rudolf steiner-kako se stjeČu spoznaje viŠih svijetova-dodatak-marginalije u svezi Školovanja

8/13/2019 RUDOLF STEINER-KAKO SE STJEU SPOZNAJE VIIH SVIJETOVA-DODATAK-MARGINALIJE U SVEZI KOLOVANJA

1/236

Rudolf Steiner

Kako se st jeu spoznaje v i ih svje tova?

Antropozofska drutvo "Marija Sofija"


2/236


3/236

KAZALO

Predgovor hrvatskom izdanju 7

Predgovor prvom izdanju 10

Predgovor petom izdanju 14

Predgovor za osam do jedanaest tisua 16

Kako se stjeu spoznaje viih svjetova? 17

Uvjeti 17

Unutarnji mir 27

Stupnjevi posveenja 39

Priprema 40Prosvjetljenje 48

Kontrola misli i osjeaja 52

Posveenje 65

Praktina gledita 78

Uvjeti za tajno kolovanje 88

O nekim uincima posveenja 99

Promjene u ivotu snova tajnog uenika 134

Postizanje kontinuiteta svijesti 142

Rascjep osobnosti za vrijeme duhovnogkolovanja 150

uvar praga 160

ivot i smrt, Veliki uvar praga 169


4/236

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Pred itateljem stoji prijevod knjige ije je prvoizdanje ugledalo svjetlo dana pred devedesetakgodina. Brojna ponovljena izdanja (stotine tisuaprimjeraka), prijevodi djela na sve svjetske jezike,ukazuju na kontinuitet njene itanosti kroz desetljea.To je injenica koja trai podrobnije objanjenje.Jer, zadrati suvremenost kroz gotovo cijelo jedno

stoljee, u doba kad se preobrazbe svih grana ljudskihdjelatnosti deavaju tako brzim tempom, nije netoto bi bilo samo po sebi razumljivo.

tovie, naueni smo da u mogunost neegatakvog i posumnjamo. Ve i sam naslov "Kako sestjeu spoznaje viih svjetova?" djeluje odbojno je-

dnom dijelu naih suvremenika ili je podoban dasenzacionalistiki pobudi zanimanje drugih, skolonihfantastici, neemu odvraenom od ivota.

Valja naglasiti da se pod tim "viim svjetovima"ne radi ni o kakvim drugim galaksijama, ve o svjeto-

vima koji su sastavnica naega svakodnevnog ivota,njena sr i nezamjetna osnova... Rije je o putu odgonetavanja zagonetki naega vlastitog ivljenja kojepredstavljaju upravo onaj neizbjeni ostatak naihgorostasnih tehnikih uspjeha u nadvladavanju svi-

jeta osjetilne nam danosti. Proirili smo ga jednimsubprirodnim i supraprirodnim svijetom mikroskop-skih i teleskopskih vrijednosti. Tim vie, u odnosu

na prola doba, odzvanja zov opominjui nas: Upoznaj samog sebe! ovjek sam kao zagonetka i kljuodgonetke stoji kao zahtjev danas jo sudbonosnijenego prije.

Na poetku 20. stoljea Rudolf Steiner prorokiukazuje na put kojim ovjek u nutrini treba kroiti


5/236

eli li izai iz bespua u koje upada noen iskljuivo

svijetom tehnike.Stoga se ova knjiga, bolje reeno vjebenica,

ima uzeti kao tivo iz podruja duevne higijene,profilakse za zdravo ivljenje, a njeno itanje, proradivanje kao rad na samom sebi u vidu vlastitepreobrazbe. Preobrazbe s dalekosenim sudbonosnimposljedicama kozmikih razmjera.

Prevedena na mnoge jezike ova meditativna vjebenica ima esto i podnaslov "Inicijacija", te je timesvrstana u anr i one danas tako rasprostranjeneokultne literature i njenih praktika.

Poprite borbe za "via", svakodnevici tekodostupna znanja, oduvijek je bio ovjek sam i pre-obrazba ustroja njegovih duhovno duevnih snaga.Sve drevne kulture poznavale su, prema duhu vre-mena kojim su bile noene, vrlo strog put unutarnjegsazrijevanja pod vodstvom duhovnog vode, hijerofanta, gurua ili majstora. Bezuvjetna predanost tak-

vom vodstvu bijae "conditio sine qua non" tog

kolovanja. "Kako se stjeu spoznaje..." hoe ukazatina revolucionarni obrat u naoj vlastitoj biografiji.Hoe nas unijeti u svijet unutarnjeg izrastanja prema

viem ovjeku u nama, svjetlu vlastitih ideala, iskri vjenog, a da pri tome nadasve cijeni i uva nauindividualnu slobodu kao visoku civilizacijsku ste-evinu na pragu 21. stoljea. Time duhovni put kolo-

vanja postaje put prema viim spoznajama gdje znaajgurua zamjenjuje uitelj, ija je uloga slina onojkoju ima profesor koji nas nastoji uvesti u svijet

vie algebre. On nas upuuje, daje nam ukaze i gotovosve je preputeno naem vlastitom pregalakom trudu.

Istovremeno, staza kojom kroi tragalac takve


6/236

tempa ivota ona ga ne odvraa od njega, veplodovi rada sazrijevaju duboko u nutrini. Nije potre-

ban "bijeg" u askezu, dapae, svakodnevica je polje vjebanja i provjere, a njega moralnih vrednota bezuvjetnost koju zahtijeva sam put. Jedan korak uduhovnom sazrijevanju moraju uvijek pratiti tri ko-raka u sazrijevanju vlastita moralnog ivota.

Jo jedna odlika ovih prikaza koja ih razlikujeod mnogobrojnih praktika iznesenih u "srodnoj"literaturi: svaku vjebu prati i kristalno jasna svijest

uenika o tome kamo vjebanje vodi.U predgovorima prvim izdanjima knjige pisac

vrlo opirno objanjava brojne dvojbe koje mogunastati oko knjige, kao i brojne razloge samog pisanja.

Gledano danas, devedesetak godina nakon prvogizdanja knjige, u vremenu u kojemu je svijet do

nesluenih razmjera prodro putem tehnike u prostore"podprirode" (npr. svijet kompjutora i genetskoginenjeringa), izgleda da tek sada sudbonosno od-zvanjaju rijei Rudolfa Steinera i da vanost ove

vjebenice tek dobiva svoje puno znaenje:"...To (steevine prirodnoznanstvenog doba, op.

prev.) zahtijeva da ovjek iznae u doivljavanjuspoznaju duha u kojoj e se uzdii isto tako visokodo nadprirode (duhovni svijet, op. prev.) kao topodprirodnim tehnikim djelatnostima uranja ispodprirode. Time u svojoj nutrini stvara snagu da nepotone."

Rudolf Steiner: Antropozofske smjernice,

12. travnja 1925.

Oprtalj, 5. studeni 1999. Mladen Maljkovi

9


7/236

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

Ovdje se u obliku knjige objavljuju moja izlaganjakoja su prvobitno kao pojedini lanci tiskana podnaslovom "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?"Zasada e se u ovom izdanju iznijeti prvi dio, sljedeisvezak sadravat e nastavak. Ovaj rad o razvitkuovjeka radi dosizanja nadosjetilnih svjetova ne bitrebao stupiti pred svijet u novom obliku bez ovihpopratnih rijei. Priopenja o razvitku ljudske due,iznesena u ovoj knjizi, htjela bi posluiti zadovo-ljavanju razliitih potreba. Prije svega, ona e pruitineto onim osobama koje privlae rezultati duhovnogistraivanja i koje moraju postaviti pitanje: A odakle

znanje onima koji tvrde da mogu neto govoriti o velikim zagonetkama ivota? Duhovna znanost govorineto o takvim zagonetkama. Tko eli promatratiinjenice koje vode tim iskazima, mora se uzdiido nadosjetilne spoznaje. Mora ii putem koji sepokuava opisati u ovom spisu. Ipak, bilo bi pogreno

vjerovati da ova priopenja duhovne znanosti nemaju vrijednost za onoga tko nema sklonosti ili mogunostida sam krene ovim putem. Da bi te injenice istraio,ovjek mora imati sposobnosti da stupi u nadosjetilnesvjetove. Ali ako su one istraene i ako su priopene,onda se i onaj tko ih sam ne opaa u dovoljnoj mjerimoe uvjeriti u istinitost tih priopenja. Velik dio

tih priopenja mogue je, u svakom sluaju, provjerititako da se na njih primijeni mo zdravog rasuivanjana nepristran nain. Ne treba se doista dati poljuljatiu svojoj nepristranosti svim moguim predrasudama,toliko brojnim u ljudskom ivotu. Na primjer, moese lako dogoditi da netko ustanovi kako se ovo iliono ne slae s odreenim suvremenim znanstvenim


8/236

rezultatima. Uistinu ne postoji nijedan znanstvenirezultat koji proturjei duhovnom istraivanju. Ipakse lako moe povjerovati da se poneka znanstvenaprosudba ne slae s priopenjima o viim svjetovimaukoliko se ti znanstveni rezultati ne ispituju svestranoi nepristrano. to se nepristranije duhovna znanostusporedi upravo s pozitivnim teevinama znanosti,to e se jasnije moi uvidjeti njihovo potpuno slaganje.Svakako, jedan dio duhovnoznanstvenih priopenja,neka vie neka manje, nee moi zadovoljiti puke

razumske prosudbe. Ali stei ispravan odnos prematom djelu nee biti teko onome tko uvidi da sudac0 istini ne mora biti samo razum, nego i zdrav osjeaj.Kad se ne dopusti da tim osjeajem upravlja simpatijaili antipatija prema nekom uvjerenju, nego se uistinuprepusti da na njega nepristrano djeluju spoznaje

viih svjetova, razvit e se i odgovarajua osjeajnaprosudba. A za one ljude koji ne mogu ili neele stupati stazom u nadosjetilni svijet, postoji jo1 poneki drugi put za potvrdu istinitosti tih spoznaja.Ipak, i takvi ljudi mogu osjetiti kakvu vrijednostte spoznaje imaju za ivot i onda kad ih doznajusamo iz priopenja duhovnih istraivaa. Ne moesvatko u tren oka postati vidovit, ali za svakog suovjeka spoznaje vidovitog zdrava ivotna hrana.U ivotu ih, naime, svatko moe primijeniti. Tkoto ini, brzo e uvidjeti to one znae u svim podru-

jima ivota, a to ovjek gubi ako ih iz svoga ivotaiskljui. Spoznaje nadosjetilnih svjetova, ispravno

primijenjene na ivot, ne pokazuju se nepraktinima, ve praktinima u najviem smislu. Ako netko i neeli sam ii tom stazom vie spoznaje, ipak moe,ako ima sklonosti prema injenicama koje se na njojmogu zapaati, upitati: Kako vidovit ovjek dolazi


9/236

do tih injenica? Osobama koje to zanima ovaj bi

spis htio dati sliku o tome to treba poduzeti da bi se stvarno upoznao nadosjetilni svijet. Ona bihtjela opisati put u taj svijet tako da i ovjek kojii sam njime ne pode, moe stei povjerenje u rijeionoga koji je njime iao. Tko sagleda postupke du-hovnog istraivaa, moe ih smatrati ispravnim isebi rei: Opisivanje te staze u vie svjetove ostavljana mene takav dojam da mogu razumjeti zato mipriopene injenice izgledaju jasne. Dakle, ovaj spismoe sluiti onima koji u svom smislu za istinu isvom osjeaju istine prema nadosjetilnom svijetuele osnaenje i sigurnost. Ovaj spis htio bi tako-er ponuditi neto onima koji sami trae put do

nadosjetilne spoznaje. Istinitost svega to je ovdjeprikazano najbolje e provjeriti one osobe koje toostvaruju u sebi samima. Tko ima takvu namjeru,dobro e uiniti ako sebi uvijek nanovo kae da jekod prikazivanja razvitka due potrebno vie negotakvo upoznavanje sa sadrajem, kako to nastojepruiti razni drugi prikazi. Potrebno je intimno uiv-ljavanje u ovo djelo; treba pretpostaviti da jednustvar ne treba shvatiti samo na temelju onoga to

je reeno o njoj samoj nego i po mnogo emu tose priopava o neem sasvim drugom. Time se stjeepredodba da ono bitno nije u jednoj istini, ve usuglasju svih istina. Tko eli izvoditi vjebe, mora

o ovom sasvim ozbiljno razmisliti. Neka vjeba moe biti ispravno shvaena pa i ispravno izvedena, aipak moe djelovati neispravno ako joj izvoa nepridrui neku drugu vjebu koja e jednostranostprethodne dovesti do sklada due. Tko ovaj spisita intimno, tako da mu itanje bude poput unutra-


10/236

ve e, dok ita, na jednom mjestu imati ovakav,a na drugom onakav osjeaj. Time e spoznati kakvu

vanost za duevni razvitak ima svaki pojedini osjeaj.Tako e ustanoviti u kojem bi obliku ovu ili onu

vjebu trebao kod sebe iskuati shodno svojoj poseb-noj individualnosti. Ako, kao ovdje, u obzir dolaziopis dogaanja koje treba doivjeti, pokazuje se nu-nim da se ovjek uvijek iznova vraa ovom sadraju,naime, uvjerit emo se da emo ponekad stvari tektada dovesti do zadovoljavajueg razumijevanja akosmo pokuali i nakon pokuaja primijetili odreenefinese koje su nam prije morale promaknuti.

I oni itatelji koji ne namjeravaju ii ovdje ocrta-nim putom, nai e u ovom spisu poneto korisnoza svoj unutarnji ivot: ivotna pravila, upute kako

se razrjeava ovo ili ono to se ini zagonetnim itako dalje.

I netko tko je tijekom ivota tota iskusio, tko je u izvjesnom pogledu proao kroz neko ivotnoposveenje, moi e ovdje biti donekle zadovoljenako u suodnosima nae razjanjeno ono to mu je

pojedinano lebdjelo pred oima, neto to je veznao, ali moda nije mogao razviti do predodbekoja bi njega samog zadovoljila.

Berlin, 12. listopada 1909. Rudolf Steiner


11/236

PREDGOVOR PETOM IZDANJU

Za ovo novo izdanje knjige "Kako se stjeu spoznaje

viih svjetova?" tekst koji je napisan prije vie oddeset godina ponovno je obraen u svim pojedinostima.Potreba za takvom obradom prirodno nastaje kada

je rije o doivljajima due i njenim putovima kakosu prikazani u ovoj knjizi. U tim priopenjima nepostoji nijedan dio s kojim autorova dua ne bi ostala

intimno povezana i koja ne sadre neto to trajnoradi na toj dui. Stoga je jedva mogue drugaije,nego s tim duevnim radom povezati nastojanje na

veoj jasnoi i razumljivosti onoga to je dano u pri-kazima prije vie godina. Rezultat tog stremljenjatrudio sam se dati u ovom novom izdanju. Dodue,svi bitni dijelovi ostali su jednaki, sve ono to je glavno,ostalo je kao to je bilo, pa ipak su izvrene vane

pomjene. Neke sam pojedinosti mogao tonije okarak-terizirati. To mi se inilo vanim. Ako netko eli priop-enja iz ove knjige primijeniti u osobnom duhovnomivotu, vano mu je omoguiti da uoi, to je moguetonije, osobitosti putova due o kojima je ovdje rije.

Kod opisa injenica unutarnjih duhovnih zbivanjamogu se u mnogo veoj mjeri nadovezati nesporazuminego kod prikaza injenica fizikog svijeta. Pokretlji-

vost duevnog ivota i nunost da se nikada ne izgubiiz svijesti koliko je on razliit od sveg ivota u fizi-kom svijetu, i jo mnogo toga, omoguava ovakvenesporazume. U ovom novom izdanju usmjerio sampozornost na ona mjesta u knjizi gdje bi moglo doido pogrenog razumijevanja i uoavajui ta mjestapotrudio sam se da to sprijeim.

Kada sam pisao lanke od kojih je sastavljenaova knjiga, o poneem sam morao govoriti drugaije


12/236

nego sada, ve zbog razloga to sam onda moraodrugaije ukazivati na sadraj onoga to sam o inje-nicama spoznaje duhovnog svijeta objavio u posljed-

njih deset godina nego to se to poslije tih objav-ljivanja moralo raditi. U mojoj "Tajnoj znanosti","Duhovnom vodstvu ovjeka i ovjeanstva", "Putudo samospoznaje", a naroito u "Pragu duhovnogsvijeta", a i u drugim mojim spisima opisana su du-hovna zbivanja na ije je postojanje morala, dodue,

jo prije vie od deset godina upuivati ova knjiga,ali to je ipak uinjeno drugim rijeima, a ne ovimakoje sada izgledaju prikladne. Tada sam morao dru-gaije ukazivati na sadraje o injenicama spoznajeduhovnog svijeta, tada sam jo morao rei da semnoge stvari mogu saznati tek "usmenim priopenji-ma". Otada je objavljeno mnoga toga od onog to

je miljeno u takvim napomenama. Meutim, to nijepotpuno iskljuilo pogrena shvaanja italaca. Naprimjer, moda je netko tko tei duhovnom kolo-

vanju, iz prvog izdanja knjige osobni odnos s ovimili onim uiteljem mogao doivjeti bitnijim nego to

bi trebalo. Nadam se da sam sada, u ovom izdanju,nainom prikazivanja nekih pojedinosti, uspio otrijeistaknuti da se kod onoga tko duhovno kolovanjetrai u smislu suvremenih duhovnih uvjeta, mnogo

vie radi o potpunom, neposrednom odnosu premaobjektivnom duhovnom svijetu nego prema osobipojedinog uitelja. Ovaj e i u duhovnom kolovanjusve vie imati ulogu samo onakvog pomonika kakvu

uitelj u skladu s novim shvaanjima ima u bilokojoj drugoj grani znanosti. Vjerujem da sam dovoljnoukazao na to da u duhovnom kolovanju uiteljevautoritet i vjerovanje u njega ne treba imati drugaijuulogu nego to bi je imao na bilo kojem drugom


13/236

podruju znanosti i ivota. ini mi se vrlo vanimda se ispravno prosudi upravo taj odnos duhovnogistraivaa prema ovjeku kojega zanimaju rezultati

njegova istraivanja. Stoga vjerujem da sam ovu knji-gu nakon deset godina ispravio na mjestima gdje je trebalo.

Na ovaj prvi dio nastavit e se drugi s daljnjimopisima stanja due koja ovjeka vode doivljavanju

viih svjetova.Novo izdanje knjige bilo je ve tiskano kada

je zapoeo veliki rat koji ovjeanstvo sada proiv-ljava. Ove napomene moram pisati kada moju duuduboko uzbuuju ovi sudbonosni dogaaji.

Berlin, 7. rujna 1914. Rudolf Steiner

PREDGOVORZA OSAM DO JEDANAEST TISUA

Pri ponovnoj obradi teksta za novo izdanje ove knjigeuinile su mi se potrebnima samo neznatne izmjeneu sadraju. Dodao sam, meutim, pogovor u kojem

sam se potrudio da jasnije nego ranije govorim oonome to se odnosi na duevne temelje na kojimamoraju poivati priopenja ove knjige, da bi ih se

bez nesporazuma moglo prihvatiti. Vjerujem da bisadraj toga pogovora mogao biti pogodan i da po-nekom protivniku antropozofske duhovne znanostirazjasni kako svoju prosudbu moe odrati samozato to on pod ovom duhovnom znanou sebi pred-stavlja neto sasvim drugo od toga to ona jest; aono to ona jest, on uope ne uoava.

Svibnja 1918. Rudolf Steiner


14/236

KAKO SE ST JE U SPO ZN AJ E VI IH SVJETOVA?

Uvjeti

U svakom ovjeku drijemaju sposobnosti pomoukojih moe stei spoznaje o viim svjetovima. Mistici,gnostici, teozofi govorili su uvijek o svijetu dua i0 svijetu duhova, koji je za njih jednako stvarankao i ovaj svijet koji se moe vidjeti fizikim oima1 opipati fizikim rukama. Tko to slua, u svakomtrenutku smije rei: Ovo o emu ovaj govori mogui ja doivjeti ako u sebi razvijem odreene snagekoje danas u meni jo drijemaju. Pitanje je samokako treba zapoeti da bi se takve sposobnosti razvile

u nama. Upute za to mogu dati samo oni koji usebi ve imaju takve snage. Otkad postoji ljudskirod, uvijek je postojalo kolovanje u kojem su onikoji su imali te vie sposobnosti davali upute onimakoji su upravo takve sposobnosti traili. Takvo kolo-

vanje naziva se tajno kolovanje, a obuka koja setu obavlja zove se tajnoznanstvena ili okultna obuka.Prirodno je da takva oznaka izaziva nesporazum.Tko je uje, lako moe biti zaveden i pogreno povje-rovati da oni koji su djelatni u takvom kolovanjuele predstavljati neku naroitu, viu klasu ljudi,koja svoje znanje samovoljno uskrauje drugim lju-dima. tovie, misli se da se moda uope nita vano

i ne krije iza tog znanja. ovjek dolazi u kunjuda povjeruje kako nije bilo potrebno od toga pravititajnu. Jer, ukoliko je to pravo znanje, moglo bi gase priopiti javno i njegove prednosti uiniti pristu-panim svim ljudima.


15/236

Oni koji su upueni u prirodu tajnog znanja,ni najmanje se ne ude to neupueni, neposveenicitako misle. Samo onaj tko je do izvjesnog stupnja

sam iskusio posveenje u vie tajne postojanja moerazumjeti u emu se sastoji tajna tog posveenja.Sada se moe postaviti pitanje: Kako neposveeniku takvim okolnostima uope moe stei bilo kakvoljudsko zanimanje za takozvano tajno znanje. Kakoi zato traiti neto o ijoj prirodi uope ne moestvoriti nikakvu predodbu. Takvo pitanje poivana sasvim pogrenoj predodbi o biti tajnog znanja.Uistinu, tajno znanje ipak nije drugaije od nekogdrugog ljudskog znanja i umijea. To tajno znanjeza prosjenog ovjeka jednako je tako tajna kao iumijee pisanja za onoga tko ga nije uio. I kaoto svatko tko za to izabere pravi put moe nauiti

pisati, tako svatko moe postati tajni uenik, tovie,tajni uitelj, ako za to potrai odgovarajue putove.Ovdje su samo u jednom pogledu odnosi drugaijinego kod vanjskog znanja i umijea. Uslijed siro-matva i kulturnih prilika u kojima je netko roen,moe mu biti uskraena mogunost usvajanja vje-tine pisanja; za stjecanje znanja i umijea u viimsvjetovima nema nikakve zapreke za onoga tko ihozbiljno trai.

Mnogi misle da svugdje moraju traiti majstore vieg znanja kako bi od njih dobili objanjenja. Meu-tim, dvije stvari su tone: prvo, onaj tko ozbiljnotei za viim znanjem nee se plaiti nikakva naporani zapreke da bi potraio nekoga tko ga moe uvestiu vie tajne svijeta. S druge strane, svakome moe

biti jasno da e ga posveenje u svakom sluajupronai ako ima ozbiljnu i dostojnu tenju za spoz-najom. Naime, za sve posveene postoji prirodni


16/236

zakon koji im nareuje da nijednom ovjeku kojito trai, ne uskrate ono znanje koje mu pripada.No postoji jo jedan prirodni zakon koji kae da

se ne moe pruiti neto od tajnog znanja nekometko za to nije pozvan. Posveenik je utoliko savreniji,ukoliko stroe potuje oba ova zakona. Duhovna

veza koja obuhvaa sve posveene nije izvanjska,ali oba navedena zakona tvore vrstu sponu kojapridrava sastavne dijelove te veze. S posveenikommoe ivjeti u prisnom prijateljstvu, ali ipak si odnjegova bia odvojen tako dugo dok i sam nisi postaoposveen. Moe uivati u srcu, u ljubavi posveenogu punom smislu, ali on e ti povjeriti svoju tajnutek kad za to bude zreo. Moe mu se ulagivati,moe ga staviti na muke, ne, nita ga ne moe navestida ti oda bilo to od onoga to zna da ti ne smije

odati, jer ti na tom stupnju razvitka jo ne zna usvojoj dui na pravilan nain prihvatiti tu tajnu.

Tono su odreeni putovi koji ovjeka ine zre-lim za primanje neke tajne. Njihov smjer obiljeen

je neizbrisivim vjenim pismenima u duhovnim svjetovima gdje posveenici uvaju vie tajne. U stara,

pretpovijesna vremena hramovi duha bili su i izvanjski vidljivi; danas, kad je na ivot postao takoneduhovan, oni se ne nalaze u svijetu koji je vidljivizvanjskim okom. Ali duhovno oni postoje posvuda;svatko tko ih trai, moe ih nai.

Samo u svojoj vlastitoj dui ovjek moe naisredstva koja e otvoriti usta posveenika. U sebimora razviti izvjesna svojstva do odreenog stupnja,tada mu mogu pripasti najvia duhovna blaga.

Izvjesno osnovno raspoloenje mora oblikovatitaj poetak. Tajni istraiva to osnovno raspoloenjenaziva stazom dubokog tovanja, devocije prema


17/236

istini i spoznaji. Samo onaj tko ima to osnovno ras-poloenje moe postati tajni uenik. Tko je netodoivio na tom podruju, taj zna kakve se sklono-

sti ve u djetinjstvu mogu primijetiti kod ljudi kojikasnije postaju tajni uenici. Ima djece koja sa sve-tom strepnjom gledaju odreene osobe koje potu-

ju. Ona prema njima osjeaju strahopotovanje kojeim u najveim dubinama njihova srca zabranjujepojavljivanje bilo kakve kritike misli, suprotstavlja-nja. Takva djeca izrastaju u mladie i djevojke zakoje je dobro ako se mogu diviti neemu dostojnompotovanja. Iz redova takve djece proizlaze mnogitajni uenici. Ako si ikad stajao pred vratima jednogtovanja vrijednog ovjeka i ako si prilikom svogprvog posjeta osjetio svetu strepnju pritiui kvakuda bi stupio u sobu koja je za tebe "svetite", znai

da se u tebi pojavio osjeaj koji moe biti klica zatvoje kasnije stupanje u red tajnih uenika. Srea

je za svakog ovjeka ako u doba odrastanja, u sebikao osnovu nosi takve osjeaje. Ne treba vjerova-ti da takve sklonosti stvaraju klicu potinjavanja iropstva. Tek kasnije, to e djeje potovanje premaljudima postati duboko potovanje prema istini i

spoznaji. Iskustvo ui da svoju slobodu najbolje znajuuvati oni ljudi koji su nauili tovati ono to jetovanja dostojno. A tovanje je na mjestu uvijekako proizlazi iz dubine srca.

Ako ne razvijemo dubok osjeaj da postoji neto vie nego to smo mi, neemo smoi snage da serazvijemo u neto vie. Posveenik je samo time to

je svoje srce uronio u dubine strahopotovanja, devocije, stekao snagu da se glavom vine do vie spoznaje.

Visina duha moe se dosei samo kada se stupa krozdveri smjernosti. Pravo znanje moe dosei samo


18/236

ako si nauio to znanje cijeniti. ovjek, svakako,ima pravo svoj pogled usmjeravati prema svjetlosti;

ali on to pravo mora izboriti. U duhovnom ivotuisto tako postoje zakoni kao i u materijalnom. Istrljaj staklenu ipku odgovarajuom tkaninom i onapostaje naelektrizirana, to znai: ona zadobiva sna-gu kojom privlai sitna tijela. To je u skladu s pri-rodnim zakonom. Ako je ovjek nauio malo fizike,to zna. Jednako tako, ako su mu poznata osnovnapolazita tajne znanosti, ovjek zna da svaki u duirazvijen osjeaj istinske devocije razvija snagu kojamoe prije ili kasnije dalje voditi u spoznaji.

Tko je sklon devociji ili tko ima sreu da mu je ona odgovarajuim odgojem usaena, taj mnogodonosi sa sobom kad u kasnijem ivotu trai pristup

viim spoznajama. Tko takvu pripremu ne donosisa sobom, taj ve na prvom stupnju puta spoznajenailazi na potekoe ako samoodgojem energinone pokua u sebi stvoriti ugoaj devocije. U nae

je vrijeme izuzetno vano da se na to usmjeri punapozornost. Naa civilizacija sklonija je kritici, suenju

i osuivanju nego devociji i predanom tovanju. Ve naa djeca mnogo vie kritiziraju nego to pre-dano tuju. Ali svaka kritika, svaka osuda jednakorastjeruje duevne snage za viu spoznaju kao toih svako predano strahopotovanje razvija. Timese ne eli nita rei protiv nae civilizacije. Ovdjese ne radi o kritiziranju nae civilizacije. Upravokritici, samosvjesnoj ljudskoj prosudbi, tom "provje-ravaj sve i zadri najbolje", zahvaljujemo veliinunae kulture. Nikad ovjek ne bi doao do znanstve-nih otkria, razvio prometne veze, uspostavio pravneodnose kakve danas imamo da nije posvuda kritizirao,da nije svuda primijenio mjerilo svoje prosudbe.


19/236

Ali dostignua u vanjskoj kulturi morali smo platitiodgovarajuim gubitkom u vioj spoznji, u duhovnomivotu. Treba istaknuti da se kod vieg znanja ne

radi o tovanju ljudi, nego o dubokom potovanjuprema istini i spoznaji.Dakako, mora nam biti jasno da je onome tko

je vrsto ukorijenjen u potpuno izvanjskoj civilizacijinaih dana vrlo teko prodrijeti u spoznaje viihsvjetova. On taj prodor moe postii samo ako nasebi energino radi. U vrijeme kada su odnosi umaterijalnom ivotu bili jednostavni, lake je bilopostii i duhovni razvitak. Ono to je bilo dostojnopotovanja, to se smatralo svetinjom vie je do-lazilo do izraaja od ostalih odnosa u svijetu. U dobakritike ideali se obezvrjeuju. Na mjesto tovanja,strahopotovanja, oboavanja i divljenja stupaju drugi

osjeaji. Nae doba sve vie potiskuje te osjeaje istoga ih svakodnevni ivot ljudima tek oskudno prua.Tko trai viu spoznaju, mora je ostvariti u sebi.Sam je mora ulijevati u svoju duu. To se ne moepostii uenjem. To se moe postii samo ivotom.Tko hoe postati tajni uenik, mora u sebi energino

odgajati ugoaj devocije. Posvuda u svojoj okolini,u svojim doivljajima mora traiti ono to u njemumoe pobuditi divljenje i iskazivanje potovanja.

Ako sretnem nekog ovjeka i kudim njegove slabosti,oduzimam sebi mogunost za viu snagu spoznaje;pokuam li se s ljubavlju udubiti u njegove vrline,onda prikupljam takvu snagu. Tajni uenik trebaneprekidno imati na umu da se mora pridravatiove upute. Iskusni tajni istraivai znaju kakvu snaguduguju tome to uvijek ponovno u svim stvarima

vide ono to je dobro i suzdravaju se od osude.Meutim, to ne smije ostati izvanjsko ivotno pravilo,


20/236

nego mora ovladati najdubljom biti nae due. Doovjeka jest da sam sebe usavrava i da se s vremenompotpuno preobrazi. Ali taj se preobraaj mora izvritiu samoj njegovoj nutrini, u ivotu njegovih misli.Nije dovoljno da samo svojim izvanjskim ponaa-njem iskazujem potovanje prema nekom biu. Topotovanje moram nositi u svojim mislima. Tajniuenik mora poeti s time da u svoj misaoni ivotunese devociju. Svjesno mora paziti na misli nepoto-

vanja i negativne kritike. I svakako mora nastojati

da u sebi njeguje misli pobonog tovanja.Svaki trenutak u kome ovjek zastane i potrudi

se osvijestiti u sebi vlastite nepovoljne, osudujue kriti-ke prosudbe o ivotu i svijetu svaki ga takav trenutakpribliava vioj spoznaji. Brzo emo se uzdii ako utakvim trenucima svoju svijest ispunimo mislima divlje-

nja, potovanja prema svijetu i ivotu. Tko u tome imaiskustva, zna da se u svakom takvom trenutku u ovjeku

bude snage koje bi inae ostale drijemati. Na taj nainovjeku se otvaraju duhovne oi. On oko sebe poinje

viati stvari koje prije nije mogao vidjeti. Poinje shva-ati da je ranije vidio samo dio svijeta koji ga okruuje.ovjek koji mu pristupa sada mu se pokazuje u sasvimdrugaijem liku nego ranije. Dodue, pomou ovogivotnog pravila jo uvijek neemo biti u mogunosti

vidjeti ono to se, na primjer, opisuje kao ljudska aura.Za to je nuno jo vie kolovanje. Ali do tog vieg kolo-

vanja ovjek se moe uzdii ako je prethodno proaoenergino kolovanje u pobonom tovanju, devociji.*

* U posljednjem odlomku moje knjige "Teozofija, Uvodu nadosjetilni pogled na svijet i ovjekovo odreenje"nai ete na pregledan nain opisan "put spoznaje". Ovdjesu u pojedinostima izloena praktina gledita.


21/236

Tajni uenik tiho i za vanjski svijet neprimjetnostupa na "stazu spoznaje". Nitko na njemu ne moraprimijetiti neku promjenu. On svoje dunosti obavlja

kao i prije; o svojim se poslovima takoer brinekao i prije. Preobraaj se dogaa samo na onoj unu-tarnjoj strani due koja se ne vidi fizikim okom.Prije svega, cijeli ovjekov duevni ivot obasjavaosnovno raspoloenje pobonog tovanja prema sve-mu to je uistinu dostojno potovanja. Sav njegovduevni ivot nalazi u tom jednom osnovnom osje-anju svoje sredite. Kao to Sunce svojim zrakamaoivljava sve ivo, tako kod tajnog uenika potovanjeoivljava sve osjeaje due.

ovjeku ispoetka nee biti lako povjerovatida osjeaji kao to su uvaavanje, iskazivanje poto-

vanja i slino, imaju neke veze s njegovim spoznavanjem. Uzrok lei u tome to je ovjek sklon spoznajupoimati kao zasebnu sposobnost koja nije u vezi sneim to se inae dogaa u dui. Ali pritom se nerazmilja o tome da je dua ta koja spoznaje. A zaduu su osjeaji ono to su za tijelo tvari od kojihse sastoji njegova hrana. Ako tijelu dajemo kame-

nje umjesto kruha, njegova e djelatnost zamrijeti.Slino je i s duom. Za nju su tovanje i devocijatvari koje ju hrane, koje ju ine zdravom, jakom;prije svega jakom za djelatnost spoznavanja. Ne-uvaavanje, antipatija, podcjenjivanje onoga to je

vrijedno priznanja izaziva uzetost i obamiranje spoz-najne djelatnosti. Za duhovnog istraivaa ta jeinjenica vidljiva na auri. Dua koja je usvojila osjeajetovanja i devocije izaziva promjenu svoje aure. Ne-staju izvjesne nijanse duhovne boje koje moemooznaiti kao uto crvene, smede crvene, a zamjenjujuih plavo crvene. Time se otvara sposobnost spoz


22/236

navanja; upoznaju se injenice o svojoj okolini kojese prije nisu ni nasluivale. Potovanje budi u duisnagu simpatije, ime privlaimo svojstva bia koja

nas okruuju, a koja inae ostaju skrivena.to se postie devocijom bit e jo uinkovitije

ako se tome doda neka druga vrsta osjeanja. Njegova je bit u tome da se ovjek naui sve manje predavatiutiscima vanjskog svijeta, a umjesto toga razvijaiv unutarnji ivot. ovjek koji juri od jednog utis-

ka vanjskog svijeta do drugoga, koji stalno trai"razonodu", ne nalazi put k tajnoj znanosti. Tajniuenik ne treba otupjeti za vanjski svijet, ali mubogat unutarnji ivot mora oznaiti smjer u kojemse on predaje njegovim utiscima. Prolazei kroz lijepplaninski kraj, ovjek bogat osjeajima i dubokoduevan doivljava ga drugaije nego netko siromaanosjeajima. Tek ono to doivljavamo u nutrini dajenam klju za ljepote vanjskog svijeta. Netko prili-kom plovidbe morem ne doivljava mnogo, malose unutarnjih doivljaja provlai kroz njegovu duu;drugi pritom osjea vjeni govor duha svijeta; njemuse otkrivaju tajne zagonetke stvaranja. ovjek mora

nauiti kako postupati s vlastitim osjeajima, predodbama, ako eli razvijati sadrajan odnos prema vanj-skom svijetu. Vanjski je svijet u svim svojim pojavamaispunjen boanskim krasotama, ali ovjek to boanskomora najprije doivjeti u svojoj dui ako ga elipronai u svojoj okolini. Tajni uenik bit e upu-en na to da u svom ivotu stvara trenutke u kojimase tiho i osamljeno udubljuje u sebe. No ne trebase u takvim trenucima predavati stvarima koje setiu vlastitog ja. To bi imalo suprotan uinak odonoga to se namjerava postii. tovie, u takvimtrenucima treba u punoj tiini sluati odjek onoga


23/236

ne eli utjecati ni na iju samostalnost. Ne postoje bolji tovatelji i uvari ljudske samostalnosti od taj-nih istraivaa. Reeno je (u prvom dijelu ovogaspisa) da je veza koja spaja sve posveene duhovnai da dva prirodna zakona ine spone koje dre zajed-no sastavne dijelove ove veze. Kada posveenik izduhovnog podruja koje ga okruuje istupi u javnost,za njega odmah dolazi u obzir trei zakon. On glasi:Uredi svaki svoj in, svaku svoju rije tako da tvoje

posredovanje ne zadire u slobodnu voljnu odlukunijednog ovjeka.Tko je uvidio da je pravi uitelj duhovnog ivota

posve proet tim uvjerenjem, taj moe znati da ni-ta ne gubi od svoje samostalnosti ako postupa popraktinim pravilima koja mu se nude.

Prvo od tih pravila mogue je otprilike izrazitisljedeim rijeima: "Stvaraj sebi trenutke unutar-njeg mira i ui u tim trenucima razlikovati bitnood nebitnog". Ovdje se kae neka ovo praktinopravilo ovako glasi "izraeno rijeima jezika". Izvornose, naime, sva pravila i nauavanja duhovne znanostidaju jezikom simbola. Tko eli upoznati cijelo nji-hovo znaenje i domet mora sebe prvo osposobitiza razumijevanje ovoga simbolikog govora. To razu-mijevanje ovisi o tome je li dotini ve uinio prvekorake u tajnoj znanosti. Te korake moe uinitiako se tono pridrava pravila koja su ovdje dana.Put je otvoren svakom tko ozbiljno eli njime poi.

Jednostavno je spomenuto pravilo u vezi s tre-nucima unutarnjeg mira. Jednostavno je i njegovoizvravanje. Ali ono vodi cilju samo ako se shvati

jednako tako ozbiljno i strogo kao to je jednostavno. Zato ovdje bez okolianja treba rei kako se ovopravilo primjenjuje.


24/236

Tajni uenik treba se nakratko odvojiti od svogasvakodnevnog ivota da bi se za to vrijeme bavioneim sasvim drugaijim od onoga to je predmet

njegova svakodnevnog zanimanja. I nain njegova bavljenja mora biti sasvim razliit od onoga kojimispunjava preostali dan. Meutim, ono to u to iz-dvojeno vrijeme radi ne treba shvatiti kao da nemanikakve veze sa sadrajima koji mu ispunjavaju dan.Naprotiv, ovjek koji takve odvojene trenutke trai

na pravilan nain, brzo e primijetiti da pomounjih tek postie punu snagu za svoje dnevne zadatke.Osim toga, ne treba misliti da pridravanje tih pravilanekome oduzima vrijeme za obavljanje njegovih du-nosti. Ako netko uistinu ne bi imao na raspolaganjuvie vremena, dovoljno je pet minuta svakoga dana.

Vano je samo kako smo iskoristili tih pet minuta.

Za to se vrijeme ovjek treba potpuno istrgnutiiz svoga svakodnevnog ivota. Njegov misaoni, njegovosjeajni ivot treba biti drugaije obojen nego to

je inae. On svoje radosti, svoje patnje, svoje brige,svoja iskustva, svoja djela treba pustiti da prolazeispred njegove due. Pritom se treba postaviti tako

da sve to inae proivljava promatra s jednog vieggledita. Sjetimo se samo kako u obinom ivotuovjek sasvim drugaije gleda na ono to je uinioili doivio netko drugi nego to je sam doivio iliuinio. To ne moe biti drugaije, jer smo s onimto sami doivljavamo ili inimo usko povezani, dok

doivljaj ili in nekog drugog tek promatramo. Uizdvojenim trenucima treba nastojati vlastite doiv-ljaje i djela gledati i prosuivati tako kao da ih ovjeknije uinio ili doivio sam, nego kao da ih je doivioi uinio netko drugi. Predoimo si da je netko doivioteak udarac sudbine. Koliko se drugaije on odnosi


25/236

prema svom sluaju nego kad isti takav udarac sudbine doivi njegov najblii. Ta se razlika u doiv-ljavanju ne moe smatrati neopravdanom. Ona lei

u ovjekovoj prirodi. A slino kao u takvim izvan-rednim sluajevima dogaa se i u svakodnevnimivotnim prilikama. Tajni uenik mora potraiti snaguda se izvjesno vrijeme prema sebi postavi kao tuinac.Mora nastupiti prema samome sebi s unutarnjimmirom prosuivanja. Postigne li to, vlastiti doivljajipokazuju mu se tada u novom svjetlu. Sve dok jeovjek u njih utkan, dok u njima stoji, spojen jekako s nebitnim tako i s bitnim. Postigne li preglednad njima u unutarnjem miru, bitno se odvaja odnebitnoga. Jad i radost, svaka odluka, izgledaju dru-gaije kad ovjek tako stoji suoen sa samim sobom. To se moe i ovako predoiti: ovjek se cijelog

dana zadrava na jednom mjestu i ono najmanje iono najvee vidio je jednako blizu; uveer se ondapopne na oblinji breuljak i odjednom zadobijepregled nad cijelim mjestom. Tada se dijelovi togmjesta pojavljuju u drugaijim meusobnim odno-sima nego kad se ovjek nalazi meu njima. S netomdoivljenim datostima sudbine to nee i ne morauspjeti, ali uenik duhovnog ivota mora nastojatida to postigne s onim datostima koje su se dogodileprije dueg vremena. Vrijednost takvih unutarnjihsamopromatranja ovisi mnogo manje o onome topritom uoavamo, a mnogo vie o tome da u sebinaemo onu snagu koja razvija takav unutarnji mir.

Svaki ovjek, naime, u svojoj nutrini nosi osimsvoga nazovimo ga tako svakodnevnog ovjeka

jo i jednog vieg ovjeka. Taj vii ovjek ostaje skriven tako dugo dok ga se ne probudi. A svatko tog vieg ovjeka moe probuditi u sebi jedino sam.


26/236

Sve dok taj vii ovjek ne bude probuen, ostajuskrivene one vie sposobnosti koje drijemaju u sva-kome, a koje vode k nadosjetilnim spoznajama.

Sve dok ovjek ne osjeti plod unutarnjeg mira,samom sebi mora rei da se treba i dalje ozbiljnoi strogo pridravati navedenog pravila. Za svakogtko tako postupi, doi e dan kad e oko njega sinutiduhovna svjetlost, kada e se oku koje dotada usebi nije poznavao otvoriti neki sasvim novi svijet.

Nita se ne mora mijenjati u vanjskom ivotutajnog uenika zbog toga to on poinje, slijeditito pravilo. On svoje dunosti obavlja kao i prije,on podnosi iste nevolje i doivljava iste radosti sada,kao i prije. Ni na koji se nain ne moe uslijed togaotuiti od "ivota". tovie, u preostalom dijelu danamoe se potpunije brinuti o tom "ivotu" buduida u svojim izdvojenim trenucima usvaja jedan "viiivot". Taj "vii ivot" postupno e utjecati na obianivot. Mir izdvojenih trenutaka imat e svoj uinaki na svakodnevicu. Svekoliki ovjek postat e mirniji,postii e sigurnost u svim svojim postupcima, vi-e ga nee moi zbunjivati bilo kakvi neoekivani

dogaaji. Postupno e takav tajni uenik, takorei,sve vie upravljati samim sobom, a sve e se ma-nje preputati vodstvu okolnosti i vanjskih utjecaja.Uskoro e primijetiti kakav izvor snage za njegapredstavljaju takvi izdvojeni trenuci. Prestat e galjutiti stvari koje su ga prije ljutile; nebrojene stvariod kojih je ranije strahovao sada ga prestaju plaiti.On usvaja sasvim novo poimanje ivota. Ranije jemoda nekom poslu prilazio bojaljivo. Govorio bisebi: "Oh, nedostaju mi snage da to uinim onakokako bih elio!" Sada mu ta misao vie ne pada napamet, ve naprotiv, sasvim druga. Sada on, naime,


27/236

sebi govori: "Skupit u svu snagu da svoj posao izvr-im dobro koliko god to mogu." Potiskuje misao koja

bi ga mogla uiniti bojaljivim jer zna da bi mu

ba ta bojaljivost mogla biti povod za lo uinak.U svakom sluaju, ta bojaljivost ne moe nita dopri-nijeti tome da bolje ini ono to mu je dunost initi.I tako se u poimanje ivota tajnog uenika jednapo jedna uvlae misli koje za ivot mogu biti plodnei poticajne. One stupaju na mjesto onih misli kojesu mu smetale i slabile ga. Svoj ivotni brod poinje

voditi sigurno i vrsto kroz valove ivota to suga prije bacali na sve strane.

A takav mir i sigurnost povratno djeluju i nacijelo ljudsko bie. Time raste unutarnji ovjek, as njim rastu i one unutarnje sposobnosti koje vo-de prema viim spoznajama. Napredak u tom smje-

ru postupno dovodi tajnog uenika do toga da samodreuje kako na njega smiju djelovati utisci vanj-skog svijeta. Na primjer, on uje rije kojom ga net-ko eli povrijediti ili naljutiti. Prije nego to je po-stao tajnim uenikom osjeao bi se povrijeenimili bi se naljutio. Ali sada, na stazi tajnog uenja,

u stanju je toj rijei oduzeti alac koji ranjava iljuti jo prije nego to je ta rije nala put u njegovu nutrinu. Ili drugi primjer. ovjek lako postajenestrpljiv kad mora ekati. Kad stupa na stazu tajnoguenika, u svojim se trenucima mira toliko proimaosjeajem besmislenosti tog nestrpljenja da mu seotada pri svakom doivljenom nestrpljenju odmahpojavi taj osjeaj. Nestrpljenje koje se ve eljelopojaviti nestaje, a vrijeme koje bi inae bilo iz-gubljeno predodbama nestrpljenja, bit e moda,za vrijeme ekanja ispunjeno nekim korisnimpromatranjem.


28/236

Dakle* sada moramo sebi predoiti dalekosenostsvega toga. Treba uzeti u obzir da se taj "vii ovjek"u ovjeku stalno razvija. Ali samo opisani mir i sigur-nost omoguit e mu pravilan razvoj. Valovi vanjskogivota pritjenjuju unutarnjeg ovjeka sa svih stranaako on ne vlada tim ivotom, nego ovaj vlada njime.Takav je ovjek kao biljka koja se mora razvijati upukotini neke stijene. Ona krljavi sve dok joj nestvorimo prostor. Tome unutarnjem ovjeku prostorne mogu stvoriti nikakve vanjske snage. To moe

uiniti samo unutarnji mir koji on stvara u svojojdui. Vanjske okolnosti mogu mijenjati samo njegov

vanjski ivotni poloaj, ali one u njemu ne mogunikada probuditi "duhovnog ovjeka". Tajni uenikmora u sebi samom roditi novog, vieg ovjeka.

Taj "vii ovjek" postaje "unutarnjim vladarom"

koji sigurnom rukom upravlja ivotnim prilikama vanjskog ovjeka. Sve dok taj vanjski ovjek vladai vodi, onaj njegov "unutarnji" jest njegov rob izato ne moe razvijati svoje snage. Ako o neemdrugom ovisi, a ne o meni, hou li se ljutiti ili ne,znai da nisam svoj gospodar ili bolje reeno: jonisam pronaao "vladara u sebi". Moram u sebi razvitisposobnost da utiske vanjskog svijeta putam djelo-

vati na sebe, ali samo na nain koji sam odredim;tek onda mogu postati tajni uenik. Samo ukolikotajni uenik ozbiljno trai tu snagu, moe doi docilja. Ne radi se o tome koliko e netko daleko dopri-

jeti u odreenom vremenu; vano je samo da on

ozbiljno trai. Bilo je vie takvih koji su se godinamanaprezali, ne primjeujui na sebi vidljiv napredak,a i mnogo drugih koji nisu oajavali, ve su ostaja-li nepokolebljivi, a onda su sasvim iznenada postigli"unutarnju pobjedu".


29/236

Sigurno ima ivotnih prilika u kojima je potrebna velika snaga da bi se stvorili trenuci unutarnjegmira. Ali to je vea snaga potrebna, to je znaajnijeono to se postie. S obzirom na tajno'uenje sveovisi o tome da ovjek energino s unutarnjom isti-nom i krajnjim potenjem, sa svim svojim postupci-ma i djelima, moe prema samom sebi stajati kaopotpuni tudinac.

Meutim, roenje vlastitog vieg ovjeka obilje-ava samo jednu stranu unutarnje djelatnosti tajnoguenika. Tome treba pridodati jo neto. Ako ovjekprema samom sebi stoji kao tudinac, on ipak promatratek samog sebe; on gleda one doivljaje i postupkes kojima je srastao uslijed svojega naroitog ivot-nog poloaja. On se mora izdii iznad toga. Morase uzdii do neeg isto ljudskog, to vie nema

nieg zajednikog s njegovim posebnim poloajem.Mora poeti promatrati one stvari koje bi ga se ticalekao ovjeka i kad bi ivio u sasvim drugim uvjetima,u sasvim drugim okolnostima. Time u njemu zaivljava neto to je iznad osobnog. On time usmjeravapogled u svjetove vie od onih s kojima ga svakodnevica dovodi u dodir. Na taj nain ovjek poinje osjeati,doivljavati pripadnost takvim viim svjetovima. Tosu svjetovi o kojima mu ne mogu nita rei njegovaosjetila, njegov svakodnevni posao. Tek tako ovjekpremjeta sredite svoga bia u svoju nutrinu. Onu svojoj nutrini oslukuje glasove koji mu govoreu trenucima mira. On u nutrini njeguje ophoenje

s duhovnim svijetom. Izdvojen je iz svakidanjice.Za njega je buka svakodnevnog ivota umuknula.Oko njega je nastala tiina. On odbija sve to seoko njega nalazi; on odbija ak i sve ono to gapodsjea na takve vanjske utiske. Tiho, spokojno


30/236

razmatranje u nutrini, dijalog sa samim duhovnimsvijetom ispunjava cijelu njegovu duu. Tajnomueniku takvo tiho razmatranje mora postati prirodna

ivotna potreba. On je, prije svega, sasvim utonuou svijet misli. Za tu tihu misaonu djelatnost morarazviti iv osjeaj. Mora nauiti ljubiti ono to munavire iz duha. Uskoro prestaje osjeati taj svijetmisli kao neto manje stvarno od onoga to ga sva-kodnevno okruuje. Sa svojim mislima on se poinje

ophoditi kao sa stvarima u prostoru. A tada mu sepribliava i trenutak u kojem ono to mu se otkrivau tiini unutarnjeg misaonog rada poinje osjeatikao neto mnogo uzvienije, stvarnije od stvari uprostoru. On dolazi do iskustva da se u tom svije-tu misli objavljuje ivot. Uvida da se u mislima nepojavljuju puke sjenke, ve mu preko njih govore

skrivena bia. Iz tiine mu neto poinje govoriti.Prije su zvui do njega dolazili samo preko njegovauha; sada dopiru preko njegove due. Otvorio muse neki unutarnji govor unutarnja rije. Kadaprvi put doivi taj trenutak, tajni se uenik osjea

blaenim u najveoj mjeri. Preko cijeloga njegovog

vanjskog svijeta izlijeva se neko unutarnje svjetlo.Za njega poinje drugi ivot. Kroz njega se izlijevastruja bojeg, boanski blaenog svijeta.

Takav ivot due u mislima, koji se sve vieproiruje u ivot u duhovnom biu, naziva gnoza,duhovna znanost, meditacijom (kontemplativnim mi-

ljenjem). Meditacija je sredstvo za nadosjetilnu spoz-naju. Ali tajni se uenik u takvim trenucima nesmije rastapati u osjeajima. On ne smije u svojojdui imati neodreene osjeaje. To bi ga samo prijeiloda dopre do istinske duhovne spoznaje. Njegovese misli moraju oblikovati: jasno, otro, odreeno.


31/236

Za to e nai oslonac ako se ne bude slijepo pridravaoonih misli koje mu same nadolaze. Naprotiv, on semora proeti uzvienim mislima koje su u takvim

trenucima mislili duhom ve nadahnuti ljudi. Kaopolaznu toku treba uzeti spise koji su i sami iznikliiz takve objave u meditaciji. Takve e spise tajniuenik nai u dananjoj mistikoj, gnostikoj i duhovnoznanstvenoj literaturi. Tu mu se pruaju sadrajiza meditaciju. Oni koji su traili duh, sami su utim spisima izloili misli boanske znanosti; duhih je objavio svijetu preko svojih glasnika.

Pomou takve meditacije nastaje potpuni pre-obraaj kod tajnog uenika. On poinje stvarati sasvimnove predodbe o stvarnosti. Za njega sve stvaripoprimaju drugu vrijednost. Uvijek iznova potrebno

je naglasiti: uslijed takve promjene tajni uenik nepostaje otuen od svijeta. Ni u kojem sluaju neese otuiti od svojih svakodnevnih dunosti jer enauiti uviati kako su i najneznatniji in koji moraizvriti, najneznatniji doivljaj koji mu se prua,u vezi s velikim biima i dogaajima svijeta. Tekkad mu u njegovim kontemplativnim trenucima ta

veza postane jasna, on s novom, veom snagom prilazisvom svakodnevnom polju djelovanja. Sada zna: sveto radi, sve to trpi, radi i trpi za ljubav velikeduhovne povezanosti svijeta. Snaga za ivot, a nenemarnost, izvire iz meditacije.

Tajni uenik sigurnim korakom kroi kroz ivot.

to god mu on donio, tajni uenik e stupati uspravno.Prije nije znao zato radi, zato pati; sada to zna.Treba uvidjeti da takvo bavljenje meditacijom bolje

vodi cilju ako se radi po uputama iskusnih ljudi.To su ljudi koji sami "iz sebe" znaju kako se svenajbolje moe uiniti. Zato treba postupati prema


32/236

njihovu savjetu i uputama. Time ovjek uistinu negubi slobodu. to inae moe biti tek nesigurno tap-kanje, pomou takvih uputa postaje rad koji sigurno

vodi cilju. Tko potrai one koji na tom polju imaju znanja i iskustva, nikad nee pokucati uzalud.Potrebno je samo biti svjestan da se ne trai ni-ta drugo do savjet prijatelja, a ne nadmo nekogatko eli vladati*. Uvijek emo uvidjeti kako su onikoji su stvarni znalci najskromniji ljudi i nita imnije stranije od onoga to ljudi nazivaju pohlepomza moi.

Tko se meditacijom uzdigne do onoga to ovjekaspaja s duhom, taj poinje u sebi oivljavati ono

vjeno u njemu, to nije ogranieno roenjem i smru.U neto takvo vjeno mogu sumnjati samo oni kojito sami nisu doivjeli. Meditacija je put koji ovjeka

vodi spoznaji i uvidu u vjenu, nerazorivu jezgrunjegova bia. Samo pomou nje ovjek moe doido takvog uvida. Gnoza, duhovna znanost, govore0 vjenosti te jezgre bia i o njenom opetovanomraanju. esto se postavlja pitanje: Zato ovjek ni-ta ne zna o svojim doivljajima koji su s onu stranu

roenja i smrti? Ali ne bi trebalo tako pitati ve bolje: Kako se dolazi do takvog znanja? Taj put otva-ra se ispravnom meditacijom. Pomou nje oivljavasjeanje na doivljaje koji su s onu stranu roenja1 smrti. Svatko moe postii to znanje; u svakomepostoje sposobnosti za spoznavanjem i samostal-nim gledanjem onoga to pouava prava mistika,duhovna znanost, antropozofija i gnoza. Potrebno

je samo izabrati ispravna sredstva. Samo ono biekoje ima ui i oi moe zamjeivati zvukove i boje.

Ali ni oko ne moe nita opaati ako nedostaje svjetlokoje predmete ini vidljivima. Tajna znanost prua


33/236

sredstva kojima se razvijaju duhovne oi i ui tepali duhovno svjetlo. Sredstva duhovnog kolova-nja mogu se oznaiti kao tri stupnja:

1. Priprema. Ona razvija duhovna osjetila.2. Prosvjetljenje. Ono pali duhovno svjetlo.3. Posveenje. Ono zapoinje ophoenje s viim

duhovnim biima.


34/236

STUPNJEVI POSVEENJA

Sljedea priopenja dijelovi su jednog duhovnog

kolovanja ije e ime i bie biti jasno svakome tkoih pravilno primijeni. Oni se odnose na tri stupnjakroz koja kola duhovnog ivota vodi do odreenogstupnja posveenja. Meutim, ovdje e se nai samotoliko objanjenja koliko se moe javno rei. To sunagovjetaji koji su izneseni iz jednog mnogo dubljeg,intimnijeg uenja. U tajnom se kolovanju slijedisasvim odreeni nastavni tijek. Neki postupci sluetome kako bi ovjekovu duu doveli do svjesnogophoenja s duhovnim svijetom. Ti postupci odnosese prema onome to e ovdje biti reeno, kao nastavakoja se prua nekome u nekoj strogo ureenoj viojkoli, prema poukama koje se prigodno daju u nekoj

pripravnoj koli. Ipak, ozbiljno i ustrajno izvravanjeonoga to je ovdje naznaeno moe voditi stvarnomtajnom kolovanju. Svakako, nestrpljivi pokuaji bezozbiljnosti i ustrajnosti ne mogu dovesti ni do ega. Tajno kolovanje moe biti uspjeno samo akose prije svega postupa onako kako je ve ovdje biloreeno i ako se dalje gradi na tom temelju.

Stupnjevi koje navodi spomenuta predaja jesusljedei: 1. Priprema, 2. Prosvjetljenje, 3. Posveenje.Uope nije nuno da se ta tri stupnja niu tako dase prvi potpuno svlada prije nego to se prijeena drugi pa onda drugi prije nego to na red doetrei. Glede izvjesnih stvari mogue je postati sudio-nikom u prosvjetljenju ili, tovie, u posveenju,iako se u odnosu na druge stvari ovjek jo nalaziu pripremi. Ipak e biti potrebno provesti odreeno

vrijeme u pripremi prije nego to ikakvo prosvjetljenjemoe zapoeti. I bar za poneto ovjek mora biti


35/236

prosvijetljen ako treba zapoeti s posveenjem. Uopisivanju, ipak, radi jednostavnosti ta tri stupnjaslijede jedan za drugim.

Priprema

Priprema se sastoji u sasvim odreenom njegovanjuosjeajnog i misaonog ivota. Tom njegom duevno i

duhovno tijelo postaju obdareni viim osjetilnim oruemi organima djelovanja onako kao to su prirodne snageopremile tijelo organima iz neodreene ive tvari.

Poeti treba tako da se pozornost due usmjerina izvjesna dogaanja u svijetu koji nas okruuje.Ta su dogaanja s jedne strane ivot koji klija, raste

i napreduje, a s druge strane sve pojave koje suovises ocvjetanjem, uvenuem, umiranjem. Kamo god ovjek pogleda, nailazi na takva zbivanja istovremeno.Ona posvuda prirodno izazivaju u ovjeku osjeajei misli. Meutim, ovjek se u obinim prilikama nepredaje dovoljno tim osjeajima i mislima. Osim toga,on prebrzo juri od jednog utiska do drugog. Vano

je da sasvim svjesno, intenzivno usmjeri pozornostna te injenice. Tamo gdje opaa cvjetanje i napre-dovanje neke sasvim odreene vrste, mora sve drugoodaganati iz svoje due i nakratko se potpuno pre-pustiti tom jednom dojmu. Uskoro e se uvjeritida osjeaj koji mu je prije u takvim sluajevima

projurio kroz duu, sada buja i poprima snaan ienergian oblik. Potom mora pustiti da taj oblikosjeaja u njemu mirno odzvanja. Pritom mora usvojoj nutrini sasvim utihnuti. Mora se zatvoriti uodnosu na vanjski svijet i pratiti samo ono to njegovadua govori o injenicama cvjetanja i napredovanja.


36/236

Pritom nikako ne treba misliti da ovjek dopiredaleko ako svoja osjetila poneto otupi prema svije-tu. Prvo treba stvari pogledati to je mogue ivljei tonije. Tek sada se treba duom predati oivlje-nim osjeajima, mislima koje naviru. Bitno je usmje-riti pozornost na oboje, i to u potpunoj unutarnjojravnotei. Nade li ovjek potreban mir i preda lise onome to u dui zaivi, onda e nakon odree-nog vremena doivjeti sljedee. U svojoj e nutriniprimijetiti kako nailaze nove vrste osjeaja i misli,

koje prije nije poznavao. to ee bude ovjek natakav nain usmjeravao pozornost na neto to raste,cvjeta i napreduje, a zatim opet obratio pozornostna neto to vene i odumire, to e mu ti osjeajipostati ivlji. Iz osjeaja i misli to nastaju na tajnain, grade se vidoviti organi jednako kao to seprirodnim snagama iz oivljenih tvari izgrauju oii ui fizikog tijela. Sasvim odreeni oblik osjeaja

vee se uz rast i nastajanje, a drugi pak uz onoto vene i odumire. Meutim, to se dogaa samoonda ako se nastoji da se ti osjeaji njeguju na opisannain. Mogue je otprilike opisati kakvi su ti osjeaji.Svatko moe o tome stvoriti potpunu predodbu

tek poto je iskusio te unutarnje doivljaje. Tko jeesto obraao pozornost na proces postajanja, napre-dovanja i cvjetanja, osjetit e neto to je donekle

slino utisku prilikom izlaska sunca. Iz procesa uvenua i odumiranja pojavljuje se doivljaj koji se

jednako moe usporediti s polaganim izlaenjemmjeseca na obzoru. Oba ova osjeaja dvije su snagekoje uz odgovarajuu njegu i sve intenzivniji razvoj

vode najznaajnijim duhovnim uincima. Tko se uvijek iznova, planski i namjerno predaje tim osjeajima,otvara sebi jedan novi svijet. Pred njim poinje svitati

41


37/236

duevni svijet, takozvani astralni plan. Rast i nesta- janje vie nisu injenice koje na njega ostavljajutakve neodreene dojmove kao prije. Naprotiv, onise oblikuju u duhovne linije i oblike o kojima onprije nije nita niti slutio. A te su linije i oblici zarazliite pojave razliitih oblija. Biljka u cvatu do-arava njegovoj dui sasvim odreenu liniju, jed-nako kao i ivotinja u fazi rasta ili neko drvo ufazi odumiranja. Pred njim se polagano iri duevnisvijet (astralni plan). U tim linijama i oblicima nemaniega proizvoljnog. Dva tajna uenika koja se nalazena odgovarajuem stupnju izobrazbe, vidjet e priistom zbivanju uvijek iste linije i oblike. Kao to

je sigurno da e dva ovjeka koji imaju ispravan vid, neki okrugli stol vidjeti okruglim, a ne jedanod njih okruglim, a drugi etverouglastim; jednako

e se sigurno ispred dviju dua pri pogledu na neku biljku u cvatu pojaviti isto duhovno oblije. Kaoto se oblici biljaka i ivotinja opisuju u obinomprirodopisu, tako opisuje ili crta prema rodovimai vrstama poznavalac tajne znanosti.

Ako je uenik toliko napredovao da moe vidjeti

takva duhovna oblija pojava koje se fiziki pokazujunjegovom izvanjskom oku, onda nee biti dalekood stupnja gledanja stvari koje nemaju fiziki bitak,dakle, koje moraju ostati potpuno skrivene (okultne)onome koji nije primio nikakvu pouku o tajnomznanju.

Treba istaknuti, duhovni se istraiva ne trebagubiti u razmiljanju to znai ova ili ona stvar. Takvimrazumskim radom samo se udaljava od pravog puta.On mora gledati u osjetilni svijet svje, sa zdravimosjetilima, s otrim darom promatranja, a onda seprepustiti svojim osjeajima. On ne smije odluivati


38/236

razumskim mudrovanjem to te stvari znae, negotreba prepustiti stvarima neka mu same govore.*

Daljnje do ega se dolazi jest ono to se u tajnojznanosti naziva orijentacija u viim svjetovima. Tose postie ako se ovjek potpuno prome svijeukako su osjeaji i misli stvarne injenice, jednakokao to su to stolovi i stolci u fiziko osjetilnomsvijetu. U duevnom i misaonom svijetu osjeaji i

misli djeluju jedni na druge onako kako osjetilnestvari djeluju u fizikom. Sve dok netko nije ivioproet tom svijeu, nee vjerovati kako neka izo-paena misao koju u sebi gaji moe na druge mislikoje oivljavaju misaoni prostor djelovati tako razornokao puano zrno, nasumce ispaljeno iz puke, nafizike predmete koje pogodi. Takav ovjek modanikad nee sebi dopustiti da izvri neko fiziki vid-ljivo djelo koje dri besmislenim. Ali se nee ustru-avati da gaji loe misli ili osjeaje. Oni mu, naime,izgledaju bezopasni za ostali svijet. Napredak je utajnoj znanosti mogu samo ako ovjek na svojemisli i osjeaje pazi jednako tako kao i na svoje

korake u fizikom svijetu. Kad pred sobom vidimozid, ne pokuavamo protrati kroz njega, ve svojekorake usmjeravamo pokraj njega. Vladamo se premazakonima fizikog svijeta. Takvi zakoni postojei za osjeajni i za misaoni svijet, samo to se oniovjeku ne mogu nametnuti izvana. Oni moraju sami

potei iz ivota njegove due. ovjek to postie akosi u svako doba brani gajenje loih osjeaja i misli.

* Treba napomenuti da je umjetniki osjeaj spojen s tihom,u sebi utonulom prirodom, najbolji preduvjet za razvitakduhovnih sposobnosti. Taj osjeaj prodire kroz povrinu


39/236


40/236

ili mu je odbojan. Njegovu duu mora ispuniti samoono to se zbiva u biu od kojega taj zvuk dolazi.Tko planski i promiljeno izvodi takve vjebe, timee postii sposobnost da se, takorei, stopi s biemod kojeg taj zvuk dolazi. Muzikalnom ovjeku takvoe njegovanje duevnog ivota biti lake nego ne-muzikalnom. Ipak ne smijemo misliti da ve samamuzikalnost moe nadomjestiti to njegovanje. Kaotajni uenik moramo na taj nain nauiti razvijatiosjeaj prema cjelokupnoj prirodi. Tako se u svijet

osjeaja i misli sputa nova sposobnost. Sva prirodapoinje ovjeku svojim zvuanjem doaptavati tajne.to je za njegovu duu prije bio nerazumljiv zvuk,sada postaje vrlo smislen govor prirode. I tamo gdje

je nekad uo samo zvuk, kad bi zazvualo takozvanoneivo, prepoznaje sada novi govor due. Napreduje

li u takvom njegovanju svojih osjeaja, uskoro eopaziti da moe uti neto o emu prije nije ni slutio.On poinje sluati duom.

Ovome treba pridodati jo neto da bi se natom podruju postigao potreban vrhunac. Za izo-

brazbu tajnog uenika posebno je vaan nain nakoji slua druge ljude kad govore. On se mora navik-nuti da to ini tako da pritom njegova vlastita nutrinau potpunosti uti. Najee se u nutrini sluatelja

javlja suglasnost ili protivljenje. Mnogi se ljudi od-mah osjeaju ponukanim izraziti svoje miljenje,svoje odobravanje ili protivljenje. Tajni uenik morazatomiti svako odobravanje i svako protivljenje. Tone znai da mora odjednom mijenjati svoj nainivota i stalno nastojati postii takvu temeljitu unu-tarnju utnju. U poetku e to initi samo u pojedinimsluajevima koje unaprijed izabere, a zatim e sesasvim polako i postupno, kao sam od sebe u njegove


41/236

navike uvui taj potpuno novi nain sluanja. Uduhovnom se istraivanju ova vjeba izvodi planski.Uenici smatraju svojom obvezom da u odreeno

vrijeme vjebaju sluajui sasvim suprotne misli ipritom uutkaju svako usuglaavanje, a posebno ne-povoljne sudove. Pritom treba uutjeti ne samo svakorazumsko prosuivanje nego i svi osjeaji negodo-

vanja, odbijanja pa i suglasnosti. Uenik stalno mora briljivo promatrati sebe; nisu li takvi osjeaji, akoi ne na povrini, ipak u najintimnijoj dubini due.Na primjer, mora sluati izjave ljudi koji su u bilokojem pogledu ispod njega i pritom mora potisnuti

svaki osjeaj sveznalatva ili nadmoi. Svakome biti od koristi da na taj nain slua djecu. I naj-mudriji moe neizmjerno puno nauiti od djece. Tako ovjek uspijeva rijei drugih sluati sasvim

samozatajno uz potpuno iskljuenje vlastite osobnosti,svog miljenja i naina osjeanja. Vjebajui takosluanje bez kritike i onda ako netko iznosi sasvimsuprotno miljenje njegovome, ako se pred njim odvijeneto potpuno "krivo", on postupno ui kako sepotpuno stopiti s biem drugoga, kako mu se sasvimpredati. Prodirui kroz rijei, oslukuje duu drugoga.Tek ustrajnom vjebom takve vrste zvuk postaje pravosredstvo za opaanje due i duha. Svakako, to za-htijeva najstroe samosvladavanje. Ali to vodi viso-kom cilju. Ako se ta vjeba provodi u vezi s drugim,zadanim s obzirom na zvuanje u prirodi, u duise razvije novi osjet sluha. Ona postaje sposobna

primjeivati oitovanja duhovnog svijeta koja nenalaze svoj izraz u vanjskim zvukovima to se opaajufizikim uhom. Budi se opaanje "unutarnje rijei".Tajnom se ueniku postupno objavljuju istine iz du-hovnog svijeta. On na duhovni nain uje kako mu


42/236

se govori.* Sve vie istine spoznaju se tim"unutarnjim govorenjem". I ono to moemo utiiz usta istinskog tajnog istraivaa, dano mu je za-hvaljujui toj vrsti iskustva. Time se ne eli reida je suvino bavljenje tajnoznanstvenim spisimaprije nego to ovjek postane sposoban da sam natakav nain razabere "unutarnje govorenje". Naprotiv,itanje takvih spisa, sluanje uenja tajnih istrai-

vaa i sami su sredstvo za postignue samospoznaje.Svaka reenica tajne znanosti koju ovjek uje, pogo-

duje da se pozornost, svijest, usmjeri onamo kamomora dospjeti da bi dua doivjela pravi napredak.tovie, svemu reenom treba pridodati predanoprouavanje onoga to tajni istraivai priopavajusvijetu. U svakom tajnom kolovanju takvo pouava-nje spada u pripremu. Tko god bi htio primijeniti

sva ostala sredstva, ne bi postigao nikakav cilj kadu sebe ne bi primio uenje tajnog istraivaa. Touenje, crpljeno iz ive "unutarnje rijei", iz "ivoggovorenja", ima samo po sebi duhovni ivot. Onanisu samo puke rijei. Ona su iva snaga. I dok pra-ti rijei tajnog znalca, dok ita knjigu koja poi-

va na zbiljskom unutarnjem iskustvu, u tvojoj duidjeluju snage koje te ine vidovitim jednako takokako su snage prirode od ivih tvari oblikovale tvojeoi i ui.

* Samo onome tko nesebinim sluanjem postigne da stvarnomoe primati iznutra, tiho, bez pokretanja nekog osobnogmnijenja ili osobnog osjeaja, samo njemu mogu govoriti

via bia o kojima se govori u tajnoj znanosti. Sve dokovjek onome to uje suprotstavlja bilo kakvo miljenje,

bilo kakav osjeaj, bia duhovn og svijeta ute.


43/236

Prosvjetljenja

Prosvjetljenja proizlazi iz vrlo jednostavnih postupaka.

I tu se radi o tome da se razviju odreeni osjeajii misli to drijemaju u svakom ovjeku i koji se morajuprobuditi. Samo onaj tko s potpunim strpljenjemstrogo i ustrajno provodi ove jednostavne postupke,moe, zahvaljujui njima, doi do opaanja unutar-njih pojava svjetla. Poinje se tako da se na odre-en nain promatraju pojedina bia prirode kaoprimjerice: neki proziran, lijepo oblikovan kamen(kristal), neka biljka i neka ivotinja. Najprije sesva pozornost usmjerava na usporedbu kamena saivotinjom. To se ini tako da misli koje se ovdjenavode moraju prolaziti kroz duu praene ivimosjeajima. Nijedna druga misao, nijedan drugi osje-

aj ne smije se umijeati i smetati intenzivnom, pozor-nom promatranju. Treba rei samome sebi: "Kamenima neki oblik i ivotinja ima neki oblik. Kamenostaje miran na svom mjestu. ivotinja mijenja svojemjesto. Nagon (udnja) je taj koji tjera ivotinjuda mijenja svoje mjesto, a ivotinjsko oblije takoerslui nagonima. Njeni organi, njena orua izgraenisu prema tim nagonima. Oblik kamena nije nainjenprema udnjama, ve snagom bez udnje."* Ako seovjek intenzivno unese u te misli i pritom s napetom

* injenicu koja se ovdje ima u vidu, ukoliko se ona odnosi

na promatranje kristala, iskrivljavali su na razne naineoni koji su o njoj uli samo na izvanjski (egzoterni) nain,iz ega su nastali i takvi postupci kao to su "gledanjekristala" i tako dalje. Takve manipulacije poivaju nanesporazumima. One su opisane u mnogim knjigama, alinikada ne tvore predmet istinske (ezoterne) tajne nastave.


44/236

pozornou promatra kamen i ivotinju, onda u njegovoj dui oivljavaju dvije sasvim razliite vrste osjeaja.

Iz kamena struji u nau duu jedna vrsta osjeaja,a iz ivotinje druga. To nam u poetku vjerojatnonee uspjeti, ali uz stalno strpljivo vjebanje ti ese osjeaji postupno pojaviti. Potrebno je neprestanoi stalno vjebati. U poetku su ti osjeaji prisutnisamo dok traje promatranje, kasnije djeluju i naknadno.Tada oni u dui postaju neto ivo. Potrebno je dase ovjek samo podsjeti: i oba e se osjeaja uvijekpojaviti i bez promatranja nekog vanjskog predmeta. Iz tih osjeaja i iz misli povezanih s njima oblikujuse vidoviti organi. Ukljuimo li u promatranje i

biljku, primijetit emo da je osjeaj koji proizlaziiz nje, po svom svojstvu pa i stupnju, u sredini izmeu

onoga to struji iz kamena i onoga to struji iz ivotinje.Organi koji se na takav nain stvaraju jesu duhovneoi. Njima ovjek postupno ui gledati neto poputduevnih i duhovnih boja. Tako dugo dok je ovjekusvojio tek ono to je opisano kao "priprema", duhov-ni svijet sa svojim linijama i oblicima ostaje taman;prosvjetljenjem on postaje svijetao. Naravno, rijei"taman" i "svijetao" kao i drugi upotrijebljeni izrazisamo priblino oznaavaju ono na to se misli, alidrugog izbora nemamo ako se elimo posluiti uobiajenim jezikom. Taj jezik stvoren je samo za fizikeokolnosti. Tajna znanost oznaava kao "plavo" ili"plavo crveno" ono to za vidoviti organ struji iz

kamena, a ono to se osjea od ivotinje oznaavase kao "crveno" ili "crveno uto". Zapravo su bojekoje se vide "duhovne vrste". Boja koja dolazi od

biljke jest "zelena" i postupno prelazi u svijetlu, eterskoruiasto crvenu. Biljka je, naime, takvo bie prirodekoje u viim svjetovima u izvjesnom smislu nalikuje


45/236

svome ustroju u fizikom svijetu. Meutim, nije istos kamenom i ivotinjom. Treba nam biti jasno dasu sa spomenutim bojama navedene samo glavne ni-

janse u kamenom, biljnom i ivotinjskom carstvu.U stvarnosti postoje sve mogue medunijanse. Svakikamen, svaka biljka, svaka ivotinja ima svoju sasvimodreenu nijansu. Ovome se pridruuju sa svojimesto predivnim, a esto i uasnim bojama, bia viihsvjetova, koja se nikada fiziki ne utjelovljuju. Doista,

bogatstvo boja je u viim svjetovima neizmjerno veenego u fizikom svijetu.

Kad je ovjek jednom stekao sposobnost gleda-nja "duhovnim oima", on e prije ili poslije susrestispomenuta via, dijelom i nia bia od sebe, a kojanikada ne stupaju u fiziku stvarnost.

Kad ovjek postigne onoliko koliko je ovdje opi-

sano, otvoreni su mu putovi za mnogo toga. Meutim,nikome se ne savjetuje da ide dalje bez pomnoguvaavanja uputa duhovnog istraivaa ili onogato je on inae priopio. I za sve to je do sadareeno, najbolje je uvaavati takvo iskusno vodstvo.Uostalom, ako je ovjek smogao u sebi toliko snage

i ustrajnosti da dode do odgovarajuih navedenihelementarnih stupnjeva prosvjetljenja, onda e ta-koer sasvim sigurno potraiti i nai pravo vodstvo.

Oprez je u svakom sluaju nuan, i tko ga neeli primijeniti, najbolje e uiniti ako odustane odsvih koraka na putu tajne znanosti. Nuno je da onajtko postane tajni uenik ne izgubi nita od svojstavaplemenita, dobra i za svu fiziku stvarnost primljivaovjeka. Dapae, kao tajni uenik on neprestano morapoveavati svoju moralnu snagu za vrijeme svog ue-nja, svoju unutarnju istou i svoj dar promatranja.Spomenimo samo jedno: za vrijeme osnovnih vjebi


46/236

prosvjetljenja uenik stalno mora uveavati svoje su-osjeanje sa svijetom ljudi i ivotinja i svoj smisaoza ljepotu prirode. Ukoliko se o tome ne bi brinuo,taj osjeaj i smisao stalno bi se otupljivali uslijed takvih

vjebi. Srce bi otvrdnulo, a osjeaji otupjeli. To binuno dovelo do opasnih posljedica.

Kako se dolazi do prosvjetljenja, ako se u smislugornjih vjebi preko kamena, biljke i ivotinje uzdi-emo do ovjeka, i kako poslije prosvjetljenja jednomsvakako dolazi do spajanja due s duhovnim svijetomte se postie posveenje: o svemu tome bit e govora,koliko je to mogue, u sljedeim poglavljima.

U nae vrijeme mnogi ljudi trae put do tajneznanosti. Oni to ine na razne naine i iskuavaju

vrlo opasne, ak i nedostojne postupke. Zato oni kojismatraju da znaju neto istinito o tim stvarima trebaju

drugima pruiti mogunost upoznavanja s poneimiz tajnog kolovanja. Ovdje je priopeno samo tolikokoliko je u skladu s tom mogunosti. Treba objavitiistinito, kako pogreno ne bi nanijelo veliku tetu.Putovi koji su ovdje oznaeni nikome ne mogu nanijetitetu ako ne sili. Tek se na jedno mora paziti: nitkone smije na takve vjebe potroiti vie vremena i snagenego to mu stoji na raspolaganju s obzirom na njegovivotni poloaj i njegove dunosti. Nitko ne smije zbogsvog tajnog puta smjesta promijeniti bilo to u svo-

jim vanjskim ivotnim okolnostima. elimo li doido istinskih dostignua, moramo imati strpljenja; ov-

jek mora nakon nekoliko minuta biti u stanju prestatis vjebom i mirno prijei na svoj dnevni posao. Nika-kve misli o vjebama ne smiju se umijeati u dnevniposao. Tko nije nauio u najviem i najboljem smisluekati, nije sposoban biti tajnim uenikom i nikadnee postii uinke znaajne vrijednosti.


47/236

Kontrola misli i osjeaja

Ako netko trai put k duhovnoj znanosti na nain

koji je opisan u prethodnom poglavlju, onda ne smijepropustiti da se tijekom itavog rada jaa jednomkonstantnom milju. Naime, on mora stalno imati u

vidu da je nakon nekog vremena moda ve posti-gao znaajan napredak, ali da mu se on ne pokazujena nain kako je to moda oekivao. Tko to nemana umu, lako e izgubiti ustrajnost i ubrzo odustatiod svih pokuaja. Snage i sposobnosti koje ovjekmora razvijati, u poetku su vrlo krhke. Njihovo je

bie neto sasvim drugo od predodbi koje je ovjek0 tome prethodno stvorio. Ta on se bio navikao bavitisamo fizikim svijetom. Duhovni i duevni svijet bilisu nedostupni njegovu pogledu i njegovim pojmovima.Zato uope ne zauuje to ne primjeuje duhovne1 duevne snage sada kada se one u njemu razvijaju. U tome lei mogunost zablude za onoga tko seuputi na tajnu stazu, a ne pridrava se iskustava ko-

ja su prikupili iskusni istraivai. Tajni istraivaprepoznaje napredak koji uenik postie, i to mnogo

prije nego to je sam uenik svjestan tog napretka.On zna kako se pomalo oblikuju njene duhovne oiprije nego to to uvidi uenik. Zato se velik dio uputatajnog istraivaa sastoji upravo u tome da izraziono to uenika potie da ne izgubi povjerenje, strplje-nje i ustrajnost prije nego to doe do vlastite spoznajeo svom napretku. Naravno, tajni znalac ne moe svompitomcu dati neto to u ovome, na skriven nain,

ve ne postoji. On ga moe samo navoditi na razvijanjesposobnosti koje u njemu drijemaju. Meutim, onoto iz svojih iskustva priopava, bit e potrebno onometko iz mraka eli prodrijeti do svjetlosti.


48/236

Mnogi naputaju put tajne znanosti, ve ubrzonakon to na njega stupe, jer im napredak nije odmah

vidljiv. ak i kad za pitomca nastupe prva primjet

ljiva via iskustva, on ih esto smatra iluzijama jer je sebi stvorio sasvim drugaije predodbe o tometo treba doivjeti. Gubi hrabrost jer prva iskustvasmatra bezvrijednim ili pak mu se ona ine tolikoneznatnim da ne vjeruje da bi ga ona u nekom pred-

vidljivom roku mogla dovesti do bilo ega znaajnog. Ali hrabrost i samopouzdanje dva su svjetla kojase ne smiju ugasiti na putu tajne znanosti. Tko sebene moe natjerati da ipak uvijek iznova ponovi neku

vjebu, koja je prividno bezbroj puta bila bezuspjena,taj nee stii daleko.

Mnogo prije jasnog opaanja napretka javljase mutan osjeaj da se nalazimo na pravom putu.

A taj osjeaj ovjek mora uvati i njegovati, jer upravoon moe postati sigurnim vodiem. Prije svega trebaiskorijeniti vjerovanje da su potrebni neki sasvimneobini, tajanstveni postupci kako bi se dolo do

viih spoznaja. Mora nam biti jasno da je potrebnopoi od onih osjeaja i misli s kojima ovjek stalno

ivi te da tim osjeajima i mislima treba samo datidrugaiji smjer od onoga na koji smo naviknuti.Samome sebi treba rei: u mojem vlastitom svijetuosjeaja i misli skrivene su najvie tajne, samo ihdo sada nisam opazio. Napokon, sve poiva na tomeda ovjek sa sobom stalno nosi tijelo, duu i duh,ali da je potpuno svjestan samo svoga tijela, a nedue i duha. Tajni uenik postaje svjestan due i duhakao to je svaki obian ovjek svjestan svoga tijela.

Zbog toga je vano da se i misli pravilno usmjerekako bi se razvila osjetljivost za opaanje onogato je u obinom ivotu nevidljivo. Navest emo jedan


49/236

od naina kako se to radi. To je opet sasvim jedno-stavno, kao to je bilo jednostavno sve to je dosada priopeno. A uinak e biti najvei ako sveustrajno provodimo i ako nam uspije da se tomepredamo s potrebnim intimnim raspoloenjem.

Stavimo pred sebe malu sjemenku neke biljke.Bit je u tome da pred ovom neznatnom stvari intenzivnostvaramo prave misli i pomou tih misli razvijamoodreene osjeaje. Prvo nam mora biti jasno to oimazaista vidimo. Opiimo sebi oblik, boju i sva ostalasvojstva sjemenke. Zatim razmislimo ovako: Posijemoli ovu sjemenku, iz nje e izrasti biljka raznolikihoblika. Predoimo si tu biljku. Izgradimo je u svojojmati. A onda pomislimo: to ja sebi predoavam umati, snage zemlje i svjetla stvarno e kasnije izmamitiiz sjemenke. Kad bih pred sobom imao neku umjetno

oblikovanu stvar koja bi izgledom sasvim oponaalasjemenku, tako da je moje oi ne bi mogle razlikovatiod prave, nikakva snaga zemlje i svjetla ne bi iz njemogla izmamiti biljku. Komu ta misao postane sasvim

jasna, tko je unutarnje doivi, taj e i sljedeu moioblikovati s ispravnim osjeajem. Sebi e rei: U ovojsjemenci ve skriveno poiva kao snaga itave biljke ono to e kasnije iz nje izrasti. U umjetnom zrnukoje oponaa pravo, ta snaga ne poiva. Pa ipak su

za moje oi oba zrna jednaka. U pravoj sjemenci imaneto nevidljivo to u umjetnoj nema. Na to nevidljivo'treba sada usmjeriti osjeaj i misli.* Predoimo si:

* Ako bi netko prigovorio da bi se pri tonijem mikroskopskompregledu umjetno zrno razlikovalo od pravog, samo bipokazao da nije shvatio o emu se radi. Ne radi se o tometo ovjek stvarno ima pred sobom na osjetilni nain, ve da se na tome razvijaju duevno duhovne snage.


50/236

To nevidljivo kasnije e se preobraziti u vidljivu biljkukoja e preda mnom stajati u svom obliku i boji.Sasvim se predajmo misli: Nevidljivo e postati vid-ljivim. Kada ne bih mogao misliti, ne bi mi se nimoglo ve sada objaviti ono to e tek kasnije postati

vidljivo.Treba posebno jasno naglasiti: Ono o emu tu

mislimo moramo i intenzivno osjeati. Moramo umiru, bez primjesa drugih misli koje bi smetale, usebi doivljavati ovu jednu, gore navedenu misao.

I treba si ostaviti vremena da se ta misao i osjeajkoji se na nju nadovezuje, takorei urezu u duu. Uinimo li to na pravi nain, poslije nekog vremena moda tek poslije mnogobrojnih pokuaja osjetitemo u sebi izvjesnu snagu. A ta e snaga stvoritinov nain gledanja. Sjemenka e se pojaviti kao okru-

ena malim oblakom svjetla. Na osjetilno duhovninain osjetit emo neku vrstu plamena. Prema sredinitoga plamena imat emo osjeaj kakav u nama budiutisak ljubiaste boje; a prema rubu onakav kakavu nama budi utisak plaviaste boje. Tu se pojavljujeono to ranije nismo vidjeli i to je stvorila snagamisli i osjeaja koje smo u sebi probudili. Ono to

je osjetilno bilo nevidljivo biljka koja e tek poslije postati vidljiva, sada se objavljuje na duhovno

vidljiv nain.

Shvatljivo je da e netko sve ovo smatrati iluzijom. Mnogi e rei: "to e mi takve utvare itakve sablasti?" Poneki e otpasti i nee produitiovim putem. No u ovom tekom trenutku ovjekovarazvoja posebno je vano ne zamijeniti matu zaduhovnu zbilju. A osim toga treba imati hrabrostiprobijati se naprijed i ne postati bojaljiv i maloduan.S druge strane, meutim, treba svakako naglasiti


51/236

vanost neprestanog njegovanja zdravog smisla, kojirazlikuje istinu od obmane. Za vrijeme svih tih vjebiovjek nikada ne smije izgubiti punu svjesnu vlastnad samim sobom. Onako sigurno kako misli o stva-rima i zbivanjima svakidanjeg ivota, tako moramisliti i ovdje. Bilo bi loe kad bi zapao u sanjarije.U svakom trenutku on mora ostati bistra razuma;trezven. Najvea bi pogreka bila kad bi ovjek usli-

jed takvih vjebi izgubio ravnoteu i kad bi ga onesprjeavale da o stvarima svakodnevnog ivota pro-suuje zdravo i jasno kao prije. Tajni uenik uvijekse ponovno treba preispitivati nije li moda ispaoiz svoje ravnotee, da li je ostao isti unutar okolnostiu kojima ivi. U sebi mora sauvati vrsti mir, jasansmisao za sve. Svakako, on mora dobro paziti dase ne predaje svakojakom proizvoljnom sanjarenjuniti svim moguim vjebama. Pravci miljenja kojise ovdje iznose iskuani su i vjebani u tajnim kolama

jo od pradavnih vremena. Ovdje se priopavajusamo takvi pravci. Onaj tko bi elio primijeniti dru-gaije pravce, to ih sam stvara ili takve o kojimatu i tamo uje ili ita, taj mora zavriti na stranputicite e se uskoro nai na stazi bezgranine fantastike.

Sada emo opisati vjebu kojom treba nastavitiprethodnu. Postavimo se nasuprot biljci koja se nala-zi na stupnju punog razvoja. Zatim se promimomilju da e doi vrijeme kada e ova biljka od-umrijeti. Vie nita nee ostati od onoga to sada

vidim pred sobom. Ali ta e biljka ve tada imatirazvijene sjemenke koje opet postaju novim biljkama.Ponovno primjeujem da u ovome to vidim skrovitomiruje neto to ja ne vidim. Sasvim se ispunjavammilju kako ovaj oblik biljke sa svojim bojama vienee postojati u budunosti. Ali predodba da ona

56


52/236

stvara sjeme pouava me da ona nee nestati u nita.Ono to je uva od nestajanja sada ne mogu vidjetioima jednako, kao to prije u sjemenci nisam mogao

vidjeti biljku. U njoj, dakle, postoji neto to nemogu vidjeti oima. Ako ostavim da ta misao u meniivi i ako se odgovarajui osjeaj u meni spoji snjom, onda se poslije odreenog vremena u mojojdui opet razvija snaga koja prelazi u novi nain

gledanja. Iz biljke opet raste neka vrsta duhovnog

plamenog oblika. Naravno da je ovaj razmjerno veiod onoga koji je opisan ranije. Plamen moemo unjegovu srednjem dijelu osjetiti zelenkasto plavo,a na njegovu izvanjskom rubu ukasto crveno.

Ovdje se mora izriito naglasiti da se ono to je ovdje oznaeno kao "boja" ne vidi onako kako

fizike oi vide boje, ve se duhovnim opaanjemosjea neto slino onome to imamo pri fizikomutisku boje. Duhovno opaati "plavo" znai imatiosjet ili osjeaj slian onome kada pogled fizikogoka poiva na plavoj boji. Tko se stvarno postupnoeli uzdignuti do duhovnog promatranja, mora touzeti u obzir. Inae oekuje da e u duhovnom naisamo ponavljanje fizikog. To bi ga moglo dovestiu veliku zabludu.

Onaj kome je uspjelo da tako neto vidi duhovno,mnogo je postigao, jer njemu se stvari ne otkrivajusamo u sadanjem postojanju ve i u svome nastajanjui nestajanju. On poinje posvuda gledati taj duh o

kome osjetilne oi ne mogu nita znati. Time je uinioprve korake da bi postupno, vlastitim gledanjemdoao do onoga to se nalazi s onu stranu roenjai smrti. Za vanjska osjetila neko bie nastaje roenjem,a nestaje smru. To je samo zato to ta osjetila neopaaju skriveni duh bia. Za duh je roenje i smrt


53/236

samo preobraaj, kao to je i razvijanje cvijeta izpupoljka preobraaj koji se odigrava pred fizikimoima. Ako to ovjek eli upoznati vlastitim gleda-njem, mora na spomenuti nain za to tek probuditiduhovno osjetilo.

Da bismo odmah otklonili jo jednu primjedbunekih ljudi koji imaju stanovita duevna (psihika)iskustva, moramo rei ovo: Uope ne treba pobijatida postoje krai, jednostavniji putovi te netko moe

vlastitim vienjem upoznati pojave roenja i smrtia da prije nije iskusio sve ono to je ovdje opisano.Ima ljudi koji imaju znaajnu psihiku prirodnu sklo-nost i potreban im je samo mali poticaj da bi se onarazvila. Ali to su izuzeci. Meutim, ovdje izloeni put

jest opi i siguran. ovjek moe stei stanovito znanje

iz kemije na jednom neuobiajenu putu, ali ako elipostati kemiar, mora poi opim, sigurnim putem.

Tekim posljedicama mogla bi uroditi zabludakad bi netko vjerovao da moe lake, udobnije stiido cilja tako to bi opisanu sjemenku ili biljku sebi

samo predoio, samo predstavio u mati. Tko takopostupi, naravno, takoer moe doi do cilja, aline tako sigurno kao na ve izloeni nain. Vienjedo kojeg se dolazi bit e u veini sluajeva samoobmana mate i trebalo bi tek ekati na njegov pre-obraaj u duhovno gledanje. Nije stvar u tome da

ja svoje vienje stvaram iz puke samovolje, ve daga stvarnost stvara u meni. Istina mora izvirati izdubine moje vlastite due, a nikako ne smije mojeobino ja biti arobnjak koji eli izmamiti istinu.Taj arobnjak moraju biti bia iju duhovnu isti-nu elim gledati.

Ako je ovjek takvim vjebama pronaao u sebiprve poetke duhovnog gledanja, smije se uzdii i

58


54/236

do promatranja samog ovjeka. U poetku se morajuizabrati jednostavne pojave u ljudskom ivotu.

Ali prije nego to ovjek prijee na to, potreban je naroito ozbiljan rad na potpunoj istoi vlasti-tog moralnog karaktera. Moramo odstraniti svakupomisao da na taj nain steenu spoznaju modaupotrijebimo u vlastitu korist. ovjek mora raisti-ti sa sobom da nikada nee nad svojim blinjima

zloupotrijebiti mo koju moda bude stekao. Zatosvatko tko vlastitim gledanjem trai tajne o ljudskojprirodi mora postupati prema ovom zlatnom pravi-lu prave tajne znanosti. A zlatno pravilo glasi: akopokua uiniti jedan korak naprijed u spoznavanjutajnih istina, uini istovremeno tri koraka naprijedu usavravanju svog karaktera. Tko postupa prematom pravilu, moe izvoditi takve vjebe, a jednuemo sada opisati.

Predoimo si ovjeka kojeg smo jednom pro-matrali kako udi za nekom stvari. Pozornost trebausmjeriti na tu udnju. Najbolje je u sebi probuditisjeanje na trenutak kada je ona bila najivlja i kada

je bilo prilino neizvjesno hoe li ovjek udenodobiti ili ne. Zatim se treba sasvim predati predodbio onome to se promatra u sjeanju. U vlastitoj duitreba uspostaviti najvei mogui unutarnji mir. Kolikogod je to mogue, treba biti slijep i gluh za svedrugo to se dogaa u okolini. Pritom treba naroito

paziti da se pomou potaknute predodbe u duiprobudi osjeaj. Pustit emo da se taj osjeaj u namauzdie poput oblaka koji se die na inae sasvimpraznom obzorju. Prirodno je da e ovo promatranjeu pravilu biti prekinuto zato to ovjeka na kojeg

je usmjerena pozornost nismo mogli dovoljno dugopromatrati u opisanom duevnom stanju. Vjerojatno


55/236

emo uiniti stotine i stotine uzaludnih pokuaja,ali ne smijemo izgubiti strpljenje. Nakon mnogobroj-nih pokuaja bit e mogue u vlastitoj dui doivjetiosjeaj koji odgovara duevnom stanju ovjeka kojegsmo promatrali. Poslije nekog vremena primijetitemo kako iz tog osjeaja u naoj dui izrasta sna-ga koja postaje duhovno gledanje duevnog stanjadrugoga. U vidokrugu e izroniti slika koju emoosjetiti kao neto svijetlee. A ta slika koja duhovnosvijetli jest takozvano astralno utjelovljenje promatra-nog duevnog stanja udnje. I opet se ta slika moeopisati kao osjeaj slian plamenu. U sredini e sepojaviti kao uto crvena, a na rubu emo je doivjetikao crvenkasto plavu ili ljubiastu. Vrlo je vanoda se s takvim duhovnim gledanjem paljivo postupa.

Najbolje je ako u poetku o tome nikome ne govorimo,osim moda svom uitelju, ukoliko takvog imamo.Naime, pokua li ovjek takvu pojavu opisati nevjetim rijeima, najee se izlae tekim obmanama.Upotrebljava obine rijei koje ipak nisu namije-njene za takve stvari i zato su pregrube i nezgrapne.Pokuavajui samu stvar zaodjenuti u rijei, ovjek

biva zaveden da u svoje istinito gledanje unese svako- jake obmane mate. I opet jedno vano pravilo zatajnog uenika: Naui utjeti o svojim duhovnim

vienjima. tovie, o tome uti i pred samim sobom.Ne pokuavaj ono to ugleda u

rudolf steiner-kako se stjeČu spoznaje viŠih svijetova-dodatak-marginalije u svezi Školovanja

Documents