnim kontek-stima. Imami su veoma bitan faktor za njemačko društvo i zaslužuju priznanje za svoj rad. Prof. Caylan je nedavno obja-vio knjigu pod nazivom: „Die prediger des Islam- Imame- wer sie sind und was sie wirklich wollen“. Knjiga koja je izazvala medijsku i akademsku pažnju u

Njemačkoj jer govori o ulozi, zadacima, obavezama i mogućnostima imama u Njemačkoj.

Na ovom dvodnevnom seminaru je učestvovalo preko 100 učesnika iz cijele Njemačke a Islamska zajednica Bošnja-ka je imala desetak svojih predstavnika sa pokrajinskog i saveznog nivoa. Kao predstavnik IZBNJ u podij diskusiji učestvovao je Džafer ef. Gračić, imam iz Tuttlingena, koji je govorio o iskustvu imama i problemima s kojima se ima-mi svakodnevno susreću u svom radu. Ef. Gračić je naglasio nekoliko bitnih društvenih faktora koji su sada isforsira-na društvena stvarnost s kojom se ima-mi nisu prije susretali. Neinformisanost omladine o osnovama vlastitih religijskih vrijednosti svih religijskih zajednica po-javljuje se kao problem u društvu, iako su razlozi za takvo stanje među omladinom u nekim drugim institucijama a ne vjer-skim Zajednicama, istakao je ef. Gračić.

Seminar je dao nekoliko veoma vri-jednih zaključaka i ideja za budući rad na interreligijskom dijalogu što bi trebalo biti podsticaj da se uloži dodatni anga-žman u radu.

Seminar o imamima i Islamskim zajednicama u Baden Würtenbergu

dijalog

47SELAM<<

Devet studenata i dva postdi-plomca Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (Adem Garić, Azra Hadžić, Salem Hurić, Sead Isović, Azra

Kazagić, Alma Nasić, Semir Salihović, Emira Skalonjić, Madžid Šljivić, te Or-han Jašić i Senad Kusur) su u periodu 12.-16. oktobra 2010. godine, posjetili univerzitetski grad Tübingen. Tamo ih je ugostio Muhamed Baščelić, gene-ralni sekretar Islamske Zajednice Boš-njaka u Njemačkoj, i prof. dr. Stefan Schreiner. Studenti su posjetili zgradu Univerziteta Eberhard Karls Tübingen, Pravni fakultet, Evangelistički teološ-ki fakultet, Katolički teološki fakultet, Univerzitetsku biblioteku te zgradu koja će biti preuređena za potrebe Fa-kulteta za islamsku teologiju.

Dekan Evangelističog teološkog fa-kulteta, prof. dr. Volker Drehsen, upoznao je studente sa radom, programom i na-stavnim aktivnostima tog fakulteta, tako-đer je razgovarano o osnivanju Islamskog teološkog fakulteta u sklopu Univerziteta Tübingen. Prof. dr. Stefan Schreiner, kao i dekan fakulteta su istakli kako se raduju osnivanju još jednog teološkog fakulteta u njihovom gradu. Izrazili su dobrodošlicu svima koji imaju želju provesti jedan se-mester ili više, na Tübingen Univerzitetu, te se nadaju daljoj suradnji teoloških fa-kulteta iz Tübingen-a sa teološkim fakul-tetom u Sarajevu i razmjenama studenata.

Tokom boravka u Njemačkoj, stu-denti su posjetili džemat IZ Stuttgart gdje ih je dočekao Hamza ef. Subašić. Na poziv studentice Evangelističkog teološ-kog fakulteta, Ruth Maria-Luise Schie-busch, studenti FIN-a posjetili su njen dom i proveli ugodnu večer sa prodicom Schiebusch. Ovim putovanjem studenti FIN-a su se upoznali sa načinom studira-nja u inozemstvu, proširili vidike te ojačali proces međureligijskih susreta i suradnje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu sa Univerzitetom u Tübingen otvaranjem mogućnosti razmjene studenata.

Studenti Fakulteta islamskih nauka u posjeti Tübingenu

dijalog

48 >>SELAM

Priredio: Muhamed Baščelić

Prema uzavrelom evrop-skom društvenom dis-kursu podstaknutom ne-promišljnim političkim izjavama, moglo bi se reći

da se u Evropi javlja ambivalentan od-nos društva prem procesima integracije stranaca. Pogotovu je u fokusu deša-vanja odnos društva prema muslima-nima i njihovim zajednicama. Posma-trajući društvena kretanja u pojedinim evropskim državama, jasno se da uočiti veoma sličan hod evropskih država. Evropsko društvo nije monolitno niti je budućnost EU monolitna, kako bi neki voljeli, već je vrijednost EU u razli-čitostima koje je karakterišu. Jedan od lijepih primjera koji potvrđuje vjerske različitosti u Evropi je institucionalna međureligijska saradnja muslimanskih i kršćanskih obrazovnih institucija. Ovaj put je to Fakultet islamskih nauka (FIN) u Sarajevu i Evangelistički teo-loški fakultet (ETF) u Tübingenu koji su ozvaničili saradnju prije tri godine potpisivanjem ugovora o saradnji.

Kao rezultat tog sporazuma je i sympozij pod nazivom „Islam, Religi-on and State“ održan 26. i 27.11.2010 g. u Tübingenu a učešće na symposiu-mu uzeli su profesori sa oba fakulteta. U programskim sesijama pod nazi-

vom: “Religion, Ethnicity, and Politi-cal Orientation”, “State and Religion”, “Theological Education and Religious Instruction in (public) Schools - in Comparison”, ispred FIN govorili su dekan prof. dr. Ismet Bušatlić, prof. dr. Hilmo Neimarlija, akademik prof. dr. Enes Karić i mr. Asim Zubčević a ispred ETF dekan prof. dr. Volker Drehsen, prof. dr. Jürgen Kampmann, prof. dr. Friedrich Schweitzer, prof. dr. Stefan Schreiner i dr. Alen Kristić sa Katoličkog teološkog fakulteta u Sara-jevu.

Učesnicima na sympoziumu su se u pozdravnoj riječi obratili dekani oba fakulteta prof. Drehsen i prof. Bušatlić ističući važnost ove institucionalne sa-radnje u kontekstu evropske razmjene iskustava i potreba ovoga vremena.

Akademik prof. dr. Enes Karić je govorio na temu: „European Democra-cies in the Light of Contemporary Muslim Though“ i pri tome dao jedan historijski presjek razvoja islamske misli u svijetu s osvrtom na velike islamske mislioce. Naglašavajući značaj razvoja islamske misli prof. Karić je istaknuo intelektualnu, kulturnu i duhovnu sna-gu vodećim muslimanskim misliocima 18, 19 i 20 stoljeća, pominjući literarna dostignuća i doprinose koje su imali u islamskom svijetu, ali i kritičnost s ko-jom su prilazili problemima evropskog

duhovnog i filozofskog podneblja. Ipak je primijetno da misao Afgania, Abdu-hua, Rešida Ridaa, Iqbala i drugih mu-slimanskih velikana nije prošla nezapa-ženo u muslimanskom svijetu, što je i danas poznato, ali je i razmatranje kon-cepta i razvoja evropske misli i odnosa muslimanskih mislioca prema istoj uočljiv u njihovoj literarnoj kritičnosti. Sva intelektualna kretanja između bli-skog i dalekog istoka sa jedne strane, i evropskog načina promišljanja i djelo-vanja s druge strane, rezultiralo je da su muslimani u BiH imali uvida i pratili tokove i jedne i druge misli, uključivali se s vremena na vrijeme kao aktivni ili pasivni akteri u tim zbivanjima, nasto-jeći da BiH društvu, koje je bilo uslov-ljeno brojnim pitanjima, ponude vlastiti koncept i razumijevanje tadašnje misli.

Dr. Alen Kristić izlažući na temu: „The Catholic Church in Bosnia and Herzegovina: Between the Institutional Freedom and the Freedom of Christian Proclamation“, primijetio je da se BiH društvo nalazi u dubokoj krizi demo-kratije, kako cjelokupnog društva tako i vjerskih zajednica posebno. Dr. Kristić je istakao da je nedostatak demokrat-ske svijesti kod običnog čovjeka a time i institucionalne demokratske svijesti, smetnja da bi se omogućio napredak i razvoj BiH društva u cjelini. Sve je to još pod plaštom nacionalnog i u takvoj

Profesori FIN-a u posjeti Tübingenu

Sympozij: Islam, Religion and State dijalog

49SELAM<<

atmosferi je nemoguće modernizovati i afirmirati pozitivne i svijetle primjere dobrog i poželjnog individualnog i in-stitucionalnog rada, primijetio je Kristić

Prof. dr. Jürgen Kampmann je go-vorio na temu: „Freedom and Respon-sibility. The Relationship between State and the Churches in Germany since 1918“ osvrćući se na pravna pitanja i način uređenja odnosa države i religij-skih zajednica u Njemačkoj. U fokusu interesovanja prof. Kampmanna bile su odredbe „Weimarer Verfassung“ (Vei-marski ustav) kojim se određuje polo-žaj vjere, crkava i religijskih zajednica u Njemačkoj. U prikazu pravnih odredbi kojima je uređen ovaj odnos, uočljiva je bila odvojenost države od religije ali i zaštita religijskih zajednica od strane države.

Prof. dr. Hilmo Neimarlija je govo-rio o kompleksnosti i kompliciranosti odnosa religije, nauke i politike u savre-menom svijetu, pri čemu misao Alfreda Whiteheada, prema kojoj budući tok povijesti čovječanstva ovisi o načinu rje-šavanja suodnosa nauke i religije, ostaje i dalje aktuelna. Ono što je jasno, jeste da, za razliku od 19. st. kada su naučnici vjerovali da znaju sve, pa i da mogu do-nositi zaključke o religijskim tvrdnjama, krajem 20. st. sve su glasniji naučnici koji shvataju da nauka nema monopol na istinu.

Osvrćući se na odnos politike i religije u Bosni, prof. Neimarlija je re-kao da se može reži da u našoj zemlji ima i previše religije i premalo religije: previše ako se misli na populističke i prozaične manifestacije sa religijskim predznakom, na politička istupanja vjerskih dužnostnika, te na medijsku bujicu priče o religiji, priča koje se po-zivaju na religiju i priča koje se pred-stavljaju religijskim; premalo je, ako se misli na svjedočenje intime, na srž re-ligije, na svjedočenje njenih vrijednosti u vezama s drugim ljudima i načinima društvenog postupanja. Isti je slučaj s politikom: previše je politike ako se politika misli u njenom postomdernom obilježavanju kao moći koja samu sebe legitimira i delegitimira, kao vlasti koja je neefikasna usljed nedovoljne zainte-resiranosti za ostvaranje proklamovanih ciljeva, koja sve nastoji svesti na vlastitu mjeru i time proizvodi podaništvo; pre-

malo je ako se na politiku misli kao na mogućnost izbora i direktnog učešća u rješavanju pitanja zajedničkog života ljudi na temeljima slobode svih i pravde za svakoga, naglasio je prof. Neimarlija.

Prof. dr. Ismet Bušatlić je govo-rio na temu „Educating and Training Imams? Bosnian Experiences“ u kojoj je objasnio razumijevanje uloge imama od vremena poslanika Muhammed a.s., preko ashaba, halifa pa sve do današnjih dana. Uloga imama u islamu, posmatra-jući kroz historiju, bila je nezaobilazan faktor prosvjećivanja muslimanskih sre-dina. Ona je s vremena na vrijeme do-bijala različitu ulogu, prema prilikama i potrebama, ali onu najvažniju nikad nije gubila. Na prostorima pod osmanskom vlašću uloga imama je od samog počet-ka expanzije osmanskog carstva bila ne-zamjenjiva. Imami su bili i državni služ-benici, kadi askeri, muallimi, hatibi, itd., sa jasnim zadacima i ulogom. U nekim vremenima su činili i dio oficijelne dr-žavne administracije, ali je njihova pri-marna uloga bila vezana za džamiju. Na prostoru BiH su imami zadržali svoju ulogu imama, muallima i hatiba dugi niz godina. Obrazovanje imama u BiH za vrijeme osmanske vlasti i poslije, preko Austrougarske, kraljevine Jugo-slavije, komunističke Jugoslavije pa sve do danas imalo je primat kod bosanske uleme i na tom putu su realizovani ra-zličiti modeli u školovanju. Obrazovne institucije za imame su vijekovima kod Bošnjaka zauzimale posebno mjesto u društvu i služile su kao svojevrsni vjerski moralni korektiv društvenih dešavanja. Iskustvo koje imaju Boš-njaci u obrazovanju imama sigurno je jedinstven primjer u islamskom svijetu ali i u historiji Evrope. FIN u Sarajevu je institucija koja je izrasla iz različitih modela i sistema obrazovanja, a danas je najprestižnija akademska institucija u Islamskoj zajednici u BiH. Iskustvo i obrazovanje njegovih profesora je jasan pokazatelj akademskog umijeća, bosan-ske tradicije i otvorenosti u modernom evropskom društvu.

Prof. dr. Friedrich Schweitzer je iz ugla profesora evangelističkog fakulteta govorio o obrazovanju kršćanskih vjer-skih službenika sa temom: „Religious Authenticity and State Control: Edu-cating Religion Teachers at Theological

Faculties in Germany“. Prof. Schweizer je govorio i o balansu između religij-skog, teološkog i društvenog etičkog kodexa, u kontextu sekularne države, akademskim slobodama, praktičnim iskustvima i percepciji budućnosti u obrazovanju.

Rektor Univerziteta Eberhad Karls u Tübingenu prof. dr. Bernd Engler obratio se učesnicima symposiuma dru-gi dan, i u svom kratkom govoru ista-kao svoje lično zadovoljstvo saradnjom između ETF i FIN-a. Rektor Engler je u maju 2010 g. posjetio FIN u Sarajevu i prisutnima je prenio svoje impresije sa tog susreta, napominjući da je Univer-zitet u Tübingenu u procesu osnivanja Centra/Fakulteta za islamske studije i da su već uloženi određeni napori u tom smjeru. Otvaranje ovog Centra/Fakulteta je planirano za oktobar 2011 godine, kada bi Centar trebao da počne sa radom.

U kontekstu osnivanja spomenu-tog Centra, u svojstvu prvog savjetnika Rektora Univerziteta, govorio je i prof. dr. Stefan Schreiner sa temom: „The Recommendations of the Scientific Council to establish Faculties of Isla-mic Theology at German Universities (reviewing the latest developments)“. Prof. Schreiner je predstavio projekat osnivanja Fakulteta, projekte koji su do sada završeni, trenutni radni obim i ono što je planirano. Za razliku od drugih projekata, koji su došli kao rezultat pre-poruke Naučnog vijeća Njemačke u ja-nuaru 2010 o osnivanju najmanje tri fa-kulteta za islamske studije u Njemačkoj, projekat u Tübingenu će biti realizovan u saradnji sa islamskim zajednicama u Njemačkoj. Na regiji Baden Württem-berg u ovom projektu su zastupljne 4. Isl. zajednice (DITIB, VIKZ, IGBD, IGBW) koje predstavljaju preko 300 džemata a određivanje plana i progra-ma fakulteta će zavisiti od predstavnika isl. zajednica, koji će formirati i Upravni odbor (Beirat). Cijeli projekat će morati zadovoljavati akademske standarde o visokom obrazovanju zašto je predvi-đena i savjetodavna uloga Rektora Uni-verziteta. Posjeta profesora sa FIN-a je svojevrsna potvrda bogate historijske i vjerske tradicije Bošnjaka u Evropi, nji-hovog razumijevanja potreba saradnje i suživotu u multireligijskom društvu.

dijalog

50 >>SELAM

Pod pokroviteljstvom Mešihata/Mufti jstva IZ-e Bošnjaka u Nje-mačkoj, održan je 3. su-sret žena Bošnjakinja 27.

novembra 2010. god. Susret je odr-žan u IKC Bošnjaka u Hamburgu. Bio je to, zaista, dan za iskren raz-govor i druženje. Tema predavanja i razgovora bio je: ,,Žena Bošnjakinja između stvarnosti i mogućnosti”

Odabrane su 3 teme:1. Vrijeme u kome živimo, kao iza-

zov za ženu Bošnjakinju.”-predavač Anela Alibašić

2. Ciljevi, želje i mogućnosti; Žena Bošnjakinja u doba globalizacije i modernosti”-predavač

Dr. Amra Hodžić3. Mogućnost žene muslimanke

kroz primjer organizacije Kompe-tenzzentrum muslimischer

Frauen…“-predavač Jasmina Ma-karević

Moderator programa bila je Dr. Belma Žiga.

Na ovom jednodnevnom progra-mu donešeni su i sljedeći zaključci:

1. Mi, žene Bošnjakinje, izražava-mo svoj protest i negodovanje zbog medijskog pritiska na muslimane i po-kušaj paljenja džamije u Berlinu. Pre-ma informaciji lista „Bild“, podmetnut je požar i pronađena flaša s propanom, koja, na sreću, nije eksplodirala.

2. Zabrinute zbog povećane dis-kriminacije i raspirivanja mržnje, mi Bošnjakinje sa ovog skupa dižemo svoj glas protiv nepravde, podmeta-nja laži i širenja straha, bilo koje vrste. Živeći i radeći na ovim prostorima, u demokratski uređenoj zemlji, želimo, u svakom pogledu, dati svoj puni do-prinos u daljnjoj izgradnji slobodnog i demokratskog društva.

3. Pozivamo i druge žene Boš-njakinje u Njemačkoj, da se aktivno uključe u rad svojih džemata, te da po-

stanu aktivni članovi društva u kome žive, doprinoseći tako boljem stanju za ženu Bošnjakinju i muslimanku, koja živi na ovim prostorima.

4. Žene Bošnjakinje najtopli-je izražavaju zahvalnost Mešihatu i Muftijstvu IZ-e Bošnjaka u Njemač-koj, na iskrenoj podršci organizovanja ovog susreta. Također se zahvaljujemo i koordinatoru, Dr. Amri Hodžić, na njenoj dosljednosti prihvatanja ove

obaveze. Naravno, i svim džematima IZBNJ koji su, na bilo koji način, do-prinijeli organizovanju ovog susreta.

5. Prisutne Bošnjakinje i druge muslimanke se zahvaljuju džematu Hamburg, džematskom Odboru i or-ganizacijskom Odboru iz Hamburga, na tehničkoj pripremi i dobroj orga-nizaciji 3. susreta žena Bošnjakinja u Njemačkoj.

Treći susret žena Bošnjakinja u Njemačkoj

dijalog

51SELAM<<

Piše. Muhamed Baščelić

Mešihat Islamske za-jednice Bošnjaka u Njemačkoj je u sa-radnji sa Islamskim kulturnim centrom

u Sindelfingenu organizirao tribi-nu 27.11.2010 pod nazivom: „Islam i Bošnjaci u Evropi.“ Mešihat je iskoristio priliku da gosti i predava-či na tribini budu profesori FIN-a u Sarajevu koji su tih dana bili u posjeti Univerzitetu u Tübingenu. Na tribini su govorili: dekan FIN-a prof. dr. Ismet Bušatlić, prof.dr. Hilmo Neimar-lija, prof.dr. Enes Karić i mr. Asim Zubčević. Iako je tribina tematski postavljena veoma širo-ko, Bošnjaci koji žive u dijaspori izrazili su želju da slušaju o svojoj tradi-ciji, vjeri, kulturi, histo-riji i drugim elementima bošnjačkog identieta.

Prof. Bušatlić je spo-menuo nekoliko veoma značajnih historijskih momenata za Bošnjake, njihovu bogatu historiju u Osman-skom carstvu, tradiciju koju su Boš-njaci vijekovima čuvali, i onda kada su Bošnjaci uticali na tok historije i donosili odluke u ime velikih carsta-va kako što je bilo Osmansko. Bili su muftije, kadije, šejhu-l-islami, jedino nisu bili sultani jer je ta pozicija bila nasledan. „Svi narodi koji su upoznali islam, islam im je dao priliku da rade za sebe i za svoj narod, Bošnjaci su kao narod koji je prihvatio islam, u proš-losti, iskoristio tu priliku“. Bez obzi-

ra na vrijeme i prilike u kojima su se Bošnjaci nalazili, oni su ipak uspijevali da prebrode teška vrmena. I danas ni-šta nije drugačija sitaucija, čakštaviše, Bošnjaci su u povoljnijoj situaciji nego ranije, jer sada direktno mogu da du-gotrajno odlučuju o sudbini vlastitog naroda. Da Bošnjaci imaju znanja, vještina i mudrosti pokazuju brojni primjeri današnjice u kojima Bošnja-ci, širom svijeta, zauzimaju prestižna mjesta evropskih i svjetskih institucija. Posebna briga Bošnjaka je uvijek bio

njihov rodni kraj, kojem su se uvijek iznova vraćali, za njega se brinuli i po-magali koliko su mogli. Uz još malo mudrosti i međusobnim pomaganjem, Bošnjaci bi mogli i više postići, ali kao mali evropski narod i do sada su dali značajan doprinos u historiji Evrope, istakao je prof. Bušatlić.

Prof. Hilmo Neimarlija govoreći o odrednici nacionalnog kod Bošnjaka i naglašavajući da „ne postoje velike i male nacije, već, slabe i jake nacije“, istakao je da jake nacije ne čini broj naroda nego broj društvenih, politčkih,

ekonomskih, diplomatskih i drugih veza a povrh svega homogenost naro-da. Mi Bošnjaci nemamo pravo da se osjećamo slabo jer nas nema mnogo, možemo biti samo nezadovoljni so-bom, našim odnosom prema samima nama i djelomično zbog drugih. Naše stanje nam govori da pozicija Bošnja-ka u kontekstu evropskih naroda i nije loša, ona bi se mogla definisati više kao kriza elite, onih koji nas predstavljaju u najširem smislu, ali je stanje na nižim nivoima puno bolje. Što idemo du-

blje među narod situacija nam je sve bolja, a na tim nivoima imamo i više prostora za djelovanje. To je garant da naš narod ipak donekle razumije svoju poziciju i za nju se bori. Naša svijest o državi treba da se još gradi, da bude-mo na usluzi državi jer je ona garant opstanka našeg naroda, a na jačanju državne svijesti treba još puno raditi. Kao Bošnjaci imamo sve pretpostav-ke da budemo jaka nacija, jer imamo vlastite intelektualce, nikad nam veli-kih ljudi nije falilo i nemamo potrebe da otimamo od drugih, kao što to rade

Tribina: Islam i Bošnjaci u Evropi

dijalog

52 >>SELAM

drugi narodi. Naš jedini problem je naš odnos prema istinskim intelek-tualcima, što bismo morali kao narod početi da mijenjamo. Potrebno nam je više homogenosti i podrške jedni dru-gih. Nemojmo samo odmagati jedni drugima i situacija če biti puno bolja. Bošnjaci u dijaspori imaju priliku da pomognu sebi i svojoj domovini i bilo bi pogrešno ne iskoristiti tu priliku. Treba tražiti načina da ono što nam se ne sviđa na lijep način popravimo, da budemo malo i strpljivi u našim željama prema državi jer je još uvijek vrijeme da mi koji osjećamo BiH kao svoju domovinu brinemo o njenoj sudbini i perspektivi, dalo se čuti u svojervrsnom državničkom izlaganju prof. Neimarlije.

Prof. Enes Karić u svom veoma poučnom izlaganju govorio je o dva segmenta izgradnje islamske ličnosti u dijaspori. Profesor je napravio us-poredbu između obrazovanja i odgoja koje je toliko potrebno muslimanima danas a pogotovu onima koji žive u Evropi. Za muslimana je neprihvat-ljivo samo obrazovanje bez odgoja, trebaju nam „odgojeno obrazovanje i obrazovan odgoj“, koji su onda pre-duslov uspjeha pojedinca i društva u cjelini. Ono što danas mladi musli-mani trebaju, a što im roditelji mogu priuštiti, jesu ova dva segmenta iz-gradnje islamske ličnosti. Naša zadaća kao pojedinca jeste da mi našu djecu, u ovom evropskom kontextu, usmje-rimo na dobre škole, univerzitete a ove naše džamije, koje gradite, trebaju da služe za komponentu odgoja naših novih generacija. Prof. Karić naglasio je da muslimani trebaju da više ulažu u obrazovanje i odgoj, jer statistika po-kazuje da muslimani u svijetu veoma malo ulaže u obrazovanje u odnosu na druge narode. Ostvarivanjem konta-kata i veza u ovom društvu preko ob-razovanja i našeg lijepog odgoja, bit će višestruko korisno i za pojedinca kao muslimana, za cjelokupni bošnjački narod i za ovo drušvo ovdje, naglasio je prof. Karića.

Mr. Asim Zubčević je držeći se odrednice Bosne kao nezaobilaznog teritorijalnog obilježja našeg bošnjač-kog identiteta istakao veliku priliku koju Bošnjaci imaju, prije svega kao

muslimani a onda i kao narod. Mr. Zubčević je podsjećajući prisutne na kur ansku poruku o prolaznosti ži-vota i ljudskim djelima na ovome svijetu i prilikama u kojima se čovjek nalazi, istakao da je Bosna, i kao ge-ografska odrednica, naša velika prilika da opravdamo naš islamski emanet koji imamo. Navodeći primjere nekih

drugih puno brojnijih naroda u islam-skom svijetu o kojima se skoro ne zna ništa ili veoma malo, a koji su preživje-li masovna stradanja poput Bošnjaka, može se konstatovati da su Bošnjaci ipak uspjeli da se uspnu na svjetsku pozornicu političkih i medijskih deša-vanja. Prilika koju Bošnjaci imaju kao muslimani u Evropi ne daje im za pra-vo da kažu da je njihova odgovornost time manja, naprotiv, odgovornost za

vlastiti vjerski i nacionalni identiteta iz dana u dan je sve veća. Mr. Zubčević je govoreći o iskustvima drugih naro-da na implicitan način predstavio re-lativno povoljnu situaciju Bošnjaka u odnosu na druge narode.

Iako je vrijeme održavanja tribine bilo označeno snježnim padavinama na tribini su bili prisutni i predsjednik

Sabora Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj dr. Bernes Alihodžić, gl. imam medžlisa Stuttgart Pašo ef. Fe-tić, dr. Ibrahim ef. Džafić, Muhamed ef. Alihodžić imam u džematu Sindel-fingen kao i brojne džematlije. Tribina je pokazala da su ovakvi susreti i teme sličnog naslova veoma potrebne ljudi-ma koji ne žive u BiH i da je neophod-no više učiniti na ovom planu.

dijalog

53SELAM<<

Stub srama u Berlinu

Prema projektu Društva za političku ljepotu i Druš-tva za ugrežene narode u Berlinu je 11.07.2010. po prvi put napravljena prezentacija sakupljenih cipela iz cijele BiH i dijaspore. Prema ideji projek-ta Stub srama i njegova prezentacija u Evropi zva-

nično je počela. Prezentacija 16.744 pari cipela će obići neko-liko glavnih gradova EU a cijeli projekat bi trebao biti završen do jula 2011. godine. U jednom monumentalnom zdanju u blizini Memorijalnog Centra u Potočarima u znaku UN biće ugrađen spomenuti broj cipela kao trajna opomena za sramni odnos Ujedinjenih nacija prema UN zastićenoj zoni. Poče-tak prezentacije u jednoj od najvećih evropskih prestolnica, privukao je veliku pažnju medija, građana Berlina i mnogo-brojnih turista. Pred brandebrurškim vratima i simbolici raz-bacanih i jednostavno skupljenih cipela na jednu veliku hrpu sa znakom Ujedinjenih nacija u sredini odaslana je snažna poruka o odgovornosti UN u GENOCIDU na BiH. Tilman Zülch predsjednik Društva za ugrožene narode iz Göttinge-na govorio je o sramnom odnosu UN prema događajima u Srebrenici prije i poslije GENOCIDA. Odnosu Međunarod-ne zajednice prama preživjelima i nehapšenju najtraženijih ratnih zločinaca. Na skupu su govorili i Ambasador BiH u Berlinu nj. e.Tomislav Limov. Dok je trajala komemoraciju u Potočarima, istovremno su se za govornicom u Berlinu smjenjivali govornici i sa jasnim porukama tražili pravdu za Srebrenicu.

Muftija Mustafa ef. Klanco je govorio o posljedicama GE-NOCIDA i današnjem stanju u kojem se nalazi bosanskoher-cegovačko društvo naglašavajuću važnost pravde za preživjele i pronalazak svih nestalih i ubijenih u srebreničkom masakru. Na kraju govora muftija je proučio tradicionalnu srebreničku dovu na bosanskom, njemačkom i arapskom jeziku. Mesihat

Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj je učestvovao u pri-kupljanja cipela i na taj način iskazao svoj protest protiv sra-mnog odnosa UN prema BiH.

Sjećanje na Srebrenicu 11. jula 2010 u Minhenu

Islamska zajednica džemat Fedžr iz Minhena i ove go-dine uz pomoć drugih bošnjackih džemata i udruženja 11. jula 2010 god. organizirao sjećanje na počinjeni ge-nocid u Srebrenici.

Manifestacija je odrzana na glavnom Minhenskom trgu Marienplaz ispred skupštine opštine grada Minhena. Pripre-me za manifestaciju su oradile džematlije džemata Fedžr, podije-ljeno više od 15.000 flayera reklamnog materijala koji su rađeni na njemačkom, turskom i bosanskom jeziku. Na flayerima pored najave skupa stojali su i kraći opis onoga što se desilo u Srebrenici 1995 god.

U petak 09.07. je na svim Ubanskim (Metroima) stanicama Minhena, poslije podne namaza, na reklamnom videobimeru najavljivan projekat Srebrenica sa kraćim tekstom spomena na genocid koji je počinjen u tom gradu.

Na sami dan manifestacije prisutnima su se obratili ljudi iz političkog i društvenog života grada Minhena. Kao završni čin manifestacije bilo je puštanje 800 balona na kojima su bila okače-na imena čehida genocida u Srebrenici.

Nažalost, neke bošnjačke organizacije nisu imale sluha za ovaj projekat sjećanja na 15. godišnjicu počinjenog genocida nad boš-njacima u Srebrenici. No to govori o moralnom i patriotskom liku tih ljudi kojima je dovoljno bilo samo 15 godina da zaborave jedan čin koji je odnio više od 10.000 bošnjačkih života.

Pored Bošnjaka na manifestaciji je prisustvovao veliki broj Nijemaca, Turaka i drugih ljudi plemenitog srca.

dijalog

54 >>SELAM

Ministar unutrašnjih poslova SR Nje-mačke Dr. Thomas de Maizière (CDU) u okviru Njemač-

ke islamske konferencije (DIK) i temama u nadležnosti radne gru-pe „Fortbildung von religiosem Personal“ (Obrazovanje vjerskog personala) 08.12.2010. u Bonnu je organizovao susret sa imamima islamskih zajednica učesnika na DIKu. To je prvi put u novijoj hi-storiji Njemačke da jedan ministar organizuje takav susret sa imamima, što je privuklo veliku pažnju medi-ja. Na sastanku je prisustvovalo 16. imama sa predsjednicima IZa i u jednoj prijatnoj atmosferi razgova-ralo o trenutnim problemima s ko-jima se susreću muslimani ali i ve-ćinsko njemačko društvo. Ministar je u kratkom izlaganju na početku sastanka dao nekoliko napomena o tradiciji zemlje u kojoj imami tre-nutno rade, bazirajući svoj govor na prazničkoj atmosferi i obilježavanju praznika i tradicije koju ova zemlja ima.

Cilj ovog sastanka, kako je istakao Ministar, je bio da se lično upozna sa problemima s kojima se imami su-sreću. „Došao sam da slušam“ rekao je ministar i naglasio da su prisutni imami članovi islamskih zajednica koje učestvuju u DIKu. „Imami imaju veliku odgovornost kao posrednici iz-među džamija i javnosti, kao multipli-katori u integracionom procesu i kod sprečavanja extremizma. Dok veći broj vjerskih službenika koji su odrasli u Njemačkoj i koji su se ovdje obrazovali ne bude mogao raditi u džamijama, do tada je prioritet doobrazovanja sadaš-njih imama od velikog značaja,“ ista-kao je de Maiziere. Spomenuta radna grupa u DIK priprema „konceptualni model doškolovavanja“ za poboljšanja jezičkih i društvenih sposobnosti kod imama i drugih aktivista u islamskim

zajednicama. Ovaj model bi trebao biti predstavljan početkom 2011 g. na plenarnoj sjednici DIKa.

Razgovor sa imamima je tekao u smjeru nekoliko bitnih aktuelnih pita-nja za muslimane. Iskazan je zajednič-ki stav da svi zajedno trebamo raditi na suzbijanju islamofobije, predrasuda prema islamu, neprijateljstva prema muslimanima i njihovim džamijama, pojavama extremizma i radikaliz-ma jer „ovim pojavama nije mjesto u ovom društvu,“ istakao je de Maizier. Razgovaralo se o društvenim izazo-vima s kojima se susreću muslimani, navodeći konkretne primjere i straho-ve iz svakodnevnice te mogućnosti da se takve pojave preventivno spriječe. Imami su ministru otvoreno govorili o problemima i iskazali svoju zabri-

nutost za negativne pojave u društvu. Ministar je najoštrije osudio pokušaje paljenja džamije prošle sedmice u Ber-linu i naglasio da „neprijateljstvo pre-ma islamu nema mjesta u društvu, kao što ni poduzete mjere sigurnosti protiv potencijalnih terorističkih opasnosti u Njemačkoj nemaju ništa sa našim od-nosom prema islamu.“

Razgovoru su prisustvovlae sve islamske zajednice učesnice Kon-ferencije (DITIB, IGBD, VIKZ, ZMaD, AABF) a Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj su predstavljali muftija Mustafa ef. Klanco, Muhamed ef. Baščelić i dr. Nedim Makarević. U Njemačkoj živi preko 4. miliona mu-slimana sa oko 2600 objekata i preko 2000 imama.

Ministar unutrašnjih poslova Njemačke razgovarao s imamima

dijalog

55SELAM<<

Priredio: Bilal ef. Hodžić

Obavljanje hadža u 2010 godini se odvi-jalo od 06.11.2010 do 01.12.2010 godine. Ukupno je 2010 godi-

ne preko Mešihata uz saradnju sa Balčok organizacijom hadž obavilo 76 osoba.

Za ovo putovanje su kao vodiči hadžijama bili određeni sljedeći ima-mi: Bilal Hodžić, glavni vodič. Edin Pašalić i Ahmet Kajošević kao pomoć-ni vodiči.

Način obavljanja hadža je bio hadž-temettu’, gdje smo prvo obavili umru, skinuli ihrame, a zatim ponovo obukli ihrame i obavili obrede hadža.

Grupa koja je imala duži program 25. dana je 06.11. poletjela sa aerodor-ma u Frankfurtu gdje je izvršena pri-mopredaja pasoša ihrama i ostale do-kumentacije. Na aerodromu se obratio muftija Mustafa ef. Klanco zaželjevši hadžijama i hadži hanumama da hadž

obave na najljepši mogući način da ga učini makbul kod Allaha i da se vrate oprošteni od grijeha.

Relacija kojom smo putovali je bila Frankfurt, Istanbul, Džida. Dok smo čekali da se ukrcamo u avion iz Ista-nbula ka Džidi obukli smo ihrame te

smo u avionu donijeli nijjet za obav-ljanje umre.

Doletjeli smo u Džidu iza pola noći, oko tri sata po lokalnom sau-dijskom vremenu. Uslijedilo je ne-minovno čekanje na šalterima, gužva, provjera pasoša, preuzimanje prtljage. U općoj gužvi ustanovili smo da ne-koliko kofera nedostaje. Zatim je usli-jedio prolazak kroz šator u kojem se provjeravaju pasoši i hadžijski čekovi.

Upućeni smo da se smjestimo na odmarilištu i da sačekamo dok se naši pasoši i čekovi obrade. U međuvreme-nu je nastupilo vrijeme sabah namaza. Nakon klanjanja sabah-namaza ušli smo u autobuse i čekali na znak za po-lazak ka Mekki. U međuvremenu se vršilo prebrojavanje pasoša, sortiranje provjeravanje i dr. Dok smo sjedili u autobusu i čekali propusnicu da izađe-mo sa aerodroma, autobus je svo vri-jeme radio, klima takođe, nakon što je postalo suviše hladno klima je morala biti ugašena. Temperatura raste, vrata su zatvorena, niko ne smije izlaziti iz

PUTOPIS

Na hadžu sa Bošnjacima iz Njemačke 2010. godine

hadž 2010.

56 >>SELAM

autobusa, postaje zagušljivo, nervoza se povećava. Zatraženo je da se klima ponovo upali da bi nedugo zatim bila ponovo ugašena. Opet čekanje, ner-voza se povećava. Hadžije protestiraju i pitaju se šta čekamo. Tražimo da se proces ubrza te nakon više od sahat vremena dozvola se dobija te krećemo prema Mekki.

Nakon tri sata dolazimo u Mekku.Raspored soba je već unaprijed bio

određen. Svaki hadžija i hadži hanu-ma su imali na svojim karticama broj sobe kako u Mekki tako i Medini. Smještavamo se u sobe bez većih pro-blema. Hotel je bio udaljen između 1000 do 1250 metara, u zavisnosti s koje se strane prilazi hotelu. Izuzetno brzim hodom se stiže za 15 minuta a prosječnim hodom između 20 do 30 minuta. Hadžijama smo posavjetova-

li da se odmore te smo poslije jacije napravili sastanak, podjelili smo se u grupe kako bi obavili umru. Prvu gru-pu su sačinjavali hadžije i hadži hanu-me koje su došle sa Ahmet ef. Kajoše-vićem. Druga grupa su bile žene koje je predvodila efendinica Azemina i treću najveću grupu su predvodili Bi-lal ef. Hodžić i Edin ef. Pašalić. Umra je obavljenja bez većih problema, sve hadžije su na broju. Vratili smo se u hotel kako bi se odmorili.

Sutradan smo se odmarali i upo-znavali sa hotelom, područjem i pu-tevima koji vode ka Haremu. Nakon dva dana od našeg dolaska smo posje-tili Minu, Muzdelifu, Arefat, pećinu Hira i pećinu Sevr.

U četvrtak 11.11.2010 smo kre-nuli ka brdu Nur. Ukupno nas je bilo 31 posjetitelj. U 04:30 smo krenuli i

stigli pred sami sabah kojeg smo kla-njali u džamiji u podnožju brda Nur. Uspinjali smo se strmim terenom uz stepenice. Prosječnim hodom bez zau-stavljanja od džamije u podnožju brda Nur do vrha je potrebno oko 30 minu-ta. Sve naše hadžije i hadžinice koji su krenuli sa nama uspjevaju da se uspnu. Neki su imali priliku i da uđu u pe-ćinu Hira gdje su mogli svojim očima da vide mjesto na kojem je sišla prva objava našem Poslaniku a.s.. Nakon sat vremena uslijedio je povratak i već u 09:30 smo ponovo bili u hotelu.

Bila je planirana slična posjeta i penjanje na brdo Sevr 13.11. ali je na-žalost otkazana.

14.11. (nedjelja) smo morali da se spremimo za odlazak na Arefat. Oko 23:00 sata krećemo ka Arefatu i sti-žemo oko 24 sata. Sve naše hadžije su bile u jednom autobusu. Smjestili smo se pod šatore na području koje je pred-viđeno za evropske hadžije.

Nakon što smo prespavali jedan dio noći pod šatorom ustali smo i kla-njali sabah namaz da bi zatim do pod-ne namaza imali pojedinačni program. Prije klanjanja podne namaza održao sam hutbu te smo poslije klanjali podne i ikindiju, nakon čega smo za-počeli sa zajedničkim programom uz zikr, učenje Kur‘ana dove i predavanja. Balcok nas je počastio ručkom što su hadžije rado prihvatile. Temperatura je bila taj dan izuzetno visoka, hadžije su nakon ručka i usljed umora malo prilegle.

Nakon nastupanja akšam namaza grupa od oko 20 hadžija i hadžinica je

hadž 2010.

57SELAM<<

posjetila hadžije iz Bosne gdje smo se susreli sa Nezim ef. Halilovićem i ba-njalučkim muftijom Edhem ef. Čam-džićem.

Sa Arefata u pravcu Muzdelife smo krenuli u 20:00. Grupa starijih i bolesnih hadžija (njih sedmero) su sahat vremena poslije nas krenuli sa Arefata u pravcu hotela. Između 21:00

i 21:30 smo bili na Muzdelifi smješte-ni u šatore. Klanjali smo akšam i jaciju, sakupili kamenčiće i legli da spavamo.

Nakon klanjanja sabah namaza obratio sam se hadžijama i izdao uput-stva o obredima koji nas očekuju. Kre-nuli smo noseći bosansku zastavu pre-ma Mini. Pokazalo se da bez zastave i bez megafona je veoma teško orga-

nizovati bilo kakvu aktivnost. U toku puta naš doktor Muamer i efendinica Azemina su intervenisali pokušavajući reanimirati jednu stariju ženu, ali bez uspjeha, na putu za Minu ispustila je dušu. Njen muž je ostao pored nje, po-gete glave, plačući.

Kod džemreta smo bili prije devet sati. Uspeli smo se pokretnim stpeni-cama na treći sprat gdje je bilo veoma malo gužve. Bez ikakvih problema smo izbacali kamenčiće i u grupi kre-nuli ka hotelu.

U 10:30 smo bili u hotelu, vrijeme za doručak je bilo produženo do 12:00 sati. Ošišali smo se a neki obrijali glave te skinuli ihrame.

Nakon odmora u hotelu neki su prije ikindije krenuli da obave tavaful-ifada. Gužva na tavafu je bila izuzetno velika. Policija je regulisala ulazak u Harem. Neke je vraćala, a na stepeni-cama koje vode do Bejtullaha je spre-čavala pristup dok jedan dio hadžija ne obavi tavaf zatim bi puštali drugu skupinu. Nakon 3-4 sata ova grupa je obavila tavaf i sa‘j.

Grupa kojoj su trebala kolica je išla drugi dan Bajrama u 07:00 na tavaf i sa‘j. Ukupno 4 hadžinice i 3 hadžije. Cijena kolica tog dana je bila 400 rijala (80 eura), a prije hadža je bila 250 rija-la (50 eura). Prvi dan bajrama je bila i do 700 rijala. Za samo dva sata obavili smo i tavaf i sa‘j na krovu Harema. Svo vrijeme tavafa efendinica Azemina je bila sa hadžijama i hadži hanumama. Ukupna dužina jednog tavafa na kro-vu iznosi 600 metara a pored Bejtulla-ha u središnjem dijelu 220 m.

Drugi dan bajrama smo oko 21:00 krenuli autobusima prema Mini gdje smo stigli nakon urnebesne vožnje kroz zakrčene ulice Mekke oko 23:00. Morali smo se probijati kroz gužvu da bi stigli do džemreta. U toku puta jedna hadžinica nije mogla dalje da nastavi. Ostavili smo je kod Mesdžida Nemireh sa još jednom hadžinicom kako bi se po nju kasnije vratili. Ba-canje kamenčića drugi dan je proteklo bez problema.

U 12:30 smo završili bacanje. Vra-tili smo se u hotel uz neopisivu gužvu tako da smo tek oko 03:30 bili u ho-telu.

Treći dan bajrama smo krenuli u

hadž 2010.

58 >>SELAM

pravcu Mine u 21:50. Došli smo bez većih problema do Mine, izbacali ka-menčiće i već u 00:20 smo se vraćali sa Mine. Stigli smo u hotel u 01:40. Jedan hadžije se bio izgubio, policija me nazvala te smo se dogovorili gdje da ga taksista doveze. Oko 04:00 sam išao po njega.

20.11.2010, smo obavili oproštajni tavaf, čime smo se oprostili od Bejtu-llaha zamolivši da nas Allah ponove pozove da zijaretimo njegovu kuću.

Susret sa MedinomIsti taj dan u 14:00 smo krenuli

sa dva autobusa za Medinu. U 22:00 smo bili u Medini na sabirnom centru, a u hotel smo stigli tek u 23:00. Druga grupa koja je bila zadržana u sabirnom centru zbog administrativnih proble-ma je došla tek u 02:00.

Hotel je bio udaljen od Harema oko 400 metara i nalazio se nasuprot zelenog kubeta u pravcu Mesdžidu gamame.

Sljedećeg dana je organizovana posjetu Poslaniku s.a.v.s., gdje smo imali priliku da lično sobom pose-lamimo Poslanika a.s., Ebu Bekra i Omera te da prenesmo selame od svih onih koji su zamolili da to učinimo.

Obišli smo Uhud i Kuba, a Kible-tejni zbog nesporazuma sa vozačima smo samo mimošli.

U toku našeg boravka u Medini je bio organizovan doručak u palmo-viku koji se svim hadžijama izuzetno dopao.

Organizovano smo posjetili i mu-zej u Medini gdje smo saznali mnoš-tvo veoma interesantnih informacija.

Nakon boravka u Medini grupa koja je imala kraći hadž se vratila, za-tim nakon nekoliko dana je uslijedio povratak ostalih hadžija sa aerodroma u Medini. Teška srca smo se oprostili od Medine grada Allahova Poslanika i zaželjeli smo da ponovo budemo nje-govi gosti.

U Frankfurt smo doletjeli oko 18:00 sati po lokalnom vremenu. Rodbina, prijatelji i poznanici su nas čekali na aerodromu šireći ruke i iska-zujući nam dobrodošlicu.

hadž 2010.

59SELAM<<

Predstavnici Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj i Humani-tarnog fonda “Gazi Hu-srev-beg”, koji djeluje

pri Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj, podijelili su stipendije za 120 studenata i učenika u Bosni i Hercegovini.

Broj Prezime i ime Iznos Džemat1. Džanko Sabahudin 200,- Dortmund2. Aličić Avdo 250,- Kamp-Lintfort3. Karajkovič Meho i Ismeta 250,- Kamp-Lintfort4. Klanco Mustafa i Fata 250,- Kamp-Lintfort5. Mašić Mustafa i Jasmin 200,- Kamp-Lintfort6. Hodžić Munir i Amra 250,- Frankfurt7. Akšamović Mirsad 250,- Kirchheim-Teck8. Akšamović Dževahira 250,- Kirchheim-Teck9. Mujala Bejamil 250,- Kirchheim-Teck

10. Delić Džemal 250,- Bochum11. Delić Adis 250,- Bochum12. Čišija Haris 250,- Bochum13. Gogić Mirzet 250,- Hagen

Stipenditori po 250 eura u 2010. godini

Humanitarni Fond Gazi Husrev-beg

Za 120 studenata i učenika stipendije Fonda Gazi Husrev-beg

stipendije

60 >>SELAM

Činu dodjele stipendija u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, 20. 10. 2010. godine, prisustvovali su studenti, učenici i brojni roditelji, zatim muftija Mustafa ef. Klanco, Omer ef. Sarajlić upravitelj Fonda „Gazi Hus-rev-beg“, Muhamed Baščelić general-ni sekretar IZ Bošnjaka u Njemačkoj, imami iz Njemačke i aktivisti Fonda.

Muftija Klanco se zahvalio svim imamima i aktivistima Fonda „Gazi Husrev-beg“ na uspješno vođenim aktivnostima prikupljanja novčanih sredstava za dodjelu stipendija, te naglasio da su stipendije rezultat rada Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj i pozvao sve stipendiste da, kada dođu u fazu da to budu mo-gli, nastave s ulaganjem u obrazovanje kroz uključivanje u fondove koji će po-magati obrazovanje učenika i studena-ta. Muftija je istakao važnost ulaganja u obrazovanje naglasivši da je to najbolja investicija.

Omer ef. Sarajlić upravitelj Fon-da podnio je izvještaj o radu Fonda i načinima na koji se prikupljaju sredst-va. On se zahvalio svim džematlijama i imamima koji su uzeli učešće u radu Fonda. Omer ef. Sarajlić je kazao da su na konkurs, raspisan u Preporodu u mjesecu maju, pristigle i obrađene 303 molbe, i to 195 molbi studenata i 108 učenika. U ovogodišnjoj akciji je učestvovalo 26 džemata sa ukuplje-nim 94,5 stipendije, a sa pojedinačnim uplatama to je ukupno 100,5 stipendi-ja. Ukupno je podijeljeno studentima 48 stipendija po 500 eura, 21 stipendija po 250 eura, 23 stipendije učenicima srednjih škola po 500 eura i 26 sti-pendija po 250 eura. Dvije stipendije su date za Gazi Isa-begovu medresu u Sandžaku, dvije za Rijaset i jedna za Ured za bošnjačku dijasporu. Također, Fond je izdvojio sredstva i za liječenje jedne teško oboljele osobe iz Sanskog Mosta. Stipendijama je obuhvaćeno 120 učenika i studenata i podijeljeno je oko 50 hiljada eura.

Fond „Gazi Husrev-beg“, osno-van 2000 g. s primarnim ciljem priku-pljanja stipendija za studente i učenike u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, te pomoć ugroženim kategorijama društva, do sada je podijelio studentima i učenicima ukupno 1.185 stipendija.

Broj Prezime i ime Iznos Džemat 1. Džogović Edis 500,- Dortmund 2. Ajanović Hajran i Niska 500,- Dortmund 3. Hodžić Muhamed i Ziba 1.400,- Dortmund 4. Miljković Hama i Saća 1.200,- Dortmund 5. Balić Nusret 500,- Dortmund 6. Salihbegović Enes 500,- Dortmund 7. Salihbegović Muhamed 500,- Dortmund 8. Imamović Jasmin 500,- Dortmund 9. Kokić Samir 500,- Dortmund10. Ajanović Mustafa 500,- Dortmund11. Salković Smail 500,- Dortmund12. Babić Sulejman 2.000,- Braunschweig13. Babić Ramiz 2.000,- Braunschweig14. Šepić Osman i Naza 1.000,- Ulm15. Šepić Naza 500,- Ulm16. Mujanović Rasim 500,- Offenbach17. Harambašić Nedžad 500,- Offenbach18. Bajrektarević Šerif 500,- Offenbach19. Mujkić Nagib 500,- Offenbach20. Burgić Hasib 500,- Offenbach21. Begić Ibrahim 500,- Offenbach22. Hamzić Smajl i Šahzija 500,- Offenbach23. Dudo Edin 500,- Hamburg24. Bozalija Edin 500,- Hamburg25. Muratović Dževad 500,- Hamburg26. Memić Esad 500,- Hamburg27. Čirkić Hajrudin 500,- Hanau28. Agić Murisa i sinovi 500,- Hanau29. Pezić Alija i Zehra 500,- Kamp-Lintfort30. Bašić Envera 500,- Saarbrücken31. Makelić Aiša 500,- Saarbrücken32. Bektaš Dervo 500,- Frankfurt33. Cerić H. 500,- Frankfurt34. Seferović Enes 1.000,- Kirchheim-Teck35. Kovačević Sead i Sajma 1.000,- Kirchheim-Teck36. Ljubijankić Adila 500,- Kirchheim-Teck37. Ličina Fahrudin 500,- Kirchheim-Teck38. Kovačević Alan 500,- Kirchheim-Teck39. Babić Ibrahim 500,- Braunschweig40. Subašić Ševko 500,- Braunschweig41. Hajdarević Alija 500,- Vitez42. Lukavačkić Hedija 600,- Ulm43. Hadžić Elvir 500,- 44. Salihović Husein 500,- Nuernberg

Stipenditori po 500 eura za 2010. godinu

stipendije

61SELAM<<

Rukovodilac Ureda za Boš-njačku dijasporu mr. Mirsad ef. Kalajdžić je u trodnevnoj posjeti Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj 14-

16.01.2011. prisustvovao i održavanju sjed-nice Sabora IZBNJ. Tom prilikom se obratio

sabornicima i u nekoliko rečenica iskazao svoje zadovoljstvo da može prisustvovati na sjednici. U svom obraćanju pozvao je sabornike i članove Mešihata da daju svoj

doprinos u radu Sabora. Ovim prisustvom je rukovodilac Ureda dao još jedan znača-jan doprinos u radu IZBNJ.

U okviru ove posjete mr. Kalajdžić je u petak klanjao džumu namaz u Islamskom kulturnom centru u Fraknfurtu u kojem radi imam Ahmed ef. Kajošević i tom pri-likom razgovarao sa džematlijama ovog džemata. Raznolikost u strukturi naših dže-mata i ovaj put je došla do izražaja. Džemat IKZ je najstariji bošnjačko-albanski džemat u Njemačkoj, koji je registrovan na sudu, a jedno vrijeme je istovremeno upošljavao dva imama. Ovaj džemat ima svoje vlastite (vakufske) prostorije koje imaju i sve druge prateće i objekte.

U večernjim satima, u petak, na jaciji namazu mr. Kalajdžić je posjetio džemat u Hanau gdje ga je dočekao Sedin ef. Durmiš, imam u džematu, i predsjednik džemata Eniz Selimović. Ovaj džemat broji oko 130 redovnih članova a udaljen je od Frankurta oko 20 km. Struktura džematlija u džematu se ne razlikuje puno od ostalih džemata u pokrajni Hessen a jedan dio džematlija su u protekloj agresiji protjerani Bošnjaci iz bo-sanske Krajine. Mr. Kalajdžić je nakon krat-kog vazi-nasihata razgovarao sa džema-

tlijama o tekućim problemeima s kojima se džemat susreće. Džematlije su iznijele svoja mišljenja o potrebi organizovanja do-punskih škola na bosanskom jeziku i u tom smislu predložili nekoliko rješenja. Dže-matlije su istakle da postoji potreba da se ozbiljnije povede računa o ovim pitanjima i da se mlađoj generaciji prenese bosanski jezik, tradicija i kultura Bošnjaka.

U nedjelju 16.01.11. mr. Kalajdžić je posjetio džemat u Offenbachu am Main. U ovom džematu od oktobra prošle godine dužnost imama obavlja Jasmin ef. Dervić. Džemat također broji oko 130 redovnih članova i aktivnosti u džematu su na veo-ma dobrom nivou. Pored dobro posjećene džume namaza posebno do izražaja dolaze aktivnosti subotom i nedjeljom kada je or-ganizovan program za mektebsku pouku i predavanja. Mr. Kalajdžić je u svom obraća-nju u ovom džematu istakao važnost naše međusobne saradnje i pomaganja u obra-zovanju naših učenika i studenata u BiH. Džemat Offenabch je među poznatim dže-matima koji je na ovom planu, u okviru Fon-da Gazi Husrevbeg koji djeluje u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj,ostvario zapažene rezultate.

Posjeta rukovodioca Ureda za BD Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj

Nezapostaviti ženski dio džemata

U duhu Kura`anske poruke ... Reci! Putujte po zemlji.....Bošnjaki-nje iz džemata Kamp-Lintforta su organizirale trodnevni izlet u Pa-riz od 08-10. oktobra 2010. godine. Ukupno 75 žena. Prilikom bo-

ravka u Parizu Bošnjakinje su posjetile: Ajfelov toranj, čuvenu Pa-rišku džamiju, dvorac Versaj, vožnja rijekom Senom, i druge zna-menitosti Pariza... Ovo je bilo drugo putovanje koje organiziraju Bošnjakinje iz džemata Kamp-Lintfort u 2010. godini.

Također, organiziran je odlazak autobusom u Hamburg na treće su-srete Bošnjakinja u Njemačkoj koji je održan u subotu 27.11.2010. go-dine. Na kraju svakog putovanja putnice su se odazivale na apele me-dija za pomoć bolesnim i siromašnim : Samohrana majka u Sarajevu 250,00 €, NTV Hayat “Ispuni mi želju” 620,00 €, liječenje: Amila Džino-vić 1140,00 €, Esmir Habibović 170,00 € i Adnan Hrnjica 200,00 €.

U mjesecu januaru 2011. godine upriličeno je u džamiji u Kamp-Lintfortu predavanje za žene koje je održala Ajka Čolović-Salman-prof. iz Bonna. Oko sedamdeset prisutnih Bošnjakinja je zajedno provelo poslijepodne i zadovoljne se vratile svojim domovima.

Ova lijepa praksa putovanja i predavanja će se, ako Bog da, na-staviti i u ovoj godini.

džemati

62 >>SELAM

Dr. Fikret ef. Arnaut

U malom ali veoma važnom povijesnom gradu Sjeverno rajnske oblasti Paderbor-nu već pet godina egzistira bošnjački džemat. Svoj ju-

bilejum odlučili su da obilježe početkom ove ljetne sezone (2010) sa mevludskom svečanosti na kojoj sam imao priliku da prisustvujem kao izaslanik mufti-je Mustafa ef. Klanco. Veoma sam se obradovao i iz razloga što ću se sresti sa predsjednikom džematskog odbo-ra dr. Tajib Hajdarevićm koji je inače i član Mešihata IZB u Njemačkoj ispred regije NRW, s kojim sam imao čast biti na hadžu prošle godine. Interesantne su i drage veze koje se ostvaruju na hadžu. One imaju posebnu draž i ljepotu.

Da je Paderborn veoma začajan grad, a o čemu mislim da čak i mali broj onih koji žive u Njemačkoj malo znaju, svjedoči i povijesna činjenica da se ovaj grad spominje kao prvo mjesto u kome su ostvareni prvi dodiri muslimana sa Germanima još prije 12 stoljeća. Prvi muslimani koji su dolazili iz musliman-skih područja su bili trgovci i posjećiva-li su ova područja i tadašnji vladari su ostvarivali saradnju sa muslimanskim vladarima iz susjedstva. O ovome svje-doči ugovor o međusobnom pomaganju i slobodnom protoku trgovinske robe koji je u Paderbornu 777 g. potpisao Karlo Veliki sa islamskim namjesnikom Saragose. Dodatno tome Paderborn je

grad biskupskog sjedišta Sjeverne rajn-ske oblasti. U ovom gradu je davne 1614 g. osnovan teološki fakultet koji se sma-tra najstarijom vjerskom obrazovnom ustanovom toga odručja.

Malom broju Bošnjaka je propisana nafaka u ovom značajnom gradiću. Njih je svega oko 50-tak porodica, računajući šire područje Paderborna. Ipak su prije pet godina oslučili da formiraju džemat. Od džemastkih aktivnosti koje se izvo-de su klanjanje džume namaza, vjerska pouka i obilježavanje glavnih datuma iz islamskog kalendara. Za aktivnosti su veoma zahvalni imamu Mustafi ef. Ri-biću koji dolazi iz Bilefelda (oko 50 km) kako bi obavio džumu namaz i izvodio vjersku pouku. Obzirom da u ovom gra-du nema drugih bošnjačkih asocijacija, što je slučaj u većim gradovima, i gdje se uvijek nešto dešava, za ove čestite Bošnjake, je posebna atrakcija kada se organizira mevlud. To se pokazalo i ovaj puta na njihovom jubilejumu. Svečanost su podržali i imami iz susjednih dže-mata Ejub ef. Murtić iz Osnabrucka i Ahmed ef. Fetić iz Kasela. Na jubilejum je bio pozvan i direktor Behram begove medrese prof. Vahid ef. Fazlović, koji je uputio pismo zahvale džematlijama Pa-derborna koji stipendiraju nekoliko uče-nika i učenica spomenute medrese i ža-lost zbog spriječenosti ličnog prisustva.

Dr. Tajib Hajdarević nam je rekao da je zadovoljan saradnjom općinskih vlasti i posebno crkve, koji uglavnom redovno obavještavaju i pozivaju pred-stavnike bošnjačke zajednice na svoje

aktivnosti a najvažnija im je zajednička aktivnost ljetni godišnji gradski festi-val na kome bošnjački džemat redovno nastupi sa svojim štandom na kome se izlože, između ostalog, bosanski kulinar-ni specijaliteti: ćevapi, pite, baklave i sl. kojima su Švabe oduševljeni.

Upitao sam hadži Tajiba: «Odeš li u Bosnu? «Odem Fikret ef. ali me u duši zaboli, kada sam bio prošlog ljeta u mojoj Srebrenici s djecom i vidio kako je duša Srebrenice promjenjena. Nisam mogao dočekati mrak, otišli smo u Sa-rajevo... «

Džematlije u Paderbornu su za-dovljne što je Mešihat IZB Njemačke poslao svoga zvaničnog izaslanika da učestvuje u svečanosti njihovog «malog jubilejuma» i izrazili su želju da Meših-at IZBNJ posveti veću pažnju i pomoć malim džematima a posebno u mjesti-ma koja imaju historijsku vrijednost. Mešihat IZBNJ će staviti sebi u zadatak da njeguje i pomogne održavanje rada i aktivnosti bošnjačkog džemata u Pader-bornu, posebno iz historijskog razloga što je prva iskra svjetla islama u Njemač-koj zasjala u Paderbornu. Predložit ću muftiji i članovima Mešihata IZBNJ da se u sklopu džemastkih prostorija osnuje makar jedna mala muzejska prostorija u kojoj bi se čuvali eksponati i tragovi o postojanju islama na ovim područjima prije 12 stoljeća. Džematskom odboru Paderborna, i svim članovima i aktivi-stima čestitam jubilejum petogodišjnice, s željom da svjetlo islama pod ovim ne-bom sija do kijameta. Amin

Mali jubilej u povijesnom gradu Paderbornu

Mladi bošnjački džemat obilježio pet godina postojanja

džemati

63SELAM<<

U prostorijama Islam-skog kulturnog centra u Frankfurtu 15.01.2011. održana je sjednica Sa-bora Islamske zajednice

Bošnjaka u Njemačkoj. Uz prisu-stvo muftije Mustafe ef. Klanco i mr. Mirsad ef. Kalajdžića rukovodi-oca Ureda za Bošnjačku dijasporu, sjednica je polučila više nego dobre rezultate. Dugo pripremana dopuna i promjena Statuta IZBNJ je zavr-šena a nekoliko dodatnih korekcija i poboljšanja izvršena su još u toku sjednice. Važnost ove sjednice je bila i u tome što su usvojena Izborna pravila koja proizilaze iz novog sta-tuta i prema kojima će biti održani naredni izbori. kao i usvajanje Nacr-ta džematskog statuta.

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj ima pravni status udru-ženja građana (Verein) jer islam nije priznata vjera niti su islamske zajed-nice priznate vjerske zajednice u Nje-mačkoj, pa je neka viša organizaciona jedinica, u pravnom smislu, nemogu-ća. Zato je izrada statuta IZBNJ bio veoma zahtjevan proces u koji su bili uključeni članovi Sabora IZBNJ, čla-novi Mešihata i njemački pravnici. Specifičnost djelovanja IZ u Njemač-koj u pravnom smislu usložnjavala je i činjenica da je IZBNJ dio IZ u BiH i da želi da zadrži taj status a da važeći Ustav IZ ne tretira u posebnim odred-bama rad IZ-a u dijaspori. Osim nad-ležnosti u općem smislu koje predviđa Ustav IZ u BiH, u pojedinim stavka-ma statuta IZBNJ nađeno je kom-promisno rješnje kako bi se zadržala veza IZBNJ sa IZ u BiH u duhovnom pogledu. Statut koji je usvojen na spo-menutoj sjednici, ostavio je dovoljno mogućnosti da Bošnjaci u Njemačkoj

i dalje čuvaju svoje duhovne veza sa IZ u BiH ali i da slobodno djeluju u okvi-ru pravnih normi u Njemčkoj. Pred-sjednik Sabora dr. Bernes Alihodžić je nakon usvajanja novog statuta nagla-sio da je time okončan proces izrade Statuta IZBNJ-Mešihat kao krovne organizacije svih bošnjačkih džemata u Njemačkoj. Krovna organizacija će i dalje djelovati pod istim nazivom tj. „Islamische Gemeinschaft der Bosni-ken in Deutschland- Zentralrat e.V. (Islamska zajednica Bošnjaka u Nje-mačkoj- Mešihat) a novo sjedište Za-jednice će biti u Offenbach am Main.

Zadnjim korekcijama i usagla-šavanjem nekoliko tačaka Izbornih pravila i usvajanjem ovog važnog pra-vilnika, ostvareni su uslovi za provođe-nje izbora u IZBNJ. Kandidiranje u izbornom-kandidacionom procesu će biti obavljeno na pet regija/medžlisa a kandidacione liste će biti odvojene. Budući kandidati za članove Mešihata će moći da se kandiduju samo za jed-no rukovodeće mjestu u Mešihatu. Iz-

borni proces koji počinje 28.02.2011, do kada svi članovi/džemati IZBNJ trebaju da izmire svoje obaveze pre-ma krovnoj organizaciji da bi mogli ostvariti svoje kandidaciono i glasačko pravo, trajaće do 30.04.2011. Izbori u Saboru IZBNJ trebaju da budu zavr-šeni u junu mjesecu.

Pored ova dva dokumenta Sa-bor je usvojio i Nacrt jednoobraznog džematskog statuta za sve džemate IZBNJ koji je ponuđen džematima na usvajanje kako bi se napravila pregled-nija slika statuta u džematima IZBNJ. U završnom dijelu sjednice je Izbor-na komisija IZBNJ objavila rezultate izbora za predstavnika/člana IZBNJ u Saboru IZ u BiH. Između deset kandidata koji su bili kandidati za ovu dužnost, najveći broj glasova je dobio dr. Bernes Alihodžić koji je i u proš-lom mandatu obavljao ovu dužnost. Sabor je usvajanjem Statuta, Izbornih pravila i Nacrta džematskog statuta raspisao izbore u IZBNJ i odredio ro-kove za njihovo provođenje. S

LU

ŽB

EN

I D

IOSjednica Sabora i izbori u IZBNJ

64 >>SELAM

Povodom održavanja izbora u Islamskoj za-jednici Bošnjaka u Nje-mačkoj u 2011. godi-ni muftija Mustafa ef.

Klanco uputio je pismo svim pred-sjednicima džemata, imamima i čla-novima džemata IZBNJ u kojem se kaže:

Esselamu alejkumUvaženi predsjednici džemata,

imami i džematlije,Islamska zajednica Bošnjaka u

Njemačkoj je dio Islamske zajednice u BiH u svom duhovnom, idejnom, kulturnom i organizacionom radu. Iza nas su godine pune upornog rada, uspjeha, velikog sabura, previranja i kušnji. Želim pohvaliti sve predsjedni-ke džemata i sve imame u džematima IZB u Njemačkoj, koji su dali i daju svoj nesebičan doprinos u radu Zajed-nice.

Naša Zajednica je privela kraju je-dan proces „samoprovjere“ kolektivnih i ličnih mogućnosti. Sada je vrijeme za neke druge procese. Ponosan sam na našu Zajednicu, njene vrijedne džematske predsjednike, imame, sa-bornike i džematlije koji su pokazali i pokazuju da vole svoju Zajednicu i ču-vaju svoj vjerski, nacionalni i kulturni identitet kroz Zajednicu. Ponekad ni-smo vješti da naše različite džematske i lične stavove po određenim pitanji-ma artikulišemo u javnosti na najbolji način, ali sam siguran da želimo našoj Zajednici samo dobro. Mi muslimani, Bošnjaci, u Njemačkoj smo na velikim iskušenjima u porodici, džematu, po-slu, školi ili univerzitetu, ali naš ponos

što smo muslimani Bošnjaci nikad ni-smo iznevjerili. Sredina u kojoj živimo je to prepoznala o čemu i sami možete svjedočiti. Ja molim dragog Allaha da tako ostane i u budućnosti.

Pozivam sve džematlije, predsjed-nike i imame džemata da se aktivno uključe u izborni proces u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj kako bismo predstojeće redovne izbore za

sve organe IZBNJ obavili na najbo-lji način. U sredini u kojoj boravimo uživamo demokratsko pravo govora i djelovanja, samoorganizovanja i za-jedničkog nastupa prema zakonu ove države i internim pravilima koja smo usvojili. Pravo svakog člana IZBNJ na predstojećim izborima je da kandidira i bude kandidiran, bira i bude biran, a džemati to pravo trebaju da omoguće svojim članovima.

U duhu hadisa Allahova Poslanika Muhammeda s.a.v.s. u kojem se kaže: „Niko od vas neće dostići potpuno vje-rovanje sve dok ne bude želio i volio

svome bratu ono što želi i voli samo-me sebi.“ (Buharija i Muslim), želim da naša Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj izabere najbolje i najodgo-vornije predstavnike, koji žive prema duhu ovog hadisa, koji uživaju povje-renje članova IZ i koji znaju čuvati instituciju IZ.

Organi IZBNJ su napravili doku-mente i pravilnike koje vam stavljamo

na raspolaganje a koji predstavljaju sadašnje standarde u našem radu. Ovi dokumenti predstavljaju naše sadašnje mogućnosti, ali se nadamo nekim bo-ljim i sretnijim vremenima za sve mu-slimane koji žive na ovim prostorima.

Pozivam Vas da svi zajedno gra-dimo Islamsku zajednicu kao mo-gućnost i garant bržeg, boljeg, kvali-tetnijeg i sigurnijeg ispunjenja našeg ljudskog morala i islamskog emaneta kojeg smo preuzeli.

Mahsuz vas selamimMustafa ef. Klanco, muftija S

LU

ŽB

EN

I D

IO

PISMO MUFTIJE

65SELAM<<

SL

UŽ

BE

NI

DIO

U prostorijama Bosan-ske islamske Zajed-nice u Offenbach-u 25.01.2011 održana je deveta redovna sjednica

Mešihata Islamske zajednice Boš-njaka u Njemačkoj, a sjednicom je predsjedavao predsjednik Mešihata muftija Mustafa ef. Klanco.

U prvom dijelu sjednice rasprav-ljano je o zaklljučcima sa osme sjed-nice Mešihata, koji su se ticali podu-zetih aktivnosti o putovanju na hadž 2010, a Bilal ef. Hodžić informisao je članove Mešihata o uspješno obavlje-

nim obredima hadža i, kao glavni vo-dič hadžijama, istakao svoja zapažanja. Također, raspravljalo se o zaključcima o mektepskoj nastavi, aktivnostima Zajednice na planu saradnje sa dru-gim muslimanskim organizacijama, zaduženjima pojedinaca u tekućim projektima kao i o posjeti rukovodstva Zajednice Rijasetu IZ u BiH u prote-kloj godini.

U drugom dijelu sjednice disku-tovano je o odlukama Sabora IZBNJ o raspisanim izborima u IZBNJ i tim povodom imenovana je Izbor-na-kandidaciona komisija koja treba

da provede kandidacione izbore na regijama/medžlisima. Predsjednik Iz-borne-kandidacione komisije će biti potpredsjednik Mešihata Halim ef. Alibašić. Još jednom je naglašena važ-nost da džemati, kao članovi krovne, organizacije ispune svoje obaveze pre-ma Zajednici, kako bi mogli učestvo-vati u izbornom procesu.

Pored ovih pitanja raspravljalo se i o drugim tekućim pitanjima u našim džematima, zahtjevima džemata za prijem u članstvo, finansijskoj situaciji, humanitarnim aktivnostima i kultur-no-obrazovnim projektima.

IZBORI

Održana redovna sjednica Mešihata

U prostorijama Bosanske islamske Zajednice u Offenbach-u 25.01.2011 održana je deveta redovna

sjednica Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj

66 >>SELAM

SL

UŽ

BE

NI

DIO

MEVLUDNa području Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj u džematima regije/medžlisa Düssel-

dorf (NRW) svake godine održavaju se tradicionalni godišnji mevludi, tribine i svečanosti,

na kojima učestvuje i prisustvuje veliki broj vjernika. Kako bi se napravio jedan pregledan i

vremenski prihvatljiv raspored za sve džemate, gl. imam ove regije/medžlisa Dževad ef. Isa-

ković je u dogovoru sa džematskim imamima i predsjednicima džemata napravio raspored

održavanja mevluda u 2011. godini. Vrijeme održavanja mevluda je nedjeljom, navedenim

datumima, poslije podne namaza, a ovdje donosimo raspored prema datumima održavanja.

Mevludi na regiji/medžlisu Düsseldorf (NRW):

03.04.2011 . . . . . . . . Duisburg/II

01.05.2011 . . . . . . . . Dortmund

08.05.2011 . . . . . . . . Wuppertal

15.05.2011 . . . . . . . . Düsseldorf

22.05.2011 . . . . . . . . Köln

29.05.2011 . . . . . . . . Essen

05.06.2011 . . . . . . . . Castrop-Rauxel

12.06.2011 . . . . . . . . Dortmund , Teferič

19.06.2011 . . . . . . . . Mühlheim an der Ruhr

25.09.2011 . . . . . . . . Bochum

02.10.2011 . . . . . . . . Kamp-Lintfort u 12:00 sati tribina a mevlud poslije podne 13:30

09.10.2011 . . . . . . . . Duisburg

16.10.2011 . . . . . . . . Hagen

30.10.2011 . . . . . . . . Hamm

06.11.2011 . . . . . . . . Ahlen

20.11.2011 . . . . . . . . Oberhausen

27.11.2011 . . . . . . . . Aachen

Džemati u Velbertu, Wittenu i Bonnu ove godine nisu najavili termine održavanja godišnjih mevluda!

Glavni imam: Dževad Isaković

67SELAM<<

SL

UŽ

BE

NI

DIO

Pošto je Mešihat na zadnjoj sjednici ime-novao predsjednika Izborne-kandidacione komisije, koja treba

da provede izborni proces na re-gijama/medžlisima, obavili smo razgovor sa Halim ef. Alibašićem, predsjednikom Izborne –kandida-cione komisije

NS: Vaša Komisija u žiži je interesovanja ovih dana radi pri-prema za provođenje predstoje-

ćih izbora u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj.

Recite nam koji su poglaviti zadaci Ko-misije?

Alibašić: Moram vam reći da sam, u ovom trenutku, pre-uzeo veliku odgo-vornost, naravno i posljedice, pri-hvatajući dužnost

predsjednika kan-didaciono-izborne

komisije na svim regijama. Znam da već

sada ima onih koji će reći, on je

zamjenik

predsjednika Mesihata i nije trebao prihvatiti ovu dužnost. Naravno, ništa nije lahko, ali hoću da vjeru-jem da će kandidaciona komisija kvalitetno odraditi svoju zadaću. Zadaci ove komisije, prije svega, jesu, da se temeljito izvrše sve pri-preme, da se objezbjedi ambijent i optimalni uvjeti za glasanje, da se prije ulazka u proceduru kandido-vanja, biračima i kandidatima, još jednom, objasni pod kojim uslovi-ma se mogu kandidirati i birati, te da se omogući poštivanje tajnosti glasanja.

NS: Kako po Vama obezbije-diti: neometan pristup glasanju, optimalne uvjete, i puno poštivanje tajnosti glasanja?

Alibašić: Da imamo slobo-du, (podrazumjevam i unutarnju i vanjsku) mir, prostor, vrijeme, ra-zum, savjest, iskrenost, stav i sop-stveno mišljenje.

NS: Predviđaju li se, pored Ko-misije i neovisni promatrači kod izbornog postupka?

Alibašić: Ja ću, u svakom slu-čaju, na svim regijama, tražiti i ne-ovisne promatrače, prije svega one, koji će, eventualno, sumnjati u naš rad. Neće biti ništa kruto, za sve se možemo na licu mjesta dogovori-ti. Neka razum vlada, a oči gledaju našu zajedničku aktivnost.

NS: Vi ne samo što tumačite i obezbjeđujete provođenje izbornog postupka, Vi u neku ruku i agitu-jete da se što masovnije izađe na izbore, kako Vi to činite?

Alibašić: Imamo vrijeme iza

nas, neka nam to bude na umu. Nemojmo da gunđamo i optužu-jemo druge, a kažemo, ja sam čist. Neka svako sa svoje strane uči-ni jedan korak više i pomogne da bude bolje. A najbolja pomoć je da izađemo na izbore. Ja pozivam kolege i predsjednike da se u tom pravcu krećemo, te da se vidi naša konkretnost.

NS: Kolika je po Vama odgo-vornost onih koji se kandiduju, a kolika je po Vama odgovornost onih koji biraju, i šta savjetujete jednima i drugima?

Alibašić: Ako hoćemo sebi i drugima dobro, onda moramo kre-nuti u zajednički projekat koji se zove ISLAMSKA ZAJEDNICA. Ona mora biti briga sviju nas, i ni-kakva sebičnost i netrpeljivost, ne smije biti prepreka za naše jačanje i stabilnost. U ovom trenutku ape-lujem na sve nas da se istinski uz-dignemo i da kažemo da je prošlost prošla i da se okrenemo sadašnjosti i ljepšoj budućnosti. Oni koji traže nečiju odgovornost u poslu, moraju i sami biti odgovorni i savjesni, a bez savjesne odgovornosti nema ni dobrih rezultata. Za to je velika od-govornost onih koji se kandiduju, a posebno onih koji budu izabrani i vodili Zajednicu, da je povjerenje i islamska ljubav alfa i omega našeg bitisanja i istinskog življenja. A oni koji budu birali, odgovornost im je njihova savjest i iskrenost. Na kra-ju, savjet i sebi i svima nama, oslo-bodimo se nepovjerenja i sumnje i krenimo naprijed.

Ako hoćemo sebi i drugima dobro, onda moramo krenuti u zajednički projekat koji se zove

ISLAMSKA ZAJEDNICA

INTERVIEW sa Halim ef. Alibašićem, predsjednikom Izborne –kandidacione komisije Mešihata

68 >>SELAM

NS: U radu IZ u Domovini, a posebno ovdje u dijaspori, funkcija predsjednika džemata veoma je ista-knuta. Recite nam, u čemu se poseb-no, po Vama očituje ova dužnost?

Johić: Biti predsjednik džemata, to je velika obaveza, ali i čast i ponos. No, ovu dužnost ne treba shvatiti kao funk-ciju komandovanja i naređivanja, već dužnost rada i danonoćnog zalaganja, dužnost dogovora sa Imamom, Odbo-rom i džematom, dužnost povjerenja i, naročito, dužnost hizmeta Zajednici.

NS: Mišljenja smo da su neobič-no važni usklađeni odnosi na relaciji: imam-predsjednik. Kako po Vama uskladiti rad dviju osoba u vrhu dže-mata: rad imama i rad predsjednika u džematu za opću korist po džemata?

Johić: Da bi funkcionisao džemat, da bi Odbor bio cjelina, da bi atmos-fera u džematu bila dobra, mora biti povezan jak i stabilan trougao; pred-sjednik-imam, predsjednik-odbor, predsjednik-dzemat. Imam je pokretač i upravljač, vođa i savjetnik. Žalosno je da postoje dzemati, a da imam nije član Odbora. Ne zaboravimo, imam je srce džemata. Ako predsjednik bude na ta-kav način respektovao imama, onda će dužnosti imati svoj puni smisao. Da je moglo bez imama, ne bismo ga ni tra-žili.

NS: Kakav savjet upućujete bira-čima kod odabira kandidata za budu-će članove Odbora IZ?

Johić: Činjenica je da u Odbor ulaze i neki ljudi kojima nije mjesto u tako počašćenom sastavu. Nažalost, in-teres je čudna stvar. Nakon toga dolazi

neminovno do lomova. Ne može neko biti član Odbora ,a u kući mu se nalazi voda koja opija, ili je konzumira. Moj je savjet biračima da biraju odgovorne, povjerljive i iskrene ljude, koji će te ka-rakteristike ugraditi u džemat.

NS: IZ iz dana u dan ima sve veći obim poslova i zadataka. U dosadaš-njem radu, pokazalo se da od uku-pnog broja izabranih članova Odbo-ra, samo je jedna trećina uglavnom aktivna, kako po Vama „uposliti“ kompletan sastav Odbora?

Johić: Ne treba se bojati posla, treba posao akceptirati, rasporediti i dati po-vjerenje onima koji imaju odgovornost. Svakog člana Odbora treba zadužiti i zaposliti za ono zašto je sposoban. Od-bor treba biti jedan uigran tim, koji će donositi pobjede i uspjehe džematu.

NS: Kako pomiriti mudrost i iskustvo sarijih sa novim idejama i elanom mladih? Ili drugačije rečeno kako da funkcionira trogeneracijski Odbor?

Johić: I sami znate da se u Odbo-ru, većinom, nalaze ljudi iz 3 generacije. Mnoge Odbore predvode iskusni čla-novi, koji su dosta učinili. Ku-pljeni su objekti, dosta je ulože-no truda i znanja na povjerenju. Došla je druga generacija koja se dobro uklopila i polahko preu-zima dužnosti. Mislim da ima dobrog mladog kadra. Članovi Odbora iz treće generacije mora-ju posmatrati, dobro pratiti, uciti se, polahko doprinositi i sticati iskustvo, kako se vodi džemat.

NS: Šta savjetujete džema-

tu – članovima Islamske zajednice.Johić: Dobronamjeran savjet je

najljepši savjet. Članovima IZ-e savje-tujem da čuvaju džemat i Zajednicu više nego oči svoje. Oči možemo izgu-biti i da opet vidimo, a ako izgubimo džemat, izgubili smo i sebe i porodicu.

NS: Čestitamo Vam na priznanju i želimo Vam dug i uspješan rad.

Johić: Hvala Vam. Treba nastaviti dalje i biti uporan, a Uzvišeni najbolje nagrađuje.

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj je pokrenula projekat proglašenja najuspješnijih predsjednika džemata, imama, vjeroučitelja, blagajnika i drugih aktivista islamske zajednice, koji svojim radom zaslužuju priznanje za zasluge u radu IZ. Na sjednici Mešihata održanoj u Offenbachu 25.01.2011 godine proglašen je najuspješniji džemat u 2010. godini – Hamburg (imam Halim ef. Alibašić), najuspješniji

Predsjednik, Mutevelija, h. Husein Johić, najuspješniji blagajnik h. Meho Karajaković (Džemat Kamp-Lintfort) i najuspješnija ekipa Mekteba u 2010. godini - Džemat Kamp-Lintfort-Muallimi: Sulejman ef. Spahić i Mustafa ef. Klanco. Ovim povodom upriličili smo kratke razgovore sa Predsjednikom IKC Hamburg h. Huseinom Johić i dosadašnjim blagajnikom džemata Kamp-Lintfort h. Mehom Karajković.

INTERVIEW Husein Johić

Biti predsjednik džemata, to je velika obaveza, ali i čast i ponos

SL

UŽ

BE

NI

DIO

69SELAM<<

SL

UŽ

BE

NI

DIO

Blagajnik bi trebao biti povjerljiva osoba koja zna čuvati službenu i poslovnu tajnu

INTERVIEW Meho Karajković

Dužnosti blagajnika u džematu Kamp-Lintfort postale su tradicija familije Karajković. Kao najuspješniji blagajnik u 2010 godini proglašen je Meho Karajković. Za čitaoce Novog Selama razgovarali smo sa ovim

vrijednim blagajnikom

NS: Dužnosti blagajnika neobič-no je važna u radu džemata. Mnogi je drže za najtežu i najodgovorniju, pa je izbjegavaju, a eto, Vi ste je nosili četvrt stoljeća sa vidnom lahkoćom i pono-

som. Kako s t e

ovo postigli?Meho K.: Moj otac h. Alaga Karaj-

ković je bio blagajnik od 1984. do 1986. godine da bih ja odlukom džemata i džematskog odbora preuzeo blagajnu od oca. Sa radošću i zadovoljstvom sam punih 25. godina vodio blagajnu. Voditi blagajnu nije teško danas jer ima tehni-ka a prije kada se sve trebalo raditi ruč-no bilo je puno teže. Blagajnik treba biti prema sebi strog a prema darovateljima i strankama precizan.

NS: Od Vas, iskusnog i dokazano blagajnika očekujemo da nam kažete: kakve sposobnosti i moralno-etičke osobine, po Vama, treba da posjeduje jedan blagajnik u IZ?

Meho K.: Blagajnik bi trebao biti povjerljiva osoba koja zna čuvati služ-benu i poslovnu tajnu. On mora znati u timu raditi jer je odbor jedan tim. Mi smo bili u džematu jedan tim sa punim povjerenjem jedni u druge. Bilo je po-kušaja sataniziranja i ubacivanja smut-nje ali smo to uspješno prebrodili.

NS: Koliko je po Vama važna kon-trola i transparentnost kada su u pita-nju priliv i odliv sredstava IZ?

Meho K.: Jedna njemačka uzrečica kaže: „ Povjerenje je dobro ali je kon-trola bolja“. Mi smo već od početka nastojali da članove upućujemo da

priloge i članarinu uplaćuju preko bankovnog konta. U tome smo

uspjeli. Tri četvrtine članova uplaćuju članarinu putem konta i stanarina za stanove kao i ostali promet novca ide preko bankovnog kon-ta tako da ga je lahko kon-trolisati. Potrebno je una-pređivati rad i nastojati

financijsko poslovanje vršiti isključivo preko konta. Prošlo je vrijeme kvitunga. Sada je vrijeme onlinebanking-a. Ako poredim našu transparentnost sa dru-gim udruženjima a i transparentnost ukupne IZ-e u Njemačkoj, mislim da smo previše transparentni. Novi Selam objavljuje finansije do u detalje, ja mi-slim da to ne treba tako raditi.

NS: Intersenatno je da ste Vi pri-mili blagajnu od vašeg oca, a vi ste pre-dali sinu. Tri generacije u Vašj kući su vezane za rad u džematu na dužnosti blagajnika. Šta možete reći „mladim“ blagjnicima?

Meho K.: Skupština džemata je izabrala odbor i moj mlađi sin Edmin je bio kandidat za člana džematskog od-bora. Po broju dobijenih glasova pripala mu je dužnost blagajnika mada sam ja priželjkivao da blagajnu prihvati neko od izabranih članova. Izabrani članovi su insistirali da Edmin bude blagajnik i on treba da kvalitetno i precizno radi. Potrebno je više se savjetovati sa Odbo-rom i normalno raditi i donositi odluke timski u odboru. Naš imam je odnjego-vao generaciju koja je dobila povjerenje džemata da unapređuje rad koji treba da bude u skladu sa vremenom i prostorom djeovanja.

NS: Najsrdačnije čestitke Vama za jedan dugogodišnji predan rad, i uz zahvalu da ste pristali na naš krat-ki razgovor sa Vama. Na kraju, recite nam šta za Vas znači ovo priznanje za najuspješnijeg blagajnika u IZ Boš-njaka u Njemačkoj?

Meho K.: Ja sam prijatno iznena-đen i zahvaljujem se na prizanju a mo-lim Dragog Boga da naši nasljednici budu uspješniji i bolji od nas. Amin!

70 >>SELAM

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rješavajući po prijedlogu Islamske zajednice Bošnjaka u Nje-mačkoj broj 06-MK-12/10 od 15.12.2010. godine, te prijedlogu Ureda za bošnjačku dijasporu, primjenom odredbe člana 52. Stav 1. alineja 3. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, donosi

D E K R E To postavljenju glavnog imama

Dževad (Esad) Isaković, rođen 12.07.1956. godine u Zenici, svršenik Šerijatskog fakulteta u Ammanu- Jordan, postavlja se na dužnost glavnog imama Mešihata IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj za regiju Dusseldorf (Nordrhein – We-stfalen)), na dvije (2) godine dana počevši od 01.01.2011. godine.

Dekret stupa na snagu 01. januara 2011. godine i važi do 31. decembra 2012. godine.Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rješavajući po prijedlogu Islamske zajednice Bošnjaka u Njemač-koj broj 07-MK-12/10 od 15.12.2010. godine, te prijedlogu Ureda za bošnjačku dijasporu, primjenom odredbe člana 52. Stav 1 alineja 3. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, donosi


Sabrija (Idriz) Hadžiabdić, rođen 17.04.1958. godine u Olovu, svršenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, postavlja se na dužnost glavnog imama Mešihata IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj za regiju Hamburg (Bremen, Ham-burg, Niedersachsen, Nordrhein-Westfalen), na dvije godine dana počevši od 01.01.2011. godine. Dekret stupa na snagu 01. januara 2011. godine i važi do 31. decembra 2012. godine.

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić



Ishak (Šemsudin) Alešević, rođen 22.11.1950. godine u Varešu, svršenik Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta politićkih nauka u Sarajevu, postavlja se na dužnost glavnog imama Mešihata IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj za regi-ju Frankfurt (Baden-Wurttemberg, Bayern, Hessen, Rheinland-Pfalz, Saarland), na dvije (2) godine dana počevši od 01.01.2011. godine. Dekret stupa na snagu 01. januara 2011. godine i važi do 31. decembra 2012. godine.

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić



Bahrudin (Ešref) Omeragić, rođen 03.02.1972. godine u Sarajevu, svršenik Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, postavlja se na dužnost glavnog imama Mešihata IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj za regiju Munchen (Bayern), na dvije (2) godine dana počevši od 01.01.2011. godine.




Fetić (Rizvan) Pašo, rođen 08.01.1965. godine u Bijelom Polju, svršenik Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, po-stavlja se na dužnost glavnog imama Mešihata IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj za regiju Stuttgart (Baden Wurttemberg, Bayern), na dvije (2) godine dana počevši od 01.01.2011. godine.


SL

UŽ

BE

NI

DIO

DEKRETI o postavljenju glavnih imama

71SELAM<<

SL

UŽ

BE

NI

DIO

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rješavajući po prijedlogu Islamske zajednice Bošnja-ka u Njemačkoj broj 08-MK-03/10 od 13.03.2010. godine, te prijedlogu Ureda za bošnjačku dijasporu, primjenom odredbe člana 52. tačka 3. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, donosi

D E K R E To postavljenju imama

Rasim (Sejdo) Žiga, rođen 23.12.1959. godine u Rogatici, svršenik Gazi Husrev-begove medrese u Sa-rajevu postavlja se na dužnost imama, hatiba i muallima u džematu „Islamska zajednica“ u Hagenu, SR Njemačka, na 4 (četiri) godine, počevši od 13.03.2010. godine.

Dekret stupa na snagu 13. marta 2010. godine i važi do 13. marta 2014. godine.Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rješavajući po prijedlogu Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj broj 04-MK-03/10 od 03.03.2010. godine, te prijedlogu Ureda za bošnjačku dijasporu, pri-mjenom odredbe člana 52. tačka 3. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, donosi


Kemal (Džemal) Crnac, rođen 04.04.1961. godine u Jajcu, svršenik Univerziteta Al-Azhar u Kairu, Egi-pat, postavlja se na dužnost imama, hatiba i muallima u džematu „Islamski kulturni centar“ u Dussel-dorfu, SR Njemačka, na 4 (četiri) godine, počevši od 01.03.2010. godine.

Dekret stupa na snagu 01. marta 2010. godine i važi do 01. marta 2014. godine.Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rješavajući po prijedlogu Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj broj 16-MK-02/10 od 23.02.2010. godine, te prijedlogu Ureda za bošnjačku dijasporu, pri-mjenom odredbe člana 52. tačka 3. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, donosi


Hasandić (Adem) Džemal, rođen 17.09.1960. godine u Sarajevu, svršenik FIN-a u Sarajevu, postav-lja se na dužnost imama, hatiba i muallima u džematu „Kulturzentrum Džemat Essen“ u Essenu, SR Nje-mačka, na 4 (četiri) godine, počevši od 23.02.2010. godine.

Dekret stupa na snagu 23. februara 2010. godine i važi do 23. februara 2014. godine.Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

DEKRETI o postavljenju imama

72 >>SELAM

SL

UŽ

BE

NI

DIOU 2010. godini Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj vodila je ak-

ciju prikupljanja Zekata i Sadekatu-l-fitra na cijelom području Njemač-ke za potreba Islamske zajednice. U ovoj akciji je učestvovao veliki broj naših džemata, a sredstva koja su prikupljena na najbolji način govore o odnosu Bošnjaka, predsjednika džemata, imam, džematlija prema insti-tuciji Islamske zajednice. Islamska zajednica, nije potrebno nadugo i na-široko ponavljati, je glavni stub bošnjačkog-islamskog identiteta kako u BiH tako i dijaspori. Ona je institucija koja je svojim radom nadživjela i sva turbulentna vremena i nedaće koje su joj stajale na putu, ostajući pri

tome uvijek vjerna svojoj misiji čuvanja islama kod Bošnjaka. Za one koji ne razumijevaju važnost ove naše jedine povijesno i vjerski utemeljene islamske institucije kod Bošnjaka na Balkanu, ne treba puno objašnjava-ti o njenom radu i važnosti njenog razvoja, jer IZ nije nikad tragala za in-teresima pojedinaca i njihovim prohtjevima, ona je uvijek bila uz narod i institucionalno branila njegove interese. Zato je doprinos u radu institu-cije IZ naš svojevrsni doprinos „samima nama“ i generacijama koje odra-staju, jer je IZ dio identiteta Bošnjaka i nezaobilazni faktor našeg budu-ćeg djelovanja i življenja.

Tabelarni prikaz prikupljenog Zekata i Sadekatu-l-fitra u 2010 godini u SR Njemačkoj

Džemat Realizacija

Aachen 2.765,00 Ahlen 560,00 Augsburg 4.525,00 Balingen 1.250,00 Berlin 0,00 Bochum 2.355,00 Bonn 0,00 Braunschweig 3.690,00 Bremen 860,00 Calw 770,00 Castrop-Rauxel 0,00 Darmstadt 1.508,50 Dortmund 4.310,00 Duisburg 0,00 Düsseldorf 7.500,00 Essen 2.090,00 Frankfurt (Mainzer) 4.765,00 Frankfurt (Lahn) 3.915,00 Gaggenau 1.650,00 Hagen 700,00 Hamburg 13.555,00 Hamm 3.690,00 Hanau 2.880,00 Hannover 7.055,00 Heilbronn 350,00 Ingolstadt 1.470,00 Kamp-Lintfort 8.940,00 Karlsruhe 150,00 Kassel 0,00 Kirchheim-Teck 3.680,00 Köln 0,00 Löhne 530,00 Mainz 5.051,00 Mannheim 9.365,00

Mülheim a.d. Ruhr 3.240,00 München (Sabur) 4.735,00 München (Tevhid) 5.545,00 München (Fedzr) 7.300,00 Nürnberg 4.755,00 Oberhausen 3.696,00 Offenbach 2.345,00 Osnabrück I.G. 1.150,00 Osnabrück -Saraj Bosna 620,00

Paderborn 280,00 Penzberg 455,00 Philippsburg 497,00 Ravensburg 1.995,00 Reutlingen 1.000,00 Rosenheim 2.370,00 Saarbrücken BKC 500,00 Schwäbisch-Gmünd 1.500,00

Sindelfingen 2.465,00 Stuttgart IKC 1.900,00 Stuttgart IZ 0,00 Tuttlingen 2.000,00 Duisburg SAN 2.160,00 Ulm 4.825,00 Velbert 0,00 Weissenthurm 2.720,00 Wiesbaden 2.830,00 Witten 0,00 Wuppertal 1.490,00 Würzburg 1.390,00 Džemati u procesu priznanja

Frankfurt BIG 350,00 Bielefeld 710,00Pfalzgrafenweiler 1.140,00 UKUPNO: 165.892,50

AKCIJE

Prikupljanja Zekata i Sadekatu-l-fitra na cijelom području Njemačke za potreba Islamske zajednice

73SELAM<<

SL

UŽ

BE

NI

DIO

Kao i svake godine, tako i ove, akcije kurbana u IZBNJ su vođene za potrebe Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Tabelarni prikaz džematskih uplata.

r.b. DŽEMAT BR. KURBANA

1. Hamburg 85

2. Frankfurt BKC 65

3. Dortmund 55

4. Kamp-Lintfort 48

5. Nürnberg (BIKZ) 40

6. München - Sabur 36

7. Tuttlingen 35

8. Augsburg 31

9. Düsseldorf 31

10. Mannheim 31

11. Sindelfingen 31

12. Ulm 30

13. Mülheim a.d. Ruhr 28

14. Hanau 26

15. Ingolstadt 26

16. Hamm 24

17. Hannover 24

18. Wiesbaden 23

19. Reutlingen 22

20. Mainz 18

21. Kirchheim-Teck 17

22. Bochum 15

23. Offenbach 15

24. Schwäbisch Gmünd 15

25. Essen 14

26. Balingen 13

27. Aachen 12

28. Stuttgart IKC 12

29. Braunschweig 10

30. Saarbrücken BKC 10

31. Frankfurt IKC 9

32. Kassel 9

33. Ahlen 8

34. Würzburg 8

35. Bremen 7

36. Calw 6

37. Gaggenau 6

38. Ravensburg 5

39. Frankfurt BIG 3

40. Löhne 3

41. Penzberg 2

42. Philippsburg 243. Velbert 144. Berlin 045. Bonn 046. Castrop-Rauxel 047. Darmstadt 048. Duisburg 0

49.Duisburg (Hochfeld SAN) 0

50. Hagen 051. Heilbronn 052. Karlsruhe 053. Köln 054. München - Tevhid 055. München - Fedžr 056. Oberhausen 0

57.Osnabruck-Saraj Bosna 0

58. Osnabrück 059. Paderborn 060. Rosenheim 061. Saarbrücken IKC 062. Stuttgart IZ 063. Weißenthurm 064. Witten 065. Wuppertal 0

POJEDINAČNE UPLATE (POJEDINCI) 50

DŽEMATSKE UPLATE 911Prenos iz 2009. 16U K U P N O 977

74 >>SELAM

KURBANI

Realizacija Kurbana u 2010.- Rijaset 655 kurbana- Medresa Tuzla 71 kurban- Medresa Travnik 71 kurban- Medresa Sandzak - Novi Pazar 50 kurbana- MIZ Foca 21 kurbana- Islamic Relief 100 kurbana

75SELAM<<

ISLAMSKE INFORMATIVNE NOVINEww

w.p

repo

rod.

com

Pretplatite se na bošnjački list s najdužom tradicijom

Adresa lista: PREPOROD - ISLAMSKE INFORMATIVNE NOVINE, 71000 SARAJEVO, Zelenih beretki 17Telefon: ++387 33/664-493 i 663-690, Tel/fax: 663-690 E-mail: [email protected]

Uplata: u KM NA žIRO RAČUN: 1602005500015065 kod Vakufske banke DD Sarajevo uz naznaku “za Preporod”. Uplate iz inostranstva mogu se slati na Intermediary Bank: DRESDNER BANK AG, FRANKFURT Field 56A: SWIFT. DRESDEFF ; Beneficiary’s bank: VAKUFSKA BANKA DD SARAJEVO Field 57A: SWIFT: VAKUBA 22 ; Beneficiary: RIJASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH SARAJEVO Field 59: Account no.: 201485 IBAN: BA391602005500015065• Za sve uplate staviti naznaku: ZA LIST “PREPOROD”

selam_br11

Documents