Prirodan i jednostavan vodič

za lakše razumijevanje i ispravljanj najčešćih problema sa psima

C o c c o B i l l @ w a r e z h r . o r g

Cesar MillanJutarnjiiisT

Cesar Millan i Melissa Jo Peltier Šaptač psima

Naslov izvornika Cesar's Way

Copyright © Cesar Millan and Melissa Jo Peltier 2006

Preveo s engleskoga Damir Biličić

Ilustracija na naslovnici Alan Weissman

UrednikNeven Antičević

Cesar Millani

Melissa Jo Peltier

ŠAPTAČ PSIMAPrirodan i jednostavan vodič

za lakše razumijevanje i ispravljanje najčešćih problema sa psima

^LGORIMISNZagreb, srpanj 2011.

prvo izdanje

Posvećujem uspomeni na svog djeda Teodora Millana Angula

ioca Felipea Millana Guillena.

Obojici hvala što su me naučili kako istinski cijeniti, poštovati i voljeti Prirodu.

Osobito hvala mojoj majci Mariji Teresi Faveli d ’Millan, koja me naučila kolika je snaga snova.

Sadržaj

Z ahvale...................................................................................7

Predgovor Jade P inkett S m ith .......................................10

Predgovor M artina D eeleyja.................................. .......11

U vod.....................................................................................13

N apom ena o rodov im a................................................... 19

P r o l o g Pasji ž iv o t.......................................................................................21

1. O drastanje sa psim a.........................................................29Pogled s druge strane granice

2. Kad bismo mogli razgovarati sa životinjam a.............59Jezik energije

3. Psihologija p a s a ................................................................ 77Kauč nije nužan

4. Snaga čopora......................................................................99

5. Problem i............................................................................ 123Kako smo zeznuli pse

6. Psi u crvenoj zo n i........................................................... 143Opasna agresivnost

7. Cesarova form ula zadovoljstvaza uravnotežene i zdrave pse.......................................163

8. “Ne bismo li se svi jednostavnomogli dobro slagati?”.....................................................191

Jednostavni savjeti za sretan suživot sa psom

9. Zadovoljan pas, zadovoljan v lasn ik ...........................217

Cesarov rječnik pojm ova............................................. 221

Sa Scarlett

Zahvale

Ova mi prva knjiga znači neopisivo mnogo, pa jc stoga važno da izrazim za- hvalnost svima koji su na ovaj ili onaj način utjecali na moj život - i pomogli mi da dođem do ove životne faze u kojoj zapravo ostvarujem vlastiti san i pišem knjigu! Neke od tih ljudi nisam ni upoznao, no svi su pripomogli u oblikovanju mog načina razmišljanja i načina na koji pristupam poslu.

Prva jc medu njima Jada Pinkett Smith, oduvijek više od obične klijentice: ona je moj mentor, moj vodič i uzor. Hvala, Jada, na predivnome duhu i na tome što si mi pokazala što znači uistinu bezuvjetno prijateljstvo.

Htio bih izraziti zahvalnost i Jayu Realu koji me uzeo pod zaštitu i poučio me pravilima, granicama i ograničenjima u poslovnome svijetu. Jay, čovjek si od riječi i časti. Instinktivno si znao kad me treba uzeti za ruku i voditi, ali znao si i kad jc došlo vrijeme da napustim gnijezdo i odletim dalje. Na tome ću ti uvijek biti zahvalan.

Ovdje moram zahvaliti i dvjema ženama, ženama koje su vodile salon za uljepšavanje pasa u San Dicgu i koje su me angažirale kad sam tek došao u SAD. Oprostite što se ne sjećam vaših imena - tada nisam znao engleski i američka su mi imena bila komplicirana. Ali ako čitate ove riječi, molim vas da budete svjesne toga da nikada neću zaboraviti što ste učinile za mene. Smatram vas svojim prvim (ali ne i posljednjim!) američkim anđelima zaštitnicima.

Autori i stručnjaci s područja “samopomoći” u medijima često doživljavaju trivijalizaciju, no za svoj današnji uspjeh zahvalan sam upravo nekima od njih. Oprah Winfrey utjecala je na mene i davno prije nego što sam je imao čast osobno upoznati i raditi s njezinim psima. Njezina emisija pod naslovom “Kako reći ne” promijenila mi je život još na početku karijere, jer sam u to vrijeme govorio ne članovima obitelji, dok sam svima ostalima govorio da. Hvala ti, Oprah, na mudrosti i spoznajama. Meni ćeš uvijek biti utjelovljenje “smireno- -samouvjerene” energije u načinu na koji pristupaš životu i radu. Istinski si zvjezdani “voda čopora” ljudskoga roda!

šaptač psima 1

Ovdje bih volio spomenuti i preporučiti još neke pojedince koji su utjccali i na moj život i na način na koji radim sa psima. Anthonv Robbins pokazao mi je kako postaviti cilj, pridržavati se zadaća nužnih za ostvarenje tog cilja i kako doći do samog cilja. Dr. Wayne Dyer naučio me kolika je snaga nakane. Deepak Chopra pomogao mi je da pojasnim stavove u vezi s ravnotežom tijela i duše, te našom povezanošću s prirodnim i duhovnim svijetom. Dr. Phil McGraw poučio me kako ljudima s ljubavlju prenijeti informacije koje možda ne žele čuti, te mi pomogao da prihvatim činjenicu da moji savjeti nisu prikladni za sve. Knjiga Muškarci su s Marsa, žene su s Venere, psihologa Johna Graya, pomogla mije da spasim brak.

U jednoj životnoj fazi očajnički sam pokušavao utvrditi jesam li lud. Pitao sam se jesam li jedina osoba na svijetu koja smatra da je psihologija pasa - a ne obuka pasa - ključ pomoći kod problema povezanih sa psima. Knjiga po­kojnog dr. Leona F. Whitneyja Psihologija pasa: temelji obuke pasa i knjiga dr. Brucea Foglea Pseći um spasile su mi duševno zdravlje i pomogle mi da shvatim da sam na pravome putu.

Kada je 2002. u LosAngeles Timesu izišao članak o meni, istog trenutka moj Centar za psihologiju pasa stale su opsjedati horde hollywoodskih pro­ducenata, a svaki od njih obećavao mije brda i doline u zamjenu za to da mu običnim potpisom prepustim svoj život i svoja “prava”. Sheila Emery i Kay Sumner jedine su dvije osobe koje mi nisu željele nešto oduzeti i koje se nisu razbacivale fantastičnim obećanjima. Hvala im što su me upoznale s tvrtkom MPH Entertainment - s Jimom Miliom, Melissom Jo Peltier i Markom Huf- nailom. Ekipa koju su činili MPH i dvojac Emery-Sumner prodala je moju seriju, Šaptač psima s Cesarom Millanom. televizijskoj kući National Geographic. Za razliku od drugih producenata koji su mi se bili obratili, partneri iz MPH-a nisu me željeli promijeniti. Ni u jednom trenutku nisu tražili da budem nešto što nisam. Željeli su me prikazati točno onakvim kakav jesam - bez dodataka, be/. pretjerivanja i nepotrebnih predstava, željeli su prikazati moju bit. Kav, Sheila i partneri iz MPH - zovem ih svojim “televizijskim čoporom” - pomogli su mi da mi noge ostanu čvrsto na zemlji, te da zadržim uravnoteženost u poslu koji pridošlice često izbacuje iz ravnoteže.

Osobitu zahvalnost želim izraziti svojoj djeci, Andreu i Calvinu. Njihov je otac iznimno predan misiji. A ta je misija često oduzimala vrijeme koje je mogao provesti s njima. Samo bih htio da, dok odrastaju, dobro znaju da u svakom trenutku kad nisam s njima, imaju prvo mjesto u mojim mislima. Moji nevjerojatni dečki, vi ste razlog zbog kojeg i dalje tako radim: svaki trag koji ostavljam u svijetu ostavljam za vas. Želim da odrastete u obiteiji koju obilježava čast, čast koja znači nešto važno. Andre i Calvine, nadam se da ćete se uvijek sjećati i cijeniti vlastite korijene.

Što je najvažnije od svega, tu je i moja snaga, moja kralježnica - moja su- pruga, Ilusion Wilson Millan. Smatram da nitko nije veći sretnik od muškarca kojeg supruga podupire sto posto, a meni je podarena upravo takva sreća.

8 Cesar Millan

Ilusion je bila uz mene i prije nego što sam bio “netko i nešto”, dok nisam imao ništa. Pokazala mi je koliko je važna bezuvjetna Ijubav, te me istovremeno istinski “rehabilitirala”. Rodio sam se s nogama čvrsto na zemlji, no prije nego Što smo se vjenčali, sve sam se više gubio. Postao sam sebičan, a prioriteti su mi bili izmiješani. Ilusion me vratila iz tog stanja. Postavila mi je pravila, uranice i ograničenja. Uvijek se borila za ono što je po njezinu mišljenju bilo najbolje za našu vezu i najbolje za našu obitclj i od toga nikada nije odstupala. Ona ljude voli onako kako ja volim pse. U počecima karijere jednostavno sam odbacivao ljudsku komponentu odnosa između čovjeka i psa, no Ilusion je odmah uvidjela da upravo ljudi moraju nešto “skopčati” kako bi psi bili sretni. Osim toga, u životu nisam upoznao osobu koja je nesebičnija i koja jc toliko u stanju praštati. Zna što je pravo praštanje - ne tek na riječima, nego i na djelu. U njezinu jc slučaju to značilo oprostiti i onima koji su skrivili neke od vrlo traumatičnih stvari koje su joj se dogodile u životu. A već je i to samo po sebi za mene veliko nadahnuće. Ilusion, svakog se dana budim ponosan i počašćen što si mi supruga.

Tu su na koncu još i psi. Da sam stablo, svi oni divni ljudi u mojem životu bili bi pojedinci koji su utjecali na moj rast, no psi bi i dalje bili moje korijenje. Oni me drže na tlu. U svakom psu kojeg ugledam živi duh mog djeda, čovjeka koji je najviše utjecao na moju životnu misiju, koji me prvi upoznao s čudom životinjskog svijeta i čudesima majke prirode. Psi ne čitaju knjige, pa im ova zahvala ne znači ništa. No nadam se da kad god sam u njihovoj blizini uvijek osjete energiju moje vječne zahvalnosti za sve što su mi pružili.

Melissa Jo Peltier zahvaljuje:

Lauren Ong, Johnu Fordu, Colette Beaudry, Mikeu Belleru i Michaelu Casciu iz National Geographica, kao i Russelu Howardu i Chrisu Albertu, njihovim vrhunskim stručnjacima za odnose s javnošću, našoj ekipi i osoblju angažiranom na snimanju serije Šaptač psima s Cesarom Millanom, na stalnoj iznimnosti, Scottu Milleru iz tvrtke Trident Media Group, na povjerenju i strpljivosti, te nenadmašnom Ronaldu Kessleru, na tome što me uveo u Trident. Hvala Kim Meisner i Juliji Pastore iz Harmony Booksa, na velikoj stručnosti, Heather Milchell na istraživanju i provjeri činjenica, Kav Sumnet i Sheili Emerv na tome što su u naš život uvele Cesara, Ilusion Millan na povjerenju i prijateljstvu, Jimu Miliu i Marku Hufnailu na deset čudesnih godina koje se nastavljaju, Euclidu J. Peltieru (Tati) na nadahnuću, dražesnoj Caitlin Gray na strpljivosti tijekom ljeta koje sam provela pišući, te Johnu Grayu, Ijubavi mog života - ti si promijenio sve.

Dakako, hvala Cesaru. Hvala, Cesare, na časti koju si mi iskazao dopustivši da postanem dijelom tvoje misije.

Šaptač psima 9

Predgovor Jade Pinkett Smith

Dopustite da vas pripremim na jednu činjenicu: kroz psihologiju pasa Cesara Millana o sebi ćete spoznati koliko i o svome psu/psima. Jer, znate, upravo smo mi, ljudi, izgubili predodžbu o prirodnome poretku u kojem funkcioniraju naši psi. To što ne poznajemo prirodu svojih ljubimaca i njihove potrebe njima oduzima prirodni instinkt kojim se služe u preživljavanju. A tako stvaramo neuravnoteženog i nesretnog ljubimca koji nam donosi više glavobolje nego sreće i užitka. Cesar nam pomaže da shvatimo prirodan način života pasa, kako bi naši ljubimci postali uravnoteženijima i sretnijima.

Zahvaljujući strpljivosti i mudrosti, Cesar je donio sreću mojoj obitelji, mojim psima i meni. Stoga svi vi, njegovi novi učenici, otvoreno pristupajte novim spoznajama i uživajte u novostečenoj sreći.

10 Cesar M illan

Predgovor Martina Deeleyjapredsjednika Međunarodnog saveza stručnjaka za pse (IACP)

Unatoč tome što imamo sve više knjiga, više oblika pomoći, više poma­gala za dresuru i svakako više nagrada, danas nailazimo na više pasa neprimjerena ponašanja nego ikada prije. Raspolažemo sredstvima koja nam mogu pomoči da stvorimo pristojne i poslušne pse, ali ipak dovoljno ne poznajemo prirodu vlastitih pasa. Iako je većina nas, vlasnika pasa, dobronamjerna i puna Ijubavi prema ljubimcu, upravo taj izostanak razumijevanja može dovesti do pojave mnogobrojnih i čestih problema. Ukratko, psi nisu mali ljudi. Ne razmišljaju poput ljudi, niti svijet vide kao mi. Psi su psi i moramo ih poštivati kao pse. Kad se prema njima ponašamo kao prema ljudima, činimo im med­vjedu uslugu i izazivamo mnoge od oblika negativnog ponašanja na koje danas nailazimo.

Od trenutka kad sam prvi put ugledao Cesara M illana i vidio kako radi sa psima u emisiji Šaptač psima, bilo mi je jasno da uvida upravo to. Riječ je o jedinstvenome čovjeku koji se ne boji političke nekorektnosti, koji govori o ulozi vođe u odnosu prema psima, te se ne ustručava korigirati psa kad je potrebno. I dalje sam zadivljen načinom na koji Cesar komunicira i ostvaruje interakciju i sa psima i s njihovim vlasnicima. Cesar uzroke problema objašnjava tako da to može shvatiti svaki vlasnik psa. Njegov karakter, srdačna narav i smisao za humor

Šaptač psima 11

upravo su neodoljivi. Zahvaljujući njegovu šarmu, čak i najtvrdokor­niji vlasnici počinju slušati i pokazivati sklonost promjenama. On ne samo što vam može objasniti situaciju, nego može i riješiti problem. Uz minimalnu količinu verbalne komunikacije, pas sluša, mijenja stav i ponašanje. Psi reagiraju na Cesarov smiren i samopouzdan pristup. Uistinu je riječ o čovjeku koji zna “pseći jezik”.

U ovoj knjizi C esar nas podsjeća da je najvažniji dio dresure izgradnja zdravog odnosa između čovjeka i psa, odnosa u kojem su granice jasno postavljene. Iz osobnog iskustva znam koliko je to pre­sudno. Moj prvi pas, Kim, nikada nije pokazivao znakove agresivnosti i nikada se nije neprilično ponašao u javnosti, ni kad smo kod kuće imali društvo. Danas bi ljudi rekli: “Kakav lijepo dresiran pas.” Ali stvar nije bila u dresuri, nego u tome što se naš odnos temeljio na tri ključna elementa koja Cesar podrobno opisuje u knjizi: fizičkoj aktivnosti, disciplini i ljubavi.

Cesar nam pokazuje kako stvoriti upravo takav odnos i pomaže nam da bolje shvatimo svoje pse. Usto objašnjava kako psi uz ispravan pristup mogu promijeniti stavove i ponašanje. Riječ je o presudno važnim informacijama za sve koji žele mirniji suživot s toliko cijenje­nim ljubimcem.

12 Cesar M illan

Uvod

Izluđuje li vas vaš pas? Je li agresivan, nervozan, bojažljiv ili jedno ­stavno napet? M ožda vaš četveronožni prijatelj pokazuje znakove određene opsjednutosti - bilo da se radi o skakanju na svakoga tko se pojavi na ulaznim vratim a ili da vas u beskonačnost gnjavi i tjera da mu bacate istu zelenu tenisku lopticu koju vam onda donosi...?

Ili možda, samo možda, mislite da imate idealnog kućnog ljubim­ca, samo biste željeli s njim ostvariti odnos koji bi vam donosio više zadovoljstva. Željeli biste doista doznati kako točno funkcionira vaš pas. Želite mu ući u glavu, razm išljati kao on, stvoriti bliskiju vezu.

Ako ste potvrdno odgovorili na neko od navedenih pitanja, znajte da ste došli na pravo mjesto.

Ako me ne znate iz televizijske serije Šaptač psima, dopustite da se predstavim . Zovem se C esar M illan i s vam a želim podijeliti mudrost stečenu kroz cjeloživotno iskustvo života i rada sa psima- m eđu kojima su bile i tisuće “ izgubljenih slučajeva” koje sam tijekom godina rehabilitirao.

Još nekoliko sitnica o m eni: u S jedinjene A m eričke D ržave doselio sam se 1990. iz M eksika, bez prebijene pare u džepu, ali s ambicijama i snovima o tome da postanem najboljim dreserom pasa na svijetu. Počeo sam raditi u salonu za uljcpšavanje pasa, no u manje od deset godina već sam radio sa skupinam a pretjerano

Šaptač psima

agresivnih rotvajlera, a m eđu njima su bili i psi koji su igrom slučaja pripadali i divnome paru za koji ste možda i čuli, W illu Smithu i Jadi Pinkett Smith. Will i Jada, oboje odgovorni vlasnici pasa, ostali su pod velikim dojmom pri susretu s mojim prirodnim darom za bavljenje psima, te su mc vrlo velikodušno preporučili prijateljima i kolegama, m eđu kojima je bilo i mnogo slavnih osoba. Nisam se uopće reklam irao, inform acije o meni širile su se isključivo usm e­nom predajom .

U brzo je došlo do pravog procvata posla pa sam zahvaljujući tom e u South Los A ngelesu otvorio svoj C en ta r za psihologiju pasa (D og Psychology Center). Ondje je smješten čopor od tride- set-četrdeset pasa koje nitko ne želi prim iti. Većinu tih životinja spasio sam iz raznih utočišta ili iz organizacija za spašavanje jer ih sm atraju “neusvojivima” ili su ih vlasnici napustili zbog ponašanja. N ažalost, budući da nem a dovoljno utočišta u kojima ne ubijaju pse, većinu napuštenih životinja neizbježno očekuje eutanazija. Ali m oji spašeni psi, nakon rehabilitacije, postaju sretnim i produktiv­nim članovima zajednice. Mnogi od njih s vrem enom sc nadu i u odgovornim obiteljima koje im pružaju ljubav. A dok su kod mene, ti psi kojima je prijetila sigurna sm rt, redovito ugošćuju i služe kao uzori problem atičnim psim a mojih klijenata.

Am eričke pse obilježavaju jedinstvena zahtjevnost i potrebe - to prepoznajem u njihovu pogledu i energiji još od onog dana kad sam prešao granicu i ušao u Sjedinjene Države. Am erički psi žude za onim što većina slobodnih pasa ima posve prirodno: mogućnošću da jednostavno budu psi, da žive u stabilnom i uravnoteženom čoporu. Am erički psi muče se s pitanjem koje je nepoznato većini pasa u svijetu - moraju se “odučiti” od vlasnikovih nastojanja, koje m otivira ljubav, ali su u konačnici ipak destruktivna, da od njih stvore četveronožne ljude s krznom.

Kao klinac u M eksiku gledao sam Lassie iR in Tin Tina i snatrioo tom e da postanem najbolji “trener” pasa na svijetu. To čime sc bavim više ne nazivam “treniranjem ”, kao ni dresurom . Naići ćete na m noštvo izvrsnih dresera - ljudi koji će vašeg psa naučiti da

14 Cesar Millan

reagira na zapovijedi “sjedni”, “m iruj”, “dođi” i “uz nogu”. To nije moje područje. Ja se bavim rehabilitacijom teških slučajeva. Bavim sc psihologijom pasa, pokušavam uspostaviti vezu sa psećim umom i prirodnim instinktim a, ne bih li lakše ispravio neželjeno ponašanje. Ne služim se riječima, ni zapovijeđima. Služim se energijom i d o ­dirom. Kad dođem k nekom klijentu, vlasnik najčešće sm atra d a je problem u psu. M en ije u podsvijesti uvijek pom isao d a je problem najvjerojatnije u vlasniku. Klijentima često govorim: “Rehabilitiram pse, ali obučavam ljude.”

Z a moju je metodu ključno nešto što nazivam “snagom čopora”.

Budući da sam odrastao na farm i, okružen psima koji su imali radne dužnosti i nisu bili kućni ljubimci, stekao sam višegodišnje iskustvo u interakcijam a i prom atranju pasa u njihovu prirodnom okruženju, u društvenoj zajednici koju nazivamo “čoporom ”. Pojam “čopora” usađen je u DNK vašeg psa. U čoporu postoje samo dvije uloge: uloga vode i uloga onoga koji slijedi vodu. Ne postanete li vođom čopora svome psu, on će sam preuzeti tu ulogu i pokušati uspostaviti dominaciju nad vama. U Am erici većina vlasnika pasa razmazi ljubimce i pruža im stalnu ljubav i nježnost, smatrajući kako je psu to dovoljno. Reći ću vam kratko i jasno: to nije dovoljno. U psećem svijetu stalni izrazi naklonosti rem ete prirodnu ravnotežu. T im e što ih učim kako “progovoriti” psećim jezikom - jezikom čopora - klijentim a otvaram jed an posve novi svijet. Pri radu s klijentima cilj mi je pobrinuti se za to da na koncu i čovjek i pas budu zdraviji i sretniji.

U A m erici živi više od šezdeset pet m ilijuna pasa '. Tijekom posljednjih deset godina vrijednost segm enta gospodarstva pove­zanog s kućnim ljubimcima udvostručila se i prihodi su u toj branši dosegli približno trideset četiri m ilijarde - da, milijarde! - dolara. Američki vlasnici pasa tetoše ljubimce i predm etim a poput zelenih putnih torba od krokodilske kože nam ijenjenih m inijaturnim jork- širskim terijerim a koje koštaju po pet tisuća sedam sto dolara, kao

Izvor: US H umane Society (Am eričko društvo za zaštitu životinja).

Šaptač psima 15

i policama osiguranja od trideset tisuća dolara2. U prosjeku, vlasnik za ljubimčeva života na životinju potroši i do jedanaest tisuća, pa i više dolara - a riječ je o jednoj od konzervativnijih procjena3! U ovoj zemlji bez imalo sumnje živi najviše razm aženih pasa na svijetu. Ali jesu li američki psi zbog toga i najsretniji?

Moj je odgovor, nažalost, negativan.

Nadam se samo da ćete nakon ove knjige raspolagati odrede- nim praktičnim tehnikam a koje će vašem psu pom oći u nošenju s problem im a na koje nailazi. No, što je još važnije, volio bih da steknete dublje spoznaje o tom e kako vaš pas prom atra svijet - te što uistinu želi i što mu treba kako bi živio m irno, sretno i urav­noteženo. Uvjeren sam da se gotovo svi psi rađaju besprijekorno uravnoteženi, usklađeni sa sobom i prirodom. Tek kada počnu živjeti s ljudima, kod njih se javljaju problemi povezani s ponašanjem. A kad smo već kod problem a i neriješenih pitanja, tko ih od nas nema? Nakon što počnete prim jenjivati moje tehnike, m ožda ćete čak i ponešto bolje razum jeti sebe. I vlastito ponašanje prom atrat ćete u drukčijem svjetlu, te m ožda uvidjeti da m alo-pom alo mijenjate način na koji ostvarujete interakciju s djecom, bračnim drugom ili šefom. N aposljetku, i ljudi su životinje čopora! Ne m ožete ni zamisliti koliko mi je gledatelja reklo da su moje tehnike pomogle podjednakom broju i ljudi i pasa. Kao prim jer neka posluži dio ovog divnog pism a štovateljice:

Dragi Cesare,

velika hvala na tvojoj seriji “Šaptač psim a”.

Najneobičnije je to što si prom ijenio mene i život moje obitelji, iako uopće nemamo psa!

2 M inđy F etterm an: “ P am pere d Pooches N estlc in L ap o f L uxury” U SA Today. 11, veljače 2005., 1A.

3 AIex Lieber: “Lifetime Costs of Pet Ow nership”, PetPiace.com , http://petplace,com pu- serve.com /Ar ticles/artShow.asp?art ID = 5024 .

16 Cesar M illan

Četrdeset jedna m i je godina i im am dvoje djece (petogodišnjeg sina i šestogodišnju kći). Nailazila sam na užasne probleme s disciplinom (spoznala sam da m i djeca nemaju ni granice ni ograničenja). Djeca su od mene radila što god su htjela, doslovce m e po volji gurala i potezala na sve moguće strane, kako na javnim mjestima, tako i kod kuće. A onda sam naišla na tvoju emisiju.

Otada sam sam u sebe izdresirala tako da postanem energičnijim roditeljem, da odlučnije namećem autoritet, da se izborim za svoj prostor osobe koja ima autoritet.Usto sam se naučila ne moliti i preklinjali da nešto učine, nego im reći da to nešto jednostavno učine (na primjer, posprem e sobu, raščiste stol u blagovaonici i spreme opranu odjeću). Promijenio se m oj život, a promijenili su se i oni. Sto m i je najnevjerojatnije, djeca su m i discipliniranija (i sukoba je manje), a ja sam uvidjela da zapravo vole im ati dužnosti i obavljati određene svakodnevne poslove. Ponosni su kad ispune zadaću, a ja sam jednostavno oduševljena.

L judim a nisi sam o otvorio oči u vezi s njihovim psima, nego si ih naučio i nešto u vezi s njima samima.

Tisuću puta hvala!

obitelj Capino

Psima dugujem mnogo toga. Posve očito, od njih živim, no moja je zahvalnost i mnogo dublja. Psima dugujem uravnoteženost. D ugu­jem im i iskustvo bezuvjetne ljubavi, kao i to što sam kao dječak zahvaljujući njima nadvladao usamljenost. Psima dugujem shvaćanje obitelji, a oni su mi pomogli i da postanem boljim i uravnoteženijim “vođom čopora” u društvu koje čine moja supruga i djeca. Psi nam pružaju tako mnogo toga, a što mi njima zapravo nudimo zauzvrat? M jesto na kojem će prespavati, hranu, naklonost... No je li im to

Šaptač psima 17

dovoljno? Oni svoj život s nam a dijele posve čisto i nesebično. Ne bismo li stoga mogli zaviriti dublje u njihov um i srce i utvrditi što doista žele?

Neki vlasnici pasa, stekao sam čvrst dojam , zapravo ne žele učiniti što je potrebno kako bi njihov pas u životu bio zadovoljan jer se pribojavaju da će to porem etiti ravnotežu odnosa u kojem pas pruža zadovoljstvo njima. No ne bi li u idealnom e odnosu potrebe trebale biti zadovoljene objema stranam a?

Nadam se da ću ovom knjigom svim čitateljima pomoći da svojim psim a vrate barem dio brojnih darova koje njihovi psi daju njima.

18 Cesar Millan

Napomena o rodovima

Odrastao sam u Meksiku, u kulturi koju možemo nazvati “mačističkom”. Neki Amerikanci možda će jc nazvati i “scksističkom”. Kako je god nazvali, riječ je o kulturi koja žene ne cijeni onoliko koliko ih cijeni američka kultura. Žene zaslužuju poštovanje kao majke, no njihova osobna vrijednost ni približno nema zasluženu težinu. Društvo ondje ženu ne potiče na to da cijeni samu sebe, niti da se osjeća važnom.

Otkako sam se doselio u Ameriku i oženio Amerikankom, doživio sam “rehabilitaciju” i to u tolikoj mjeri da smatram kako nijedna kultura ne može biti istinski zdrava ako ženi ne prida zasluženu vrijednost. Kad je riječ o pisanoj riječi u mojoj prvoj knjizi, pitanje roda vrlo mi jc važno. Stoga smo moja suautorica i ja tom pitanju pristupili ovako:

U svakom drugom poglavlju izmjenjivat će se muški i ženski oblici zamjenica i ostalih vrsta riječi koje se odnose na ljude. U svakom dru­gom poglavlju isto ćemo načelo primijeniti i na pse. Stoga će u jednom poglavlju zamjenica “on” označavati psa, a “ona” čovjeka. U sljedećem poglavlju obrnut ćemo uloge i tako dalje.

Svojoj iznimnoj i prelijepoj supruzi Ilusion WiIson Millan dugujem mnogo, a osobito sam joj zahvalan jer mi je otvorila oči i ukazala na ključnu ulogu koju žene igraju u čovjekovu životu. One su uistinu ono vezivo koje na okupu drži naše ljudske “čopore”.

Šaptač psima 19

U šetnji sa čoporom

Prolog

Pasji život

Petnaest je do sedam ujutro i sunce tek proviruje iznad vrška gorja Santa Monica. Napredujemo točno prema istoku, a staza je tiha i pusta. Još nisam uočio nikakav trag ljudi, a to je dobro. Kad trčim brdima - u pratnji približno trideset pet pasa bez uzice - uvijek se držim najmanje prometnih smjerova. Psi nisu opasni, ali mogu itekako zastrašiti osobu koja nikada nije vidjela čovjeku koji trči u društvu čopora pasa.

Sada već trčimo oko pola sata, a moj pom oćnik Geovani trči iza posljednjeg psa i pazi na pripadnike čopora koji eventualno zaostanu ili skrenu s puta, iako se takve stvari događaju rijetko. Cim uđemo u ritam, psi i ja složno i energično napredujemo kao jedno, kao da smo jedna životinja. Ja vodim, a oni me slijede. Čujem kako teško dišu, kao i zvuk njihovih šapa na zemlji. Smireni su i sretni, te lagano kaskaju spuštene glave, vedro mašući repom.

Psi me slijede, u rasporedu koji odgovara njihovu statusu, no budući da je ovaj čopor znatno veći nego što bi u prirodi bio uobičajen vučji čopor, psi se dijele u podskupine prema razini energije: visokoj, srednjoj i niskoj. (Manji psi moraju trčati snažnije i brže da održe tempo.)

Svi su psi u migracijslcome načinu funkcioniranja i povode se za in­stinktom. Tako je, čini mi se ponekad, i kod mene. Duboko udišem - zrak je čist i svjež i ne osjećam ni tračak losangeleskog smoga. Taj me osjećaj ushićuje i totalno diže. Osjećam se sjedinjeno s prirodom, sa svitanjem i psima. Razmišljam o tome koliki sam sretnik kad tako provodim dane i kad imam mogućnost lako uživati u tom danu, jer mi je to dio posla, dio životne misije.

Šaptač psima 21

Za prosječnog radnog dana odlazim od kuće u kalifornijskome Ingle- woodu i u šest ujutro dolazim u Centar za psihologiju pasa u South Los Angelesu. Geovani i ja potom puštamo pse u zemljano “dvorište” Centra, da se olakšaju nakon noćnog odmora. Nakon toga, uvodimo ih u kombi i u brdima smo već najkasnije u pola sedam. Ondje se zadržavamo približno četiri sata, a u fazama izmjenjujemo razdoblja žestoke fizičke aktivnosti, umjerene vježbe i odmora.

Fizičku sam aktivnost već opisao - ja vodim čopor poput alfa-vu- ka, a psi idu za mnom. Skupina je vrlo šarolika - ima tu ozlijeđenih, odbačenih i spašenih pasa, kao i pasa mojih klijenata koji su u naš centar došli radi “povratka korijenima” - u psećem smislu. Imamo i više nego dovoljno pit bulova, rotvajlera, njemačkih ovčara i drugih pripadnika snažnih pasmina, kao i špringer španijela, malih talijanskih hrtova, buldoga i čivava. Dok trčim, većina pasa nije na uzici. Ako nekoga treba vezati, za njega će se brinuti netko od mojih pomoćni­ka. Pojavi li se i najmanja sumnja u vezi sa sposobnošću nekog psa da bude poslušan pripadnik čopora, ostat će kod kuće, pa ću s njim vježbati na druge načine. Koliko god bili raznoliki, psi djeluju zajedno, kao čopor. Njihov najdublji, iskonski instinkt tjera ih da me slijede, da slijede “vođu čopora”, da me slušaju i da među sobom surađuju. A nakon svake nove vježbe, ja sam s njima još povezaniji. Priroda je upravo tako i zamislila način funkcioniranja čopora.

U cijeloj je priči najiznimnije to što se pri svakoj šetnji ili trčanju psi svih mogućih pasmina uopće ne razlikuju. Jednostavno je riječ o čoporu. Kad se odmaramo, odvajaju se po pasminama. Svi rotvajleri tako će sc naći u jednoj skupini. Iskopat će malu rupu u zemlji da se u njoj odmore. Pit bulovi će se zajedno ispružiti, uvijek usred čopora, i tako se sunčati. A njemački ovčari smjesti! će se u hlad nekog stabla. Svaka pasmina ima svoj stil. A onda, kad ponovno dođe vrijeme za trčanje, svi će trčati kao jedan, kao da među njima nema baš nikakvih razlika. Pas i životinja u svakome od njih daleko su jači od odlika pa­smine - barem kad je riječ o ozbiljnom pitanju migracije. Svakog dana provedenog s njima, o psima naučim nešto novo. Za sve što učinim da im pomognem, od njih zauzvrat dobijem tisuću darova.

10:45: Ponovno smo u South Los Angelesu. Nakon četiri sata in­tenzivne aktivnosti u brdima, psi su spremni za još vode - i za dom. Vraćaju se u Centar i odmaraju u sjeni visokog trijema, stabla guste krošnje ili u “Tajlandu” - kako nazivam niz od pet malenih, privatnih

* * *

Rotvajleri za vrijeme zajedničkog odm ora

psećih kućica za najsitnije medu njima. Neki od najaktivnijih pasa prije odmora se vole rashladiti u jednom od naših bazena. Tijekom sata predviđenog za njihov odmor, negdje od jedanaest do podneva, ja održavam konzultacije s klijentima i primam nove pse u Centar. Novog i neuravnoteženog psa najbolje je pridružiti stalnom čoporu kad su svi ostali psi iscrpljeni.

Nakon vježbe i odmora, psi su zaslužili hranu... baš kao što bi to bilo i u prirodi. Hranu im volim pripremati osobno, uzimati je i mije­šati golim rukama, tako da se u njoj uvijek nađe i miris vođe njihova čopora. Obred hranjenja u Centru za psihologiju pasa traje između sat i pol i dva, a osmišljen je tako da psima posluži i kao psihološki izazov - u ljudskim okvirima pandan bi mu bila vježba za jačanje “snage volje”: psi se poredaju ispred mene i čekaju. Prvi će hranu đobiti najmirniji, najkrotkiji i najopušteniji pas. Ostali psi zahvaljujući tome shvaćaju da će, što budu mirniji i poslušniji, imati veće izglede da dođu do toga što žele. Psi moraju jesti jedni do drugih, bez sukoba i bez zauzimanja dominantnog položaja. A to je silno velik mentalni izazov za svakog psa, izazov koji, s druge strane, pripomaže skladnom funkcioniranju čopora.

Nakon što su jeli i olakšali se, psi su spremni za nove tjelesne na­pore. Kao što vidite, silno vjerujem i u čvrstu strukturu i u intenzivnu

Šaptač psima 23

fizičku aktivnost s ciljem postizanja onakve ravnoteže kakvu bi psi imali i u prirodi, u svijetu bez čovjekova utjecaja.

Naša je sljedeća aktivnost najzahtjevnija u dnevnom rasporedu - koturaljkanje. Vjerovali ili ne, većina pasa obožava trčati uz mene dok jurim na koturaljkama - sviđa im se ta izazovna potreba da održavaju korak s vodom čopora koji je na kotačićima! Vježbu mogu izvoditi s najviše deset pasa odjednom, a to znači da radim po tri do četiri vježbe zaredom. Tijekom poslijepodneva u tome će se okušati svi psi i svi će biti iscrpljeni, pa tako i ja. Dok se dva sata odmaraju, ja obavljam telefonsko savjetovanje i odrađujem uredske poslove. Negdje oko pet poslijepodne ponovno izlazimo i dvadesetak minuta se igramo lopticom. U Centru za psihologiju pasa između trideset i četrdeset pasa može se tako igrati istom lopticom, a da pritom ne dođe do sukoba. I to je ta “snaga čopora” koja utječe na poželjno ponašanje.

Sunce se spušta prema obzoru i čopor se u smiraj dana odmara. To je najbolje vrijeme za pojedinačni rad s određenim psima kojima je to potrebno. Dobar je primjer Beautv, dugonoga njemačka ovčarka s teškim oblikom agresivnosti utemeljene na strahu. Čim joj se netko približi, ona će ustuknuti, a zatim ili pobjeći ili napasti. Kako bih joj za ogrlicu učvrstio uzicu, moram juriti za njom, izmoriti je, a potom čekati da mi to dopusti. To ću možda morati ponoviti i tisuću puta, dok ne shvati da joj je, kad ispružim ruku, najbolje doći do mene. A budući da jc cijeli dan sudjelovala u vježbama i radila zajednički s čoporom, sada je u najboljem mentalnom stanju za rad posvećen njezinim problemima.

Danas, više od deset godina nakon što je Centar za psihologiju pasa prvi put otvorio vrata, imam mali broj zaposlenika, među kojima su, uz mene. moja supruga Ilusion, te još četvero odanih suradnika. U svakom trenutku brinemo se za približno trideset do četrdeset pasa. Mnogi od pasa u čoporu u Centru s nama su od početka. Neke od njih smatramo obiteljskim kućnim ljubimcima pa svake večeri s nama odlaze kući. Vezali smo se za tolike od njih da moramo mijenjati sa­stav skupine koja s nama ide kući. Drugi su psi posjetitelji koji nam se vraćaju, a u vlasništvu su dugogodišnjih klijenata kojima se sviđa to kako čopor uravnotežuje njihove pse. Ti klijenti dovode nam pse kad god odlaze na neko putovanje. Njihovim psima, koji su psihološki već zdravi, dolazak na druženje s čoporom nalik je na dolazak u kakav kamp i ponovno druženje sa starim prijateljima.

24 Cesar M illan

Ostali su psi u Centru privremeni gosti, psi koje ovamo dovodim kako bih im pomogao s rehabilitacijom. Odnos između “stalnih” i “pri­vremenih” članova čopora približno je pola-pola. Neki od privremenih članova su psi spašeni iz raznih utočišta - psi koje bi očekivala eutanazija u slučaju da se nc mogu socijalizirati, i to ubrzo. Ostali su psi privatnih klijenata. Obično kažem da mi psi klijenata održavaju posao, dok psi iz utočišta održavaju moju karmu. Većina mojih privatnih klijenata zapravo nema potrebu slati pse u naš Centar da bi se oporavili, baš kao što ni svim ljudima ne treba skupna terapija da bi rješavali psihičke probleme. U većini slučajeva kojima se bavim riječ je o psima kojima jc jednostavno potrebno odlučnije predvodništvo od strane vlasnika, kao i određena pravila, granice, ograničenja i dosljednost u njihovu vlastitom domu kako bi postali bolji. No ima i drugih slučajeva, kod kojih je najbolje psa dovesti k nama kako bi dobio potporu i bio pod utjecajem pripadnika svoje vrste, te tako ponovno naučio kako biti pas.

Budući da je toliki broj pasa potekao iz organizacija za spašavanje i zbrinjavanje životinja, iza mnogih od njih dirljive su priče, a neke od njih obuhvaćaju i nevjerojatne primjere okrutnosti ljudi prema životinjama. Junakinja je jedne takve priče i Rosemary. Riječ je o mješanki pit bulova, uzgojenoj radi borbe s drugim psima u protuza­konitim borilištima. Nakon što je izgubila jedan važan meč, vlasnici su je polili benzinom i zapalili. Jedna joj je organizacija spasila život, pa se oporavila od opeklina, no bilo je jasno da je zbog tog stravičnog iskustva postala opasno agresivna prema ljudima. Počela je gristi. Za nju sam čuo nakon što je napala dvojicu postarijih muškaraca, te sam odmah ponudio da ću je uzeti i pokušati rehabilitirati.

Predstavili su m ije kao opasnog, smrtonosnog psa. No kad sam je doveo u Centar, na pravu sam je stranu okrenuo kao od šale. Trebali su joj tek sigurno mjesto i odlučan vođa kako bi ponovno počela vje­rovati ljudima. Ljudi su je dotada plašili, pa bi ona uvijek povukla prvi potez. I tada bi napala, jer bi joj čovjek, prema njezinu iskustvu, ako ga ne bi napala, nekako naudio. Za samo dva dana stekao sam njezi­no povjerenje. Nakon toga bila je drag i krajnje poslušan pas kakvog možete samo zamisliti. Rosemary se nije rodila kao ubojica, to su od nje učinili ljudi. Cim je počela živjeti u Centru, okružena energijom stabilnih i uravnoteženih pasa, pokazala sc vrlo jednostavnim slučajem.

Rosemary danas živi kod obitelji koja ju je usvojila i koja je voli- i koja nc može vjerovati da je ikada bila agresivna prema ljudima. Pokazalo se da nisam mogao ni poželjeti boljeg ambasadora Centra za psihologiju pasa.

Šaptač psima 25

Baš kao Rosemary, i Popeyea su pripadnici jedne organizacije za zaštitu životinja pronašli kako luta ulicama, pa je završio kod nas jer se oni s njim nisu mogli nositi. Popeye jc čistokrvni pit bul koji jc u protuzakonitim borbama ostao bez oka. Kao “roba s greškom” više nije bio koristan vlasnicima pa su ga napustili. Dok se prilagođavao funkcioniranju samo s jednim okom, Popcye jc postao izrazito sum­njičav prema drugim psima, budući da mu jc vidno polje bilo suženo, te se osjećao ranjivim. Reagirao jc tako što jc drugim psima pristupao krajnje agresivno ne bi li ih zastrašio - te bi time gotovo neizostavno izazvao sukob. Potom je počeo napadati i ljude. Kad je došao k meni, bio je vrlo nametljiv, dominantan i napet. Bio je daleko teži slučaj jer mu je i energija bila na tako visokoj razini, pa sam u njegovoj blizini u svakom trenutku morao biti dodatno budan i svjestan svakog pokreta. Danas je to pouzdan pripadnik čopora blage ćudi. I ovdje ga nitko nc gnjavi zbog činjenice da ima jedno oko.

U čoporu imamo mnogo pit bulova, ne zbog toga što su opasniji od ostalih pasa, nego zato što su medu najsnažnijim pasminama pa se organizacije za spašavanje s njima muče kad se pojave problemi, osobito ako je riječ o agresivnosti. Na žalost pit bulova, mnogi ljudi uzgajaju ih radi zabranjenih borbi ili radi zaštite, pa sc od njih već unaprijed očekuje da iskažu agresivnu stranu karaktera.

Preston je također pit bul i divovske je građe. Živio je s jednim osamdesetogodišnjim muškarcem i cijcli život s njim proveo zatvoren u stanu. Budući da je Preston po prirodi vrlo smiren, nikada nije postao destruktivan - dok mu je vlasnik bio živ. Preston je bio uz vlasnika kada je ovaj umro, a pronašao gaje vlasnik iznajmljenog stana, koji je pozvao ljude iz zaklade Amanda. Kad su došli po njega, Preston je bio vrlo stidljiv, povučen. A stidljivi psi često su kandidati za agresivnost utemeljenu na strahu. Kad su Prestona smjestili u kućicu, pa ga zatim pokušali izvući, počeo je žestoko napadati sve oko sebe. A budući da je tako velik, spasitelje je sve više obuzimao strah. No kad sam ga doveo ovamo, odmah sam uvidio da je taj pas zapravo prestrašen i nesiguran. Bio je jedan od rijetkih pasa koje sam odmah, od prvog dana, bez vremenskih ograničenja ubacio u čopor. Kako je po prirodi miran, odmah je osjetio opuštenu i stabilnu energiju ostalih pripadnika čopora i gotovo istog trenutka postao gotovo posve poput njih. Odmah se smirio i premda pojavom i dalje plaši većinu posjetitelja, ja dobro poznajem njegovu tajnu - riječ je o divu blage ćudi.

Iako u Centru nemam ljubimce kojima sam skloniji drugima, Scar- lett, sitna, crno-bijela pripadnica pasmine francuskih buldoga, jedan

26 Cesar M illan

je od onih pasa kojima sam postao silno privržen. Često sa mnom ide kući, a moji je sinovi smatraju obiteljskim kućnim ljubimcem. Scarlett je bila najnoviji član domaćinstva prepunog pasa i drugih kućnih ži­votinja. Njezini su vlasnici imali zcca koji je bio izišao iz svog kaveza, a Scarlett ga je napala i iskopala mu oko. Došao sam u njihovu kuću kako bih ondje radio sa Scarlett. Čak sam imao dojam da za taj slučaj nije potreban odlazak u Centar. Problem nije bio u Scarlett, nego u njezinim vlasnicima. U kući nije bilo nikakve discipline - nije bilo pravila, ni granica ni ograničenja - a vlasnici su rijetko bili kod kuće da nadgledaju brojne i različite životinje koje su im slobodno jurile amo-tamo po čitavom imanju. Vlasnicima sam zadao opsežnu domaću zadaću, no oni nisu ništa promijenili. Nekoliko tjedana poslije Scarlett je odgrizla nogu jednoj čivavi koja je također živjela s njima. A budući daje Scarlett bila najagresivniji pas i najnovija u njihovu čoporu, vlasnici su ponovno krivnju svalili na nju. Činilo mi se da za nju ondje nema nade pa sam im ponudio da ću jc osobno usvojiti. Danas je tako draga i mirna daje mogu voditi bilo kamo. Smatram je svojom sretnom amaj­lijom. Kad god mi zatreba još malo sreće u nečemu, samo je pogladim po trbuhu, kao što neki glade Budine kipiće. Još mc nije iznevjerila.

Oliver i Dakota dva su smede-bijela špringer španijela. Oba psa imaju tjelesne poteškoće koje su posljedica pretjeranog parenja bliskih srodnika, npr. česte upale očiju i ušiju. Dakotino je stanje od njih dvoje teže. Smatram da svaki pas u čovjekov život ulazi kako bi ga nečemu poučio. Dakota m ije ukazao na neurološka oštećenja - problem koji ne mogu riješiti. Dakotina je energija “isključena”. Sve u vezi s tim psom - o d lajanja do načina na koji juri za sjenama - vrlo je neuravnoteženo. A budući da u čoporu nije dopuštena agresivnost - baš nikada - drugi mu psi ne čine ništa nažao, pa može mirno živjeti. U prirodi bi bio meta napada zbog slabosti i vjerojatno ne bi preživio.

Volio bih kad bih vas mogao upoznati sa svim psima u čoporu, jer svi imaju podjednako fascinantne priče i prošlost. No svima je zajedničko jedno. Za njih pripadnost vrsti i psećem društvu ima duboko značenje. Biti dijelom ljudske obitclji njima ne bi bilo isto što i pripadati skupini pasa. Bilo bi im ugodno, živjeli bi udobno, možda čak i bili razmaženi. No njihovu bi životu nedostajalo iskonsko značenje. Kada pripadaju skupini koju čine pripadnici njihove vlastite vrste - bez obzira na pasminu - ti se psi osjećaju potpunima.

Volio bih da su svi psi u Americi - i na svijetu - uravnoteženi i zadovoljni poput pasa u mojem čoporu. U životu mi je cilj pomoći u

Šaptač psima 27

rehabilitaciji što većeg broja “problematičnih” pasa, koliko god budem mogao.

Večer odmiče i vrijeme je da se vratim svome ljudskom čoporu - svojoj supruzi Ilusion i našim sinovima Andreu i Calvinu. Gcovani će ostati u Centru tijekom večeri, brinuti se za potrebe pasa i uvesti ih u kućice kada dođe vrijeme spavanju. Nakon sedam-osam sati fizičke aktivnosti, spremni su za san. Sutra će se cijcli ciklus ponoviti, bilo sa mnom, bilo s nekim od mojih kolega u centru. I to je moj život - pasji život - a ja ne mogu biti sretniji što živim upravo tako.

Pozivam vas da taj život sa mnom iskusite kroz ovu knjigu.

M o ja obitelj na farm i u lxpalinu (slijeva nadesno: m o ja m ajka, baka, sestra, sestrična, djed i ja )

28 Cesar Millan

1 .

Odrastanje sa psimaPogled s druge strane granice

Tih ljetnih jutara na farmi budili smo se prije izlaska sunca. Nismo imali električnu struju pa za nas djecu nakon spuštanja mraka nije bilo osobito mnogo mogućnosti za zabavu uz svijeću. Dok su odrasli tiho razgovarali, moja starija sestra i ja pokušavali bismo utonuti u san uz nesnosnu vrućinu. Nisu nam trebale budilice: znak za buđenje bio je prvi tračak zlaćane prašine koji je dopirao kroz otvoreni prozor. Do mojih ušiju prvo je dopiralo glasanje kokosi - njihovo ustrajno koko­dakanje dok su se nadmetale oko kukuruza koji im jc djed već bacao po dvorištu. Kad sam se dovoljno dugo izležavao, osjećao sam miris kave koja se kuha na peči i čuo šum vode koju je moja baka u glinenim vrčevima donosila iz bunara. Prije nego što bi ušla u kuću, vodom bi malko polila zemljani put ispred ulaza u kuću, kako nas krave ne bi ugušile prašinom koju su podizale dok bi u jutarnjoj povorci odlazile do rijeke.

No najčešće se događalo da mi ostajanje u krevetu nije bilo ni na kraj pameti. Jedva sam čekao da ustanem i iziđem. Zapravo sam jedino želio biti medu životinjama. Otkako znam za sebe, volio sam satima i satima hodati među njima ili ih samo bez riječi promatrati, pokušavati odgonetnuti kako funkcionira životinjski um. Bilo da se radilo o mački, kokoši, biku ili kozi, zanimalo me kako svijet izgleda gledan očima svake od tih životinja - i htio sam iznutra shvatiti svaku od njih. Nikada nisam smatrao da su iste kao mi, ali ne mogu se sjetiti ni da sam ikada pomislio kako su životinje “niža bića” ili po nečemu manje vrijedne od nas. Uvijek su me beskonačno fascinirale - i odu­ševljavale - upravo te razlike. Majka mi i danas ponekad kaže kako

Šaptač psima 29

se nikada nisam mogao zasititi novih spoznaja, još otkako sam postao dovoljno velik da ispružim ruku i počnem ih dodirivati.

Od samog početka, od svih životinja najviše su me privlačili psi. U našoj su obitelji psi bili dio svakodnevnog života koliko i pitka voda. Psi su mi u djetinjstvu neprestano bili u blizini i ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važna bila njihova uloga u lome što sam se razvio tako kako sam se razvio. Ne bih htio ni zamisliti svijet u kojem ne bi bilo pasa. Cijenim dostojanstvo pasa kao ponosnih i čudesnih životinja. Divim se njihovoj odanosti, dosljednosti, otpornosti i snazi. I dalje se duhov­no razvijam proučavajući njihovu besprijekorno skladnu povezanost s prirodom, unatoč tome što tisućama godina žive uz čovjeka. Ako kažem da “volim” pse, time ni približno ne opisujem duboke osjećaje i naklonost koju prema njima osjećam.

Beskonačno sam sretan što sam imao tako čudesno djetinjstvo, koje sam proveo živeći uz pse i mnoge druge životinje. A budući da sam usto odrastao u Meksiku, u kulturi koja se bitno razlikuje od vaše kulture ovdje, u Sjedinjenim Državama, imao sam i tu prednost da vašu zemlju i običaje sagledam iz svježe perspektive došljaka. Iako nisam ni veterinar, ni doktor znanosti, ni biolog, tijekom godina sam uspješno rehabilitirao tisuće problematičnih pasa, te sam primijetio i čvrsto sam uvjeren da mnogi psi u Am erici nisu onoliko sretni i stabilni koliko bi mogli biti. Htio bih vam ponuditi uravnoteženiji i zdraviji način na koji ćete voljeti svog psa. Način koji će vam jamčiti onakvu dublju povezanost o kakvoj ste oduvijek sanjali. Nadam se da ćete, nakon što s vama podijelim svoja iskustva i osobnu priču o životu koji su oblikovali psi, steći drukčiji pogled na odnos nas ljudi prema četveronožnim prijateljima.

FarmaVeći dio ranog djetinjstva i mladosti proveo sam u rodnome gradu Culiacanu, jednom od najstarijih gradova u Meksiku, koji je uda­ljen oko tisuću kilometara od Ciudad de Mćxica. No najživopisnije uspomene iz djetinjstva kod mene su vezane za ona razdoblja, sve školske praznike i vikende, koje sam provodio na djedovoj farmi u Ixpalinu, udaljenom oko sat vremena vožnje. U meksičkoj saveznoj državi Sinaloa farme poput imanja mojega djeda funkcionirale su u sklopu svojevrsnog feudalnog sustava. Farmu, ili ranč, u vlasništvu su imale patrones, bogatije meksičke obitelji. Moj je djed bio jedan od mnoštva radnika i rančerskih obitelji, tzv. campesinos, koji su u najmu

30 Cesar Millan

imali ejidos, određene parcele, tj. dijelove posjeda, a oskudne prihode o stv ariv a li su od rada na toj zemlji. T c farmerske obitelji činile su zajedn icu - zajednička im je bila zemlja na kojoj su radili. Sustav se dijelom može usporediti s uvjetima pod kojima su napoličari radili na američkome Jugu. Moj djed se ponajprije brinuo za krave - desetke krava - dobro pazio da s pašnjaka odlaze do rijeke, a zatim natrag, i tako iz dana u dan.

Usto smo uzgajali i kokosi i druge životinje, uglavnom radi vlasti­te prehrane. Kuća jc bila tijesna - onako izdužena i uska, izgrađena uglavnom od opeka i ilovače. Imala je samo četiri prostorije, koje su postale podosta tijesne nakon što su mi se rodili sestre i brat, kao i kad god bi u posjet došli brojni rođaci. Već mi je bilo četrnaest ili petnaest godina kad smo u kuću uveli vodovod. Ipak, ne sjećam se da sam se ikada osjećao “siromašnim”. U tom dijelu Meksika većinu stanovništva činili su pripadnici radničke klase. A u mojim mladim očima ta je farma bila pravi raj. Radije sam bio ondje nego da mi je netko ponudio i odlazak u lunapark. Oduvijek sam imao dojam da na farmi mogu biti ono što uistinu jesam, osoba kakvom sam se rodio. Ondje sam se osjećao istinski povezanim s prirodom.

A ondje su uvijek, u pozadini, bili psi, obično u nc posve postojano formiranim čoporima od po pet do sedam životinja. To nisu bili divlji psi, ali posve sigurno nisu bili ni “kućni psi”. Živjeli su vani, u dvori­štu, dolazili i odlazili po želji. U većini slučajeva radilo se o mnoštvu različitih mješanaca, a mnogi od njih nalikovali su spoju malenog njemačkog ovčara, labradora i basenjija. Psi su oduvijek bili sastavni dio naše obitelji, ali ni slučajno nisu bili “kućni ljubimci” u smislu u kojem se taj izraz danas koristi u Americi. Svi ti psi na farmi su živjeli od rada. Pomagali su u čuvanju i brizi za druge životinje - trčali uz ili iza mog djeda dok je tjerao stado krava, pazili da neka krava ne skrene s puta. Psi su obavljali i druge uloge, pa su tako na primjer čuvali našu zemlju i imovinu. Ako bi netko od radnika slučajno ostavio šešir na polju, mogli ste biti sigurni da će jedan od pasa ostati ondje i paziti na njega dok se vlasnik nc vrati. Psi su se usto brinuli i za žene u obi­telji. Kad bi moja baka oko podneva odnosila jelo radnicima u polju, uvijek bi je pratio jedan do dva psa, kako bi je zaštitili od eventualno agresivne svinje koja bi joj pokušala preoteti hranu. Psi su nas uvijek štitili. To nam je bilo posve normalno i uobičajeno. I nikada ih nismo “učili” da rade nešto od toga, barem ne u smislu “dresure” kakvu danas poznaje većina ljudi. Nismo im izvikivali zapovijedi, niti ih nagrađivali keksićima. Nikad ih nismo fizički zlostavljali kako bismo ih naveli na

Šaptač psima 31

poslušnost. Jednostavno su radili stvari koje su bile potrebne. Nešto u tom načinu na koji su nam pomagali kao da je već bilo usađeno u njihovu prirodu, ili su možda takvo ponašanje prenosili s naraštaja na naraštaj. U zamjenu za takvu pomoć, mi bismo im tu i tamo dobacili pokoji burrito. Inače su se sami snalazili s traženjem hrane ili su lovili manje životinje. Veselo i rado ostvarivali su interakcije s nama, ali su imali i svoj, zaseban život - vlastitu “kulturu”, ako baš hoćete.

Ti “radni psi” na našoj farmi bili su moji istinski učitelji na području umijeća i znanosti koju nazivamo psihologijom pasa.

Oduvijek sam volio prom atrati pse. Prosječno američko dijete vjerojatno će se sa psom igrati bacanja i hvatanja određenih predme­ta - ljubimcu bacati frizbi, s njim potezati neku stvar ili se hrvati na travi. Još od najranije dobi, ja sam u psima uživao samo tako što sam ih promatrao. Kad psi nisu bili u našoj blizini ili nisu nešto radili s ostalim životinjama na farmi, gledao sam kako se igraju medu sobom. Vrlo rano sam naučio čitati govor njihova tijela - poput spuštanja prednjeg dijela tijela i glave, kojim pas drugog psa poziva na igru. Sjećam se kako su jedni druge hvatali za uši i valjali sc po tlu. Ponekad su zajedno trčali i istraživali teren, u drugim prilikama zajedničkim naporima kopali zemlju ne bi li se domogli kakvog glodavca. Po završetku “radnog dana”, neki od njih odjurili bi u potok na hlađenje. Manje odvažili m irno bi ležali na obali i gledali ostale. Dnevni obrasci ponašanja i ritam stvorili su zasebnu kulturu. Majke su disciplinirale mladunčad, pa je tako i štenad vrlo rano usvajala pravila čopora. Ti čopori i obi­telji nesumnjivo su funkcionirali poput organiziranog društva, s jasno određenim pravilima i granicama.

Što sam ih više promatrao, to se u meni javljalo više pitanja. Kako koordiniraju aktivnosti? Kako medu sobom komuniciraju? Još sam vrlo rano primijetio da običan pogled koji jedan pas uputi drugome može u tren oka promijeniti dinamiku unutar cijelog čopora. Sto se to među njima događa? Sto jedan drugome “govore” i kako? Ubrzo sam spoznao da i ja mogu djelovati na njih. Kad sam od njih nešto poželio - na primjer, ako bih htio da neki od njih pođe sa mnom u polje - činilo mi se da trebam samo oblikovati tu misao, pomisliti na smjer u kojem želim poći, te đa mi pas može pročitati misli i poslušati me. Kako je to mogao znati?

Osim toga, opčinjavao me beskonačan broj stvari koje je pas u stanju naučiti u vezi sa složenim svijetom koji ga okružuje i to jednostavnom metodom pokušaja i pogrešaka. Je li im dio toga što znaju o prirodi

32 Cesar M illan

već prirođen, pitao sam se. Silno veliko poznavanje okoline i načina kako u njoj preživjeti kao d a je proistjecalo iz podjednakih udjela utjecaja naslijeđa i okoline. Na primjer, još se živo sjećam kako sam gledao dva vrlo mlada psa kako pristupaju štipavcu, vjerojatno prvi put u životu. Bilo je očito da ih je to neobično stvorenje opčinilo pa su mu se nesigurno približavali, prvo njuškama. Čim su se približili, štipavac je krenuo prema njima, a oni su poskočili unatrag. Potom su ponovno počeli njuškati oko njega, pa sc opet naglo povukli, pa opet prišli - ali nikada mu se nisu približili toliko da ih može ubosti. Kako su znali koliko mu se mogu približiti? Je li im škorpion slao određene “signale” o postavljenim granicama? Kako su dva mlada psa naslutila da se u njemu krije otrov? Istu stvar vidio sam i u odnosu jednog dru­gog psa i čegrtuše. Je li ta kuja nanjušila opasnost koja je prijetila od zmije? Mene su poučili da je ta životinja otrovna. Otac mi jc rekao: “Približiš li se štipavcu, dobit ćeš po guzi” ili “D odirneš li onu zmiju, otrovat ćeš se.” Ali psu nitko od roditelja nikada nije rekao: “Eto, to ti je tako i tako.” Mladi psi uče iz iskustva i na temelju promatranja drugih pasa, ali činilo mi se da imaju i svojevrsno šesto čulo u vezi s prirodom - osjet koji, primijetio sam još kao dječak, nedostaje većini ljudi koje poznajem. Imao sam dojam da su ti psi posve usklađeni s majkom prirodom i to me opčinilo, te me neprestano privlačilo, tako da sam ih pomno promatrao iz dana u dan.

Vođe čopora i oni koji slijedeVrlo rano primijetio sam još nešto - sklop oblika ponašanja po kojima su se psi na farmi moga djeda razlikovali od pasa na farmama nekih drugih obitelji. Neki od rančera imali su, činilo se, pse unutar čvrsto struk tu riran ih čopora, u kojima je jedan pas bio vođa, dok su ga ostali slijedili. Članovi tih obitelji voljeli su gledati kako se njihovi psi međusobno bore za prevlast - borbe u kojima bi jedan pas nadvladao drugoga. Njima je to bio oblik zabave. Jasno sam uočavao da je takvo iskazivanje dominacije psima prirodno. Tu sam pojavu uočavao i u čoporima divljih pasa koji su živjeli na poljima u blizini naše kuće. No takvo ponašanje mojem djedu nije bilo prihvatljivo. Psi na našoj farmi kao da nisu imali izrazitog vodu čopora. Danas mi je jasno da se razlog krije u činjenici da moj djed nikada nijednom psu nije dopustio da tu ulogu preotme njemu - ili nekome od nas, ostalih članova obite­lji. Instinktivno je shvaćao da, kako bi živjeli u suglasju s nama - bez prisile radili s nama na farmi i ni u jednom trenutku prema nama ne

Šaptač psima 33

pokazivali agresivnost ili dominaciju - svi psi moraju shvaćati da smo mi, ljudi, njihovi vođe čopora. To se jasno odražavalo u njihovu držanju u našoj blizini. Njihovo ponašanje, stav i pokreti bili su odraz klasičnog stanja “mirne podložnosti” ili “aktivne podložnosti” - odlika energije koje ću podrobnije opisati kasnije. Psi su uvijek imali pognutu glavu, te su pri kretanju uvijek održavali točno određeni položaj u odnosu na nas - kaskali su ili za nama ili uz nas, nikada nisu trčali ispred.

Moj djed, dakako, u ruci nikada nije imao neku knjigu s područja samopomoći, kao ni znanstvene tehnike na koje bi sc mogao osloniti, no ipak je uvijek uspijevao pse navesti na besprijekorno smirene i poslušne reakcije, kao i na spremnost na suradnju. Nikada nisam vidio da ih moj djed nasilno kažnjava, niti da ih podmićuje nekakvim nagradama. Uvijek je samo projicirao svojevrsnu dosljednu, smireno-samouvjerenu energiju koja, bez obzira na jezik i na vrstu, odiše riječju “vođa”. Moj je djed bio jedan od najsamopouzdanijih i najstaloženijih ljudi koje sam ikada upoznao - i svakako osoba koja je najviše usklađena s prirodom. Čini mi se da je još tada spoznao da sam se od sve njegove unučadi upravo ja rodio s tim istim osobitim darom. Najmudrije riječi koje mi je ikada uputio glase: “Nikada nc radi protiv Prirode. Uspjet ćeš isključivo kad s njom surađuješ.” I do dana današnjeg to u sebi nepre­stano ponavljam - i sebi i svojim klijentima - kad god radim sa psima. A ponekad, kad sam pod pritiskom i stresom, to načelo primjenjujem i u drugim područjima života. Iako m ije djed umro u dobi od sto pet godina, u sebi mu svakodnevno zahvaljujem na toj vječnoj mudrosti.

Dok smo živjeli među blagim i poslušnim psima, nitko od nas djece nije ni na trenutak pomišljao da bi mu neka od tih životinja mogla nau­diti. Uz njih smo se uvijek osjećali sigurno pa smo i mi, posve prirodno, postali njihovim vođama. Ni jedan jedini put nisam vidio da je neki pas zarežao, pokazao zube ili se agresivno ponio prema mome djedu, a nijedan pas nikada nije ozlijedio ili ugrizao neko dijete iz obitelji. Iskustvo učenja od mudrog djeda na farmi uvjerilo me daje , kad psi i ljudi žive zajedno, na istome mjestu, smireno-poslušno stanje idealno za pse. Članovi moje obitelji i ja odrasli smo među tako nastrojenim psima, a naš odnos s tim psima obilježavao je čisti i opušteni sklad. I ti su psi uvijek izgledali sretno, opušteno, spokojno i zadovoljno. Nisu pokazivali znakove stresa, ni tjeskobe. Bili su to zdravi i uravnoteženi psi, onakvi kakvim ih je priroda i stvorila.

Sve zasluge za svoje fantastično i jedinstveno djetinjstvo ipak ne bih volio pripisati samo djedu i baki. Moj je otac bio najpošteniji i najčasniji čovjek kojeg sam ikada upoznao. On me naučio što su moral i karakter.

34 Cesar M illan

Majk^ me, s druge strane, poučavala strpljivosti i žrtvovanju. Uvijek je govorila o tome koliko je važno snivati o što većim stvarima. No poput nekih ljudi koji u odrasloj dobi rade sa životinjama, ja sam se uvijek osjećao pomalo drukčije od druge djece. Činilo mi se da uspostavljam bolji odnos sa životinjama nego s ljudima. A taj osjećaj izoliranosti samo se pojačao kad sam počeo provoditi manje vremena na farmi, a više u užurbanome primorskom gradu Mazatlanu.

Preseljenje je potaknula zabrinutost našeg oca za naše obrazovanje. On jc bio tradicionalni meksički sin - vrlo privržen roditeljima - no ipak jc uviđao da na ranču nema pravih škola. Učitelji su nas ponekad posjećivali i u tim bi prigodama održali pokoji sat za šačicu djecc s obližnjih farma, no nakon toga sc često ne bi pojavili još dugo. Moj je otac htio da mi djeca ozbiljnije pristupimo školovanju pa smo se pre­selili u Mazatlan, drugi po veličini priobalni grad u Meksiku i pravu turističku meku. Tada mi je bilo oko šest-sedam godina.

Život u velikome gradu: čovjek je čovjeku vukDobro se sjećam našeg prvog stana u Mazatlanu. Vjerujte mi, ni slu­čajno se ne bi mogao naći na naslovnici kakvog raskošnog časopisa o uređenju doma. Nalazio se na prvome katu jedne stambene zgrade u ulici Morelos, u prenapučenome, radničkom dijelu grada. S tanje bio dugačak i uzak, poput starih “vagonskih stanova” kakvih još ponegdje ima na M anhattanu - dnevna soba, kuhinja, hodnik i dvije spavaće sobe, jedna za roditelje, druga za sve nas, djecu. Stan je imao kupao­nicu u kojoj se prala i odjeća. I to je bilo sve. Moj se otac zaposlio kao raznosač novina, a mi djeca odijevali smo odjeću naslijeđenu od starije djece i svakog dana odlazili u školu.

Meni je u vezi sa životom u velikome gradu najgore bilo to što u blizini više nije bilo pasa. Kad smo ih tek doveli u stan, držali smo ih u hodniku. Ali zaudarali su, a mi nismo bili osobito disciplinirani u čišćenju njihova prostora. (U hodniku smo pokušali uzgajati i kokoši, no one su još gore smrdjele!) Pse nismo mogli pustiti van da slobodno lutaju jer su sc tako mogli naći pod kotačima automobila koji su ondje jurili još brže nego u Culiacanu. Bili smo naviknuti na to da psi slo­bodno trče širom farme i da se u biti sami brinu za sebe. Nismo imali pojma o šetanju pasa i valjanoj brizi o njima u gradskome okruženju. Iskreno govoreći, u vezi sa svim tim stvarima bili smo podosta lijeni. A gradski klinci u našem kvartu nisu se igrali sa psima. Većina pasa na koje smo nailazili bila je slobodna i prekopavala po smeću. Primijetio

Šaptač psima 35

sam da ti gradski psi nisu mršavi kao psi na rancu. Na raspolaganju su imali mnogo više hrane, hrpe i hrpe otpadaka. Ali su bez imalo sumnje bili prestrašeniji, nervozniji i nesigurniji. Tada sam prvi put vidio i kako ljudi zlostavljaju pse. Ljudi su u unutrašnjosti zemlje samo vikali na pse ili ih tjerali kad bi im napali kokosi ili obitelji krali hranu. U najvećem broju slučajeva bila je riječ o divljim psima ili kojotima. Psi koji su živjeli s nama nikada nisu činili ništa slično. No u gradu sam vidio kako ljudi kamenjem gađaju pse i pritom psuju, čak i kad bi pas, na primjer, samo prolazio kraj njihova automobila ili protrčao kraj njihove prodavaonice ili štanda s voćem. Takvi su me prizori razdirali. Sve to meni jednostavno nije izgledalo “prirodno”. I tada sam se jedini put u životu odvojio od pasa. Čini mi sc da sam se na određeni način time odvojio i od samog sebe.

Budući da sam još bio vrlo mlad. grad je već obuzdavao moju pri­rodnu “divljinu”, jednako kao što je sputavao istinsku prirodu pasa. Na farmi sam mogao satima biti vani, na otvorenome, hodati uokolo i slijediti “dečke” - oca ili djeda ili nekoga od radnika s farme - a tada bi nas uvijek pratili psi. Nije postojalo mjesto do kojeg nisam mogao doći pješicc. Moja je majka sada bila nervozna već i kad nas jc trebala samo pustiti do najbližeg ugla. Dakako, bojala sc otmičara, zlostavljača i ostalih uobičajenih urbanih zlikovaca. “Slobodnim” sam se ponovno osjećao jedino vikendom, kada smo ponovno odlazili na farmu. No ti su mi vikendi uvijek nekako bili prekratki.

Pamtim jednu pozitivnu stvar u vezi s gradom: upravo sam ondje prvi put ugledao prvog čistokrvnog psa. U našem kvartu živio je jedan liječnik, dr. Fisher. Jednom prigodom bio je u šetnji sa svojim irskim seterom - prvim čistokrvnim psom kojeg sam u životu vidio - i glatko crvenkasto krzno tog psa upravo me hipnotiziralo. Taje kuja bila toliko njegovana i dotjerana, toliko drukčija od ofucanih mješanaca na koje sam bio naviknut. Nisam mogao odvojiti pogled od nje i samo sam mislio: “Moram se nekako domoći tog prelijepog psa!” Slijedio sam dr. Fishera da vidim gdje živi. Potom sam se vraćao, dan za danom, pratio ga i gledao kako izvodi psa u šetnju. Jednog jc dana okotila mladunčad. I to je za mene bio prijelomni trenutak. Smogao sam svu hrabrost, predstavio se đr. Fisheru i upitao: “Mislite li da biste mi mogli dati jedno štene?” Pogledao me kao da sam lud. Nekakav nepoznati klinac od njega traži vrijedno čistokrvno štene, za koje bi bogataši mogli platiti i nekoliko stotina dolara. Ipak, čini mi sc da mi je u pogledu pročitao koliko su mi namjere ozbiljne. Istinski sam želio jednog takvog psa! Nakon što je još nekoliko trenutaka piljio u mene,

36 Cesar M illan

rekao je: “Možda.” I to je doista bilo možda! Dvije godine poslije napokon m ije dao štene iz jednog okota. Kujicu sam nazvao Saluki, a razvila se u veliku, prelijepu i krajnje odanu djevojku. Bila mi jc stalna pratilja gotovo punih deset godina, a zahvaljujući njoj svladao sam lekciju koja se pokazala vrlo važnom za ono što sada radim sa psima i njihovim vlasnicima. Bio pas čistokrvan ili miješane krvi, seoski pas ili kućni pas, sibirski haški, njemački ovčar ili irski seter, čistokrvni je pas prije svega tek običan pas u skupom odijelu. Kasnije u knjizi bit će riječi o tome zašto smatram da previše ljudi za problematično ponašanje svog psa optužuje “pasminu”. Draga Saluki poučila me da su i prelijepi čistokrvni psi i mješanci neobična izgleda pod kožom isti - i jedni i drugi jednostavno su ponajprije psi.

Unatoč Saluki, nisam se osobito dobro uklopio među ostalu djecu u školi. Sve su to, kao prvo, bila gradska djeca, rođena i odrasla u ta­kvom okruženju. Od prvoga dana bilo mi je posve jasno da to što oni misle i osjećaju u vezi sa svojim životom nema nikakve veze s onim što ja mislim i osjećam u vezi sa svojim životom. Pritom nisam donosio nikakve sudove, nešto proglašavao boljim, a nešto lošijim. Samo sam nekako imao dojam da zapravo nemamo mnogo dodirnih točaka. Ipak, kao poslušna životinja iz čopora, shvatio sam da netko, želim li uspjeti u gradu, mora promijeniti ponašanje, a bilo je očito da to neće biti sva ostala djeca. Oni su bili “čopor”, pa sam im sc pokušao prilagoditi i uklopiti. Moram priznati da mi jc to dosta dobro pošlo za rukom. Družili smo se i s njima sam odlazio na plažu, igrao bejzbol i nogomet, no duboko u sebi znao sam da samo glumim. Nikada mi nije bilo kao na farmi, gdje bih tu i tamo pojurio za pokojom žabom, gdje sam u staklenke hvatao krijesnice, pa ih zatim puštao, ili sam jednostavno sjedio pod zvijezdama i slušao cvrčkc. Priroda mi jc uvijek nudila neku novu spoznaju, materijal za razmišljanje. Sport mi je uvijek bio tek način da utrošim energiju i pokušam se uklopiti u društvo.

Godine provedene na farmi zapravo su mi ostale duboko usađene u dušu. Istinski sretan bio sam jedino vani, u prirodi, bez betonskih zidova, ulica i zgrada koje me sputavaju. Potiskivao sam vlastitu dušu, samo da me prihvate, a sav taj višak energije i frustriranosti morao se nekamo usmjeriti. Ubrzo je prerastao u agresivnost - no moj bijes kao da se najeksplozivnije manifestirao kod kuće. Počeo sam se sukobljavati sa sestrama i svađati s majkom. Roditelji su mi bili pronicljivi - ubrzo su me upisali na džudo. Bio je to idealan način za kanaliziranje mojeg bijesa i njegovo usmjeravanje u nešto konstruktivno i zdravo, nešto što me poučilo stvarima kojima i danas pripisujem sadašnji uspjeh.

Šaptač psima

Kao osm ogodišnjak na turniru u džudu

U dobi od šest godina prvi sam put došao na trening džuda. Kao četrnaestogodiŠnjak, iza sebe sam imao šest osvojenih naslova prvaka zaredom. Moju je agresivnost trebalo nekako preusmjeriti, a idealnog mentora pronašao sam u učitelju džuda, Joaquitnu. On mije rekao kako smatra da raspolažem osobitim darom: “unutarnjim žarom ”, kako se tada izrazio. Postao mi je svojevrsnim zaštitnikom i počeo mi pričatio Japanu i tome kako su Japanci usklađeni s prirodom. Poučavao me japanskim tehnikam a meditacije - načinu disanja, koncentriranja i korištenja mentalne snage za ostvarenje bilo kojeg cilja. To me iskustvo podsjetilo na djeda i njegovu prirođenu mudrost. Mnoge od tehnika koje sam svladao trenirajući džudo - koncentrirana odlučnost, samo- kontrola, umirivanje uma, duboka koncentriranost - pripadaju u red vještina kojima se služim i dan-danas i koje su mi osobito važne, uistinu presudne, u radu s opasnim, krajnje agresivnim psima. Mnoge od tih tehnika ujedno preporučujem klijentima koji moraju naučiti kontrolirati same sebe prije nego što će moći navesti svog psa da se ponaša kako treba. Moji mi roditelji nisu mogli pronaći bolji odušak u toj životnoj

38 Cesar Millan

fazi. Upravo zahvaljujući džudu tih sam godina održavao psihičko zdravlje u iščekivanju vikenda, kad sam ponovno mogao nesputano tumarati farmom, ići u planine ili hiti među životinjama. U elementu sam istinski bio tek kada bih bio u prirodi ili kada bih se bavio džudom.

El PerreroNegdje oko moje četrnaeste godine, otac je počeo raditi kao fotograf za meksičku vladu. Uspio jc uštedjeti dovoljno novca da kupi vrlo lijepu kuću u neusporedivo bogatijem dijelu grada. Imali smo dvorište, a od mora nas je dijelio tek jedan ulični blok. Tek tada, napokon sam se ponovno počeo osjećati ugodno i opušteno, a tada se malo-pomalo počela oblikovati i moja životna misija. Svi moji prijatelji govorili suo tome što žele postati kad odrastu. Ja iskreno nisam želio postati ni vatrogascem, ni liječnikom, ni odvjetnikom, niti se baviti nekim sličnim pozivom. Nisam točno znao što ću raditi, ali sam znao da se želim posvetiti nekom pozivu, o čemu god točno bila riječ, koji ima veze sa psima. A onda sam sc prisjetio doba kad smo kupili prvi televizor. U vrlo ranom djetinjstvu hipnotizirale su me reprize serija Lassie i Rin Tin Tin, uvijek u crno-bijeloj tehnici i sinkronizirani na španjolski. A budući da sam odrastao sa psima u vrlo prirodnom okruženju, dobro sam znao da Lassie, dakako, zapravo nc razumije Timmyjeve riječi. Usto sam zaključio i da normalni psi ne izvode samo tako junaštva koja su Lassie i Rin Tin Tin izvodili iz tjedna u tjedan. Čim sam doznao da izvan kadra stoje dreseri, koji upravljaju ponašanjem pasa, počeo sam ih dizati u nebo. Kakav je to samo podvig: od tih običnih pasa stvoriti takve vrhunske glumce! Zahvaljujući prirodnom razumijevanju pasa stečenom na farmi, instinktivno sam znao da bih vrlo lako mogao uvježbati pse da izvode jednako dojmljive smicalice kakve su Lassie i Rin Tin Tin uvježbali sa svojim trenerima. Te dvije televizijske serije nadahnule su moj prvi san - da se preselim u Hollywood i postanem najboljim dreserom pasa na svijetu. Na koncu sam postao nešto posve drugo - ali o tome će biti više riječi u kasnijim dijelovima priče.

Dok sam u sebi ponavljao taj cilj, sve mi se više činilo da je tako potpuno ispravan. Samome sebi govorio sam: “Radit ću sa psima i biti najbolji dreser na svijetu”, i zahvaljujući tim riječima imao sam dojam da mi je netko dao čašu vode nakon što sam zamalo umro od žeđi. Sve to izgledalo mi je prirodno, jednostavno i istinski ugodno i dobro. Odjednom se više nisam borio protiv samog sebe. Znao sam kojim ću putem napredovati u budućnost.

Šaptač psima 39

Prvi korak prema ostvarenju tog cilja bilo je zapošljavanje u or­dinaciji obližnjeg veterinara. A ondje nije bilo ni slično raskošnim i sterilnim veterinarskim ordinacijam a ovdje, u SAD-u. Bila je to svojevrsna kombinacija veterinarske ordinacije, prihvatilišta i salona za njegu pasa. Bilo m ije tek petnaest godina, no tamošnji su zaposle­nici odmah shvatili da se uopče ne bojim pasa. Mogao sam uhvatiti i držati čak i pse kojima se veterinari nisu usudili prići. Počeo sam kao običan pomoćnik, tc sam meo podove i čistio za životinjama. Nakon toga počeo sam uljepšavati pse, a vrlo brzo postao sam veterinarskim tehničarom. U tom sam svojstvu držao psa i pomagao mu da ostane miran dok bi mu veterinar davao injekciju. Šišao bih psa prije operacije, kupao ga, previjao i u biti služio kao pomoć i zamjena veterinaru za sve što je još trebalo obaviti.

Upravo nekako u to vrijeme - dok sam bio srednjoškolac - druga su mi djeca dala nadimak elperrero, “mali od pasa”. U Mazatlanu to baš i nije bio neki kompliment. U Sjevernoj Americi i velikom dijelu Zapadne Europe, dakako, javnost u nebo diže pojedince koji ostvaruju osobito blizak odnos sa životinjama. Sjetite se samo dr. Dolittlea, šap­tač« konjima, Siegfrieda i Roya... čak i lovca na krokodile! Svi oni - i stvarne osobe i izmišljeni likovi - ovdje su kulturni junaci upravo zbog fantastičnog prirođenog dara u komuniciranju sa životinjama. No u Meksiku su se gradski psi smatrali nedostojnim i prljavim životinjama

40 Cesar M illan

_ a budući da sam im ja neprestano bio u blizini, takav sam. zahvaljujući toj vezi, bio i ja. Je li mi to smetalo? Nije. Preda mnom je bila misija. No ovdje je važno da objasnim ekstremne razlike u percepciji pasa između Meksika i Sjedinjenih Država. Smatram da, zahvaljujući tome što dolazim iz okruženja u kojem se psi manje cijene, mogu jasnije sag ledati kako pse više poštovati.

Stvarnost nam pokazuje da u većem dijelu svijeta psi nisu toliko omiljeni kao u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi. U Južnoj Americi i Africi ljudi se prema psima odnose kao i u Meksiku - kao prema ko­risnim radnicima na selu. ali i prljavim gnjavatorima u gradu. U Rusiji su cijenjeni, ali u siromašnim područjima žive slobodno, u divljim čo­porima i opasni su, čak i ljudima. U Kini i Koreji često služe kao hrana. Nama to možda izgleda barbarski, no sjetite se samo da Indijcima mi izgledamo kao barbari jer jedemo govedinu, meso njima svetih krava! Budući da sam odrastao u jednoj, a zasnovao obitclj u drugoj kulturi, smatram kako je najbolje ne donositi previše vrijednosnih sudova o drukčijem načinu života - barem ne prije nego što iskusite drugi način i ne uložite trud u to da shvatite kako su nastali takvi stavovi i navike. S obzirom na sve to, mogu vam reći da su me po dolasku u Sjedinjene Države dočekala podosta velika iznenađenja u vezi s načinom na koji se ljudi ovdje odnose prema psima!

Preko graniceSilna želja da ispunim svoj san posve mc nadvladala negdje kao dvadc- setjednogodišnjaka. Svega se sjećam vrlo jasno: bio je 23. studenoga. Prišao sam mami i rekao: “Idem u Ameriku. Odmah danas.” Ona je rekla: “Pa ti si poludio! Za dva dana je Božić! A mi ti možemo dali samo stotinu dolara!” Uopće nisam znao engleski. Ići ću sam. Čla­novi moje obitelji nisu poznavali nikoga u Kaliforniji. Neki od mojih stričeva i ujaka bili su se odselili u Yumu, u Arizoni, no to nije bilo moje odredište. Cilj mi je bio Hollywoođ. A znao sam da onamo mogu dospjeti jedino preko Tijuane. Majka sc usprotivila, počela se sa mnom prepirali, zatim me i preklinjati. A li... nc znam to objasniti -p o treb a da pođem u Sjedinjene Države već tog trenutka bila me posve obuzela. Znao sam da se moram povesti za tim nagonom.

Ta je informacija već objavljena na drugim mjestima i ja jc se ne stidim: u SAD sam ušao nezakonito. Danas imam boravišnu dozvolu, platio sam veliku kaznu za nedopušteni prelazak granice i zatražio sam državljanstvo. Nema zemlje u kojoj bih živio radije nego u SAD-u.

Šaptač psima 41

Uistinu smatram daje to najbolja zemlja na svijetu. Smatram se pravim sretnikom zbog činjenice da ovdje živim i podižem djecu. Međutim, meksički siromasi i radnici ovamo nc mogu doći drukčije nego neza­konitim putem. Sve drugo jednostavno nije moguće. Meksička vlast funkcionira na načelu veza i poznanstava, te novca. Dužnosnicima valja isplatiti astronomske iznose želite li doći do valjane vize. Moja obitelj ni na koji način nije mogla doći do toliko novca. 1 tako sam sc, sa samo stotinu dolara u džepu, uputio u Tijuanu da smislim kako ću prijeći granicu.

Dotada nisam bio u Tijuani. A to jc opasno mjesto. Barovi i kantine prepuni su pijanaca, preprodavača droge i kriminalaca - ljudi koji će vam nauditi i koji neprestano čekaju prigodu da iskoriste nekoga tko želi prijeći granicu. Ondje sam vidio više užasnih stvari. Nasreću, imao sam prijatelja koji je radio u Scrior Frog’su, nadaleko poznatome baru u Tijuani. On m ije omogućio da dva tjedna spavam u jednoj sobici u stražnjem dijelu lokala, dok ne smislim kako ću prijeći granicu.

Sjećam se da je kišilo gotovo svaki dan, no ja sam iz dana u dan izlazio i proučavao situaciju na granici. Htio sam uštedjeti onih stotinu dolara pa sam granicu pokušao prijeći sam - pokušao sam tri puta i nisam uspio.

Nakon približno dva tjedna, bio sam spreman za novi pokušaj. Uilo je oko jedanaest navečer. Večer je bila kišovita, hladna i vjetrovita. Ispred jednog štanda s kavom oko kojeg su se svi natiskivali i pokušavali malo ugrijati, prišao mi je neki mršavi tip - od onih kakve obično nazivamo “kojotima” - i rekao: “Hej, čuo sam da želiš ići preko.” Odgovorio sam potvrdno. On je rekao: “Može. Naplatit ću ti stotinu dolara.” Protrnuo sam od jeze. Nije li nevjerojatno da traži upravo onoliko koliko imam? Rekao je još samo: “Samo me slijedi. Odvest ću te u San Ysidro.” Tako sam za njim pošao u smjeru istoka.

Dio puta smo trčali, trčali dok god smo imali snage. Moj je kojot rukom pokazao prema crvenim svjetlima u daljini koja su pokazivala pozicije migras (pripadnika granične policije). Zatim je rekao: “ Ne mičemo se odavde dok se ne pokrenu.” Nalazili smo se u svojevrsnoj vrtači u kojoj m ije nakupljena voda sezala do prsa. Smrzavao sam se i tresao od hladnoće, ali to mi nije smetalo. Moj kojot napokon je rekao: “ U redu, vrijeme je za polazak.” Potrčali smo na sjever - preko blata, pa kroz neko smetlište, zatim preko autoceste i tako ušli u nekakav tunel. Na suprotnoj strani tunela nalazila sc benzinska postaja. Moj je vodič rekao: “Sad ću ti pozvati taksi, a on ćc te odvesti u centar San Dicga.” Dotada nisam bio ni čuo za San Diego. Od svih mjesta znao

42 Cesar Millan

sam jedino za San Ysidro i Los Angeles. Kojot je taksistu dao dvade­set od onih stotinu dolara koje je dobio od mene, poželio mi sreću i nestao. Nasreću, vozač je govorio španjolski, jer ja nisam znao ni riječi engleskoga. Odvezao me u San Diego i ondje ostavio - posve mokrog, prljavog, žednog, gladnog i cipela prekrivenih blatom.

Bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Došao sam u SAD.

San DiegoPrvo sam uočio uzice - posvuda samo uzice za pse! U gradu u kojem sam živio u Meksiku viđao sam lance za pse, ali nikada nisam vidio ništa što bi bilo imalo slično svim tim uzicama, povođnicima, lajna- ma... od kože, najlona i drugih materijala s mehanizmom za namatanje kakvima se služe Amerikanci. Gledao sam oko sebe i pitao se: “Gdje su svi psi koji tumaraju ulicama?” Zapravo mi je trebalo podosta vre­mena da istinski shvatim pojam “zakona o uzicama”. Na farmi mojega djeda nešto najsličnije uzici za psa bili su debeli komadi užeta koje smo ponekad vezali oko vrata nekoj osobito napornoj životinji, “kao na izložbi pasa”, dok ponovno ne bismo čvrsto uspostavili autoritet vođe. A onda bi se životinja vraćala prirodi - više nije bilo potrebe za vezivanjem. Povodnici su bili namijenjeni mulama, budući da je većina poslušnih pasa na farmi uvijek činila ono što smo od njih tražili. No uzice i otmjeni ovratnici bili su tek početak kulturnog šoka koji sam doživio. Kao useljenika koji se tek našao u ovoj velikoj zemlji, očekivale su me nove senzacije.

U vrijeme dolaska u Sjedinjene Države imao sam tek pokoji dolar u džepu i uopće se nisam služio engleskim. Dakako, moj je san bio isti na svim jezicima - ovamo sam došao postati najboljim dreserom pasa na svijetu. Prve riječi koje sam naučio na engleskome glasile su: “Imate li slobodno radno mjesto?”

Nakon što sam više od mjesec dana živio na ulicama San Diega, tumarao pločnicima u istim visokim cipelama koje sam nosio i kad sam prešao granicu, dobio sam prvi posao - i to, što je bilo najnevjerojatnije, u branši koju sam odabrao! Sve se zbilo tako brzo da sam uvjeren da se moralo raditi o svojevrsnom čudu. Nisam znao gdje uopće tražiti posao dresera pasa - nisam se čak znao snaći ni u poslovnom imeniku. No jednog dana, dok sam besciljno prolazio jednim kvartom - i dalje uzbuđen zbog same činjenice da sam uopće u ovoj zemlji - ugledao

Šaptač psima 43

sam neki salon za uljepšavanje pasa. Pokucao sam i uspio sastaviti nekoliko riječi, te dvije vlasnice upitati trebaju li još nekoga. Na moje neizmjerno iznenađenje, odmah su me zaposlile.

Nemojte smetnuti s uma: nisam znao engleski, odjeća mi je bila iznošena i prljava, a živio sam na ulici. Zašto bi mi, zaboga, uopće vjerovale? Ali ponudile su mi ne samo posao, nego i pedeset posto zarade od svih poslova koje uspijem privući. Pedeset posto! Nakon nekoliko dana shvatile su da sam beskućnik, pa su mi dopustile da živim ondje, u samome salonu!

I dan-danas te dvije žene nazivam svojim američkim anđelima čuvarima. Pokazale su da mi vjeruju i ponijele se kao da me poznaju čitav život. Na mojem su se putu našle zbog uzvišenih razloga i zauvijek ću im biti zahvalan, iako se ne sjećam kako su se zvale.

Ako vam itko ikada kaže da u srcima Am erikanaca više nema dobrote, nemojte vjerovati. Ja danas ne bih bio ovdje gdje jesam da nije bilo nesebične pomoći i povjerenja tolikih pojedinaca koji su mi pružili ruku. U ovoj su zemlji te dvije predivne gospođe iz San Diega bile prve, ali nipošto i posljednje u nizu. Vjerujte mi da nema dana kad se ne sjetim koliko sam istinski sretan što su se na mojem putu pojavljivali takvi ljudi.

U salonuI tako sam počeo raditi, kao dvadesetjednogodišnjak, praktički bez ikakvog poznavanja engleskog jezika, u salonu za pse. U salonu za pse! Od same te predodžbe moj bi djed umro od smijeha! Psi na farmi pomagali su jedni drugima s čišćenjem i uređivanjem, a u potoku su se kupali jedino kad im je bilo vruće. Njima je kao ugodna kupka služilo valjanje u blatu! Moj bi djed polio psa šmrkom jedino kada bi imao krpelje, buhe ili neke druge nametnike, ili kad bi mu dlaka bila odviše zamršena i zapetljana. Vjerovali ili ne, neki vlasnici pasa u Meksiku čak ubijaju psa kad ima previše krpelja. Nema tu milosti - jednostavno se riješiš psa i nabaviš novog, bez takvih “nedostataka”. Čak je i onaj dio brige i njege koje sam pružao kod onog veterinara u Mazatlanu jednostavno bio dio liječenja. Činjenicu da američki vlasnici životinja redovito troše konkretan novac - meni su to bili nevjerojatni iznosi!- na pranje, šišanje i uljepšavanje pasa doživio sam kao pravi šok. Bio je to moj prvi uvid u odnos Amerikanaca prema kućnim ljubimcima. U Meksiku sam slušao o tome kako se Am erikanci prem a svojim

44 Cesar M illan

ljubimcima odnose kao prema ljudskim bićima, no sada sam sve to iiledao iz prve ruke i to me u početku uistinu zapanjilo. Imao sam dojam da nema toga što bi američkim psima bilo predobro.

Koliko mi god pojam “salona za njegu” bio stran, oduševio sam se radom na svom prvom poslu. One su žene prema meni bile beskonačno dobre i ljubazne, a ubrzo sam došao na glas kao jedina osoba koja može umiriti problematičnije pse - pripadnike snažnijih pasmina ili one od kojih su svi dizali ruke. Redovite mušterije počele su tražiti mene nakon što bi se uvjerile kako komuniciram s njihovim ljubimci­ma. no ja i dalje nisam shvaćao zašto su njihovi psi toliko bolji kad su sa mnom nego kad su s drugim zaposlenicima salona, pa čak i samim vlasnicima. Čini mi se da sam tada počinjao uviđati razliku, ali je još nisam bio u stanju artikulirati.

U tom salonu u San Dicgu bilo je neusporedivo više pomagala i mogućnosti u odnosu na ono s čime sam se susretao u Meksiku. Bilo je tu šišača, aromatičnih šampona, te posebnih, blagih fenova izrađe­nih posebno za sušenje pseće dlake. Fantastično! No budući da sam praksu dotada stjecao kod veterinara u Mazatlanu, dotada se nisam susretao sa šišačem, ali sam bio iznimno vješt u služenju škarama. Vlasnice salona u San Diegu oduševile su se uvidjevši koliko brzo i točno radim škarama. I tako su mi počele davati sve koker španijele, sve pudle, sve terijere i sve zahtjevne pse - a to su ujedno bili i psi za koje se dobivalo najviše novca. Salon jc za pudla srednje veličine naplaćivao sto dvadeset dolara - a to jc bilo šezdeset dolara za mene! Bio je to dar s neba. Trošio sam tek pokoji dolar na dan - živio od dva hot-doga po devedeset devet centa iz obližnje prodavaonice za doručak i ručak. Sve ostalo sam poput hrčka stavljao na stranu. Kanio sam do konca godine uštedjeti dovoljno novca da se preselim u HolIywood - još korak bliže svome snu.

Problematični oblici ponašanjaSusret sa skupim uzicama i ovratnicima, te otmjeno uređenim psima zapanjio me prilikom prvog susreta s Amerikom, no “hollywoodska propaganda” uz koju sam odrastao posredstvom filmova i televizije na određeni me način ipak bila pripremila na dio toga. Bilo je to kao đa sam prvi put došao u cirkus, nakon što su mi o njemu čitav život samo pričali. Ipak, jedna stvar u vezi s novom situacijom u kojoj sam se našao šokirala me do srži. Riječ je o bizarnim problemima s ponašanjem koje su imali mnogi psi. Iako sam cijeli život živio u blizini pasa, psi

Šaptač psima 45

s “problematičnim ponašanjem”, kako ih danas nazivamo, bili su mi posve strani. Dok sam radio u tom salonu, vidio sam prelijepe pse o kakvima dotada nisam mogao ni sanjali - fantastične primjerke pa­smina, bistrih očiju, sjajne dlake, zdrava, uhranjena tijela. Ipak, već na prvi pogled jasno sam vidio da nisu mentalno zdravi. Kad odrastate sa životinjama, automatski osjećate kada im je razina energije normalna. To zdravo i uravnoteženo stanje lako se prepoznaje u svakom živom biću - isto vrijedi i za konja, kokos, devu, pa čak i za dijete. Ipak, odmah sam shvatio da američki psi imaju nešto što je meni izgledalo kao vrlo neobična i vrlo neprirodnu energija. Čak ni kod veterinara u Mazatlanu nijednom nisam naišao na tako neurotične, tako razdra­žljive, tako prestrašene i tako napete pse. A tek pritužbe vlasnika! Nije mi trebalo osobito dobro poznavanje engleskoga da shvatim kako su ti psi agresivni, opsjednuti i kako izluđuju vlasnike. Po reakcijama vlasnika, stjecao sam dojam da im psi zapravo upravljaju životom. Sto se to točno događalo?

Na farmi mog djeda u Meksiku uopće nije dolazilo u obzir da se neki pas samo tako izvuče s neprimjerenim ponašanjem ili da pokuša ostvariti dominaciju nad čovjekom. A stvar nije bila u zlostavljanju ili tjelesnom kažnjavanju. Stvar jc bila u tome što su ljudi ondje znali da su ljudi, a psi da su psi. Svima je bilo kristalno jasno tko je tu na­dređen, a tko podređen. A ta jednostavna jednadžba služi kao temelj razvoja odnosa između ljudi i pasa već tisućama - možda i desecima tisuća - godina, još otkako je prvi pseći predak ušetao u logor nekih naših predaka i shvatio da se ondje može domoći hrane brže nego da cijeli dan provede u lovu. Granice između ljudi i pasa bile su jed­nostavne - i očite. Psi koje sam upoznao u Meksiku bili su prirodno uravnoteženi. Kod njih nije bilo problematičnih karakternih osobina poput otvorene agresivnosti ili fiksacije. Često su bili mršavi i šugavi, ponekad i ne osobito ugodni oku, no činilo se da žive u skladu kakav su im Bog i majka priroda i namijenili. Prirodno su ostvarivali inte­rakcije i s drugim psima i s ljudima. Što je onda sa svim tim čudesno lijepim američkim psima?

Činjenica da je toliko američkih pasa “problematično” pogodila me još snažnije kad sam se preselio u Los Angeles i kad sam ondje počeo raditi u jednoj tvrtki za dresiranje pasa. Htio sam naučiti kako biti uspješan dreser, a bio sam načuo da su upravo oni najbolji. Znao sam da bogataši plaćaju velike iznose kako bi ostavili psa u toj vrlo uglednoj organizaciji. Ljubimce su ondje ostavljali na dva tjedna, kako

46 Cesar Millan

bi životinje naučile reagirati na naloge kao što su ‘‘sjedni”, “na mjesto”, “dođi” i “uz nogu”.

Kad sam se ondje tek zaposlio, nisam mogao vjerovati u kakvom su stanju dolazili neki psi. Fizički su, dakako, svi bili fantastično nje­govani i lijepi. Dobro uhranjeni, prelijepo uređeni, sjajne dlake koja je pokazivala da pucaju od zdravlja. No emocionalno su mnogi među njima bili posve dotučeni. Neki su bili u neprestanom strahu, neki vrlo napeti i neobuzdano agresivni. Sto je bilo najironičnije, vlasnici su ih najčešće dovodili na dresuru u nadi da će se osloboditi tih neurotičnih oblika ponašanja. Smatrali su da će straha, tjeskobe ili nekog drugog oblika problematičnog ponašanja kao čudom nestati čim pas nauči reagirati na zapovijed. To je česta, ali i opasna zabluda. Apsolutno je točno da tradicionalna dresura može pomoći smirivanju psa koji je već blage ćudi i opušten, a to ćc svima olakšati život. No u slučaju psa koji je nervozan, napet, razdražljiv, prestrašen, agresivan, dominantan, uspaničen ili nekako drukčije neuravnotežen, tradicionalna dresura ponekad može donijeti više štete nego koristi. Ta mi je činjenica postala jasnom već prvog dana koji sam proveo u toj ustanovi.

Moj je posao ondje bio zaključavati pse u odvojene kućice dok im ne bi počele svakodnevne “lekcije”, a potom ih odvoditi dreserima. Izolacija koju su ti već nesretni i izmučeni psi proživljavali u kućicama između satova dresure često je samo pojačavala tjeskobu s kojom su ih vlasnici doveli onamo. Nažalost, budući da ustanova nije dobivala honorar u slučaju da psi ne slušaju naredbe kad bi vlasnik došao po njih, usađivanju straha u odnos između čovjeka i psa često se pribjegavalo kao posljednjoj raspoloživoj mogućnosti. Neki psi od nas su tako odlazili u lošijem psihološkom stanju od onoga u kojem su bili prilikom dolaska. Gledao sam kako psi poslušno reagiraju na zapovijedi dresera, ali su istodobno pognuti, ušiju spuštenih unatrag, prestrašeni i podvijena repa - govorom tijela jasno i glasno prenoseći poruku: “Poslušan sam samo zato što sam užasnut!” Smatram da su dreseri u toj ustanovi bili brižni profesionalci i ondje sc uistinu nije događalo ništa okrutno i nehumano. No, po mojem osobnom mišljenju, ondje je vladalo jedno duboko usađeno nerazumijevanje osnovnih psećih potreba, svega onoga što je psu uistinu potrebno da postane uravnotežen. Razlog se krije u tome što se tradicionalna dresura temelji na ljudskoj psihologiji. A na taj se način čak ni ne približava stvarnoj psećoj prirodi.

Ondje sam ostao raditi jer mi se činilo da moram nekako naučiti posao dresiranja pasa. Naposljetku, bio je to razlog zbog kojeg sam se i upustio u cijelu pustolovinu. No to nije bilo ono o čemu sam sanjao.

Šaptač psima 47

Od trenutka kad sara došao onamo, činilo mi se da bi takvi “treninzi’" možda bili korisni ljudima, ali da psima ponekad i štete. Iz današnje perspektive uviđam da se upravo tada moj izvorni “san” počeo pre­oblikovati. I još jednom, mnogo se toga dogodilo slučajno. Iako više volim misliti kako ništa nije bilo slučajno - kako je sve to bila sudbina.

Rađa se "Cesarova metoda''I u toj ustanovi za dresuru došao sara na glas kao tip koji se može nositi i s najagresivnijim i najsnažnijim pasminama, poput pit bulova, njemačkih ovčara i rotvajlera. Nekakvom igrom slučaja, upravo sam lud za tim pasminama. Njihova me sirova snaga nadahnjuje. Još jedan pomoćnik ondje bio je dobar u radu sa snažnim psima, ali nije htio raditi s nervoznim ili tjeskobnim životinjama. Tako bi na koncu zavr­šile kod mene - i to bi najčešće bili uistinu teški slučajevi. Umjesto da poput nekih drugih pripadnika osoblja vičem na agresivnog ih nesi­gurnog psa, ja sam mu pristupao mirno i tiho. Bez riječi, bez dodira, bez izravnih pogleda u oči. Štoviše, kad bih vidio takvog psa. uvijek sam otvarao vrata, a onda mu se okretao leđima, kao da se spremam udaljiti u suprotnome smjeru. Na koncu, budući da su psi po prirodi znatiželjni, pas bi prišao meni. Tek nakon što bi mi se približio, stavio bih mu uzicu. Tada je to već bilo jednostavno jer sam prije toga uspo­stavio smireno samouvjerenu dominaciju nad njim, onako kako bi to u prirodi učinio neki drugi pas. Tako sam nesvjesno počeo primjenjivati pseću psihologiju kojom sam ovladao zahvaljujući godinama provede­nima u promatranju pasa na djedovoj farmi. Sa psima sam ostvarivao interakcije kakve oni ostvaruju među sobom. Bio je to začetak mojih metoda rehabilitacije kojima se služim i danas, iako tada riječima nc bih bio u stanju objasniti što točno radim - ni na engleskome, ni na španjolskome. Sve sam radio instinktivno.

Još jedan ključni plod “slučaja” u toj ustanovi bila je činjenica da sam počeo uviđati kolika je “snaga čopora” u rehabilitaciji neurav­noteženog psa. Jednog sam dana izišao u dvorište odjednom držeći dva rotvajlera, jednog ovčara i jednog pit bula. Od svih zaposlenika ondje sam bio jedini koji je takvo što ikada i pokušao. Svi su me zbog toga uglavnom smatrali ludim. Štoviše, u jednom trenutku izričito mi je rečeno da ne radim sa psima u čoporu jer to kod uprave izaziva nervozu. No od trenutka kad sam otkrio tu metodu, bilo mi je jasno koliko čopor pasa može služiti kao djelotvorno pomagalo u pružanju pomoći psu koji ima problema. Utvrdio sam da nov i nestabilan pas

48 Cesar Millan

nakon uvođenja u skupinu među čijim se pripadnicima već stvorila zdrava povezanost dolazi pod utjecaj čopora koji mu tako pomaže da ostvari takvu mentalnu uravnoteženost. Moja je zadaća bila pobrinuti se za to da interakcija pridošlice i postojećih pripadnika čopora ne postane odviše intenzivna. Dok sam motrio i pratio, te prekidao sve agresivne, isključive ili obrambene oblike ponašanja, bez obzira s koje su se sirane pojavljivali, novi pas s vremenom bi prilagodio ponašanje i “uklopio” se među ostale. Kao i kod ljudi, tako i kod pasa - štoviše, kod svih vrsta usmjerenih na čopor - u našem je genetičkom interesu da sc pokušavamo uklopiti, da se slažemo s ostalim pripadnicima vrste4. Ja sam se samo koristio tim posve prirodnim, genetičkim porivom. Radeći sa psima u čoporu, uočio sam da često jedni kod drugih ubr­zavaju procese ozdravljenja, i to daleko brže nego što bi nešto slično postigli u radu s dreserom.

Ubrzo sam došao na glas kao pouzdan i marljiv zaposlenik. No što sam više razvijao vlastite zamisli u vezi s psihologijom pasa, to sam ondje bio nesretniji. Bit će da to nezadovoljstvo nisam najbolje prikrivao. Jedan klijent, vlasnik uspješne tvrtke, kojeg je osobito oduševio moj odnos prema njegovu zlatnom retriveru, neko mc vrijeme promatrao, te su ga se silno dojmili i moje vještine i radna etika. Jednog mi je dana pristupio i rekao: “Ovdje mi baš ne izgledaš sretno i zadovoljno. Kako bi bilo da počneš raditi za mene?” Upitao sam što bih kod njega radio, misleći, dakako, da bi to bilo nešto povezano sa psima. Stoga sam se pomalo razočarao kad je rekao: “Prao bi limuzine. Imam brdo limuzina koje iznajmljujem.”

Bila je to zgodna ponuda, no u Ameriku sam došao postati dre­serom. Ipak, taj me se čovjek snažno dojmio - bio je to odlučan i samopouzdan poslovni čovjek kakvim sam jednog dana htio postati.

A onda je još malo podebljao ponudu rekavši da bih kao njegov zaposlenik imao i vlastiti automobil. Ja si tada nisam mogao priuštiti kupnju automobila, a u Los Angelesu vam je to gotovo kao da si ne možete priuštiti noge. Odvagivao sam ponudu još približno dva tjedna, no na koncu sam ipak pristao. Još jednom, anđeo zaštitnik koji me nije ni poznavao otvorio jc vrata nove faze mojeg putovanja.

4 R obert M. Saponsky: “Social S tatus and H ealth in H um ans and O ther A nim als”, An- nual Review of A nthropology 33 (2004.): 393-414.

Šaptač psima 49

Usmena predajaMoj je novi šef bio odlučan i strog, ali pravedan gazda. Upoznao me s načinom funkcioniranja tvrtke i načinom pranja luksuznih limuzina- bilo mu je osobito važno da uvijek budu besprijekorno čiste. To je ponekad bio naporan fizički posao, no ništa mi nije smetalo jer sam i ja bio - i još sam - perfekcionist. Ako ću već prati automobile, želim biti najbolji perač koji postoji. Upravo sam tom čovjeku zahvalan na tome što sam od njega naučio mnogo o načinu vođenja zdrave i financijski uspješne tvrtke.

D an kada sam preuzeo novi automobil koji m ije dao na posudbu neću nikada zaboraviti. Da, bio je to samo običan automobil - bijeli Chevy Astrovan iz 1988. i, nc, nisam ga dobio u vlasništvo - no tada sam simbolički prvi put stekao osjećaj da sam “uspio” u Americi. Tog sam dana ujedno pokrenuo i vlastitu “dresersku tvrtku” Pacific Point Canine Academy. Imao sam tek logotip, jaknu i nekoliko na brzinu otisnutih posjctnica, no najvažnije je bilo to što sam imao posve jasnu viziju o tome što želim postati. Više nisam sanjario o tome da želim postati najboljim dreserom filmskih pasa na svijetu. Sada sam želio pomoći što većem broju pasa poput stotina problematičnih i izmučenih životinja na koje sam naišao otkako sam došao u Ameriku. Činilo mi sc da, zahvaljujući jedinstvenom odrastanju i prirođenom poznavanju psihologije pasa, i psima i njihovim vlasnicima mogu ponuditi moguć­nost da ostvare bolje odnose i steknu nadu u budućnost. Neizmjerno m ije smetalo što su toliki “loši” psi koji su bili “neuspješni” u običnim ustanovama za dresuru bili osuđeni na eutanaziju u slučaju da su vlasnici zaključili kako se s njima tako više ne mogu nositi. Duboko u srcu znao sam da ti psi zaslužuju živjeti jednako kao ja. Moj optimizam u vezi s budućnošću počivao je na duboko usađenoj uvjerenosti u to da širom Amerike postoji mnogo pasa kojima treba moja pomoć. 1 ponovno zahvaljujući velikodušnosti mog novog poslodavca, moja se vizija počela formirati i brže nego što sam uopće mogao zamisliti.

Usmena je predaja nevjerojatna stvar. Čak i u tako velikome i ra­znolikom gradu kao što je Los Angeles, najsvježiji trač ili informacija ponekad se šire poput šumskog požara. Na moju sreću, moj jc novi šef poznavao mnogo ljudi, a nikada nije bio suzdržan kad je trebalo hvaliti moje sposobnosti. Nazvao bi nekoga od prijatelja i rekao: “Imam jednog sjajnog Meksikanca koji fantastično radi sa psima. Samo ih dovedi.” Njegovi prijatelji počeli su mi dovoditi problematične pse. Svi su uglavnom bili zadovoljni rezultatima. Pa bi informaciju prenijeli

50 Cesar Millan

M oj p rv i kom bi i ja k n a m oje prve tvrtke,Pacific Point K-9 Academy

prijateljima. Nakon nekog vremena, u svojoj sam “akademiji za pse” imao sedam dobermana i dva rotvajlera s kojima sam trčao amo-lamo ulicama Inglewooda, jednog od gradića u okrugu Los Angeles. (To jc po svoj prilici bio podosta spektakularan prizor.)

Nakon toga, moja se slabašna mlada tvrtka počela razvijati neslu­ćenom brzinom.

Cime sam toliko impresionirao ljude? Kako sam, nakon samo ne­koliko godina provedenih u Americi, već uspio stvoriti uspješnu tvrtku, bez ikakve reklame? Naposljetku, na kalifornijskomc jugu djeluju stotine dresera i stručnjaka za poremećaje ponašanja i siguran sam da su mnogi od njih u poslu kojim se bave upravo izvrsni. U konačnici ćele možda zaključiti i da je netko od njih prikladniji stručnjak od mene za ono što želite postići u odnosu sa svojim psom. Ja mogu govoriti samo o svojim klijentima, a oni su me znali kao “onog Meksikanca koji izvodi čuda sa psima”. Zaštitni znakovi moje tehnike bili su energija, govor tijela i, po potrebi, kratak dodir savijenim dlanom, koji psu nikada nije bolan, ali odgovara osjećaju “mekog ugriza” dominantnog psa ili majke. Nikada nisam vikao, nikada nisam udarao i nikada nisam zbog bijesa “kažnjavao” životinje. Samo sam ispravljao, onako kako

Šaptač psima 51

Sa čoporom, onda kad je sve počelo

prirodni voda čopora ispravlja i poučava one koji ga slijede. Ispraviš i ideš dalje. U tehnikama koje sam razvijao nije bilo nikakvih novosti - potjecale su izravno iz mojih promatranja prirode. Time ne želim reći da u Americi nije bilo i drugih dresera koji su eksperimentirali s takvim metodama. No činilo sc da te metode zadovoljavaju očajničku potrebu mojih klijenata u Los Angelesu i oni su mi i dalje neprestano dolazili.

Jednog dana, 1994. godine, bio sam u kući jednog klijenta i radio s njegovom problematičnom rotvajlericom Kanji. Kanji jc izvrsno napredovala, a njezina vlasnica, s brojnim vezama u svijetu zabave, na sva me usta hvalila širom grada. U jednom trenutku pogledao sam prema prilazu koji je vodio do garaže i ugledao smeđi Nissan 300C koji se ondje zaustavio. Iz njega je izišla fantastično zgodna žena koja se polagano i s puno samopouzdanja uputila prema meni. Pogledao sam je, pokušavajući se sjetiti gdje sam je već vidio, ali jc nisam uspijevao nikamo smjestiti. Uz nju jc - nc tako samouvjereno - koračao neodlučan, stidljivi rotvajler. (Pokazalo sc d a je Saki jedno od Kanjine štenadi.)

Žena me upitala mogu li joj izdresirati psa, a tri tjedna poslije pozvonio sam na vrata njezine kuće. I tko mi je otvorio vrata? Glu­mac Will Smith! Gotovo sam zanijemio od šoka. Odmah sam se sjetio

52 Cesar Millan

gdje sam vidio onu ženu - u filmu A Low Down Dirty Shame. Moja je klijentica bila Jada Pinkett Smith!

OK, da još jednom razjasnimo: u Americi sam tek tri-četiri godine i sada imam vlastitu uspješnu tvrtku, a danas već radim sa psom Jade Pinkett i Willa Smitha?

Jada i Will objasnili su mi da im je Jay Leno upravo darovao dva nova rotvajlera i da s tim psima treba raditi, baš kao i sa Saki. Bio je to eufemizam - ti su psi bili u totalno kaotičnom stanju. Nasreću, Jada je bila jedna od onih rijetkih, posebnih osoba koje odmah “skuže” moju tehniku i filozofiju. Ona je idealna vlasnica psa - za svoje životinje želi samo najbolje i učinit će sve što treba da budu sretne i zadovoljne.

Bio je to prvi dan jedanaestogodišnjeg prijateljstva koje traje još i danas. Jada i Will preporučili su me svojim prijateljima iz “hollywoodske elite”, među kojima su bili i Riđley Scott, Michael Bay, Barrv Josephson i Vin Diesel. No to ni približno nisu najvredniji darovi koje sam dobio od Jade. Ona m ije postala svojevrsnom zaštitnicom. Angažirala m ije učitelja koji me cijelu godinu intenzivno podučavao engleskome jeziku. Ponajviše od svega, Jada je vjerovala u mene. Oduvijek sam sanjao o tome da postanem poznat po tome čime se bavim, no svaki veliki dar ima i svoju cijenu. Moj je život sada neusporedivo kompliciraniji, uz nove dvojbe, na primjer pitanja o tome kome vjerovati, a koga se paziti, koji su ugovori dobri, a koje odm ah treba poderati - stvari koje čovjek ne nauči na farmi u meksičkome Ixpalinu. Kad se preda mnom pojave pitanja koja me tako zbune, znam da se mogu osloniti na Jadu. Ona nije samo jedna od najvelikodušnijih osoba koje sam ikada upoznao, nego ijedna od najpametnijih. Kad upitam: “Jada, što se tu događa? Sto da sad učinim?” ona se odmah potpuno posveti pitanju i počne me tješiti: “OK. Cesare, stvari stoje ovako...” Uvijek imam dojam da kraj sebe imam osobu koja zna mnogo više od mene o tome kako treba igrati u prvoj profesionalnoj ligi, osobu koja je uvijek voljna odvojiti trenutak od nevjerojatno pretrpanog rasporeda i pomoći mi. Jada je meni više od obične klijentice. Ona m ije mentor, sestra i još jedan od mojih dragocjenih anđela čuvara.

Ilvala Jadi i što je omogućila moj veliki napredak u engleskome. Osjećao sam još veće uzbuđenje u vezi s mojom novom, sada kristal­no jasnom misijom - kako sam se izrazio: “rehabilitiranjem pasa da dresiraju ljude”. Upustio sam se u program samoškolovanja, čitao sve čega sam se mogao domoći s područja psihologije pasa i ponašanja životinja. Od svih knjiga koje su najviše utjecale na mene i potvrdile mi ono što sam instinktivno znao, izdvojit ću knjigu dr. Brucea Foglea

Šaptač psima 53

The Dog’s Mind, te knjigu Dog PsychoIogy Leona F. Whitncyja. Iz tih i drugih knjiga (dio njih navodim na završetku knjige kao “preporu­čenu literaturu”) preuzeo sam mnoge spoznaje i mudrosti, a dobro sam pazio i da te spoznaje ugradim u ono što sam znao iz iskustva. Prema mojem mišljenju i opažanjima, priroda je najveća učiteljica na svijetu. No zahvaljujući tim knjigama, počeo sam razmišljati kritički kao nikada ranije, a što je bilo još važnije, pronalazio sam načine na koje mogu artikulirati sve ono što sam dotada shvaćao tek intuitivno. I na koncu, tc nove zamisli sada sam mogao izraziti posve jasno, i to na engleskome.

U to sam vrijeme već bio upoznao suprugu, Ilusion, s kojom sam prohodao kad joj je bilo tek šesnaest godina. Kad mi je jedan prijatelj rekao daje u Sjedinjenim Državama na snazi zakon kojim je zabranjena veza starijeg muškarca i tako mlade djevojke, izbezumio sam se. Užasno sam se bojao deportacije pa sam je odmah nogirao. To joj je slomilo srce. Uvjerena da sam ja “onaj pravi”, pokucala mi jc na vrata onog dana kad je napunila osamnaest godina. Prve su godine našeg braka bile burne, kao i razdoblje nakon rođenja našeg sina Andrea. Ja sam i dalje bio duboko uronjen u svoj nekadašnji svijet, u meksički mačizam. Bio sam uvjeren da sam važan jedino ja - moj san, moja karijera - a da se ona treba jednostavno ili priključiti ili zašutjeti. Ona se odlučila za treću mogućnost. Napustila me. Nakon što jc otišla i nakon što sam shvatio da su joj namjere posve ozbiljne, prvi put u životu dobro sam se zagledao u ogledalo. Nisam htio ostati bez nje. Nisam htio da se ponovno uda - i gledati kako neki drugi muškarac podiže našeg sina. Ilusion je rekla da će se vratiti samo uz dva uvjeta - ako krenemo na terapiju za bračne parove i ako se iskreno obvežem na to da ću biti u svemu ravnopravan partner u našem odnosu. Nevoljko sam pristao. Činilo mi se da baš nemam što naučiti. I prevario sam se. Ilusion me rehabilitirala onako kako ja rehabilitiram neuravnotežene pse. Natjerala me da uvidim kako su snažan partner i obitelj velik dar, te kako svaki član obitelji mora ponijeti svoj dio tereta. Danas Ilusion, Andrea i Calvina smatram svojom najvećom srećom na ovome svijetu.

Dok sam se mučio i ulagao velik trud ne bih li postao boljim brač­nim partnerom , imao sam više posla nego što sam mogao obavljati, zahvaljujući ljudima poput šefa kod kojeg sam prao limuzine i klijenata poput Jade. Organizacije za spašavanje i udomljavanje životinja počele su me pozivati da im u posljednji trenutak pomognem u spašavanju slučajeva kojima prijeti eutanazija, pa sam tako odjednom dobio pra­vi čopor tek rehabilitiranih pasa koji, međutim, nisu imali vlasnike.

54 Cesar M illan

Centar za psihologiju pasa u vrijeme nastanka

Trebalo m ije više prostora, tc sam unajmio jednu zapuštenu zgradu i parcelu u dijelu South Los Angelesa kojim dominiraju razna skladišta. Ilusion i ja preuredili smo prostor i otvorili Centar za psihologiju pasa (Dog Psychology Center), svojevrsnu stalnu prijelaznu postaju za pseću “skupnu terapiju”. Cijelo to vrijeme i dalje sam radio na pronalaženju načina na koje bih svoje metode i filozofiju lakše objasnio prosječnome vlasniku psa.

Amerikanci i psi: Ljudi koji previše voleDok sam kao dječak u Meksiku gledao Lassie i Rin Tin Tina, uvijek sam se zabavljao uz pustolovine tih psećih megazvijezda, ali sam bio čvrsto uvjeren u to da i svi ostali koji gledaju te serije također uviđaju da se radi o običnim hollywoodskim fantazijama! Kad je Lassie zalajala četiri puta, a Timmy upitao: “Štoje bilo, Lassie? Požar? Kuća... ne, gori sjenik? Hvala, malena moja, idemo!” znao sam - i pretpostavljao da to znaju svi - da se pravi psi tako ne ponašaju. Došavši u Ameriku, u šoku

Šaptač psima

sam shvatio kako mnogi vlasnici pasa podsvjesno vjeruju da je Lassie uistinu razumjela Timmyjeve riječi! Tako sam spoznao da se ovdje na pse općenito gleda kao da su svi poput Lassie - u biti ljudi u psećem kostimu. Trebalo mi je još podosta vremena da to nekako probavim, no nakon nekog vremena provedenog u ovoj zemlji shvatio sam da većina vlasnika kućnih ljubimaca uistinu, na određenoj razini, smatra da su njihovi ljubimci - bilo da se radi o psima, mačkama, pticama ili zlatnim ribicama - ljudska bića po svemu osim po vanjskome izgledu. Tako se prema njima i ponašaju, upravo u skladu s time.

Nakon približno pet godina provedenih u Sjedinjenim Državama, napokon m ije sinulo: u tome je problem! Američki su psi toliko kon­fuzni i problematični jer ih vlasnici smatraju ljudima. Ne dopuštaju im da budu životinje! U zemlji slobode - u kojoj bi svatko trebao biti u mogućnosti bez ograničenja ostvariti puni potencijal - situacija jc kod tih pasa upravo suprotna! Nema sumnje da ih se pazi i mazi - imaju najbolju hranu, najbolji smještaj, najbolju njegu i velike količine ljubavi. Ali time nisu ispunjene sve njihove želje. Oni jednostavno žele biti psi!

Prisjetio sam se svega onoga što sam spoznao u Meksiku, gdje sam satima i satima gledao najbolje dresere pasa na svijetu - same pse. Obnovivši sjećanja na svoj prirodan odnos s njima, počeo sam uviđati kako bih američkim psima mogao pomoći da postanu sretnimi zdravijim bićima - te kako bih ujedno mogao pomoći i njihovim vla­snicima. Moja metoda ne pripada području nuklearne fizike. Nisam je stvorio ja, nego ju je stvorila sama Priroda. Moja je formula zado­voljstva jednostavna: želi li imati uravnoteženog i zdravog psa, čovjek s njim mora sudjelovati u fizičkoj aktivnosti, disciplini i ljubavi, i to tim redom! Poredak je presudno važan, a više riječi o tome bit ćc kasnije.

Nažalost, većina američkih vlasnika pasa koje sam upoznao pravilno ne shvaća taj poredak zadovoljstva. Na prvom su im mjestu naklonosti ljubav. Štoviše, mnogi vlasnici psima ne pružaju ništa osim ljubavi, ljubavi i ljubavi! Dakako da znam da su im namjere pritom više nego dobre. No i njihove najbolje namjere mogu vrlo ozbiljno naškoditi psima. Takve vlasnike nazivam “ljudima koji previše vole”.

Možda sve ovo čitate i mislite: “Psu pružam svu moguću ljubav jer je to moja beba! I s njom je sve u redu. Nema nikakvih problema s njezinim ponašanjem.” I doista, vrlo jc lako moguće da imate psa koji je po prirodi pasivan, opušten i bezbrižan, te s njim nikada nećete imati baš nikakvih problema. Možda ga zasipate neumjerenim količinama ljubavi, a zauzvrat primate isključivo tu čudesnu, bezuvjetnu pseću ljubav. U tom slučaju možete se smatrati najsretnijim vlasnikom psa

56 Cesar M illan

na svijetu, koji ima najsavršenijeg psa na svijetu. Zahvaljujući svome psu, sretni ste, ispunjeni i zadovoljni. I drago m ije zbog vas. Ali, molim vas da bez predrasuda razmotrite i mogućnost da vašem psu možda nedostaje nešto od onoga što je njemu u njegovu životu potrebno da bude sretan i zadovoljan kao pas. U najmanju ruku nadam se da ćete zahvaljujući ovoj knjizi postati svjesniji vrlo konkretnih i točno određenih psećih potreba određenih njegovom vrstom, te da će vas nadahnuti da otkrijete kreativne načine na koje ćete psu lakše osigurati njihovo zadovoljavanje.

S vama ću u ovoj knjizi podijeliti istinu o svojim životnim iskustvima. Riječ je o stvarima koje sam osobno spoznao, iskusio i uočio radeći s tisućama pasa sada već više od dvadeset godina. Uistinu smatram, iz dubine srca, da jc moja misija pomagati psima, i čitav život učiti sve čemu me oni mogu poučiti. Karijeru koju sam posvetio psima smatram svojevrsnim trajnim školovanjem. Ja sam učenik, a oni su moji učitelji. Dopustite im da i vas nauče to što su naučili mene. Upravo su mi oni pomogli da shvatim kako ono što psima uistinu treba nije uvijek nužnoi ono što im m i želimo pružiti.

Šaptač psima 57

C occo Bill@ wiirezhir.org

2 .

Kad bismo mogli razgovarati sa životinjama

Jezik energije

Kakvim se komunikacijskim stilom služite pri ophođenju sa svojim psom? Preklinjete li ga da dođe do vas, dok on odbija, te i dalje juri ulicom, loveći vjevericu? Kad vam pas ukrade najdražu papuču, obraćate li mu se kao malenom djetetu tc je tako pokušavate vratiti? Vrištite li i zahtijevate da odmah siđe s pokućstva dok on samo nepomično sjedi i pilji u vas kao da ste skrenuli? Ako vam je nešto od toga poznato iz iskustva, jasno mi je da znate kako tehnike kojima se služite ne daju željeni rezultat. Jasno vam je da se ne možete pozivati na pseći razum, ali jednostavno ne znate kako drukčije s njim komunicirati. Ja ću vam objasniti da postoji mnogo bolji način.

Sjećate se priče o dr. Dolittleu, čovjeku koji je govorio i razumio jezik svake životinje na koju bi naišao? Od knjiga Hugha Loftinga do nijemog filma iz 1928., preko radijske serije tridesetih godina 20. stoljeća, do filmskog mjuzikla 1967. i crtića sedamdesetih godina, pa do urnebesnih filmskih hitova s Eddiejem Murphyjem, ta divna priča i njezin glavni junak privlače i djecu i odrasle, i tako već naraštaj za naraštajem. Pomislite samo na nebrojene svjetove koji bi nam se otvorili kad bismo sve oko sebe vidjeli onako kako to vide životinje. Zamislite da gledate zemlju očima ptice koja kruži na velikim visinama, da se kroz život krećete u trima dimenzijama poput kita ili da svijet “vidite” pomoću zvučnih valova, kao šišmiši. Tko nije sanjario o tako uzbudljivim mogućnostima? Privlačnost priče o dr. Dolittleu sastoji

Šaptač psima 59

sc u tome da nam približava životinje, i to u živopisnim bojama i na divovskome ekranu.

A što bi bilo kad bih vam rekao da tajna doktora Dolittlea ipak nadilazi okvire puke fikcije?

Možda tu tajnu zamišljate iz čovjekove perspektive. Pitate se govorim li vam zapravo daje moguće verbalno komunicirati sa psom, možda uz pomoć malenog priručnog rječnika koji riječi prevodi s vašeg jezika na njegov. Pitate se kako bi izgledao njegov jezik, kako bi zvučao... Bi li u njemu bilo riječi sjedni, na mjesto, dođi i k nozi? Biste li prevedene riječi morali izvikivati ili bi ih bilo dovoljno došapnuti? Biste li morali naučiti lajati i cviljeti? Njuškati pseću stražnjicu? 1 kako bi vam pas odgovarao? Kako biste prevodili njegove riječi? Kao što vidite, sastav­ljanje priručnog rječnika za komunikaciju čovjeka i psa - na način na koji se sastavlja, recimo, priručni englesko-španjolski rječnik - bio bi uistinu zamršen posao.

Ne bi li bilo jednostavnije kad bi postojao univerzalni jezik koji bi razumjele sve vrste? “Nemoguće”, mislite si. “Čak ni svi ljudi ne govore istim jezikom!” Istina, ali to ljude ne sprečava da već stoljećima poku­šavaju pronaći zajednički jezik. U drevnome su svijetu svi obrazovani ljudi i pripadnici viših klasa učili grčki. Na taj su način mogli čitati i razumjeti najvažnije tekstove. U kršćanskom razdoblju svi koji su nešto značili znali su čitati i pisati na latinskome. Danas je engleski na vrhu jezične hranidbene piramide. To sam na vlastitoj koži bolno iskusio kada sam se prije četrnaest godina doselio ovamo. Vjerujte mi, ako vam to nije materinji jezik, engleski je čudovišno težak kad ga učite od samog početka - a ipak ga svi, od Kineza do Rusa, danas prihvaćaju kao međunarodni poslovni jezik. Ljudi su tražili i druge načine svladavanja jezične barijere. Kojim god jezikom govorili, ako ste slijepi, možete se služiti Brailleovim pismom. Ako ne čujete, drugu osobu koja nc čuje razumjet ćete pomoću m eđunarodnog znakovnog jezika. Matematički i računalni jezici prelaze brojne jezične granice i ljudima koji se služe različitim jezicima omogućuju da se bez problema sporazumijevaju, zahvaljujući snazi tehnologije.

Ako već uspijevamo stvoriti te kolektivne jezike, ne bismo li mogli osmisliti i način na koji bismo mogli komunicirati i s drugim vrstama na ovom planetu? Ne postoji li jezik koji bismo mogli naučiti, a koji bi svim živim stvorenjima značio isto?

Donosim vam dobre vijesti! S radošću vas mogu izvijestiti o tome da univerzalni jezik doktora Dolittlea već postoji. I da ga nisu osmislili

60 Cesar Millan

ljudi. Riječ je o jeziku koji govore sve životinje, iako toga nisu svjesne, a među njima je i životinja koju nazivamo čovjekom. Štoviše, sve živo­tinje zapravo se rađaju s instinktivnim poznavanjem tog jezika. Čak se i ljudi rađaju s tečnim poznavanjem tog univerzalnog jezika, ali ga najčešće zaboravljaju, budući da nas od djetinjstva uče da se komunicira isključivo riječima. Što je najironičnije, iako nam se čini da taj jezik više ne poznajemo, njime se zapravo služimo bez prestanka. Iako to nc znamo, na tom jeziku emitiramo poruke dvadeset četiri sata na dan i sedam dana u tjednu! Druge životinje nas i dalje razumiju, iako mi možda nemamo pojma što one pokušavaju reći nama. Jasno shvaćaju naše poruke, čak i kad nismo svjesni da s njima komuniciramo!

Taj istinski univerzalni jezik koji nadilazi razlike među živim vr­stama naziva se energijom.

Energija u prirodiKako energija može služiti kao jezik? Dopustite da navedem nekoliko primjera. U prirodi bez ikakvih poteškoća dolazi do druženja i mije­šanja različitih životinjskih vrsta. Dobar su primjer afričke savane ili džungle. Uz kakvo pojilište u džungli ugledat ćete majmune i ptice u krošnjama, različite biljojede, poput zebra i gazela, koji tumaraju uokolo i bezbrižno piju iz istog kristalno čistog jezerca. Posvuda vlada mir, unatoč mnoštvu različitih vrsta koje dijele isti prostor. Kako se tako skladno slažu?

Evo i jednog manje egzotičnog primjera. U vlastitome vrtu iza kuće možda imate vjcvcricc, ptice, zečeve, pa čak i lisice, a sve te životinje ostvaruju skladan suživot. I nema nikakvih problema dok ne pokrenete kosilicu. Zašto? Jer životinje komuniciraju jednakom , opuštenom, uravnoteženom i nekonfrontacijskom energijom. Svaka životinja zna da su druge životinje tu negdje, da se bave svojim stvarima - piju vodu, traže hranu, opuštaju se, međusobno se čiste i uređuju. Svi su mirni i opušteni i nitko nikoga ne napada. Za razliku od nas, oni jedni druge ne moraju pitati kako se osjećaju. Energija kojom zrače ostalima prenosi sve što trebaju znati. U tom smislu uistinu međusobno razgovaraju i to bez prestanka.

Sad kad vam je u mislima taj prizor obilježen mirom, zamislite ovo: odjednom se u vašem vrtu pojavljuje nova životinja, ili se približava onom zamišljenom pojilištu u džungli, te širi posve drukčiju energiju. Ta nova energija može biti nešto posve beznačajno poput energije

Šaptač psima 61

vjeverice koja pokušava okrasti skrovište neke druge vjeverice, ili pak energija gazele koja pokušava istisnuti neku drugu gazelu i doći u bolji položaj uz vodu. Može biti riječ i o nečemu daleko ozbiljnijem, poput gladnog grabežljivca u potrazi za plijenom. Jeste li kada primijetili kako cijelu skupinu miroljubivih životinja odjednom može obuzeti strah ili kako prelaze u obrambeni položaj i prije nego što se na vidiku pojavio neki grabežljivac? Vjerojatno su nanjušile njegov miris - no vrlo je vjerojatno i da su osjetile njegovu energiju.

M enije u vezi sa životinjskim carstvom uvijek nevjerojatno što sve ostale životinje, čak i kad je napadač u blizini, nekako najčešće znaju odrediti koliko je sigurno zadržavati sc u blizini. Zamislite da vas netko upozna s čovjekom za kojeg znate da je serijski ubojica. Biste li se u nje­govoj blizini mogli opustiti? Naravno da ne biste! No da ste neka druga vrsta životinje, po svoj biste prilici bili u stanju osjetiti traži li serijski ubojica žrtvu ili se jednostavno opušta. Životinje odmah prepoznaju kada grabežljivac zrači lovačkom energijom, ponekad čak i prije nego što ga ugledaju. Kao ljudi, mi često ne primjećujemo te sitne nijanse u energiji životinja - smatramo da je tigar opasan u svakom trenutku, čak i kada je zapravo, na primjer nakon što je upravo pojeo jelena od sto trideset kilograma, vjerojatno više umoran nego pogibeljan. No kad mu se trbuh isprazni, već je riječ o drugoj životinji - biću čiji se postupci temelje isključivo na instinktu i energiji preživljavanja. Čak će i vjeverica iz vašeg vrta primijetiti tu finu razliku. Ipak, mi ljudi najčešće uopće ne uočavamo nešto što je, u životinjskome carstvu, uglavom crveno signalno svjetlo.

Promotrimo sada jedan primjer životinjske energije koji je vjerojatno poznat stanovnicima američkog Juga. Za sunčanih dana na području Floride, Louisiane, te Sjeverne i Južne Karoline, na obalama močvara vidjet ćete divovske aligatore kako sc sunčaju - na travnjacima skupih, ekskluzivnih terena za golf! Igrači za to vrijeme udaraju loptice na samo koji metar od njih. Čaplje, ždralovi i kornjače također se veselo i opušteno sunčaju kraj tih stravičnih gmazova. Starice koje ne teže ni četrdeset kilograma šeću minijaturne pse stazama koje prolaze samo nekoliko centimetara od močvare. Što se tu točno događa? Stvar je vrlo jednostavna. Ostale životinje - od kornjača do čivava - svjesne su, na razini instinkta, činjenice da ti strašni grabežljivđ u tom trenutku nisu u potrazi za plijenom. U jedno možete biti posve sigurni - kad u velikom želucu te iste divovske životinje počne kruliti i kad se energija promijeni i prijeđe u lovački način funkcioniranja, sve ostale životinje nestat će u tren oka. Osim možda igrača golfa. No oni su ionako jedna

62 Cesar Millan

od najneobičnijih vrsta u prirodi, pa čak ni suvremena znanost još nije uspjela objasniti njihovo ponašanje.

Kad je riječ o energiji, mi ljudi imamo daleko više dodirnih točaka sa životinjama nego što smo najčešće pripravni priznati. Zamislite jednu od najnesmiljenijih džungla na svijetu - srednjoškolsku kantinu. Zamislite jc kao pojilište kojim se u mirnome suživotu služe različite vrste - u ovom slučaju skupine mačo-sportaša, štrebera i otkačenjaka sklonih alkoholu i drogi. A onda neki nasilnik “slučajno” laktom gurne pladanj s objedom nekog krhkijeg tipa. Energija koju oslobađa takav sudar odmah će se poput vala pronijeti cijelom prostorijom. Upitajte svog srednjoškolca je li to točno. I baš kao u životinjskome carstvu, ta promjena energije ne mora biti čak ni toliko očita kao guranje laktom. Recimo da onaj krhki tip u kantini proživljava neugodno neuspješan dan. Dobio je negativnu ocjenu iz dva testa zaredom i zbog toga je bezvoljan. Slučajno gleda prema gore i tako bez namjere hvata pogled onog nasilnika. Ovaj dotada možda nije ni primjećivao slabašnog tipa, ali čim je osjetio koliko mu je energija smanjena, cijcla sc dinamika između njih dvojice u trenutku mijenja. U životinjskome carstvu to nazivamo preživljavanjem najsposobnijih.

Proširimo sada tu teoriju izvan granica školske kantine i promislimoo društvu kao cjelini. Bili u pravu ili ne, mi u Americi od svojih vođa očekujemo da zrače dominantnom i moćnom energijom, poput Billa Clintona ili Ronalda Reagana. Pojedini utjecajni vode projiciraju ka- rizmatičnu energiju koja obuzima sve koji se nađu u njihovoj blizini i koja ih snažno potiče - dobar je primjer Tony Robbins5. Martin Luther King ml. zračio je energijom koju ja nazivam “smireno-samouvjere- nom” - idealnom energijom za jednog vodu. Iako je i on bio vođa, Gandhijeva je energija bila više suosjećajne prirode.

Zanimljivo je primijetili daje Homo sapiens jedina vrsta na planetu koja je spremna slijediti mudrog, dobronamjernog, suosjećajnog ili simpatičnog vođu. Ljudi će slijediti čak i nestabilnog vođu, no to je već tema za zasebnu knjigu! Koliko god nam to možda bilo teško shvatiti, u životinjskome carstvu jedan bi Fidel Castro bez imalo muke kao vođa nadjačao Majku Terezu. U životinjskome svijetu nema morala,

5 Tony Robbins - am erički autor priručnika i tečaja sam opom oći.

Šaptač psima 63

nema podjele na ispravno i pogrešno. S druge strane, životinje na vlast nikada ne dolaze varkama i lažima - to jednostavno nije moguće. Druge životinje raskrinkale bi ih u tren oka. Vođe u prirodi moraju projicirati najočitiji i neoboriv oblik snage. U životinjskome svijetu postoje tek pravila, rutinski postupci i obredi - na temelju načela preživljavanja najsposobnijih, a ne najpametnijih ili najpravednijih.

Jeste li čuli za izraz “miris straha”? To nije tek fraza. Životinje osjećaju vibracije energije, ali miris im je drugi osjet po snazi - a čini se da su u pasa energija i miris povezani na dubokoj razini. Štoviše, kad osjete strah, psi prazne analne žlijezde, tako šireći miris koji je vrlo prepoznatljiv ne samo drugim psima, nego i većini životinja (pa tako i ljudima). Pseći osjet mirisa povezan je s limbičkim sustavom, dijelom mozga zaduženim za emocije. U knjizi The Dog’s M ind dr. Bruce Fogle navodi studije iz sedamdesetih godina 20. stoljeća koje su pokazale da psi mogu otkriti maslačnu kiselinu - jedan od sastojaka čovjekova znoja - i kad je njezina koncentracija čak do milijun puta niža nego kad njezin miris osjetimo mi6. Pomislite samo na mogućnost da postoji detektor laži koji može otkriti i najsitnije promjene u znojenju ispitanikovih ruku kad laže. Vaš je pas, u biti, živući poligraf!

Osjete li psi doista, fizički, “miris” straha u nama? Nema sumnje u to da ga odmah mogu naslutiti. Nebrojeni rekreativni trkači i listonoše prepričat će vam to nimalo ugodno iskustvo - kada trče ili hodaju kraj nečije kuće, a pas koji se nalazi pred kućom počinje lajati, režati, ili čak juri prema ogradi. Može se raditi o tome d a je pas preuzeo ulogu zaštitnika kuće, te da je shvaća vrlo ozbiljno - i nebrojeni poštari i džogeri nose ožiljke koji pokazuju što se događa kad snažni i agresivni psi - životinje koje nazivam “psima iz crvene zone” - izmaknu nad­zoru. (Psi iz crvene zone ozbiljan su problem kojim ću se podrobno pozabaviti u jednom od poglavlja koja slijede7.)

Kako biste lakše shvatili kako psi osjećaju emocionalna stanja, dok prolazite kraj kuće u kojoj jc pas u crvenoj zoni, pokušajte zamisliti ovo: Možda pas koji laje skriva neku tajnu. Možda se on više boji vas nego vi njega! No čim se vi prestravljeno ukipite, ravnoteža moći istog se trenutka mijenja. Osjeća li pas promjenu vaše energije zahvaljujući nekakvom “šestom čulu”? Ili njuhom osjeća nekakvu promjenu u

6 Bruce Fogle: The D og’s Mind: Understancling Your Dog’s Behavior, New York, M acmil- lan, 1990., 38.

7 Crvena zona - izraz iz am eričkog nogom eta: posljednjih dvadeset ja rd a ispred gola m omčadi koja se brani.

64 Cesar M illan

vašem tijelu ili kemiji mozga? Znanost sve to još nije uspjela objasniti laičkim term inim a, no moje je mišljenje da se radi o kombinaciji jednog i drugog. U to sam siguran zahvaljujući desetljećima pomnog promatranja: psu ne možete “blefirati” onako kako možete blefirati pijanom prijatelju s kojim igrate poker. Čim prijeđete u emocionalno stanje straha, pas odmah zna da je u odnosu na vas u prednosti. Z ra­čite slabom energijom. A ako pas iziđe, daleko su veći izgledi za to da će nasrnuti na vas ili vas ugristi nego da se uopće niste obazirali na njegov lavež i samo nastavili za svojim poslom. U prirodi slaba bića brzo nestaju, ili sama od sebe ili ih drugi iskorijene. Tu se ništa ne dijeli na ispravno i pogrešno - to je jednostavno tako. život na Zemlji tako funkcionira već milijunima godina.

Energija i emocijeU vezi s energijom najvažnije je shvatiti da se radi a jeziku emocija. D a­kako da životinji nikada nc trebate reći da ste tužni, umorni, uzbuđeni ili opušteni, jer ta životinja već točno zna kako se osjećate. Prisjetite se nekih od onih divnih priča koje ste pročitali u izdanjima npr. Reader’s Digesta ili nekog sličnog časopisa - članaka o kućnim ljubimcima koji su tješili, ili čak spašavali, bolesne, deprimirane ili ožalošćene vlasnike. U tim tekstovima često ste nailazili na riječi poput: “Činilo se kao da točno zna što vlasnik proživljava.” Ja vam mogu jamčiti daje to točno, da životinje uistinu znaju što vlasnik osjeća. Jedno je francusko istra­živanje došlo do zaključka da se psi možda uistinu služe njuhom pri razlikovanju čovjekovih emocionalnih stanja8. Nisam znanstvenik, ali budući da sam čitav život uz pse, smatram da psi izvan svake sumnje mogu osjetiti i najmanje promjene u energiji i emocijama ljudi koji ih okružuju. Dakako da životinje u svakoj situaciji ne shvaćaju i kontekst naših problema: ne mogu razlikovati je li netko od nas zdvojan zbog razvoda ili zbog otkaza ili zato što ne može pronaći novčanik, jer im te izrazito ljudske situacije ne znače ništa. No upravo takve situacije često stvaraju emocije - a te su emocije univerzalne. Bolesno i tužno biće bolesno je i tužno, bez obzira kojoj vrsti pripada.

Životinje nisu samo usklađene i na istoj valnoj duljini s ostalim životinjama - čini se da uspijevaju iščitati i energiju Zemlje. Povijest je prepuna priča o psima koji su ostavili dojam da su “predvidjeli” neki

8 H ubert M ontagner: UAuachement: Les Debuis de la Tendresse, Pariz , Editions Odife Jacob, 1988.

Šaptač psima 65

potres, kao i o mačkama koje su se sakrilc u podrum više sati uoči nailaska tornada. Godine 2004., pola dana prije nego što je uragan Charley pogodio obalu Floride, četrnaest crnovrhih grebenskih morskih pasa Carcharhinus limbatus s elektroničkim uređajima za praćenje, životinje koje nikada nisu napustile svoje područje ispred obale Sara- sote, odjednom se uputilo prema dubljim vodama. A prisjetite se samo onog stravičnog tsunamija na azijskome jugoistoku do kojeg je došlo te iste godine9. Prema iskazima očevidaca, sat vremena prije nego sto je divovski val zahvatio obalu, zatvoreni slonovi koji u Indoneziji služe za prijevoz turista prilikom obilazaka znamenitosti počeli su zavijati, te su čak i rastrgali lance kako bi se domogli višeg terena. Širom tc regije životinje u zoološkim vrtovima pobjegle su u skloništa, odbijajući izići, psi nisu htjeli izići na otvoreno, a stotine divljih životinja u nacional­nom parku Yala u Šri Lanki - leopardi, tigrovi, slonovi, divlje svinje, jeleni, bivoli i majmuni - također su pobjegli na sigurnija mjesta1'1. To su samo neka od čuda kojima me majka priroda i dalje zapanjuje: riječ je o sjajnim primjerima moćnog jezika energije na djelu.

Jedna od najvažnijih stvari o kojoj valja voditi računa činjenica je da sve životinje oko vas - a osobito kućni ljubimci s kojima dijelite život- čitaju vašu energiju bez prestanka, svaki dan i u svakom trenutku. Dakako da možete reći sve što vam padne na pamet, ali vaša energija ne može lagati i ne laže. Možete vikati na psa, tražiti da siđe sa sofe sve dok vam lice ne poplavi od napora, ali ako ne zračite energijom vode- ako, duboko u sebi, znate da ćete mu dopustiti da bude na sofi bude li vas dovoljno dugo preklinjao - 011 će znati kako zapravo stoje stvari. Pas će sjediti na toj sofi sve dok mu se bude htjelo. Već zna da nećete ništa poduzeti, iako toliko vrištite. A budući da psi čovjekovu glasnu vokalizaciju percipiraju kao uzbuđeno emotivno stanje, pa time i kao znak nestabilnosti, vaš će ispad kod njega izazvati ili ravnodušnost ili će biti smeten i zastrašen. Posve je sigurno jedino da ga neće povezati s vašim pravilima u vezi sa sofom!

9 Don Oldenburg: "‘A Sense o f D oom : A nim al Instinct for D isaster”, The W ashington Post, 8. siječnja 2005, CL

10 M aryann M ott: “ Did A nim als Sense Tsunam i W as Corning?”, N ational G eographic News, 4. siječnj a 2005,, h ttp ://news.nationalgeog raph ic.com/news/2005/01/0104_tsuna- mi anim als.htm l.

66 Cesar Millan

Smireno-samouvjeren karakter

Sad kada razum ijete kako funkcionira taj moćni “jezik” energije, moja jc sljedeća zadaća pomoći vam da shvatite kako je upotrijebiti za omogućavanje bolje komunikacije između vas i vašega psa. Psu treba tek pokoja sekunda da odredi kakvom energijom zračite pa je stoga važno da budete vrlo dosljedni. U društvu psa trebali biste u svakom trenutku projicirati nešto što nazivam “sm ireno-sam ouvjerenom ” energijom. Smireno-samouvjeren voda opušten je, ali i samopouzdan, uvijek siguran u to da ima nadzor.

Pojam “sam ouvjerenosti” u posljednje je vrijeme neopravdano na lošem glasu. Možda zbog toga što ga mnogi povezuju s pojmom namctljivosti i agresivnosti, no zapravo se radi o posve suprotnim zna­čenjima. Promislite malo o istaknutim ličnostima pop-kulture. Kojoj god političkoj opciji pripadali, morate priznati da je Bili O ’Reillv11 bijesno-agresivan. Neprestano viče: “Zašuti!”, prekida sugovornika, a ciljeve pokušava postići zastrašivanjem. U većini svakodnevnih situacija, bijesno-agresivno ponašanje radit će na vašu štetu - sa stajališta utroška energije, to jednostavno nije djelotvoran način za ostvarenje ciljeva, a jednako tako šteti i vašem krvnom pritisku. Bijesno-agresivan pas ne bi bio dobar vođa čopora jer bi ga drugi psi smatrali nestabilnim.

U svome poslu nisam naišao na mnogo pojedinaca koji su “smire- no-agresivni”, iako bi se tim pojmom vjerojatno mogli opisati zlikovci u filmovima o Jamesu Bondu - oni koji neprestano kuju zavjere i žele dignuti svijet u zrak a da se pritom ne oznoje, niti proliju koju kap martinija. Bilo kako bilo, “smireno-agresivno” nije energetsko stanje prirođeno pripadnicima životinjskog carstva koji nisu ljudi.

Ali što je sa smireno-samouvjerenim karakterom? Takva su bića vođe u životinjskome svijetu. U našem, ljudskom svijetu, takvi su pojedinci rijetki, ali su gotovo redovito najmoćniji, najdojmljiviji i najuspješniji. O prah W infrey - vodeći uzor za moje profesionalno ophođenje - utjelovljenje je upravo takve smireno-samouvjerene energije. Oprah je opuštena, staložena, ali nedvojbeno moćna i uvijek sve ima pod nadzo­rom. Ljudi svugdje jednako reagiraju na njezinu magnetsku energiju, zahvaljujući kojoj je postala jednom od najutjecajnijih - i jednom od najbogatijih - žena na svijetu.

11 Bili ( ) ’Reilly; novinar i politički kom entator i domaćin emisije na T V kanalu FO X News.

Šaptač psima 67

Oprin odnos s jednim od njezinih pasa, Sophie, posve je druga priča. Poput mnogih utjecajnih ljudi koji me angažiraju da im pomognem sa psima, i Oprah je imala određenih problema u iskazivanju te toliko slavljene smirene samouvjerenosti u odnosu sa Sophie. Tijekom godina posvećenih pomaganju ljudima i njihovim psima, primijetio sam da brojni moćnici na najvišim dužnostima - redatelji, šefovi filmskih stu­dija, filmske zvijezde, liječnici, odvjetnici, arhitekti - nemaju nikakvih poteškoća s ostvarivanjem dominacije i nadzora na poslu, no čim stignu kući, psima praktički dopuštaju da im skaču po glavi. Takvi pojedinci često imaju dojam da im je suživot s kućnim ljubimcem jedino područje u kojem mogu dopustiti da na površinu iziđe i blaža, popustljivija stra­na njihove ličnosti. Sve to ima nevjerojatno terapeutsko djelovanje na čovjeka, ali psihološki može bili vrlo Štetno za životinju. Vašem jc psu vođa čopora potrebniji nego blizak prijatelj za igru. Ali ako tražite uzor smireno-samouvjerene energije, pogledajte Oprine televizijske emisije i pratite kako ostvaruje interakcije s gostima i publikom. Upravo takvoj vrsti energije trebate težiti u odnosu sa psom. mačkom, šefom i djecom!

Glumite dok ne uspijeteŠto ako po prirodi niste smireno-samouvjerena osoba? Kako ćete rea­girali kad iskrsne neki problem? Hoćete li biti razdražljivi i uspaničeni, ili osjetljivi i agresivni? Jeste li skloni tome da problemima pristupate kao da je riječ o osobnome napadu na vas? Istina je da energija ne laže, ali energija i snaga mogu biti usmjereni i kontrolirani. Praćenje tjelesnih funkcija pomoću instrum enata (“biofeeđback”), meditacija, joga i druge tehnike opuštanja izvrsne su za ovladavanje boljim načinima nadziranja vlastite energije. Zahvaljujući tome što sam u djetinjstvu osam godina intenzivno trenirao džudo, kontroliranje vlastite men­talne energije postalo mi jc posve prirodnom stvari. Ako ste napeti, tjeskobni, zabrinuti ili pretjerano emotivni - a svaka životinja to će osjetiti čim se nade u vašoj blizini - takve tehnike mogu vam u velikoj mjeri pomoći da modificirate odnos prema kućnim ljubimcima. Kad naučite ovladati snagom smireno-samouvjerene energije u sebi, to će pozitivno djelovati i na vaše vlastito mentalno zdravlje - kao i na odnos s ljudima koji vas okružuju. To vam jamčim.

Klijentima često savjetujem da se posluže maštom i da primijene tehnike vizualizacije kad imaju dojam da su “zapeli” u pokušajima pro­jiciranja odgovarajuće energije prema psima. Na tržištu postoji mnoštvo čudesnih knjiga s područja samopomoći, psihologije i filozofije koje

68 Cesar Millan

ćc vam pomoći da ovladate snagom uma s ciljem promjene ponašanja. Medu autorima koji su najviše utjecali na mene svakako su i dr. Wayne Dyer, Tony Robbins, Deepak Chopra i dr. Phil McGravv. Glumačke tehnike koje su uveli Konstantin Stanislavski i Lee Strasberg također su izvrsna pomagala pri transformiranju načina na koji se odnosite prema okolnome svijetu.

U prvoj sezoni em itiranja moje serije na National G cographic Channelu, pod naslovom Šaptač psima s Cesarom Millanom, naišao sam na slučaj koji može poslužiti kao izvrstan primjer načina na koji moć vizualizacije možemo primijeniti kako bismo trenutačno transformirali energiju i odnos sa psom.

Sharon i njezin suprug, Brendan, spasili su Juliusa, simpatičnog mješanca pit bula i dalmatinca, koji je do njih. nažalost, došao u strahu i od vlastite sjene. Kad god bi ga izveli u šetnju, drhtao bi cijelim tijelom i hodao podvijena repa, te bi odjurio u sigurnost njihove kuće čim bi mu se ukazala prva prigoda. Kad god su imali goste, prestravljeno se skrivao pod namještajem. U radu s tim parom primijetio sam da Sha­ron postaje krajnje tjeskobna i prestrašena kad god je Julius pokazao strah ili za vrijeme šetnje potegnuo uzicu. Bila je toliko zabrinuta za njega da ga je pokušavala umiriti riječima, a kad ga to nije utješilo, jednostavno je bespomoćno i zdvojno dizala ruke. Bilo mi je posve jasno da Julius osjeti tu Sharoninu energiju punu straha, te da to silno pojačava njegov strah.

No kad mi je Sharon rekla da jc glumica, uvidio sam da joj na raspolaganju stoji moćno pomagalo kojim se uopće ne služi. Najbolji glumci uče ući duboko u svoju unutrašnjost, te se pomoću misli, osjećaja i mašte transformirati u druge likove i u tren oka prelaziti iz jednog emocionalnog stanja u drugo. Stoga sam zamolio Sharon da se posluži istim “kompletom alata” kojim se služi kad glumi u kazalištu ili na filmu, te da se koncentrira na vrlo jednostavnu glumačku vježbu: da se prisjeti neke osobe koju je prepoznala kao smirenu i samouvjerenu. Zahvaljujući svojoj profesionalnoj obuci, Sharon je odmah shvatila što od nje tražim. Bez imalo oklijevanja ispalila je: “Kleopatra”. Tada sam joj predložio da “postane” Kleopatrom kad god ide u šetnju s Juliusom.

Uzbuđeno i s oduševljenjem gledao sam kad je prvi put iskušala tu vježbu! Dok je šetala Juliusa, Sharon je počela zamišljati da je uistinu Kleopatra. Pred mojim očima počela se držati uspravnije, uzdignutijih ramena i prsa. Bila je uzdignula i glavu, te je dominantnim, gotovo oholim pogledom kružila uokolo, kao da je gospodarica svega što vidi oko sebe. Zahvaljujući istim tim glumačkim sposobnostima koje je

Šaptač psima 69

brusila čitav život, odjednom je postala svjesna vlastite moći i ljepote, te je posve prirodno očekivala da će svi - a osobito njezin pas - is­punjavati svaku njezinu želju! Dakako, Julius nikada nije pohađao poduku iz glume, ali budući da je uočio promjenu njezine energije, nije imao izbora i morao je postati Sharoninim “glumačkim partnerom ” u sceni u kojoj je zamišljala da je Kleopatra. Do promjene je kod tog mješanca pit bula i dalmatinca došlo trenutačno. Čim je shvatio da šeće s jednom “kraljicom”, odmah se opustio i počeo manje pokazivati strah. Naposljetku, koji bi se još pas nekoga bojao dok ga na uzici vodi svemoćna Kleopatra?

Julius i njegovi vlasnici uložili su velik trud i ostvarili velik na­predak. Za sve to trebalo je mjesecima vježbati, predano i iz dana u dan, no godinu dana poslije, Julius je posve siguran i samouvjeren kad izlazi u šetnju, a sada čak i srdačno dočekuje neznance u njihovu domu - sve to zahvaljujući snazi smireno-samouvjerenog vođenja i uz malu Kleopatrinu pomoć.

Smireno-podložna energijaEnergiju koju bi trebao imati svatko tko slijedi vođu čopora nazivamo smireno-podložnom energijom. Riječ je o najzdravijoj mogućoj energiji kojom vaš pas može zračiti u odnosu s vama. Posjetitelji mog Centra za psihologiju pasa često ne mogu vjerovati koliko je skupina od eetrde- set-pedeset pasa devedeset posto vremena blaga i poslušna. Stvar je u tome što moj čopor čine smircno-podložni, mentalno uravnoteženi psi.

Riječ podložan ima i određene negativne konotacije, baš kao i riječ samouvjeren. Podložnost nije lakovjerna i neupitna poslušnost. To ne znači da vaš pas treba postati zombijem ili robom. Taj izraz jednostavno označuje opuštenost iprijemčivost. Riječ je o energiji kojom sc odlikuje skupina pristojnih učenika u učionici ili skupina vjernika u crkvi. Na svojim seminarima o ponašanju pasa uvijek zahvaljujem publici na tome što je u smireno-podložnome stanju - a to znači da su otvoreni prema novim zamislima i da opušteno komuniciraju među sobom. Kad sam naučio biti smireno-podložan u odnosu sa suprugom, to je naš brak poboljšalo za sto posto!

Kako bi psi i ljudi istinski komunicirali, pas mora projicirati smireno- -podložnu energiju jer ga čovjek tek tada može navesti na poslušnost. (Kao vlasnike psa, nas nikako ne bi trebalo percipirati kao podložne pojedince.) Cak i kad sudjeluje u akciji traganja i spašavanja, pas nije

70 Cesar M illan

samouvjeren - samo je aktivno-podložan. Iako bi taj pas tragač trebao biti ispred onoga koji se za njega brine, te uzbuđeno kopati po hrpama ruševina, trener ili osoba koja s njim radi prvo će mu zapovjediti da sjedne, pričekati dok ne dođe u podložno mentalno stanje i tek mu tada dati znak da započne potragu. Psi koji rade s hendikepiranim osobama također moraju biti podložan element u tom odnosu, čak i ako je vlasnik slijep ili prikovan za invalidska kolica. Životinje trebaju pomagati ljudima, a nc obrnuto.

Govor tijelaPas vas neprestano prom atra i čita vašu energiju. Pritom iščitava i govor vašeg tijela. Psi se gestama i ostalim oblicima govora tijela služe u međusobnoj komunikaciji, no važno je voditi računa i o tome da je govor njihova tijela ujedno i plod energije koju projiciraju. Sjetite se primjera Sharon i Juliusa, u kojem je samo zamišljanje uloge Kleo­patre nadah nulo Sharon da se drži uspravnije i samouvjerenije. Ta je energija pokretala geste i govor tijela, a govor tijela samo je jačao istu tu energiju. Ta su dva elementa uvijek međusobno povezana.

Govor tijela svoga psa moći ćete naučiti tumačiti na temelju nje­govih ili njezinih vizualnih signala, no važno je zapamtiti da drukčija energija može odrediti kontekst stava. To vam je poput onih napornih riječi u engleskome koje nazivamo homonimima - riječi koje zvuče posve jednako, ali imaju drukčije značenje, npr.: plane i plain, piece i peace, flee i flea... Čovjeku kojem engleski nije materinji jezik treba podosta vremena da ih nauči razlikovati. No, dakako, sve se svodi na kontekst. Način korištenja riječi određuje njezino značenje. Ista je stvar i sa psima i njihovim govorom tijela. Pas ušiju spuštenih unatrag možda pokazuje daje smireno-podložan, a to je prikladna energija za člana čopora koji slijedi vodu. Ili možda pokazuje da se boji. Pas koji se penje na drugog psa možda iskazuje dominaciju, ali može biti riječ i o običnoj zaigranosti. Energija uvijek stvara kontekst.

Smijem li te onjušiti?Kao što sam već spomenuo, miris psima također služi kao svojevrstan jezik. Nos vašeg psa - milijunima puta osjetljiviji od vašega - osigurava velike količine važnih informacija o okolini i drugim životinjama u njoj. U prirodi je pseći analni miris zapravo njegovo “ime”. Kad se

Šaptač psima 71

Budno opušten

Budno dom inantan

72 Cesar Millan

Smirena podložnost

Strah (podvijen rep)

Šaptač psima 73

sretnu, dva se psa njuškaju po stražnjem dijelu i tako se upoznaju. Budući da nemaju telefonski imenik, psi će drugim psima prenijeti gdje žive i kuda su sve tum arali tako što će se pomokriti po nekom “putokazu” - grmu, stablu, kamenu ili stupu. Kad se tjera, ženka će svoj miris posredstvom urina raširiti po čitavom svom teritoriju, tako ostavljajući svojevrsni “mali oglas” namijenjen svim muškim psima u okolici12 - od kojih će se neki možda sutradan ujutro pojaviti na ulaznim vratima njezina vlasnika a da sirotom čovjeku nikako neće biti jasno tko ih je i kako “pozvao”. Zahvaljujući mirisu, psi mogu utvrditi i je li drugi pas bolestan, kao i kakvu hranu jede. Kao i u istraživanjima posvećenima psima i njihovoj sposobnost da “nanjuše” emocionalne promjene kod ljudi, znanstvenici već godinama pokušavaju shvatiti čudesnu sposobnost pseće njuške koja je u stanju otkriti raznorazne vrlo profinjene informacije. U rujnu 2004. godine u British Medical Journalu objavljeni su rezultati jednog istraživanja provedenog na sveučilištu Cambridge koji su dokazali da psi mogu “nanjušiti” rak mokraćnog mjehura u uzorcima mokraće u najmanje četrdeset jedan posto slučajeva15. Godinama su se pojavljivale priče o takvim čudesnim podvizima, no znanost sada aktivno radi na istraživanju načina na koje psi mogu pomoći pri otkrivanju bolesti u daleko ranijim fazama nego što ih mogu otkriti neki vrlo napredni i skupi uređaji.

Znate one CT-skenere, uređaje namijenjene pregledu čitavog tijela, u kojima nekoliko trenutaka ležite, a oni vam navodno dijagnosticiraju stanje u svim tjelesnim sustavima? To je manje-više ista stvar koju psi rade kad vas prvi put vide. Njuškom vam “pregledaju” cijelo tijelo, ispituju vas, utvrđuju gdje ste u posljednje vrijeme bili i što ste radili. Prema psećem bontonu, to biste im trebali dopustiti. Kad novi pas dođe na teritorij čopora u mojem Centru za psihologiju pasa, uljud- nost mu nalaže da stoji mirno dok mu svi prilaze i njuškaju ga. Bude li pas stajao mirno i omogućio drugima da dovrše njuškanje. lakše će ga prihvatiti u čopor. Počne li se udaljavati, ostali će psi juriti za njim dok ne dovrše njuškanje. Kad mu je takvo njuškanje neugodno ili kad zbog toga počne pokazivati agresivnost, to je znak da je asocijalan u odnosu prema drugim psima. To je pas koji nije svladao bonton - po­put čovjeka koji se pri upoznavanju ne želi rukovati. Kad netko uđe

12 Dr. vet. Leon F. W hitney: Dag Psychology: The Basics o fD o g Training, New York, Mac- millan, 1971., 152-153.

13 Carolyn M. W ills i dr.: “O lfactory D etection of H um an Bladder Cancer by Dogs: Proofof Principal Sm dy”, BMJ 329 (2004.): 712,

74 Cesar Millan

u dvorište mog centra i prođe kroz čopor pasa, psi i s tim čovjekom postupaju jednako. Mnoge će ljude to zastrašiti - ili čak užasn u ti-je r će se naći usred čopora od četrdesetak pasa koji izgledaju opasno i koji se sada naguravaju i bez prestanka njuše. Čovjek za to vrijeme ne bi trebao ni gledati ni dirati pse, nego im samo dopustiti da ga okruže i onjuše. Jedino na taj način mogu mirno prihvatiti novu životinju, bez obzira na to kojoj vrsti pripada - uvjet je da je nauče razlikovati po mirisu. Ja svojim psima nisam “Cesar”. Ja sam samo vođa njihova čopora, a to su Cesarov miris i energija.

I premda će vas on prepoznati po mirisu, zračenje ispravne energije ključno je za to da svome psu postanete vođom čopora. Pojmom vođe čopora pozabavit ćemo se podrobnije - budući da se radi o temelju zdravog odnosa sa psom. No prije toga, važno jc ne smetnuti s uma da vaš pas svijet ne promatra jednako kao vi. Kad naučite svog psa prvo doživljavati kao životinju, a ne četveronožnog čovjeka, lakše ćete razumjeti njegov “jezik” energije - i istinski “čuti” što vam govori.

Šaptač psima 75

"I tako ... kažete d a vam je m ajka bila kuja.

Psihologija pasaKauč nije nužan

3 .

U prethodnom poglavlju opisao sam i odredio energiju kao sredstvo komunikacije između ljudi i životinja. Bili vi toga svjesni ili ne, vi i vaš pas cijelo vrijeme komunicirate upravo posredstvom te energije, kojoj još pripomažu govor tijela i miris. Ali kako tumačiti poruke koje vam šalje pas? 1 kako ćete znati da svojoj ljubimici zauzvrat šaljete odgo­varajući oblik energije? Sve počiva na razumijevanju pseće psihologije- povratku na urođenu pasju psihologiju i nastojanje da svijet gledate njihovim, a ne svojim očima.

Ljudi su sa Saturna, psi su s Plutona

Kako bi dosegao sklad, odnos, o kojim god sudionicima bila riječ, ne može bio jednostran. Potrebno je zadovoljiti potrebe obiju strana. Promislite malo o muško-ženskim odnosima. Kad sam se tek oženio, trebalo mi je još podosta vremena da shvatim da se moj, muški, pogled na svijet bitno razlikuje od ženskog pogleda na svijet moje supruge. Stvari koje su meni u odnosu donosile sreću i zadovoljstvo u svakoj situaciji nisu bile one iste stvari koje su usrećivale i zadovoljavale nju - a dok sam zadovoljavao samo svoje potrebe, medu nama su se javljali ozbiljni problemi. Sve je bilo po mome dijelom i zbog toga što sam bio sebičan, ali ponajviše jer nisam znao da uopće postoji drukčiji način.

Ako ne razumijem psihologiju najvažnije žene u mojem životu, kako onda uopće možemo istinski komunicirati? Nikada ne možemo

Šaptač psima 77

biti posve povezani, a odnos bez takve čvrste veze izložen je opasnosti od razvoda. Morao sam pročitati hrpu knjiga s područja psihologije veza da spoznam kako svijet promatrati kroz Ilusionine oči. Vjerujte mi da je to što sam uspio, u naš brak unijelo veliku promjenu.

Ovdje mi je cilj pomoći vam da ostvarite upravo takvu pozitivnu promjenu u svome “braku” sa psom, a na temelju novih spoznaja o istinskoj prirodi psa. Tek zahvaljujući tim spoznajama možete ostvariti onakvu povezanost među vrstama - istinsku vezu između čovjeka i zvijeri - kakvu priželjkujete u dubini srca.

Prva pogreška koju toliki klijenti čine u odnosu sa psom slična je pogrešci koju mnogi muškarci čine u odnosu sa ženom - kreću od pretpostavke da oba uma funkcioniraju na posve jednak način. Većina ljubitelja životinja ustrajno nastoji uspostavljati odnos sa psima na teme­lju čovjekove psihologije. Bez obzira na pasminu - njemačkog ovčara, dalmatinca, koker španijela, zlatnog retrivera - u svim psima uistinu vide dlakave ljude na četiri noge. Vjerojatno je posve prirodno tako humanizirati životinju, budući da nanije čovjekova psihologija svakako prvi i najbliskiji referentni okvir. Odgojeni smo tako da smatramo da nam pripada čitav svijet, te da se sve treba odvijati onako kako mi to želimo. No, koliko god mi ljudi bili pronicljivi, ipak nismo dovoljno pametni da posve nadvladamo prirodu. Humaniziranje psa, izvor mno­gih problema s ponašanjem koje u svom poslu trebam ispraviti, stvara neravnotežu, a pas koji nije uravnotežen automatski je nezadovoljani, najčešće, pas s velikim problemima. Uvijek iznova pozivaju me da radim s neki m psom koji u biti upravlja vlasnikovim životom i stvara kaos u domaćinstvu. Ti problemi ponekad se provlače godinama. Zbunjeni vlasnik ponekad će reći: “Problem je u tome što ona misli da je čovjek.” Ne, to nije točno. Budite uvjereni da vaša ljubimica posve dobro zna da je pas. Problem je u tome što vi to ne znate.

Različita prošlost, različita sadašnjost

Životinje i ljudi razvili su se na različite načine, od različitih predaka i s različitim prednostima i slabostima koje im pomažu u preživlja­vanju na ovome svijetu. U knjizi Wild Minds: What Anim als Really Think profesor Mare D. H auser opisuje kako različite životinje imaju

78 Cesar Millan

različite “mentalne alate” namijenjene preživljavanju". Ta mi se us­poredba sviđa jer nas na jednostavan način uvodi u shvaćanje velike prirodne raznolikosti. Neka od tih pomagala imamo svi, na primjer svi raspolažemo univerzalnim jezikom energije, o čemu je već bilo riječi. Neka su pomagala specifična za određenu vrstu. Mnoga su ista kod više različitih vrsta - primjerice njuh - ali kod neke vrste igraju važniju ulogu u preživljavanju. Svako od tih evolucijskih “pomagala” postaje pravim “kompletom alata” životinjskog uma pa tako svaka vrsta ima psihologiju koja je na određene načine izrazito specifična i jedinstvena. Žirafe imaju svoju psihologiju. Slonovi svoju. Ne možemo valjda očekivati da gušter ima istu psihologiju kao čovjek, zar ne? Da­kako da ne. Budući da se gušter razvio u drukčijoj okolini i živi posve drukčije od čovjeka. Gušteri su “građeni” za posve drukčije funkcije od nas. Vratimo li sc na usporedbu s pomagalima i alatima, utvrdit ćemo da od jednog liječnika nećemo očekivati da u operacijsku salu dođe s alatom kojim se služi majstor za računala. Ne očekujete da će vodoinstalater do vašeg sudopera doći s violinom i gudalom. Svatko od njih ima svoj alat jer svi obavljaju izrazito drukčije poslove. Iako psi i ljudi ostvaruju vrlo bliske interakcije - možda čak i međuovisne - već tisućama godina, psi su također “građeni” za poslove bitno drukčije od zadaća koje jc priroda namijenila nama, ljudima. Promislite malo o tome. Kad sagledate svoje različite poslove i alate, kako uopće možete očekivati da pseći um funkcionira jednako kao vaš?

Kada ih humaniziramo, psima izazivamo veliku nepovezanost i nepodudaranje. Na taj način moći ćemo ih voljeti kao što bismo voljeli drugo ljudsko biće, ali s njima nikada nećemo ostvariti duboku pove­zanost. I nikada ih nećemo istinski voljeti onakvima kakvi uistinu jesu.

D ok čitate ovu knjigu ili gledate moju televizijsku emisiju, ili pohađate neki moj seminar, možda će vam se učiniti da neprestano ponavljam istu tezu: “Psi nisu poput ljudi.” “Psihologija psa nije psihologija čovjeka.” Ako ste to sada već čuli ili pročitali dovoljno puta i ako ste pripravni početi se prema psu odnositi kao prema psu, čestitam vam i svaka vam čast! Ali ne biste vjerovali koliko jc među mojim klijentima, kao i stotinam a ljudi kojima se obraćam ili koji mi pišu, onih koji se na to odlučuju nevoljko ili čak odlučno odbijaju osloboditi sc te predodžbe o psima kao slatkim malim ljudima. Njima su psi njihove “bebe” pa se vlasnici boje da će drukčijim načinom

14 M are D. H auser: Wild Mind*: What Animals Realfy T h ink , Ncw York, Henrv H olt & Co., 2000., XIV-XX.

Šaptač psima 79

razmišljanja ostati bez te veze, umjesto da je jačaju. Nakon jednog od mojih seminara, tijekom vremena predvidenog za pitanja, jedna je očito obeshrabrena žena ustala i upitala: “Je li vama jasno da je sve što nam govorite posve u suprotnosti s onim što oduvijek mislimo o psima?” Morao sam se ovako obratiti publici: “Žao mi je, ljudi.” Neki su od mojih klijenata neutješni, pa čak i puste suzu kad im kažem da, žele li riješiti probleme svojih pasa, svoje četveronožne prijatelje moraju početi gledati i prema njima se odnositi posve drukčije u odnosu na način na koji su ih gledali dotada, ponekad čak i godinama. Cesto mi se događa da, kad odlazim od nekoga koga sam savjetovao, stječem dojam da pas kojeg sam upravo upoznao nikada neće dobiti priliku da živi u miru i uravnoteženo, budući da se stječe dojam da se njegov vlasnik baš neće ili da se ne želi promijeniti. Citate li ovo i pribojavate se da ste možda jedna od takvih osoba, molim vas da samo odvažno nastavite čitati. Upoznavanje pravog karaktera svog psa shvatite kao uzbudljivu novu pustolovinu! Promislite o velikoj povlastici koju ćete steći, mogućnosti da živite uz psa i da svijet gledate očima jednog vrlo osobitog pripadnika posve druge vrste živih bića! Zapamtite: kad se posvetite promjeni, posvetili ste se svome psu. Upravo svome psu tako pružate mogućnost da dosegne svoj prirodni potencijal. Jednom drugom živom biću na taj način nudite najviši oblik poštovanja, jer mu omogućujete da bude ono što i treba biti. Gradite temelje nove povezanosti koja će vas još više zbližiti sa psom.

Stoje, dakle, toliko drukčije u psihologiji pasa? Kako biste jc počeli shvaćati, morate se još jednom osvrnuti na to kako psi žive u prirodi, kad u blizini nema ljudi. Psi život počinju izrazito drukčije od ljudi. Različiti su nam čak i najtemeljniji osjeti.

Nos, oci, uši: i to tim redom!Štenad se rađa otvorenog nosa, ali zatvorenih očiju i ušiju. Prva i ključ­na pojava u psećem životu - majka - u prvom im se trenutku ukazuje mirisom. Majka je, prije i iznad svega, miris i energija. U čovjekovu svijetu, dijete će također razlikovati miris majke od mirisa drugih ljudi, a to znači da je miris važan i nama15. No posve nam sigurno nije najvažniji osjet. Čovjek “vjeruje tek kad vidi svojim očima”. Kad čujete da neki tip po imenu Cesar Millan bez uzice može nadzirati čopor

15 H. Varendi, R. II. Porter i J. W inberg: “Does the Newborn Baby Finci the Nipple by Smeli?” The Lancet 8. br. 344 (8298) (listopad 1994.): 989-990.

80 Cesar Millan

od četrdesetak pasa, nećete vjerovati pričama dok se u to nc uvjerite na vlastite oči. E, pa, kod pasa takvu važnost ima upravo njuh. Ako nečemu ne osjeća miris, to onda ne može ni raspoznali ili pojmiti. Psu to onda nije stvarno. A što kažete na ovu usporedbu: dok mi ljudi u nosu imamo samo oko pet milijuna receptora mirisa, prosječan odrasli pas ima ih oko dvjesto dvadeset milijuna...? Štoviše, kao što će vam reći dreseri policijskih i pasa tragača, psi su u stanju osjetiti mirise koje ne mogu otkriti ni naši najnapredniji uređaji1*’. Ukratko, štene odrasta “gledajući” svijet ponajprije njuškom.

Osim mirisa i energije, štene će doživjeti i dodir dok se bude mi­goljilo uz majku kad ga ona bude dojila, te će jc dodirom upoznati i prije nego što vidi kako izgleda. Tek kakvih petnaestak dana nakon rođenja, maleni će pas otvoriti oči i svijet početi upijati pogledom. A tek dvadesetak dana nakon rođenja psiću će profunkcionirati sluh17. A kako mi najčešće nastojimo komunicirati sa psom? Tako što mu se obraćamo kao da nas razumije ili tako što izvikujemo naredbe!

Nos, oči, uši. Mojim jc klijentima već pun nos mog ponavljanja istih riječi, ali evo ih još jednom: nos, oči, uši. To dobro zapamtite. Riječ je0 prirodnome poretku psećih osjetila. Zapravo želim naglasiti da psi od samog početka - od trenutka kad razviju prva temeljna pomagala za preživljavanje - svijet doživljavaju posve drukčije od nas. U biti doživljavaju jedan drukčiji svijet.

Čak je i iskustvo rođenja kod psa daleko drukčije nego kod našeg djeteta. U slučaju štenadi, sm ireno-sam ouvjerena energija majke prožima baš sve. Sjetite se malo tipičnog scenarija poroda kod ljudi. Zamislite tipičnu mušku ulogu u rađaonici: “Diši, srce, diši!” Sjetite se omiljene humoristične serije, u kojoj suprug hoda amo-tamo čeka­onicom ili pada u nesvijest kad prilikom poroda ugleda krv. Sjećate se one poznate epizode iz serije I Love Lucy kad Ricky i Mertzovi uvježbavaju sve potrebno za Lucvn odlazak u bolnicu, ali se sve u presudnom trenutku raspadne?

Za ljude koji prvi put postaju roditeljima, porod je obično stresan1 grozničav događaj. U životinjskome je svijetu posve drukčije. Ženka psa u prirodnome se okruženju neće bojati trudova, niti će joj trebati liječnici, medicinske sestre, primalje, kao ni voditeljice trudničkih

16 H. Varenđi, R . H . P o rter i I. W inberg: “A ttractiveness of A m niotic Fluid Odor: Evi- dence o f Parental 01factory L earning ,f, A cta Paediatrica 85, br. 10 (1996.): 1223-27.

17 John Paul SeOtt i John L. Fuller; Genetics and. the Social Behavlor o f the Dog, Chicago, Universitv of Chicago Press, 1965., 94-95.

Šaptač psima 85

tečajeva. Uredit će ležaj, sama otići na to mjesto i u mnogim slučajevima vrlo ljubomorno čuvati to odvojeno područje. Jeste li kada vidjeli kuju kako štenad koju je tek okotila odnosi u neki orm ar ili pod krevet, pa ih ondje čisti od posteljice i počinje hraniti? Za nju je to vrlo osobna stvar. I to je već, od samog početka, velika razlika u odnosu na ljude. Mi u radaonicu dovodimo cijelu obitelj: baku, djeda, bratiće, kao i videokameru, cigare, cvijeće, balone... Organiziramo proslave posve­ćene djetetu! I to je za nas vrlo zgodno - no, s druge strane, razlika između ljudi i pasa sastoji se upravo u načinu na koji stupamo u život. Biti pas ne znači nešto više ili manje nego biti čovjek. Ali život je psu temeljno drukčije iskustvo, i to već od prvog dana.

Promotrimo malo rane faze razvoja pasa kako bismo lakše pro­niknuli u njihov um. Dok su štenci još sićušni, majka se pojavljuje u jazbini, a oni je moraju pronaći, moraju doći do nje. Ona ne dolazi do njih. Dok tako napreduju, ponekad se i udaljuje od njih - čak ih i odguruje od sebe - kad joj priđu radi hranjenja. U prirodi upravo tada započinju i discipliniranje i prirodna selekcija. Upravo će je slabi štenci najteže pronalaziti i neće se moći nositi s ostalima u nadmetanju za hranu. Nasluti li kuja da je neko štene slabo, neće sc posebno brinuti za njega, pa na koncu možda i ugine. I već tu uočavamo veliku razliku u odnosu na ljude. Mi smo jedina vrsta u životinjskome carstvu koja osobitu brigu i pozornost posvećuje slabašnome djetetu. Pseći čopor nc poznaje pojam neonatalne intenzivne njege. Stvar nije u tome da majki nije stalo do potomstva, nego samo u tome što u prirodnome svijetu pasa “briga” znači osiguravanje preživljavanja čopora i budućih naraštaja. Slabašno štene koje ne može održavati tempo ugrožava ne samo cijeli čopor, jer ga usporava, nego u genetičkome smislu cijelu vrstu, je r postoje veliki izgledi za to da će i kasnije biti slaba jedinka, koja će začeti još slabih životinja. Nama to može izgledati grubo i nesmiljeno, no u prirodi se slabe jedinke uvijek rano odbacuju.

Štene majku prvo doživljava kao miris i energiju - istu onu smi- reno-samouvjerenu energiju o kojoj ćete još često čitati do završetka ove knjige. Hormon progesteron, koji je kod majke još uvijek jak od trudnoće, pomaže u pojačavanju te smirene energije, jer, među ostalim, obuzdava instinktivne reakcije koje potiču na sukob ili bijeg, kako bi se mogla koncentrirati na podizanje štenadi"1. Smireno-samouvjere- na energija upravo je ona prva energija koju će štenad iskusiti, te će

18 Bruce Fogel: The. Dog's Mind: U ndentanding Your D og’s Behavior, Ncw York, M acmil- lan, 1990., 74.

82 Cesar Millan

upravo nju do konca života povezivati s uravnoteženošću i skladom. Od samih životnih početaka, psi uče slijediti smireno-samouvjere- nog vođu. Usto usvajaju i smirenu podložnost, prirodnu odliku onih pripadnika životinjskog svijeta koji slijede vođu, a to osobito vrijedi u svijetu pasa. Uče se strpljivosti. Psima hrana nc dolazi dostavnom službom. Da bi se prehranili, moraju čekati majčin povratak. Tako uče da je preživljavanje ujedno i nadmetanje s braćom za hranu i suradnja s majkom - već po definiciji njihovim prvim vođom čopora.

Kako se ispravno upoznati s psomOvo nije knjiga o biologiji pasa, no postoji i vrlo određen razlog zbog kojeg je važno z.nati u kakvom su suodnosu tijelo i um vašeg psa, te kako se vaš pas razvio od onog malenog šteneta. Maleni pas na ovom će se svijetu prvo “upoznati” s majkom. Ona je prvo “drugo biće” s kojim će doći u dodir. A sada taj smireno-samouvjeren i miris i energiju majke usporedite s načinom na koji se mi obično predstavljamo psu. Sto obično kažemo kad vidimo slatko malo štene? “Ooooo!” glasi najčešći uzvik, i to obično povišenim i prodornim glasom kakav inače čuvamo za bebe. “Dođi, slatkice mala!” Na taj sc način psu prvo predstavljamo glasom - i ne samo glasom, odnosno zvukom, nego najčešće i vrlo uzbuđenim, emocijama nabijenim zvukom. Pritom zapravo projiciramo uzbuđenu, emotivnu energiju, koja ne može biti različitija od smireno-samouvjerene energije. Pas emotivnu energiju smatra slabom, a često i negativnom. I tako mu od početka govorimo da sve baš i nemamo pod nadzorom.

Sto se zatim događa? Mi pristupamo psu, a ne obrnuto. Jurimo do lijepe ženke, spuštamo se u čučanj, na njezinu razinu, pa joj pokazujemo naklonost - obično je tapšamo po glavi - prije nego što nas je uopće upoznala. Pas tada već shvaća da o njemu zapravo ne znamo ništa. Usto dobiva i jasnu poruku o tome da mi dolazimo k njemu, odnosno njoj - a od tog trenutka kao da smo potpisali ugovor u kojem stoji da mi slijedimo, a ona vodi. Možete li je za to kriviti nakon što smo ostavili tako nestabilan početni dojam?

Ponovimo taj scenarij prvog susreta služeći se psećom, umjesto ljud­skom psihologijom. Psu kojeg prvi put vidite ispravno ćete pristupiti tako da mu uopće ne pristupite. Psi jedni drugima nikad ne pristupaju licem u lice, osim ako jc riječ o izazivanju. A vođe čopora nikad ne pristupaju nekomc od sljedbenika. Pripadnici čopora uvijek pristupaju vođi. U svi­jetu pasa također postoje svojevrsna pravila lijepog ponašanja, a pseći bonton traži da prigodom susreta psa ne gledamo u oči, nego zadržavamo

Šaptač psima 83

Pogrešno upoznavanje psa

smireno-samouvjerenu energiju i dopuštamo mu da nam priđe. Kako će vas pas istražili? Njuhom, dakako. I nemojte se uzbuniti ako vam onjuši međunožje. Dakako da bi se među ljudima to smatralo krajnje uvredljivim kad biste nekome pri prvom susretu omirisali genitalije, no psi se tako redovito susreću i upoznaju. Pritom obično nemaju nikakve primisli spolne naravi. Na taj način jednostavno dolaze do važnih informacija o drugome psu - o spolu, dobi i tome što jc taj drugi pas objedovao. Pas koji njuši vas prikuplja slične informacije o vama. Dok vas njuši, iščitava ne samo vaš miris, već i toliko presudnu energiju kojom zračite. Na koncu će se možda pokazati da taj pas možda uopće nije osobito zainteresiran za vas pa će se možda udaljiti i potražiti neki drugi, intrigantniji miris. Ili ćc se možda zadržati i još vas malo bolje istražiti. Nakon što pas odluči inicirati kontakt s vama, dodirivanjem njuškom ili trljanjem tijela, tek tada mu možete ponuditi iskaze naklonosti. A pogled u oči sačuvajte za vrijeme kad se s tim psom istinski upoznate - otprilike kao što već na prvom izlasku nije poželjno ići predaleko.

Nakon što onjuši novu osobu, pas će ponekad izgubiti zanimanje i udaljiti sc. Ljubitelj pasa tada će posve prirodno poći za njim u nakani da mu pruži izraze naklonosti i tako ga vrati. Neki psi to će shvatiti kao neželjenu nametljivost i to može dovesti do ugriza. Čak i u slučaju

84 Cesar Millan

Ispravno upoznavanje psa

prijateljski naklonjenog psa, ljudima obično predlažem da ne pokazuju naklonost već u prvom trenu. Neka vas pas upozna, neka se uz vas opusti i učini nešto čime će prvo zaslužiti vašu naklonost.

Taj savjet gotovo nikada nije omiljen jer mi ljudi osjećamo neopisivo zadovoljstvo kad prema psima iskazujemo ljubav. No većina ljubitelja životinja ne shvaća da time što prvo pokazuje naklonost, psu uopće ne čini uslugu. Time možda zadovoljavamo svoju potrebu - naposljetku, psi su tako dragi, privlačni, meki i paperjasti! Nebrojeno puta pokazalo se i da su važni za naše tjelesno i mentalno zdravlje. Kao što u knjizi The Other End o f the Leash: Why We Do What We Do Around Dogs19 navodi Patricia B. McConnell, maženje ljubimca ljudima može donijeti velike tjelesne koristi. Prema toj autorici, istraživanja su pokazala da milovanje psa kod čovjeka usporava rad srca i snizuje krvni tlak - ali tako djeluje i na psa! - te u našem mozgu oslobađa kemijske spojeve koji nas umiruju i suprotstavljaju se djelovanju stresa. No kad naiđemo na psa kojeg baš i nc poznajemo i odmah mu ponudimo bezuvjetnu naklonost, moguće je da stvaramo ozbiljan oblik neravnoteže u svome odnosu prema tom psu. Osobito ako ćemo postati vlasnikom tog psa,

19 Patricia B. M cConnell: The Other E nd o f the Leash: Why We Do W hai We Do A round Dogs, New York, B allantine Books} 2002., 116.

Šaptač psima 85

takav je prvi susret vrlo često ishodište svih kasnijih problema. Baš kao i u svijetu ljudi, psu je prvi dojam iznimno važan.

Mnogi ljubitelji pasa sad ćc sc na mene možda naljutiti, pa dopustite da jasno naglasim kako posve razumijem da ljudi imaju najbolje namjere kad psu prvo pokazuju naklonost. Naklonost prema drugom biću prirodan je i instinktivan poriv koji većina nas nosi u sebi, te ujedno i dio onoga što je u čovjeku najljepše i najplemenitije. AH moramo se pokušati prisjetiti činje­nice da na taj način zadovoljavamo svoju, a ne pseću potrebu za bliskošću. Poput većine sisavaca, psima je u životu potrebna fizička bliskost i oni za njom čeznu. Ali to nije prva i najvažnija stvar koja im treba od vas. Dobiju li prvo nježnost i naklonost, poremetit će se ravnoteža vage vašeg odnosa- i to na pogrešnu stranu.

Obrnuti pogled na stvariSada vam je jasno kako u odnosu prema psima sve najčešće prenosimo “obr­nutim” redom - služimo se zvukom, pa potom vidom i u pravilu uglavnom zanemarujemo miris. Psi svijet doživljavaju posredstvom mirisa, pa zatim vida i tek onda zvuka - tim redoslijedom. I to je vrlo važno imati na umu želimo li s njima komunicirati kako treba. Ni u jednom trenutku nemojte zaboraviti moju formulu: nos, oči, uši. Ponavljajte je u sebi onako kako je ja ponavljam svojim klijentima, sve dok vam posve ne prijeđe u naviku.

Postoji još jedna ključna stvar u kojoj pri druženju sa psima griješimo, iako je to malo leže shvatiti. Prema psima se odnosimo jednako kao prema ljudima-prvo kao prema određenom imenu ili ličnosti s karakterom. Kad komuniciram s ljudima, od njih očekujem da u meni prvo vide Cesara Millana, potom muškarca hispanskog podrijetla, te na koncu ljudsko biće (Homo sapiens). Kad komuniciramo među sobom, vrlo rijetko razmišljamoo vrsti kojoj pripadamo, a gotovo se nikad ne prisjećamo činjenice da svi pripadamo životinjskome carstvu. Taj podatak jednostavno nam ne dopire do svijesti kad se s prijateljima nađemo na kavi. Prijatelj je ime i ličnost - i gotovo.

Na isti način posve prirodno razmišljamo i o svojim psima i većini kućnih ljubimaca - prvo mislimo na ime i osobnost. Štoviše, u vezi sa psom najčešće prvo pomislimo na ime i njegovu “ličnost”, zatim na pa­sminu, a nakon toga.., smatramo ga čovjekom! Sjetite se nekog slavnog psa - recimo, one Zvončiće, Tinkerbell, čivave koja pripada Pariš Ililton. Automatski ćemo prvo pomisliti na to ime - Tinkerbell. Istodobno će nam na pamet možda pasti nešto u vezi s njezinom osobnošću - na primjer, da

86 Cesar Millan

je razmažena. Ili da nosi zgodnu odjeću i dodatke. Potom o njoj razmi­šljamo kao o pripadnici pasmine - čivavi. Na koncu, na pamet nam pada činjenica da je riječ o psu, iako bi, s obzirom na to kako je uvijek nose amo-tamo u skupim torbicama s potpisom i prevoze limuzinama, bilo vrlo lako pogriješiti i zaključiti daje riječ o lutki ili malenom djetetu. Budući da je Tinkerbell toliko uronjena u svijet ljudi, gotovo je nikada ne smatramo životinjom - niti se prema njoj odnosimo kao prema životinji. Ali ipak je svakako riječ o životinji. I upravo je to još jedan od elemenata u kojima toliko griješimo kad komuniciramo s psima.

Kad ostvarujete neki oblik interakcije sa psom - a to je najvažnije kad pokušavate nekako riješiti prijeporna pitanja ili ispraviti određene oblike ponašanja - morate mu pristupiti ovako i upravo tim redom:

Prvo kao

1. životinji2. vrsti: pas (Canis familiaris)

Potom kao

3. pasmini (čivava, doga, ovčar itd.)

i na koncu, a to je ujedno i najmanje važno, kao

4. imenu (osobi)

To nc znači da Pariš ne smije voljeti Tinkerbell jer je Tinkerbell. Ali znači da Pariš u njoj prvo mora prepoznati životinju i životinjsku vrstu kako bi Tinkerbell živjela zadovoljno i prilagođeno. Sve skupe torbice i raskošne limuzine ovoga svijeta od nje inače neće stvoriti sretnog i uravnoteženog psa.

Prepoznajte životinju u svom psuSto vam pada na pamet kad pomislite na riječ životinja? Ja se odmah sjetim prirode, polja, šuma, džungle. Pomislim na vukove, čije se po­dručje prostire kilometrima i kilometrima divljine. Sve to me osobito podsjeća na dvije riječi: prirodno i sloboda. Sve životinje, pa tako i životinja koju nazivamo čovjekom, rodile su se s duboko usađenom potrebom za slobodom. No kad u svoj život uvedemo i neku životinju, ona već po definiciji više nije “slobodna” - barem na onaj način na koji jc priroda to zamislila. Dovodimo ih u svoje okruženje i sputavamo. To najčešće činimo iz valjanih i dobronamjernih pobuda. No bez obzira na

Šaptač psima 87

to radi Ii sc o mački, čimpanzi, konju ili psu, nudimo li mu jednosoban stan ili pravu palaču poput Pariš Hilton, sve životinje i dalje imaju iste potrebe koje im jc izvorno usadila priroda. A odlučimo li svjesno da će živjeti s nama, preuzimamo i odgovornost da zadovoljimo te prirodne životinjske potrebe želimo li da naši ljubimci budu sretni i uravnoteženi.

Životinje su predivno jednostavne. Njima je život također vrlo jednostavan. Upravo im ga mi kompliciramo kad im ne dopuštamo da budu to što jesu, kad ne razumijemo, pa čak se ni ne pokušavamo služiti njihovim jezikom, te kad im ne dajemo ono što im je priroda svakako namijenila.

U vezi sa životinjama najvažnije je znati da sve žive isključivo u sadašnjosti. I to cijelo vrijeme. To ne znači da ne pamte - jer pamte i imaju sjećanja. Stvar je samo u tome da nisu opsjednute prošlošću, niti budućnošću. Kad mi netko dovede psa koji je dan ranije nekoga napao, u njemu ili njoj vidim životinju koja je po svoj prilici neuravnotežena, pa joj je danas potrebna pomoć, ali ne pomislim: “Oh, to je pas koji je jučer napao nekog čovjeka.” Taj pas ne razmišlja o tome što je jučer učinio i ne kuje strateški plan za novi napad. Ni prvi nije bio planiran - životinja je samo reagirala. Pas živi u sadašnjem trenutku i pomoć mu je potrebna u sadašnjem trenutku. I to je možda najčudesnije otkriće do kojeg sam došao baveći se psima, a to činim čitav život. Iz dana u dan, psi me na poslu podsjećaju na to da trebam živjeti u sadašnjosti. Neki se put možda dogodi da sam dan ranije doživio beznačajan sudar bez veće materijalne štete ili sam zabrinut zbog nekog računa koji trebam platiti idući dan, no kad sam okružen životinjama, uvijek se podsjećam na činjcnicu da je jedini stvaran trenutak u životu sadašnji trenutak.

lako su i ljudi životinje, mi smo zapravo jedina vrsta koja se bavi prošlošću i brine o budućnosti. Vjerojatno nismo jedina vrsta koja je svjesna vlastite smrtnosti, no posve smo sigurno jedina vrsta životinja koja je se aktivno boji.

Živjeti u sadašnjem trenutku - što životinje čine posve prirodno - postalo je svojevrsnim svetim gralom mnogim ljudima. Neki godinama uče meditirati, te troše tisuće dolara na povlačenje u samostane visoko u nepristupačnim planinama, gdje nastoje naučiti živjeti u sadašnjem trenutku, pa makar i nakratko. No gotovo nema ljudi koji ponekad budni ne leže u postelji zabrinuti zbog prošlosti ili budućnosti, osim kad nam se u životu dogodi nešto dramatično. Za primjer uzmite čovjeka koji je zamalo umro. Od tog trenutka odjednom primjećuje da je nebo plavo, da je drveće prelijepo, baš kao i njegova supruga!

88 Cesar Millan

Sve je predivno. Tada napokon razumije pojam života u sadašnjosti. Životinjama takva Ickcija nije potrebna jer se s tom spoznajom rađaju.

Ljudi su, dakako, i jedine životinje koje se služe jezikom. Iako su znanstvenici u skorije vrijeme utvrdili da mnoge životinje - među njima i primati, kitovi i dupini, ptice, pa čak i pčele, đa navedemo samo neke vrste - imaju daleko zamršenije i složenije sustave komunikacije nego što smo uopće zamišljali, ljudi su i dalje jedine životinje koje mogu sastaviti kompleksne riječi, misli i pojmove i tako stvoriti govor. G o­vor je naše glavno komunikacijsko sredstvo, a budući da se na njega toliko oslanjamo, zanemarujemo preostala četiri osjeta, kao i “šesto čulo” koje opisujem u 2. poglavlju: univerzalni osjet energije. Ponovit ću još jednom: sve životinje komuniciraju služeći se energijom, i to neprestance. Energija znači postojanje. Energija vas određuje, vas i to što činite u bilo kojem trenutku. Tako vas vide životinje. Tako vas vidi vaš pas. Energija koju imate u tom sadašnjem trenutku određuje tko ste i što ste.

Vrsta: PasPoput svih ostalih životinja, psi imaju urođenu potrebu za hranom i vodom, snom, seksom i zaštitom od prirodnih sila. Psi su potomci vukova. Štoviše, DNK pasa i vukova gotovo nije moguće razlikova­ti20. Psi se mogu čak i pariti s vukovima, a njihovi su potomci plodni. Iako postoje velike razlike između pripitomljenih pasa i vukova, o urođenoj prirodi pasa možemo doznati mnogo promatranjem čopora vukova u divljini.

Mnogi sjevernoamerički vukovi proljeće i ljeto provode tragajući za sitnom divljači i ribom, dok zimi organizirano love, napadajući sisavce, ponekad velike i poput losa. Biolog David L. Mech21 proma­trao je vukove u divljini i uočio da im je lov uspješan u tek pet posto slučajeva. Ali vukovi i unatoč tome svakodnevno odlaze u lov. Ne nađu se na okupu pa kažu: “Znaš, u posljednje vrijeme nekako nas je napustila sreća. Odustanimo danas od lova.” Bilo da su ulovili plijen ili ne, jednostavno su odlazili u lov. To znači d a je potreba za lovom - odlaskom na posao - duboko usađena u vučju prirodu.

20 V irginia Morell: ‘T h e G rigin of Dogs: R unning with the Wolves”, Science 276, 5319 (13, lipnja 1997.), 1647-48.

21 David I.. Me eh: The Wolf: The Ecology and Behavior o f an Endangered Soecies, New York, Natural H istorv Press. 1970.

Šaptač psima 89

Biolozi i ostali stručnjaci sm atraju da su negdje prije deset do dvanaest tisuća godina prvi protopsi shvatili da je boravak u blizini ljudi jednostavniji način preživljavanja od lova koji donosi toliko ra­zočaranja i frustracija. Lov su počeli nadomještati traženjem hrane u čovjekovim logorima i naseljima. No ljudi im tada nisu dopuštali da se besplatno koriste plodovima njihova truda. Počeli su koristiti prirodnu sposobnost pasa da nanjuše i uhvate plijen, a kasnije i da održavaju disciplinu među životinjama na farmi, kao i da vuku pomagala koja su ljudima bila preteška. Psi tako rade već tisućama godina - bilo za nas ili za sebe. Čak i ako svakodnevno ne idu u lov, posve prirodno očekuju da će za dobivenu hranu morati nešto raditi. Tako su i za to stvoreni.

Poput ostalih životinja na svijetu, i psima su potrebne radne zadaće. Priroda ih je stvorila da ispune određenu svrhu, a ta prirođena želja za ostvarivanjem svrhe ne nestaje kad ih dovedemo u svoj dom. Kao i posve određene zadaće na koje su ih ljudi selektivno naučili - npr. lov, donošenje predmeta, čuvanje stada, trčanje. No kad ih držimo kod kuće, često im oduzimamo zadaće. Razmazimo ih udobnim ležajima, hrpam a gumenih igračaka, hrpam a raskošne i besplatne hrane, te neizmjernim količinama ljubavi. Pritom si mislimo: “Kakav je to samo život, kad živiš kao takav pas!” Možda bi to uistinu bio idealan život za nekog umirovljenog računovođu koji se opušta u raskošnom stanu na Floridi, nakon četrdeset godina radnog staža. No pseći geni žude za time da pas iziđe iz stana i da tum ara uokolo s čoporom, da istražuje novi teritorij, da luta, te traži vodu i hranu. Zamislite kako biste se vi osjećali da su te drevne potrebe usađene duboko u vaše biće, ali da morate živjeti sami, po cijele dane zatočeni u dvosobnome stanu. A tako žive milijuni gradskih pasa. Njihovi vlasnici smatraju da je to što ih na pet minuta izvode da kod prvog ugla obave nuždu dovoljno. Zamislite kako je takvim psima u duši. Njihova frustriranost negdje mora pronaći odušak. I zbog toga se kod njih javljaju problemi, pa je to i jedan od načina zbog kojih dobivani toliko klijenata.

Sve dok žive s ljudima, svijet pasa bit će izokrenut naglavačke i na nebrojeno mnogo drugih načina. Naša je dužnost - želimo li imati sretne pse - pokušati voditi računa o tome tko su doista i kakvima ih je priroda stvorila. Kada pas ima određenih problema, to ne možete popraviti povezivanjem s njegovim imenom. Prvo morate u psu vidjeti životinju, zatim, kao drugo, psa, a tek onda se možete početi baviti eventualnim problemima.

90 Cesar Millan

Mit o "problematičnoj pasmini"Kad dolazim novom klijentu, ponekad uopće ne znam kakav će me problem dočekati. Cesto ne znam ni koje je pasmine pas kojeg ću posjetiti. Volim doći bez prethodne pripreme i pouzdati se u instinkt i opažanja, jer je ono što mi vlasnik kaže često vrlo daleko od pravog izvora problema. Stoga ću prvo sjesti s vlasnikom i poslušati njegovu stranu priče. Ni sam ne znam koliko su mi puta ljudi koji su pročitali previše knjiga o psima rekli: “No, da, ali budući d a je dalmatinka, po prirodi jc nervozna” ili “Ima krvi graničnog kolija, kao i nešto pit bulove krvi, pa je možda problem upravo u tom pitbulovskom naslijeđu.” Ili možda: “Jazavčari su uvijek problematična pasmina.”

Tim vlasnicima onda moram objasniti da čine temeljnu pogrešku kad za probleme u ponašanju krive pasminu. Ista je stvar kad ljudi generaliziraju u ocjenama pojedinih rasa i naroda - svi su ljudi hispan- skog podrijetla lijeni, svi su Irci pijanci, svi su Talijani mafijaši... Kad jc riječ o pokušajima da shvatimo i ispravimo ponašanje nekog psa, pasmina je po važnosti uvijek treća, nakon pripadnosti životinjskome carstvu i psećoj vrsti. Smatram da nc postoji nešto što ljudi vole na­zivati “problematičnom pasminom”. S druge strane, “problematičnih vlasnika” nikada ne nedostaje.

Pasmine je stvorio čovjek. Genetičari i biolozi uvjereni su da su prvi ljudi koji su živjeli u društvu pasa odabirali zalutale vukove s najmanjim tijelom i zubima - možda i zbog toga što bi takve životinje bile manje opasne i štetne, te bi ih bilo lakše nadzirati22. Potom, prije mnogo stotina, ili čak tisuća, godina počeli smo pariti pse kako bismo dobili pomladak koji će se osobito isticati u određenim zadaćama. Psi tragači uzgojeni su kako bi čovjeku pomagali pojačanim osjetom mirisa. Pit bulovi su se uzgajali za borbe s bikovima. Ovčari nisu imali zadaću samo paziti na stada ovaca, nego su trebali i nalikovati ovcama. Tako danas imamo njemačkog ovčara, imamo boksera, čivavu i Lhasa apso, kao i dobermana. Na biranje nam se nude stotine i stotine pasmina23. Kad birate psa, nedvojbeno je važno voditi računa i o pasmini, no time ćemo se pozabaviti kasnije. Ključno je, međutim, ne zaboraviti da je primjerak svake pasmine ipak i dalje prvenstveno životinja/pas. Svi psi

22 John Paul Scott i John L. Fuller: Genetics and the Social B ehavioro f the Dog, Chicago, University of Chicago Press, 1965., 400-403.

23 M aryann M ott: “ B rccd-spccific Bans Spark C onstitu tiona l D ogfight”, N atio ­nal G cograph ic Nevvs, 17. lipnja 2004., h ttp ://new s.nationalgeograph ic .com / news/2004/06/0617_040617_dogbans.html.

Šaptač psima 91

imaju identičnu psihologiju. Pasmina je tek odjeća koju određeni pas nosi, a ponekad i sklop njegovih ili njezinih osobitih potreba. Ponašanje svog psa nećete moći ni shvatiti ni nadzirati budete li ga jednostavno smatrali “žrtvom” pripadnosti pasmini.

Svi psi imaju zajedničke prirođene sposobnosti, no neke pasmine odabrane su upravo radi naglašavanja pojedinih osobina. A mi te uvjetovane sposobnosti najčešće tumačimo kao pasji karakter. Jedna jc od tih uvjetovanih vještina i sposobnost praćenja traga. Zbog spe­cifičnog uzgoja, psi tragači u tome će prirodno biti bolji. Moći će se dulje održati na terenu. Uopće ih ne zanima hoće li prekinuti potragu kako bi nešto pojeli, važno im je samo đa pronađu taj miris! Mogu li svi psi pratiti trag, mogu li svi psi pronalaziti predm ete zahvaljujući njuhu? Apsolutno. Svi prepoznaju svijet preko mirisa i svi se njuhom služe onako kako se mi služimo vidom, no neki od njih u traganju će biti uspješniji od ostalih.

To ne znači da pasmina ne utječe na to koliko je pas osjetljiv na određene uvjete i okruženje. Štoviše, posebne potrebe koje se kod određenog psa možda temelje na pasmini jedna je od najvažnijih stvari kojih novi vlasnik psa treba biti svjestan kad bira pasminu ljubimca s kojim će se blisko družiti. Primjerice, u prirodi se svi psi sele, ali su sibirski haskiji uzgojeni kako bi mogli putovati dulje od drugih. Sibir­ski haški, kao pasmina, može bez prekida putovati danima - to mu je prirodni “posao”. No zbog te prirođene sposobnosti, sibirski pas teže živi u gradu, jer mu geni nalažu da prelazi velike udaljenosti, da dugo hoda i tako troši višak energije. Bez dovoljne količine kretanja, haški će lakše postati frustriran nego, primjerice, jazavčar. No kad je sibirski haški frustriran, kod njega će se pojaviti isti simptomi i nuspojave kao kod frustriranog jazavčara. Ili frustriranog pit bula. Ili frustriranog hrta. Nervoza, strah, agresivnost, napetost, zaštita područja... svi ti problemi i bolesti javljaju se kad je životinja, i onaj pas u njoj, nezado­voljna i frustrirana. Pasmina tu ne igra nikakvu ulogu. I zbog toga je, kad jc pred vama problematičan oblik ponašanja, pogrešno opsjednuto se baviti pitanjima pasmine.

Još jednom, vraćamo se na energiju kao izvor oblika ponašanja. Sve životinje, kao i ljudi, rađaju se s određenom razinom energije. Bez obzira na pasminu, razlikujemo četiri razine energije - niska, srednja, visoka i vrlo visoka. To vrijedi za sve vrste, pa tako i ljude. Promislite malo o ljudima koje poznajete. Bez obzira na rasnu pripadnost, bez obzira na dob i prihode, nije li točno da znate ljude koji po prirodi imaju nisku razinu energije? Ljude koji su stvoreni za izležavanje

92 Cesar M illan

pred televizorom? A znate li i one koji kao da ne prestaju nešto raditi dvadeset četiri sata na dan i sedam dana u tjednu? Ili one koji sedam Jana tjedno na dva sata redovito odlaze u teretanu? Ja imam dvojicu divnih sinova. Stariji od njih, Andre, ima srednju razinu energije, poput moje supruge - uvijek je obziran, ali kad radi na nečemu, usredotočen je poput laserske zrake. Moj mladi sin, Calvin, s druge je strane sličniji meni - ima vrlo visoku razinu energije. Jednostavno je po prirodi po­put živog srebra i ponekad ga baš ništa ne može usporiti. Nipošto ne možemo reći da jc neka razina energije bolja od druge, no kad biramo psa, dobro je pokušati uskladiti razine energije. Klijentima govorim kako nikada svjesno ne bi trebali odabrati psa čija je razina energije viša od njihove. Ako ste opuštena osoba, ne bih vam preporučio da u azilu odaberete upravo onog psa koji sumanuto skače po kavezu. Odabir psa čija je energija kompatibilna s vašom po mojem je mišljenju daleko važnije od biranja pasmine - osobito ako tražite mješanca ili spašavate neku životinju iz utočišta.

Pas, samo pod drugim imenomI tako nam sada preostaje svima najdraža tema: imena. Ovo je Billy, ovo je Max, ovo Rex, a ovo Lisa. Imena stvaramo mi - ljudi. Mi smo jedina vrsta koja svojim pripadnicima daje imena. Psi neće otvoriti neki časopis i prepoznati VVilla Smitha, Halle Berry, Roberta Dc Nira i sve te divne ljude. Oni tako ne gledaju ljude. Ali mi pse najčešće gledamo upravo tako.

Ime ide ruku pod ruku s karakterom. K tome smo i jedina vrsta koja svoje pripadnike identificira prema karakteru. Možete biti šarmantan voditelj vijesti ili prepredeni političar. Možete biti draga i strpljiva učiteljica ili strog i nepopustljiv profesor. To je karakter. Iako se psi medu sobom tako ne prepoznaju, mi taj naš izrazito ljudski pojam karaktera često projiciramo na njih.

“Molim?” pitat ćete. “Moj pas Skipper ima vrlo jasno izražen karak­ter!” U tom području često nailazim na protivljenje, pa i ponešto ljutnje od strane ljubitelja pasa koji su uvjereni da im je pas apsolutno najbolji, krajnje jedinstven i originalan pas koji je ikada živio. S vama se slažem u stavu da je svaka životinja, poput svake snježne pahulje, jedinstvena. Ali vas pozivam i da prihvatite nov način razmišljanja: mogućnost da je karakter vašeg psa možda nešto što ste na njega projicirali. Nekakvo prirodno stanje, vještinu ili oblik ponašanja možda samo pogrešno tumačite kao nešto što nama ljudima izgleda kao “karakter”. Možda

Šaptač psima 93

čak i neurozu ili neki problem nazivate “karakternom osobitošću” - a to nužno i nije dobro za vašeg psa.

Dopustite da vam ponudim i primjer. Recimo da neki čovjek ima dva terijera. Jedan se zove Lady, a drugi Columbus. Vlasnik je poto­njem dao ime Columbus24 jer voli istraživati. Lady je m irna i stidljiva i nikad ne istražuje, pa je poput prave “dame”. I to je sve logično, nije li tako? Maleni terijer koji poteže uzicu jer voli istraživati? I drugi terijer koji se zadržava u kutu i drži se poput prave male dame? Prema vlasnikovim riječima, psi su dobili ime prema “karakteru”. No prava jc istina da svi psi vole istraživati. Istraživanje je dio njihove prirode, a kad vidim psa za kojeg se čini da nc voli istraživati nove stvari - da je nesiguran i prestrašen - odmah znam da nešto nije u redu. Ovaj vlasnik samo naglašava određene elemente ponašanja svojih pasa te ih naziva odrazom karaktera. U svijetu životinja postoje dominantne i podložne jedinke (čime ćemo se ubrzo detaljnije pozabaviti). Lady je očito podložnija i poslušnija u tom paru i po svoj prilici prirodno ima nižu razinu energije. Ali poradimo li na njezinu samopouzdanju, možemo se nadati da će početi pokazivati znatiželju baš kao i Columbus.

Dakako, u prirodnom e svijetu psi jedni druge prepoznaju kao zasebne individue, no ne na isti način kao mi. Njima majka ne daje ime. Majka će u svojoj štenadi vidjeti one koji imaju snažnu energiju, one koji imaju srednju razinu energije i one koji imaju niski stupanj energije - to su njezini potomci. Njezina su djeca energija. Njezina su djeca vrlo jedinstven i prepoznatljiv miris. Kasnije, kad odrastu, ostali pripadnici čopora također će ih prepoznavati kao miris i energiju, a njihov “karakter” i “ime” odgovarat će tome kamo pripadaju unutar hijerarhije skupine. Nama je sve to dosta teško pojmiti, no zapamtite glavnu tezu ovog poglavlja: psi svijet vide posve drukčije od nas - ni bolje ni lošije - a vlasnici moraju spoznati tu jedinstvenu psihologiju koja proistječe iz drugačijeg pogleda na svijet.

K arak ter i ime našeg ljubimca najčešće postoje je r mi u njih vjerujemo. To je plod naših želja i nama jc lakše i ugodnije tako se povezivati sa psom. To je zgodno i nama ljudima korisno, čak služi kao svojevrsna terapija - odnosno, tako je kada se psu ne onemogućuje da bude to što jest, pas. Ali kad pas ima problema, ne možete ih početi rješavati tako da se obraćate “Columbusu”. Morate početi od životinje,

24 Engl. Kolumbo.

94 Cesar M illan

potom psa, zatim pasmine i tek tako spuštate se do imena ispisanog na zdjelici za hranu.

Ovo ne analizirajteNa veliku žalost nas ljudi, psi se ne mogu ispružiti na kauču i prepustiti sc psihijatrijskoj analizi. Ne mogu nam reći što žele ili što im treba. No zapravo nam govore cijelo vrijeme, energijom i govorom tijela. A kad razumijemo njihovu psihologiju, vodeći računa o njihovu instinktu, istinski možemo zadovoljiti njihove najdublje potrebe.

Cesto imam klijente koji su iz utočišta posvojili psa s problemima te su mjesece i mjesece razmišljali o tome što mu se to toliko straš­no moralo dogoditi u ranim životnim fazama kad danas ima takve probleme. Za takvog psa često će reći: “Bit će da ga je udarila neka žena u cipelama s visokom potpeticom, jer se sada boji žena s takvim cipelama.” Ili: “Prestrašio ju je smetlar pa sad poludi kad god ulicom prođe kamion za smeće.” Sve to može biti točno. No ti vlasnici o strahovima i fobijama svojih pasa govore kao da je riječ o ljudskim strahovima i fobijama. Kao da psi po cijele dane ništa ne rade, nego samo opsjednuto razmišljaju o traumatičnom djetinjstvu ili u slobodno vrijeme isključivo brinu o smetlarima i ženama u visokim potpeticama. Jer, nije tako. Psi ne razmišljaju poput nas. Da se izrazim posve po­jednostavljeno, psi reagiraju. Ti su strahovi i fobije uvjetovani refleksi. A svaki uvjetovani refleks u pasa moguće je promijeniti ili dokinuti ako shvaćate temelje psihologije pasa.

Evo i jednog primjera iz prve sezone emitiranja serije Šaptač psima. Kane je prelijepa, draga i umiljata trogodišnja doga koja se prilikom igre i trčanja po podu prekrivenom linoleumom otklizala i svom snagom udarila u velika staklena vrata. Vlasnica Marina pojurila je do Kanea i uskliknula: “Oh, Bože moj, Kane, je li ti dobro? Jadniče moj m ali...” i tako dalje i dalje, uz mnogo uzbuđene, emocijama obojane energije. Iako je M arina imala najbolje namjere, te je bila iskreno zabrinuta za Kanea, takvim je pristupom samo jačala Kaneovu prirodnu zbunjenost u tom trenutku. U prirodi, da je Kane bio s nekim uravnoteženim psom iz svog čopora i da se dogodila ista nezgoda, drugi bi ga pas možda onjušio i pregledao da utvrdi je li sve u redu. Kane bi potom ustao, otresao se i nastavio dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Možda bi postao malo oprezniji u vezi s trčanjem na klizavim površinama. No zbog vlasničine reakcije, Kane je taj beznačajni događaj počeo povezivati s velikom traumom. I tako se rodila fobija.

Šaptač psima 95

Od tog dana Kane se užasavao glatkih podova. Više od godinu dana nije htio ući u kuhinju i Marina ga više nije uspijevala odvesti u školu u kojoj je radila i kamo ga je ranije dovodila svakodnevno. Nije htio ići čak ni veterinaru. Marina je uvijek morala nositi komad nekog starog saga te ga razvući kako bi Kane prošao kroz veterinarovu čekaonicu. Marina ga jc pokušavala nagovoriti i drugim sredstvima navesti da dođe na linoleum, no sve je bilo uzaludno. Pokušala je s nagradama i izljevima ljubavi. Sto ga je više molila i preklinjala, što ga je više tapšala i gugutala mu i tješila ga, to je Kane postajao tvrdoglavijim- i prestrašenijim. Osim toga, Kane je imao više od sedamdeset kilo­grama, pa ako nekamo nije htio poći, nije bilo tog guranja i potezanja koje bi ga na to moglo natjerati.

Marinin pristup Kaneovoj fobiji možda bi bio primjeren da se radilo o malenom djetetu. Psiholog u radu s pacijentom koji jc preživio avionsku nesreću ne inzistira na tome da ovaj već prilikom prve seanse sjedne u zrakoplov. Slično tome, kad naša djeca dožive neku nezgodu, s naše strane trebaju određenu utjehu i suosjećanje. No većina roditelja zna da čak i djeca često reagiraju sukladno reakcijama roditelja. I upravo zbog toga pokušavamo utješiti djecu tako da previše nc naglašavamo veličinu toga što sc dogodilo. No za razliku od naše djece, psi ne sa­njaju, niti opsjednuto razmišljaju o prošlim iskustvima onako kako to činimo mi. Žive u sadašnjem trenutku. Kane nije danima zabrinuto razmišljao o skliskim podovima, nego je reagirao prirodno, u cilju svoje zaštite. No budući da je vlasnica samo pojačala traumatičnost situacije pretjerano uzbuđenom i emotivnom energijom, a potom i poticala taj isti strah kad je prema njemu iskazivala naklonost i ljubav čim bi se našao blizu glatke podne površine, Kane je sada počeo smatrati da su takvi podovi uistinu nešto krupno i strašno. Kad god životinji ne dopustimo da sama prebrodi strah, taj strah prerasta u fobiju. Kaneu jc trebao smireno-samouvjereni vođa čopora koji bi mu promijenio uvjetovane reakcije i pokazao mu da su i skliski podovi uobičajena pojava. I tu onda na scenu stupam ja.

Prvo sam Kanea poveo u podulju šetnju, kako bismo se zbližili i kako bih preuzeo dominantnu ulogu. Čim sam se uvjerio da u meni vidi vođu, znao sam da se mogu početi baviti njegovom fobijom. Budući da je Kane tako velik pas - teži od mene! - morao sam se s njim zatrčati kako bih ga doveo u hodnik u kojem je došlo do onog incidcnta. Uspio sam u drugom pokušaju kada jc utrčao uz mene i našao se na podu prije nego što je shvatio što se zapravo događa i kako je dospio onamo. Čim se našao na podu, reagirao je u skladu s uvjetovanim refleksom

96 Cesar Millan

_ uspaničeno. Stao se meškoljiti i sliniti - u očima mu se jasno vidjela užasnutost. Razlika je u ovom slučaju bila u tome što sam uz njega bio ja. Samo sam ga čvrsto držao. I dalje sam bio smiren, snažan, odlučan, nimalo pod utjecajem njegove reakcije. Nisam ga tješio niti mu tepao kao što to uvijek čini Marina - takvo jc ponašanje samo pojačavalo njegove negativne reakcije. Umjesto toga, ja sam sjedio uz njega dok je proživljavao sve one stare emocije - i gledao kako strah iz njega doslovno istječe. Za manje od deset minuta bio je dovoljno opušten da počnem s njim hodati - po glatkome podu. Napredovao je uz mene, isprva nesigurno, no nakon što smo nekoliko puta prešli dužinu hod­nika, amo-tamo, počelo mu se vraćati samopouzdanje. Ja sam i dalje bio smiren i samouvjeren. Nisam ga tetošio kao da je riječ o djetetu. Ponudio sam mu pomoć snažnog vođe čopora, svojom mu energijom govoreći kako je riječ o normalnoj aktivnosti kod koje se nema čega bojati. Za manje do dvadeset minuta Kane je samopouzdano hodao istim onim hodnicima kojih se bojao više od godine dana.

Na najvećoj kušnji našao se kad su ga od mene trebali preuzeti M arina i njezin sin Emmet. Marina m ije objasnila koliko joj je teško zračiti smireno-samouvjerenom energijom dok je toliko zabrinuta za Kaneove osjećaje. Prirodno je da čovjek suosjeća s drugom životinjom u nevolji, no psima naše suosjećanje ne treba. Trebamo im kao vođe. Mi smo im referentna točka i izvor energije. Oni odražavaju psihološku energiju kojom zračimo u komunikaciji s njima. M arini uistinu nije bilo jednostavno naučiti kako postati Kaneovim vođom dok ju je srcc boljelo zbog njega i dok je smatrala da treba biti njegova “mama”. No, moram joj odati priznanje, silno se trudila da ostvari promjenu - te je i supruga i sina naučila da postanu boljim vodama čopora.

Stručnjaci koji se bave ponašanjem pasa i psihologijom čovjeka tehniku koju sam primijenio na Kaneu ponekad nazivaju “preplav- ljivanjem”: produljenim izlaganjem pacijenta razmjerno intenzivnom stimuliranju straha. Neki zagovornici životinja tu tehniku smatraju vrlo prijepornom. Ja smatram da u radu sa životinjama ljudi trebaju raditi po vlastitoj savjesti. To kako sam ja radio s Kaneom po mojem jc mišljenju bilo ne samo humano, nego je imalo i trenutačan učinak. Kane nakon toga više nije imao problema sa skliskim podovima - kao ni s drugim fobijama. Riječ je o čudesno uravnoteženome, smirenome i mirnome psu.

Kod pasa jc najljepše i najbolje to što, za razliku od ljudi koji imaju psihološke probleme, odmah idu dalje i ne osvrću se. Mi ljudi istodobno smo i blagoslovljeni i prokleti jer imamo maštu, koja nam omogućuje

Šaptač psima 97

da se vinemo do neslućenih visina u znanosti, umjetnosti, književnosti i filozofiji, ali nas jednako tako može odvesti do raznoraznih mračnih i strašnih mjesta u vlastitoj glavi. Budući da žive u sadašnjem trenutku, psi se ne drže prošlosti tako grčevito poput nas. Za razliku od svih Woodyja Allena ovoga svijeta, psima nije potrebna dugogodišnja terapija, kao ni beskonačne seanse na kauču kako bi shvatili što im se dogodilo u najranijoj dobi. Psi su u konačnici bića uzroka i posljedica. Kad ih naučimo da reagiraju na novi način, pokazat će ne samo volju, nego i sposobnost da se promijene. Sve dok prema njima iskazujemo snažno i dosljedno vođenje, mogu napredovati i nadići gotovo sve stečene fobije.

"Opet ti vodiš."

Snaga čopora

4 .

Jedan aspekt psihologije pasa u prošlom sam poglavlju samo usputno spomenuo, no riječ je o daleko najvažnijem pojmu kad je riječ o shva­ćanju odnosa između vas samih i pasa u vašem životu. Radi se o pojmu čopora. Mentalitet čopora vašeg psa jedna je od najvećih prirodnih sila koje sudjeluju u oblikovanju njegova ili njezina ponašanja.

Psu je čopor životna snaga. Instinkt čopora njegov je prvobitni instinkt. Njegov je status u čoporu njegovo ja, njegov identitet. Čopor je psu toliko važan jer nešto što prijeti skladu čopora prijeti i skladu svakog pojedinačnog psa. Zaprijeti li nešto opstanku čopora, ugrozit će i samo preživljavanje svakog psa u njemu. Potreba za stabilnošću i nesmetanim funkcioniranjem čopora moćna je motivacijska sila svakog psa - čak i maženog i paženog pudla koji nikada nije upoznao drugog psa i nikada nije izišao iz vašeg dvorišta. Zašto? Jer mu je to usađeno duboko u mozgu. Za to su se pobrinuli evolucija i majka priroda.

Presudno je važno da shvatite kako vaš pas sve interakcije s drugim psima, s vama, pa čak i drugim životinjama u vašem domaćinstvu prom atra kroz prizmu “čopora”. Iako sam u prethodnom poglavlju naveo brojne razlike između načina na koji svijet promatraju psi i ljudi, ljudi - štoviše, svi primati - također su životinje čopora. Pseći čopori zapravo se toliko i ne razlikuju od čovjekova pandana čopora. Mi svoj čopor nazivamo obitelji. Klubom. Nogometnom momčadi. Crkvom. Tvrtkom. Vladom. Dakako da mi svoje društvene skupine smatramo daleko složenijima od psećih, no je li razlika uistinu tako velika? Kad sve pomno raščlanite, osnove su iste: svi spomenuti “čopori” odlikuju se hijerarhijskim ustrojem, jer inače ne mogu funkcionirati. Pa tako na

Šaptač psima 99

vrhu imamo oca ili majku, kapetana momčadi, svećenika, generalnog direktora, predsjednika... Slijede različite statusne razine osoba koje su podčinjene toj osobi. Tako funkcionira i čopor pasa.

Pojam čopora i vođe čopora izravno je povezan s načinom na koji psi ostvaruju interakcije s nama kad ih dovedemo kući.

Prirodni čoporPromotrite li malo bolje čopor vukova u divljini, uočit ćete prirodan ritam koji obilježava njegove dane i noći. Životinje u čoporu prvo ho­daju, ponekad i do deset sati na dan, u potrazi za hranom i vodom25. Potom jedu. Ubiju li jelena, vođa čopora dobit će najveći komad, no svi će surađivati u podjeli svega ostaloga. Jest će dok ne nestane cijeli jelen - ne samo zbog toga što u divljini nemaju foliju za umatanje hrane, nego i zato što ne znaju kad će se domoći idućeg jelena. To što pojedu danas možda će im morati potrajati još dugo. Upravo od toga potječe izraz “jede kao vuk”. A takav oblik ponašanja često ćete uočiti i kod svojih pasa. Vukovi nužno ne jedu samo kad su gladni, nego kad ima hrane. Njihovo je tijelo stvoreno da pohranjuje i čuva energiju. I to je korijen ponekad naoko neutaživog teka vašeg psa.

Tek nakon što dovrše svakodnevne zadaće, vukovi i divlji psi počinju se igrati i zabavljati. Tada slave. A u prirodi najčešće iscrpljeni odlaze na spavanje. Ni jedan jedini put, dok sam promatrao sve te pse na dje­dovoj farmi, nisam vidio da pas koji spava “proživljava noćne more”, onako kako se to događa kućnim psima u Americi. Trzale su im se uši, oči sc pomicale, ali nije bilo ni cviljenja, ni cendranja ni stenjanja. Bili su toliko potpuno iscrpljeni od dnevnih zadaća i igre da su svake noći spavali posve mirno.

Svaki čopor ima svoje obrede. Medu njima su kretanje, trud uložen u traženje hrane i vode, jelo, igra, odmor i parenje. Sto je najvažnije, čopor uvijek ima vođu. Ostale ga životinje samo slijede. Unutar čopora životinje same zauzimaju hijerarhijsko mjesto, koje obično određuje prirođena razina energije svake životinje. Vođa određuje - i provodi - pravila i granice prema kojima će članovi čopora živjeti.

Već sam objasnio kako je tek rođenome psu prvi vođa čopora njegova majka. Od samog rođenja štenad uči kako surađivati unutar društva koje

25 “VVolvcs in D enali Park and R eserve”, National Park Service, M inistarstvo saveznih posjeda i prirodnih bogatstava. http://www.nps.gov/akso/ParkW ise/Students/Refcrcn- ceLibrary/D EN A/W olvesInD cnali.htm .

100 Cesar Millan

počiva na organizaciji čopora. U dobi od približno tri-četiri mjeseca, nakon prestanka majčina hranjenja, ulaze u redovnu strukturu čopora pa se povode za vodom, a ne više za majkom. U čoporima vukova i divljih pasa vođa je obično mužjak, jer se čini daje hormon testosteron - koji muška mladunčad ima od vrlo mlade dobi - preduvjet i signal dominan­tnih oblika ponašanja26. Tako ćete vidjeti da se muško štene penje i na druge mužjake i na ženke, iako još nije ni blizu spolnoj zrelosti - i ne, to ne znači da je biseksualno. To samo znači da u igri glumi dominaciju i podložnost, oblike ponašanja koji će igrati tako veliku ulogu u njegovu budućem životu odraslog psa.

Iako su hormoni važan dio uloge vođe čopora, energija ima još veću ulogu. Kada ljudi žive u domaćinstvu u kojem živi više od jednog psa, dominantna životinja može pripadati bilo kojem spolu. Spol nije važan, već je važna jedino prirođena razina energije i onaj tko uspostavi dominaciju. U mnogim čoporima postoji “alfa par”, muško-ženski par koji, kako se čini, zajednički upravlja svime što se događa u čoporu.

Vođe čopora u divljini se rađaju, a ne stvaraju. Ne polaze tečajeve za nove vođe, ne ispunjavaju obrasce i ne idu na razgovor za posao. Vođe se razvijaju vrlo rano i u vrlo mladoj dobi pokazuju dominantne odlike. Upravo ta toliko važna energija o kojoj je već bilo riječi odvaja vođu od psa koji slijedi vođu. Vođa čopora mora se roditi s visokom ili vrlo visokom razinom energije. Ta energija k tome mora biti i dominantna energija, kao i smireno-samouvjeren a energija. Pas koji ima srednju ili nisku razinu energije neće postati vođom čopora. Većina pasa - baš kao i većina ljudi - rađa se kako bi slijedila, a nc vodila. Uloga vođe čopora ne svodi se tek na dominaciju, već donosi i odgovornost. Promislite malo o našoj vlastitoj vrsti te postotku ljudi koji bi željeli imati moć i povlastice predsjednika države ili novac i sve ostalo u čemu uživa Bili Gates. A onda tim istim ljudima recite da će, žele li navedene stvari, morati raditi od jutra do mraka, svaki dan, gotovo se nikad ne viđati s članovima obitelji i vrlo rijetko imati slobodan vikend. Recite im da će financijski odgovarati za tisuće ljudi ili za nacionalnu sigurnost stotina milijuna građana. Koliki bi ljudi svjesno odlučili preuzeti ulogu takvog vođe nakon što biste ih zastrašili takvom realnošću? Držim da bi većina ljudi odabrala ugodniji, ali jednostavniji život, a ne veli ku moć i bogatstvo- pod uvjetom da istinski shvaćaju posao i žrtve koje donosi uloga vođe.

26 Brucc Fogcl: The Dog's Mind: Understanding Your Dog's Rehavior, New York, Macmil- lan, 1990., 50-51.

Šaptač psima 101

Slično tome, vođa psećeg čopora odgovoran je za preživljavanje svih pripadnika čopora. Vođa vodi čopor do hrane i vode. On odlučuje kada će loviti. On odlučuje tko jede, koliko i kada. On odlučuje kad je vrijeme za odmor, kad za spavanje, kad za igru. Vođa postavlja sva pravila i strukture prema kojima pripadnici čopora moraju živjeti. Vođa čopora mora imati potpuno samopouzdanje i znati što čini. A baš kao i u čovjekovu svijetu, većina pasa rađa se da bi slijedila, a ne odrađivala sve potrebno radi održanja uloge vođe čopora. Život je jednostavniji i manje stresan kad žive po pravilima, te unutar granica i ograničenja koja im je postavio vođa čopora.

Istina, psu koji se rodi s dominantnom karakternom crtom i ener­gijom bit će teže i možda će mu trebati nešto više vremena da prihvati čovjeka kao vođu. Takve životinje nisu rođene za to da slijede druge. No instinkt koji ih usmjerava prema životu u skladnome čoporu snažniji je od instinkta koji ih tjera da postanu jedinim i neupitnim vođom. Važno je voditi računa o činjenici da dominantan pas vrlo visoke razine energije mora biti isključivo s čovjekom koji ima dovoljno energije, sposobnosti i znanja da bude voda dominantnome psu koji pripada nekoj snažnoj pasmini. Čovjek koji odabere takvog psa mora se obvezati i posvetiti ulozi vođe - i tu obvezu mora shvatiti vrlo ozbiljno.

Kao što smo već navodili, vode čopora zrače smireno-samouvjerenom energijom. Čak i ako nikada ranije niste promatrali čopor pasa ili vuko­va, vrlo ćete brzo uvidjeti tko je vođa. Držat će se dominantno - budno uzdignute glave, uzdignutih prsa i ušiju, ukočena repa. Ponekad će vam se učiniti i da je riječ o arogantnome razmetljivcu. Očito je da su vode čopora izrazito samouvjereni psi, te da im je ta uloga posve prirodna. Takav stav ne glume jer to ne bi mogli čak ni da žele. S druge strane, oni koji ih slijede projiciraju energiju koju nazivamo “smirenom podlož- nošću”. Glava im je u razini tijela ili čak pognuta, u hodu su uvijek iza vođe, ušiju ovješenih ili povijenih unatrag. Mašu repom, ali on je uvijek nisko. Ako im se vođa čopora suprotstavi, možda će ustuknuti, pognuti glavu ili čak leći i okrenuti se na leđa, te tako otkriti trbuh. Time pas u biti govori: “Ti si šef, a ja to ne dovodim u pitanje. Kako god ti kažeš.”

Nema mjesta za slabostiPokaže li vođa čopora u prirodi bilo kakvu slabost, napast će ga i zamijeniti neki jači pripadnik čopora. To vrijedi kod svih životinjskih vrsta koje žive u hijerarhijskim društvenim sustavima. Jedino snažni mogu voditi. Štoviše ekstremna se slabost među pripadnicima čopora,

102 Cesar Millan

0 kome se god točno radilo, ne tolerira. Ako u čoporu postoji pas koji je neuobičajeno slab ili plah, ostali će ga napasti. Slabosti nema mjesta među životinjskim vrstama - osim kod čovjeka. To je jedna od najzanimljivijih razlika između današnjeg čovjeka i ostalih pripadnika životinjskog carstva. Mi ne samo što prihvaćamo slabosti kod određe­nog dijela pripadnika svojeg čopora, nego i spašavamo “slabu” braću1 sestre! Rehabilitiramo invalide, brinemo se za bolesnike, izlažemo život opasnosti da spasimo nekog “pripadnika čopora” koji možda ionako ne bi preživio. I premda je ono što neki istraživači nazivaju “altruističnim ponašanjem” dokumentirano i kod mnogih drugih vrsta (osobito drugih viših primata)27, u usporedbi s većinom drugih životinja, čovjek takvu brižnost uzdiže na iznimno visoku razinu.

Ljudi ne samo što spašavaju druge ljude, nego spašavaju i životinje. Mi smo jedina vrsta koja spašava galebove, krokodile, hijene i kitove. Nikada nećete, primjerice, vidjeti da neka zebra spašava ozlijeđenog slona. Promislite malo o ljubiteljima životinja koje poznajete - ljubi- teljima pasa, lavova, konja... Svaka životinja kao da među ljudima ima svoj “klub obožavatelja” - skupinu ljudi koji toliko suosjećaju s odabranom vrstom da će spasiti čak i njezin najjadniji i najotužniji primjerak. Mnogi psi u moj C entar za psihologiju pasa došli su u tako lošem stanju da im je to bila posljednja prilika, te sam ih vratio sa samog ruba. Imam psa s tri noge, psa bez ušiju, psa s jednim okom i psa koji je plod takvog miješanja bliskih srodnika da će zauvijek biti mentalno hendikepiran. A razlog je to što sam čovjek i što mi je žao tih pasa, te ću učiniti sve što je potrebno da im se pruži još jedna prilika za ispunjen i sretan život. No psi u prirodnom e staništu ne žale slabe i nemoćne pse. Njih napadaju i ubijaju. U tome nema ni tračka namjernoj okrutnosti - prisjetite se da smo mi ujedno jedina vrsta koja ima sustav moralnih vrijednosti, koja razlikuje ispravno od pogrešnoga. Slaba životinja jednostavno ugrožava ostatak čopora pa je priroda životinjama usadila instinkt zahvaljujući kojem se pare najsnažniji pripadnici čopora, kako bi novi naraštaj imao veće izglede da preživi i da se dalje razmnožava. Priroda pazi na svoje.

Naša je sklonost tome da spašavamo druge plod naše emocional­ne energije. Naše suosjećanje i prirođena ljubav prelijepe su pojave, dio čuda koje nazivamo ljudskošću. No druge životinje emocionalnu energiju mogu percipirati kao slabost. Ljubav je blaga energija pa

27 E lizabcth Pennisi: “How Did C ooperative Behavior Hvolve?” Scicncc 309, 5731 (1. srpnja 2005.): 93.

Šaptač psima 103

je, barem kad je riječ o preživljavanju čopora, sama po sebi uistinu svojevrsna slabost. A životinje neće slijediti blagu ili slabu energiju. Neće slijediti suosjećajnu energiju. Bez obzira na sv. Franju Asiškog i njegove ptice, životinje neće slijediti duhovnog vođu. Neće slijediti simpatičnog vođu. Niti će slijediti pretjerano uzbuđenu energiju. I mi smo vrsta orijentirana na hijerarhiju čopora, no, kao što sam već naveo, usto smo i jedina vrsta na planetu koja će slijediti nestabilnog vođu. Životinje - bilo da se radi o konjima, psima, mačkama ili ovcama - slijedit će jedino stabilnog vođu. Uravnoteženost tog vođe odražava se u njegovoj dosljedno smireno-samouvjerenoj energiji. Stoga, kada životinjama koje nas okružuju projiciramo uzbuđenu, nježno naklo­njenu, emocionalnu ili čak pretjerano agresivnu energiju - a osobito ako je to jedina energija kojom zračimo - daleko je izglednije da će u nama tada vidjeti člana čopora koji slijedi, a ne vođu.

Voditi ili slijediti?Iz perspektive psa, postoje samo dva moguća položaja: vođa ili onaj koji slijedi. Dominantan ili podložan pripadnik čopora. Crno ili bijelo. U njihovu svijetu nema sredine. Kada pas živi s čovjekom, kada želi nadzirati čovjekovo ponašanje, pojedinac mora preuzeti obveze vode čopora i u toj ulozi djelovati bez prestanka i sto posto. To je, kratkoi jasno, cijela istina.

No mnogim mojim klijentima to nc izgleda ni približno jednostav­no. Stotine njih zovu me jer su očajni, jer im problemi s ponašanjem njihovih ljubimaca posve upravljaju životom. Nekima od njih možda je teško pojmiti paradigmu dominacije i podložnosti jer u čovjekovu svijetu te riječi imaju i određene dodatne konotacije. Kad čujemo riječ dominacija, možda zamišljamo muškarca koji tuče suprugu, pijanca koji se potukao u nekom baru ili školskog nasilnika koji na igralištu iznuđuje novac za objed od najslabijeg učenika u razredu, ili čak maskiranog muškarca ili ženu u nekom sado-mazo klubu, u koži i s bičem... Ta riječ automatski nas podsjeća na okrutnost. Stoga se važ­no prisjetiti da u svijetu životinja nema riječi okrutnost. A dominacija nije moralni sud, niti emocionalno iskustvo. Riječ jc jednostavno o načinu postojanja, ponašanju koje je u prirodi jednako prirodno kaoi parenje ili jelo ili igra.

Pojam podložnosti, u smislu u kojem se njime ovdje služimo, također nije nikakav etički sud. Ne označava životinju ili čovjeka koji je slabić ili odviše povodljiv. Podložan nije ranjiv ili nedjelotvoran. Riječ je tek

104 Cesar Millan

o energiji i mentalnome sklopu onoga koji slijedi. Medu svim vrstama koje se organiziraju po načelu čopora mora postojati određena razina dominacije i podložnosti kako bi funkcionirala određena hijerarhija. Promislite samo o nekom velikom uredu prepunom službenika. Sto bi se dogodilo kad bi svi dolazili i odlazili po nahođenju, podnevnu stanku protegnuli na četiri sata, te sc po cijele dane prepirali među sobom i sa šefom? Ne bi li to bio pravi kaos? Zaposlenicu koja na vrijeme dolazi na posao, slaže se s kolegama i kolegicama, te bez većih sukoba dovršava zadaće ne smatrate “slabom”, nije li tako? Ne, smatrate da dobro surađuje, da je dobar “timski igrač”. No kako bi uopće postojao nekakav “tim ”, ta zaposlenica u određenoj mjeri mora prihvatiti mentalitet podložnosti. Mora implicitno shvatiti da odluke donosi šef, a da ih se ona treba pridržavati.

Iako se time izlažem opasnosti od toga da me proglase politički nekorektnim, i dalje se služim izrazima dominantan i podložan. Sma­tram da vrlo precizno opisuju prirodnu društvenu strukturu koja vlada među psima. Kod pasa nema sudova vezanih za pitanja o tome tko je u čoporu dominantan, a tko podložan, bilo da se radi o čoporu pasa ili o čoporu koji čine jedan pas i jedan čovjek. Pas se neće uvrijediti preuzm ete li od njega ulogu vode. Moje iskustvo govori da većina pasa osjeti olakšanje kad shvati da vlasnik vodi glavnu riječ. Sada kada smo ih integrirali u svoj svijet, jasno je da postoji mnoštvo složenih svakodnevnih odluka koje psi trebaju donositi, a za koje ih priroda nije opremila. Psi ne mogu zaustaviti taksi, niti gurati kolica u samopo­sluzi, kao ni podići novac s bankomata - barem ne bez specijalizirane obuke! Psi to osjećaju i ja sam osobno vidio na tisuće pasa kako se očito opuštaju prvi put u životu nakon što se vlasnik napokon uistinu posvetio dužnosti pravog vođe. Ali pazite što vam kažem - kad pas osjeti da vlasnik nije dorastao izazovima uloge vode čopora, odmah će pokušati ispuniti tu prazninu. To mu nalaže priroda: mora pokušati održati funkcionalnost čopora. Prema viđenju vašeg psa, netko mora voditi cijelu predstavu. A kad tu ulogu preuzme pas, rezultati su ne­rijetko katastrofalni i za njega i za čovjeka.

"Paradoks moći''Kao što sam već spomenuo, mnogi su moji klijenti iznimno moćni po­jedinci naviknuti na to da je njihova posljednja u svim ostalim životnim područjima. Oni koji ih okružuju smatraju da takvi pojedinci zrače toliko snažnom energijom da to gotovo izaziva pravi strah! Vidio sam

Šaptač psima 105

kako neki od njih izdaju naloge i Ijutito izvikuju zapovijedi osoblju, te gledao kako se njihovi zaposlenici doslovce ponizno povlače već i kad čuju šefov glas. Kakva podložna energija! Nakon toga svi se rastrče na sve strane kako bi ispunili šefove zahtjeve - i ni u jednom trenutku nema sumnje u to tko je šef. Ali tako dolazimo i do jednog ironičnog elementa u mojem poslu, pojave koju nazivam “paradoksom moći”. Kad se vrate kući, od trenutka kad otvore ulazna vrata, ti moćnici prema svome psu zrače isključivo emocionalnom energijom. “Oooo! Zdravo, Pookey, srce moje maleno! Daj mami pusicu! Ma pogledaj samo kako si zločest - to je već druga sofa koju si izgrizao ovaj mjesec.”

Nije mi namjera rugati se tim klijentima jer s njima istinski suosje­ćam. Igranje glavne uloge u čovjekovu svijetu izaziva neopisiv stres. Znam kako je zgodno vratiti se kući i ondje zateći drago stvorenje i opustiti se, družiti se s bićem koje vas ni za što nc osuđuje i kojem iz trenutka u trenutak ne morate dokazivati koliko ste važni i moćni. Riječ je o čudesnoj terapiji za klijente koji sc mogu nježno zagrliti s mekim i podatnim psom. Osjećaj je sličan dugotrajnom kupanju u vrućoj vodi, kupki koja vas umiruje. A to je u određenoj mjeri točno- pas ne osuđuje, barem u mjeri u kojoj su ljudi naviknuti na osude. Psu je svejedno ima li vlasnik na računu milijun dolara, vikendicu uz more ili Ferrari. Svejedno mu jc je li vlasnikov posljednji album dosegao platinastu nakladu ili je doživio neuspjeh, svejedno mu je je li vlasnica ove godine osvojila Oscara ili je njezina televizijska serija ukinuta. Ne primjećuju čak ni je li se vlasnik udebljao desetak kilogra­ma ili se upravo vratio s plastične operacije. Međutim, psi definitivno prosuđuju tko je vođa, a tko ga u odnosu slijedi. A kad se ti moćni ljudi vrate kući i puste psa da im skače po glavi, kad cijelu večer psa hrane slasticama, kad ga love po kući i zadovoljavaju svaki njegov hir, posve je jasno da je pas donio presudu: taj isti čovjek kojeg u svijetu ljudi smatraju tako uspješnim i moćnim, u psećim je očima postao podređenim i podložnim članom čopora.

Oprah Winfrey - moj osobni uzor u profesionalnim stavovima i dr­žanju - idealan je primjer pojave koju opisujem. U svijetu ljudi nije tek glavna, nego je i nevjerojatno smirena i staložena. Na svojim je seminarima redovito navodim kao klasičan primjer smireno-samou­vjerene energije na djelu, jer u tome joj uistinu nema premca. Oprah ne mora dokazivati da je važna: to jednostavno zrači iz njezina bića.

106 Cesar Millan

Usto je i uzor za oponašanje životinja kad je riječ o njihovoj sposobnosti da žive u sadašnjem trenutku. Oprah je javnosti odvažno predstavila priču o svojoj prošlosti i očito je da joj nije bilo nimalo jednostavno i lagodno. K tome je morala nadvladati još jednu prepreku, činjenicu da je Am erikanka afričkog podrijetla, što je bila itekakva smetnja u vrijeme kada je počela graditi karijeru. No za razliku od većine ljudi. Oprah njeguje tu sposobnost da neprestano ide dalje. Prošlost je u tome nikada nije sputavala. Ona je, po mojem mišljenju, blistav primjer čovjekova potencijala. A uza sve to, i dalje je uistinu draga i velikodušna osoba.

Još otkako sam došao u Ameriku, sanjario sam o tome da nastu­pim u njezinoj emisiji. Meni je upravo to bio krajnji odraz postizanja uspjeha u ovoj zemlji. A kad sam na koncu kao gost uistinu došao onamo, susret je nadmašio i moja najmaštovitija očekivanja. Oprah je bila vrlo ljubazna i susretljiva, pronicljiva i znatiželjna, te duhovita, a pozvala je i moju suprugu Ilusion, koja je sjedila u publici, da sudjeluje u tom iskustvu. Cijeli taj dan meni je bio poput sna. No u emisiji sam se našao zbog Oprine skrivene noćne more, nepoznate slabosti. Oprah- moj uzor smirene odlučnosti - dopuštala je svome psu, Sophie, da joj skače po glavi!

Kad sam je 2005. upoznao, na njezinu imanju nadom ak Santa Barbare, koje se prostire na četrdeset dva hektara zemljišta uz more, imala je dva psa - Sophie i Solomona, oba koker španijela. Solomon je bio podložni član čopora, već vrlo star i nemoćan. S druge strane, Sophie - kojoj je tada bilo deset godina - pokazivala je simptome problema koji je poprimao opasne razmjere. Kad god je Oprah s njom išla u šetnju, ako bi im se slučajno približio neki drugi pas, Sophie bi pokazala zube, zauzela borbeni stav, a ponekad čak i napala drugog psa. Usto je imala i teške probleme povezane s tjeskobom zbog odvajanja te je zavijala još satima nakon što bi je Oprah i njezin partner Stead- man ostavili samu. Za razliku od nekih mojih klijenata, Oprah je bila odviše pronicljiva da samu sebe uvjeri kako je za sve kriva isključivo Sophie. Znala je da bi neke stvari mogla raditi drukčije i tako izmijeniti Sophieno ponašanje. Ipak, čini mi se da nije bila posve pripravna za ono što je čula iz mojih usta.

Za vrijeme savjetovanja - onog dijela mog posjeta kad sjednem i jednostavno slušam klijentovu verziju priče - već po riječima kojima se Oprah poslužila opisujući psa, bilo mi je jasno da Sophie nije tek njezin pas, nego i njezina beba. “Sophie mi je kći!” rekla mi je Oprah.

Šaptač psima 107

“Volim je kao da sam je rodila.” Reći da je O prah “hum anizirala” Sophie bilo bi uistinu veliko ublažavanje istine.

U razgovoru sam tako doznao da je Sophie još od prvog dana vrlo nesigurna. I O prah i Steadm an pričali su mi kako se. čim su je doveli kući, sakrila ispod stola i kako je razina samopoštovanja kod nje bila vrlo niska. I što je O prah stoga učinila? Isto što i većina vlasnika pasa. Primijenila je postavke ljudske psihologije i s ljubavlju namamila Sophie da iziđe ispod stola, mazeći je i tješeći. Kad god bi Sophie bila nervozna ili prestrašena, Oprah bi je obasula ljubavlju i emocionalnom energijom, sve u želji da je utješi. Tako je, nesvjesno, činila isto što je i Marina činila s Kaneom nakon što se poskliznuo na linoleumu. Primjenom ljudske psihologije na uznemirenim psima, obje su žene nehotice samo dodatno poticale njihovo nesigurno ponašanje.

Još jednom moram nedvosmisleno naglasiti da psima ne promiče nijedan signal koji im uputimo. Oni svakog dana, iz trenutka u trenu­tak, čitaju naše emocije. Oprah, koja je bolnu prošlost nadvladala tako što je objeručke prigrlila sadašnji trenutak, ni u jednom trenutku nije živjela u sadašnjosti kad je bila riječ o Sophie! Od trenutka kada bi samo počela razmišljati o odlasku u šetnju sa psom, već je očekivala mogućnost da bi Sophie mogla napasti nekog drugog psa. U mislima je vrtjela ranije sukobe i zamišljala nove. Sve te katastrolične misli u njoj su izazivale napetost i emotivnost - energiju koju je Sophie posve prirodno tumačila kao slabost. I to je određivalo dinamiku između njih dvije od trenutka kada bi Oprah uzela uzicu - čak i prije same šetnje.

Oprah je šetnje započinjala tako što je Sophie uvijek pustila da iziđe prva - riječ je o klasičnoj pogrešci koju čine gotovo svi vlasnici pasa. Već je na kućnome pragu važno utvrditi ulogu vode. A vođa je onaj koji prvi iziđe. Nakon toga, Oprah je obično samo pogoršavala stanje izazvano tom pogreškom tako što jc dopuštala da Sophie u šetnji vodi nju. U čoporu je vođa uvijek naprijed, osim kad izričito dopusti nekom drugom psu da pođe naprijed. Sophie je tako bila naprijed, na uzici i njih su dvije manje-više išle onamo kamo je vodio pas. Zbog neprestanog straha da će se Sophie upustiti u neki sukob, Oprah je bila nesigurna u sebe, te nervozna i napeta. Sophie je u međuvremenu samo grabila naprijed. I kakav prvašić mogao je na prvi pogled shvatiti tko je u tom paru vođa, a tko slijedi drugoga!

Stoga sam Opru morao podsjetiti da je ona, kao vlasnica psa, jedina u tom odnosu koja je zabrinuta u vezi s potencijalnim problemima u šetnji, i to na temelju prošlih dogadaja. Sophie o tim stvarima ne razmišlja. Sophie živi u sadašnjem trenutku, uživa u travi, drveću i

108 Cesar Millan

čistome morskom zraku. Pritom se ne pita: “Baš me zanima hoću li danas morati napasti nekog od onih odurnih pasa iz susjedstva...” Ni raniji sukobi kod nje nisu bili planirani. Sophie nije noću ležala budnai opsjednuto razmišljala: “Zbilja mrzim onog kokapua2* Shanu i ugrist ću je čim mi se ukaže prva prigoda.” Poput svih pasa, napadajući druge pse, Sophie je samo reagirala na trenutačni poticaj.

A što se dogodilo kad je Sophie doista naišla na drugog psa i počela pokazivati znakove agresivnosti? Oprah ju je ili podizala u naručje i spašavala iz opasne situacije, ili postala vrlo emotivnom, preklinjala je da prestane i ispričavala se vlasniku drugog psa. Nije djelovala poput vođe čopora i samo ispravila Sophieno nepoželjno ponašanje. Kad voda ispravi nekog pripadnika čopora, prekida njegovo nepoželjno ponašanje. Smireno-podložni psi uvijek dobro paze na upute koje dobivaju od vođe čopora.

Što je, dakle, Sophie navodilo na tako agresivne reakcije? Prema mojoj kategorizaciji, Sophie je bila nesigurno-dominantna - nije bila prirodno agresivan pas, 110 kad bi ugledala drugog psa koji je u njoj budio reakciju straha, reagirala je pokazujući zube i prijeteći na druge načine. Vodite računa o činjenici da životinja na svaku prijetnju može reagirati samo na četiri načina - sukobiti se, pobjeći, izbjegavati ili po­kazati podložnost. Oprina reakcija na Sophieinu agresivnu glumu samo je intenzivirala cijeli suodnos. Oprah je u takvim situacijama postajala napeta i sve bi je to ispunilo užasom, a Sophie jc u tome vidjela dra­matična upozorenja, alarmna svjetla koja su joj pokazivala da njezina vlasnica nc vlada situacijom. Nakon incidenta, Oprah je uvijek tješila Sophie, mazila je i pokušavala umiriti, dajući joj do znanja kako je sve u redu. To je, ponovno, posve normalan psihološki pristup djetetu koje se boji, ali nikako i primjeren način pristupanja psu! Posve je prirodno đa čovjek priskoči u pomoć i pokuša umiriti druge životinje na najbolji način koji mu je dostupan i poznat - obzirno i utješno, u želji da joj ulije sigurnost. Psu je to, s druge strane, isto kao da mu govorite: “Ma bravo, pokaži tom zločestom psu koji nam prijeti.” Kad pokažemo nježnost i ljubav umu u kojem se razvilo nestabilno ponašanje, taj um neće napredovati dalje od te točke. U Sophienu slučaju, to je samo pojačalo njezinu tjeskobu, i to toliko da je, kad je imala dojam da je stjerana u kut, napadala svom snagom i svim sredstvima.

28 Cockapoo - m ješanac američkog ili engleskog koker španijela i putila.

Šaptač psima 109

Opri sam nekako morao objasniti da će morati promijeniti čitav pristup psu želi li da Sophie ponovno bude onakav uravnotežen i stabilan pas kakav je došao na ovaj svijet. A budući d a je toliko inteligentna, O prah je odm ah spoznala osnove mojih stavova, iako joj je i dalje bilo podosta teško prijeći onu izrazito privatnu barijeru: razmišljanjeo Sophie kao o njezinoj “maloj djevojčici”. Sjećam se kako sam joj u jednom trenutku rekao: “Ne pokazuješ joj da si vođa.” Oprah je na trenutak bila bez riječi. Okrenula se i pogledala Steadmana. A onda me, vrlo usporeno, upitala: “Kažeš da ja nisam vođa?” Upravo tako. Ženi za koju Forbes tvrđi da vrijedi više od milijarde dolara i koja je trenutačno najutjecajnija slavna osoba i deveta najmoćnija žena na svijetu29 rekao sam da nije vođa svojem koker španijelu koji teži devet kilograma.

Poput svih ljudi koji obožavaju svog ljubimca, i Oprah je svojim psima željela samo najbolje. No njezino shvaćanje pojma “najbolje” potjecalo je iz ljudske perspektive. Željela je samo voljeti svoje pse i pružiti im najdivniji mogući život. Ali Oprini psi nisu pratili Forbesovu listu, niti provjeravali koliko novca ima na bankovnom računu. Fućkalo im se za njezinu kuću i za to jesu li je opremili najugledniji svjetski dizajneri ili je namještaj dobila iz neke dobrotvorne organizacije. Opru bi psi jednako voljeli i da sutra završi na prosjačkom štapu (iako bi, kao što je ironično primijetila, oba psa nedvojbeno primijetila razliku kad bi odjednom morali putovati u tovarnom prostoru komercijalnog zrakoplova, a ne u udobnosti i raskoši njezina privatnog aviona). Njezini psi od života su željeli jedino to da se osjećaju sigurnima na svome mjestu unutar “čopora” njezine obitelji. A bilo je posve očito da se Sophie ne osjeća sigurnom.

O prah je morala naučiti kako postati vođom čopora. To je već bila u svijetu ljudi. A sada je morala uvježbati način vođenja koji će razumjeti i psi.

Pravila, granice i ograničenjaU prirodi pravila postavlja vođa čopora, a zatim ih se i strogo pridržava. Čopor nc bi preživio bez pravila, bez obzira na to kojoj vrsti životinje pripadaju. U mnogim domaćinstvima pravila, granice i ograničenja

29 Elizabeth M acDonald i C hana R. Schoenberger: “Spccial Rcport: The W orld’s Most Povverful VVomen”, Forbes, 28. srpnja 2005.

n o Cesar Millan

koji se odnose na pse nisu jasni, ako uopće i postoje. Baš kao i djeci, psima su također potrebna pravila, granice i ograničenja kako bi se valjano socijalizirali. U Oprinu domaćinstvu, na primjer, Sophie nije imala mnogo pravila, a onih koja su i bila postavljena nije se uvijek pridržavala. Na primjer, ponekad, kad bi Sophie cviljcla jer ju je Oprah ostavila, Oprah bi popustila, vratila se i povela Sophie. U nekim bi se drugim prigodama vratila i rekla joj da “prestane” - no njezino ponašanje najčešće je već bilo nadmašilo granice ispravljanja. I ljudskii životinjski psiholozi to nazivaju “povremenim učvršćivanjem”, a ako imate dijete, vjerojatno znate da takav oblik discipliniranja nikad ne daje željene rezultate. Dopustite li djetetu da potajno uzme neki slatkiš jedan dan, pa ga idući put za to kaznite, dijete će uvijek pokušavati iznova jer zna da postoji mala mogućnost da se izvuče nekažnjeno, [sto vrijedi i za pse. Nedosljedno provođenje pravila uvijek je posve siguran način za odgajanje neuravnoteženog i nestabilnog psa.

Unatoč činjenici daje Sophie deset godina živjela neuravnoteženo, bez čvrstih pravila, granica i ograničenja, jasno sam naglasio kako gotovo nikada nije prekasno za rehabilitaciju psa. Čak i čovjek može iz temelja promijeniti život i kad mu je pedeset, šezdeset, pa i sedamdeset godina, a mi barem imamo daleko više problema i prepreka od pasa! Oprah se radovala radu na tom problemu, ali se šokirala kad sam k njoj došao s još pet pasa - bili su to Coco, naša čivava, Lida i Rex, naši talijanski hrtovi, lhasa apso po imenu Luigi, koji pripada Willu Smithui Jadi Pinkett Smith, te pas koji je kod Opre izazvao najviše nervoze, Daddy, snažan pit bul koji izgledom uistinu zastrašuje, a koji boravi u mojem čoporu kad je njegov vlasnik, hip-hoper Redman, na putu. Dađdy zapravo ima najbolju energiju od svih pasa u čoporu. Upoznao sam ga kad su mu bila četiri mjeseca, kad ga je Redman doveo u moj tek otvoreni centar. Među reperima se nekako pojavila ta moda, navika da radi statusa nabavljaju velike pse opasna izgleda. S Redmanom je bilo drukčije - on je bio odgovoran vlasnik psa. Rekao mi je: “Želim psa kojeg mogu povesti bilo kamo na svijetu. Ne želim da me netko tuži.” Tog dana počeo sam raditi s Daddyjem, a on je iz dana u dan zadovoljavao svoje pseće potrebe. Tko god ga upozna, odmah se za­ljubi u njega, iako izvana uistinu izgleda opasno. Daddy je stotinama pasa pomogao da dođu u uravnoteženo stanje, i to na jednostavan način: s njima je dijelio svoju smireno-podložnu energiju. A riječ je o pit bulu - što samo još jednom dokazuje da, kad je riječ o ponašanju pasa, energija i uravnoteženost mogu nadvladati utjecaj pasmine, te to

Šaptač psima 111

S uvijek uravnoteženim Daddyjem

redovito i čine. Svi psi koje sam doveo kod Opre bili su uravnoteženi psi. Onamo su došli kako bi Sophie osigurali “skupnu terapiju”.

Sophie je na druge pse reagirala podosta predvidivo. Čim ih je ugledala, kao paraliz irana je zastala na kućnom e pragu. Izm eđu borbe, bijega, izbjegavanja i podložnosti, odabrala je izbjegavanje! Doveo sam je među pse i blago je korigirao kad god bih primijetio da joj se usna počinje podizati preko zuba jer je obuzimaju strah ili tjeskoba. U svakom trenutku zračio sam smirenom i samouvjerenom energijom. U početku sam Opru čak morao zamoliti da se povuče. Bila je toliko užasnuta da je Sophie jasno osjećala njezinu energiju. Desetak minuta poslije, Sophie se uspjela opustiti. Nakon približno pola sata počela je pratiti smireno-podložnu energiju skupine te se čak stekao dojam da uživa. I dalje je bila oprezna i neodlučna, no pokreti su pokazivali da je sve mirnija i opuštenija. I to vam je ta moć čopora na djelu - skupina uravnoteženih pasa pomaže nestabilnome psu da se promijeni u samo nekoliko minuta. No presudna je bila i energija koju sam Sophie odašiljao posredstvom uzice. Ja sam bio njezin vođa čopora i ja sam joj nalagao da se slaže s ostalim pripadnicima čopora. Bez “ako”, “i” i “ali”. A Sophie jc shvaćala poruku.

112 Cesar Millan

Oprah i Steadman nisu mogli vjerovati kad su vidjeli da Sophie ostvaruje mirne interakcije s ostalim psima. Sama činjenica daje tako nešto uopće moguće potpuno ih je oduševila. Dao sam im “domaću zadaću”: zatražio da redovito dopuštaju Sophie da se druži s drugim psima, te da istodobno djeluju kao smireno-samouvjereni vode. Poput kakve dijete, takvo vođenje ne djeluje ako ga ne provodite svakod­nevno. Tek zahvaljujući takvoj redovitoj “terapiji” Sophie će sc trajno promijeniti.

Pas obično prihvaća čovjeka kao vođu čopora ako taj čovjek zrači odgovarajućom smireno-samouvjerenom energijom, postavlja čvrsta pravila, granice i ograničenja, te sc ponaša odgovorno i u interesu preživljavanja čopora. To ne znači da i dalje ne možemo biti jedinstve­no ljudski vođe čopora. Isto kao što ni psi ne bi trebali biti prisiljeni odustati od onoga što je njima svojstveno kako bi živjeli s nama, mi ne bismo trebali odustati od toga što je jedinstveno za nas kao ljudska bića. Mi smo, primjerice, jedini vode čopora koji će pse voljeti na način na koji ljudi definiraju ljubav. Njihov pseći vođa čopora neće im kupovati zabavne igračke, niti organizirati rođendanske proslave. Neće izravno nagrađivati njihovo dobro držanje i poželjno ponašanje. Neće se okrenuti i reći: “Hej, dečki i cure, hvala što me slijedite već petnaest kilometara.” Od njih se to i očekuje! Majka kuja neće reći: “Znaš, vi štenad danas ste bili jako dobri. Idemo za nagradu na plažu!” U njihovu prirodnome svijetu nagrada se krije u samome postupku. (Takvo gledanje na stvari moglo bi ponekad dobro doći i nama ljudima.) Psu je nagrada već i to što se jednostavno uklapa u čopor i pomaže u njegovu održavanju i preživljavanju. Suradnja automatski dovodi do pojave temeljnih nagrada u obliku hrane, vode, igre i sna. Kad nagrađujemo pse slatkišima i stvarima koje vole, to je jedan od načina na koji s njima možemo jačati vezu i poticati poželjno ponašanje. Ali ako prije nagrađivanja ne projiciramo snažnu energiju vode, nikada nećemo imati istinski funkcionalan “čopor”.

Vođe čopora bez doma1 dok je veza između čovjeka i psa jedinstvena s obiju strana jednadž­be, u tom odnosu ne možemo igrati tek ulogu najboljeg prijatelja, niti ljubitelja pasa. Znali mi to ili ne, kad igramo tu ulogu, automatski prvo zadovoljavamo svoje, a ne pseće potrebe. Mi smo ti kojima su potrebni neprekidna naklonost i bezuvjetno prihvaćanje.

Šaptač psima 113

Šio mislite, koji su psi među najsretnijima i emocionalno najstabil­nijima u Americi? Riječ je o mojem opažanju i moguće je da će vam se učiniti podosta nevjerojatnim, no čini mi se da najzadovoljnije i najuravnoteženije žive oni psi koji žive s beskućnicima. Posjetite jednom središte Los Angelesa ili park iznad Santa Monica Piera pa promotrite beskućnike koji imaju psa. Ti psi baš i ne izgledaju poput pobjednika nacionalne izložbe pasa, ali su gotovo bez iznimke pristojni i poslušni, te nimalo agresivni. Pogledajte malo kako beskućnik hoda u društvu psa pa ćete vidjeti izvrstan primjer govora tijela između vođe čopora i pripadnika čopora koji slijedi. Beskućnik najčešće nema uzicu, no pas ga prati hodajući ili neposredno uz njega ili odmah iza njega. Pas se seli sa svojim vođom čopora, onako kako mu jc taj instinkt usadila priroda.

“Beskućnici?” pitate. “Kako njihovi psi mogu biti sretniji? Oni nemaju novca da ih hrane skupom organski proizvedenom psećom hranom! Ne mogu ih dvaput mjesečno voditi u salon za uljepšavanje, pa čak ni veterinaru!” I posve ste u pravu, no sjetite se da psi ne znaju razliku između organski uzgojene i obične pseće hrane. Sjetite se da ne razmišljaju o salonima i uljepšava nj u. Osim toga, u prirodi nema veterinara. Beskućnici u životu često nemaju čak ni cilj - barem ne u smislu u kojem ga imaju neki od ambicioznih ljudi. Neki među njima, čini se, zadovoljni su kad mogu samo tako ići od mjesta do mjesta, skupljati konzerve i tražiti nešto za jelo i toplo mjesto na kojem će prespavati. Takav način života mnogim je ljudima neprihvatljiv. No za jednog psa, to je idealna, prirodna rutina koju mu je namijenila priroda. Na taj način omogućeno mu je redovito osnovno gibanje kakvo mu je potrebno. I može se slobodno kretati kamo želi. U prirodi sve životinje imaju svoj “teritorij” - neke veći, neke manji - kojim vole tumarati, ići amo-tamo nebrojeno puta. Istraživanje je prirodna sklonost životinja, a genetički se povezuje s preživljavanjem30, jer će životinja, što više istražuje, na taj način imati veće izglede da pronađe hranu i vodu, te skupiti više informacija o svijetu31. U Los Angelesu sam primijetio da psi koji žive s beskućnicima uistinu upoznaju grad u kojem žive mnogo bolje nego recimo pas koji živi u Bel A iru. Pas koji živi u Bel Airu ima prostrani vrt iza kuće. No za njega je to tek dom za pse ili proširena kućica. Pas bez doma hoda kilometrima i kilometrima, a zatim na

30 R. Butler i H . F. Harlow: “Persistance of Visual Exploration in M onkeys”, Journal of Com parativc and PhysiologicaI Psychology 46 (1954,), 258,

31 E . E . Sh ii lito: “ Exploratory Đehavior in the Short-tailed Vole M icrotus arestis” Bcha- vior 21 (1963.), 145-154.

114 Cesar M illan

spavanje odlazi umoran. Pas iz Bel Aira upoznat će kuću, automobil i salon za uljepšavanje - a onda otići na spavanje s novom količinom sputane i neutrošene energije, kao i novih frustracija.

Uravnoteženost kod psa ne postiže se materijalnim darovima. Do nje dolazi kada psu omogućimo da posve izrazi tjelesnu i psihološku komponentu svog bića. Pas koji živi s beskućnikom traga za hranom. Najčešće i nešto radi u zamjenu za hranu, a čak i bez uzice, između njega i vlasnika postoji posve jasan odnos između vođe i onoga koji slijedi.

Mnogi od onih koji me zovu u pomoć imaju problema upravo sa šetanjem psa zbog svih mogućih stvari koje odvlače pozornost i psa na­vode na to da počne potezati uzicu, bježati ili lajati - djeca, automobili, drugi psi... Ljudi smatraju d a je to problem psa. Ali ponovno se malo prisjetite psa beskućnika. Taj pas u životu nije bio ni u kakvoj ustanovi za dresuru. On i beskućnik prolaze zakrčenim ulicama, pokraj mača­ka, šetača, mopeda, ljudi s minijaturnim psima koji štekću, a vezani su uzicama s automatskim zaustavnim mehanizmom - pa ipak, taj pas, unatoč svemu tome, mirno hoda dalje. Tako je i u prirodi: pseći ili vučji čopor nikada se nc bi održao da pojedini psi neprestano nekamo trče i da im pozornost odvlače žabe ili leptiri! Beskućnik djeluje poput vođe čopora ako psu nešto odvrati pozornost - psu treba samo uputiti pogled ili neki zvuk, nešto promumljati, i tako ga podsjetiti na pravila, a ovaj će se odmah vratiti onamo gdje mu je mjesto. U smiraj dana beskućnik će neposredno prije spavanja psa nagraditi hranom i izrazima naklonosti. Ta dva bića zajedno žive u vrlo elementarnim uvjetima, po svoj prilici slično kao naši i pseći drevni preci.

Tko je gazda u vašoj kući?Nakon što shvate pojmove čopora i vođe čopora, klijenti me obično pitaju: “Kako ću znati odrediti tko je vođa čopora u mojoj kući?” O d­govor nc može biti jednostavniji: tko upravlja dinamikom vašeg odnosa?

Postoje deseci različitih načina na koje će vam pas, jasno i glasno, pokazati tko jc u vašem odnosu dominantan. Počne li skakati po vama kad se uvečer vratite s posla, to neće značiti da je samo sretan što vas vidi. To znači i da je on vođa čopora. Otvorite li vrata kako biste pošli u šetnju, a on iziđe prije vas, stvar nije samo u tome da toliko voli šetnje. On je voda čopora. Zalaje li na vas, a vi ga potom nahranite, to nije “zgodno” i “slatko”. On je vođa čopora. Ako spavate, a on vas u pet ujutro probudi, dira vas šapom kao da želi reći: “Pusti me van,

Šaptač psima 115

moram piškiti”, čak i prije izlaska sunca, pokazuje vam tko je gazda u kući. Kad god vas na nešto natjera, on je voda čopora. Kratko i jasno.

Psi su najčešće vode čopora u čovjekovu svijetu jer će čovjek reći: “Nije li to predivno? Pokušava mi nešto reći.” I eto, to je ponovno taj dobri stari sindrom Lassie: “Što je bilo Lassie, djed je pao u bunar?” Da, u tom slučaju, čovjek, vaš pas, uistinu vam nešto pokušava reći - pokušava vas podsjetiti da je on vođa, a da ga vi slijedite.

Kad se probudite kada vi sami želite, onda ste vođa čopora. Kad otvorite vrata kad vi želite, vođa ste čopora. Kad iz kuće iziđete ispred svog psa, vođa ste čopora. Kad vi donosite odluke u domaćinstvu, vi ste vođa čopora. I nc mislim da to činite osamdeset posto vremena. Mislim na stalni angažman, sto posto ukupnog vremena. Budete li vo­dili osamdeset posto, pas će vas slijediti osamdeset posto. A preostalih dvadeset posto vremena on će biti glavni. Pružite li psu mogućnost da on vodi vas, svakako će je iskoristiti.

Peppcr i opasnosti djelomičnog vođenjaŠto se događa kad samo djelomično vodimo pse? Svjedočio sam ne­brojenim situacijama u kojima je čovjek na ispravan način nametao energiju i oblike ponašanja vode, osim u ponekim situacijama. A to je izvrsna formula za neuravnoteženog psa jer njega još više od toga da mora voditi čovjeka zbunjuje kad ne zna kad mora voditi, a kad mora slijediti.

Promotrimo jedan drugi slučaj iz prve sezone Šaptača psima. Foto­graf Christopher udomio je slatkog osmogodišnjeg mekodlakog terijera, mješanku po imenu Pepper, i između njih dvoje stvorila sc vrlo duboka povezanost. Chris je svakog dana od kuće pješice odlazio u studio koji je dijelio s još jednim fotografom, a bio je naučio Pepper da onamo ide s njim. Pepper jc u tim šetnjama bila toliko dobra da Chrisu više nije trebala ni uzica. Gledati njih dvoje zajedno značilo je svjedočiti istom onom ispravnom govoru tijela karakterističnom za odnos vode i onoga koji slijedi kakav se viđa kod beskućnika i njihovih pasa. I uz gust promet, klince na skejtbordima i automobilske sirene, Pepper je posve mirno kaskala uz Chrisa, pognute glave, i mahala repom. Bila je dovoljna samo jedna njegova riječ pa da ona korigira ponašanje, ako bi joj nešto odvuklo pozornost. Bilo je očito da Pepper obožava takve šetnje, a u studio je uvijek dolazila opuštena i osvježena.

No u samom studiju pokazivala je posve drukčiju stranu naravi.

116 Cesar M illan

Pepper na "svom" kauču

Šaptač psima 117

Studio u kojem su Chris i njegov poslovni partner Scott radili ujedno je bio i prostor u kojem su snimali klijente. A to je značilo da su onamo nekoliko puta tijekom dana dolazili novi ljudi. Činilo se da Pepper ne voli da itko dolazi onamo. Svaki je put jurila do vrata, lajala, režala i posjetitelju grickala pete, “tjerajući” ga u središnji dio prostorije.

Dok su Chris i Scott postavljali rasvjetu i oprem u, klijente su najčešće pozivali da sjednu u prostor uređen za čekanje. Nažalost, Pepper je bila zaključila da će veliki plastificirani kauč biti “njezin”. Klijente koji bi sjeli onamo dočekivalo je neugodno režanje i lajanje, a postojala je i opasnost od ugriza.

Takvo se ponašanje, očito, više nije moglo trpjeti. Stvar nije bila nimalo bezazlena - Pepper je jednom nekome rastrgala porub noga­vice, a takvo ponašanje prema njihovim klijentima moglo je itekako naškoditi Chrisovu i Scottovu poslu. Chris se pribojavao da će je se morati riješiti - a za mnoge pse kojima vlasnici ne mogu pronaći nove udomitelje (a tko će uzeti psa kad zna da ima problema?), to znači po­vratak u azil. Nažalost, pedeset šest posto pasa koji se vrate u utočište- a osobito psi koji su vraćeni više puta - na koncu očekuje eutanazija jer jednostavno ne mogu pronaći čovjeka koji bi se s njima slagao32.

Chris me nazvao uvjeren da sam mu posljednja nada. Ozbiljno je razmišljao o vraćanju Pepper u utočište. U razgovoru s njim i Scottom postalo mi je jasno da njih dvojica u fotografskom studiju prema psu uopće ne djeluju kao vode. Od trenutka kad uđe onamo, cijeli je prostor njezin - nema pravila, nema granica, nema ograničenja. Chris uđe i odmah se počne koncentrirati na posao, dok se Pepper nadalje mora snalaziti sama. Budući da se ni Chris ni Scott u studiju nisu ponašali kao “vođa” -b a rem u psećim o č im a-P ep p er je zaključila kako ondje sve ovisi o njoj. Ona je ondje kraljica i zbog toga jc neurotično štitila svoj teritorij na jedini način koji joj je bio poznat.

U razgovoru sam doznao kako je Chris bilježio besprijekorne uspjehe u šetanju Pepper, čak i bez uzice. Daleko je teže navesti psa da vas sluša vani, gdje mu toliko toga odvraća pozornost, nego unutar granica vlastitog doma. Znam za još mnoštvo primjera pasa koji su kod kuće poslušni, ali su u šetnji nemogući, i obrnuto, pa me to zaintrigiralo. Zamolio sam Chrisa da mi pokaže kako s Pepper pješači do posla i tako sam upoznao jednu posve drukčiju životinju. Ali upoznao sam i posve drukčijeg Chrisa! Bio je koncentriran, sve imao pod potpunim

32 Izvor: A m eričko društvo za zaštitu životinja.

118 Cesar M illan

nadzorom i očito je pazio na Pepper. Činilo se i da su emotivno vrlo usklađeni. Z asto je situacija tako temeljito drukčija u studiju?

Dolaskom na posao Chris je u biti prelazio na drukčiji način mentalnog funkcioniranja. Sva disciplina koju je bio usadio Pepper nestajala je čim su njih dvoje ušli u studio. Chris je tada odbacivao dužnosti vođe, dijelom zbog nedostatka informacija o psihologiji pasa, ali dijelom i zbog toga što jc uloga vođe naporna. Čovjek uistinu treba biti podosta koncentriran j ulagati određenu energiju u to da cijelo vrijeme bude vođa, a Chris je često bio toliko zaokupljen i izmučen poslom da se nije ni trudio Pepper postavljati valjana pravila. Čim bi otišli iz studija, energiju je ponovno usmjeravao u ulogu vođe i sve jc opet bilo u redu. No sada će, budući d a je situacija već toliko izmaknu la kontroli, morati krenuti ispočetka želi li da ga ona počne poštovati i u studiju.

Iskušali smo nekoliko scenarija s dolaskom klijenata u studio, a ja sam primijetio kako Chris dopušta Pepper da poludi kad god se oglasi zvonce. Pokazao sam mu kako da je navede da mirno sjedi, u podložnom stavu, čak i prije nego što su se otvorila vrata. Podložno stanje u psa se odražava u položaju ušiju i pogledu, no pritom morate bili i usklađeni tako da osjetite podložnu energiju. Chris je bio naučio Pepper da reagira na naredbe, a ja sam gledao kako joj (ne osobito uvjerljivo) govori da “legne”, i tako u beskonačnost. Tijelo joj se spustilo, ali bilo je očito da joj je um i dalje aktivan i razdražen. Uši su joj se trzale, a oči bile fiksirane za vrata. Kad su se otvorila i kad se unutra našao posjetitelj, ponovno sc izbezumila.

Pokazao sam Chrisu kako je manje važno da Pepper u trenutku otvaranja vrata leži nego što je važan podložan i opušten stav. Pokazao sam mu i kako da joj izda ozbiljan nalog kod kojeg neće biti ni najma­nje sumnje. Chris se u biti držao vrlo povodljivo i neodlučno i u vezi s time nije mogao prevariti Pepper. Zapamtite: energija ne laže. On tada još nije bio posvećen trudu koji će biti potreban da koncentraciju na poslu podijeli na ulogu vode svoje ljubimice i ulogu profesionalnog fotografa. Činilo mu se prenapornim istovremeno raditi oboje. Chris je doista htio zadržati Pepper, a ja sam mu pomogao da shvati kako je za rješavanje te teške situacije odgovoran isključivo on.

Kad sam vidio da napokon ozbiljno i nepopustljivo izdaje nared­bu svojoj Pepper, više se uopće nije služio riječima. Činio jc ono što inače činim i ja. Jednostavno je ispustio zvuk: šššš. Nije bila važna konkretna vrsta zvuka - štoviše, ja sam upravo taj zvuk odabrao jer je tim zvukom majka smirivala mene i moju braću i sestre! Važna je bila isključivo energija u pozadini tog zvuka. Presudno je važno, objasnio

Šaptač psima 119

sam Chrisu, ispraviti Pepper prije nego joj um obuzme to uzbuđeno, razdražljivo i agresivno stanje. A to znači da je treba korigirati - uti­šati i smiriti - uvijek iznova, i tako u nedogled. sve dok ne nauči biti smirena i podložna cijelo vrijeme dok je s njim u studiju.

Slučaj “savršeno fotogenične Pepper” ilustracija je ekstremnog ishoda situacije u kojoj psu samo djelomično služimo kao vođe. Uz prirodno opuštenije pse, životinje niže razine energije, posljedice tnožda ne bi bile toliko ozbiljne, no u slučaju Chrisa i Pepper, ulog je uistinu bio vrlo visok. Chris se izlagao opasnosti od tužbi, gubitka klijenata, a u konačnici i gubitka posla i studija, ne uspije li obuzdati Pepper - a Pepper je mogla ostati bez doma, bez vlasnika, a vrlo lako i bez glave (u slučaju da joj Chris ne uspije naći trajne udomitelje). Nasreću, čim je shvatio ozbiljnost problema. Chris je ozbiljno prihvatio odgovornost i odvažno se upustio u tu zadaću. Jednostavno nema potrebe da pas poput Pepper živi tako neuravnoteženo. Svi elementi potrebni za to da bude sretna i stabilna bili su u njoj. No trebao joj je Chris, kao voda čopora, da joj pomogne kako bi ti elementi isplivali na površinu.

Uloga vođe iziskuje puno radno vrijemePsima je potreban vođa, od dana kad sc okote pa do trenutka smrti. Psi instinktivno moraju znati u kakvom su odnosu prema nama. Vlasnici najčešće imaju rezervirano mjesto za psa u srcu, ali ne i u svome “čo­poru”. I psi tada preuzimaju nadzor nad svime. Iskorištavaju čovjeka koji ih voli, ali im nije vođa. Psi ne razmišljaju zdravorazumski. Psi ne misle: “O, Bože, tako je divno što me taj čovjek voli. Zbog toga se osjećam tako dobro da više nikada neću napasti nekog drugog psa.” Psu ne možete, kao djetetu, reći: “Ne budeš li pristojan, sutra nc ideš u pseći park.” Pas takve pojmove ne može povezati. Sve eventualne elemente vođenja koje iskazujete psu morate pokazati u trenutku kad se ponaša na način koji treba ispraviti.

U vašem domaćinstvu bilo tko može biti vođa čopora. Štoviše, ključno je da svi članovi obitelji psu budu vođa čopora - od najmanjeg djeteta do najstarije odrasle osobe. Bez obzira na spol. Svi moraju sudjelovati u programu. Dolazim u mnoga kućanstva u kojima pas poštuje jednog člana obitelji, ali ostalima skače po glavi. To može biti još jedan siguran recept za katastrofu. U mojoj obitelji, ja sam vođa čopora, ali voda čopora je i moja supruga, kao i dvojica sinova. Andre i Calvin mogu proći kroz čopor pasa u Centru za psihologiju pasa a da psi ni ne trepnu. Dječaci su se takvom vođenju naučili promatrajući

mene, no svu je djecu moguće naučiti kako se među životinjama na­metnuti u ulozi vođe.

Vođenje čopora ne ovisi o veličini, ni težini, kao ni o spolu i dobi. Jada Pinkett Smith ima možda pedeset kilograma kad joj je odjeća natopljena kišom, ali se uspijevala nositi s četiri rotvajlera odjednom, čak i bolje nego njezin suprug. Will Smith bio je dobar sa psima i oni su ga poštovali, ali Jada je istinski uložila i vrijeme i energiju potrebne da postane snažnim vođom čopora. Išla je sa mnom na obalu i u gorje, kamo čopor odvodim u šetnju bez uzice.

Kad vodite psa u šetnju - a to najbolje pokazuju psi koji žive s beskućnicima - riječ je o najuspješnijem načinu da se nametnete kao vođa čopora. To je iskonska aktivnost koja stvara i učvršćuje veze između vođe čopora i pripadnika koji ga slijede. Više o ovladavanju tom tehnikom navest ću u jednom kasnijem poglavlju, no koliko god sve zvučalo jednostavno, radi se o jednom od ključnih elemenata stvaranja stabilnosti u umu vašeg psa.

Kod pasa obučenih za određene zadaće, vođa čopora čak ne mora biti na čelu. Kod skupina sibirskih haskija obučenih za vuču saonica, čovjek je vođa čopora, iako je na stražnjem kraju tih saonica. Psi koji žive s hendikepiranim osobama - invalidima u kolicima, slijepcima, osobama s posebnim potrebama - u određenim situacijama često moraju fizički preuzeti vodstvo. No osoba kojoj pomažu uvijek ima nadzor nad svime. Prelijepo je gledati tako obučenog psa koji živi s hendikepiranom osobom. Cesto se stječe dojam da među njima postoji posebna, gotovo nadnaravna veza - šesto čulo. Toliko su usklađeni jedno s drugim da pas često sluti što čovjeku treba i prije nego što ovaj to zatraži. Upravo takve veze postoje i medu samim psima u čoporu. Komunikacija se odvija bez glasa, a počiva na sigurnosti koju osjećaju unutar strukture čopora.

Uz prikladnu smireno-samouvjerenu energiju, vođenje čopora i disciplinu, i vi možete ostvariti tako duboku povezanost sa svojim psom. No kako biste to postigli, važno je da budete svjesni stvari koje možda nesvjesno činite, a koje samo pogoršavaju probleme vašeg psa.

Šaptač psima 121

"Im a određenih problem a s dom inantn im ponašanjem ."

C@©©@ B l g m r e ^ i r . o i r g )

Problemi

5 .

Kako smo zeznuii pse

Gotovo se svi psi rađaju prirodno uravnoteženi. Žive li kao u prirodi- u stabilnim čoporima - dane provode mirno i zadovoljno. Postane li neki pas u čoporu nestabilan, morat će napustiti čopor ili će ga srediti ostali pripadnici čopora. Znam da sve to zvuči grubo i nesmiljeno, ali priroda na taj način jamči preživljavanje čopora i nastavljanje njegova postojanja kroz nove naraštaje.

Kad čovjek usvoji psa i uvede ga u svoj život i dom, veći dio vremena misli na dobrobit tog psa. Pokušava mu pružiti ono što smatra da mu treba. Poteškoća je u tome što te pretpostavke ne donosimo na temelju psećih potreba, nego na temelju svojih potreba. Humanizirajući ih, psima nanosimo psihološku štetu.

Kad humaniziramo pse, stvaramo ovakve ili onakve probleme ili “ne­riješena pitanja” - praktički ono što naši psihijatri nazivaju “pitanjima”, “prtljagom” i si. kad govore o pacijentovim problemima. Problematična su pitanja negativni oblici prilagodbe u nošenju sa svijetom. Nama, kao ljudskim bićima, ti se problemi pojavljuju u velikome i širokom rasponu, a mogu biti jednostavni, poput straha od pauka, ili složeni poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili fetišističke sklonosti stopalima. Kod pasa su takva otvorena pitanja daleko jednostavnija. Ili kao i kod ljudi, psihički problemi plod su neuravnoteženosti.

U ovom poglavlju pozabavit ću se najčešćim psećim problemima kod kojih ljudi traže moju pomoć. Nadam se da ćete spoznati ne samo kako se njima pozabaviti nakon što se pojave, nego i, što je još i važnije, kako uopće spriječiti njihov nastanak.

Šaptač psima 123

AgresivnostAgresivnost je najčešći razlog zbog kojeg me pozivaju u pomoć. Ponekad me smatraju i “posljednjom nadom” za psa kojeg se već spremaju dati na brigu nekom drugom ili čak uspavati. A agresivnost zapravo uopće nije “problem” ili “otvoreno pitanje”. Agresivnost je ishod problema.

Agresivnost kod pasa nije prirodna. Čak su i vukovi u divljini rijetko agresivni prema pripadnicima svoje vrste, pa čak i prema lju­dima33 - osim kad postoji posve jasan i određen razlog za to, poput opasnosti ili izgladnjelosti. Agresivnost se javlja kada se ne rješavaju problemi psa, kada se energija frustriranosti ni na koji način ne može osloboditi. Nažalost, ako nije pod nadzorom, takva agresivnost uvijek eskalira. Žalosna istina glasi: kad me pozovu da pomognem u vezi s agresivnim psom, obično nailazim na psa kojeg se moglo spasiti od tog problema. Takvu se životinju moglo zaustaviti prije nego sto je postala toliko zeznuta. Vlasnici pasa ponekad traže pomoć tek kada njihov pas nekoga ugrize pa se odjednom suoče sa sudskom tužbom. Tada otprilike govore: “Kod kuće, s djecom, neopisivo je draga” ili “Tako se ponaša jedino kad začuje zvonce na ulaznim vratima.” Silno bih volio kad bi svi vlasnici pasa ozbiljnije shvaćali prve znakove agresivnog ponašanja i potražili stručnu pomoć prije nego što ih netko od susjeda odvede pred sud - ili, još gore, prije nego što netko strada.

Dominantna agresivnostI premda agresija u pasa nije prirodna, sklonost dominaciji nekim je psima prirođena. Vaš je pas možda prirodno dom inantna životinja visoke razine energije. Znači li to da mora biti agresivan ili opasan? Ne. Ali znači da uz njega morate igrati ulogu još pouzdanijeg smireno- -samouvjerenog vođe čopora. Želim reći da tu ulogu morate igrati bez prestanka, dvadeset četiri sata na dan i sedam dana u tjednu. Jer psu je upravo to pravi vođa. Vođa je vođa u svakom trenutku. Koliko god bili umorni, koliko se god željeli koncentrirati na prijenos utakmice ili časopis, i dalje mu morate odašiljati istu smireno-samouvjerenu energiju vođe.

Zapamtite: prirodno dominantnih pasa, vođa čopora, vrlo je malo. Kao što je u našem svijetu malo onih koje bismo mogli usporediti s

33 Kathy Dye: “ \Volves: Violent? Yes. T hreat? No”, Juncau Em pire, 2. studenoga 2000. http://juncaucm pirc.com /sm art_search/.

124 Cesar M illan

T

D om inantna agresivnost: uzdignute uši, podignut rep, izbočena prsa, iskešeni zubi

Oprah Winfrey ili Billom Gatesom, tako je i među psima malo rođe­nih vođa čopora. A takvi psi, ako im ne pružimo dovoljno tjelesnih i psiholoških izazova, uistinu mogu postati vrlo opasne životinje. Mogu postati i vrlo lako postaju problematičnim psima. Uvedemo li ih u svoj život, takvim psima dugujemo poticaje i izazove koji im trebaju.

Unatoč raširenom vjerovanju, ne postoji nešto što bismo mogli nazvati “dominantnom pasminom”. Promislite malo bolje - unutar legla, jedno će se maleno biće istaknuti kao najdominantnije, te će kasnije predvoditi taj čopor. Ostali će ga slijediti. Isti roditelji. Isto leglo. Ista pasmina. Postoje snažne pasmine - pit bulovi, rotvajleri, njemački ovčari, talijanski mastifi (cane corso, sicilijanski buldog, na- puljski molos) - ali na vođi je čopora da tu energiju usmjeri u zdrave oduške. Imate li psa koji pripada snažnoj pasmini, bit će vam najbolje da dobro pripazite da ste upravo vi vođa čopora.

U prirodi, životinja koja je prirođeno najdom inantnija postaje vođom čopora. Kao što sam već navodio, vođe se rađaju, a ne nastaju pod utjecajem okolnosti. No što ako se vođi nešto dogodi? Zamijenit će ga broj dva - često vođina družica. Njoj se potom za čelno mjesto u čoporu može suprotstaviti neki mužjak izvan čopora. Nasluti li da nije dovoljno snažan za preuzimanje uloge vođe, otjerat će ga ili ubiti. No ako je novi tip uistinu najsnažniji, cijeli će se čopor odmah podvrći njegovu autoritetu - bez sukoba. Umjesto njih, glasa majka priroda - novi voda izabran je automatski, zahvaljujući energiji. No čim se uspostavi nova hijerarhija, psi koji se nadu na broju dva i tri nove

Šaptač psima 125

ljestvice neće biti uvrijeđeni. Oni nisu “ambiciozni” onako kako bi to bio netko od nas - onako kako potpredsjednik samo čeka da postane predsjednikom ili neki podčinjeni menadžer iščekuje da preuzme cijelu tvrtku. Psi su instinktivno programirani tako da prihvaćaju činjenicu da najdominantnija životinja predvodi čopor. Ako je neki drugi pas snažniji od njih, bez pogovora će ga početi slijediti. Vaš se pas neće ljutiti uspostavite li u odnosu na njega ili nju dominantan odnos. Kad bi mogao, pas bi vam na tome vjerojatno i zahvalio.

Imate li prirodno dominantnog psa, dominaciju morate uspostavljati rano, često i uvjerljivo. Razmišljajte kao da je pas u vaš život ušao s određenim razlogom - kako biste postali snažnijom i samopouzdani- jom, smireno-samouvjerenijom osobom. Kome od nas ne bi koristilo kad bi u životu imao malo više smireno-samouvjerene energije - bilo da smo na poslu, s obitelji ili dok sjedimo u automobilu koji je zapeo u prometnoj gužvi? Najbolje je da psa od najranije mladosti podižete tako da u vama vidi vođu, ali i dominantnome psu možete bilo kada postati vođom čopora. Sve uvijek ovisi o energiji kojom zračite. Možete biti posve slijepi, imati jednu nogu, jednu ruku i biti u invalidskim kolicima- ali vaša je energija jača od energije rotvajlera koji teži sedamdeset pet kilograma. I takvog psa imate u šaci. I to posve automatski. Ja nisam ni visok ni snažan, ali u Centru za psihologiju pasa odjednom radim s trideset do četrdeset pasa. Često se dogodi d a je dovoljan već i moj pogled da kod nekog psa posve zaustavi zabranjeni oblik ponašanja. Stvar nije u mojoj veličini, nego u intenzitetu.

Kad čovjek ima pripadnika neke snažne pasmine ili psa dominan­tne naravi, ako mu je razina energije niža od razine energije tog psa, vlasnik će morati poraditi na sebi u psihološkome smislu. Zapamtite: to je posve prirodno. Vaša ljubimica s vama ne želi biti ravnopravna. Njezin se svijet sastoji od onih koji vode i onih koji slijede, a upravo je na vama, vlasniku, da odaberete ulogu. Niste li spremni na to ili to jednostavno ne možete, možda nemate psa koji vam odgovara. U jednom kasnijem poglavlju bit će više riječi o crvenoj zoni, zoni agre­sivnosti. A radi se o vrlo ozbiljnom problemu. Snažni psi u crvenoj zoni skrivili su teške ozljede, čak i smrt. U najvećem broju slučajeva radi se o dominantnim psima s kojima se vlasnici ne mogu nositi. Stoga se dobro zamislite u vezi sa psom s kojim živite. Ako se s njim ne možete nositi u svakom trenutku i u svakoj situaciji, to je loše za vas, loše za psa i loše za društvo općenito.

Evo i primjera jednog klijenta koji je jednom dominantnom psu do­pustio da izmakne kontroli čak u tolikoj mjeri da se njegova agresivnost

126 Cesar Millan

već približavala opasnoj zoni. Klijenticu ćemo nazvati Sue. S njom sam radio šest mjeseci, pokušavao je naučiti kako da se nosi sa psom, Tommyjem, mješancem irskog setera i njemačkog ovčara. Sue je od samog početka sve u vezi s Tommyjem, prirodno dominantnim psom, činila pogrešno. Počelo je tako što mu je dopuštala da čini što god hoće. To je dovelo čak i do toga da mu je dopuštala da je zaskoči i da u tom položaju ostane dok ne bi završio. Tommy je bio posve izma­knuo kontroli, žestoko je branio svoj teritorij, pretjerano se zaštitnički postavljao prema Sue i očito bio dominantan u njihovu domaćinstvu. Bio je to vrlo bolestan odnos. Već je bio ugrizao nekolicinu djece iz susjedstva te napao čovjeka koji im je održavao bazen, tako da je o slučaju obaviještena i služba za nadzor nad životinjama. Pokušao sam naučiti Sue kako da ovlada šetnjom, da projicira smireno-samouvjerenu energiju, no njoj to jednostavno nije išlo od ruke. Borila se s određe­nim vlastitim psihološkim problemima te se, bez obzira na stvarne razloge, nije mogla pridržavati pravila i discipline. Na koncu sam joj morao otvoreno reći: “Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da vam pomognem. Ali situacija je sada takva da će Tommy moći preživjeti jedino ako ga smjestimo u neki drugi dom.”

Dakako da joj je to slomilo srce. Ali je i spasilo Tommyjev život. Ne samo da je itekako živ, nego je i pas tragač u losangeleskoj policiji, a nastupa i u jednom filmu produkcijske kuće DreamVVorks. Napokon ima zdravije oduške u koje usmjerava svu tu intenzivnu, dominantnu energiju. I nema problema kad je riječ o slušanju zapovijedi. U cijeloj priči, jednostavno se pogrešan pas bio našao kod pogrešne osobe, a takva neusklađenost može dovesti i do vrlo opasnih problema.

Ljudi na mnogo načina mogu pogoršati dominantnu agresivnost. Prvi je način samo dopuštanje agresivnosti. Zapamtite: ne postavite li plan i program s ciljevima za sebe i svog psa, pas postaje vodom čopora. Druga je mogućnost igranje “ igara dom inacije” sa psom, igara u kojoj psu dopuštate da pobijedi. Čak i ako se s mladim psom igrate potezanja, ako se navikne na pobjeđivanje, moguće je da će to shvatiti kao znak dominacije nad vama. Neobuzdano divljanje sa psom po kući, čak i ako se radi o štenadi, može postaviti temelje za kasnije probleme agresivnosti. Postane li vam pas posesivan ili počne režati tijekom takve igre, vrlo je lako moguće da već stvarate pravo čudovište.

Šaptač psima 127

Agresivnost utemeljena na strahuVelik dio agresivnosti plod je straha, osobito u malenih pasa s napole- onovskim kompleksom. Dok sam radio u onom salonu za uljepšavanje pasa u San Diegu, odmah sam primijetio da su najzločestiji i najzlobniji psi najčešće upravo najmanje životinje. Ono što nazivamo prestraše­nom agresivnošću, ili agresivnošću iz straha, često počinje od režanja ili pokazivanja zuba. Pokaže li vaš pas neki od tih znakova kad ga odvodite na uljepšavanje ili kad ga pokušavate navesti na to da iziđe ispod stola, kamo se bio uvukao, odmah je sada vrijeme da potražite pomoć! Poput svih oblika agresivnosti, prestrašena agresivnost uvijek eskalira. Pas uči da može držati ljude na distanci tako što pokazuje zube, a to prilično brzo prelazi i u grickanje. Dobro je to što, oni koji grizu iz straha, u toj fazi još ne grizu za pravo, tj. zubima ne prodiru pod kožu. Obično samo gricnu pa se povuku. Cilj im je vas - ili nekog drugog tko im smeta - natjerati da se udalji i psa pusti na miru. Ali svaki oblik agresivnosti može se pretvoriti u nešto mnogo gore. Vaš pas nije sladak kada reži ili grize. Nije tek “takav karakter”. Takav je pas neuravnotežen i treba mu pomoć.

Prestrašenu agresivnost može izazvati i zlostavljanje. Ako je pas ozlijeđen i uvidi da bol može zaustaviti bijesnim napadima i divlja­njem, dakako da će se odlučiti za tu mogućnost. No većina slučajeva prestrašene agresije s kojima se susrećem nije plod okrutnosti, nego posljedica ljubavi koju im pružaju vlasnici - u pogrešnom trenutku. Oprin pas Sophie idealan je primjer za to. Kad bi Sophie nasrnula na

128

Pinky pokazuje ekstreman oblik straha

Cesar Millan

nekog drugog psa, Opra bi je podignula i tješila, time samo potičući takvo ponašanje.

Sada u Centru imam jednog psa, mješanku pit bula po imenu Pinky, koja je ekstreman slučaj prestrašene agresivnosti. Kad joj priđe netko od ljudi, pokaže zube i stane režati, uvuče rep među noge, spusti se i počne drhtati. I to jako, doista se tresti. Noge joj tada toliko drhte da jedva uspijeva stajati. Strah je posve paralizira. Pinkvn se vlasnik sažalio. Bilo mu je toliko žao sirote Pinky da ju je uvijek tješio i umiri­vao, pružao joj ljubav, poticao njezino ponašanje i mentalne procese u trenucima najveće nestabilnosti. Tek kad vidite ekstreman slučaj poput Pinky, uviđate koliko prestrašena agresivnost uistinu onesposobljuje.

Pružajte ljubav - ali u pravom trenutku!Kad smo već pri toj temi, mogu načas zastati i podsjetiti vas - još jed ­nom - na jedan od najčešćih načina na koje upropaštavamo pse i zbog kojih se kod njih javljaju problemi. Pružamo im ljubav, ali u pogrešnim trenucima. Ljubav iskazujemo kad je pseći um najnestabilniji. Upravo je taj savjet mojim klijentima često najteže poslušati. “Treba susprezati ljubav? Pa to je neprirodno!” Molim vas da me ne shvatite pogrešno. Ljubav je predivna stvar i jedan od najvećih darova koje dijelimo sa psima. Ali ljubav nije i među najvažnijim stvarima koje njima trebaju- osobito ako imaju probleme. Ako niste stabilni, zapravo ne možete iskusiti ljubav, ne možete je osjetiti. Ljubav ne pomaže nestabilnome psu. Agresivni psi neće se izliječiti jer ih vlasnici vole, jednako kao što se ni agresivan muškarac sklon zlostavljanju neće izliječiti bude li ga supruga, njegova žrtva, više voljela. Oni roditelji u seriji Dadilja 911... naravno da vole djecu! Ali oni daju jedino ljubav i ništa više. Djeci ne pružaju zabavu i tjelovježbu, kao ni psihološke poticaje. Nema pravila. Je li toj djeci lijepo i zabavno? Nije. I zbog toga su roditelji u pomoć pozvali profesionalnu dadilju. Ni nestabilni se psi ne zabavljaju, iako ih vlasnici često silno vole. I zbog toga vlasnici zovu mene.

Svrha Ijubavi nije pojačavanje nestabilnosti. Ljubav bi trebala na­građivati stabilnost, dizati nas na višu razinu komunikacije. Baš kao i u svijetu ljudi, ljubav u svijetu pasa nešto znači samo kad je zasluže­na. Ljudima nikad ne bih rekao da prestanu voljeti psa ili da ga vole “manje” ili da na neki način mjere ljubav koju mu pružaju. Psu pružite svu ljubav koju osjećate. Pružite mu svu ljubav koju vaše srce može podnijeti, pa i više od toga! Ali, molim vas, ljubav iskazujte u pravom trenutku. Tu naklonost dijelite kako biste pomogli psu, a ne samo kako

Šaptač psima 129

biste zadovoljili vlastite potrebe. Kad pružate ljubav u odgovarajućem trenutku, jedino tada ćete moći istinski dokazati ljubav koju osjećate prema psu. Djela govore više od riječi.

Prestrašena agresivnost ne izniče niotkuda. Pomno je, poput ka­kvog vrta ili parka, njeguju dobronamjerni vlasnici koji zapravo nisu svjesni toga što čine. Josh je još jedan primjer prestrašeno-agresivnog psa, kojemu su scenaristi moje televizijske serije nadjenuti nadimak “Grooming Gremlin”, zbog duge dlake koja mu zaklanja i oči. Josh je bio pas iz utočišta kojeg nitko nije htio posvojiti. Režao je na sve koji bi prošli kraj njegova kaveza. Svi koji su dolazili onamo žalili su Josha - ali baš svi. Većina ljudi “žali” životinje u azilu. Suosjećanje je jednostavno ljudska odlika. No kad pedeset ljudi dođe u utočište i kad svi jednako blago i suosjećajno kažu “oh, siroti pas!”, pritom odašiljući upravo takvu energiju, ta energija postaje temeljnim sastavnim dijelom tog psa. Ona ga nadalje određuje.

Medicinska sestra Ronette toliko se sažalila nad Joshom da ga je na licu mjesta usvojila. I nakon toga žalila ga jc iz dana u dan. Kad bi zarežao na njezinu kćer jer se približila njegovoj posudi s hranom, Ronette bi ga uzela u naručje i umirivala i tješila, baš kao da je njezina kći u nečemu pogriješila. Kad je profesionalne šišače napao već toliko puta da su mu zabranili dolazak u taj salon, satima je dotjerivala malog razdražljivca koji nije dopuštao da mu škarama priđe očima.

Vjerovali ili ne, tijekom cjelokupne karijere doživio sam tek nekoliko ugriza pasa. Pokazalo se da je jedan od tih slučajeva i Josh! Ugrizao me dok sam ga šišao - ali ja sam samo nastavio raditi kao da se ništa nije dogodilo. Morao je nekako spoznati da se čovjek neće povući, koliko god on postajao agresivan. Kako je bio vrlo malen pas, bilo je tu više režanja nego grickanja i više grickanja nego pravog ugriza. Na koncu jc popustio i Josh danas može ići na šišanje a da pritom nikog ne raskrvari.

Za primjere sam uzeo i Pinky i Josha jer želim naglasiti kako saža­ljenje psu ne donosi baš ništa dobra. Štoviše, to mu škodi, jer umanjuje izglede da u budućnosti postane uravnotežen. Zamislite da vas netko bez prestanka “sažalijeva”. Kako biste se osjećali i kakvo biste imali mišljenje o samome sebi? Psima treba vođenje, a tek potom i ljubav. Neka ljubav bude nagrada za uravnoteženost. Tako se održava ravnoteža.

Kako se nositi s agresivnošću koja počiva na strahu? Jednostavno ne popuštati. Možete birati - ili pustiti psa i čekati da dođe k vama ili otići po njega. Ako krenete prema njemu, morate ići do kraja. Jednostavno

130 Cesar Millan

Pokazivanje naklonosti prem a Pinky - nakon što postane sm ireno-podložna

Šaptač psima 131

mu nc možete dopustiti da pobijedi. Morate ostati smireni i samouvje­reni i ne smijete se prepustiti bijesu. U svakom trenutku vodite računao činjenici da sve to činite za dobrobit životinje. Ključ svega počiva u strpljivosti. U čekanju. Čini se d a je čovjek jedina životinja koja ne razumije pojam strpljivosti. Vukovi vrebaju i čekaju plijen. Krokodili čekaju. Tigrovi čekaju. Ali osobito smo mi, ovdje, u Americi, naviknuti čak i kupovati iz automobila, naviknuti na ekspresnu dostavu do kućnog praga, kao i na superbrzi Internet. Rehabilitaciju psa koji je agresivan zbog straha jednostavno ne možete požurivati. Takvog psa morat ćete

Čim jo j stavim uzicu i krenem o u šetnju, Pinky se opusti

ispraviti pedeset, možda i stotinu puta prije nego što mu sve sjedne kako treba. U Centru imam nekoliko takvih pasa za koje znam da ću ih još stotine puta izvlačiti iz kutova, sve dok jednom napokon ne shvate da će biti nagrađeni isključivo za smirenu samouvjerenost.

Kad je riječ o Pinky, onoj prestrašeno-agresivnoj pit bulici, čim joj slavim uzicu koja stoji trideset pet centa, odmah se opusti. Takva je priroda onoga koji slijedi u čoporu - želi da joj se odredi što treba raditi. Prošećem li s njom samo nekoliko koraka, počinje pokazivati sve fizičke znakove smirene podložnosti. Opušta se i smiruje. Protekne li previše vremena do trenutka kada joj kažem što želim da učini nakon toga, govor njezina tijela ponovno se mijenja - rep se spušta medu noge, noge ponovno počinju drhtati. Nema te količine ljubavi koja će pomoći tom psu - u ovom slučaju, upravo je takva naklonost u velikoj mjeri pridonijela problemu. Kada prema njoj pokazujem naklonost? Čim primijetim da se opustila dok hodamo s uzicom oko vrata. To ću nastaviti činiti sve dok se posve ne rehabilitira.

Psi postaju agresivni zbog straha, dominacije, posesivnosti, zaštite teritorija i još niza drugih razloga - a ta agresivnost javlja se u različitim stupnjevima intenziteta. U sljedećem poglavlju bit će riječi o onome što ja nazivam “crvenom zonom”. Slučajeve iz te “crvene zone” - ekstremnu, kroničnu agresivnost - uvijek treba odmah prepustiti profesionalcu. Nikada se ne pokušavajte sami hvatati u koštac s takvim psom. AH morate sami odrediti razinu do koje se osjećate ugodno. Ako je vaš pas agresivan kao Josh. ali niste uvjereni da se možete nositi s takvom situacijom, molim vas da se ipak priklonite sigurnijem rješenju. Pozovite profesionalca za dresuru ili stručnjaka za životinjski biheviorizam jer će to biti najbolje i za vas i za vašeg psa.

Hiperaktivna energijaSkače li vam pas po glavi kad sc vratite kući? Mislite li da je stvar samo u tome da je pas sretan što vas vidi i što ima “duha”? Smatrate li takvo ponašanje “karakterom ” svog psa? Ne radi se ni o duhu ni o karakteru. Hiperaktivna energija - pretjerana uzbuđenost - kod pasa nije prirodna. I nije zdrava.

Psi se u prirodnom e stanju uzbude i igraju se među sobom, ali i za to uzbuđenje postoji točno određeno vrijeme i mjesto. Nakon lova, ili nakon što su jeli, imaju svojevrsnu proslavu, koju mi tumači­mo kao naklonost. Često se među sobom igraju “grubo”, pa postaju

132 Cesar Millan

uzbuđeno-pođložni ili uzbuđeno-dominantni. Ali ne ponašaju se dugo tako uzbuđeno i to uzbuđenje ne prati ono hiperaktivno “dahtanje” koje prim jećujem o kod pretjerano uzbuđenih kućnih pasa. To je drukčija vrsta uzbuđenja, svojevrsno zaluđeno uzbuđenje. Čini se da su neki psi u Americi neprestano u stanju hiperuzbuđenosti. A to za njih nije dobro.

Primijetio sam da moji klijenti riječi sreća i uzbuđenje često tum a­če kao sinonime. “Tako je sretna što me vidi!” A to nisu istoznačni pojmovi. Sretan je pas budan pas: uši su mu uzdignute, glava također, a repom za to vrijeme maše. Pretjerano uzbuđeni pas poskakuje uvis, dahće i ne može se prestati kretati. To je zatomljena, suspregnuta energija. Hiperaktivno energični psi najčešće pripadaju skupini onih pasa koje je najteže rehabilitirati. Iliperaktivna energija izaziva i druge probleme, poput fiksacije i opsjednutosti.

Kad pas skoči na njih nakon što se vrate kući s posla, mnogi moji klijenti pružaju mu velike količine ljubavi i naklonosti. Kao prvo, ako pas skače na vas, to je s njegove strane čin dominacije. To nemojte dopuštati. Psi su po prirodi znatiželjni i očito je da ih zanima tko se pojavio na ulazu u vašu kuću. Ali pas mora vladati osnovama bontona da bi mogao dočekivati goste. Psi se s drugim psima ne pozdravljaju tako da po njima skaču. Pri susretu se njuškaju. Ako su takva pravila ponašanja dobra za svijet pasa, onda su svakako dobra i za vaš dom.

Dok psa učite kako pristojno pozdraviti gosta, držite ga vezanog kad vam netko dolazi u posjet. Kad primijetite da ostvarujete vidljiv napredak, zamolile gosta da vam pomogne. Uputite ga tako da se uopće ne obazire na skakanje pretjerano uzbuđenog psa - da mu se ne obraća, da ga ne dodiruje, da ga ne gleda - sve dok se ne smiri. Kad ga ignorirate, pas se neki put smiri već za koju sekundu.

Hiperaktivnim je psima potrebna tjelesna aktivnost, i to mnogo takve aktivnosti. A aktivnost im je potrebna i prije nego što će osjetiti naklonost i ljubav. Kad se vratite kući, izvedite psa u dugotrajnu šetnju. Potom ga nahranite. Tako ste mu osigurali tjelesni i psihički izazov, nakon čega je uslijedila nagrada u obliku hrane. Nešto kasnije, kada se mentalno posve smiri, psu pružite izraze naklonosti. Ne potičite suludo skakanje, čak ni kad vam se to čini zabavnim i kad zahvaljujući tome imate osjećaj da vas pas voli. Zao mi je, ali do cijele strke ne dolazi jer je pas “sretan što vas vidi”: stvar je u tome što je u njemu previše sputane energije koje se mora nekako osloboditi.

Šaptač psima 133

Tjeskoba/tjeskoba zbog odvojenostiTjeskoba može pojačati hiperaktivnu energiju. U prirodi baš i ne nailazimo na tjeskobu. Na strah da, ali na tjeskobu ipak ne. Tek kad životinje dovedemo kući ili ih zatvorimo u kavez, kod njih se javlja tjeskoba. A upravo tjeskoba može izazvati onakvo cviljenje, cendranje, zavijanje i tjeskobu zbog odvajanja kakve je Oprina Sophie doživljavala kad god je njezina vlasnica nekamo odlazila. Posve je normalno da jc pas zabrinut zbog odvajanja od vas. Oni se instinktivno brinu ili su tužni kad dođe do raspada čopora, čak i ako ste u tom “čoporu” samo vi i vaš pas. I nije prirodno kad je pas cijeli dan zatočen u kući ili stanu, sam i bez ikakvih aktivnosti. Vaš pas ne može čitati knjigu, ni rješavati križaljku - niti gledati moju seriju. Dok vas nema, on nema kamo usmjeriti energiju. Nije nikakvo čudo što toliki američki psi proživljavaju tjeskobu zbog odvojenosti - pa na koncu pokazuju svu onu silnu nakupljenu hiperaktivnu energiju kad se vlasnik vrati kući.

Usput, kad se vratite kući i utvrdite da vam je pas izgrizao najdraže cipele, razlog se ne krije u tome što sc na vas “ljuti” jer ste otišli i što “zna” da volite upravo te cipclc! Eto, takvim razmišljanjem ponovno humanizirate psa! Pas vam je izgrizao cipclc upravo zbog te potiskivane energije. Prvo vam je onjušio cipele. Miris mu je bio poznat, podsjećao ga na vas. Njušeći cipele i reagirajući na dobro poznati miris, pas se uzbudio. A nakon toga, nekako je morao osloboditi svu tu energiju i tjeskobu. Stoga se svim silama okomio na vaše nesretne cipele.

Prema mojem iskustvu, vlasnici često ne prepoznaju simptome tjeskobe kod pasa. Smatraju da tjeskoba zbog odvajanja počinje kad iziđu iz kuće - no ona zapravo ima ishodište u neoslobođenoj energiji koja se u psu nakuplja još od trenutka kad se probudi. Vlasnik se budi, pere zube, pije kavu i priprema doručak - a cijelo to vrijeme pas je u pozadini, slijedi ga iz prostorije u prostoriju, hoda amo-tamo. Vlasnik misli: “Oh, kako voli biti uz mene, pazi na to da kod mene u svakom trenutku sve bude u redu.” Sve su to maštarije koje čovjek stvara kako bi se osjećao bolje i zadovoljnije. Takav vam pas ne pokazuje koliko vas voli, nego koliko je tjeskoban ili tjeskobna. Odete li od kuće a da psu prije toga ne omogućite da na neki način oslobodi tu energiju, dakako da će imati problema s tjeskobom zbog odvajanja.

Klijentima obično govorim da odmah ujutro psa odvedu u poštenu šetnju, na trčanje ili čak na seansu s koturaljkama. To je korisno i za čovjekovo zdravlje. Ako vam to baš nikako nije izvedivo, psa stavite na spravu za trčanje dok doručkujete ili se šminkate. Svojski ga izmorite.

Cesar Millan

Nakon toga vrijeme je za jelo. Kad iziđete iz kuće, pas će biti umoran i sit, te po prirodi u stanju opuštenosti i odmora. Um će mu biti smireno- podložan, pa će ostatak dana biti miran. Izgledi za to da vas na vratima dočeka hiperaktivan pas tako će biti mnogo manji. Još jedan savjet: ne radite veliku predstavu od dolazaka i odlazaka. Zračite li prilikom odlazaka i dolazaka uzbuđenom energijom, samo ćete poticati tjeskobu.

Opsjcdnu tost/fiksacije

Još je jedan od mogućih ishoda nakupljanja neoslobođene energije fiksacija ili opsjednutost psa nečim. Može se raditi o bilo čemu, od teniske loptice do mačke, no to nije prirodno i nije dobro za vašeg psa.

Fiksacija uzaludno troši energiju. Pas energiju mora usmjeriti u nešto kako bi bio uravnotežen i sm ireno-podložan. Pas koji živi s beskućnikom hoda po čitav dan pa tako troši energiju. Pas koji živi s invalidom nosi se s fizičko-psihološkim izazovima čuvanja vlasnika, pa je i to jedan od načina oslobađanja energije. Vlasnici koji redovito trče i hodaju sa psom životinji pomažu da utroši energiju.

Mnogi vlasnici smatraju da će, otvore li psu stražnja vrata kuće životinji pružiti dovoljno kretanja jer će moći juriti za nekom vjeveri­com u vrtu - vjevericom koju, u devedeset devet posto slučajeva, pas ni u snu ne može uloviti. Pas tako cijeli dan pilji u vjevericu na nekoj visokoj grani i kod njega se razvija fiksacija na vjevericu kojoj se živo fućka za psa. (Jeste li kada vidjeli tjeskobnu vjevericu?) U cijeloj priči, poludjet će jedino pas. Sva energija koncentrirana mu je na vjevericu. To je jedan od načina nastanka fiksacije.

Drugi je način kada psu dopustite da jednostavno tako sjedi i pilji u neku mačku, pticu ili neku drugu životinju u kući. A budući da pas ne grize, ne laje i ne reži, vlasnik misli da je sve u redu. No dugotrajna fiksiranost za psa nipošto nije normalna. Oči će mu biti fokusirane, zjenice raširene, a psu će katkada k tome curiti slina. Geste će odavati napetost. Izda li mu vlasnik neku zapovijed, pas u takvom stanju neće reagirati. Uši se neće čak ni trznuti u znak prepoznavanja vlasnikova glasa. Kad vlasnik odvede psa u park, pa on trči amo-tamo, amo- -tamo, u beskonačnost kompulzivno jureći za manjim psima, to nije igra. To nije zabava. To je fiksacija. Čak i ako tom prilikom ne dođe do ugriza, takva je fiksacija ozbiljna stvar jer može eskalirati i psa dovesti u crvenu zonu.

Šaptač psima 135

Druga je vrsta fiksacije opsjednuta usmjerenost psa na neku igračku ili aktivnost. Jeste li kada vidjeli psa kojeg je izludjela teniska loptica, psa koji vas moli da mu je u beskonačnost dobacujete, sve dok vam se ne počne činiti da biste najradije počeli čupati kosu? Mnogi vlasnici smatraju da izvođenje psa na igru bacanja i hvatanja može zamijeniti redovite šetnje. Ali to ne funkcionira. Da, to jest oblik kretanja i tjelovježbe, ali nije onakva iskonska aktivnost kakvu nudi kretanje u društvu vode čopora. Ja to volim usporediti kao razliku između odvo­đenja djeteta u veliku igraonicu ili zabavni park i odvođenja djeteta na satove klavira. U prvom slučaju, djeca će biti izvan sebe. To je uzbuđe­nje. Satovi klavira bit će psihološki izazov. To je smirena podložnost. Igranje i hvatanje je uzbuđenje, šetnja je smirena podložnost. Preskoči li vlasnik šetnju pa se sa psom samo igra, pas će to vrijeme određeno za igru morati iskoristiti kao jedini način da posve iscrpi energiju. Psu se ta aktivnost nudi kad mu je um obuzet tjeskobom i uzbuđenjem. Stoga će se igrati dok ne padne s nogu, a to će biti još dugo nakon vlasnika. Istodobno će funkcionirati u jednoj vrlo visokoj brzini u kojoj prirodno inače nikada ne bi bio. Vukovi i divlji psi love organizirano. Pritom su smireni. Nemaju fiksacije prema plijenu. Koncentrirani su i fokusirani. Ali ne i fiksirani. Jedno je prirodno stanje. Drugo nije.

Poteškoća se sastoji u tome što su vlasnicima fiksacije često “slatke” ili “smiješne”. Ili ih opisuju kao ljubav. “Malena obožava taj frizbi!” “Ma on uživa u igranju lopticom.” To nije zdrava vrsta ljubavi. Fiksacija je poput čovjekove ovisnosti i može biti podjednako opasna. Prisjetite se samo nekog ovisnika o kocki u Las Vegasu koji za istim automatom sjedi cijelu noć, ubacuje novčiće i satima bez prestanka poteže onu polugu. To je fiksacija. Cigarete, alkohol - sve što ne možete kontro­lirati i gdje nemate granicu, sve je to fiksacija. Više nemate nadzor. U ovom slučaju nadzor nad psom ima loptica. Ili mačka. Ili vjevcrica. Neki su psi toliko fiksirani da će ugristi ili napasti nekog drugog psa ili osobu koja im pokuša oduzeti predmet fiksacije. Ne budete li bili na oprezu, ući ćete u crvenu zonu.

Ako slijedi igra lopticom, u Centru za psihologiju pasa dobro pazim da prije toga svi budu posve mirni. Ako se spremam hraniti pse, svi tada moraju biti mirni i tihi. Ako se spremam prema psima iskazati ljubav i naklonost, svi moraju prvo biti posve mirni. Psima nikada ne dajem ništa ako nisu u smireno-podložnome stanju. I tako od psa s fiksacijom stvaram normalnog psa. Jer u tom stanju nikada neće dobiti baš ništa. I upravo zahvaljujući tome mogu imati pedeset pasa koji se igraju istom lopticom a da pritom nitko ne strada. Osim toga, nikad se ne igramo i

136 Cesar Millan

nc jedemo a da prije toga nismo odradili neku fizički zahtjevnu vježbu ili aktivnost - hodanje, trčanje, koturaljkanje. Ključno je iscrpljivanje energije.

Psi koji imaju neku fiksaciju na kušnju dovode naše strpljenje. Većina ljudi pokušava verbalno urazumiti psa kad je fiksiran na predmet kao što je neka igračka ili teniska loptica. Mirne riječi potom eskaliraju i dosežu razinu naredbe: “Ne, ostavi to. Pusti. Pusti. Pusti. Pusti!” To kod životinje samo stvara još više uzbuđene i nestabilne energije. Čovjek je u tom trenutku već frustriran i bijesan na psa jer pas nije čuo ni jednu jedinu riječ od svega onoga što mu je uputio u posljednjih deset minuta. Vlasnik potom donosi odluku da će fizički uhvatiti psa i odvojiti ga od predmeta. Sada projicira toliko nestabilne, frustrirane energije da se fiksacija samo pogoršava.

Smirivanje JordanaFizički najnaporniji slučaj koji sam rješavao u prvoj sezoni televizijske serije bio je buldog Jordan, koji je imao više opsesija. Jordanov vlasnik, Bili, izričito je tražio smirenog, lijenog buldoga niske razine energije. Jordan se nedvojbeno doimao mirnim kad ga je Bili odabrao iz legla, ali se pretvorio u hiperaktivnog, dom inantnog psa s opsesijama i fiksacijama. Fiksirao bi se na skejtbord, loptu za košarku, crijevo za vodu - praktički bilo što u dosegu. To nešto uhvatio bi zubima i više ne bi ispuštao. Bili i članovi njegove obitelji činili su bez konkurencije najgoru stvar sa životinjom koja u ustima ima objekt fiksacije: igrali su se potezanja s Jordanom. Time što su mu pokušavali preoteti lopticu ili skejtbord, aktivirali su njegov instinkt za plijen, zbog čega je još više šizio. Ni Billova energija nije bila od osobite pomoći. Strpljivost je velika vrlina kad je riječ o problemu fiksacije. Dakako, isto vrijedi i za smireno-samouvjerenu energiju. Na prvi pogled, Bili je bio opu­šten i bezbrižan tip, no pod površinom jc zapravo bio vrlo napet i kod njega je vrlo lako dolazilo do frustracija. Sjećate se kako sam rekao da energija nikad ne laže? Bili svojim držanjem nije mogao zavarati Jordana. Njegova pasivno-agresivna, frustrirana energija odražavala se u Jordanovoj opsjednutosti.

Prilikom rehabilitiranja pasa, najčešće m ije lakše ukloniti domi­nantan i agresivan mentalni stav nego hiperaktivno-fiksirani. Jordan ni po čemu nije bio iznimka. Počeo sam od skejtborda. Budući da buldozima ubrzo postane vruće i lako se iscrpe, nekako sam mislio da ću ga lako izmoriti tako da ostane bez energije. Dokazao mi je da sam

Šaptač psima 137

"Smirivanje Jordana"

se teško prevario. Taj je buldog uistinu bio odlučan mladac. Umjesto da mu odvlačim predmet, o kojoj god stvari bila riječ, od njega sam tražio da se povuče od predmeta, tako da ga ja mogu preuzeti. Kad god je krenuo naprijed, ispravio sam ga povlačenjem. Na taj način do njegova mozga s vremenom je došao signal koji govori da želim podložnost. Išao sam naprijed, umjesto da se udaljavam od njega. I održavao sam tu istu smirenu samouvjerenost sve dok Jordan na koncu nije shvatio, no kako je već toliko dugo bio živio u tom fiksiranom stanju, to nije bilo nimalo jednostavno. Na završetku seanse s mene se već cijedio znoj.

Sljedeća zadaća bio je rad s Jordanovim vlasnikom Billom. Morao sam navesti Billa da shvati svoj dio jednadžbe. Mora postati strplji­viji i vježbati tako da postane smireniji i samouvjereniji. Istinski sam uvjeren, a tako govori i moje iskustvo, da životinje u naš život ulaze s određenom svrhom: da nam prenesu određene lekcije i da nam pomo­gnu da postanemo boljim ljudima. Jordan se nedvojbeno bio uvukao pod Billovu kožu. D a je pronašao blagog psa niže razine energije, Bili možda ne bi ni imao motiva za promjene. Bili je volio Jordana pa je zbog toga htio postati uravnoteženijom osobom, kako bi i Jordan postao uravnoteženijim buldogom.

138 Cesar Millan

Pas koji ima fiksacije ili opsesije mora imati odušak za svu sputanu energiju, a sve počinje od šetnje. Usto mu treba i vlasnik koji će biti uz njega i “prekinuti opčinjenost” čim se pojave prvi znakovi fiksa­cije. Ne smijete čekati da pas već utone u fiksirani mentalni sklop. A odmah ćete prepoznati kad do toga dođe. Govor tijela tada će se promijeniti, a pas će se ukočiti. Zjenice će se proširiti. Kad dođe do toga, potrebno gaje prikladnom korekcijom odmah vratiti u smireno i opušteno stanje. Billu sam predložio da pođe u dugotrajnu šetnju i da tako izmori Jordana, a da zatim pred njega postavi predmet i dobro pazi da ne krene na njega. Ako pas već dugo ima takvih problema, to ćete morati ponavljati vrlo dugo - možda i mjesecima ako je fiksacija uistinu teška. Kao što kažu u klubovima liječenih alkoholičara: dan po dan. Ako već dulje vrijeme u životu dosljedno činite nešto štetno- pušite, pijete, prejedate se - morate vježbati dosljednost u zamjeni istih navika pozitivnim aktivnostima. Rehabilitiranje psa s fiksacija­ma i opsesijama možda izgleda naporno i to je čest slučaj. No psima dugujemo takav trud kako bi postali uravnoteženi.

FobijeSjećate se Kanea, doge koja se bojala glatkih podova? To je klasičan primjer fobije. Pas može steći fobiju praktički od bilo čega, od točno određenih čizama, preko neke druge životinje do čitavog ljudskog roda! Fobije su, posve kratko i jasno, strahovi koje pas nije uspio nadići. Ne dopustite li psećem umu da pođe dalje nakon incidenta koji ga je prestrašio, taj strah može prerasti u fobiju. U prirodnome svijetu životinja uči iz straha. Vuk uči izbjegavati stupice. Mačka uči da se ne smije igrati sa zmijama. Ali životinje od stvari koje ih plaše ne rade slona. I unatoč njima, mirno spavaju. Proživljavaju tu emociju, na temelju nje uče, pa nastavljaju normalno živjeti. Mi ljudi kod njih izazivamo fobije načinom na koji reagiramo na njihove strahove. Zbog nas se iz toga ne mogu izvući. Marina, Kaneova vlasnica, podigla je veliku strku kad se Kane prvi put poskliznuo na glatkome podu. Potom je pogriješila tješeći ga kad god bi se našao u blizini predmeta fobije.

Čak i kad ne znamo izvor pseće fobije, znate li što će ili prouzro­čiti ili samo pojačati eventualnu fobiju? Da, pogodili ste - ponovno je riječ o iskazivanju ljubavi u pogrešnom trenutku. Kad se dijete nečega boji, a mi ga tješimo i pružamo mu nježnost i ljubav, to je dio ljudske psihologije. Kad se pas boji, a mi ga tješimo i pružamo mu nježnost i ljubav, to je također dio ljudske, a ne pseće psihologije. Pas drugome

Šaptač psima 139

psu koji je u strahu nikada nc bi pokazivao naklonost! Na pseću fo­biju treba reagirati nametanjem vodstva. Prvo psa iscrpite - budući da je fobija svojevrsna obrnuta opsesija, vrijede ista pravila. Ako je pas umoran i opušten, mnogo su manji izgledi da će ga obuzeti neka fobija - i mnogo će lakše i bolje reagirati na snažnog vođu čopora koji će mu pomoći da nadiđe strahove.

Niska razina samopoštovanjaSamopoštovanje nije problem, ali igra određenu ulogu u mnogim problemima sa psima na koje nailazim. Kad govorim o samopoštova- nju pasa, ne mislim na to kako pas izgleda ili je li popularan ili nije. Po meni, samopoštovanje kod psa odnosi se na energiju, dominaciju i podložnost. Psi niske razine samopoštovanja podložni su psi slabog intenziteta energije, mentalno slabe životinje koje mogu doživjeti strah, paniku i fobiju. Cesto pokazuju znakove tjeskobe. Mogu iskazivati i ponašanje utemeljeno na prestrašenoj agresivnosti (poput Josha ili Pinky) ili mogu jednostavno biti krajnje stidljivi.

Kod pasa s niskom razinom samopoštovanja mogu sc razviti i razne opsesije, no na drukčiji način nego kao kod dominantnih, energičnih pasa poput Jordana. Za primjer uzmite entlebuškog planinskog psa Brooksa. Brooks jc kao štene bio vrlo plah. Nakon što ga jc ugrizao susjedov pas, počeo se još više bojati. Uzmicao bi i povlačio se kad god bi ga netko pokušao potapšati. Kako je imao vrlo nisku razinu samopoštovanja, činilo mu se da ga svi nekako napadaju te se bojao. A onda sc jednog dana netko s njim poigrao “lovice” služeći se laserskim svjetlom - jednim od onih pomagala u obliku kemijske olovke koje odašilje crvenu zraku. Brooks je istinski zavolio tu igru jer mu se pružala prilika da za nečim juri. Nešto jc za promjenu bježalo od njega! Osjećao se blago dominantnim nad nečim te time i zadovoljno, a sva energija koju je bio pohranio u nesigurnosti mogla sc osloboditi dok je hvatao tu točkicu svjetla. Brooks je otada bio opsjednut svjetlom. Pozornost su mu neprestano odvlačile sunčeve zrake, odrazi, igra svjetla i sjene na tlu. Njegovi vlasnici, Lorain i Chuck, nisu ga mogli izvesti čak ni u šetnju a da Brooks ne otrči nekamo, jureći za nekakvim odrazom koji bi se usput pojavio. Brooks je smatrao da jedino zahvaljujući svjetlu može osloboditi sputanu energiju. Nesigurnome Brooksu svjetlo je bilo nešto nad čim je mogao pokušati uspostaviti nadzor. To nešto nikad nije jurilo za njim. Uvijek se udaljavalo. Opsjednutost su izravno stvorili i nedostatak fizičke aktivnosti i Brooksova niska razina samopoštovanja.

140 Cesar Millan

Brooks zaluđeno lovi svjetlo

Za razliku od dominantnog Jordana, psa visoke razine energije, Brooks je bio neodlučan i podložan pas pa sam ga iz opsjednutosti probudio za manje od pet minuta. Trebalo ga je samo nekoliko puta povući za uzicu da shvati. Dakako, njegovi će ga vlasnici trebati i dalje ispravljati - dosljedno - kad god se počne vraćati opsjednutosti, no ubrzo je ta opsjednutost ostala daleko iza njih, nalik na tek nejasno sjećanje.

Samopoštovanje nekih pasa na samome je dnu dna - to su psi po­put Pinky. Nikako se ne mogu izvući iz te svoje nesigurnosti. Umjesto da se suprotstave ili da pobjegnu, oni se paraliziraju. Skrivaju se, ne žele se pomaknuti, tresu se - jednostavno ne mogu poći dalje, što god točno radili. Sami se neće oporaviti. Potrebna im je ljudska pomoć.

Psi koji nemaju mnogo samopoštovanja očajnički traže vođu čo­pora! Takvi psi žele da im kažete što da rade - to su ponekad jedini trenuci kada se mogu opustiti, kao što je slučaj s Pinky. Takvi psi dobro reagiraju na pravila, granice i ograničenja. “Snaga čopora” pomoći će im da se brže oporave - kad je među pripadnicima svoje vrste, to je za psa s niskom razinom samopoštovanja vrlo snažna i djelotvorna terapija - no u početku treba pomno nadzirati to vrijeme provedeno u čoporu upravo zbog prirodnog instinkta koji pse tjera da napadnu slabosti. M alo-pomalo takvi se psi oporavljaju, ali im je potrebno snažno ljudsko vodstvo.

Još samo nešto o samopoštovanju. Razina samopoštovanja kućnoga psa ne bi trebala biti ni previsoka. U prirodi se jedino vođa čopora

Šaptač psima 141

može šepiriti uzdignuta repa i istaknutih prsa, te prema drugima zračiti dominantnom energijom. Ako ste voda čopora svome psu, tada u kući to možete činiti jedino vi! Kada dodem u kuću u kojoj svi ukućani na vršcima prstiju hodaju oko psa, u kojoj pas zastrašuje i prijeti, a svi ga slušaju, jasno mi je da bi se takav pas trebao malo manje ponositi sobom. Postati vođom čopora dominantnome psu znači spustiti ga za jednu hijerarhijsku stubu. A to se definitivno ne odnosi na fizičko zlostavljanje ili neki oblik ponižavanja. Zapam tite: pas vam neće zamjeriti jer ste preuzeli vodeću ulogu. Možda će se u početku malo opirati - da vidi koliko daleko može ići - ali neće se uvrijediti kad mu dokažete da je vaša energija snažnija od njegove.

PrevencijaSve navedene probleme moguće je spriječiti vodite li računa o tome da se prema svome psu morate odnositi kao prema psu, a ne kao prema čovjeku - i postavite li kao prioritet zadaću da zadovoljstvom ispunja­vate život psa onako kako on zadovoljstvom ispunjava vaš život. U 7. poglavlju izložit ću vam svoju jednostavnu metodu stvaranja sretnog i uravnoteženog psa. No prvo bih se htio pozabaviti najozbiljnijim slučajevima zbog kojih me pozivaju u pomoć - slučajevima agresije u “crvenoj zoni”.

Pit bul u crvenoj zoni

6 .

Psi u crvenoj zoniOpasna agresivnost

Zamislite ovakvu situaciju - vratili ste sc kući, u svoju modernu i skupu stambenu zgradu, nakon što ste kupili nešto namirnica. Dizalo se zau­stavlja na vašem katu i vrata se otvaraju. Prvo, i posljednje, što vidite dva su kanarska mastifa (presa canario) od pedeset pet kilograma koji su se otrgnuli s vlasnikove uzice i iskeženih zuba jure izravno na vas.

Tako je u siječnju 2001. život okončala Diane Whipple, tridesettro- godišnja trenerica lakrosa u San Franciscu. Oboje vlasnika pasa osu­đeno je za ubojstvo iz nehaja, te su odslužili četverogodišnju zatvorsku kaznu. Bio je to možda i najozloglašeniji napad pasa u Sjedinjenim Državama, no nipošto nije riječ o jedinome slučaju. U ovoj zemlji svake godine od napada pasa u prosjeku pogine osamnaest ljudi34. Trošimo više od sto šezdeset pet milijuna dolara na liječenje gotovo milijun teških ozljeda od ugriza do kojih dolazi svake godine35. Ugrizi pasa izazivaju približno četrdeset četiri tisuće ozljeda lica koje se liječe u američkim bolnicama36. I što je najtragičnije, šezdeset posto žrtava ugriza upravo su djeca37. Većina pasa odgovornih za te napade završit

34 J. J. Sacks i dr.: “Fatal Dog Attacks, 1989-1994”, Pediatrics 97, br. 6 (1. lipnja 1996.), 891-895.

35 D. Pim cntal, L. Lach, R. Zuniga i D. M orrison: “Environm cntal and Econom ic Costs Associated vvith Non-indigenous Species in the United States”, sveučilište Cornell, Col- lege of A griculture and Life Sciences, Ithaca, N. Y., 1999., http://www.news.cornell.edu/ releases/Jan99/species_costs.htm l.

36 T. A. Karlson: “The Incidencc o f Facial Injurics from Dog Bites”, JA M A , 251, br. 24 (lipanj 1984.). 3265-67.

37 Izvor: A m erička udruga plastičnih kirurga.

Šaptač psima 143

će kao statistički podatak - biti tek dio od 2,7 milijuna životinja koje se svake godine eutanaziraju u utočištima-18.

Prisjetite se jednog: te životinje nisu “unaprijed isplanirale” napad. Ti psi nisu “rođeni ubojice”, niti su se odjednom pretvorili u strojeve za ubijanje. Za razliku od čovjeka koji je zbog ubojstva osuđen na smrt, nijedan od tih pasa nije imao osjećaj za ispravno i pogrešno u vezi s oduzimanjem života - bilo da je žrtva čovjek ili životinja. Kao što sam već naglasio, u svijetu životinja ne postoji moral. Postoji jedino preživlja­vanje. Ako pas nasilno divlja, onda samo reagira na temelju instinkta za preživljavanje koji mu nalaže da se bori ili da bježi. Opasna agresivnost nije uzrok, nego je ishod teških poremećaja u ponašanju. A nasilno i agresivno ponašanje psa najčešće namjerno pogoršavaju - čak i potiču- upravo ljudi koji bi se za tu životinju navodno trebali brinuti.

Psi su u divljini prirodni grabežljivci. Osim toga, priroda im je usadila instinkt na temelju kojeg fizički brane svoj teritorij. Ali agre­sivnost prema ljudima - i drugim psima - nikada se ne smije dopuštati kod pasa koji žive s nama. Nikada. Želimo li biti vođa čopora svome psu, prvo pravilo čopora mora glasiti: “Nema nasilne agresivnosti!”

Kao stručnjak za ponašanje pasa proslavio sam se upravo tako što sam rehabilitirao neke od najstrašnijih pasmina koje uopće postoje- pit bulove, rotvajlere, boksere i njemačke ovčare. Volim te snažne pasmine, ali posve je sigurno da mnoge od njih nisu prikladne za sve vlasnike. Nažalost, kad se vlasnik ne može nositi sa svojim psom koji pripada nekoj snažnoj pasmini i koji ima visoku razinu energije, patit će i vlasnik i pas, a ponekad i nedužni prolaznici.

Smatram da se ono što nazivam “agresivnošću u crvenoj zoni” može spriječiti u devedeset posto slučajeva. Većina slučajeva kod kojih me pozivaju u pomoć odnosi se na ovakav ili onakav oblik agresivnog ponašanja. A tijekom više od dvadeset godina rada sa psima, naišao sam tek na dva slučaja u crvenoj zoni za koje sam zaključio da ih vje­rojatno nije moguće rehabilitirati kao socijalne životinje koje će bez opasnosti moći živjeti s ljudima. Na temelju vlastitog iskustva, možda tek jedan posto svih pasa koji su bili kod mene s problemima agresiv­nosti ima i mentalnu neuravnoteženost ili su im ljudi toliko duboko i trajno naškodili da se bez opasnosti ne mogu vratiti u društvo. Zbog svega toga, zapravo uspavljujemo mnoge životinje koje nisu zaslužile smrt. Njihov je jedini “zločin” to što su završili kod pogrešnih vlasnika.

38 Izvor: Am eričko društvo za zaštitu životinja.

44 Cesar M illan

Određivanje "crvene zone"Na psa u crvenoj zoni nisam ni naišao sve dok nisam došao u Sjedi­njene Države. Dotada sam viđao pse oboljele od bjesnoće i pse koji su se medu sobom fizički sukobljavali, no nakon što bi jedan od njih uspostavio dominaciju obaranjem protivnika na tlo, sukob je najčešće završavao. U prirodi, prijetnje i slični oblici ponašanja obično služe za odvraćanje otvorene agresivnosti. Osim ako je životinja slaba, pa je čopor mora smaknuti, u interesu je čopora da agresivnost bude svedena na najmanju moguću mjeru. Prije nego što sam se preselio u ovu zemlju, nikada nisam vidio psa koji nije prekinuo agresivno ponašanje - držao drugog psa priljubljenog uz tlo ili nasrtao ili tjerao nekog čovjeka - nakon što bi ga drugi pas upozorio ugrizom. No crvena je zona bila nešto posve drugo. Crvena zona odnosi se na ubijanje - bilo da se radi o nekoj drugoj životinji ili o čovjeku. To nije stvar dominacije, ni teritorija. Nakana je psa napadati metu dok je posve ne iscrpi. Dok u njoj više ne ostane života.

Slučaj koji je u crvenoj zoni neće vas poslušati, čak ni ako ga čvrsto držite. Nije važno je li taj pas vaš dugogodišnji pratitelj koji spava u vašem krevetu. Kad se upali crveno svjetlo, za njega više ne postojite. Pas će se boriti protiv vas i radije će umrijeti nego prestati napadati. Možete ga udarati, vikati... ali on vas neće čuti jer je toliko koncen­triran. Njegova zadaća, da ubije, nadjačava svu eventualnu bol koju mu nanosite. Štoviše, vikanje ili udaranje psa u crvenoj zoni samo će ubrzati ili intenzivirati to smrtonosno mentalno stanje. Pred vama je pas s fiksacijom - i to smrtonosnom.

Do crvene zone pas nikada ne dolazi preko noći. I upravo je zbog toga cijelo tragično stanje moguće spriječiti, iako se to, nažalost, uglavnom ne čini.

"Tempirane bombe”“Nisam ni sanjala da bi ikada mogao učiniti nešto slično. Kako čovjek takvo što uopće može očekivati? Tako krajnje bizaran događaj... Kako možete očekivati da će pas kojeg poznajete, pas koji je toliko obziran, pun ljubavi i nježnosti, učiniti nešto toliko užasno, okrutno, odvratno i jezivo?”39

39 Jaxon Van Derbeken: “D ogO w ncr D cfends Story: K nollcr Says H er M emory of A ttack ‘fades in and outV* San Francisco C hronicle, 13. ožujka 2002., A21.

Šaptač psima 145

Riječi su to koje je vlasnica, M arjorie Knoller, izgovorila u vlastitu obranu na suđenju za ubojstvo Diane Whipple. Što je najironičnije, Knollerova i njezin partner, Robert Noel, bili su, kako se činilo, jedini u kvartu San Francisca u kojem su živjeli koji nisu “očekivali” tako “bizarnu” reakciju para mješanaca mastifa i kanarskog psa, Banea i Heru. Ti su psi već bili u crvenoj zoni kada su došli kod tog odvjet­ničkog para, a prema riječima veterinara koji ih je pismom upozorio na pse, bile su to “tempirane bombe” koje samo što se nisu aktivirale.

Priča o toj bezumnoj smrti koja se mogla spriječiti počinje od jednog zatvorenika u zatvoru Folsom kojeg su zastupali odvjetnici Marjorie Knoller i Robert Noel, a koji su ga - tko zna iz kojeg točno razloga- na koncu posvojili kao sina. Taj je zatvorenik iz ćelije pokušavao pokrenuti nezakonit posao uzgoja pasa presa canario. Snažne pasm i­ne u koje se ubrajaju psi presa, cane corso i pit bulovi iskorištavaju se zbog iznimne snage i sklonosti obrani teritorija, te su, nažalost, često osuđeni na to da žive kao “gladijatori” u zabranjenim borbama pasa ili kao čuvari prostora u kojima se odvijaju nedopuštene aktivnosti povezane s drogom i drugim oblicima kriminala.

U slučaju u San Franciscu, dva kanarska psa, Banea i Ileru , zato­čeniku je čuvala neka žena, vlasnica farme u blizini zatvora Folsom. Nakon što su napali i usmrtili više kokoši, ovaca, te jednu mačku, žena je zaključila kako s njima više ne želi imati nikakve veze. Dok su se ona i drugi ljudi na farmi u strahu povlačili, dva psa bila su na lancu u jednom udaljenom zakutku imanja, što je samo pojačavalo njihovu frustriranost i agresivnost. Zatvorenik je na koncu uspio nagovoriti dvoje odvjetnika iz grada da preuzmu pse.

Nakon što su se naviknuli na ubijanje nemoćnih životinja na farmi, Bane i Hera već su bili duboko ušli u crvenu zonu. Na farmi ih nitko nije ispravio nakon što su ubili. Ljudi su ih jednostavno prognali na izolirano mjesto. Psi su zatim došli u grad, k neiskusnim vlasnicima, u dvosobni stan, gdje su im se potisnute frustracije samo nastavljale gomilati. Dvoje odvjetnika pružalo im je mnogo ljubavi, ali oni su na­klonost uzvraćali tako što su skakali po njima - tako što su dominirali. Čini se da su ih odvjetnici često izvodili u šetnju, no psi su uvijek bili naprijed, za sobom potezali vlasnike, dominirajući i za vrijeme šetnje. Nakon tragedije, javilo se više svjedoka koji su navodili kako su viđali da Marjorie Knoller juri za psima dok oni svom snagom povlače uzicu, posve izvan nadzora.

U gradu nije bilo koza i kokoši, životinja koje bi tim psima poslu­žile kao meta. Koliko su uspijevali osjetiti, najveći dio slabe energije

146 CesarMillan

potjecao je ođ ljudi. Kad bi se našli u dizalu zgrade u kojoj su živjeli, psi su trebali samo zarežati, a ljudi bi počeli uzmicati, odbijajući čak i ući u dizalo u kojem su oni. Ljudi su se prestrašeno povlačili kad god su na ulici nailazili na tc zastrašujuće pse. Takva uzročno-posljedična dinamika kod oba je psa samo pojačavala dominantno mentalno stanje. U njihovim se očima čovjek koji projicira strah nije nimalo razlikovao od kokosi ili koze koja projicira strah. Strah je strah. Strah je niska razina energije. Kad su napali životinje na farmi, nitko im nije blokirao to dominantno, agresivno ponašanje. A nitko ga nije omogućavao ni sada. Psi nisu imali pojma zašto ih se ona žena s farme riješila. Znali su samo da su naučili preživljavati uz dominantno i agresivno ponašanjei da na taj način sve može biti onako kako oni žele. Zašto onda sada mijenjati ponašanje?

Neopisivo m ije žao što ne mogu vratiti vrijeme unatrag i tu užasnu priču pokrenuti iznova, na drukčiji način. Počeo bih tako što bih od prvog dana psima jasno pokazivao da agresivnost nije prihvatljiva. I točka. No, da biste to činili tako snažnim psima, potrebno je uložiti silne količine truda i energije. U idealnim uvjetima, ti bi se psi četiri do osam sati na dan bavili iskonskim fizičkim aktivnostima. Još od najranije dobi trebalo ih je socijalizirati tako da druge životinje i druge pse prihvaćaju kao pripadnike svog čopora, te ljude i, osobito djecu, kao vode čopora. Ljudi ih nisu trebali navikavati na “igre” dominacije, poput potezanja i hrvanja. Kako je vrijeme odmicalo, postajali su još snažnijima i bilo je logično da će uvijek pobjeđivati u takvim igrama, time samo jačajući predodžbu o vlastitoj dominaciji. Njihovi vlasnici nikako nisu smjeli kažnjavati nanošenjem boli. Tim su psima trebali iznimno snažni, dosljedni, smireno-samouvjereni ljudi kao vođe čopora.

Z a one koji će reći da je kriva pasm ina... uistinu je točno da su psi koji pripadaju pasminama presa, carte corso, pit bul i rotvajler u početku i uzgajani kako bi postali životinjskim “gladijatorima”. No i oni su ponajprije životinje i psi, a tek potom pripadnici pasmine. Ta ista moćna energija može se preusmjeriti i kanalizirati prema drugim aktivnostima. I ljudi su u prošlosti bili gladijatori, no mi danas tu energiju usmjeravamo u košarku, bejzbol. nogomet i hokej. Kanarski mastifi izvorno su uzgojeni kako bi služili kao čuvari, no Španjolci su ih koristili i kao pastirske pse. A pastirski psi ne ubijaju životinje u stadu. Kanarski psi i njihovi rođaci posljednjih godina ostvaruju izvr­sne rezultate na izložbama pasa. Njihova tjelesna i psihološka energija preusmjerene su u predstave na natjecanjima.

Šaptač psima 147

Pasmina nužno ne mora oblikovati ponašanje psa, ali psi koji pri­padaju snažnim pasminama imaju posebne potrebe i za njih se trebaju brinuti posebni ljudi - odgovorni i posvećeni. Nažalost, odvjetnički par nije se mogao nositi s tim snažnim životinjama. Vodili su pse na dresuru, no kao što sad već znate, pas koji nauči reagirati na zapovijedi neće se nužno riješiti i straha, tjeskobe, nervoze, dominacije, ni agresivnosti.

Vlasnici su rekli da “obožavaju” te pse, no, još jednom, naklonost nije najvažnija stvar koju psi od nas trebaju. Potrebni su im i pravila, granice i ograničenja - a na temelju onoga što su kasnije na suđenju izjavili svjedoci, izgleda da su vlasnici pasa u najgorem slučaju bili nemarni, a u najboljem nedosljedni u vezi s pravilima. Jedan od su­sjeda, kojeg je jedan pas ugrizao, rekao je da je Robert Noel nakon tog incidenta rekao jedino: “Hmmm, zanimljivo.” Drugi su svjedoci opisali kako su vidjeli da psi prijete i napadaju druge pse samo dva dana prije ubojstva. Jedna profesionalna šetačica pasa posvjedočila je da joj je Noel, kad je od njega zatražila da psima stavi brnjicu, rekao da zašuti te je počeo vrijeđati.

Diane W hipple, nedužna žrtva napada, također je bio ugrizao jedan od pasa, a od tog ih se dana smrtno bojala, ulažući silan trud da ih izbjegne u zgradi. Vlasnici pasa ne samo što joj se nisu ispričali nakon incidenta, nego, što jc bilo još važnije, nikada nisu zatražili stručnu pomoć kako bi se pobrinuli za to da se psi ubuduće u blizini Diane VVhipple osjećaju opušteno, te da ona u njihovoj blizini bude sigurna. Vlasnici nisu učinili apsolutno ništa, a time su zajamčili da je Diane Whipple, kada su se psi sljedeći put susreli s njezinom energijom punom straha, ponovno postala metom.

Napad na Diane VVhipple odigrao se kao prema scenariju za kakav horor. Trajao je između pet i deset minuta, a obdukcijom je utvrđeno da su netaknuti ostali jedino tabani i tjeme. Nesretna žena umrla je u bolnici četiri sata nakon napada. Cijela tragedija odnijela je još dvije nepotrebne žrtve - usmrćeni su i Bane i Hera. Mužjak Bane eutana- ziran je još na dan napada. Ponudio sam da ću pokušati rehabilitirati Hcru. Ti psi nisu bili rođeni ubojice, nego su ih ljudi naučili da budu takvi. I premda smatram da je Hera možda imala određene izglede za rehabilitaciju, hajka do koje je došlo u javnosti tada joj je već bila zapečatila sudbinu. Čak i da sam joj uspio promijeniti ponašanje, nitko joj više ne bi vjerovao.

148 Cesar M illan

Stvaranje čudovištaVeć sam rekao kako se vođe čopora rađaju, a ne stvaraju. Sa psima u crvenoj zoni situacija je dijametralno suprotna - oni nastaju, takvima se ne rađaju. Ljudi od pasa rade čudovišta iz crvene zone. To smo počeli činiti prije više tisuća godina, uzgajajući pse za borbu, odabirući ih prema određenim odlikama, te ih spajajući sa sličnim partnerom ili partnericom. Pit bulovi i bul terijeri nastali su u viktorijansko doba, radi sudjelovanja u svirepim sportovima: borbama pasa i izazivanju bikova. Odabrani su zbog sposobnosti da snažnim čeljustima dohvate i stisnu neprijatelja, te ga tako drže neumoljivim pritiskom. Rotvajleri su potomci drevnih rimskih goniča. Putovali su uz rimsku vojsku koja se borila širom europskoga kontinenta, čuvajući divovska vojna krda stoke tako što su tjerali vukove i ostale grabežljivce40. U vrijeme zauzimanja Britanije, 55. godine pr. Kr., Julije Cezar opisao je pretke mastifa koji su sc borili uz svoje gospodare. Ti su psi pokazivali toliku hrabrost da su ih doveli u Rim, u borilišta u kojima su sc suprotstavljali drugim psima, bikovima, medvjedima, lavovima, tigrovima, pa čak i gladija­torima u Circusu Maximusu41. Ti drevni mastifi bili su preci Banea i Herc, pripadnika pasmine presa canario koji su ubili Dianu VVhipple.

Takve pse uzgajamo i podižemo da budu ratnici, no pod tim rat­ničkim oklopom, oni su i dalje samo psi, ali s moćnijim oružjem u odnosu na druge pse. Život ne započinju kao opasno agresivni psi. U ranim fazama života možemo ih socijalizirati, tako da se dobro slažu s djecom, ljudima, pa čak i mačkama i drugim životinjama. Iako im je borba u genima, potrebno ih je voditi u tom smjeru kako bi taj instinkt isplivao na površinu. U današnjoj su Americi borbe pasa zabranjene zakonom, ali se održavaju mnogo češće nego što mislite. “Psetari”, uzgajivači pit bulova, smatraju da se “čistoća” loze američkih pit bul terijera može održati jedino dokazivanjem njihove “borbenosti”: spo­sobnosti da se bore do smrti. Ti ljudi bave se aktivnošću koju nazivaju “ispitivanjem spremnosti”: svoje pse ubacuju u borilište s nekim drugim psom, pa izdvajaju one koji uspijevaju preživjeti, ali im izvedba nije bila dorasla mjerilima uzgajivača. Te poražene pse vlasnici ili ubiju ili napuste, ostavljajući ih da lutaju ulicama. Ponekad im se posreći pa ih uhvate pripadnici neke organizacije za spašavanje pasa. Obično

40 American Kennel Club: Tlu• Complete Dog Book, 19., osuvrem enjeno izdanje, New York, Wilcy Publishing, 1998., 286-287.

41 Ibid., 271-275.

Šaptač psima 149

ih se dohvati sanitarna služba, pa ih uspavaju u slučaju da im se ne pronađe udomitelj - obično zbog vrlo prozaičnog razloga: jer igrom slučaja nose “odoru” pit bula, kanarskog psa ili rotvajlera. A ponekad napadnu ili ubiju drugog psa - ili čovjeka.

Najnovija moda i zahtjevi mačizma od pripadnika banda i mafije iziskuju da uza sebe imaju velike i oštre pse - kojima se služe kao četveronožnim topništvom. Protuzakonite borbe pasa postale su vrlo popularnom aktivnošću među pripadnicima pojedinih zločinačkih skupina. Oklade na psa koji će živ izići iz borilišta vrlo su unosan oblik klađenja. No te borbe se ne ograničavaju samo na svijet kriminala. Prema pisanju New York Daily Newsa, u Sjedinjenim Državama postoje protuzakonita borilišta pasa i za bogate i ugledne građane u kojima se vrte tisuće dolara. “Mi smo vam poput nekakvog tajnog društva u posljednjem pravom preostalom sportu”, pohvalio se neimenovani izvor čije su riječi navedene u članku. “Medu nama ima ljudi svih pro­fesija, pa i zvijezda, burzovnih mešetara, običnih ljudi.”42 Odakle god potjecali ti ljudi, u cijeloj je priči najstrašnije to što ponekad dovode djecu da gledaju taj krvavi “sport”, pa tako stvaraju začarani krug okrutnosti. Riječ jc o desenzibilizaciji novih naraštaja na okrutnost prema životinjama i, općenito, nasilje.

Ljudi koji uzgajaju pse iz pasmina presa canario, cane corso ili druge pse namijenjene borbi, te nedužne životinje takvim zlostavljanjem pre­tvaraju u ubojice. U mladoj dobi ti psi nikada ne smiju biti tek štenad: cijelo vrijeme moraju biti ratnici. Vlasnici ih vrlo rano počinju udarati po glavi, u hranu im stavljati ljute umake, zadirkivati ih i dražiti, do­puštaju da ih napadne neki veći pas - a sve zbog toga što su uvjereni da će, zahvaljujući takvom postupanju, pas očvrsnuti. Takvog psa često udaraju i štipaju, dok ne pokaže zube i zaprijeti, a onda prestaju. Na taj način uči pokazivati zube radi samoodržanja. Kupuju kokoš i psu dopuštaju da juri za njom, a zatim ga hvale. Potom vežu kokoš, kako bi je pas naučio ubiti. Pas tu apsolutno nema nikakvu mogućnost izbora. Kad više nije koristan vlasniku, ovaj će ga se riješiti kao da se radi o otpadu - često ga ostavili na nekom pustom zemljištu ili uz cestu. I upravo zbog toga u utočištima viđate tolike primjerke snažnih pasmi­na - pit bulova i mješanaca pit bulova, boksera, rotvajlera, mastifa i njemačkih ovčara. Često ih smatraju “neposvojivima” te ih na koncu uspavaju. Moj je Centar za psihologiju pasa dom mnogih takvih pasa

42 Juan Gonzalez: “News & Views: This Web Site’s the Pits” New York Đailv Nevvs, 4. prosinca 2003.. http://www.nydailynews,com/news/story/142548p-126284c.html.

koje su smatrali “izgubljenim slučajevima” dok nisu došli k meni na rehabilitaciju. Dio njih sada sretno i zadovoljno živi kod raznih obitelji ili ima produktivne poslove u policiji ili organizacijama i službama za traganje i spašavanje.

Ljudima koji pit bulove i druge pse uzgajaju radi protuzakonitih aktivnosti najvažniji jc izgled. Budu li uokolo išli u društvu mišićavog psa s ožiljcima i kupiranim ušima, te lancem oko vrata, misle da će izgledati opasno i žestoko, te odmah steći status strašnog kriminalca. Na sreću po njihove pse - ili barem one koji uspiju preživjeti i doći do prilike za rehabilitaciju - ti su “žestoki momci” ujedno i loši dreseri i loši vlasnici. Prije svega, zlostavljanje počinje u vrlo ranoj dobi pa pas ima više trauma u vezi s borbama nego što osjeća želju da se bori. Bore se isključivo iz straha - na temelju instinktivnih reakcija koje ih tjeraju na borbu ili bijeg.

Upravo je nedjelotvornost njihovih vlasnika razlog zbog kojeg imam toliko uspjeha s rehabilitacijom takvih pasa. Psa prvo navedem da dođe u smireno mentalno stanje. Životinja u psu odmah prepoznaje da je to mnogo bolja situacija od one u kojoj je dotada živio. Za razliku od ljudi, koji imaju moć (ili prokletstvo) poricanja koja ih održava u situaciji u kojoj doživljavaju zlostavljanje, životinje uvijek teže uravnoteženosti. Mozak im automatski govori: “Hej, napokon malo odmora.” Osjećaju olakšanje jer više nisu u stalnoj napetosti. Da, i dalje su pit bulovi, ali prije toga su ipak psi. A psi se inače ne bi trebali međusobno ubijati. Čim blokiram te pitbulovskc gene, na površinu može isplivati istinski pseći karakter. Mozak više ne šalje pitbulovske signale, nego samo pseće signale.

Pasmina i agresivnostIako ne postoji pasmina kojoj je svojstvena crvena zona, statistički gle­dano, pit bulovi su odgovorni za najviše ugriza u Sjedinjenim Državama, za četrdeset jedan od sto četrdeset četiri žrtve od 2000. godine, prema podacima istraživačkog centra National Canine Research Foundation. Rotvajleri su zauzeli drugo mjesto, s dvadeset tri napada. Upravo su zbog tih podataka pit bulovi zabranjeni u čak dvjesto gradova širom Sjedinjenih Država, među ostalim i u Miamiju, Cincinnatiju i Pawtuc- ketu na Rhode Islandu43. U pojedinim saveznim državama vlasnici kuća

43 M aryann M ott: “ B recd-Specific Bans Spark C onstitu tiona l D ogfight”, N atio- nal G eograph ic News, 17. lipnja 2004., h ttp ://new s.nationalgcograph ic .com / news/2004/06/0617_040617_dogbans.ht ml.

Šaptač psima 151

Kobni napadi pasa u razdoblju od 2000. do 2005.*

Pit bul/mješanci pit bula

Rotvajler/mješanci rotvajlera

Njemački ovčar/mješanci njemačkog ovčaraii " M

Čaučau/mješanci čaučaua7 ffl&SS8E&

Hibrid vuka/* RS8R8H68B6 . . . .

^ “ ješanci labradora * 00 početka srpnja 2005.

® B H H Izvor: National Canine Research Foundation

ne mogu dobiti osiguranje kuće ili moraju plaćati visoke premije ako imaju pse određene pasmine. Na primjer, osiguravatelj Allstate odbija osigurati kuće u kojima vlasnici imaju pit bula, američkog akitu, bok­sera, čaučaua, dobermana, rotvajlera, kanarskog psa ili hibride vuka44. I premda su više premije jedan od načina na koji sc potiče odgovornije vlasništvo nad psima, smatram da nekritična zabrana pojedinih pasmina nije dobro rješenje. (Što je najzanimljivije, American Kennel Club45 čak ni ne priznaje samog pit bula kao službenu “pasminu”.) Kada po­jedine pasmine označimo nezakonitima, posegnuli smo za brzim, ali privremenim rješenjem, tek pomagalom koje ublažava posljedice, ali ne liječi problem psećih napada u Americi.Prava je istina da svaka pasmina može doći u crvenu zonu - samo što razmjeri ozljeda i štete ovise o snazi psa i fizičkoj veličini žrtve. I druge su pasmine već ubijale ljude. Primjerice, 2000. godine maleni mješanac pomeranca usmrtio je šest tjedana staru djevojčicu u južnoj Kaliforniji.

44 Kcry Kcarslcy: “W ashington Bili Asks Insurcrs to Considcr Dogs’ Nccds, Not T heir B recds”, A P O nline, 18. ožujka 2005.

45 A m erička udruga uzgajivača pasa.

152 Cesar M illan

Godine 2005. jedan je sibirski haški - a barem njih obično smatramo “pristojnom i blagom pasm inom ” - sa sm rtonosnim posljedicama napao sedam dana staru djevojčicu na Rhode Islandu’’6. Najčešće je kriv vlasnik - a ne pasmina, ne pas. Isto tako, gotovo svaki pas pojedi­načno može postati dobar, poslušan pratitelj, iako potječe iz pasmine koju smatramo po prirodi “agresivnom”. Zapamtite: agresivnost nije prirodno stanje - riječ je o posljedici nestabilnosti. Sve zapravo počiva na vezi između psa i njegova smireno-samouvjercnog vođe čopora.

Emily u crvenoj zoniJedna od najdojmljivijih epizoda serije Šaptač psima bavila se jednim slučajem u crvenoj zoni, šestogodišnjom pit bulicom po imenu Emily. Taj je slučaj, među mnogim drugim stvarima, pokazao da, kad stereotipno određujemo neku pasminu prema najgorim očekivanjima o njezinu ponašanju često stvaramo upravo ono čega se najviše pribojavamo.

Čovjek nije mogao ni zamisliti simpatičnije štene od Emily. Od samog rođenja bila je sitna i za svoju vrstu, mliječnobijela krzna sa smeđim točkicama boje kakaa. Kad je Jessica, djevojčica tinejdžerske dobi, uočila jednu točkicu koja je bila savršeno oblikovanu poput srca, znala jc daje Emily poseban pas. Upravo neka tako slatka pojedinost u nama budi osobitu privrženost psu i navodi nas na to da ga povedemo kući, da živi s nama, iako često zapravo ne shvaćamo razmjere odgovornosti prema toj životinji.

Jessica se zaljubila u Emily na prvi pogled te ju jc bez razmišljanja dovela kući. Jessica je živjela s ocem Daveom, koji je kćerki tijekom odrastanja dopuštao baš sve. Nije htio da ima psa - a kad je doznao da je odabrala baš pit bula, to ga je još više odbilo. Oduvijek je slušaoo tome kako su pit bulovi opasni psi koje nije moguće kontrolirati. No Emily je kao štene bila nešto najslađe što je ikada vidio pa je, kao i uvijek, popustio pred djetetovim željama.

Pokazalo se da jednako kao što Dave Jessici nikada nije postavljao nikakva pravila, tako ni Jessica nije ništa ograničavala Emily. Dave je istodobno užasnuto gledao kako Emily odrasta, a u pozadini njegovih razmišljanja sve se više, nažalost, javljao strah. “Jednog će dana biti opa­sna”, smatrao je, bilo svjesno ili nesvjesno. Koliko je god volio tog psa,

46 Benjam in N. G edan: “Even M ild-m anncred Dogs Can Bc Lethal to C hildren”, The Providence Journal, 15. srpnja 2005., B17.

Šaptač psima 153

nije uspijevao iz glave izbaciti te misli. Kao što sam pokušao pokazati u ovoj knjizi, naše misli o životinjama postaju energijom - energijom koju one osjete. Oni postaju onakvima kakav je naš dojam o njima. To nisu nikakve magične besmislice. Energija zrači na bezbroj različitih fizičkih načina. Energija se odražava u načinu na koji tapšamo psa. U načinu na koji se prema njemu ophodimo. U mirisima i emocijama koje mu prenosimo. U ranoj mladosti Emily je živjela s vlasnikom koji se pripremao na to da će je se bojati. U njezinoj je blizini uvijek bio oprezan, pribojavajući se da će jednog dana postati velik i zločest pit bul, cijelo joj vrijeme pritom dopuštajući da radi dar-mar po kući, da u šetnjama izbezumljeno laje na druge pse, te da u svakoj aktivnosti i na sve moguće načine uvijek posve dominira nad njim i njegovom kćerkom.

Emily je osim toga odrasla u kućanstvu u kojem nije bila izložena drugim pripadnicima svoje vrste. To se događa mnogim psima. Na neke pse - blage životinje srednje ili niske razine energije, opuštene i zadovolj­ne pse - to ne djeluje. Može im biti i pet godina kad se prvi put nađu u parku s drugim psima pa će se opet ponašati kao da čitav život poznaju druge pse. Ali mnogi psi nisu vedri i opušteni. Mnogi su - a to se osobito odnosi na pse iz utočišta - poput Emily. Osjetljivi su i reagiraju na sve... te iznimno podložni vlasnikovoj energiji. Prigodom prve šetnje, Emily je agresivno reagirala na sve pse koji su joj prilazili. A Jessica i Dave uvijek su je tješili i tetošili nakon takvih izljeva agresivnosti. Emily je iz toga zaključila kako joj je zadaća štititi obitelj.

U vrijeme kad sam je upoznao Emily je bilo šest godina i uz svoje je ukućane bila umiljat pas - pod uvjetom da nikad od nje ništa ne traže. No uz druge je pse bila već kod krajnjih granica crvene zone. Kad bi u šetnji već i nanjušila nekog drugog psa u blizini, totalno bi se raspametila. Počela bi lajati, potezati uzicu i pokušavala napasti. Tako je snažno povlačila uzicu da jc postojala i opasnost da se uguši, ali se uopće nije obazirala na bol - što je jedan od klasičnih znakova daje pas u crvenoj zoni. Psi u crvenoj zoni mogu se uistinu ozlijediti u mahnitome nastojanju da ubiju. Dave se pribojavao da će Emily ne samo ozlijediti nekog drugog psa, nego i čovjeka koji joj se nađe na putu do tog psa. Stoga su, zabrinuti zbog Emilyna temperamenta, Dave i Jessica posve prestali s njom odlaziti u šetnju. Godinama su je puštali da trči po njihovu nevelikom dvorištu, gdje su se njezine frustracije i agresivnost samo gomilali. Dave i Jessica stvorili su upravo onakvo čudovište kakvog su se pribojavali - vrlo opasnog pit bula.

Emily je bila toliko agresivna prema psima da sam je doveo u Centar za psihologiju pasa na intenzivnu šestotjednu terapiju koju nazivam

154 Cesar M illan

“temeljnom vojničkom obukom". Nije bilo ni najmanje sumnje u to da je posve u dodiru s onom stranom svojeg mentalnog sklopa koji je pri­padao pit bulu. Morao sam je navesti da boravi s čoporom, kako bi se ponovno povezala s onim dubljim dijelovima svoga bića koji pripadaju životinjama i psima.

Boravak s pripadnicima vlastite vrste na pse djeluje izrazito terape- utski. Iako nas spremno prihvaćaju kao pripadnike čopora, mi ćemo za njih zauvijek govoriti nepoznatim jezikom. Psi se instinktivno sporazu­mijevaju istim jezikom. Kako bi postigli punu uravnoteženost, moraju biti u društvu drugih pasa uravnotežene energije. Emily je morala biti uz pse, kako bi ponovno naučila biti pas.

Čim je došla u Centar i ugledala moj čopor od četrdesetak pasa koji su u nju piljili s druge strane ograde, prestala se držati onoliko opasno i nedodirljivo. Izgledalo je to poput pseće verzije kakvog filma0 maloljetnoj delinkventici. Hoće li se sukobiti, ili pobjeći, ili izbjeći sukob ili se popustljivo prepustiti? Inače agresivna, Emily je zastala kao ukopana, posve paralizirana. Bila je pod tolikim stresom da je tri puta povraćala prije nego što je ušla u ograđeni prostor. S njom sam prošao kroz mnoštvo pasa, a ondje je prvi put dopustila drugim psima daje onjuše. Bila je užasnuta. No kad sam je ostavio samu u zasebnom ograđenom prostoru, primjetno se opustila. Toliko je spremno postala smireno podložnom da sam odmah znao da će iz Centra izići kao posve drukčiji pas.

Tijekom šest tjedana koje je provela u Centru, s Emily sam radio svakodnevno. U početku sam je držao u izolaciji, puštao je da promatra interakcije među pripadnicima čopora. Psi mogu mnogo toga naučiti dok gledaju druge pse i primaju njihovu energiju. Potom, nakon brzog trčanja ili rolanja kojima sam je iscrpljivao, počeo sam je ostavljati izvan kaveza, s čoporom, prvo po jedan sat na dan, potom dva, pa tri i tako dalje. Tijekom prvih tjedana uvijek sam jc nadgledao dok je bila u čoporu, kako bih mogao prekinuti eventualni sukob. Jednom je u početku inicirala mali usputni okršaj, nakon čega sam je polegnuo na bok i zatražio da se potčini drugome psu. Nakon toga, sve se više navikavala na rutinu boravka s čoporom. Kad god sam radio s njom, prvo smo odrađivali fizičke vježbe - umoran je um uvijek spremniji na podložnost. Emily je imala iznimno visok stupanj energije, a godine1 godine susprezane energije poticale su njezinu agresivnost. Još smo dodatno trčali uz koturaljke i na traci za trčanje. Potkraj drugog tjedna počela se opuštati u društvu ostalih pripadnika čopora.

Šaptač psima 155

Pit bul Emily

Negdje oko sredine programa zamišljenog za Emily pozvao sam Davea i Jessicu da je posjete. Htio sam vidjeti kako će njihovo pojavlji­vanje djelovati na njezin napredak. Po načinu na koji su se kretali kroz čopor jasno sam vidio da su napeti. A onda, dok ju je Dave šetao, Emily je, dakako, napala Olivera, jednog od dva špringer španijela u čoporu. Prekinuo sam sukob za samo nekoliko trenutaka, ali m ije taj incident potvrdio ono što me zabrinjavalo od samog početka. Daveova neodlučna energija, način na koji je oprezno i bojažljivo pristupao Emily, kao i Jessicina krajnja nervoza i tjeskoba zbog Emilynih agresivnih sklonosti Emily su odmah vraćali u ono dominantno stanje u kojem je uvijek bila u njihovoj blizini. Emily će s moje strane trebati još više rada i strpljivosti, a i njezini će vlasnici morati ozbiljno poraditi na određenim stvarima. Njima sam morao nekako prenijeti koliko zapravo pridonose njezinoj nestabilnosti. Takve su im riječi teško padale, jer su je istinski voljeli, pa su u početku instinktivno osjetili grizodušje zbog ranijih postupa­ka. Radi Emily, zamolio sam ih da više ne misle na prošlost i da žive u sadašnjem trenutku - na jedinome mjestu na kojem živi i Emily! Za domaću zadaću trebali su pripremiti i uvježbati smireno-samouvjeren pristup kojem će morati pribjeći kad im se Emily vrati kući.

Prije nego što sam Emily doveo u Centar, postojala je vrlo realna opasnost od toga da napadne i usmrti nekog drugog psa. Tada je bila u stalnome stanju pojačane napetosti. Kad sam je šest tjedana kasnije doveo kući Daveu i Jessici, oni gotovo nisu prepoznali tog smirenog

156 CesarMillan

i opuštenog pit bula koji je hodao uz mene. Najteže im je palo što je nisu smjeli srdačno pozdraviti i od samog početka zasipati emocijama. Pokušao sam ih navesti na to da shvate kako susprezanjem emocija njoj osiguravaju dar novog i smirenijeg života. Emily u tom trenutku nije razmišljala: “Hej, a zašto oni nisu onako oduševljeni što sam se vratila kući?” Zapamtite, psi osjete kad smo sretni, a osobito kad smo zadovoljni njima. Onu emotivnu i uzbuđenu energiju kojom su Jessica i [Jave obasipali Emilv trebalo je ublažiti i obuzdati jer je kod nje samo izazivala još više uzbuđenosti - a uzbuđenost kod pasa visoke razine energije stvara višak energije koji se mora nekako osloboditi. Čim se Emily naviknula na boravak kod kuće i čim je postala smireno-pod- ložnom, Dave i Jessica smjeli su joj do mile volje iskazivati naklonost i ljubav. Kao svakodnevnu zadaću dao sam im da s Emily šeću kraj kuće njezina dugogodišnjeg neprijatelja, susjedova dobermana. Za to će trebati mnogo strpljivosti i strogoće u provođenju svakodnevne rutine. Morali su se naviknuti na to da valjano ispravljaju Emilv čim se eventualno i nakratko vrati u agresivan način funkcioniranja.

U vezi s Emily dobra je vijest to što ne samo da se izvrsno snalazi i napreduje, nego se vratila i u Centar, te kod nas boravila dok su njezini vlasnici bili na putu. Bilo mi je silno drago ponovo se vidjeti s njom upravo ovdje. Svi su je dočekali radosno, kao staru i dobro poznatu pripadnicu čopora.

Preko svake mjereIako se neki dreseri i bihevioristi sa mnom ne slažu, smatram da postoji vrlo mali broj pasa koje nije moguće rehabilitirati, čak i ako su došli do crvene zone. Meni su psi u mojem čoporu živući dokaz da instinkt psa, ako mu svakog dana zadovoljavamo potrebe, prirodno vodi pre­ma uravnoteženome stanju. Ipak, od tisuća pasa s kojima sam radio, imao sam dva slučaja kod kojih mi savjest nije dopuštala da ih vratimo u društvo. Nikada neću zaboraviti te pse, kao ni prestati žaliti što za njih nisam mogao učiniti više. Rad s tim psima bio mi je dobra lekcija: shvatio sam kako je moguće da je neka životinja već prešla granicu na­kon koje joj više ne mogu pomoći. To iskustvo pokazalo mi je i kakvu užasnu, neoprostivu štetu ljudska bića mogu nanijeti životinjama koje nam vjeruju i smatraju da sc brinemo za njih.

Prvi je među tim psima bio Cedar, dvogodišnja čistokrvna ženka pit bula. Cedar nije bila uzgojena za borbe, ali taj netko tko ju je već podigao nedvojbeno ju je užasno zlostavljao. Tu je zasigurno bilo

Šaptač psima 157

mnogo udaranja i drugih oblika fizičke okrutnosti, a bilo je očito i da se njezina agresivnost njegovala i poticala. Ljudi su je usto bili uvježbali i pripremili na to da refleksno napada ljude. I nije nasrtala tek na noge ili ruke: ciljala jc na vrat. Željela je ubiti. To nije prirodno - pit bulovi nisu uzgojeni da napadaju ljude - i gotovo. Mačke, koze, druge pse... to da - ali pit bulu priroda nalaže da bježi od čovjeka ili da napadne jedino kad se nađe stisnut na malenom prostoru ili u nekom kutu. Bilo jc očito daje neki čovjek agresivnost koja se javljala kod Cedar usmjerio prema napadima na ljude, i to u tolikoj mjeri da Cedar više nije željela imati nikakve veze s nekim drugim ljudskim bićem i to nikada. Raniji vlasnici očito su je smatrali oružjem, a ne živim bićem. A onda su je, tko zna iz kojih razloga, napustili.

Neki ljubazan čovjek iz organizacije za spašavanje životinja pronašao je Cedar kako tumara ulicom. Cedar se ubrzo vezala za tog muškar­ca. Cak i psi koji su agresivni prema ljudima imaju potrebu formirati čopor, te se često čvrsto vežu za jednu osobu. No ako se netko drugi približi tom psu, bit će mu najbolje da bude na velikom oprezu. Ubrzo je postalo jasno da Cedar u svim ljudima vidi neprijatelje. Napadala je sve koji bi joj se približili. Čovjek koji ju je spasio imao jc najbolje namjere, ali je činio isto što čine svi - poticao jc agresivnost ljubavlju i suosjećanjem. Govorio je: “Ali voli me. Meni to ne radi.” Nažalost, sve je ostale doista napadala. Nazvali su me iz tog utočišta i upitali mogu li rehabilitirati Cedar.

Od trenutka kada sam ispružio ruku u njezin boks, jasno sam uočio taj pogled u njezinim očima. Režala je i netremice mi gledala vrat. Nekako sam joj uspio staviti uzicu, pa sam s njom radio još satima, i tako iz dana u dan - iznova i unedogled, dok oboje ne bismo bili posve iscrpljeni. Nakon malo više od dva tjedna, uspio sam je pridobiti da sa mnom dođe do stanja smirene podložnosti, ali isključivo sa mnom. Čim bi joj se približio netko od mojih pomoćnika, Cedar bi se ponovno počela ponašati kao da se priprema za napad, ciljajući vrat. Iz utočišta su tada zatražili izvještaj o napretku. Morao sam im priopćiti kako smatram da se Cedar bez opasnosti ne može vratiti u društvo. Jednostavno je bila odviše poremećena i upropaštena, te je predstavljala stvarnu opasnost po život. Cedar je i danas na životu, ali je zatvorena kod onog jedinog čovjeka kojem vjeruje. Nijedan drugi čovjek s njom ne može biti čak ni u istoj prostoriji. Bio jc to moj prvi “neuspjeh”. Za cijciog života pro­vedenog u suživotu i radu sa psima, nikada nisam vidio takav slučaj. Cedar mi je uistinu otvorila oči, pokazala mi koliko duboko jedan pas može biti poremećen i upropašten.

Cesar M illan

Drugi pas kojeg nisam uspio rehabilitirati bio je petogodišnji mješanac čaučaua i zlatnog retrivera kojeg ću za potrebe ove knjige nazvati Brutus. Njega jc spasila neka žena, a on se prema njoj počeo ponašati neprirodno posesivno. Nakon što je napao i pokušao ubiti njezina supruga, žena se obratila meni. Brutus je kod mene bio dugo i neko vrijeme činilo mi se da dobro napreduje. No svako malo dogodilo bi se da, nakon što sam ga u nečemu ispravio, pričeka da mu okrenem leda i tada me pokuša napasti. Za razliku od Cedar, koja je ciljala na vrat, Brutus je napadao niže, ali je nasrtao punom snagom. I nije popuštao, nije se predavao i nikada nije bilo moguće predvidjeti njegovo ponašanje. Kada se žena koja ga je spasila vratila, rekao sam joj da jc smireniji nego što je bio u početku, ali da ipak nemam dojam da je posve rehabilitiran. Nisam mogao predvidjeti reakcije tog psa i nakon velikih količina vremena provedenih s njim, i dalje nisam bio zadovoljan njegovim napretkom. Unatoč mojim upozorenjima, žena gaje ipak željela vratiti kući. Tjedan dana poslije nazvao sam je da provjerim kako se snalaze, a ona mi je stala oduševljeno pričati o tome koliko je bolji. Približno mjesec dana poslije napao je nekog drugog muškarca.

Brutus će do konca života morati živjeti pod budnim nadzorom u utočištu u kojem ga neće uspavati, osim u krajnjoj nuždi. Baš kao i Cedar, na takav život osudili su ga ljudi koji su ga zlostavljali.

Volio bih da se otvore utočišta za sve pse koji ne mogu ostvariti reha­bilitaciju i koji nisu sigurni u blizini ljudi. U najluđim snovima zamišljam igrališta za golf koja se pretvaraju u sigurna utočišta za pse, uz profesio­nalno obučeno osoblje koje se brine za te pse - i koje ih usto i proučava. Ti poremećeni psi nedvojbeno nas mogu naučiti mnogočemu. Mogu nam ukazati na načine zlostavljanja koji stvaraju pse-ubojicc. Mogu nam po­kazati koliko im šteti nestabilan život i mogu nam pomoći da razlikujemo nestabilne pse koji ne popuštaju od pasa koji imaju potencijal da postanu uravnoteženima. Možemo početi shvaćati koje znakove trebamo tražiti kod pasa koje nije moguće promijeniti. Ja smatram da ih ne bismo trebali uspavljivati. Psi umiru zbog nečega što smo im učinili mi, ljudi. Držim da bismo morali biti dovoljno kreativni i pronaći načine ne koje će oni do konca života moći živjeti u ugodnim uvjetima.

Pas nije oružjeU današnjem svijetu svi se brinu zbog zločina i načina na koji zločin utječe na njihovu obitelj. Tisućama godina ljudima psi služe kao čuvari i kao oružje, i u borbi protiv životinja i u borbi protiv drugih ljudi. Danas

Šaptač psima

Obuka rotvajlera za napad

se čini da se nekako najviše bojimo jedni drugih. Psi, a osobito snažne pasmine, uistinu mogu biti dobri čuvari vaše obitelji. Nedvojbeno služe kao moćno sredstvo odvraćanja napadača. Statistike pokazuju da se­damdeset pet posto vlasnika pasa želi da im psi u domaćinstvu igraju zaštitničku ulogu47. Ali kad ustrajno tražimo da nam pas bude i odan prijatelj pun ljubavi i još k tome oružje koje služi za zaštitu... moguće je da jednostavno tražimo previše.

Dio pasa iz crvene zone koje sam opisao bili su vezani lancem i u kretanju ograničeni na vrlo malen prostor, kao “čuvari”. Čak i da nisu doživjeli neki drugi oblik zlostavljanja, frustriranost koja sc u njima nakupljala mogla je biti smrtonosna za svakog uljeza - pa tako i poštara, rođaka ili nedužno dijete koje se slučajno našlo u blizini. Napadne li vaš pas nekoga, žrtva vas može tužiti i odnijeti vam sve što imate, a, kao u slučaju Diane Whipple, mogu vas optužiti i za zločin i zatočiti. Mislite malo i na dobrobit svog psa. Većina pasa koji napadnu ljude eutanazira policija ili službe za nadzor nad životinjama. Te službe ne žele se izlagati riziku kad je riječ o sigurnosti javnosti - pa ni kad jc riječ o općem mišljenju i raspoloženju javnosti. Služi li vam pas kao oružje za obranu, to bi se vrlo lako moglo dogoditi i vama.

lako sada najviše radim na rehabilitaciji pasa, radio sam i još uvijek radim i na uvježbavanju pasa čuvara, policijskih pasa i pasa obučenih

47 Brucc Fogcl: The Dog’s Mitid: Underslanding Your Dog's Behavior, New York, Macmil- lan, 1990.. 126.

160 CesarMillan

za napade. Takva obuka istinsko je umijeće, a za njezino odgovorno provođenje potrebno je profesionalno osoblje. Zaključite li da želite psa koji pripada snažnoj pasmini i koji će vam štititi kuću, to morate izvesti na primjeren način. Potrebni su vam iskusni savjetnici i morate naučiti prema psu pokazivati najsnažniji oblik smireno-samouvjcrcnog vođenja. No prvo morate pomno odvagnuti sve prednosti i mane situacijo u kojoj pas vodi dvostruki život - situacijo u kojoj jc i zaštitnik i prijatelj.

Naša odgovornostKao vlasnici pasa odgovorni smo i prema svojim psima i prema drugim ljudima, te nam je dužnost paziti na ponašanje psa. Imamo li psa koji nije valjano socijaliziran ili rehabilitiran, pa je na neki način opasan za susjede ili druge pse, ponašamo se nepromišljeno i bezobzirno ako takvog psa pustimo u društvo. Pojedini bihevioristi i veterinari uvjereni su da su same tehnike pozitivnog poticanja i odobravanja dovoljne i prikladne za svakog psa u svakom trenutku, u svakoj situaciji. Po meni, ako je ponašanje psa moguće uvjetovati nagradama i pozitivnim poticajima, riječ je o idealnoj situaciji. Za ljude je uvijek najbolje da ponašanju psa i dresuri pristupe pozitivno i suosjećajno i nikada, ali nikada, nije u redu kažnjavati psa zbog ljutnje čovjeka. Prema psima, kao i prema svim životinjama, uvijek sc moramo odnositi humano. Ali moramo voditi računa i o tome da će agresivnost pasa u crvenoj zoni često eskalirati, sve dok ne ubiju ili osakate ili nekog drugog psa ili, u najgorem slučaju, nekoga od ljudi. Pas u crvenoj zoni opasno je neuravnotežen i nema te količine ljubavi, pohvala ili keksića koji će ga spriječiti da počini veliku i ozbiljnu štetu.

Imate li nekog pripadnika snažnih pasmina, ni na koji način ne možete nadzirati energiju ljudi koji vas okružuju. Ne možete očekivati da se netko ne boji vašeg psa - čak i ako nikada nije naudio ni mravu. Možete nadzirati jedino svog psa. A to dugujete i drugim ljudima i životinjama koje vam se nadu u blizini.

Psi u crvenoj zoni moraju znati da je nadzor u našim rukama. To nc znači da prema njima trebamo biti agresivni. Kažnjavanje psa ne liječi agresivnost - najčešće, ako je pas u crvenoj zoni, kazna samo pogoršava stanje. No kao skrbnici pasa, moramo biti snažni i samouvjereni i moramo dosljedno i stalno ispravljati neželjeno i opasno ponašanje. Psi moraju upoznati našu snagu i moraju znati da smo vođe čopora. Jednako velik dio toga postiže se posredstvom našeg mentalnog stanja i fizičkih oblika discipliniranja. I unatoč tome, mnogim agresivnim psima mogu pomoći

Šaptač psima 161

jedino stručnjaci koji imaju veliko i napredno iskustvo u rukovanju opasnim slučajevima u crvenoj zoni. Muči li vas već i tračak sumnje u vezi s vlastitom sposobnošću da se nosite sa svojim psom - ili smatrate da bi pas mogao ugroziti sigurnost vas samih ili vaše obitelji - i sebi i psu dugujete pronalaženje uspješnog stručnjaka koji vam odgovara po tehnikama i općem pristupu.

Na koncu, osobno smatram da nijedan pas u crvenoj zoni nc bi tre­bao izgubiti život, osim ako su već iscrpljene apsolutno sve mogućnosti rehabilitacije ili udomljavanja. Na svijetu ni približno nema dovoljno utočišta u kojima se psi ne ubijaju - a ona koja i postoje uvijek su ispu­njena do granica izdržljivosti i uvijek im nedostaje novca. No, predani ljudi koji vode takve centre slažu se s mojim uvjerenjem, držeći kako jc pogrešno osuditi životinju na smrt iako nije imala moralnu svijest, ni intelektualni nadzor nad vlastitim postupcima. Pse ne bismo smjeli osuđivati na sm rt jer su postali čudovištima zbog postupaka svojih vlasnika - čudovištima kakvima psi nisu bili kada su došli na ovaj svijet.

Coach i ja

Cesarova formula zadovoljstva za uravnotežene i zdrave pse

7.

Ova knjiga nije priručnik tipa “sam svoj majstor”. Kao što sam naveo i u uvodu, ne kanim vas učiti kako navesti psa da prepoznaje glasovne naredbe i znakove koje mu dajete rukom. Ne kanim vas učiti kako na valjan način navesti psa da vam dođe “k nozi” i izvodi razne trikove. Tržište nudi hrpe vodiča i knjiga koje se bave dresurom pasa i u tome vam mogu pomoći brojni školovani stručnjaci. I premda mi je glavna zadaća jednostavno vam pomoći da bolje shvatite psihologiju svog psa, ponudit ću vam i nekoliko praktičnih savjeta. Ti se savjeti odnose na sve pse, bez obzira na pasminu, bez obzira na dob i veličinu, bez obzira na temperament, bez obzira na to je li pas dominantan ili podložan. Riječ je o mojoj trodijelnoj formuli za pseće životno zadovoljstvo. Zapamtite jedno: ne nudim vam jednostavno i univerzalno rješenje za problematič­ne pse. Psi nisu kućanska pomagala. Ne možete ih jednostavno poslati na popravak pa će sve zauvijek biti u redu. Očekujete li rezultate od moje formule, morate je primjenjivati doslovce svakog dana, do konca života vašeg psa.

A formula je jednostavna: kako biste imali uravnoteženog psa, morate osigurati tri stvari:

fizičku aktivnost disciplinu

ljubav

Šaptač psima 163

. . . i to tim redom!

Zašto je poredak toliko važan? Jer je to prirodni poredak priro­đenih potreba vašeg psa. U Sjedinjenim Državama problem se sastoji u tome što većina pasa od vlasnika dobiva tek dio te formule - ljubav, ljubav i ljubav. Neki su ljudi u tome bolji, pa psu pružaju pedeset posto discipline i pedeset posto fizičkih aktivnosti. Drugi primjenjuju sva tri elementa, no na prvo mjesto stavljaju ljubav. Kao što sam u ovoj knjizi naglasio već nebrojeno puta, tako stvaramo neuravnotežene pse. Da, naši psi žude za našom ljubavlju. Ali prije toga potrebni su im fizička aktivnost i vođa. A osobito aktivnost, kao što ćete ubrzo vidjeti.

1. Fizička aktivnostOvo je prvi dio formule sreće vašeg psa i to je apsolutno jedina stvar koju nikako ne smijete preskočiti. Sto je najironičnije, većina vlasnika pasa u Americi čini upravo to. Možda je razlog činjenica da Ameri­kanci općenito, kako se čini, imaju problema i s vlastitim kretanjemi tjelovježbom, te ne shvaćaju da sve životinje, pa čak i ljudi, imaju prirođenu potrebu da budu aktivni. Jednostavno izići i nešto fizički činiti, kretati se, u današnje vrijeme kao da se povuklo u drugi plan pred svim ostalim u našem društvu. Naš jc današnji život toliko pretr­pan svime i svačimc da nam se čini da svemu tome nikako ne možemo pridodati još i svakodnevnu šetnju sa psima. Ali ako već preuzimate odgovornost života sa psom, takav je ugovor koji potpisujete. Morate šetati sa psom. Svakodnevno. Po mogućnosti najmanje dvaput na dan.I svaki put minimalno pola sata.

Šetnja sa psom iskonska je aktivnost. Duboko u mozak psa usađen je instinkt za kretanjem s čoporom. Psi ne uživaju u šetnji tek tako, bez razloga, samo zbog toga što moraju obaviti fiziološke potrebe i uhvatiti malo svježeg zraka - iako je upravo takva, što je najšokantnije, perccp- cija mnogih vlasnika. Nekim vlasnicima “šetnja sa psom” znači puštanje psa u dvorište da “obavi posao”, da bi se odmah potom vratio u kuću. A to je za psa mučenje. Njegovo biće svakom tjelesnom stanicom vapi za pravom šetnjom. U prirodi psi i do dvanaest sati na dan provode u potrazi za hranom. Vukovi - živući prcci pasa - u prirodnome staništu prevaljuju i stotine kilometara, te love i po deset sati48. Psi prirodno imaju

48 “\VoIvcs in D cnali Park and Reserve", N ational Park Service, M inistarstvo saveznih posjeda i prirodnih bogatstava, http://www.nps.gov/akso/ParkW ise/Students/Refcren- ceLibrary/D EN A /W olvesInDenali.htm .

164 Cesar M illan

Fizička aktivnostTo treba biti prva i

najvažnija aktivnost kojom se zajednički

bave pas i njegov vlasnik.

DisciplinaU sklopu ovog e lem enta

treba postaviti pravila,

granice i ograničenja izm eđu

psa i vlasnika. Disciplina se

odnosi I na dosljednost u zadanim

dužnostim a i aktivnostim a.

LjubavTo treba b iti posljednja aktivnost

koju vlasnik osigurava psu,

nagrada za dobro ponašanje

(po mogućnosti bez

verbalizacije).

drukčiju razinu energije, a neki psi moraju hodati češće nego neki drugi psi. Neke pasmine imaju gene koji im nalažu da hodaju dulje, ili brže, ili da idu dalje. Ali svi psi hodaju. Sve životinje putuju. Ribe moraju plivati, ptice moraju letjeti... a psi moraju hodati!

Šetnja sa psom je, bez konkurencije, najmoćnije oruđe koje vam mogu ponuditi kako biste se lakše povezali sa svim aspektima uma vašeg psa- s elementima koji pripadaju životinjama, psima, pasmini i imenu - i to istodobno. Nakon što ovladate šetnjom, imat ćete mogućnost istinski se duboko povezati s vlastitim psom kao njegov ili njezin vođa čopora. Šetnja je temelj vašeg odnosa. Osim toga, pas tako uči biti pas. Doznaje nove stvari o okolini, o drugim životinjama i ljudima oko sebe, o opasnostima poput automobila i stvari koje treba izbjegavati, poput bicikala i skejtborda. Pas tako može mokriti po stablima i istinski upoznati svoje područje.

Životinje se moraju povezati sa svijetom i biti u njemu. Nije prirodno da cijelo vrijeme budu u zatvorenome ili iza zidova. Još jedan dio “para­doksa moći” koji sam već spominjao - sklonost vrlo moćnih ljudi tome da imaju vrlo zeznute pse - krije se u činjenici da takvi ljudi najčešće

Šaptač psima 165

Pogrešna raspodjela

Ljubav

Ljubav

Ljubav

Ljubav: Pola vremena

otpada na \ razmjenu iskaza •_ Ijubavi između \ čovjeka i psa

FizičkaaktivnostDruga polovica posvećena je fizičkim aktivnostima./

• Fizička | aktivnost

Ljubav j .........................

■ Disciplina

166 CesarMillan

imaju divovske i raskošne kuće s divovskim vrtom. Smatraju da će to što psu dopuštaju da luta ograđenim prostorom iza kuće biti dovoljno fizičke aktivnosti. Nikada nemojte ni pomisliti da su vrt ili dvorište dovoljna zamjena za iskonsku šetnju s vašim psom! Dakako da možda imate i nekoliko jutara zemlje, no vašem je psu i to tek vrlo velika pseća kućica ograđena zidovima. Osim toga, kad psu dopuštate da po cijele dane tako luta vašim imanjem, jednostavno mu ne osiguravate onu čvrstu i rutin­sku strukturiranost koju dobiva kad se kreće s vođom čopora. Redovit, planski raspored šetnje ima ključnu ulogu, osobito kod pasa koji imaju probleme i problematično ponašanje.

OVLADAJTE ŠETNJOM

Podosta često, nakon što posjetim novog klijenta i nakon rada s nje­govim psom, čujem ovakve riječi: “Za ovo savjetovanje platili smo tristo pedeset dolara, a vi ćete nam samo reći da psa trebam o više šetati...?” U pojedinim slučajevima odgovor je da, sve je upravo tako jednostavno. No zapravo sc radi o nečemu što ja nazivam “ovladava­njem šetnjom”. Postoji samo jedan ispravan i milijuni pogrešnih načina. Rekao bih da čak devedeset posto Am erikanaca pogrešno šeće psa. Mislite da pretjerujem? Evo vam male zadaće: pođite u park u nekom velegradu, na primjer Central Park u Nevv Yorku ili Griffith Park u Los Angelesu, pa promotrite pse i vlasnike u šetnji. Dobro obratite pozornost na deset takvih parova. Prebrojite u koliko je slučajeva pas ispred vlasnika, na dugačkoj uzici. Utvrdite koliko pasa poteže uzicui vlasnika. Zbrojite broj šetača koji stoje i strpljivo čekaju dok njihovi psi njuškaju tlo, drveće, sve oko sebe, uopće ne primjećujući vlasnika. Nitko od tih vlasnika pasa nije ispravno ovladao šetnjom.

Od deset skupina vlasnika i pasa, u koliko su slučajeva psi poslušno hodali uz ili iza vlasnika? Ne baš u mnogo primjera? A sada promotrite drugu stranu medalje - dio grada u kojem žive beskućnici. Uočavate li razliku u govoru tijela i kod ljudi i kod pasa? Sto je najironičnije, čini se da su beskućnici u potpunosti i prirodno ovladali umijećem šetanja pasa. Njih psi ne vuku, njihovi psi ne postavljaju pravila, nc određuju kamo će ići, niti što će raditi. Zašto? Kao prvo, jer svakodnevno prelaze toliko kilometara. A kao drugo, jer psi u vlasniku beskućniku vide vođu čopora. Beskućnici ne tetoše pse, ne daju im slastice i nagrade, niti ih po cijele dane maze - iako psi jasno osjećaju da su ti beskućnici sretni što su i oni u blizini. Vlasnici osiguravaju predvodništvo - psu daju nekoga koga će slijediti i tko će prije ili kasnije psa dovesti do

Šaptač psima 167

Kako d ržati uzicu

hrane, vode i mjesta za odmor. Život im je jednostavan, ali ima čvrstu strukturu. Valjana šetnja trebala bi biti upravo to - jednostavna, ali čvrsto strukturirana.

UZICA

Prije svega, obično preporučujem običnu, jednostavnu, kratku uzicu. Uzice kakvima se ja služim stoje petnaest centa. Riječ je o običnom najlonskom konopcu od kojeg sam radim ogrlicu. Dakako, ako vam jc u životu važna moda, ne morate biti kao ja, ali vam predlažem - osobito kod problematičnih pasa - da ogrlicu učvrstite oko glave psa

168 CesarMillan

odmah iza ušiju, a ne oko vrata (vidi fotografije na str. 214). Većina ogrlica počiva na najsnažnijem dijelu psećeg vrata, što mu omoguću­je potpuni nadzor nad glavom, a ponekad, ako se radi o pripadniku neke snažne pasmine, i nad vama! Zanim a li vas kako izgledaju moje uzice, pogledajte neku izložbu pasa nacionalnog ranga. Ondje se psi vežu upravo tako. Vidjet ćete da čovjek i pas zajedno trče ukrug, a čovjek lagano drži uzicu i njome psu samo blago pridiže glavu. Psi na izložbama doimaju se toliko ponosnima, tako podignute glavo, a s obzirom na odnos između energije i govora tijela, tako se po svoj prilici i osjećaju. Ne, ne ponose se ni time kako su ošišani ni plavom vrpcom. Za to im se živo fućka. U psećem svijetu visoko uzdignuta glava pozitivan je znak, odraz zdravog samopoštovanja. Time što uzicu držite u tom položaju ujedno imate i maksimalan nadzor nad psom - on ili ona može ići isključivo onamo kamo vi želite.

Mnogim Amerikancima najdraže su tzv. fleksi-uzice jer su uvje­reni da jc psu u šetnji potrebna “sloboda”. Vremena za slobodu bit će kasnije tijekom šetnje, ali i to će biti sloboda koja je pod vašim nadzorom. Nisam ljubitelj takvih uzica s automatskim mehanizmom, osim kad je riječ o krajnje blagim i opuštenim psima. Ipak, odlukao izboru uzice u konačnici ovisi o vama. Što god odabrali, nemojte dopustiti da uzbuđenje psa zbog toga što vidi da ste uzeli uzicu i da mu je stavljate dominira cijelim iskustvom. U seriji Šaptač psima imao sam jednu klijenticu, Liz, čija jc dalmatinka Lola poskakivala od sreće čim bi Liz uzela uzicu s vješalice. Lola bi potom izjurila van, rastežući uzicu do maksimalne dužine - a ponekad bi je tako i istrgnula Liz iz ruke. Ne treba ni naglašavati kako je to posve pogrešan način izlaska iz kuće sa psom.

IZLAZAK IZ KUĆE

Da, vjerovali ili ne, postoje i ispravan i pogrešan način prolaska kroz ulazna vrata. Kao prvo, nikad ne dopuštajte da tu aktivnost nadzire vaš pas, kao s to je to činila Liz u Lolinu slučaju. Vi morate preuzeti ulogu vođe i prije same šetnje. Psu nemojte ni dopustiti da ima uzicu dok ne bude posve u smireno-podložnom stanju. Kad se smiri, sta­vite mu uzicu i krenite prema vratima. Nemojte mu dopustiti da se ponovno pretjerano uzbudi dok stojite pred vratima ili na kućnome pragu. Čak i ako budete morali čekati, ponovno se svakako uvjerite da vam je pas smireno-podložan. Tek tada otvorite vrata. Vi iziđite

Šaptač psima 169

prvi. To je uistinu jako važno. Kad iziđete prvi, psu govorite: “Ja sam vođa čopora, i u kući i izvan kuće.”

Kad šećete psa, pazite d a je u svakom trenutku kraj vas ili iza vas. Kad jc pas daleko ispred čovjeka ili ga povlači, onda pas šeće čovjeka, te tako pas predvodi čopor. Vjerojatno ste naviknuti na to da pas želi onjušiti svaki grm, stablo, biljku i travnati pojas na koji naiđe. To je za psa normalno, no kad ste u fazi “migracije”, pas se ne bi smio zaustav­ljati dok mu vi ne kažete da stane. Zamislite kad bi čopor pasa trebao prijeći petnaest kilometara i kad bi svaka životinja radila nešto svoje, njuškala drveće i travu, umjesto da napreduje s čoporom... Tako nikada ne bi došli do hrane. Šetnja prvo treba ojačati vezu između vas dvoje i pokazati da ste vi vođa, a kao drugo, služi kao tjelovježba. Tek nakon toga dolazi i treća funkcija šetnje: mogućnost vašem psu da istražuje. Uzicu trebate držati čvrsto, ali opuštene ruke, kao da nosite aktovku.I što je najvažnije, nc zaboravite smireno-sam ouvjerenu energiju. Sjetite se Opre! Sjetite se Kleopatre! Sjetite se Johna Waynea! Sjetiti se nekog iskustva kad ste se osjećali snažnim i kad vam se činilo da imate nadzor. Uspravite se. Pridignite ramena i izbočite prsa. Učinite sve što treba kako biste uistinu raspolagali tom smireno-samouvjere- nom energijom i kako biste jc preko uzice projicirali na svog psa, koji hvata doslovce svaki vaš signal. Mnogi od mojih klijenata nisu mogli vjerovati koliko im se pas smirio čim su jednostavno pojačali tu smi- reno-samouvjerenu energiju, njome zračeći u vrijeme šetnje. To nije nikakvo magično sredstvo. To jc čista priroda na djelu. Psi prirodno žele slijediti smireno-samouvjerenog vođu. Nakon što preuzmete tu ulogu, oni će se posve prirodno povoditi za vama.

Nakon što ste postavili ritam i bez prekida hodali nekoliko mi­nuta, vrijeme je da psu dopustite da ide ispred vas - ali samo malo. Popustite uzicu i pustite psa da se pomokri, da njuši travu, što god već želi raditi. Zapamtite, pas to radi kad vi kažete. To je ključno. Što je najironičnije, kad psu to dopustite, vjerojatno će na to utrošiti manje vremena nego da ste mu od početka dopuštali da čini što hoće. Kad sa svojim čoporom od četrdeset-pedeset pasa bez uzice šećem brdima, prvo hodamo tako da su oni trideset-četrdeset minuta iza mene, a tek nakon toga čopor smije na pet minuta doći ispred mene. To je ta “sloboda” kakva je potrebna vašim psima - ali sloboda s pravilima, granicama i ograničenjima. Dopuštam im da sc od mene udalje tek desetak m etara. Prijeđu li granicu, samo jednim kratkim zvukom upozorit ću ih da se moraju vratiti.

170 Cesar Millan

Rolanje s čoporom

Od svih aktivnosti koje radim sa svojim čoporom, osobno najviše volim rolanje jer se na taj način uistinu iscrpljuju. Navučem koturaljke i rolam se s čak do deset pasa odjednom ulicama južnog Los Angelesa- svi su psi, dakako, na uzici. Ljudi me ponekad začuđeno gledaju: ne mogu vjerovati vlastitim očima. Ali psi to obožavaju. Ponekad ja vučem njih, ponekad oni mene, ali ja uvijek vodim stvar i imam pot­puni nadzor. Nakon tri sata rolanja, svi su umorni i više nego sretni što ostatak dana mogu biti smireno-podložni!

TRAKE ZA TRČANJE

Nc možete li sa psom šetati onoliko koliko iziskuje njegova ili njezina razina energije, dobra je alternativa neka sprava za trčanje. Traka za trčanje ne bi smjela biti jedini način šetanja psa - zapamtite da pas mora hodati s vama. Ali i to jc izvrstan način da oslobodite dodatni stres kod psa koji treba potrošiti mnogo energije. To mu postaje i fizičkim i psihološkim izazovom. Psi su poput muškaraca u svijetu ljudi - i mi i oni možemo se istovremeno koncentrirati samo na jednu stvar! A kad je na traci za trčanje, pas će se morati dobro koncentrirati. Tako će ući “u zonu”.

Mnogi moji klijenti sa skepsom gledaju na mogućnost da psa stave na traku za trčanje. Misle da bi se pas mogao ozlijediti, osobito ako je na uzici. U početku ga je potrebno valjano nadzirati, no svaki je pas sposoban za tu aktivnost. Psi na spravama za trčanje nisu nikakva

Šaptač psima 171

Učenje psa da hoda na traci

novost. To nije moj izum. Još 1576. doktor John (Johannes) Caius sa sveučilišta Cambridge opisao je mješance čiju je pasminu nazvao “ražanj”49. Ti su psi bili uvježbani upravo za to da hodaju i okreću kolo koje je zatim mehanički okretalo ražanj na kojem su ljudi pekli meso. Te pasmine danas više nema - nema sumnje da su nestali nakon što

49 Eiigl. turnspit: John Paul Scott i John L. Fuller: Genetics and the Soda!B ehavior o f the Dog, Chicago, University o f Chicago Press, 1965, 46.

172 Cesar M illan

su primat popularnosti preuzele pećnice! - no ako je pse bilo moguće uvježbati za takvo što u 15. i 16. stoljeću, je li uistinu tako teško naučiti ih da hodaju na ovim našim električnim napravama u 21. stoljeću?

Jedan od mojih klijenata bio je i generalni izvršni direktor tvrtke vrijedne šezdeset milijuna dolara, tvrtke čiji su proizvodi poznati sva­kom kućanstvu. Njegov pas, snažni mužjak njemačkog ovčara, bio je posve izvan kontrole, napadao i grizao ljude, ali se vlasnik nikako nije htio suočiti s tom činjenicom, te ju je poricao čak i pred samim sobom. Mene je pozvala njegova supruga. Nekoliko sati radio sam s njezinim suprugom, jasno uviđajući da se neprestano brani i opravdava: nije on kriv. Krivi su njegova supruga i klinac. On je prezaposlen. Nema vremena šetati psa. Ja sam rekao: “Kad već tvrdite da ne možete šetati psa, možete li ga staviti na traku za trčanje?” A on je rekao: “Ne. Ni slučajno. Taj pas ni u snu ne bi stao na traku, da s njim vježbate i sto godina.” Ja sam samo šutio. Nakon što je završio, upitao sam: “Jeste Ii ga spremni vidjeti na traci?” Sada je već počeo pokazivati ljutnju. “Kažem vam da taj pas nikada neće doći na traku za trčanje.” Trebalo mi je pet sekunda da psa dovedem na traku, a on se odmah snašao. Na njoj se već nakon nekoliko trenutaka osjećao kao kod kuće. Moj je klijent bio bez teksta. On je od onih ljudi kojima drugi rijetko uspiju pokazati đa je u krivu - ili se rijetko usude reći da nije u pravu. Ali ja sam onamo došao radi dobrobiti psa, a ne vlasnikova ega. Bojim se da taj utjecajni čovjek neće uložiti dovoljno energije u to da nastavi provoditi moje savjete - sve dok mu netko ne uruči tužbu. Nažalost, to jc jedina stvar koja neke od mojih klijenata može natjerati da po­našanje psa shvate ozbiljno.

Preporučujem da prvo angažirate profesionalca koji će vam prenijeti osnove sigurnosti u vezi s postavljanjem psa na traku za trčanje. Psu su prva dva tjedna takve vježbe mentalni izazov, jer se pod miče, a psu instinkt govori da pobjegne kad se pod pomakne! Nakon dva tjedna već ćete vidjeti kako pas grebe po traci i moli vas da je uključite. Kod pasa se stvara ovisnost o traci za trčanje - ali ovdje je riječ o zdravoj ovisnosti. Počnete li od male brzine, pa pomno nadzirete psa sve dok se ne uvjerite da sc osjeća posve lagodno i opušteno, moći ćete ga ostaviti na traci i posvetiti se vlastitim obavezama, pod uvjetom da niste predaleko. Dakako, nikad ga ne ostavljajte predugo, a da po­vremeno ne provjerite je li sve u redu. Ali hodanje na traci za trčanje pri umjerenoj brzini - iako nije zamjena za pravu šetnju - može na siguran i zdrav način pridonijeti režimu fizičkih aktivnosti vašeg psa. To je osobito važno kod pasa koji pripadaju snažnim pasminama, jer je

Šaptač psima 173

njima potrebna dodatna aktivnost kako bi se dominacija i agresivnost lakše držali pod nadzorom.

RUKSACI ZA PSE

Još jedna od tehnika kojima se služim kod pasa s visokom razinom energije, kojima je potrebno više aktivnosti, odnosi se na ruksake za pse. Kad psa za vrijeme šetnje - pa čak i za hodanja na traci - do­datno opteretite, u aktivnost će uložiti dodatnu snagu. Usto će se na nešto moći i usredotočiti, imat će zadaću koju će trebati obaviti. Psi obožavaju poslove i zadaće, a, kao što sam već naveo, ne mogu raditi više stvari istovremeno. Ako su koncentrirani na hodanje i nošenje, teško će moći razmišljati o tome da pojure za svakom mačkom koja im se ukaže na putu ili da laju na bicikliste. Jeste li kada gledali male izviđače prilikom hoda? Koliko god možda bili hiperaktivni u logoru, dok pješače s ruksakom na leđima gotovo su uvijek smireni i podložni! Ruksak gotovo uvijek smiruje psa, skoro poput apaurina - samo bez nuspojava. Ruksaka ima različitih veličina i stilova. Potražite pojam “ruksaci za pse” na internetu i svakako ćete pronaći idealan proizvod za svog ljubimca. Balast koji ćete smjestiti u ruksak trebao bi težiti od deset do dvadeset posto težine vašeg psa, ovisno o razini energije i potrebama.

Ruksaci su mi pomogli u gotovo čudesnoj rehabilitaciji mnogih pasa. Coach, agresivni bokser pretjerano sklon zaštitničkom držanju, pokazivao je oblike ponašanja koji su bili toliko izvan kontrole da je njegova eutanazija već bila na rasporedu upravo za dan kada sam došao kako bih s njim počeo raditi. Iako je bio na tečaju poslušnosti, članovi obitelji u čijem je bio vlasništvu s njim nisu šetali, ali nikada. Uz redo­vite šetnje i nova pravila, granice i ograničenja od strane cijele obitelji, Coach je sada tako dobar i pristojan da ide do škole s osmogodišnjim vlasnikom i u ruksaku mu nosi školske knjige. Najbolja je terapija za svakog psa kad ima što raditi, a kad nosi ruksak ima i posao. Coach se već bio našao na rubu smrti, a u međuvremenu je postao uzornim psom kao iz filma - i to sve za samo nekoliko tjedana.

ŠETAČI PASA

I na koncu, ako baš nikako ne možete šetati psa - ako ste ozlijeđeni, bolesni ili nekako drukčije onemogućeni - predlažem da angažirate

174 CesarMillan

profesionalnog šetača pasa. To nije idealna situacija za formiranje veze između vode čopora i onoga koji ga slijedi kakvu priželjkujemo, ali psu pomaže da se nauči na to da mu je vođa čovjek. Neki predani vlasnici pasa koje znam šeću psa ujutro i navečer, a šetača angažiraju kako bi bili sigurni da će pas imati dovoljno fizičke aktivnosti i oko podneva. Svi si, dakako, ne mogu priuštiti takav luksuz, no oni koji mogu, čini mi se daje to dosta jeftinija opcija u odnosu na honorare odvjetnicima, te troškove i kazne u slučaju da vas problem s ponašanjem psa koji se dovoljno ne kreće dovede do suda. Naravno, treba provjeriti što je i kako šetač radio do sada, te ga promatrati u šetnji. Ima li nadzor nad psima? Potežu li ga psi na sve strane ili se prema njemu odnose s po­štovanjem? Dobro pazite da nemate nikakve sumnje u vezi s osobom kojoj prepuštate kućnog ljubimca. Pas vam se ne može potužiti kad se vrati kući, pa se stoga morate osloniti na vlastiti sud.

PSIMA TREBA POSAO

Otkako je svijeta i vijeka, psi su stvoreni da obavljaju određene poslove. U divljini čopor funkcionira poput dobro podmazanog stroja za lov, a kad smo tek pripitomili pse, uzgajali smo ih i parili s točno određenim ciljevima, kako bismo iskoristili njihove prirođene radne sposobnosti. Počeli smo stvarati pasmine na temelju toga kako smo smatrali da ih možemo najbolje iskoristiti za svoje potrebe. Sviđa nam se kako jedan pas preskače prepreke. Sviđa nam se kako drugi kopa. Sviđa nam se kako ovaj donosi tražene stvari, a kako se onaj brine za stado ovaca. Devedeset pet posto pasmina koje danas imamo na svijetu u početku

Šaptač psima 175

su bile radne pasmine. Ni pet posto današnjih pasa nije uzgojeno za to da nam sjede u krilu i maze se. I divlji i domaći psi rodili su se da rade. No u današnjoj Americi rijetko kad imamo pravi posao za pse s osobitim talentima.

Stoga jc šetnja najvažniji posao koji psu uopće možete zadati. Kad je u šetnji s vama, svojim vlasnikom, pasje aktivan i tjelesno i mental­no. Nakon što odradi taj iskonski oblik kretanja, može bez problema raditi sve one ostale stvari u kojima zajednički uživate - od bacanja i hvatanja, do kupanja u bazenu i raznoraznih smicalica, zabavnijih aktivnosti. Isto kao što vlastito dijete ne biste cijeli dan ostavili u ne­kom zabavnom parku ili igraonici, tako i za te živahnije aktivnosti sa psom treba postaviti vremenska ograničenja. Ali, baš kao i veliki vrt iza kuće, te igre nisu zamjena za šetnju. Šetnju ne možete preskočiti. Nakon šetnje, vaš će pas prirodno utonuti u najdublji oblik odmora- ljudi bi takvo stanje nazvali meditativnim. Kad je u tom stadiju, možete otići od kuće i m irno nastaviti svoj dan, sigurni da vaš pas zna da ste vi vođa čopora te da se ona neizmjerna energija u njemu ili njoj usmjerava valjano i konstruktivno.

2. DisciplinaKad je riječ o ponašanju pasa, riječ disciplina u posljednje je vrijeme na zlu glasu. Ljudi koji ne dopuštaju čak ni da im siđe s usana, disciplinu obično definiraju kao kaznu. Meni riječ disciplina znači nešto posve drugo. Dakako da označuje i pravila, granice i ograničenja. Ali meni ima i mnogo dublje značenje - u odnosu na moje pse, ali također i moj vlastiti život.

Zahvaljujući disciplini postajem o boljim ljudim a, dolazim o u formu, postajemo zdravijima te ostvarujemo zdrave odnose, jer smo disciplinirani i činimo ono što je najbolje za odnos. To ne znači da “discipliniram” suprugu govoreći joj da je u nečemu pogriješila - u mojoj kući to bi prije bilo obrnuto! Disciplina u našem odnosu znači da sam dio bračnog para, dio strukture koja mi govori koje su mi granice. A budući da sam discipliniran, to znači da ću se pridržavati preuzetih obaveza. Kada supruzi obećam da ću nešto učiniti, to i uči­nim. Kad ona meni nešto obeća, to i učini. I tako iz dana u dan. Meni je disciplina riječ koja pomaže da ostanem usmjeren prema cilju, da dosegnem ciljeve i snove. To je riječ koja mi omogućuje da ostanem uravnotežen, da budem ljudsko biće puno poštovanja, pošteno ljudsko biće, netko tko želi najbolje i sebi i svima oko sebe - od drveća, preko

176 Cesar M illan

životinja, do ljudi. Bez discipline ne možete hiti istinski dobar uzor. Ako niste disciplinirana osoba, postajete negativnom energijom ili negativnim izvorom.

U vođenju Centra za psihologiju pasa moram biti discipliniran. Svaki dan moram disciplinirano planirati. Moram se pridržavati ras­poreda. Moram se iz dana u dan brinuti za to da psi imaju vodu, da imaju hranu, da se kreću. Moram pomno pratiti njihovo zdravstveno stanje i voditi ih veterinaru ako se razbole. Moram za njima počistiti. Kad u vezi s tim stvarima ne bih bio discipliniran, ne samo da bi mi tvrtka propala, nego bi se moji dragocjeni psi mogli razboljeti, pa i umrijeti. Disciplina je meni vrlo ozbiljna stvar.

Majka priroda reagira na disciplinu. Discipliniranost - pravila, granice i ograničenja - postoji kod svih vrsta na našem planetu. Pče­le su disciplinirane. Mravi su disciplinirani. Ptice su disciplinirane. Dupini su izrazito disciplinirani. Ako ste kad vidjeli kako dupini love jato inćuna, primijetili ste koliko je u njihovu zajedničkom djelovanju sve pravilno i uređeno dok okružuju plijen. Vukovi nisu disciplinirani samo kad love, nego i kad putuju, kad se igraju i kad jedu. Nikad ne dovode disciplinu u pitanje. Priroda disciplinu ne smatra negativnom pojavom. Disciplina je DNK. Disciplina je preživljavanje.

Promislite malo o ulozi discipline u svom životu. Ako ste Lance Armstrong, disciplina znači da održavate formu, trenirate, pridržavate se strogih pravila prehrane, te tjedno prelazite određeni broj kilome­tara na biciklu. Ako radite u Starbucksu, disciplina znači da na posao dolazite na vrijeme, da pamtite sve beskonačne nazive napitaka, znate koliko pjene ide u cappuccino, a koliko u kavu s mlijekom, znači da ste ljubazni čak i kad je pred vama beskonačan red nestrpljivih mušterija. To je disciplina. Da biste uspjeli u bilo čemu, morate biti disciplini­rani. Pohađate li satove tae boa kod Billvja Blanka, dobro pazite da budete disciplinirani kad vam kaže da podignete nogu. A on pritom nije nimalo zao. Jednostavno zna da bez discipline ne možete postići to što želite postići.

Tako i ja pristupam disciplini kad je riječ o psima. Moj je posao reći im kada se trebaju probuditi, kada trebaju jesti i kako će među­sobno komunicirati i ostvarivati interakcije. Ja postavljam pravila, granice i ograničenja u vezi s tim kamo idemo i kojim tempom, kada se odmoriti, kada se pomokriti, za kim juriti, za kim ne, gdje kopati rupu, gdje sc valjati. Sve je to dio discipline. Meni disciplina nije tek kažnjavanje. Meni su disciplina pravila, granice i ograničenja koja postoje za dobrobit pasa i mog odnosa s njima.

Šaptač psima 177

KORIGIRANJE

U prirodi, psi jedili druge neprestano ispravljaju. Majke neprestano korigiraju ponašanje štenadi. Vode čopora korigiraju one koji ih slije­de. Prirodni su čopori pasa prepuni pravila, granica i ograničenja. U divljim čoporima pasa ili vukova postoje dcscci pravila ponašanja koji se podrazumijevaju, a koje životinje među sobom prenose ponekad energijom, ponekad govorom tijela, a ponekad i fizičkim dodirom ili ugrizom. Korekcija - ono što će neki ljudi možda nazvati “kaznom” - jednostavno je posljedica situacije u kojoj je neki pas prekršio pravila. I nema iznimaka. Kad bi pripadnici čopora mogli govoriti, ovako bi se obratili prekršitelju: “Nisi discipliniran poput nas, nisi dio našeg čopora. Dajemo ti još jednu priliku. Ponovi li se prekršaj, letiš odavde. Ili ćemo te ubiti ili ćemo te izbaciti iz čopora.”

Psi se ne ljute kad ih drugi psi ispravljaju i psi ne zamjeraju psima koji griješe. Nakon korekcije jednostavno nastavljaju život. Sve je to vrlo jednostavno i prirodno.

U prirodi postavljanje granica nije “okrutno”, a kako bi sc postavile granice, svim životinjama ponekad je potrebna korekcija. Svi u svijetu ljudi znamo roditelje koji ne postavljaju ograničenja, i upravo njihova djeca trče uokolo po restoranima, vrište i bacaju hranu, a vama remete mir dok jedete. To su roditelji koji pozivaju Dadilju 911 kad im cijelu kuću obuzme kaos.

Promislite malo o tome kako ljudi uče. Često nam je potrebno da prvo griješimo, pa da nas ispravljaju prije nego što shvatimo koja su točno pravila. Ako ste u saveznoj državi koju ne poznajete i ne znate koja ondje vrijede prom etna pravila, pa skrenete desno iako je na semaforu crveno, policajac će vas zaustaviti i reći da se to u toj državi ne radi. Sada znate pravila, no on će vas ipak kaznili. To vam je kazna. To je ta korekcija. I vjerojatno će dati rezultate. Nakon što platite dvjesto pedeset dolara, budite uvjereni da u toj državi više nikad nećete skrenuti desno dok je na semaforu crveno svjetlo.

Poput ljudi i svih ostalih životinja, i pse treba ispraviti kad pogriješe. Riječ korekcija mnogo mi je draža od riječi kazna jer potonja nosi i ljudske konotacije - a previše ljudi psa kažnjava kao da kažnjava dijete. Djetetu će roditelj oduzeti neku povlasticu - ‘Nisi pospremio sobu, pa sutra ne smiješ ići na utakm icu” - ili će ga, nakon što se na njega izdere, poslati u sobu. Psi nemaju pojma o čemu govorite kad na njih vičete. Čuju jedino vašu uzbuđenu, neuravnoteženu energiju, koja će ih ili prestrašiti i zbuniti ili će je jednostavno zanemariti. Psi nemaju

178 Cesar M illan

predodžbu o “sutra”, pa im ne možete zaprijetiti uskraćivanjem odlaska u park. Pošaljete li ih u neku drugu sobu ili ih potjerate van, vjerojatno neće povezati to izopćenje i svoje neprihvatljivo ponašanje. Psi žive u svijetu uzroka i posljedica. Psi ne razmišljaju, psi reagiraju, pa ih je potrebno ispraviti čim dođe do neželjenog ponašanja. Ne smijete pričekati ni pet minuta, jer postoje veliki izgledi za to da je pas tada već u nekom posve drukčijem mentalnom stanju. Zapamtite: psi žive u sadašnjosti. Korekcije sc moraju dogoditi u sadašnjosti - i ponavljati se kad god se prekrši pravilo - da bi pas shvatio koji su aspekti njegova ponašanja vama nepoželjni.

Način na koji korigiramo pse također je tem a velikih rasprava. Jedna utjecajna škola mišljenja trenutačno tvrdi da bi u vezi sa psima, kao i svim ostalim životinjama, trebalo primjenjivati isključivo tehnike pozitivne potkrepe i pozitivne dresure. Po mojem je mišljenju pozitiv­na potkrepa, tj. potvrđivanje i poticanje, poželjna i divna - kad daje rezultate. A daje rezultate kod vedrih i opuštenih pasa, kao i pasa koje podižemo u najranijoj dobi. Ako slasticama i drugim nagradama kod psa uspijevate dobiti željene oblike ponašanja, samo nastavite. Ali psi koji mi dolaze često su posve izvan kontrole. To su spašeni psi stravične prošlosti prepune zlostavljanja, uskraćivanja i okrutnosti. Ili psi koji čitav život žive apsolutno bez ikakvih pravila, granica i ograničenja. Tu su zatim još i psi u crvenoj zoni o kojima je već bilo govora. Ti su psi već otišli predaleko da bismo ih rehabilitirali pukim nagradama.

S druge strane, zlostavljanje nikada nije prihvatljivo. Udaranje psa nije prihvatljivo. Ne smijete se služiti strahom kako biste životinju na­tjerali na to da se pristojno ponaša. To ne pali. Služiti kao snažan voda i postavljati pravila nije isto što i usađivati strah i kažnjavati. Razlika se krije u tome kako i kada primjenjujete korekcije. Nikada, ali nikada ne smijete korigirati životinju iz bijesa ili frustriranosti. Jer upravo tako dolazi do zlostavljanja životinje - ili djeteta ili bračnog druga. Kad zbog bijesa ispravljate psa, obično ste više izvan kontrole nego on ili ona. Zadovoljavate svoje potrebe, a ne potrebe životinje - koja će osjetiti vašu nestabilnu energiju i prijeći u neželjeno ponašanje. Nikada ne smijete dopustiti da vas životinja iziritira. Vaša jc zadaća učiti je i pokazivati da u svakom trenutku vodite, a kad je želite korigirati, uvijek morate biti u smireno-samouvjerenom mentalnom stanju. To vam možda neće biti jednostavno - kao što nije bilo jednostavno ni vlasniku buldoga Jordana, Davidu. No možda je životinja upravo zbog toga i ušla u vaš život - kako biste se oboje naučili ponašati na zdraviji način.

Šaptač psima 179

I uza sve to, kad korigirate psa, vaša energija, mentalno stanje i trenutak odabran za korekciju važniji su od same metode, pod uvje­tom da metoda ne pripada krugu zlostavljanja. Nikada ne udarajte psa. Već i kratak, samouvjeren dodir može trgnuti psa i izvući ga iz neželjenog stanja. Ja obično savijeni prste i šaku u oblik kandže, pa kad načas dodirnem vrat psa, ili mjesto neposredno ispod brade, on ima osjećaj da su ga dodirnuli zubi nekog drugog psa ili majke. Psi jedni druge često ispravljaju kratkim i blagim ugrizom, dok je dodir jedan od najčešćih načina njihove međusobne komunikacije. D odir je neusporedivo djelotvorniji od svakog udarca. Najblažom mogućom tehnikom izvucite psa iz neželjenog oblika ponašanja ili mentalnog stanja. Cilj vam je preusmjeriti pozornost psa na sebe, kao vođu čopora. Želite li ga korigirati, možete ispustiti neki zvuk, nešto reći, pucnuti prstima - što god vam najviše odgovara, a fizički i psihički ne škodi vašem psu. U mojem slučaju kod korekcija najbolje funkcionira nešto slično onome što oni čine među sobom - izravan pogled u oči, energija, govor tijela, te kretanje naprijed, prema psu. Zapamtite: psi uvijek čitaju vašu energiju i znaju što želite reći kad im vaša energija govori: “To nije u redu.” Kad imam psa na uzici, samo je kratko potegnem prema gore i tako prekidam neželjeno ponašanje psa. Riječ je o kratkome pokretu koji ne traje ni cijelu sekundu i psa ne boli - ali ključan je odabir pravog trenutka. Koja god bila metoda korekcije, sve se mora dogoditi već u onom trenutku kad se pas počne neželjeno ponašati.! upravo tada do izražaja dolazi poznavanje vašeg psa. Morate naučiti čitati govor njegova tijela i energiju gotovo jednako dobro kao što on čita vas.

Na primjer, svi se psi vole uvaljati u ostatke uginulih životinja. Na taj način pri lovu u divljini prikrivaju svoj miris - a riječ je o jednom od najgenijalnijih izuma majke prirode, ponašanju koje je usađeno duboko u pseće gene. No kad psi žive s nama, vrate li se kući obavijeni mirisom mrtvog tvora ii i vjeverice, to neće biti samo neugodno, nego i nehigijenski. Ja volim da psi žive koliko je moguće prirodnije, no kao vođa čopora i osoba koja plaća režijske račune, čini mi se da imam pravo pokušati ograničiti taj aspekt ponašanja svojih pasa. Uočim li da pas počinje njuškati nešto neuobičajeno, moram ga odmah korigi­rati, prije nego što potrči prema tom mirisu. Zapamtite: psi su mnogo brži od nas. Propustite li “čitati njegove misli”, pa tako propustite i prigodu za korekciju, kad se vratite kući iz njegova ćete krzna morati prati miris mrtvog tvora.

180 Cesar Millan

OBRED DOMINACIJE

Obred dominacije još je jedan prijeporni aspekt korekcije. Riječ je o onome što većina dresera i stručnjaka naziva “alfa valjanjem”. To jc zapravo preslika onoga što psi i vukovi rade u prirodi: dominantni pas drugog psa polaže na bok i tako ga drži. sve dok ovaj ne pokaže znakove podložnosti. Vuk od vuka tako u biti traži da prizna poraz i činjenicu da je u podređenom položaju. Na taj način vođa čopora održava red a da pritom ne mora prijeći otvorenome nasilju prema ostalim pri­padnicima čopora. Kad biste slušali neke bihevioriste, zaključili biste d a je podvrgavanje psa takvom iskazivanju nadmoći jednako okrutno kao da ga spaljujete na lomači. Mnogi pripadnici biheviorističkih škola koje se oslanjaju samo na pozitivne poticaje kritiziraju me i tu moju tehniku nazivaju nehumanom i barbarskom. Poštujem mišljenje tih kritičara i slažem se da je ta tehnika prikladna samo u određenim slučajevima, te da se njome trebaju služiti samo iskusni stručnjaci koji rade sa psima. Smatrate li, poput njih, daje ova metoda okrutna, tadao mojim savjetima razmišljajte vodeći računa o tome. Ja sam uvjeren daje to, kada je riječ o načinu na koji se odnosimo prema životinjama, uvijek pitanje osobne savjesti.

Moje je mišljenje da je posve prirodno od psa zatražiti da legne na bok i tako mi iskaže podložnost. U mojem čoporu strog pogled, neki moj zvuk ili gesta gotovo će uvijek navesti psa koji je pogriješio na podložnost - pa će ili sjesti ili leći - a da ga ne trebam ni dodir­nuti, čak mu se, u pojedinim slučajevima, ni približiti (v. trodijelni niz u nastavku). Ne treba ni napominjati da ću uvijek radije ishoditi željeno ponašanje samo pogledom ili zvukom, umjesto dodirom. No kod ekstremno dominantnih pasa, pasa koji napadaju ljude ili druge pse, ili u slučaju pasa koji se međusobno sukobljuju, ponekad moram fizički spustiti nekog psa ili pse na bok. Dominantan će se pas odu­pirali - ne biste li i vi postupili tako ako ste naviknuti zapovijedati svima oko sebe? - i boriti protiv mojih nastojanja. To je prirodno. Ako se čitav život nekažnjeno izvlačite s određenim oblikom ponašanja, nema sumnje da ćete se pobuniti ako vam netko napokon kaže “Ne!” Ja u ovom slučaju moram čvrsto i odlučno ustrajati, sve dok se pas ne prestane opirati. Tu sam tehniku počeo primjenjivati kod svog prvog čopora rotvajlera, a njome se služim i dalje, kad god se ukaže potreba. Na taj način kod psa izazivam iskonsku reakciju kojom potvrđujem da sam ja vođa čopora.

Šaptač psima 181

Cesar M illan

Kad netko neupućen vidi da pas leži na boka, ušiju zabačenih unatrag, odmah zaključuje da pas na mene tako reagira iz straha. No taj položaj nije odraz straha. (Ponovno pogledajte dio knjige posvećen govoru tijela.) Riječ je o posve podložnome položaju, čak toliko da nijedan stav ne može biti podložniji. U psećem je svijetu to krajnji odraz poštovanja. Ili predaje. Podložnost i predaja u psećem svijetu nemaju negativne konotacije. Kod njih ne postoji pojam poniženja jer se psi ne bave prošlošću. Pas mi to neće zamjeriti. Iako su se mnogi psi u mojem čoporu u određenoj životnoj fazi morali tako pokoriti nakon nekog nepoželjnog postupka, svi oni i dalje me vole i svakodnevno slijede. Uz četrdeset pasa na jednome mjestu, nema dana da neki od njih ne učini neku nepodopštinu. Ali nepodopština može prerasti u daleko nepoželjnije i opasnije ponašanje, a kao svakom dobrom vođi čopora, dužnost mi je to prekinuti prije nego što izmakne nadzoru.

No kad jc riječ o ritualu dominacije, molim da vodite računa o jednome: iako se tom tehnikom osobno služim pri rehabilitaciji teško neuravnoteženih i agresivnih pasa, upozoravam sve koji nisu profesi­onalci - ili barem vrlo iskusni na području ponašanja pasa i njihove agresivnosti - da nikada, ali doista nikada, silom ne tjerate psa da legne na bok. Uz dom inantnog ili agresivnog psa neiskusna osoba tako može bez problema doživjeti ugriz, grub udarac ili napad. A to su ozbiljne stvari koje mogu čak i ugroziti život. Pokazuje li vaš pas tragove problematičnog ponašanja koje treba ispraviti na taj način, ionako se morate posavjetovati sa stručnom osobom. Nikako ne biste smjeli sami pokušati povratiti discipliniranost psa koji je već predaleko zastranio u dominantno ili agresivno ponašanje.

PRAVILA, GRANICE I OGRANIČENJA

Djeci ste uveli “kućni red”. Zašto takva pravila ne nametnuti i psu? Brojni klijenti dolaze mi tek nakon što dotaknu dno dna. Njihov pas doslovce upravlja kućanstvom, a obitelj živi u potpunome kaosu. M nogi od klijenata postiđeno mi priznaju da su se “izolirali" - više se ne viđaju s prijateljima jer se pribojavaju reakcije psa kad u kuću uđe netko nov. Život im je postao nemoguć - gotovo kao da u obitelji imaju alkoholi­čara ili narkomana! Jedni predivni ljudi koje sam imao sreću upoznati u prvoj sezoni emitiranja televizijske serije, obitelj Francesco, bili su bučni, otvoreni, izrazito društveni Amerikanci talijanskog podrijetla sve dok u njihov život nije ušla minijaturna bišonka po imenu Bella. U vrijeme kad sam ih upoznao više nisu pozivali članove šire obitelji

Šaptač psima 183

u kuću, bojeći sc; da bi ih Bella mogla napasti. Ta paperjasta kuglica od psa nije težila ni pet kilograma, ali jc upravljala cijelom obitelji. Bez prestanka je lajala na svakoga tko bi ušao u kuću i ne bi prestala dok posjetitelj ne bi otišao. Svi članovi obitelji Francesco voljeli su Bellu - jedna njihova ljubljena teta na samrti jc poželjela da obitelj nabavi maleno štene koje će njezina kći bez roditelja i nećakinja moći voljeti. Bella je za njih tako imala i duhovno značenje - simbolizirala je osobu koju su toliko voljeli, ali bez koje su ostali - pa su je pazili i mazili, nikad ne postavljajući nikakva pravila, granice i ograničenja. Nisu shvaćali da joj time rade medvjeđu uslugu. Bella je bila vrlo neu­ravnotežen pas, uvijek napeta, jer se toliko silno trudila da bude vođa čopora, a to joj nije osobito polazilo za rukom. U životu joj nije bilo nimalo lijepo i ugodno. Većina pasa instinktivno zna da im priroda nije namijenila ulogu šefa kućanstva. Psi ne žele voditi vaše kućanstvo! Ali ako to ne činite vi, oni instinktivno osjećaju da nemaju izbora i da moraju pokušati preuzeti tu ulogu.

Psi instinktivno žude za pravilima i čvrstom, organiziranom struk­turom. Priroda počiva na pravilima i obredima ponašanja. Sada kad psi žive s nama, na nama je da odredimo pravila. Što ćete u svom kućanstvu dopustiti, a što ne, ovisi o vama - hoće li pas spavati u krevetu s vama, hoće li smjeti doći na određene dijelove namještaja, hoće li smjeti ko­pati u vrtu, hoće li smjeti moliti hranu za stolom u blagovaonici... Ali savjetujem vam da uvijek onemogućujete određene oblike ponašanja, jer biste njihovim dopuštanjem mogli poticati sklonost dominiranju. Ne dopuštajte psu da skače na vas - ali ni na druge - kad se pojavite na ulaznim vratima. Psu ne dopuštajte da cvili kad se odvaja od vas. Onemogućujte posesivnost u vezi s igračkama. Nema rezanja i hvatanja zubima, nema ugriza. Nema skakanja u krevet da vas probudi. Nema agresivnosti prema ljudima, drugim psima ili drugim životinjama u kućanstvu. Nema neprestanog lajanja.

Dio oblika ponašanja koje želite spriječiti može biti instinktivan. I zbog toga morate biti više od običnog vlasnika psa. Morate bili vođa čopora. Voda čopora nadzire i pseće instinkte i genetičku uvjetova- nost. Kao vlasnik psa, možete utjecati samo na naklonost i genetiku. Dreser može utjecati samo na genetiku. Onaj tko se brine za psa može utjecati samo na genetiku. Možete psa poslati na tečaj poslušnosti i naučiti ga kako da sjedne, kako da dođe, kako da priđe k nozi. Njega ili nju možete naučiti kako da uhvati frizbi ili pretrči stazu s prepreka­ma. To je genetika. Ali sama činjenica da je netko pohađao Harvard ne znači da je nakon diplome uravnotežen. Isto tako, samo to što je

184 CesarMillan

pas poslušan, također ne znači da je uravnotežen. Kad dresirate psa, ne dopirete do njegova uma, dopirete samo do uvjetovane razine. A uvjetovanost u psećem svijetu ne znači baš ništa. Psima se živo fućka za pobjedu na nacionalnoj izložbi pasa. Fućka im se za osvojenu na­gradu za najuspješnije hvatanje frizbija. Pas će možda moći slijediti naredbe, donositi stvari, pratiti trag ili činiti još mnoštvo stvari za koje je programiran pripadnošću pasmini i genetičkim sastavom. Ali može li se veselo igrati s drugim psima a da se s njima ne sukobi? Može Ii putovati ili šetati u čoporu? Može li u miru večerati a da se prema hrani nc postavlja neprirodno zaštitnički? To je već stvar instinkta. A vođa čopora ima nadzor i nad jednim i nad drugim.

Na primjer, možda ste sa svojim psom već doživjeli ovakvo iskustvo.. . Pas se voli igrati loptom. U vrtu iza kuće cijeli dan bacate lopticu, a on je hvata i donosi. To je genetika. To je odraz pripadnosti pasmini. Vi nadzirete ponašanje psa, ali uz pomoć loptice. On ima motiva biti s vama zbog te loptice, jer je ona kod vas. Ali pretpostavimo da pas izgubi zanimanje za lopticu. Novi je izvor motivacijc mačka. Pas počinje juriti za mačkom. To je zov instinkta. Možete li ga sada nadzirati? Možete li onemogućiti takvo ponašanje? Ili, bez loptice, izvan granica vrta, možete li nadzirati psa za vrijeme šetnje? Možete li ga spriječiti da u šetnji juri za vjcvcricama? Lopticom ga nećete moći spriječiti u jurnjavi za mačkom ili vjevericom. Takvo ponašanje možete onemogućiti jedino vođenjem. Ne nadzirete li instinktivnu razinu psećeg ponašanja, nećete moći predvidjeti ili nadzirati što bi sve vaš pas mogao učiniti ili ne.

Gordon im a fiksaciju - vlastitu sjenu - a to se, u prirodi, sm atra nestabilnošću

Šaptač psima 185

M unchkin posve prirodno n ap ad a Gordonovu nestabilnost - takvo ponašanje treba spriječiti ili ispraviti

Kao vođa čopora u Centru za psihologiju pasa, koji broji trideset do četrdeset pasa, često moram onemogućavati instinktivne oblike ponašanja kako bi čopor i dalje funkcionirao bez poteškoća. Psi se in­stinktivno penju jedni na druge, noja ih ponekad moram onemogućavati jer prevelik intenzitet takvog ponašanja može prerasti u sukob. Psima ne dopuštam da se sukobljuju oko hrane, kao ni oko teniske loptice. U mojem čoporu zabranjeni su i sukobi i agresivnost - ne toleriram ništa od toga. Veći psi ne smiju juriti za manjim psima i nasrtati na njih - i upravo zahvaljujući tome, naša minijaturna čivava Coco može vedro i veselo funkcionirati u istom čoporu s dva divovska njemačka ovčara, sedam pit bulova i jednim dobermanom. Snažnije pse moram onemogućavati u tome da nasrću na slabije pse ili na one čija je energija nestabilna. Kod pasa je posve prirodno da se pokušavaju riješiti nesta­bilne energije kod nekog pripadnika čopora, n o ja svoj čopor moram naučiti da prihvaća slabije članove i da ih ne zlostavlja. Upravo na taj način čopor pomaže pri rehabilitaciji nestabilnih pasa - primjerom im pokazuje kako izgleda i kako djeluje smireno-podložna energija. Psima ne dopuštam ni da grizu ili kopaju biljke, niti da se valjaju u izmetu drugih pasa. Ta sam pravila uveo ja jer mi odgovaraju kao ljudskome biću. Kao vode čopora, mi ljudi imamo pravo i odgovornost odabrati pravila prema kojima će čopor funkcionirati.

No, kad god onemogućim neki oblik instinktivnog ponašanja, moram ga zamijeniti nekom drugom aktivnošću i tako preusmjeriti energiju. Ne možete tek tako nešto uzeti i zauzvrat ne dati ništa. Energija koja je psa dovela do nepoželjnog ponašanja neće samo tako nestati jer

186 Cesar Millan

Igra sa psima u bazenu u Centru za psihologiju pasa

ste jc blokirali! Neželjeno aktivnost morate zamijeniti poželjnom. I upravo zbog toga u Centru imam staze s preprekama, bazene, trake za trčanje, teniske loptice i druga pomagala za preusmjeravanje po­zornosti. Upravo zbog toga ti psi svakodnevno provode pet do osam sati u energičnom kretanju, dok im ja svaku aktivnost - od šetnje, preko kupanja, do jela - pretvaram u psihološki izazov. Ne osigurate li mu načine na koje će utrošiti energiju i koristiti um. pas će se mnogo teže pridržavati pravila i granica koje mu postavite. Ako ste dobar, odgovoran vođa čopora, osigurat ćete mu ne samo strukturu, nego i mnoštvo ođušaka za prirodnu energiju.

3. LjubavPsima u Sjedinjenim Državama možda nedostaje svakodnevnog kretanja i discipline, ali im ni slučajno ne nedostaje ljubavi. I upravo zbog toga mnogi Amerikanci odlučuju u svakodnevni život uvesti i psa - upra­vo zbog te nevjerojatne, bezuvjetne pseće ljubavi. A psi su privržene životinje. Životinje kojima je važan fizički aspekt postojanja, životinje kojima je silno važan dodir, kako u prirodi, tako i kad žive s nama.

Šaptač psima 187

No kao što sam već naglasio, ničim zasluženi iskazi ljubavi psu mogu škoditi. A osobito ljubav pružena u pogrešno vrijeme.

Kada je pravo vrijeme za pokazivanje nježnosti i ljubavi? Nakon što je pas odradio fizičke aktivnosti i jeo. Nakon što je neželjeno ponašanje korigirao i počeo se ponašati u skladu s vašim traženjem. Nakon što je reagirao na neko pravilo ili zapovijed. Skoči li pas na vas, tražeći da ga potapšate ili pomazite, instinkt će vam vjerojatno nalagati da zadovoljite tu njegovu želju. A takva reakcija njemu šalje poruku da je glavni i da on odreduje pravila. Ljubav pokazujte samo kad je pas mentalno miran i podložan. Od njega zatražite da sjedne i da se smiri. Tek tada iskažite ljubav, pod svojim uvjetima. Pas će vrlo brzo shvatiti da postoji samo jedan ispravan oblik ponašanja koji mu donosi to što želi.

Kada je pogrešno pokazivati naklonost i ljubav? Kada je pas pre­strašen, napet, tjeskoban, posesivan, dominantan, agresivan, kada cvili, preklinje, laje - ili krši bilo koje pravilo kućnog reda. Vlasnici Banea i Here, onih pasa ubojica u San Franciscu, neprestano su pokazivali ljubav prema psima nakon što su ovi po cijele dane terorizirali ljude. Kad god pružate ljubav, potičete i osnažujete ponašanje koje je tome prethodilo. Ne možete “voljeti” psa i tako ga navesti da se prestane ponašati nepoželjno, isto kao što “ljubavlju” nećete navesti kriminalca da prekine sa zločinima. Meni je supruga Uusion u početku braka pružala svu ljubav ovoga svijeta, ali me ta ljubav ipak nije trgnula iz nepoželjnih oblika ponašanja na koje sam bio naviknut i iz kojih sam se izvlačio nekažnjeno. Na koncu sam se promijenio i postao dobrim suprugom i partnerom tek kad je odlučno povukla crtu. Ili ću se srediti ili će ona otići. Moram priznati da me nije promijenila ljubav. Promijenila su me pravila, granice i ograničenja!

Promotrite li malo bolje pse koji imaju određene dužnosti, uočit ćete izvrsne primjere primjernog načina pokazivanja ljubavi. Hendi­kepirane osobe kojima u svakodnevnom životu pomažu psi zacijelo shvaćaju da psa nemaju isključivo kao prijatelja. Ti ljudi prvo moraju naučiti igrati ulogu vođe da bi mogli očekivati da pas uključi rasvjetu, otvori vrata ili ih odvede do autobusne postaje. Iako su te pse obučili stručnjaci, ni oni neće reagirati na hendikepiranu osobu dok ona ne nauči zračiti smireno-samouvjerenom energijom. Ako ste vidjeli te pse na djelu, zacijelo ste primijetili kako nose znak s upozorenjem: ne pokazivati im naklonost i ljubav dok rade. Prema zakonu, te pse ne smijete dirati. Ljubav samo izaziva uzbuđenje, a pas ne može obavljati posao kad je uzbuđen. Kada hendikepirana osoba iskazuje

188 Cesar Millan

ljubav? Nakon što jc pas obavio zadaću, te kod kuće, nakon još jednog napornog radnog dana. Psi koji pomažu policiji i organizacijama za traganje i spašavanje ne primaju iskaze naklonosti dok rade, osim neposredno nakon što su obavili neku važnu zadaću. Agenti koji rade na suzbijanju krijumčarenja i uživanja narkotika ne igraju se po cijele dane sa psima, pa onda očekuju da će ovi smireno pretraživati pošiljke i u njima tražiti nedopuštene tvari. Psu je posve prirodno to što mora raditi da bi zaslužio naklonost. Jedino mi, ljudi, smatramo da mu nešto uskraćujemo ako mu bez prestanka nc pružamo ljubav.

ZADOVOLJSTVO I ISPUNJENOST

Kad govorim o “zadovoljstvu” i “ispunjenosti” naših pasa, mislim na zadovoljstvo u istome smislu u kojem govorimo o zadovoljstvu u svo­me životu. Jesmo li sretni? Živimo li svaki dan do krajnjih granica? Ostvarujemo li svoj potencijal, koristimo li sve talente i sposobnosti s kojima smo se rodili? Isto je i sa psima. Pasje ispunjen i zadovoljan kad može lagodno živjeti unutar čopora, osjećati se sigurno i zaštićeno pod vodstvom vođe. Pas je ispunjen i zadovoljan kad se često može baviti iskonskim tjelesnim aktivnostima i kad, na određeni način, ima dojam da radom stječe pravo na hranu i vodu. Pas jc ispunjen i zadovoljan kad vjeruje vođi čopora i zna da će ovaj postavljati dosljedna pravila i granice prema kojima pas treba živjeti. Psi obožavaju rutinu, obrede i dosljednost. K tome, vole i nova iskustva i prilike za istraživanje - osobito kad imaju dojam da imaju pouzdanu vezu s vođom čopora.

Psi nama donose zadovoljstvo na nebrojene načine. Zamjenjuju nam ljudsko društvo kad smo usamljeni. Prate nas za jutarnje šetnje. Zahvaljujući njima imamo nešto živo, meko i toplo uz što se možemo priviti. Služe nam kao budilica, protuprovalni alarm i čuvar. Donose nam novac pobjedama na natjecanjima. Mi to od njih nc tražimo, no oni to ipak čine. Ne mogu govoriti i zatražiti što im jc potrebno. Kad im pružamo te jednostavne stvari - fizičku aktivnost, disciplinu i lju­bav, tim redoslijedom - učinit ćemo veliku stvar u smislu izražavanja zahvalnosti za sve što unose u naš život.

Šaptač psima 189

Groš© BllO@WĐrazhir.oi’g

8 ,

“Ne bismo li se svi jednostavno mogli dobro slagati?”

Jednostavni savjeti za sretan suživot sa psom

Ljudi i psi u međusobnoj suovisnosti žive već tisućama godina, U zemlja­ma u razvoju i primitivnim društvima, čovjek se prema psima ne odnosi uvijek s onoliko ljubavi i dobrote kao mi u Sjedinjenim Državama. No čini se da pse u tim područjima ni ne muče svi oni problemi i neuroze na koje nailazimo u ovoj zemlji. Kako sa psima podijeliti ljubav a da kod njih ne izazovemo problematične oblike ponašanja? Kako igrati ulogu odlučnog vođe čopora a da pritom ne isključimo suosjećanje i čovječnost zbog kojih smo i željeli ostvariti blisku vezu sa psom?

Na ta pitanja nema jednostavnih odgovora. Noja ću vam ovdje ponuditi nekoliko praktičnih savjeta stečenih iz iskustava s klijentima, u nadi da ćete vi i vaš pas zahvaljujući njima lakše živjeti bez stresa, te da ćete se tako približiti najvišim razinama povezanosti dviju vrsta.

Kako odabrati psaKao što sam već spomenuo, odabir prikladnog psa temelj je dugotrajnog odnosa između čovjeka i psa koji će donositi zadovoljstvo. No, prije nego što se obvežete na brigu o psu, molim vas da sc upitate koji vas motivi navode na to da u život uvedete i psa. Te misli nc morate ni s kim podi­jeliti, no morate biti posve iskreni prema sebi jer, vjerujte mi, psa nećete uspjeti zavarati. Jeste li nesretni i usamljeni, pa će vam pas služiti kao nadomjestak za ljudsko društvo? Želite li da pas igra ulogu djeteta koje nemate ili da zamijeni djecu koja su upravo izišla iz vašeg “gnijezda”?

Šaptač psima 191

Dovodite li psa u kuću kako biste ispunili prazninu u srcu nakon što je preminuo drugi pas? Želite li kraj sebe imati psa opasna izgleda radi jačanja statusa ili slatkog psa koji će u parku privlačiti djevojke? Želite li da vam pas služi kao zaštitnik i oružje i gotovo ništa više od toga? Ako su to glavni razlozi za kupnju ili nabavku psa, molim vas da se prisjetite da je pas živo biće sa snažnim osjećajima te velikim potrebama i željama koje se razlikuju od vaših potreba i želja - ali od njih nisu manje. Pas nije lutka, ni dijete, ni torbica, ni statusni simbol, ni oružje. Kad odabi­rete psa koji će s vama dijeliti život, pruža vam se fantastična prilika da stvorite snažnu vezu s pripadnikom druge vrste. Ali i ta mogućnost ima određenu cijenu - cijenu odgovornosti.

Prije nego što upoznate psa, upoznajte sebe. Prije nego što se ođ- važno upustite u novu pustolovinu, bilo bi dobro da možete potvrdno odgovoriti na prvi dio svakog od sljedećih važnih pitanja, te negativno na pitanja u zagradi:

1. Preuzimam li obavezu da ću šetati psa najmanje sat i pol svaki dan? (Ili ću jednostavno pustiti psa u vrt iza kuće i samog sebe uvjeriti da će mu to biti više nego dovoljno “fizičke aktivnosti na otvorenom”?)

2. Hoću li se obavezati na to da ću naučiti kako psu postati smi- reno-samouvjereni vođa čopora? (Ili ću pustiti psa da mi radi što god želi, jer je tako jednostavnije?)

3. Hoću li preuzeti obavezu i postaviti jasna pravila, granice i ograničenja u kućanstvu? (Ili ću pustiti psa da radi što god poželi i kad god to poželi?)

4. Hoću li se obavezati da mu redovito osiguravam hranu i vodu? (Ili ću ga hraniti samo kad se sjetim da to treba učiniti?)

5. Hoću li se obavezati da mu naklonost i ljubav iskazujem samo u prikladnim trenucima i kad je moj pas smireno-podložan? (Ili ću ga grliti i ljubiti kad je prestrašen ili agresivan, ili kad god mi se prohtije?)

6. Hoću li se obavezati da ću redovito odvoditi psa veterinaru, pobrinuti se za to da ga dam sterilizirati ili kastrirati, te s njim obaviti sve potrebne preglede i cijepljenja? (Ili ću veterinaru ići jedino kad mi pas bude bolestan ili ozlijeđen?)

192 CesarMillan

7. Hoću li dobro paziti da mi pas bude socijaliziran i/ili valjano dresiran, kako nikada nc bi ugrozio druge životinje i ljude? (Ili ću se nadati da će sve biti u redu, te upozoravati ljude da se klone mog psa?)

8. Jesam li voljan/voljna počistiti za svojim psom kad god smo u šetnji? (Ili ću smatrati da je kakica mog psa tuđi problem?)

9. Jesam li se voljna/voljan dodatno inform irati o psihologiji pasa općenito, kao i o konkretnim potrebama specifičnima za pasminu kojoj moj pas pripada? (Ili ću se jednostavno voditi prema instinktu?)

10. Jesam li voljan/voljna štedjeti i odvojiti dio novca u slučaju da moram potražiti stručnu pomoć za određeni oblik ponašanja ili zatražiti hitnu pomoć veterinara? (Ili će pas dobiti samo ono što si u tom trenutku mogu priuštiti?)

I? Jeste li položili ispit? Ako jeste, čestitam. Spremni ste za psa. U pro­tivnom, možda bi bilo dobro da nabavite nekog drugog kućnog ljubimca. Postoje i nebrojene mačke bez doma koje treba spasiti, a njihove su potrebe bitno drukčije i svakako su manje opterećenje.

Kojeg onda psa odabrati? Kao što sam već rekao, pasmina je važan faktor i postoji mnoštvo dobrih vodiča koji će vam pomoći da doznate više o stotinama pasmina. Preporučujem Guide to Dog Breads Američkog udruženja uzgajivača pasa, s predivnim snimkama u boji i fascinantnim prikazima genetičke povijesti čistokrvnih pasmina. Knjiga YourDream Dog Basha Dibre također je prepuna informacija o odabiru idealne pasmine. Knjiga Mutts: America’sDogs Michaela Capuzza i Briana Kilcommonsa na jedinstven način pristupa “klasifikaciji” miješanih pasmina. Priča o psima uvijek je fascinantna i nikada ne možete pročitati previše.

Ipak, kad je riječ o spajanju čovjeka i psa koji je za njega ili nju ide­alan, smatram da je kompatibilnu energija mnogo važnija od pasmine. U cijeloj knjizi upoznali ste brojne primjere pasa čija je energija daleko nadmašivala energiju vlasnika. Prvi mi na pamet pada buldog Jordan. Dobar jc primjer i pit bulica Emilv. Ako ste opuštena i blaga osoba, ki­neski kukmasti pas koji neprestano skače uokolo i ima iznimno visoku razinu energije samo će izazivati probleme, tugu i glavobolju, i vama i psu. Ako volite trčati, pa tu aktivnost želite podijeliti sa psom, letargični kratkonogi buldog za vas neće biti idealan odabir.

Šaptač psima 193

Kao prvo, budite iskreni u vezi s vlastitom razinom energije. Potom procijenite energiju psa kojeg kanite uzeti. I pritom nemojte žuriti. Pruži li vam se prilika, ponovno pogledajte psa i sljedeći dan, u neko drugo doba dana, kako biste utvrdili ima li razlika u njegovu ponašanju. Mnogi ljudi danas ne uzimaju čistokrvne pse od uzgajivača nego se obraćaju obližnjem utočištu ili organizaciji za spašavanje životinja pa uzimaju izgubljenog ili napuštenog psa. Budući da većina pasa u mojem Centru za psihologiju pasa iza sebe ima neki oblik spašavanja, svakako pozdravljam takav altruizam. No često se događa da sc čovjek “zaljubi” u slatkog psa kojeg ugleda na takvom mjestu, ili u psa nad kojim se “sažali”, pa ga na licu mjesta odluči uzeti. Povest će ga kući bez razmišljanja i tako će nastati pakao koji proživljavaju mnogi moji klijenti. To nije u redu prema psu jer na koncu često ponovno završi u utočištu. A psi koji se često vraćaju u utočište izloženi su većoj opasnosti od eutanazije. Kod njih se usto javljaju i novi, često još teži problemi, upravo zbog toga što su ih svi koji su ih posvojili na koncu odbacili. Riječ je, dakle, o ozbiljnim pitanjima, stoga ne žurite prigodom izbora. Imate li dovoljno novca, povedite i nekog stručnjaka prije nego što ćete donijeti konačnu odluku. Ta osoba može vam pomoći i da psa uvedete i upoznate s domom.

Kako psa dovesti kućiKad psa od uzgajivača ili iz utočišta dovedete u novi dom, zapamtite da je njemu to kao da ste ga iz jedne pseće kućice doveli u drugu. Vaša kućica možda vrijedi šest milijuna dolara, prostire se na dvjesto tisuća kvadratnih metara, ima četrnaest kupaonica i bazen, saunu, gostinjsku kuću i teniski teren, no psu je to tek malo veća kućica. Zidovi su psima neprirodni i gotovo - bez obzira na to koliko je slavan arhitekt koji ih je projektirao. Stoga prije njegova dolaska morate stvoriti atmosferu preseljenja, migracije koja će vašem psu biti prirodna. Kad dođete kući, apsolutno prva stvar mora vam biti dugotrajna šetnja - barem sat vremena pješačenja - novim kvartom. Hodajte koliko god si možete priuštiti pa onda tome još pridodajte dvadeset minuta. U toj šetnji i vi i pas gradite povjerenje jedno prema drugome i utvrđujete vezu u kojoj ste vi vođa čopora. U tih prvih nekoliko iznimno važnih trenutaka postavljaju se pravila vašeg cjelokupnog odnosa. Osim toga, vaš pas tako stječe pre­dodžbu o novoj sredini. Zahvaljujući toj šetnji imat će gotovo osjećaj da se s vođom čopora seli u novi dom. Osim toga, dakako, iscrpljujete ga, te će po ulasku u kuću biti podložniji uvjetovanom učenju.

Prvi ulazak u kuću jednako je važan kao i ta prva zajednička šetnja. Pruža vam se samo jedna prilika da ostavite prvi dojam. Odradite li

194 CesarMillan

to kako treba, spasit ćete se od brojnih nedaća. Pogriješite li, psa ćete morati rehabilitirati već od prvog dana.

Dobro pazite da vi prvi uđete u kuću. Potom unutra “pozovite” psa. Nemojte dopustiti da vaš bračni drug i djeca odmah dotrče do psa i obaspu ga ljubavlju, u želji da izraze dobrodošlicu. Koliko god će im to teško pasti, recite im da se nc miču s mjesta. Dovedite psa do njih pa mu omogućite da im priđe i da upozna njihov miris. Ranije ste, dakako, već naučili kako projicirati smireno-samouvjerenu energiju pa će pas u cijelome prostoru osjećati isključivo to, nije li tako? Većina ljudi popustit će pred iskušenjem i pustiti psa da tumara kućom i okućnicom, uživati dok ga promatra kako njuška i istražuje svaki novi prostor i predmet. Odlučite li se za takav pristup - a osobito ako ga u tom istraživanju pratite, hodate za njim - dopuštate mu da prisvoji baš sve, da postane “gazda”. Tijekom prva dva tjedna za sve što čini morate mu dati “dopuštenje”: prve noći odredite mu sobu i mjesto za spavanje, po mogućnosti kutiju ili pseću kućicu. Cesto preporučujem članovima obitelji da susprežu naklonost i ljubav barem tjedan-dva, sve dok pas ne usvoji kućni red i navikne se na novi “čopor”. Većini je ljudi to nemoguće, a meni je to posve razumljivo. Čim se pas smiri u kućici i spremi za san, možete mu pružiti ljubav i započeti stvarati onu duboku vezu. Ali zapamtite, vaš se pas u vašoj kući neće osjećati sigurnim i zaštićenim zahvaljujući energiji punoj ljubavi, nego zahvaljujući vašoj ulozi vođe.

Već sutradan počnite s onim što će prerasti u redovit, rutinski ras­pored vašeg psa. Prvo dugotrajna jutarnja šetnja, potom jelo, pa ljubav, a zatim odmor. Psa postupno upoznajte sa svim prostorijama, jednom po jednom, uvijek jasno dajući do znanja da upravo vi dajete dopuštenje njemu da uđe. Već u ranoj fazi jasno pokažite što je dopušteno, a što zabranjeno. Nemojte se predomišljati, niti mijenjati pravila, koliko god njegove smeđe okice bile tužne. Prisjetite se da su upravo vaša dosljednost i odlučnost u tim ranim fazama dar koji dajete psu - jednako važan kao i dar hrane i krova nad glavom koji s njim dijelite. Dajete mu dar čvrstog i pouzdanog čopora - čopora u kojem će se ubrzo moći opustiti i postati ono što po prirodi jest: smiren i podložan.

Kućni redPravila koja ćete u svom kućanstvu postaviti psu u cijelosti ovise o vama. No postoje određena opća pravila koja vam izričito preporučujem kako bi vaš status vođe čopora i dalje ostao neupitan.

Šaptač psima 195

• Budite se kad i kako vi želite, a ne kako on odredi. Pas vam nije budilica. Ako spava s vama u krevetu, naviknite ga da se tiho iskradc probudi li se prije vas pa želi piti ili protegnuti noge. Nakon toga mora smireno čekati da ustanete i da mu dan počne prema čvrsto utvrđenom rasporedu.

• Dan započnite s minimalnim dodirima i izgovorenim riječima - iskaze ljubavi čuvajte za trenutke nakon povratka iz šetnje. Šetnja je vrijeme posvećeno učvršćivanju vaše veze. Ako idete u šetnju, nastojte svako jutro hodati cijeli sa?. Ako ujutro inače trčite, tada trčite, ako vam više odgovara vožnja biciklom ili na koturaljkama, onda se odlučite za to. U idealnim uvjetima odabrani je pas tjelesno spreman za vašu najdražu tjelesnu aktivnost, a ako se radi o vrlo aktivnom kretanju, možete skratiti vrijeme takve “šetnje”. Ali žustra je šetnja, ukupno uzevši, najbolji oblik tjelovježbe i za čovjeka i za psa - i na fizičkoj i na iskonsko-psihološkoj razini. Ako apsolutno i neopozivo smatrate da nemate sat vremena za šetnju, psu stavite ruksak kako biste ga dodatno opteretili, ili ga na pola sata, dok se spremate za posao, postavite na traku za trčanje.

• Smireno i bez mnogo buke nahranite psa. Nikad mu ne dajte hranu dok poskakuje uvis. Jest će tek kad bude sjedio, smiren i podložan. Hranu ne smije dobiti kao odgovor na lajanje. U Centru za psihologiju pasa, najsmireniji pas najizrazitije blage naravi uvijek prvi dobiva hranu. Možete li zamisliti kakav je to poticaj ostalim članovima čopora da budu smireni i podložni?

• Pas ne traži ostatke hrane, niti prekida vaše obroke. Kad voda čopora jede, nitko ga ne prekida. Odredite udaljenost do koje vaš pas može doći u odnosu na stol u blagovaonici i toga se pridržavajte. Ne padajte na molećive poglede - njegovi vučji preci nikada se nisu nadmetali s vođom čopora oko hrane pa to ne treba činiti ni on.

• Nakon fizičke aktivnosti i jela vrijeme je za pokazivanje naklonosti i ljubavi. Psu naložite da dođe u smiren i podložan položaj, a po­tom mu pružajte ljubav dok ne dođe vrijeme za odlazak na posao. Na taj način pripremate ga za lijepo, uravnoteženo prijepodne ispunjeno zadovoljstvom, i to svaki dan u tjednu!

• Nikada ne radite veliku predstavu od odlaska od kuće - kao ni povratka. Ako već morate psa čitav dan ostaviti kod kuće, uče­stalo vježbajte odlazak i dolazak prije nego što ga doista ostavite samog. Dobro pazite da je u smirenom i podložnom stanju kad

196 Cesar Millan

god izlazite ili ulazite u kuću. Kad se nade u željenom položaju, pri odlasku nemojte govoriti, nemojte ga dodirivati i nemojte ga gledati u oči. Koliko vam se god to činilo teškim, držite se mirno i staloženo, istodobno zračeći smireno-samouvjerenom energijom. Ako ste psu pružili dovoljno fizičke aktivnosti i ako niste poticali njegov strah i tjeskobu, njemu će prirodan tjelesni sat reći da je vrijeme za odmor i da neko vrijeme treba biti miran i tih. Ne dopuštajte da zbog vašeg odlaska zavija ili cvili. Možda ćete morati pričekati još nekoliko minuta da se smiri dovoljno da iziđete, ali budite strpljivi i dobro pripazite na to da mu ta rutina potpuno sjedne. Budite bez brige, ponovno ćete mu moći pružiti ljubav kad se vratite.

• Kad se vratite kući, u prvi mah što više susprežite izraze ljubavi. Ne potičite pretjeranu uzbudenost. Preodjenite se, stavite nešto sitno u usta, pa ponovno izvedite psa u šetnju. Šetnja sad može biti i ponešto kraća - pola sata - jer ćete zajedno provesti večer. Nakon šetnje, ponovno odlučno provodite pravila za jelo, a zatim, nakon večere, smireno-podložnome psu dopustite da vam bude najbolji prijatelj.

• Raspored spavanja psa mora biti jasan i nedvosmislen. Pas mora imati stalno mjesto za spavanje i ne bi ga smio sam birati. Kad se pas tek useli u vaš dom, prvi tjedan svake ga večeri stavljajte u njegovu kutiju ili kućicu. Na taj će se način naviknuti na novo okruženje, a istodobno će usvojiti odredena ograničenja. Nakon prvog tjedna kutiju zamijenite jastukom ili psećim krcvetićcm. To je sada njegovo mjesto za odmor. Ako ste od onih koji žele da pas spava s vama u krevetu, i to je u redu. Prirodno je da pas spava s ostalim pripadnicima čopora, a na taj način jačate vezu sa životinjom. Ali ne dopuštajte da pas posve preuzme krevet. Neka pravila uvijek budu posve jasna. Legnite u krevet na nekoliko mi­nuta, a potom pokažite psu da vam se smije pridružiti. Vi birate dio kreveta na kojem će spavati pas. Laka vam noć.

• Svi ljudi koji žive u kućanstvu moraju biti vođe čopora. Od vašeg najmlađeg djeteta koje tek uči hodati, do bake i djeda, vaš pas mora poštovati sve ljude u kući kao bića koja su iznad njega na hijerarhijskoj ljestvici dominacije. To znači da svi ljudi u kućanstvu moraju živjeti prema istome sklopu pravila, granica i ograničenja.O tome svi razgovarajte i dobro pripazite da se toga svi pridržavaju strogo, kao pravog zakona. Zapamtite: povremeno učvršćivanje

aptač psima 197

pravila stvara nepredvidivog psa kojeg je, dugoročno, mnogo teže učiti uvjetovanjem. Vaš desetogodišnjak stoga Maxu ne smije davati hranu ispod stola ako je pravilo kućnog reda da pas ne traži jelo od ukućana koji jedu. Možete psu dopuštati da skače po pokućstvu kad ste sami kod kuće, ali ne i kad vam je suprug kod kuće. Nedosljedno vođenje stvara nedosljedno poslušnog psa.

Kad svakog tjedna planirate vrijeme rezervirano za igru, na vrlo koristan način pridodajete fizičke aktivnosti uobičajenom raspo­redu šetanja. (Iako sada već znate da to nikada nije zamjena za šetnju!) Ujedno je riječ i o načinu na koji psu omogućujete da izrazi posebne potrebe i sposobnosti specifične za tu pasminu. Možete se igrati bacanja i hvatanja, plivati u bazenu, igrati se frizbijem ili trčati stazom s preprekama - što god vama odgovara ili naglašava sposobnosti vašeg psa. Samo dobro pazite da je prije igre pas odradio barem jednu veliku šetnju - nemojte igru planirati za rano jutro! - te postavite strogo vremensko ograničenje razdoblja namijenjenog igri. Nemojte dopustiti da vas pas “nagovori” da tri sata bacate tenisku lopticu ako ste za igru odvojili sat vremena.

Nemojte izbjegavati ili odgađati kupanje psa jer se njemu to ne sviđa. Iako se vašem psu vjerojatno živo fućka za to koliko je čist, vi ste zavrijedili imati psa u čijoj blizini volite biti. Mnogo je načina na koje kupanje i vama i njemu može biti ugodnije. Kao prvo, dopustite psu da opušteno i u ugodnoj atmosferi upozna kadu ili umivaonik, pa tek potom prijeđite na kupanje. Nakon toga, prisjetite se da se psi u prirodi ne kupaju. Ulaze u vodu ili se valjaju u blatu kad se žele rashladiti za vrućina. To im nalaže instinkt. Taj instinkt upotrijebite u svoju koristpa psa prije kupanja dobro izmorite - žustrom šetnjom, trčanjem, trakom za trčanje ili rolanjem. Neka se pošteno umori i ugrije (to je lakše postići ljeti). Neka voda bude mlačna i privlačna. Kupanje možete povezati i s određenim nagradama i slasticama, ali se nemojte oslanjati samo na njih. Umoran i opušten pas koji se upravo svojski oznojio idealno je pripremljen za veselo kupanje.

Nemojte dopustiti da počne pokazivati posesivnost u vezi s igračkama i hranom! Dobro pazite da vaš pas zna da su njegove igračke prvo vaše, a tek onda njegove. Prije nego što ga počnete hraniti, uvjerite se daje smireno-podložan ili aktivno-podložan, te da ne reži kad mu se prilikom davanja hrane približite.

Cesar Millan

• Nemojte dopuštati nekontrolirano lajanje. Ako vaš pas ima izra­žen problem s lajanjem, to je najčešće plod tjelesnih i psiholoških frustracija. Takav pas očajnički priželjkuje više fizičkih aktivnosti i proaktivnije orijentiranog vodu čopora. Pas vam lavežom poku­šava nešto reći. Poslušajte ga!

Psi i djeca0 temi pasa i djece mogla bi se napisati zasebna knjiga. Kao netko tko je odrastao uz životinje i koji vlastitu djecu podiže uz čopor pasa, osobno mogu potvrditi činjenicu da boravak sa psima može biti jedno od najkori­snijih i najdojmljivijih iskustava u dječjem životu. Psi djecu uče suosjećanju1 empatiji, uče ih odgovornosti i brižnosti, uče ih usklađenosti s majkom prirodom, uče ih uravnoteženosti, uče ih bezuvjetnoj ljubavi. Ni u snu nc bih volio odgajati Andrea i Calvina bez radosti koje u njihov život unose psi. No pritom uvijek moramo voditi računa o činjenici da, kad u dom dovodimo psa, pod krovom zapravo imamo grabežljivca mesojeda. Koliko god bili bliski sa psima, ljudi i psi dvije su različite vrste. Kao roditelji i vlasnici kućnog ljubimca dužni smo zaštititi najdragocjenije nam članove obitelji - djecu - i pobrinuti se za to da i djeca i psi znaju kako ostvariti siguran i sretan suživot.

Više od polovice teških slučajeva ugriza i napada pasa sa smrtnim ishodom u Sjedinjenim Državama događa se djeci u dobi od pet do devet godina, no osobito su ranjiva upravo najmanja djeca. U vrijeme kad pišem ovaj tekst, jug Kalifornije još se pokušava oporaviti od tragične smrti jednog novorođenčeta u Glendaleu, djeteta koje je iz majčina naručja istrgnuo rotvajler u vlasništvu njezinih roditelja50. U takvim slučajevima vlasnici bez iznimke poriču pravu istinu. “Uvijek je bio tako dobar i drag pas”, ponavljaju. A onda se obično pojavi neki susjed iz čijih se riječi može zaključiti da je možda i bilo određenih znakova i upozorenja koji su vlasnicima promaknuli ili sc oni na njih nisu obazirali.

Maleno dijete može podosta zbuniti psa koji nikad nije vidio takvo biće. Malena djeca imaju drukčiji miris od odraslih ljudi. I oblik im je drukčiji. Zvukovi i kretnje također se razlikuju u odnosu na odrasle ljude. Kod pasa koji imaju snažno izražen lovački instinkt, već i činjenica da je dijete toliko sitno i slabašno može izazvati napad. Osim toga, članovi

50 A m anda C ovarrubius i N atasha Lee: “ Pet Rottvveiler Kil!s Toddler in G lendale”, Los Angeles Times, 4. kolovoza 2005., BI.

Šaptač psima 199

obitelji posve prirodno su koncentrirani na svaki djetetov pokret i ne obraćaju osobitu pozornost na psa. Ima li vaš pas problema s dominantnim ponašanjem, ili prema vama pokazuje određenu opsjednutost, moguće je da vas očekuju problemi.

Obitelji koje očekuju novorođenče, a u kući imaju psa, prvo moraju sjesti i iskreno i otvoreno procijeniti situaciju. Kakav je temperament njihova psa? Kakav je odnos između psa i vlasnika? Ako su roditelji slabi vođe čopora i dominantnome psu dopuštaju da vodi kućanstvo, a osobito ako se radi o pripadniku neke snažne pasmine koji jc ranije već pokazivao agresivnost, te ako je pas naviknut na stalnu pozornost i pokazuje znakove posesivnosti i zaštite teritorija, najozbiljnije bih prepo­ručio pronalaženje novog doma za psa i to podosta prije nego što dijete dođe na svijet. Koliko god mi psi u životu bili važni, kao otac znam da ni u kojem slučaju ne bih ugrozio život djece. Postoje određene situacije u kojima sc psi i malena djeca ne smiju naći na istome mjestu, iako je to češće posljedica vlasnikova odnosa sa psom nego držanja samog psa. U slučaju ispravne socijalizacije, većina pasa ne samo što može u miru živjeti i s najmanjom djecom, nego toj djeci može bili i predana zaštita.

No ako vas kopka već i najmanja sumnja u vezi s tim možete li baš u svakoj situaciji imati potpuni nadzor nad psom, predlažem da devet mjeseci vremena koje imate na raspolaganju iskoristite za to da psu pronađete prikladan novi dom. To će vam možda slomiti srce, no dobro je to što psi takve stvari doista prebole brže nego ljudi te nastavljaju normalno živjeti. Pas će u početku, kada dode u novi čopor, biti dezorijentiran, no u prirodi vukovi uistinu mijenjaju čopore kad se ukaže potreba. Postane li čopor prevelik za prirodne izvore hrane i vode, dio vukova će se odvojiti i pronaći ili oformiti nove skupine. Pronađete li mu primjeren dom, vaš će se pas prilagoditi već za dan-dva. Instinkt mu nalaže da se prilagodi i da se pokuša uklopiti. Prepoznat će vas ako vas ponovno vidi ili onjuši, ali neće patiti za vama. Zapamtite: psi žive u sadašnjosti.

KAKO PRIPREMITI PSA ZA NAJRADOSNIJI TRENUTAK

Pod pretpostavkom da niste u situaciji koju sam opisao u prethodnim odlomcima, mnogo je toga što možete učiniti kako biste psa pripremili za djetetov dolazak te kako biste ga, što je najvažnije, uvjetovanjem na­učili kako da i to maleno dijete poštuje kao vodu čopora. S lime morate početi vrlo rano. Svaka potencijalna slabost u vašoj vezi između vođe čopora i onoga koji slijedi mora se korigirati odmah sada. Ako je vaš pas

200 Cesar M illan

pretjerano ovisan, tjeskoban ili ima problema s tjeskobom zbog odvoje­nosti, moguće je da će snažno reagirati na promjenu strukture čopora. Koliko god se to činilo teškim, možda ćele morati malo odvojiti i na određeni način desenzibilizirati psa tako što ćete se prema njemu držati malo rezervi ranije, dovoljno rano prije dolaska djeteta u kuću. Nemojte mu dopustiti da vas nervozno prati u stopu dok hodate uokolo po kući. Više mu nemojte dopuštati da spava s vama. Postavite nova pravila u vezi s dijelovima pokućstva na kojima smije sjediti. Dajte mu do znanja da mu je dječja soba apsolutno zabranjeno područje. Vježbajte zajedničku šetnju uz dječja kolica, uvijek dobro pazeći da je on iza njih. Potičite i nagradujte smirenu podložnost u takvim situacijama.

Nakon što se dijete rodi, kući donesite pokrivač ili neki dio djetetove odjeće koji po njemu miriše. Na taj način pas će “upoznati” vaše dijete i prije nego što se prvi put vide. Taj mu predmet nemojte dati pod nos da ga onjuši. Prvo postavite granice. Neka ga njuši sa suprotne strane prostorije, a zatim mu naložite da dode malo bliže, 110 ne bliže od onoga koliko će se smjeti približiti djetetu. (To nije nimalo neprirodan zahtjev - zapamtite da u prirodi majka u početku štenad drži podalje od drugih pripadnika čopora.) Pas uvijek mora biti smireno-podložan kad je u blizini miris djeteta. Ispravite sve oblike tjeskobnog ponašanja ili tragove fiksacije. Nagradite isključivo smireno-podložno ponašanje.

Kad dijete stigne kući, sa psom ga nemojte upoznati vani. Dobro pa­zite da je dijete u kući, a potom, nakon njegova ulaska, unulra pozovite i psa. Jasno mu dajte do znanja daje to djetetova kuća i da ne pripada psu. Psa s djetetom upoznajte postupno, u fazama. Prvo mu dijete pokažite s drugog kraja prostorije. Zatim mu malo-pomalo dopuštajte da priđe bliže. Ovdje ključnu ulogu ima vaša smireno-samouvjerena energija. Čim je Ilusion ustvrdila da je sigurna i da smijem dovesti sinove u blizi­nu čopora, često sam prolazio kroz čopor noseći ih i istodobno zračeći najsamouvjerenijim oblikom smireno-samouvjerene energije. Sinove sam u naručju držao ponosno. Čoporu sam tako pokazivao da su ta malena djeca dio mene - vođe Čopora. Da ih trebaju poštovati jednako kao vođu čopora. Moji sinovi tako su od mene naučili kako se ponašati u društvu pasa. Gledali su kako ostvarujem interakcije sa psima i oponašali me.

Dok tako navikavate psa na dijete, djetetu s vremenom morate po­kazati kako poštovati psa, a istodobno ostati vodom čopora. I upravo je zbog toga nadzor tako važan. Psi nikada ne smiju biti u blizini djeteta koje uči hodati i koje je prepuno fizičke energije. Djeca moraju naučiti da psa ne smiju potezati za uši i rep, a treba ih naučiti i da se sa psom ne nadmeću u potezanju nekog predmeta. Postane li dijete odviše grubo,

Šaptač psima 201

morate ga uzeti i preusmjeriti ili mu pokazati drukčiji, obzirniji način postupanja. Sto više puta ponovite takav postupak, to će bolje naučiti ispravan način pristupanja psu. Pas će u konačnici uvidjeti da mu dijete ne želi nauditi. Andrea i Calvina vrlo sam rano naučio kako prepoznati signale psećeg govora tijela i tako utvrditi kada smiju, a kada ne smiju dodirnuti životinju. Pomagali su mi hraniti pse, a naučio sam ih i da psu nikad ne daju zdjelicu s hranom dok ovaj ne sjedi u smireno-podložnom stavu. Upoznajte dijete s ispravnim načinom upoznavanja s novini psom- bez riječi, dodira i pogleda u oči, sve dok se pas ne opusti i u vašoj se blizini počne držati smireno-podložno. Čim su moji dečki prohodali, po­čeli su prolaziti kroz taj čopor i samouvjereno vladati cijelim prostorom. Povedite se za tim primjerom. Naučite djecu da od rođenja budu vođe čopora. Na tome će vam biti zahvalan cijeli naraštaj pasa!

PosjetiteljiOdnos prema posjetiteljima koji dodu u vaš dom psu može biti vrlo pro­blematično pitanje. Većina ljudi želi da im pas bude, ako već ne zaštitnik, onda barem alarm. U slučaju da se u blizini kuće kasno noću nađe neki neznanac, vlasnici bi posve prirodno voljeli da ih pas na to upozori. Istodobno žele da se pas ponaša pristojno i bude miran i poslušan kad se na vratima pojave prijatelji ili poštar. Teško je imati i ovce i novce. Kako bi pas točno trebao znati tko je točno ispred vrata? Upravo ga vlasnik mora naučiti pristojnom ponašanju na vratima, te takvo ponašanje po potrebi i nametnuti.

Kad se na vratima pojavi novi posjetitelj, svakako se pobrinite za to da vaš pas smjesta prestane lajati i da bude u smireno-podložnom sjede- ćem položaju u trenutku kada nova osoba ulazi u kuću. Ne dopuštajte nikakvo skakanje po gostu. Istodobno svakom posjetitelju koji vam dođe u kuću recite da vašeg psa nikada ne pozdravlja na tradicionalan - ali pogrešan! - način. Nema saginjanja u razinu psa, tapšanja, maženja i razgovora! Vaš gost mora usvojiti pravila koja ja namećem posjetiteljima Centra za psihologiju pasa: u početku nema dodira, nema razgovora, nema gledanja u oči. Vaš sc pas mora moći pristojno upoznati s mirisom vašeg gosta prije nego što mu ovaj iskaže naklonost. Vaš pas u stanju je pamtiti tisuće i tisuće različitih mirisa, pa će mu vaš gost, nakon jednog do dva posjeta već biti poznat. Ali kod svake nove osobe koju vaš pas upoznaje, ponovite taj uljuđeni obred.

Taj već poslovično užasan poštar psu također može biti problematičan. Budući da psi žive u svijetu koji počiva na uzročno-posljedičnim vezama,

navikne Ii se vaš pas na lajanje prilikom dolaska poštara, njegov pseći mozak funkcionirat će ovako: “Dolazi poštar. Ja lajem i režim. Poštar odlazi. Prestrašio sam ga i otjerao.” Kod nekih dominantno-agresivnih pasa to može oživjeti instinkt grabežljivca te ponekad izazvati agresiv­nost prema poštaru. Vi kao vlasnik zbog toga ćete možda biti prisiljeni sami ići po poštu u poštanski ured ili. u najgoroj varijanti, izići pred sud kao optuženik. Američka pošta u posljednje vrijeme vrlo ozbiljno shvaća pitanje sigurnosti svojih dostavljača. U slučaju jednog psa koji se pojavio u Šaptaču psima, pravo na dostavu pošte nije izgubila samo vlasnica psa prijestupnika, nego i cijeli kvart! (Jasno vam je da vlasnica nije bila osobito omiljena među susjedima!) Problemu smo pristupili tako da smo psa uvjetovanim učenjem pripremili za to da uopće ne laje kad se neki neznanac približi vratima. Čim smo ostvarili napredak na tom području, ja sam odjenuo poštansku uniformu i počeo dolaziti na vrata, nebrojeno puta za redom, sve dok pas nije posve izgubio volju da ponovno zalaje na mene. Bilo je to svojevrsno kompromisno rješenje za vlasnicu - ona je odlučila odustati od “sustava upozoravanja na uljeze” kako bi ponovno mogla primati poštu. Zapamtite, uvijek možete kupiti i protuprovalni alarm koji će u tom svojstvu zamijeniti psa. Ali dostavljača pošte ne možete tako zamijeniti!

Odlazak u salon za uljepšavanje i veterinarsku ordinaciju

Kad god ga dovedemo u novu i nepoznatu situaciju, važno je da psa pripremimo za novu okolinu. Većina ljudi ponijet će keksiće kojima žele umiriti psa, no ako je psa već obuzela panika, to po svoj prilici neće upaliti. Zapamtite: pas nema predodžbu o tome što rade ljudi u salonu. Psi ne shvaćaju zašto moraju ići veterinaru na pregled. Rijetki su psi koji se ne bune prilikom prvog sisanja ili veterinarskog pregleda. Tek vrlo rijetki ne postanu napeti i nervozni. Njima su to vrlo neprirodne situacije. Zbog toga zaposlenici salona i veterinarskih ordinacija ujedno moraju djelovati i kao bihevioristi - a neki od njih za to nisu sposobni. To nije njihov posao. Na vama je da učinite sve kako bi psu cijelo iskustvo bilo ugodnije.

Prije odlaska veterinaru, važno je da psa držite i dodirujete onako kako će ga držati i veterinar. U to se trebate upuštati postupno, ali i redovito, uoči odlaska na pregled. Mozak se mora naviknuti na dodiri­vanje određenih područja koja se kod psa inače ne dodiruju. Većina nas

Šaptač psima 203

naklonost prema pso izražava dodirivanjem glave, maženjem, češkanjem trbuha i leda. Veterinar će psu otvoriti usta, pregledati uši i oči, kao i stražnji dio. Izglede za uspješan pregled možete povećati upustite li se i kod kuće u “igru doktora”. Neka u njoj sudjeluju svi, čak i djeca. Neka netko odjene kutu kakvu ima vaš veterinar. Neka se pas počne osjećati ugodno i opušteno i uz neka pomagala kojima se služi veterinar - pritom se možete poslužiti i plastičnim igračkama. Neka se navikne i na miris alkohola. Za vrijeme takve pripreme, psa možete izmasirati i dati mu neku nagradu u obliku poslastice, kako bi se u njegovu umu stvorila pozitivna povezanost.

Isto vrijedi i za pripremu za šišanjc. U salonima za uljepšavanje pri­rodno i opušteno osjećaju se jedino psi koji su potomci natjecateljskih pasa. Čini se da oni nekako nasljeđuju roditeljsku mirnoću kad je riječo postupcima uljepšavanja. Ostalim psima sve to može biti prava noćna mora. Sjećate li sc Josha, “Grooming Gremlina”? Ne mogu vam ni reći koliki je broj mojih klijenata koji sc odlaska u salon za uljepšavanje pasa užasavaju više nego vlastitog odlaska zubaru!

Budući da sam po prirodi vrlo kompetitivna osoba, oduvijek volim izazove. Meni je pravi užitak raditi s nestabilnim psom i pokušati mu pomoći da dosegne stabilnost. Tako sam uživao i dok sam radio u onom salonu u San Diegu kad god bi mi u ruke dospio pas poput Josha. Meni je to bilo kao da sam kauboj koji ima zadaću zajahati bika ili divljeg konja. To u nama izaziva uzbuđenje. Ne želimo nauditi životinjama, samo ih želimo ukrotiti. A ja sam uočio priliku da ukrotim životinju u tim psima, istodobno im uljepšavajući vanjski izgled. Ako pas nije bio problemati­čan, super, posao sam odradio brže. Ali naporne pse nisam doživljavao kao nešto negativno. Dakako, psi su hvatali moju pozitivnu energiju, pa sam im uspijevao priredili ugodno iskustvo. S druge strane, jasno mi je zašto se većina zaposlenika salona za uljepšavanje užasava takvih pasa. Ti ljudi mrze kad im date psa koji bi ih mogao ugristi, a za to podsvjesno krive psa. Pas osjeća tu negativnu energiju, a to samo pojačava njegovu tjeskobu i napetost. Prava je istina da se psi tako ponašaju jer ih vlasnici nikada valjano ne pripreme za novu situaciju.

Isto kao što psa pripremate za veterinara, možete osmisliti i scenarije prema kojima ćete psa malo-pomalo pripremiti na to da se i u salonu za uljepšavanje osjeća opuštenije. Kupite šišač ili škare, pa ih iskušajte na psu, da unaprijed ocijenite reakciju. Ako je pas nervozan, pričekajte da ogladni. Nahranile ga, a dok jede, pokušajte u njegovoj blizini zveckati škarama ili zujati šišačem. Učinite to više puta. Ta pomagala počet će

204 Cesar Millan

povezivati s jelom pa će mu šišanje u salonu već samim time postati ugodnijim iskustvom.

Sto je najvažnije - a to jednostavno moram neprestano naglašava­ti - prije nego što odvedete psa veterinaru ili u salon za uljepšavanje, ili prije nego što ljudi iz mobilnog salona dodu k vama, povedite psa u dugotrajnu i žustru šetnju! U idealnim uvjetima, psa biste trebali povesti u uobičajenu šetnju prije odlaska od kuće, a potom još jednom, kad dođete do veterinara ili salona, u kraću šetnju oko uličnog bloka. Dođe li vaš pas na novo mjesto nakon takve fizičke aktivnosti, u njemu će biti manje potisnute energije pa će bolje reagirati na nove situacije koje bi u njemu mogle izazvati strah. Povezuje li vaš pas odlazak na neko novo mjesto s dodatnim količinama šetnje i druženja s vama, tome će se početi radovati. Pomoći će mu dodate li tome i nagrade u kojima uživa, no kvalitetno druženje u šetnji s vodom čopora bit će mu draže i od najukusnijeg psećeg kolačića dostupnog na tržištu!

Odlazak u parkParkovi u koje je dopušten ulazak psima - a osobito oni u kojima psi ne moraju biti na uzici - stvar su velikih prijepora u mnogim američkim naseljima i zajednicama. Vašem psu takav park može biti dobrodošla novost unutar uobičajenog rasporeda. Pas u parku može poboljšavati ili održavati društvene vještine, a možda se i malo zabaviti u trčanju i igri s pripadnicima vlastite vrste. Ali više od toga u vezi s parkom ne biste trebali očekivati. Park nije mjesto na kojem će vaš pas ispuhati višak energije. Tu aktivnost nikada, ali baš nikada, ne smijete koristiti kao zamjenu za šetnju. Kad god na isto mjesto dovedete više nepoznatih pasa, postoji velika opasnost od sukoba. “Snaga čopora” kod pasa je važan faktor - ali sjetite se kako jc meni u Centru za psihologiju pasa ponekad potrebno i nekoliko tjedana da uspješno uvedem novog psa u čopor, i to čopor koji se već sastoji od uravnoteženih i stabilnih pasa! Znate li doista da su svi psi u vama najbližem parku uravnoteženi i stabilni? Jeste li apsolutno sigurni daje takav i vaš pas? Park namijenjen psima je prostor omeđen ovakvim ili onakvim zidovima. A kad god na jednome mjestu zatočite mnogo životinja, doći će do sukoba.

Zvuči li vam ovakav scenarij poznato? Umorni ste. Iza vas je naporan dan. Ne ide vam se u šetnju sa psom. Stoga ga odvodite u automobil. Pasje neumjereno uzbuđen. Vi mu kažete: “Sve je u redu, Rex, idemo u park!” Pas prima vašu energiju i signale. Prepoznaje mirise i usputna mjesta, pa zaključuje kamo idete. Sve je uzbuđeniji pa već u automobilu

Šaptač psima 205

skače gore-dolje. Vi mislite: “Oh, tako je sretan što ide u park!” Ne, nije sretan. Samo je uzbuđen. A sada biste već trebali znati da uzbuđenost u pasa nije isto što i sreća. Najčešće je riječ o posljedici neizraženc, onemogućene energije, o frustriranosti. Što, dakle, zapravo radite? Frustriranog i pretjerano uzbuđenog psa vodite u park s drugim psima. Ovisno o samome psu, to može biti recept za pravu katastrofu.

Kad pas ispunjen uzbuđenom, frustriranom, tjeskobnom ili domi­nantnom energijom dode u park, psi koji su već ondje istog će trenutka osjetiti narav te njegove energije. I odmah će je protumačiti kao nestabilnu energiju. Sjetit ćete se da psi prirodno ne njeguju i ne potiču nestabil­nost. Drugi psi stoga će mu ili prići, suprotstaviti mu se, ili će pobjeći od njega, jer upravo puca od te eksplozivne, negativne energije. Kad vidi da se drugi psi udaljavaju od njega, nestabilan pas možda će se naći pod utjecajem instinkta grabežljivca, te će nasrnuti, jer je to najlakši način da se oslobodi frustriranosti. Pas u takvom stanju može upasti u nevolje, napasti drugog psa, a onda će ga svi ostali vlasnici pasa početi osuđivati. Dio drugih vlasnika pasa pokušat će utvrditi kada taj pas obično dolazi u park pa će sa svojim psom početi dolaziti ili pola sata ranije ili pola sata kasnije. Kada pas ponovno i naiđe na te vlasnike, osjetit ćc da mu šalju negativnu energiju. Park za njega tako više neće biti pozitivno iskustvo.

Dakako da već znate što preporučujem kao aktivnost prije nego što psa dovedete u park, nije li tako? Šetnju! Kod kuće obavite najmanje polusatnu šetnju, a onda, nakon što ste se parkirali u blizini parka, prvo napravite krug po tom kvartu. Ako je riječ o psu visoke razine energije, poslužite se i ruksakom. Zapamtite, pas bi se parkom trebao služiti za rad na društvenim vještinama, a ne kao zamjenom za redovitu fizičku aktivnost. Iscrpite ga koliko god možete, a potom ga odvedite u park kad mu uzbuđena energija već bude blizu nule. Na taj način, kad i dođe u park, bit ćc opušten, ali će ipak krenuti naprijed i ostvariti određene interakcije s drugim psima. Na taj način potaknut ćete zdravije odnose s drugim životinjama u parku.

Cijelu situaciju usporedite sa susretom s prijateljem u nekom kafiću. Nećete samo tako doći, sjesti i čavrljati kad ste puni napete energije i iščekivanja, spremni za ples ili džoging, nije li tako? U kafiću ćete se s prijateljem naći nakon odrađenog treninga, nakon posla, nakon izlaska, kad ste smireni i spremni za opuštanje. Sa psima je uglavnom ista priča. Što su psi u parku smireniji, to je manja vjerojatnost da će juriti jedni za drugima. Što manje jure jedni za drugima, to će biti manje čarki i sitnih ugriza, a samim time i manje izgleda za pravi sukob.

206 Cesar Millan

NEMOJTE NAPUSTITI DUŽNOST U PARKU

Vlasnikovo ponašanje u parku često je krivo koliko i nedostatak priprema uoči dolaska u park. Vlasnica dolazi u park, pušta psa, a potom ga više uopće ne prati, nimalo ne sudjeluje u njegovoj aktivnosti, samo stoji na mjestu i klepeće s drugim vlasnicima pasa. Vlasnik u tom razdoblju vidi prigodu da se opusti od pritisaka koje donosi vlasništvo nad psom - da na neko vrijeme “napusti dužnost”. Ali, zapamtite: kao vođa čopora, na dužnosti ste dvadeset četiri sata na dan i sedam dana u tjednu. Opisana situacija psu ne pruža zadovoljstvo jer je posve prepušten sebi i nema osjećaj da ga vođa čopora vodi i usmjerava. To nc znači da biste se morali naći usred čopora i u svakom trenutku nešto raditi sa svojim psom. Ali znači da trebate biti budni, ne stajati na mjestu, nego se kretati uokolo i neprestano povezivati sa psom smireno-samouvjerenim glasom, pogledom i energijom. Morate poznavati govor tijela svoga psa i načine na koje ga možete trgnuti učini li vam se da se određena interakcija pretvara u sukob. Ako se pas nc ponaša kako treba ili ga neki drugi pas izaziva ili zastrašuje, nemojte reagirati popustljivom energijom. Nemojte poticati dominantno, prestrašeno ili agresivno ponašanje tješenjem i maženjem. Ne dopuštajte da se vaš pas prestrašeno skriva među vašim nogama. Uvijek počistite za svojim psom i nikada, ali nikada, ne ostavljajte psa u parku bez nadzora! Ako ste se uspješno nametnuli kao voda čopora, vaš će pas od vas tražiti znakove koji će mu pokazati kako se treba ponašati. Nemojte ga iznevjeriti!

Zapamtite: prilikom ostvarivanja interakcija s drugim psima, vaš pas ima četiri mogućnosti - borba, bijeg, izbjegavanje ili podložnost. Ako se vaš pas ne obazire ili izbjegava druge pse u parku, to ne znači da je društveno neprilagođen! Kad za radnog dana oko podneva prolazite središtem Los Angelesa, nećete pozdraviti baš svakog čovjeka na kojeg naiđete, nije li tako? Dakako da nećete. Većinu prolaznika jednostavno ignorirate. Nećete se predstaviti svakom neznancu s kojim se nađete u pretrpanome dizalu! Kod pasa je ignoriranje također dio normalnog društvenog ponašanja. Zdrav i uravnotežen pas zna kako izbjegavati druge te tako spriječiti sukobe i zadržati vlastitu stabilnost.

Nema pouzdanih statistika o sukobima u američkim parkovima sa psima, kao ni o ozljedama i smrtnim slučajevima, no takvih je incidenata dovoljno da su mnoge lokalne zajednice posve zabranile parkove u kojima psi ne moraju biti vezani. Psi koji se ondje najbolje snalaze najčešće su psi koji su se na takvim mjestima socijalizirali još u vrlo mladoj dobi. Očito je da neke pse jednostavno uopće ne bi trebalo voditi u park i gotovo.

Šaptač psima 207

Onamo ni u kojem slučaju ne bi smjeli zalaziti dominantno-agresivni psi, kao ni prestrašeni i nervozni psi. (To, međutim, nije rješenje koje će im pomoći da nadvladaju taj strah.) Strah jc signal svim dominantnim psima u parku da trebaju napasti vašeg psa. Ni pod kojim uvjetima u park ne biste trebali dovesti bolesnog psa - ne samo što može zaraziti druge pse, nego će dominantni pripadnici čopora njegovu bolest protumačiti kao slabost. U park nikad istovremeno ne vodite više od tri psa, a više od jednog psa vodite jedino ako ste sigurni u temperament svakog od njih. Ženke koje se tjeraju mogu izazvati sukobe u parku, kao i donošenje hrane u park. Prisutnost hrane često izaziva sukobe.

Bez obzira na to u kojem ste javnom parku, nikako ne možete predvi­djeti temperament svakog psa koji se ondje pojavi. Kako biste socijalizirali svog psa medu drugim psima, uvijek postoje mnoge sigurnije mogućnosti. Možete pronaći prijatelje koji šeću pse pa u šetnju odlaziti zajedno - to je najbolji način da se psi međusobno upoznaju kao dio čopora. Potom tim psima omogućite da se upoznaju i u opuštenijem okruženju obilježe­nom igrom, pomno prateći ponašanje i reakcije svakoga od njih. Budite angažirani i po potrebi korigirajte psa, a vlasnike drugih pasa potičite na iste takve korake. Psi u skupini vrlo će brzo usvojiti pravila. Zapamtite: čopor vukova najčešće se sastoji od samo pet do osam životinja. Vaš pas ne mora se družiti s deset do dvadeset pasa da bi imao koristi od društva životinja svoje vrste i da bi u tom društvu uživao.

PutovanjeSvi vlasnici pasa dobro poznaju opasnosti putovanja sa psom. Kad psa stavimo u automobil ili u košaru za putovanje zrakoplovom, vlakom ili brodom, nekima će se vrtjeti, neki će povraćati, a neki cijelo vrijeme sliniti ili dahtati. Neke pse obuzme pretjerano uzbuđenje pa se nikako ne mogu smiriti. Drugi imaju osjećaj da su se našli u zamci, zbog čega reagiraju agresivnošću utemeljenoj na strahu. Reže i grizu i ne prestaju cviljeti ili lajati. Takvo ponašanje pasa uoči i za vrijeme putovanja plod je činjenice da prije ulaska u automobil ili košaru nisu bili u smireno- podložnome mentalnom stanju. Stoga ih moramo naviknuti da vrijeme putovanja povezuju s opuštanjem.

Još jednom: kad god kanimo pse izložiti nečemu što za njih nije pri­rodno - a to je svakako i putovanje automobilom ili avionom - najbolje jc unaprijed ih pripremiti. Posve prirodno, fizička je aktivnost prvi dio te jednadžbe. Prije nego što psa stavimo u automobil, kućicu ili košaru, moramo odraditi šetnju. Da, još jednom vam govorim da psa povedete u

208 Cesar M illan

još jednu dugotrajnu i žustru šetnju. Ako je pred vama dugotrajna vožnja ili let zrakoplovom, psu stavite i ruksak ili šetnji dodajte još pola sata na traci za trčanje. Cilj vam je posve ga izmoriti do trenutka kad ćete ga smjestiti u skučeni prostor. Tako će prirodno doći u stanje odmora pa će za njega biti posve logično i normalno da još dugo bude miran i tih.

Dakako, neki psi jednostavno po prirodi vole vožnju automobilom jer im vlasnici dopuštaju da im glava viri kroz prozor. Kad je njuška psu izvan automobila, njemu je cijelo iskustvo uzbudljivije nego kad bi se čovjek našao u kinu s trodimenzionalnim prikazom i osjetilnim surround-sustavom, okružen svim mogućim mirisima i virtualnom stvarnošću. Stvar je u tome što mirisi - tisuće i tisuće različitih mirisa, i poznatih i nepoznatih, svake sekunde dolaze do njuške vašeg psa. Ako je ispred vas pet automobila, vaš pas osjeti baš sve mirise prisutne u tim vozilima. Prolazite li kraj neke farme, vaš pas osjeti miris svih životinja na njoj. Psi iz tog iskustva izvlače neizmjernu radost i užitak - zabavu, zadovoljstvo i psihološke poticaje. A lija vam ne bih preporučio da mu to dopuštate, jer je to fizički izrazito opasno. Neki kamenčić ili sitni komad nekog materijala vrlo lako mogao bi mu uletjeti u oči, a jako strujanje zraka može mu oštetiti uši. Isto tako, od previše izvora stimulacije može se pretjerano uzbuditi. Umjesto toga, predlažem da psu, kad se nade u automobilu u stanju odmora, malko otvorite prozor, svakako toliko da kroz otvor ne može provući glavu. Iako koncentracija mirisa u zraku tako neće biti toliko visoka, i dalje će osjetiti mnoštvo fascinantnih mirisa a da pritom ni na koji način neće biti ugrožen.

SelidbaImam mnogo klijenata koji mi se prvi put obraćaju nakon velike selidbe. Često kažu: “Moj je pas bio savršen sve dok se nismo preselili u novu kuću.” Sad se ponaša nepoželjno, ovako i onako... Postao je ovo, po­stao jc ono... Ti klijenti ne shvaćaju kako su oni sami pridonijeli novim simptomima koje uočavaju kod psa. Volio bih da spoznate kako je sve te simptome moguće posve izbjeći.

Psi se u prirodi neprestano sele. Nema toga što vole više od istraži­vanja novog okruženja. No, način na koji se mi ljudi selimo njima nije prirodan. Kad se spremamo za odlazak u novu kuću ili stan, naši psi nemaju pojma o tome da ćemo se preseliti na novi teritorij, ali uvijek slute da će se dogoditi nešto dramatično. Prvo gledaju kako nestaje sve što im je u njihovu svijetu tako dobro poznato. Potom osjete sve mogu­će suprotstavljene energije koje ljudi unose u preseljenje - uzbuđenje,

Šaptač psima 209

napetost, stres ili tugu. Kad su ljudi napeti zbog odlaska, pas to pcrcipira kao slabu, negativnu energiju. Dok tumaramo praznim sobama, plačemo jer nam već nedostaju dotadašnji kvart i prisjećamo se kako su nam se ondje rodila djeca, psi shvaćaju samo da se događa nešto jako loše. Potom ih ubacimo u automobil ili ih uguramo u košaru i smjestimo u zrakoplov. Oni nemaju pojma o tome da idu u Ohio, ne znaju da putuju u New York, ne znaju ništa o preseljenju u Michigan. Kada dođemo u novu, praznu kuću, puštamo ih i od njih očekujemo da se prilagode još brže od nas! Oni su već napeti i tjeskobni zbog preseljenja, a sada osje­ćaju i naše emocije i sve to povezuju s nečim vrlo traumatičnim. I zbog toga po dolasku u novu kuću ili stan pokazuju oblike ponašanja kakve kod njih nikada niste vidjeli. Psi nisu komadi namještaja! Ne možemo ih samo tako strpati u kartonsku kutiju i seliti uz očekivanje da to na njih neće nikako utjecati.

Živite li u blizini mjesta na koje se selite, predlažem da prije prese­ljenja dva-tri puta odvedete psa onamo u šetnju - od stare do nove kućei natrag, ako je moguće. Psi su vrlo osjetljivi na novu okolinu pa kada svane dan pravog preseljenja, znat će da su ondje već bili. Živite li daleko od novog mjesta, priklonite se postupku koji sam opisao za putovanje sa psom. A zatim, kad dođete do nove kuće... što mislite, što ćete uči­niti? Iako i vi sami proživljavate fazu tugovanja ili vlastitu emocionalnu transformaciju, čim pas stigne do nove kuće, morate ga povesti u šetnju. Tom ga šetnjom nećete tek izmoriti - na taj ćete mu način pomoći i da se prilagodi nepoznatoj okolini. Ta šetnja mora potrajati više od sata. Iako je to većini ljudi neizvedivo, predlažem da šetnja potraje tri, pa i više sati. I vama će goditi nakon dugotrajnog putovanja, pomoći vam da se i vi riješite stresa izazvanog selidbom. Možda tog prvog dana možete zamijeniti dužnosti šetanja psa i raspremanja stvari s drugim članovima obitelji. No što god činili, tu šetnju smatrajte prijelomnim događajem u životu svog psa. Ta šetnja pomoći će mu da shvati da ste prešli na novi teritorij pa će mu taj prijelaz biti prirodniji.

Ako ste odradili šetnju od najmanje sat vremena, pas bi pri ulasku u novi dom morao biti umoran i spreman za opuštanje. Nahranite ga, a zatim ga upoznajte s domom, prostoriju po prostoriju. Nemojte mu dopustiti da sam tumara uokolo. Mnogi su moji klijenti upravo tako pogriješili jer su bili odviše zauzeti raspremanjem stvari da bi određe­nu pozornost posvetili i psu. Uočili su da pas želi istraživati pa su mu dopustili da ide kamo god poželi, da švrlja po cijeloj kući - čak i prije nego što su oni sami zavirili u sve prostorije. Vlasnici su se jednostavno odjavili s dužnosti provođenja discipline.

210 Cesar Millan

Zapamtite: kuća nije njegova, nego je vaša. Ako je on osvoji prije vas, počinje dominirati prostorom. Predlažem da psa upoznate s jednom prostorijom - recimo, kuhinjom - a da mu ostatak kuće bude nedostu­pan dok se raspremate. Ako ste obavili onu uvodnu šetnju, bit će u fazi odmora i više će nego rado čekati. Kad budete spremni, povedite ga od sobe do sobe, pozivajući ga u svaku od njih upravo onako kako ste to učinili kad ste ga prvi put uveli i u samu kuću. Tako će spoznati daje to novi “brlog” koji dijelite, te da ste i ondje i dalje neosporni vođa čopora.

Uvođenje novog psa u čoporPonekad nailazim na klijente koji su problem s ponašanjem - na primjer tjeskobu zbog odvajanja - pokušali riješiti dovođenjem novog psa u kućanstvo. Unatoč njihovim najboljim namjerama, to može biti gotovo kao da ste zapaljenu šibicu ubacili u spremnik s benzinom. Ako je riječ0 dva psa, barem jedan od njih mora biti uravnotežen. Ako u kućanstvu imate više pasa, svi psi koji čine početni čopor moraju biti uravnoteženi. Psi se jednostavno ne mogu uspješno upoznati ako je više njih neuravno­teženo, a ne samo jedan. Čak i ako se vaš “čopor” sastoji samo od vas i jednog psa, uvođenje novog psa u taj čopor mora biti pomno promišljen1 razrađen postupak koji vodi računa o uravnoteženosti i energiji psa - a da i ne spominjemo vašu uravnoteženost i energiju.

Sjećate se Scarlett, moje donositeljice sreće u Centru? Iza nje je bilo nesretno iskustvo nestabilnog psa spuštenog usred nestabilnog čopora u kući njezina vlasnika. Kad je Scarlett došla onamo, svi psi koji su već živjeli u tom kućanstvu bili su nestabilni i živjeli bez ikakvih pravila, granica i ograničenja. Jedan se pas užasno bojao svega, drugi je bio agresivan zbog straha i posesivan u odnosu na sve. Čak su i ljudi u tom kućanstvu bili neuravnoteženi i nedisciplinirani. Scarlett je bila vrlo osjetljiva. Čim je stigla onamo, osjetila je tu nestabilnu energiju i reagirala željom da se bori, da napadne tu negativnu energiju. K tome je bila i najmlađi pas, ujedno i s najvišom razinom energije i fizički najspremnija. Jednostavno nije željela dopustiti da joj nestabilni psi nešto određuju. Na njezinu žalost, vlasnici su već bili privrženi psima koji su već živjeli s njima, pa su oni svakako bili u prednosti. Scarlett je bila tek došljak, a budući da je bila nova, sva krivnja uvijek se nekako svaljivala na nju.I upravo zbog toga, budući da se njezini vlasnici nisu mijenjali, ja sam je morao izvući iz te situacije.

Kao kad birate za sebe, za psa kojeg već imate odaberite psa kompa­tibilne energije. Nemojte odabrati psa koji ima višu razinu energije od

Šaptač psima 211

psa koji je već kod vas! Kao i u našim vezama, psi ne moraju voljeti baš sve iste stvari da bi se slagali, ali moraju imati isti osnovni temperament. Kad u kućanstvo dovodi novog psa, većina ljudi bit će naklonjenija psu koji je već kod njih. Takva pristranost javlja se od samog početka upravo zbog grizodušja koje vlasnike muči jer su psu doveli “konkurenta”. Ne žele da stari pas osjeti “ljubomoru”. To posve prirodno razdoblje odre­đivanja dominantnog i podložnog člana čopora mi često tumačimo kao “ljubomoru”. Psi možda uistinu osjećaju nešto slično našem osjećaju ljubomore. No češće se događa da mi pišemo scenarij takve priče. Razlog za “ljubomoru” činjenica je da je novi pas životinji koja se već osjeća ugodno u nepromijenjenoj okolini donio višu razinu energije ili supar­ničku energiju. Ipak, mnogi vlasnici zbog toga će se zabrinuti, misleći: “Sad se moj pas ljuti na mene. Moj me pas mrzi.” Zbog toga projiciraju još više negativne energije. Dok se odnos između psa i vlasnika i dalje pogoršava, životinju odvode vidovnjaku za kućne ljubimce. Ondje do­znaju da su ta dva psa bili drevni suparnici koji se nisu slagali u prošlom životu. Mislite da pretjerujem? To je tek blaga verzija priča kojih sam se naslušao od svojih klijenata!

Prema oba psa morate se odnositi jednako - iz smireno-samouvjere- ne pozicije vođe čopora. Psi koji u čoporu slijede vođu ne sukobljuju se međusobno oko pozicija broj dva i tri. Svu energiju bi trebali usmjeriti na to da se pridržavaju vaših pravila, granica i ograničenja. Ako ste uistinu odlučan vođa čopora, psi nemaju izbora i moraju se slagati. Dva podložna uma moći će uspješno živjeti zajedno i zajedno se igrati. Dva dominant­na uma jedan će drugoga izazivati, a vaš život pretvorit će sc u pakao.

Postoje određene situacije u kojima bih preporučio malo više domi- nantno-podložnog odnosa između novog i postojećeg psa. Nedavno sam za drugu sezonu serije Šaptač psima snimio priču o dovođenju drugog psa u kuću u kojoj već živi jedan pas. Epizoda nosi naslov “Bufordov spoj naslijepo” - Buford je bokser opasna izgleda, vrlo smiren i stabilan, ali nesocijaliziran. Buford je bio glavni kandidat za dobivanje društva, no njegova vlasnica Bonita nije bila sto posto predan i sto posto smireno- samouvjeren vođa čopora. Iako se radilo o vrlo opuštenoj ženi, trebalo joj je mnogo pomoći i usmjeravanja prije nego što će kući dovesti još jednog boksera, a ja sam znao da ne mogu računati na to da će ona služiti kao odlučan i snažan vođa dvaju snažnih pasa. S Bonitom sam otišao u organizaciju Boxcr Rcscuc u kalifornijskome Sun Valleyju, ne bih li joj pomogao da Bufordu pronađe platonsku “nevjestu”. Iako se Buford, kao blag i obziran tip, mogao slagati s nizom različitih pasa, ja sam prilikom odabira morao voditi računa o Bonitinoj energiji i razini posvećenosti.

212 Cesar Millan

Njoj je trebao pas koji će u kuću ući mirno i tiho, od nje ne iziskujući mnogo dodatnog truda. Odabrali smo Honey, malenu i krhku, srdačnu, ali krajnje smireno-podložnu ženku krzna profinjene boje čokoladnog mlijeka. Kad smo s Honey stigli kući, dopustio sam Bufordu da odmah nametne dominaciju. Iako je on kastriran, a IIoney sterilizirana, dopu­stio sam mu da se popne na nju kako bi iskazao dominaciju, Boniti sam savjetovao da sljedeća dva tjedna ne pokazuje nikakvu naklonost prema Honey. Bonita voli pse pa joj je ta zadaća vrlo teško pala. No bilo je iznimno važno da Bufordu omogući da bude dominantan u odnosu na drugog psa prije nego što Bonita počne ostvarivati odnos s tim novim psom. Bufordu sam u biti dao zadaću koja obično pripada čovjeku - da novog psa upozna s kućnim redom. Onako uravnotežen, Buford će to u prva dva tjedna vjerojatno odraditi dosljednije od Bonite.

Kad upoznajete novog psa s kućanstvom, dobro pazite na to da su se svi postojeći psi prije susreta pošteno napješačili i umorili. Svakako moraju biti smireni i podložni. Cak i ako ste nervozni u vezi sa susretom novog psa i vašeg mezimca ili mezimice, morate shvatiti da u blizini pasa ne smijete pokazati taj strah, napetost, nervozu i nesigurnost. Time biste praktički zajamčili da će prvi susret biti negativno iskustvo. Ne osjećate li se ugodno zbog upoznavanja pasa u kući, postupite kao i mnogi drugi ljudi - upoznajte ih na neutralnom teritoriju. A potom ih, kasnije, oboje zajedno pozovite u svoj dom.

No najvažnije je da dobro poznajete svog psa prije nego što se odlučite za proširenje čopora. Dobro se uvjerite da vaš pas nije frustriran i da nema probleme povezane s agresivnošću zbog straha ili dominantnom agresivnošću. Imate li pristupa i drugim psima, malo istražite stvar, pra­teći kako vaš pas ostvaruje interakcije s njima u različitim situacijama. Pomno ih motrite u parku ili za vrijeme dogovorenog “igranja”: tako ćete spoznati na kojim područjima ponašanja svog psa još morate poraditi prije nego što za stalno kući dovedete novog prijatelja.

Psi i životni ciklus: starenje i sm rtKad godinama živimo sa psom, neizbježno pratimo i kako pas stari. Psi imaju kraći životni vijek od nas - u prosjeku trinaest godina51 u odnosu na naših sedamdeset sedam52 - pa će, osim ako ga usvojimo u poznim

51 J. J. Brace: “T heories o f A ging”, V eterinarv Clinics of N orth A m erica - Small A nim al Practice 11 (1981.), 811-814.

52 Izvor: A m erička udruga umirovljenika (AARP).

Šaptač psima 213

godinama, pas po svoj prilici ostarjeti prije nas. To može biti bolno razdoblje za mnoge vlasnike pasa i obitelji, no ja smatram da životinje u naš život dolaze kako bi nam, medu ostalim, pokazale i da su starenje i smrt također dio prirode, te da živeći moramo iskusiti i prihvatiti smrt kao tek još jednu fazu prirodnog životnog ciklusa. Psi slave život i mir­no prihvaćaju smrt. Štoviše, sa smrću se nose mnogo bolje od nas. Na tom području svima bi nam trebali biti uzor. Njihova prirodna mudrost može nam pomoći da pronađemo utjehu kad se suočavamo s vlastitom ljudskom prolaznošću i smrću.

Ako se pas razboli - recimo da mu je dijagnosticiran rak - on tu bolest neće percipirati poput nas. Mi ćemo psa žaliti i preplaviti ga tužnom, ža­losnom energijom kad god ga pogledamo, no ta energija psu samo stvara negativno okruženje. Vrati li se od veterinara s dijagnosticiranim rakom, pas neće pomisliti: “O, Bože moj, preostalo mi je još samo šest mjeseci života! Da sam barem posjetio Kinu!” Psi žive u sadašnjem trenutku, imali rak ili ne. Bez obzira na to jesu li slijepi ili dobro vide. Čuju li ili su gluhi. Koliko god situacija bila teška i strašna, psi svakog dana žive isključivo u sadašnjosti. Nedavno sam održao seminar za tristo pedeset polaznika u Teksasu. Kraj mene je, uz govornicu, sjedio pas iz jednog obližnjeg utočišta. Psu su nedavno bili otkrili rak. I unatoč tome ne biste mogli ni zamisliti jasnije i nedvosmislenijc sretnog psa! Svi polaznici šaputali su: “Taj pas ima rak. Oh, jadnik mali.” Ali psu se živo fućkalo za to što ga svi žale. Ta se ženka divno zabavljala, uživala u ulozi uravnoteženog, smireno-podložnog psa u zanimljivoj novoj sredini. Od pasa, među ostalim, možemo naučiti i kako cijeniti i uživati u životu i u najmanjim sitnicama, i tako iz dana u dan.

Odluka o uspavljivanju psa kad pati jedna je od najtežih s kojima se čovjek uopće suočava. Ta izrazito osobna odluka u konačnici počiva na vašoj savjesti, duhovnim stavovima te osobnoj povezanosti sa psom. Jedan od mojih klijenata prepričao mije kako je tu odluku donio tek kad u njegovu ljubimcu više nije bilo “ni traga životu”, unatoč činjenici da je i dalje živio i disao. U takvim bolnim situacijama mogu vam ponuditi tek ove riječi: kad na koncu ugine, za vašeg se psa vjerojatno može reći da je živio punijim životom od vas. Vaš pas uživao je u svakom trenut­ku provedenom na ovom svijetu. Napušta ga bez repova i nedovršenih obaveza, bez stvari za kojima žali.

Ljudi su jedine životinje koje se aktivno boje smrti, koje se aktivno užasavaju smrti, njome su opsjednute i zbog nje neutješno tuguju - od­nosno, tako je prije smrti. Psi nas u tome mogu poučiti mnogočemu. Pas živi u sadašnjem trenutku, i tako svakog trenutka i svakog dana. Pas živi u svoj punini, do krajnjih granica. Tuguje li i pas? Da. Najnovija istraživanja

214 Cesar M illan

dokazala su da mnoge životinje žale za preminulim životinjama iz bli­skog kruga, osobito članovima obitelji, partnerima ili onima s kojima su ostvarile duboku vezu53. Ali za većinu životinja ta je tuga tek faza kroz koju prolaze na putu povratka u uravnoteženost. U divljini, ugine li vođa čopora, čopor će još neko vrijeme tugovati za vođom i zatim odraditi težak prijelaz do nove strukture čopora. Potom će nastaviti normalno živjeti.

Kao što sam već rekao, psihološki gledano, psi nastavljaju normalno živjeti mnogo brže od ljudi - odnosno, tako je ako im to dopustimo. Ugine Ii jedan pas u kućanstvu u kojem žive dva psa. dakako da će preživjeli pas oplakivati uginuloga. Ali posve je prirodno da taj pas potom prijeđe na uobičajenu razinu uravnoteženost i - osim ako mu to onemoguće ljudi. Upravo mi psu ne dopuštamo da ostvari ono što mu nalaže priroda - da krene dalje i da živi punim plućima. Iznenadili biste se kad biste znali koliko sam imao slučajeva u kojima je jedan pas u obitelji uginuo, dok jc onaj drugi nakon toga počeo pokazivati simptome problema kojih dotada nije bilo. Netko iz obitelji pozvao bi me i rekao: “Jednostavno ne može preboljeti Winstonovu smrt." Ja bih pogledao uokolo i posvu­da vidio Winstonove fotografije. Uspomene s pogreba, urna s pepelom na okviru kamina. Navučeni zastori. Mračna i prašnjava unutrašnjost kuće. Pas nije tako uredio prostor. Pitam ih kada je Winston preminuo, a oni odgovaraju: “Prije šest mjeseci”. Prije pola godine! Šest mjeseci u psećem je životu prava vječnost. Jednostavno nije prirodno da pas toliko dugo bude deprimiran. Psi su više nego voljni vratili se uravnoteženost)'i stabilnosti kakve su poznavali ranije. U tim slučajevima, ljudi se nisu oslobađali tugovanja, ne želeći nastaviti s normalnim životom. Pas je samo hvatao tu tragičnu energiju i potištenost kojima su zračili ukućani pa su ga one također povlačile prema mračnome dnu. To su slučajevi u kojima je ljudima potrebna terapija za prevladavanje bolnog gubitka kako bi prestali na psa projicirali vlastitu nespremnost da nastave živjeti. Takvi ljudi prvo moraju prihvatiti svoje probleme, a potom se s njima i suočiti.

Isto tako imam i nevjerojatno velik broj slučajeva u kojima je novi pas došao u kuću nakon nedavne smrti dotadašnjeg ljubimca. Taj novi pas trebao bi poslužiti kao “zamjena” za uginulog psa. U mnogim sluča­jevima taj “zamjenski” pas u kućanstvo je doveden prerano, dok su ljudi (a ponekad i drugi psi u kući) još duboko proživljavali tugu i gubitak. Kad dovedete životinju u kuću ispunjenu tugom, uvodite je u okruženje

53 M are D. H auser: Wild Minds: W hat A n im a h R m lly Think , New York, Ilen rv Holt and Company, 2000,, 226-267.

Šaptač psima 215

koje prožima blaga, meka, slaba energija - krajnje negativna energija. U domu obavijenom tugom nema snažnih vođa čopora.

U jednom slučaju na kojem sam radio u skorije vrijeme, štene doge bilo je posve preuzelo kućanstvo, tako da su svi, i bračni par i dotada jedini obiteljski pas, bili na mukama i nesretni. Štene nije bilo prirodno dominantna životinja, no čim je prošlo kroz ulazna vrata osjetilo je va­kuum na području predvodništva. Koliko god to bilo teško, savjetujem vam da malo pričekate nakon smrti kućnog ljubimca prije nego što ćete u kuću dovesti novu životinju. Pričekajte trenutak kada ćete biti spremni rastvoriti zastore, u kuću pustiti svjetlo i ponovno se nasmijati. Tada ćete ponovno biti spremni postati vođom čopora, te novome psu u svome životu osigurati zdrav i uravnotežen dom.

Cesar i D addy

9 .

Zadovoljan pas, zadovoljan vlasnik

Iako to može biti pravi udarac našem prenapuhanom ljudskom egu. prava je istina da su psi nama potrebniji nego što smo mi potrebni njima. Kad bi sutra nestalo cjelokupno čovječanstvo, psi bi nekako uspjeli preživjeti. Pridržavali bi se onoga što im je zapisano u genimai formirali čopore, uglavnom onako kako to i dalje čine njihovi rođaci vukovi. Vratili bi se lovu i zauzeli odredene teritorije. 1 dalje bi podi­zali štenad uglavnom onako kako to čine i danas. I, na mnogo načina, možda bi bili i sretniji nego sada. Psima ljudi nisu potrebni da budu uravnoteženi. Štoviše, većina poteškoća i nestabilnost udomaćenih pasa plod je njihova boravka u neprirodnim situacijama, suživota s nama unutar zidova, u suvremenom, industrijaliziranom svijetu.

Već sam ustvrdio da su psi s Plutona, a ljudi sa Saturna. Točnije bi bilo reći da su psi sa Zemlje - a ljudi negdje iz svemira. Nebrojeni su načini na koje se mi ljudi razlikujemo od svih ostalih bića s kojima dijelimo ovaj planet. Mi smo u stanju racionalizirati, a to ujedno znači i da same sebe možemo zavaravati. Upravo to činimo kad humaniziramo životinje. Na njih projiciramo vlastitu sliku kako bismo mi sami bili zadovoljniji. Time ne samo što štetimo tim životinjama, nego se i još više udaljujemo od prirodnog svijeta u kojem one postoje.

Pritom kao da zaboravljamo da i dalje imamo pristup istom tom svijetu u kojem su oni. Upravo zahvaljujući tome, autohtoni narodi u pustinjama, nepristupačnim gorjima, šumama i džunglama na tim mjestima preživljavaju iz naraštaja u naraštaj. I oni pripadaju vrsti

Šaptač psima 217

Homo sapiens, baš kao i mi, ali su posve usklađeni s vlastitom životinj­skom prirodom. Lagodno žive u oba svijeta. Ovdje, u “civilizaciji”, mi smo se posve odvojili od tog prirodnog svijeta same sebe određujući isključivo kao nadmoćnu vrstu, vrstu koja stvara, vrstu koja razvija.I dalje gazimo onu bolju, prirodniju stranu vlastitog bića i postajemo vrstom koja uništava čitave ekosustave samo radi novca. Nijedna vrsta ne uništava majku prirodu kao mi. To čine jedino ljudi.

Ipak, koliko god pustošili ovaj planet, naša životinjska priroda žudi za ispunjenjem i zadovoljstvom. Sto mislite, zašto uz autoceste sadimo drveće? Zašto u predvorja nebodera postavljamo male vodopade? Zašto zidove domova ukrašavamo pejzažima? Čak i u najmanjem stanu u kakvoj sirotinjskoj četvrti često ćete naići na prozorske tegle s cvijećem. Utrošit ćemo i cijelu godišnju ušteđevinu samo da na tjedan dana spasimo um i duševni mir i odmorimo se uz more, jezero ili u planinama. Razlog je to što se bez kakve-takve povezanosti s majkom prirodom osjećamo izolirano. Naš svijet tada se doima hladnim. Osje­ćamo se neuravnoteženima. Duboko u duši umiremo.

U Americi, kao i u još nekim kulturam a na ovome svijetu, psi i druge životinje koje donosimo u dom služe kao jedna od naših naj­važnijih veza s prirodom. To možda ne znamo svjesno, ali oni su naša ključna poveznica s onim dijelom nas koji bi se mogao posve izgubiti. Kada humaniziramo pse, same sebe odvajamo od presudnih lekcija kojima su nas došli poučiti: kako iskusiti svijet kroz istinu o našim životinjskim instinktima. Kako svaki trenutak i svaki dan živjeti u svoj punini, do kraja.

Kad psa uvedemo u dom, dužnost nam je zadovoljili njegove instin­ktivne potrebe, kako bi postigli uravnoteženost. Psima se živo fućka za igru i raznorazne trikove, svejedno im je i za osvajanje nagrada i ne zanima ih ima li njihova ogrlica šljokice ili drago kamenje. Ni najmanje ih ne zanima živite li u velikoj kući, čak ni imate li uopće posao. Njima je stalo do drugih stvari... poput solidarnosti unutar čopora... poput povezivanja s vođom čopora tijekom seljenja... poput istraživanja svog svijeta... poput života u jednostavnim radostima sadašnjeg trenutka. Zadovoljite li psa na taj način - osiguravajući mu fizičku aktivnost, disciplinu i ljubav, tim redom - vaš će vam pas s radošću i voljom uzvratiti. Svjedočit čete čudu u kojem pripadnici dvije posve različite vrste komuniciraju i povezuju se na načine koje uopće niste smatrali mogućima. U odnosu sa psom ostvarit ćete onakvu duboku povezanost o kakvoj oduvijek sanjate.

218 Cesar Millan

Iskreno se nadam da sam vam ovom knjigom pomogao da pronađete mjesto s kojeg ćete krenuti u potragu za boljim, zdravijim odnosom sa psima u svome životu.

Zlaćano svjetlo magičnog trenutka počinje se spuštati na ovu pustu južnokalifornijsku plažu, a ja ulazim u plićak i svom snagom bacam tenisku lopticu. Štekćući od radosti i užitka, svi psi iz čopora jure za njom, nadmećući se, želeći mi je donijeti - ali se nikad međusobno ne bore oko nje. Tko god poznaje pse, zna kakvo je to čudo - ali ja sam dobar vođa čopora, a oni su dobri članovi čopora. Pravila su pravila i to svi dobro znaju. Carlitos, tronogi pit bul, ovaj put je dohvatio plijen, što santo govori o razmjerima njegove odlučnosti. Ostali laju za njim dokon šepajući dolazi do mene, u ruku m i ispušta natopljenu lopticu i gleda me izbezumljen od sreće. Ja ga mazim po glavi, pa trčim na obalu i ponovno bacam lopticu. Psi ponovno jure u more. Nekoliko trenutaka osjećam isto što i oni - svježu, slanu vodu na koži, tisuće priobalnih mirisa u nosnicama, zvuk valova koji smiruje. Osjećam svu čistu radost i užitak tog prolaznog trenutka i zbog toga sam njihov dužnik. Njima dugujem sve.

Sunce je crveno na rubu Tihog oceana, u mi se stjenovitom stazom vraćamo do kombija. Svi smo iscrpljeni, ali i sretni. Večeras će svih četrdeset i nešto pasa u Centru spavali čvrsto i mirno. I ja ću dobro spavati, svjestan činjenice da sam pripomogao ispunjavanju njihova života - jednako kao što su oni već uspjeli ispuniti moj život.

Šaptač psima 219

Cesarov rječnik pojmova

1. Smireno-samouvjerena energija

Riječ je o energiji koju trebate projicirati kako biste psu pokazali da ste smiren i samouvjeren vođa čopora. Samouvjerenost se ovdje ne odnosi ni na ljutnju, ni na nametljivost, ni na agresivnost. Smireno- samouvjereno zoači da ste uvijek suosjećajni, ali i da nenametljivo održavate nadzor.

2. Smireno-podložna energija

U prirodi je to primjerena energija za onoga koji “slijedi” u psećem čoporu, pa je tako i idealna energija koju bi pas trebao projicirati dok živi u kućanstvu s ljudima. Među znakovima smireno-podložne energije su i opušten stav, uši spuštene unatrag, te gotovo instinktivne reakcije na naloge “vođe čopora”.

3. fizička aktivnost, disciplina i ljubav... tim redom!

To su tri sastojka nužna želite li imati sretnog i uravnoteženog psa. Većina vlasnika pruža samo ljubav, ili tri ključna sastojka ne osigurava u ispravnom poretku.

Šaptač psima 221

a) FIZIČKA AKTIVNOST - šetati psa najmanje sat vremena, svaki dan i na ispravan način.

b) DISCIPLINA - psu postavite pravila, granice i ograničenja, ali bez zlostavljanja.

c) LJUBAV - nagrada koju pružamo psu i sebi, ali tek nakon što je pas u našem “čoporu” postigao stanje smirene podložnosti.

4. Ovladavanje šetnjom

Šetnja je psu iznimno važan ritual. Pas mora ići u šetnju najmanje dvaput na dan i svaki put najmanje po trideset do četrdeset pet minuta, kako bi mu se dovoljno opteretili i um i tijelo. Važno je i da vlasnik za vrijeme šetnje bude pravi vođa čopora. A to znači da pas hoda uz ili iza čovjeka - a ne da ga poteže. Ako pas “šeće” čovjeka, pas tada smatra da je on vođa čopora i čovjek više nema nadzor.

5. Pravila, granice i ograničenja

a) Psi moraju znati da njihov vođa čopora jasno postavlja pravila, granice i ograničenja za život i unutar i izvan kuće.

b) Bijes, agresivnost i zlostavljanje psa neće vas učvrstiti u ulozi vođe čopora. Bijesan, agresivan vođa nema nadzor. Smireno- samouvjerena energija i svakodnevno, dosljedno vođenje olakšat će provođenje pravila.

6. Problemi

Nema li pas povjerenja u vlasnika i ne smatra li da je vlasnik snažan i stabilan vođa čopora, neće jasno znati koja mu je ispravna uloga unutar čopora. Pas koji je zbunjen u vezi s ulogom glavnog vođe zapravo je zabrinut za sposobnost čopora da se održi, pa pokušava popuniti one elemente vođenja koji nedostaju, a to najčešće čini nedosljedno. To može izazvati agresivnost, tjeskobu, strah, opsjednutost ili fobije - ono što nazivam “problematičnim ponašanjem”.

7. Uravnoteženost

Uravnotežen pas u stanju je koje mu je namijenila majka priroda - u ulozi smireno-podložnog pripadnika čopora kojeg fizička aktivnost

222 Cesar Millan

zadovoljava tjelesno, pravila, granice i ograničenja psihički, a vlasni­kova ljubav emocionalno.

8. Dresura

Uvjetovano poučavanje psa kako bi reagirao na čovjekove zapovijeđi- sjedni, na mjesto, dođi, k nozi. Ja to ne radim,

9. Rehabilitacija

To je ono čime se bavim: pomažem psu koji pokazuje znakove pro­blematičnog ponašanja da se vrati u uravnoteženo stanje smirene podložnosti. Ponekad se možda čini da mogu u tren oka “srediti” psa, no kao što sam rekao, “pas nije kućanski aparat koji je moguće odnijeti na popravak.” Do trajne rehabilitacije psa može doći jedino uz smirenog, samouvjerenog, stabilnog i dosljednog vlasnika.

10. Nos, oči, uši... tim redom!Vlasnike pasa podsjećam da pas svijet gleda drukčije od nas. Mi ko­municiramo tako što se prvo služimo ušima, potom očima i na koncu nosom. Pas počinje od nosa, pa slijede oči i tek na kraju uši. Kad psu dopustite da osjeti vaš miris prije nego što uspostavite kontakt očima ili nešto kažete, odmah na samome početku uspostavljate povjerenje.

11. Humaniziranje psaMnogi vlasnici u najboljoj namjeri griješe i psa smatraju vlastitim djetetom. Ja ljudima savjetujem da svijet pokušaju sagledati psećim očima. Zgodna odijelca, skupa pseća hrana i vila vrijedna nekoliko milijuna dolara psu neće donijeti sreću. Redovita fizička aktivnost, snažan i stabilan vođa čopora, te izražavanje ljubavi koja je zaslužena izgradit će psa koji je smiren i uravnotežen.

12. Obuka ljudiKad me pozovu, mnogi vlasnici smatraju da njihov pas ima određenih problema. Ja ljudima pokušavam pomoći da shvate kako njihovo vlastito ponašanje duboko i dalekosežno djeluje na psa, pa im predlažem načine na koje će sebe “preodgojiti” tako da postanu smireno-samouvjerenim vođama čopora.

Šaptač psima 223