1

SEKTORSKA

POLITIKA ODRŽIVOG

GOSPODARENJA

ŠUMAMA GOSPODARSKI, OKOLIŠNI I SOCIJALNI POTENCIJALI KOLIJEVKE

KONCEPTA ODRŽIVOG RAZVOJA

Zagreb, srpanj/kolovoz 2014.

2

Sadržaj:

1. UVOD – značaj šumarstva za koncept održivog razvoja

2. Šumarstvo u Republici Hrvatskoj i Europskoj Uniji

3. Analiza trenutne situacije

4. Ciljevi

5. Strategija (okvirni plan, plan svih planova)

6. Taktički alati i vremenski tijek aktivnosti

7. Financijski instrumenti

8. Sažetak

9. Literatura

3

UVOD – značaj šumarstva za koncept održivog razvoja

Šumarstvo je kolijevka iz koje je izrastao koncept održivog razvoja. Naime, pojam održivog

razvoja prvi se put pojavio u šumarstvu u 17. stoljeću i to u smislu održivog gospodarenja

šumama. U 17. stoljeću, gotovo istovremeno u Europi (Njemačka i Austrija) te na Dalekom

istoku (Japan) je shvaćeno da su sječa šume i pošumljavanje novim mladicama u izravnoj

ovisnosti jer omogućavaju novi prirast šume bez istovremenog narušavanja staništa. No,

nije naodmet spomenuti da su još stari Rimljani shvatili da je prekomjerna sječa šuma u

vezi s erozijom zemljišta pa su sjekli, ali i sadili. U tom smislu je razvidno da je šumarstvo

bilo prva ljudska djelatnost kod koje je shvaćena potreba za održivim gospodarenjem

resursom koji ima iznimno veliku važnost za blagostanje ljudi.

Šume i drveće, posebice neke vrste poput hrasta i lipe, imale su posebno simbolično i

duhovno značenje za stare Slavene. Kult drveća u starih Slavena bio je povezan s posebnim

štovanjem i posvećen pojedinim bogovima, primjerice hrast je bio drvo boga gromovnika -

Peruna. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slavena

su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu, lipa boginji

Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je povezan s vjerovanjima o postanku ljudi

od drveća ili o nastavku postojanja u drveću nakon smrti. Stari Slaveni stabla su smatrali

sijelom dobrog pokojnika koji ih štiti pa su iznad grobova sadili hrastove i prinosili žrtve.

Vjerovanje u svetost drveća ukazuje na značaj koji su stabla, a time i šume imale u našoj

tradiciji.

Za hrvatske šume značajan je prvi stručni udžbenik o gospodarenju šumama 'Šumski red

Marije Terezije' iz 1769. godine koji je imao snagu zakona. Primjenom ovog propisa prvi se

put počelo voditi računa o potrajnosti gospodarenja šumama, savjetovalo se vrijeme sječe te

tražila evidencija o sječama. Dokument je davao i praktične upute o sjetvi šumskog sjemena

i sadnji žira, a njime su bili i zabranjeni neki štetni postupci (poput brštenja i guljenja kore),

bio je uveden porez na žirenje te uređeni drugi postupci u svrhu zaštite i očuvanja šuma.

Ovim su propisom utemeljene tri hrvatske šumarije: u Krasnom, Oštarijama i Petrovoj Gori,

4

i to su bile prve šumarije na ovom području. Naputkom iz 1839. godine precizirana je

organizacija šumarske službe na način da su u četiri generalata postavljeni direktori, a

ispod njih u pukovnijama su šumarnici bili odgovorni za pomlađivanje šuma i njihov prihod.

Šumarnici su se često žalili na uplitanje vojnih zapovjednika u šumarsku struku. Za izravan

nadzor ispod šumarnika su bili lugari od kojih su neki bili konjanici, a neki pješaci. Lugar

konjanik je morao kontrolirati i čuvati 100.000 jutara šuma, a lugar pješak 10.000 jutara.

Nestankom Vojne krajine šumarska djelatnost se iz vojne nadležnosti postepeno

prebacivala u civilnu nadležnost.

Šume su u hrvatskoj povijesti imale veliku važnost jer su ljudima omogućavale

preživljavanje te gospodarski oporavak nakon brojnih kriza, posebice čestih ratova. Među

najstarijim pisanim dokumentima o korištenju šuma u Hrvatskoj nalazi se dokument

mađarskog pravnika Verbocya 'Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni

Hungariae' iz 1514. godine, kojim se zabranjuje sječa drva i paša stoke u šumama. Stoga se

može reći da Hrvatska ima dugu tradiciju održivog gospodarenja šumama u punom smislu

te riječi, odnosno da su šume za Hrvatsku još od predindustrijskog razdoblja imale iznimno

važnu gospodarsku, okolišnu i socijalnu ulogu.

5

Šumarstvo u Republici Hrvatskoj i Europskoj Uniji

Šumama se u EU i međunarodnoj zajednici smatraju zemljišta površine veće od 0,5 hektara

čija pošumljenost premašuje 10% i na kojoj zrela stabla mogu doseći najmanju visinu od pet

metara. Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo koje ima infrastrukturnu (ekološko-

društvenu) i sirovinsko-energetsku funkciju. U infrastrukturne funkcije šume ubrajaju se

hidrološke, vodozaštitne, protuerozijske, klimatske, apsorpcijske, odnosno protu-emisijske,

prirodno-zaštitarske, genetske, biološko-raznovrsne, estetske, zdravstvene, rekreacijske i

turističke funkcije. Održavanje vitalnosti šuma ključno je za prevladavanje izazova koje

donose klimatske promjene te za održavanje postojanosti različitih biljnih i životinjskih

vrsta tj. biološke raznolikosti.

Šumarski sektor ima važnu ulogu u postizanju održivog razvoja. Svakoj bi državi prioritet

trebao biti razvijanje odgovarajuće strategije održivog razvoja koja bi uključivala posebne

mjere očuvanja i održivosti šuma te njihove vitalnosti. Održivost se postiže kada se

uspostavi ravnoteža između svih komponenti društveno-ekonomsko-ekološkog razvoja. To

uključuje ekonomsku efikasnost proizvodnje i potrošnje te funkcioniranja tržišnog

mehanizma, brigu za potrošače i etično ponašanje koje je u skladu s normama i

vrijednostima društva koje uvažava kulturne raznolikosti, potrebu očuvanja okoliša,

krajolika i biološke raznolikosti te korištenja prirodnih resursa i energije bez velikog stresa

za okoliš i čovjeka.

Hrvatska je od srpnja 2013. godine punopravna članica Europske Unije i kao takva slijedi

europske zajedničke politike. Iako EU nema zajedničku šumarsku politiku postoji cijeli niz

mjera, smjernica i direktiva iz ovog područja koje je Hrvatska obavezna implementirati u

svoje zakonodavstvo i provoditi u praksi. Brojne europske politike i inicijative utječu na

šume, i to ne samo na području EU, već i u trećim zemljama. U rujnu 2013. godine Europska

komisija je donijela novu Strategiju EU-a za šume (COM(2013)659) kojom se predlaže

europski referentni okvir za izradu sektorskih politika koje utječu na šume. Temeljne

postavke Strategije su održivo upravljanje šumama i promicanje njihove višefunkcionalne

6

uloge, učinkovito korištenje resursa i odgovornost EU prema šumama u međunarodnim

okvirima te strateške smjernice za djelovanje Europske komisije i država članica. Usvojena

Strategija je kvalitetno polazište za sagledavanje ukupnih potencijala svih šumskih resursa:

kaskadno korištenje, povećanje etata, korištenje biomase te ruralni razvoj područja i regija.

Europska komisija se obvezala da će do kraja 2014. godine izraditi kriterije za održivo

upravljanje šumama. Ova je Strategija popraćena glavnim planom (SWD(2013)343) u

kojem se utvrđuju mjere čiji je cilj odgovaranje na izazove drvno-prerađivačke industrije.

EU šume (zemljišta površine veće od 0,5 hektara čija pošumljenost premašuje 10% i na

kojoj zrela stabla mogu doseći najmanju visinu od pet metara) se rasprostiru na 159

milijuna ha, što je 4% svjetskih šumskih površina, odnosno 38% površine Unije. U šest

država članica (Njemačka, Španjolska, Finska, Francuska, Poljska i Švedska) nalazi se dvije

trećine svih europskih šumskih površina. Najšumovitije članice EU su Finska, Švedska i

Slovenija u kojima 60% površine prekrivaju šume. Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo

najsiromašnije su šumama jer šume pokrivaju tek 11% njihovog teritorija. Šumske se

površine u EU, za razliku od ostatka svijeta povećavaju. U razdoblju između 1990. i 2000.

godine šumsko područje povećano je za 11 milijuna hektara zahvaljujući prirodnom širenju

i naporima pošumljavanja. Samo je 4% šuma u EU netaknuto; 8% šuma je zasađeno, dok

ostatak pripada kategoriji 'poluprirodnih' šuma, tj. šuma koje oblikuje čovjek. Europske su

šume, za razliku od hrvatskih šuma, većinom u privatnom vlasništvu (otprilike 60%

površina nasuprot 40% javnih šuma u EU, u Hrvatskoj je 78% šuma i šumskoga zemljišta u

vlasništvu RH, dok je u privatnom vlasništvu 22% šuma i šumskoga zemljišta). Šume su za

EU važne za održavanje geoklimatske različitosti (borealne šume, alpske crnogorične šume

itd.).

S okolišnog gledišta, šume imaju brojne važne uloge za ekosustav: doprinose zaštiti tla

(štite od erozije), sudjeluju u hidrološkom ciklusu i reguliraju lokalnu (evapotranspiracija) i

globalnu klimu (skladištenje ugljika), a kao staništa brojnih vrsta, štite bioraznolikost. Sa

sociološko-ekonomskog gledišta iskorištavanjem šuma dobivaju se sirovine, poglavito drvo.

U EU je 135 od 159 milijuna ha šume gospodarske namjene. Drvo se najviše koristi u

energetske svrhe (42% količine), potom 24% za potrebe pilana, 17% za industriju papira i

7

12% za industriju drvenih ploča. Otprilike polovica potrošnje obnovljive energije u Uniji

dobiva se od drva. Šume osiguravaju i druge proizvode: hranu (šumske jagode, gljive,

šumske plodove, ljekovito bilje, kestenje itd.), pluto, smolu, ulja te podupiru određene

usluge (lov, turizam itd.). Šume osiguravaju (zelena) radna mjesta u ruralnim područjima.

Šumarski sektor (šumarstvo, drvna industrija i industrija papira) predstavlja otprilike 1%

BDP-a Unije i u njemu je zaposleno otprilike 2,6 milijuna ljudi.

Šume su iznimno osjetljivi ekosustavi izloženi mnogim prijetnjama: abiotičkim (požari,

suše, oluje, atmosferska zagađenost) te biotičkim (kukci, jeleni i srne, bolesti). Ukupno

otprilike 6% europskih šuma trpi štetu zbog najmanje jednog od tih čimbenika. Klimatske

promjene već danas utječu na brzinu rasta i širenja šuma, ali i širenja određenih nametnika

te na učestalost i intenzitet ekstremnih meteoroloških pojava. Šume su daleko više od

resursa za skladištenje ugljika. Šume su stanište za 2/3 ukupne bioraznolikosti kopnenog

prostora i stvaraju kritična dobra i usluge eko-sustava, kao što su voda, hrana i prihode od

više od 5000 komercijalnih proizvoda koji potječu iz šume.

Glavni izvor europskog financiranja šuma nalazi se u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU

(ZPP). Naime, otprilike 90% financijskih sredstava Europske Unije za šume dolazi iz

Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). U razdoblju od 2007. do 2013.

godine otprilike 5,4 milijardi eura iz proračuna EPFRR-a bilo je izdvojeno za sufinanciranje

posebnih mjera za šume. Nakon reforme ZPP-a u prosincu 2013. godine objavljena je nova

Uredba o potpori ruralnog razvoja u okviru EPFRR-a (Uredba (EU) br. 1305/2013). Glavne

posebne mjere za šume tiču se ulaganja u razvoj šumarskih zona i poboljšavanje održivosti

šuma (pošumljavanje; uspostavljanje agro-šumarskih sustava); sprječavanje i otklanjanje

šteta u šumama (požari, prirodne nepogode i katastrofe); unaprjeđenje otpornosti i

ekološke vrijednosti šumskih ekosustava; ulaganja u šumarske tehnike i preradu;

mobilizaciju i trgovanje šumarskim proizvodima te šumarskih, ekoloških i klimatskih službi

i očuvanja šuma. Osim toga, EU energetska politika je kao pravno obvezujući cilj odredila da

se udio obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije do 2020. poveća na 20%, čime bi se

trebala povećati i potražnja za šumskom biomasom (Direktiva 2009/28/EZ). Šumarski se

projekti, osim toga, mogu sufinancirati u okviru kohezijske politike kroz Europski fond za

8

regionalni razvoj (sprječavanje požara, proizvodnja obnovljive energije, pripremanje za

klimatske promjene itd.). Fond solidarnosti (Uredba (EZ) br. 2012/2002) pomaže

državama članicama suočenima s velikim prirodnim nepogodama kao što su oluje i šumski

požari, a Mehanizam suradnje Europske Unije za civilnu zaštitu (Odluka 2007/779/EZ) se

može aktivirati u slučaju kriza koje nadilaze kapacitete država članica, kao što su određeni

šumski požari i oluje. Oko 37,5 milijuna šumskih ha pripada mreži za zaštitu prirode, Naturi

2000. Financijski instrument za okoliš (LIFE+) podržava razne šumarske projekte

(sprječavanje šumskih požara npr.). Strategijom EU-a za biološku raznolikost

(COM(2011)244) do 2020. godine predviđa se utvrđivanje planova za održivo upravljanje

šumama. Europska Unija promiče tzv. 'zelenu javnu nabavu' (COM(2008)400) kojom se

može poduprijeti potražnja za drvom proizvedenim na održiv način.

Na međunarodnoj razini, odnosno na razini Ujedinjenih naroda, izdvaja se sedam

najvažnijih ciljeva upravljanja šumskim resursima: proizvodnja drva, zaštita šuma, zaštita

voda, lov, očuvanje prirode, pašnjaci i rekreacija. Procesi unutar šumarstva i srodnih

industrija obuhvaćaju procese proizvodnje i obrade materijala, procese upravljanja

onečišćenjem zraka i različite procese upravljanja sigurnosnim i održivim eko sustavima.

Hrvatska se na šumskoj karti Europe nalazi među državama članicama bogatima šumama.

Naime, ukupna kopnena površina Republike Hrvatske iznosi 56 594 km2; od toga površine

obrasle šumom zauzimaju 42,4%; dok sa svim šumskim zemljištima zauzimaju čak 47,5%

kopnene površine. Šumarsko gospodarsko područje Republike Hrvatske dijeli se na

gospodarske jedinice državnih šuma i gospodarske jedinice u šumama šumoposjednika.

Danas na području države postoji oko 770 gospodarskih jedinica koje su formirane u

šumama šumoposjednika. Za šume šumoposjednika oblikuju se gospodarske jedinice koje

obuhvaćaju jednu ili više katastarskih općina. Svaka gospodarska jedinica ima svoju vlastitu

osnovu gospodarenja izrađenu na temelju načela potrajnog (održivog) gospodarenja, prema

kojima se šuma tretira kao obnovljiv prirodni resurs s izraženim općim koristima, pod

uvjetom da se obnova šume potiče, upotpunjuje i poboljšava tamo gdje je to potrebno.

Glavna odlika hrvatskih šuma je da su 95 % prirodne za razliku od mnogih europskih. Zbog

intenzivne eksploatacije, u Europi su uništene autohtone šume koje su nadomještavane

9

brzorastućim vrstama, pa su tako stvarane monokulture - šume sastavljene od jedne vrste

drveća koje na staništu gdje su posađene nisu autohtone što ih čini posebno osjetljivima i

ekološki manje stabilnim ekosustavima. Te šume imaju lošiju strukturu vlakana, iznimno

važne karakteristike za tehnologiju drvo-preradu i značajan preduvjet za brendiranje. U RH

je temeljna karakteristika trajno gospodarenje autohtonim šumama u društvenom

vlasništvu i nešto slabija u privatnim šumama.

Krovni hrvatski zakon u ovom sektoru je Zakon o šumama, donesen 2005. godine koji je

mijenjan i dopunjavan nekoliko puta, a kojim se definiraju osnovne karakteristike šuma te

upravljanja i gospodarenja šumama. Šume u Hrvatskoj su međunarodno priznate zbog svoje

iznimne bioraznolikosti te činjenice da je 95% šumskog područja prirodnog sastava što

možemo zahvaliti već spomenutoj dugoj šumarskoj tradiciji održivog gospodarenja

šumama. Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta u Republici Hrvatskoj iznosi 2 688 687

ha te čini 47,5 % kopnene površine države. Prema podacima iz Šumskogospodarske osnove

područja za razdoblje 2006. – 2015. godine 78% ukupne površine šuma i šumskoga

zemljišta je u vlasništvu RH, dok privatni šumoposjednici gospodare s 22% ukupne

površine šuma i šumskoga zemljišta.

Prema Zakonu o šumama, šume prema namjeni mogu biti gospodarske, zaštitne šume i

šume s posebnom namjenom. Gospodarske šume se, uz očuvanje i unapređenje njihovih

općekorisnih funkcija, koriste za proizvodnju šumskih proizvoda. Zaštitne šume

prvenstveno služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine. Šume

posebnih namjena su šume za proizvodnju šumskog sjemena, šume unutar zaštićenih

područja ili prirodnih vrijednosti, šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi,

potrebama obrane Republike Hrvatske te potrebama utvrđenim posebnim propisima.

U Hrvatskoj je udio bjelogoričnih šuma 84%, a crnogoričnih 16%. Prema zastupljenosti

glavnih vrsta udio bukve je 35%, hrasta 27%, običnog graba 8%, običnog jasena 3%, ostale

tvrde bjelogorice 7%, meke bjelogorice 4%, jele i smreke 13%, bora 2% i ostale crnogorice

1%.

10

Struktura šumske površine prema namjeni:

Gospodarska namjena 90%

Zaštitna namjena 5%

Posebna namjena 5%.

Obrasla šumska površina u RH

Visoki uzgojni oblik 53%

Niski uzgojni oblik 44%

Kulture i plantaže 3%.

11

Analiza trenutne situacije

Iako je Vlada Republike Hrvatske još davne 2003. godine donijela Nacionalnu šumarsku

politiku i strategiju i usprkos činjenici što je ovaj dokument kvalitetno i stručno napisan,

činjenica je da su se sve Vlade od tada ponašale kao da Hrvatska nema ovaj strateški

dokument zbog čega je glavno obilježje ukupne šumarske politike nestrukturiranost i

odsustvo dugoročnog, pa i kratkoročnog planiranja. To se znakovito ogleda u kontinuiranoj

stagnaciji važnosti i uloge ovog iznimno značajnog sektora. Kada se tome pribroje:

konstantna ambicija drugih sektora (poput turizma, sporta – golf igrališta,

stanogradnje, prometa, energetike, vodoprivrede i poljoprivrede) za ulaskom u

prostor šuma i 'zaposjedanju' šuma,

nekontrolirana i nezakonita sječa i krađa drvne sirovine od pojedinaca i skupina te

nevoljkost nadležnih tijela, posebice resornog Ministarstva, Hrvatskih šuma i

inspekcija da se učinkovito bore i suzbijaju takve štetne prakse

razumljivo je zašto ovaj sektor koji ima izniman potencijal za održivi razvoj države nije

jedan od ključnih gospodarskih sektora u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj šumarstvo, uz krovni Zakon o šumama, reguliraju i mnogi drugi Zakoni i

pravilnici: Zakon o lovstvu, Zakon o trgovini, Zakon o područjima od posebne skrbi, Zakon o

brdsko-planinskim područjima. Zakon o upravljanju državnom imovinom, Zakon o vodama,

Zakon o hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Zakon o zaštiti okoliša,

Zakon o zaštiti prirode, Zakon o sjemenarstvu, Zakon o šumskom reprodukcijskom

materijalu te cijeli niz pravilnika, npr. Pravilnik o zaštiti šuma od požara, Pravilnik o

skupljanju nedrvnih proizvoda, Pravilnik o zaštiti gljiva itd. Šumarstvo je, baš kao i mnogi

drugi sektori u Hrvatskoj, preopterećeno normativnom regulativom, što omogućava

diskrecijsko odlučivanje predstavnika javne vlasti (a time omogućava pogodovanje

pojedincima ili grupama te potiče korupciju), smanjuje efikasnost upravljanja i

gospodarenja, poskupljuje osnovni proizvod i ne potiče razvoj pratećih industrija i

djelatnosti koje stvaraju tzv. dodanu vrijednost. Zbog takve situacije u birokraciji, kako u

12

Hrvatskim šumama, tako i u drugim nadležnim tijelima javne vlasti, otežan je pristup tržištu

i tržišnom natjecanju u ovom iznimno gospodarski propulzivnom sektoru.

Osnovni podaci o šumskom fondu državnih šuma u Hrvatskoj su:

- površina: 1.991.537 ha

- drvna zaliha: 278.323.621 m3

- godišnji prirast: 8.123.496 m3

- godišnji etat: 4.934.199 m3

Prodaja drvnih sortimenata u 2012. i 2013. godini:

Vrsta sortimenta

Količina m3/2012

Vrijednost 2012 mil/kn

Količina m3/2013

Vrijednost 2013 mil/kn

Trupci 2.259.801 1.108,3 2.259.031 1.184,2 Tanka oblovina 35.279 8,5 41.689 9,9

Celulozno drvo 1.002.516 188,7 872.953 171,7 Ogrjevno drvo 1.428.436 192,0 1.611.871 251,8

UKUPNO 4.726.032 1497,6 4.785.544 1.617,6

Činjenica je da se cijeli niz godina ukupna šumarska politika u Hrvatskoj poistovjećuje s

tvrtkom Hrvatske šume što nije dobro za ukupan razvoj ovog sektora. Hrvatske šume (HŠ)

su troslojno organizirano trgovačko društvo u vlasništvu države s Direkcijom u Zagrebu, 16

uprava šuma-podružnica i 169 šumarijom. Na čelu društva je predsjednik uprave, rad

kontrolira Nadzorni odbor (oboje imenuje Vlada RH), a temeljene odluke donosi Skupština

društva. Tvrtka zapošljava 7667 radnika od čega je 1493 s visokom stručnom spremom. Već

godinama u Hrvatskoj postoje sumnje da se u ovoj državnoj tvrtki zapošljava po

stranačkom ključu, da je u ovoj tvrtci, kao i u mnogim drugim tvrtkama u državnom

vlasništvu preveliki broj zaposlenih te se u više navrata radio plan restrukturiranja

Hrvatskih šuma. Preduvjet svakog restrukturiranja je donošenje plana zbrinjavanja viška

radnika što do sada nije provedeno zbog nemogućnosti, ili nevoljkosti, odnosno

nepostojanja jasne političke volje utvrđivanja potpuno transparentnih i preciznih kriterija

13

za provedbu takvog plana. Na dosadašnje studije o restrukturiranju Hrvatskih šuma

potrošeno je gotovo desetak milijuna kuna, bez ikakvih rezultata.

Hrvatske šume se u hrvatskoj javnosti percipiraju kao tvrtka u kojoj vladaju korupcija i

organizirani kriminal, odnosno da tvrtke zainteresirane za kupovinu drvne građe moraju

biti 'u dealu' ukoliko žele doći do sirovine. Godinama se u medijima piše o slučajevima

krađe drvne građe, pogodovanju pojedincima, lobijima i tvrtkama no bez većih i

konkretnijih rezultata. A bogatstvo kojim raspolažu Hrvatske šume je impresivno. Naime,

svake godine u Hrvatskim šumama priraste 10,5 milijuna m3 drvne mase dok je propisani

etat cijelog šumskog gospodarskog područja 6,6 mil m3 odnosno 1,7% drvne zalihe. ETAT -

sječiva drvna masa označava količinu drvne mase koju je dopušteno iskorištavati u

gospodarske svrhe.

Svake godine donose se godišnji planovi (godišnji etat), a istovremeno se vodi briga o

prirastu, koji je posljednjih godina u pravilu veći od etata. Nažalost u ovu statistiku nisu

uvrštene poražavajuće brojke vezane uz nezakonitu sječu te prodaju tako pokradene

državne, a neki puta i privatne imovine zbog čega iz službenih statistika države i Hrvatskih

šuma nije moguće dobiti pravu sliku stanja.

HŠ proizvode oko 5,5 milijuna m3 drvnih sortimenata godišnje. Od toga na oblovinu otpada

oko 50%, dok je ostalih 50% prostorno drvo (za ogrjev i industrijsku preradu). Oko 89%

ukupnog prihoda Hrvatske šume ostvaruju od osnovne djelatnosti, odnosno od prodaje

drveta. Sve veću važnost dobivaju i druge djelatnosti poput lovstva, turizma, iznajmljivanja

nekretnina, rekreativnih aktivnosti i drugih djelatnosti koje proizlaze iz širokog spektra

općekorisnih funkcija šuma (OKFŠ). U dodatne djelatnosti spada i gljivarstvo, a izuzetan

potencijal krije šuma hrasta lužnjaka u Istri, kod Motovuna gdje pod korijenjem

stogodišnjih hrastova rastu najskuplje gljive na svijetu - tartufi. U Istri se godišnje pronađe

između 3.000 do 5.000 kg tartufa.

14

OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA (OKFŠ)

Ulogu i značaj opće korisnih funkcija šuma teško je novčano prikazati. Postoje metodologije

i smjernice metoda procjene i po njima vrijednost općekorisnih funkcija šuma u Hrvatskoj

procjenjuje se na vrijednost od 43,571 milijun eura. Opće korisne funkcije šuma sastoje se

od ekološke funkcije (hidrološko, vodozaštitno, protuerozijsko, klimatsko i protuemisijsko

djelovanje) jer šuma svojim postojanjem povoljno utječe na zaštitu zemljišta, voda, klimu,

prinos poljoprivrednih kultura i stanje vodnih akumulacija; socijalne funkcije

(podrazumijeva povijesnu, religijsku, umjetničku, obrazovnu, sportsko-rekreativnu,

zdravstveno-higijensku i estetsku funkciju) te socijalno-ekološke funkcije (podrazumijeva

očuvanje genetskog fonda i biološke raznovrsnosti te krajobrazne raznolikosti, održavanje

prirodnosti šuma kao i proizvodnju kisika). OKFŠ se financira iz doprinosa koji plaćaju sve

pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u Hrvatskoj. Osnovica je

ukupni prihod obveznika a stopa za 2013. godinu iznosila je 0,0265%.

Utrošena sredstva u 2013. godini po namjeni u tisućama kunama su:

Razminiranje 7.316

Priprema staništa 703

Njega mladih sastojina 6.111 Njega sastojina proredom 3.468

Radovi na sjetvi i sadnji 119

Čuvanje šuma 26.910 Radovi na uređenju šuma i odabiru 15.739

Gospodarenje šumama na kršu 12.569 Zaštita šuma 31.166

Sanacija i obnova šuma 6.931 Šumska infrastuktura 14.630

Održavanje geofonda 1.018

Ukupno po situacijama HŠ 126.680 Šume šumoposjednika (privatne) 35.377

Vatrogasne zajednice 8.621 Znanstveno istraživački rad 4.376

Ostalo 80 Ukupno utrošena sredstva 175.134

15

Sredstva OKFŠ-a važna su za opstanak šumarstva, posebice šumarstva na kršu jer bez tih

sredstava financiranje šuma na kršu nije moguće zbog činjenica da je njihova komercijalna

vrijednost (prodaja šumskih sortimenata) neznatna. To je paradoks jer je cijena šuma i

zemljišta na kršu velika, a prinos osnovnih šumskih proizvoda je neznatan. Naime,

vrijednost kvadratnog metra zemljišta uz more doseže od 100-500 eura, a na kontinentu ta

vrijednost se kreće od 1 kune plus vrijednost drvne mase. Gubljenjem sredstava OKFŠ-a

vjerojatno bi se izgubila jedinstvenost poduzeća Hrvatske šume.

Osim neefikasnosti upravljanja, prevelikog broja zaposlenih te sumnji na krađu prirodnog

bogatstva, pogodovanje, kriminal i korupciju u Hrvatskim šumama te Upravi za šumarstvo u

Ministarstvu poljoprivrede, hrvatsko šumarstvo pati i od nedostatka strateškog pristupa

ovom iznimno gospodarski, okolišno i socijalno značajnom sektoru zbog čega hrvatska

drvna industrija, umjesto da napreduje, stagnira, pa čak i propada.

SWOT analiza stanja u Hrvatskim šumama

Snage Dugogodišnja tradicija u

gospodarenju šumama Značajan potencijal i kapaciteti za

razvoj novih djelatnosti Visoko-stručni kadar s iskustvom –

visoki udjel inženjera i visokoobrazovanih u ukupnoj strukturi zaposlenih

Posjedovanje FSC certifikata u gospodarenju šumama - Hrvatske šume na zadovoljavajući način provode ekološke i gospodarske komponente ciljeva gospodarenja šumama

Vrijedna materijalna imovina i široka teritorijalna rasprostranjenost nekretnina

Broj zaposlenih – potencijal u povećanju učinkovitosti i kreativnosti širokog spektra zaposlenika i struke

Slabosti Nepostojanje jasnog strateškog

usmjerenja i nejasan status dodatnih djelatnosti

Nerazvijenost funkcije korporativnog upravljanja i planiranja - djelokrug i mehanizmi nužni za usmjerenost na ciljeve i odgovornosti za njihovo izvršenje

Postojeća troslojna upravljačka struktura ne nudi jasnu distinkciju između nadležnosti i odgovornosti svake upravljačke razine u procesima planiranja, ne postoje sankcije za nerealno postavljene poslovne planove

Otežana interna komunikacija Niska profitabilnost Nedovoljno razvijena Služba interne

kontrole i revizije Nefleksibilna politika zapošljavanja

koja svoje uporište ima u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta, a ne u planovima koje je potrebno izvršiti,

16

nepostojanje kriterija zapošljavanja, Velik broj zaposlenih u

neproizvodnim djelatnostima, višak zaposlenih na svim organizacijskim razinama, prosječna starost zaposlenika (45 godina), visoke stope izostajanja s posla i preveliki broj bolovanja

Loša motiviranost i odgovornost zaposlenika za poslovanje poduzeća; nepovoljna radna atmosfera

Neadekvatan sustav stimulacije - sustav obračuna plaće i stimulativnog dijela plaće nije jasno povezan s individualnim učinkom i doprinosom

Organizacija nabave - centralizirana nabava, odgovornost za pravovremeno naručivanje ne nastaje tamo gdje je narudžba zaista i potrebna

Nejasna pravila za dodjelu prodajnih ugovora, mali udio domaćih i međunarodnih licitacija u ukupnoj prodaji, formiranje prodajnih cijena po netržišnom principu

Neiskorištenost infrastrukturnih i prostornih kapaciteta u domeni turističke djelatnosti i niska kvaliteta turističkog proizvoda

Loše upravljanje kvalitetom – kvaliteta drveta koje se daje na prodaju; sušenje drva, oštećenja pri izvlačenju i transportu: sanacija; loša iskoristivost drvne mase

Prilike Veliko šumsko bogatstvo i kvalitetna

sirovina – velika generalna potražnja za drvnom masom (u cijelosti).

Razvoj domaće drvne industrije - Hrvatske šume kao jedini relevantan čimbenik u snabdijevanju sirovinom domaće industrije prerade drva

Izgradnja prepoznatljivog imidža Hrvatskih šuma – šira prepoznatljivost šumarstva i

Prijetnje Snažni državni intervencionizam u

segmentu drvne industrije – cijena se ne formira po uvjetima tržišta

Nekonkurentna domaća drvna industrija - s niskim udjelom finaliteta

Visoki uvoz finalnog drvnog proizvoda i proizvoda veće dodane vrijednosti - visoki izvoz sirovine i drvne mase male dodane vrijednosti

17

poslovanja HŠ imala bi multiplikativno koristan utjecaj na poslovanje HŠ

Komercijalizacija sporednog šumskog proizvoda - (gljive, kestenje, šumsko voće, ljekovito bilje)

Potencijal turističke djelatnosti - osmišljavanje programa i aktivnosti za bolje korištenje turističkih kapaciteta

Razvoj novih proizvoda, usluga i djelatnosti – optimalno korištenje raspoloživih potencijala, zadovoljavanje potreba tržišta

Razvijanje šumske biomase – dodatna eksploatacija drvne mase, povećanje efikasnosti poslovanja. U suradnji s ostalim zainteresiranim stranama pronaći modalitete značajnije eksploatacije šumske biomase kroz razvoj energana i toplana

Nepostojanje sprege između realnih zahtjeva tržišta i obrazovnih institucija - prevelika produkcija šumskih tehničara i inženjera

Slaba povezanost između privatnog šumskog sektora i Hrvatskih šuma - devastiranje i loše gospodarenje šumama u privatnom sektoru, usitnjeno vlasništvo i nepostojanje mehanizama kojima bi se privatni vlasnici sankcionirali

Preuzimanje dodatnih djelatnosti HŠ od konkurencije – privatna poduzeća preuzela i razvila određene djelatnosti za koje HŠ posjeduju kapacitete i preduvjete

Prodaja drvnih sortimenata Hrvatske šume

SWOT analiza drvoprerađivačke industrije u Hrvatskoj

Snage originalni izvor kvalitetne sirovine prisutnost raznolikih vrsta drvne

mase, koje imaju izmjenjivi trend potrošnje u svijetu

još uvijek solidno radno iskustvo/tradicije

povoljna cijena radne snage sektora ekološki zdravo i čisto drvo tradicija održivog gospodarenja

šumama i uredan FSC certifikat

Slabosti slabiji kriterij kod klasiranja

trupaca kao sirovine slabo praćenje svjetskih trendova u

potrošnji vrsta drva slabe menadžerske vještine i

strateško nepoznavanje trendova ino-tržišta

nedovoljan poslovni pristup Agencije AIK prema MSP-u – posebno za brdsko planinsko područje

početak gubitka tradicionalnog– obiteljskog zanatstva

slab prijenos iskustva generacija u proizvodnji

relativno skupa financijska sredstva banaka u stranom vlasništvu

18

nepovoljna monetarna politika RH Prilike

opća tendencija rasta potrošnje drva u svijetu

prepoznavanje domaćeg tržišta za originalnim drvnim proizvodima RH

razvoj klastera obiteljskih tvrtki 2. generacije

nestabilni izvori oblovine iz Ukrajine - Rusije

zatvaranje dijela elementara u Italiji

Prijetnje ponuđači drvnih vrsta iz istočnih

zemalja Europe avanturistički pristup naše

gospodarske politike škare cijena; jačanje tečaja kune s

obzirom na višu cijenu ulaza oblovine

stagniranje eurokupaca zbog Kine – Malezije - Indije

seljenje proizvodnje u nove članice EU s niskim troškovima prerade

Uvođenje loših Ugovora kroz 'Pismo razumijevanja'

politika raseljavanja stanovništva šumskih područja

Potencijali drvnog sektora i drvoprerađivačke industrije u Hrvatskoj

Jedan od temeljnih gospodarskih problema Hrvatske, a time i ruralnih krajeva je neznatni

rast (bolje rečeno pad) izvoza, negativna bilanca zaposlenosti te izostanak ostvarenja

vlastitih proizvodnih mogućnosti. Na ovakvu situaciju utjecala je gospodarska politika

prijašnjih i sadašnje Vlade. Taj je model, između ostalog, posljedica nepoštivanja struke i

nedovoljnog praćenja razvoja izvoznih tržišta. Ne radi se analitika bogatstva prirodnih

resursa te definiranje konkretnih projekata i mjera o tome kako i kojim putem doći do

potrebne dodane vrijednosti. Značaj šumarstva te pravilan pristup primarnoj preradi

oblovine iz Hrvatskih šuma, ali i privatnih šuma (koja je bitan preduvjet za inovativnost i

razvoj drvoprerađivača) sasvim je sigurno ključna odrednica za očuvanje i razvoj ruralnih

dijelova Hrvatske. Područja poput Like, Banije, Gorskog kotara, posebice pogođena

dugogodišnjom ekonomskom krizom i recesijom, vape za osmišljavanjem konkretnih mjera

za poticanje onih poduzetničkih projekata koji su održivi i logični za ta područja, posebice

razvoja šumarsko-drvnog sektora. Nužno je posvetiti daleko veći značaj privatnim šumama

(šumoposjednicima), potencijalu koji je zapušten i zaboravljen iako je u Hrvatskoj u

privatnom vlasništvu 22% šuma. Uz uredno korištenje EU fondova privatne šume mogu biti

19

veliki razvojni potencijal u područjima s dugom tradicijom drvo-prerađivanja, a time

sprječavati iseljavanje i negativne demografske trendove u područjima poput Like, Gorskog

kotara i Banije. Gospodarenje šumama u privatnom vlasništvu treba prepustiti samim šumo

posjednicima, ali isključivo putem licenciranih izvođača šumarskih radova, uz posredovanje

Savjetodavne službe, prije svega u plasmanu sredstava strukturnih fondova EU za ruralni

razvoj. Aktiviranjem privatnog šumoposjeda mobiliziralo bi se dodatnih približno 1000 000

m3 drvne sirovine (podaci Nacionalne inventure šumskih resursa). Sve navedeno bilo bi

snažan zamašnjak razvoju gospodarstva prije svega u dosad zapostavljenim ruralnim

krajevima. U tom nam smislu i Europska povelja o malim poduzećima daje dobru osnovu jer

je Hrvatska preuzela obavezu implementacije ove povelje u sve dokumente razvoja

regionalne i državne politike. Šumarski sektor mora imati iznimno važnu ulogu u

implementaciji ove povelje. Smisao Europske Povelje je sadržan u logici: 'MISLI PRVO NA

MALE' i to kroz nastavak jačeg razvoja poduzetništva u EU-a po financijskom programu

2014–2020. Sukladno odrednicama ove Povelje glavne odrednice šumarske i

drvoprerađivačke industrije bile bi sljedeće:

Cilj: Očuvanje postojeće djelatnosti šumarstva i malih pilana – primarne prerade te

poticanje djelatnosti dodatne vrijednosti u ovom sektoru – finalizacija proizvoda s

istaknutim dizajnerskim obilježjima

Misija: Objedinjenje nastupa svih članica malih i srednjih poduzeća (MSP-a) u očuvanju

šumarske tradicije – jačanje Drvnog klastera

Strateški postupci:

- uredno osiguranje potrebne sirovine (oblovine) za kapacitete domaćih pilana,

- potpisivanje valjanih dugoročnih ugovora isporuka sirovine sa članicama istih,

- zabrana bilo kojeg oblika poslovne diskriminacije za članice MSP-a

- edukacije na terenu za mogućnost korištenja sredstava EU-a (Poljoprivredni fond za

ruralni razvoj – odjel Šumarstva).

U ORaH-u se zalažemo za efikasnost, otvorenost, transparentnost te jednaka pravila igre za

sve. Pristup tržištu i tržišnom natjecanju treba biti jasan, nedvosmislen i ne treba ga

opstruirati nepotrebnim normiranjem. Mali hrvatski šumoposjednici imaju malu površinu

šuma kojom gospodare pa se tek sada javljaju udruge koje pokušavaju gospodariti šumama

20

kao prirodnim imobiliziranim bogatstvom RH. Mali šumoposjednici imaju mali i zanemarivi

udio na tržištu i ne mogu biti utjecajan sudionik na tržištu, a trebali bi biti aktivni sudionici

bez obzira na veličinu posjeda. Trenutno mali šumovlasnici žele prodati svoje šume

Hrvatskim šumama jer je država najbolji kupac. U nekoliko zadnjih godina počeo je povrat

šuma bivšim vlasnicima i već su ih bivši vlasnici preprodali domaćim i stranim

poduzetnicima u šumarstvu.

Veliki svjetski proizvođači namještaja (stolova i stolica) nemaju problema s ulaznom

cijenom sirovine. Svako povećanje cijena sirovine (oblovine) kompenzira se pregovaračkom

snagom kupca. Globalizacija podrazumijeva da onaj tko ima tehnologiju i svjetski priznati

brend vlada tržištem. Prema statističkim pokazateljima kalkulacija stvaranja cijene finalnog

proizvoda sastoji se od:

trošak proizvodnje iznosi od 13 – 17%,

trošak nosioca brenda 25 – 30%,

trošak distributera 35 – 45%,

porez na dodanu vrijednost je individualna kategorija svakog tržišta.

Vlasnici svjetskih brendova finalnih proizvoda i namještaja zaključuju svake tri godine

čvrste ugovore o proizvodnji u onom dijelu svijeta koji im ponudi ciljanu cijenu, rokove i

traženo upravljanje kvalitetom. Drvni sektor u RH ostvaruje izvoz finale na stranom tržištu

od približno 80% u sklopu nečijeg brenda te ostvaruje maksimalnih 18 – 20% tržišnih

vrijednosti i ide sigurnim koracima u koloniju sirovine. Postavlja se temeljno pitanje, što je

sektor drvoprerađivača RH bez sirovine iz vlastitog izvora nacionalnog bogatstva? U analizi

strukture izvoza drvnog sektora RH uočava se jedan problem, a to je pad izvoza drvnih

proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. To je trend, koji sasvim sigurno ocrtava krajnji

rezultat ovakve pogubne ekonomske politike RH, koja će dovesti RH u čistog izvoznika

sirovine.

GODINA IZVOZ u mil. USD

2011. 964,20

(total)

Drvo i drvni proizvodi 611,87

Namještaj 352,32

21

2012. 902,35

(total)

Drvo i drvni proizvodi 578,50

Namještaj 323,85

Tablica analize izvoza drvnih asortimenata ukazuje na izuzetno veliki izvoz piljene građe i

sirovine te pad izvoza finalnog proizvoda (dodane vrijednosti). Načelno je izvoz drva u

povećanju u m3, no s obzirom na nepostojanje brenda hrvatskog drva isti izvoz bilježi niže

postignute cijene na svjetskom tržištu i naravno odljev hrvatskog prirodnog šumskog

bogatstva.

U praksi nema održivog razvoja bez pretpostavki međufaznog upravljanja kontrolom

kvalitete, koja u konačnici daje manji škart, kvalitetno upravljanje sirovinama, a time i veći

stupanj iskoristivosti materijala. S jedne strane postoje ekonomski ciljevi, s druge strane

upravljanje prirodnim resursima i socijalnom pravednošću. Načelno se mijenjaju i određuju

nove granice mogućeg i poželjnog, što sasvim sigurno donosi promjene u samom

upravljanju tvrtkama. Održivi razvoj sektora drvoprerađivača RH treba podrazumijevati

valjan odnos sastavnica određenih podskupina:

održivo gospodarenje šumama, koje podrazumijeva gospodarenje s

predznakom poštovanja biološke i društvene funkcije šume s karakteristikama

(certificiranje takvog gospodarenja od akreditacijskih agencija), čvrsto definiran

kriterij određivanja kvalitete i cjenovnih razreda trupaca, pravilan odnos s

kooperantima,

ekonomski cilj, koji podrazumijeva rast i uspjeh poduzetnika i produktivnosti,

te stalno jačanje konkurentnosti,

socijalni cilj, koji podrazumijeva osnovno smanjenje siromaštva i primarno

uvođenje načela pravednosti.

Države EU sve više izvoze u Hrvatsku, a njihov uvoz smanjuje korištenje naših finalnih

proizvoda. To govori da ne razumijemo i ne koristimo potencijal ovog sektora u Hrvatskoj.

22

Najviše se izvozi rad i prirodne resurse (sirovine) što je neodrživo. Kao posljedica takvog

stanja pojavljuju se sljedeće krizne točke:

1) Loša vrijednosna veličina i struktura izvoza;

2) Negativan utjecaj 'Pisma razumijevanja' HŠ na godišnje ugovore malih poduzetnika;

3) Loša veličina zaposlenosti – pogotovo u ruralnim krajevima;

4) Negativan (rastući) trend omjera sirovinskog kapaciteta s tehnologijom finalnog

izvoza;

5) Odsutnost brenda i brendiranja hrvatskih vrsta drva i finalnih proizvoda;

6) Nerazumijevanje klastera i efikasnog MSP-a;

7) Potreba stvaranja istraživačkih razvojnih centara u skladu s razvojem ino tržišta;

8) Negativan utjecaj makroekonomske, te šumarske politike na drvno industrijski

sustav.

Opća je konstatacija da izvoznici nemaju adekvatnu poziciju u poticajima i fiskalnoj politici,

kao i slabe mjere favoriziranja izvoza finalnih proizvoda od drva. Temeljni je zadatak hitno

preoblikovanje nove proizvodne politike drvno – šumarskog sektora. Praktično je na djelu

destrukcija analitike i struke u praćenju trendova i rezultata. Nužno je odrediti : cilj – put i

način praćenja rezultata, te korigirati ono što je potrebno.

23

Ciljevi

1) Potrajno (održivo) upravljanje i gospodarenje šumama te očuvanje biološke

raznolikosti (flore i faune) šumskih zajednica

2) Jačanje značaja banke sjemena šumskog reprodukcijskog materijala (posebice

autohtonih vrsta) te sadnja drvnih nasada (banke sjemena in situ)

3) Sektorsko pozicioniranje i jačanje pozicije šumarstva u odnosu na druge sektore,

posebice one koji iskazuju ambicije za 'zaposjedanje' šuma (turizam, sport – golf

igrališta, stanogradnja, promet, energetika, vodoprivreda i poljoprivreda)

4) Integralno upravljanje i planiranje šuma na čitavom teritoriju Hrvatske i

usklađivanje sektorskih planova kroz nacionalnu strategiju održivog razvoja u

cilju osiguravanja ravnoteže i sinergijskih učinaka

5) Dizanje konzistentnosti šumarskog sektora, odnosno smislenije povezivanje

obrazovanja i znanosti, tijela javne vlasti, operativnog gospodarenja te

nevladinih udruga

6) Prilagodba tijela javne vlasti novim zadacima - pojednostavljivanje

zakonodavnog okvira, uklanjanje birokratskih prepreka za realizaciju

proizvodnih, visoko-tehnoloških projekata iz ovog sektora, uvođenje sustava tzv.

check lista u birokratske procedure

7) Donošenje održive Strategije/Programa razvoja šumarstva i disciplinirana

provedba ovog dokumenta

8) Kvalitativno restrukturiranje Hrvatskih šuma, uvođenje mjerljivih kriterija

valorizacije rada zaposlenika te jasnih nadležnosti i poslova svih službi i

pojedinih funkcija (norme), suzbijanje korupcije, kriminala i pogodovanja,

uvođenje jasnih 'pravila igre' koja jednako vrijede za sve

24

9) Uvođenje burze drvnih sirovina kao glavnog instrumenta za sprječavanje

korupcije i krađe u sektoru, uvođenje obavezne burzovne prodaje sve sirovine iz

državnih šuma

10) Klasterizacija drvoprerađivača i drvne industrije u Hrvatskoj te osmišljavanje

zajedničke strategije nastupa na domaćem i stranim tržištima

11) Brendiranje Hrvatske kao visokokvalitetnog drvnog brenda

12) Pošteno i efikasno korištenje sredstava OKFŠ-a

13) Realizacija karte brzorastućih drvnih energetskih nasada Hrvatske te plana

realizacije projekata iskorištavanja drvne biomase u energetske svrhe (manje

BE-TO – bioenergane – toplane), korištenje iskrčene mase i otpada iz drvne

industrije i poljoprivrede kao energenta

14) Poticanje kreativnih industrija i produkt dizajna u području obrade drva

15) Ulaganje u nova znanstvena i tehnološka rješenja u ovom sektoru

16) Jače povezivanje građevinskog, poljoprivrednog i drvnog sektora, posebice u

smislu korištenja konstruktivnih građevinskih materijala nove generacije (KVH

konstruktivno puno drvo, lamelirani i lijepljeni nosači te stropne i zidne ploče);

drvena vanjska stolarija; gotovi elementi od slame za suhu gradnju (poput

Knaufa); ekološka toplinska izolacija; proizvodnja kompresiranih bala sijena za

gradnju; dodavanje vlaknastog biljnog materijala (konoplja) u proizvodnji

građevnog materijala (opeke, blokovi), 'in situ' (temelji) te kao energenta.

17) Otvaranje novih (zelenih) radnih mjesta u privatnom sektoru na realizaciji

drvoprerađivačkih projekata

18) Uspostava kvalitetnog monitoringa i evaluacije ukupne šumarske politike

(razvoj informacijskog sustava šumarstva, transparentno informiranje javnosti

kroz slobodan pristup podacima, edukaciju, sudjelovanje javnosti u donošenju

važnih odluka, međunarodnu suradnju).

25

Strategija (okvirni plan, plan svih planova)

Šumarstvo kao kolijevka koncepta održivog razvoja te djelatnost koja u

Hrvatskoj ima dugu tradiciju mora biti značajan čimbenik u provedbi

modela kružne/cirkularne ekonomije zbog svojih gospodarskih,

okolišnih i društvenih potencijala.

26

Taktički alati i vremenski tijek aktivnosti

1. Izrada i donošenje Strategije/Programa razvoja šumarstva i drvoprerađivačke

industrije te akcijskog plana koji uključuje i šumarsku kartu Hrvatske (poseban

naglasak na brzorastuće energetske nasade, kartu obnovljivih izvora energije, u

dijelu korištenja biomase te kartu poljoprivredne proizvodnje Hrvatske) –

2015/2016. godina

2. Izrada i donošenje novog Zakona o šumama – pojednostavljivanje birokratskih

procedura i prepreka, zakonski okvir za provedbu restrukturiranja Hrvatskih šuma,

uvođenje sustava check listi u provedbene dokumente (Pravilnike i Uredbe) na

temelju kojih se implementira Strategija i Zakon – 2015. godina

3. Uspostava burze drvnih sirovina – 2016. godina

4. Jačanje uloge i značaja Drvnog klastera - kontinuirano

5. Jačanje uloge i proširenje djelokruga Hrvatskog šumarskog instituta u

Jastrebarskom, povezivanje hrvatskih stručnjaka/inja iz domovine i inozemstva u

cilju unaprjeđenja znanstvenih i tehnoloških dostignuća iz područja šumarstva,

drvnog dizajna te novih normi iz područja graditeljstva proizvodima drvnog

podrijetla – 2015. godina početak operacija a potom kontinuirano

6. Osiguravanje neovisnosti Savjetodavne službe od Hrvatskih šuma i Poljoprivredne

savjetodavne službe – 2015. godina

7. Reforma javnog sektora – Hrvatske šume i Uprava za šumarstvo pri Ministarstvu

poljoprivrede – 2015. godina početak operacija i potom kontinuirano

8. Popularizacija gradnje drvetom i biljnim materijalom te upotreba takvih proizvoda u

graditeljstvu (poticaji, olakšice, seminari, tečajevi) - kontinuirano

9. Povezivanje s obrazovnim sektorom od vrtića do fakulteta, a na povezanim

fakultetima (arhitekture, građevine i dizajna) uvesti/pojačati programe koji se bave

drvetom i biomasom – odmah i kontinuirano.

27

Financijski instrumenti

1) Proračun Hrvatskih šuma

2) Doprinos za općekorisne funkcije šuma

3) Sredstva Državnog proračuna

4) Sredstva EU fondova (Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj – EPFRR,

Europski fond za regionalni razvoj, Fond solidarnosti, Mehanizam suradnje

Europske Unije za civilnu zaštitu, LIFE+, i dr.)

5) Privatne investicije.

28

Sažetak

Šumarstvo kao kolijevka koncepta održivog razvoja te djelatnost koja u Hrvatskoj ima dugu

tradiciju mora biti značajan čimbenik u provedbi modela kružne/cirkularne ekonomije

zbog svojih gospodarskih, okolišnih i društvenih potencijala.

Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo koje ima raznolike, infrastrukturne i sirovinsko-

energetske funkcije. U infrastrukturne funkcije šume ubrajaju se hidrološke, vodozaštitne,

protuerozijske, klimatske, apsorpcijske, odnosno protu-emisijske, prirodno-zaštitarske,

genetske, biološko-raznovrsne, estetske, zdravstvene, rekreacijske i turističke funkcije.

Održavanje vitalnosti šuma ključno je za prevladavanje izazova koje donose klimatske

promjene te za održavanje postojanosti različitih biljnih i životinjskih vrsta tj. biološke

raznolikosti.

Osim iznimnog prirodnog značaja šuma, šume imaju veliki gospodarski i društveni

potencijal. Hrvatska ima dugu i uspješnu tradiciju potrajnog (održivog) upravljanja i

gospodarenja šumama. Naša zemlja se smatra državom bogatom šumskim bogatstvom, a u

usporedbi s prosjekom Europske Unije iznimna prednost Hrvatske je u tome što je čak 95%

naših šuma prirodno, dakle nisu nastale ljudskom intervencijom i sadnjom. Statistički

podaci RH govore da šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju 42,4%; dok sa svim šumskim

zemljištima zauzimaju čak 47,5% kopnene površine. No, usprkos zemljopisnom,

povijesnom i Ustavnom određenju može se zaključiti da dosadašnje Vlade nisu znale

iskoristiti ovu iznimnu komparativnu prednost. Šumarstvo u Hrvatskoj je, nažalost,

obilježeno netransparentnim i neefikasnim upravljanjem državne tvrtke Hrvatskim

šumama, 'apetitima' drugih sektora usmjerenima prema zaposjedanju šuma (graditeljstvo,

promet, turizam, sport, poljoprivreda i dr.), nezakonitim sječama drvnog bogatstva i

njihovom krađom od strane pojedinaca i grupa, korupcijom, lobističkim interesima i

pogodovanjem pojedincima i grupama, dominacijom izvoza sirovine (oblovine i

poluproizvoda od drveta), nevoljkošću nadležnih tijela, posebice resornog Ministarstva i

drugih inspekcija da se učinkovito bore i suzbijaju takve štetne prakse te izuzetno malim

izvozom finalnih proizvoda s dodanom vrijednošću. Birokracija je neefikasna i

netransparentna, administrativne procedure su komplicirane i arbitrarne zbog pretjerane

29

zakonske normiranosti te preklapanja, pa čak i kontradiktornosti među horizontalnim

zakonodavstvom i pozakonskim propisima. Osim toga, nedovoljno se koriste potencijali

biomase u energetske svrhe, a povezanost šumarstva s novim trendovima i tehnologijama u

građevinskom sektoru je efemerna. U tom se smislu Hrvatska može, nažalost, smatrati

sirovinskom izvoznom kolonijom zbog čega je teško očekivati da će šumarski i

drvoprerađivački sektor postati značajniji čimbenik u gospodarskom oporavku države.

Ciljevi ove sektorske politike su potrajno (održivo) upravljanje i gospodarenje šumama te

očuvanje biološke raznolikosti (flore i faune) šumskih zajednica; sektorsko pozicioniranje i

jačanje pozicije šumarstva u odnosu na druge sektore; integralno upravljanje i planiranje

šuma na čitavom teritoriju Hrvatske i usklađivanje sektorskih planova kroz nacionalnu

strategiju održivog razvoja u cilju osiguravanja ravnoteže i sinergijskih učinaka; dizanje

konzistentnosti šumarskog sektora; uvođenje učinkovitog i transparentnog monitoringa

nad provedbom strategije, zakona i planova; pojednostavljivanje zakonodavnog okvira i

uklanjanje birokratskih prepreka za realizaciju proizvodnih, visoko-tehnoloških projekata

iz ovog sektora, uvođenje planskog, strateškog pristupa u ovu iznimno važnu gospodarsku

djelatnost; efikasno upravljanje i transparentno poslovanje Hrvatskih šuma uvođenjem

jasnih 'pravila igre' koja jednako vrijede za sve; pokretanje burze drvnih sirovina; jačanje

drvne klasterizacije posebice u osmišljavanju zajedničke strategije nastupa na domaćem i

stranim tržištima; brendiranje Hrvatske kao visokokvalitetnog drvnog brenda; pošteno i

efikasno korištenje sredstava OKFŠ-a; jačanje energetskih potencijala biomase; poticanje

kreativnih industrija i produkt dizajna u području obrade drva; jačanje ulaganja u nova

znanstvena i tehnološka rješenja; povezivanja građevinskog i drvnog sektora; otvaranje

novih (zelenih) radnih mjesta u privatnom sektoru na realizaciji drvoprerađivačkih

projekata.

U realizaciji ovih ciljeva iznimno je važna sinergija i kvalitetna suradnja između državnog

sektora (HŠ, Ministarstvo poljoprivrede, Institut), privatnog sektora, znanstvenih institucija

(Fakulteti) te čvršće povezivanje s međunarodnim sektorskim udruženjima. Iznimnu ulogu

za uspješnost realizacije ove politike ima edukacija, kako ona formalna, tako i ona

neformalna, a veliku važnost ima Savjetodavna šumarska služba čiju je nepristranost i

neovisnost neophodno osigurati.

30

Druga generacija obiteljskih poduzetnika često ima potrebu samostalno se poduzetnički

dokazati - ne samo kao nasljednici postojećeg obiteljskog poduzeća, već pokretanjem

vlastitog poduzetničkog pothvata. Takvi startup poduzetnički pothvati često se nastavljaju

na postojeća obiteljska poduzeća, čineći tzv. klastere obiteljskih tvrtki. Na uspješnost takvih

inicijativa uvelike će utjecati i edukacija druge generacije. Naime, trenutni poduzetnici u

kategoriji mikro – malog poduzetnika žive ili nastoje preživjeti od jedne do druge poslovne

godine. Bez kreiranja vlastitog modela drvoprerađivača baziranog na struci nema održivog

razvoja šumarstva i drvoprerađivačke industrije, kao ni razvoja obnovljivih izvora energije

iz biomase.

Financijska sredstva za realizaciju projekata iz ovih djelatnosti postoje i izdašna su, no ostat

će mrtvi kapital ukoliko se u ovu djelatnost ne uvede strateški, planski pristup te

disciplinirana, vjerodostojna, transparentna i efikasna provedba ključnih projekata i

programa za realizaciju ove iznimno važne politike.

31

LITERATURA

Nacionalna šumarska strategija i politika (NN 120/2003)

Zakon o šumama (Narodne novine, br. 140/2005, 82/2006, 129/2008, 80/2010,

124/2010, 25/2012, 68/2012)

Zakon o izmjenama Zakona o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi (Narodne novine, br.

148/2013)

PRAVILNICI:

Pravilnik o uređivanju šuma (Narodne novine, br. 111/2006 i 141/2008),

Pravilnik o čuvanju šuma (Narodne novine, br. 121/2006 i 25/2011),

Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nacionalne inventure šumskih resursa (Narodne

novine, br. 53/2006 i 137/2008),

Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu

(Narodne novine, br. 116/2006, 74/2007, 55/2009 i 25/2011),

Pravilnik o Upisniku šumoposjednika (Narodne novine, br. 69/2006 i 84/2008),

Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima

koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno (Narodne novine, br. 66/2007, 29/2008 i

4/2011),

Pravilnik o uvjetima i mjerilima za odobrenje opsega nužne doznake stabala u šumama

šumoposjednika (Narodne novine, br. 61/2006, 6/2008, 101/2008 i 25/2011),

Pravilnik o postupku za ostvarivanje prava na sredstva iz naknade za korištenje

općekorisnih funkcija šuma za izvršene radove u šumama šumoposjednika (Narodne

novine, br. 66/2006 i 25/2011),

Pravilnik o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje

općekorisnih funkcija šuma (Narodne novine, br. 84/2010 i 39/2012),

Pravilnik o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom

zemljištu (Narodne novine, br. 105/2009 i 98/2011),

Pravilnik o službenoj iskaznici i znački šumarskog inspektora (Narodne novine, broj

142/2012),

32

Pravilnik o sadržaju i načinu polaganja stručnih ispita za ovlaštene inženjere šumarstva i

drvne tehnologije (Narodne novine, broj 74/2007).

EU propisi:

Nova EU Strategija za šume (COM(2013)659)

Glavni plan Nova EU Strategije za šume (SWD(2013)343)

Direktiva 1999/105/EZ

Direktiva 2000/29/EZ

Direktiva 2009/28/EZ

Uredba (EZ) br. 2012/2002

Odluka 2007/779/EZ

COM(2011)244

COM(2008)400

Uredba (EU) br. 995/2010

COM(2010)66

COM(2012)93

COM(2008)645

Belaj, Vitomir: "Hod kroz Godinu - Pokušaj rekonstrukcije prahrvatskoga mitskoga

svjetonazora", Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.

Portali:

http://hsd-bjelovar.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/povijestsum?showall=1

http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.2.11.ht

ml

http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/tvrtka/onama

http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito

http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv

http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/povijestsum

http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/certsuma

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=78042

http://hr.wikipedia.org/wiki/Slavenska_mitologijacirkular