roy e. gane - adventisti hrvatska · 2020. 12. 25. · dr. roy gane, struËnjak za hebrejski jezik,...

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (1/2021) • 1

Izaija:“Tjeπite moj narod”

Roy E. Gane

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

SijeËanj, veljaËa i oæujak 2021.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (1/2021)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 1/2021.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan• Prijevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura:

Ljiljana –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj 1. Kriza identiteta

2. Kriza vodstva

3. Kad se vaπ svijet raspada

4. Teæi naËin

5. Plemeniti Knez mironosni

6. Prisvajanje Boæje uloge

7. Poraz Asiraca

8. “Tjeπite moj narod”

9. Da sluæi i spasi

10. UËiniti nezamislivo

11. Pruæanje ljubavi

12. »eænja naroda

13. Novoroenje planeta Zemlje


Uvod

“Tjeπite moj narod”Od trenutka kad su prvi put izgovorene, ove rijeËi proroka Izaije

urezale su se, Ëak i usadile u naπu svijest. Ima nezaboravnih rijeËi kojeobiluju ne samo smislom, veÊ i nadom i obeÊanjem — rijeËi kao πto su:“Emanuel — s nama Bog” (Izaija 7,14); “Dijete nam se rodilo” (Izaija9,5); “Nek’ se povisi svaka dolina” (Izaija 40,4); “Za naπe grijehe probo-doπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radinaπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)

RijeËi stvaraju slike, predodæbe, prizvuke. Slabe, isprazne rijeËi pri-zivaju slabe, nedojmljive slike, ali snaæne, profinjene, vjeπto skovanerijeËi proizvode moÊne, dojmljive slike i glasne, reske prizvuke. To,naravno, objaπnjava zaπto nam Izaijine rijeËi tako gromko i jasno pro-govaraju Ëak i nakon dvije tisuÊe i sedamsto godina.

U svojoj pjesmi o Sluzi koji strada, na primjer (Izaija 52,13—53,12),Izaija donosi sliku Mesije u finijoj razluËivosti nego bilo gdje drugdje uStarom zavjetu. Samo taj odlomak dovoljan je da opravda njegov nadi-mak “proroka evanelista”.

Osim toga, njegovo proroËanstvo o Kiru, kojega oslovljava po imenustotinu pedeset godina prije nego πto je taj perzijski kralj osvojio Babi-lon (Izaija 44,28—45,6), toliko je zapanjujuÊe precizno da su neki bibli-Ëari velik dio njegove knjige pripisali nekom kasnijem, “drugom Izaiji”— πto je samo πuplja izmiπljotina onih koji nisu sposobni vidjeti niπtaosim krutih intelektualnih ograniËenja ljudske maπte.

Sa svojom jedinstvenom mjeπavinom æivih slika neusporedivog po-etskog ritma i sklada, dramatiËnih kontrasta nalik na Beethovena i boga-tog tkanja dubokih tema koje se ponavljaju u profinjenom, simfonij-skom procesu stalne razrade i razvoja, Izaijina nadahnuta knjiga vrijed-no je knjiæevno sredstvo za prenoπenje boæanskih misli koje su tolikouzviπenije od ljudskih koliko je nebo viπe od zemlje (vidi Izaija 55,9).»ak i kad je rijeË o prijevodu u kojem se gube neke izrazite igre rijeËii ritmiËno ponavljanje slogova svojstveno hebrejskom jeziku, u cjelo-kupnoj povijesti knjiæevnosti ima vrlo malo djela, bilo vjerskih ili svje-tovnih, koja se mogu usporeivati s Knjigom proroka Izaije.

Mi znamo njegove rijeËi tako izraæajne, tako poetiËne, tako osjeÊaj-ne i snaæne, ali poznajemo li Ëovjeka Izaiju i svijet u kojem je on pisao,molio se i proricao? Dok se okrutno asirsko kraljevstvo nalazilo na


vrhuncu moÊi, bilo je to vrlo opasno vrijeme, a πto je joπ gore, Judejci,izabrani narod, tonuli su sve dublje u moralnu propast. Pohlepa i bijedasuËeljavale su se na ulicama. U svojoj borbi za bogatstvo ili za opstanak,neki su bili omamljeni ispraznom zanesenoπÊu, dok su drugi venuli uoËaju. U nastojanju da oËuva identitet svojeg naroda izvoenjem ostatkaiz stanja beznaa i njegovim usidravanjem u stvarnosti, Izaija je pozivaoljude da promatraju svojeg Boga, Sveca Izraelova, Stvoritelja Neba i Ze-mlje, koji ih je poznavao po imenu i koji je obeÊao da Êe ih izbaviti izognja, ali samo ako budu posluπni.

Izaija je savjetovao kraljeve. Kad se tanka nit Boæje loze ostatkasvela na jedan grad opkoljen asirskim legijama, upravo su Izaijine pro-roËke rijeËi osnaæile kralja Ezekiju da zatraæi Ëudo koje je bilo jedinanada za Jeruzalem (Izaija 36; 37). Da je Jeruzalem pao tada, umjestopred Babiloncima stotinu godina kasnije, asirska politika raseljavanjaporobljenih naroda dovela bi do potpunog gaπenja judejskog nacional-nog identiteta. Tada viπe ne bi bilo hebrejskog naroda iz kojeg je trebaodoÊi Mesija, Spasitelj svijeta.

Ovog Êemo tromjeseËja promatrati Izaiju, njegove rijeËi, njegovovrijeme i njegova proroËanstva, ali najviπe njegovog Boga koji nas joπ idanas doziva: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao:ti si moj!” (Izaija 43,1)

Dr. Roy Gane, struËnjak za hebrejski jezik,radi kao profesor Starog zavjeta na Teoloπkom fakultetu

SveuËiliπta Andrews u Berrien Springsu u SAD-u.


Pouka 1 26. prosinca 2020.—1. sijeËnja 2021.

Kriza identitetaSrediπte prouËavanja: Izaija 1; Izaija 5

PRVI DIO: OpÊi pregled

Tekst od 1. do 5. poglavlja Knjige proroka Izaije uvodni je dio knjige.Ovdje se ne opisuje samo loπe stanje izraelskog druπtva uopÊe, veÊ injegovo duhovno stanje. Knjiga je usredotoËena na duhovno stanje Iz-raela. Vjera Boæjeg naroda se iskvarila.

Postoji li nada u takvim prilikama? Da, postoji. To je razlog zaπtoneki Knjigu proroka Izaije nazivaju starozavjetnim evaneljem. Izaija1,2 svjedoËi da je Gospodin podigao svoj narod: “Sinove sam ti odgojio,podigao.” Slikovitim jezikom vezanim za vinograd, u Izaiji 5 opisuje seBoæja skrb o Njegovoj djeci: “Okopa ga, iskrËi kamenje, posadi ga lozomplemenitom. Posred njega kulu on podiæe, i u nj tijesak metnu. Nadaπese da Êe uroditi groæem, a on izrodi vinjagu. … ©to joπ mogoh uËinitiza svoj vinograd pa da nisam uËinio?” (Izaija 5,2.4)

S karakterom punim ljubavi Bog se suzdræava da ne uniπti svojnarod. Preko proroka Hoπee, Izaijinog suvremenika, Bog opisuje svojuunutarnju bol i nemir zbog otpalog stanja svojeg naroda: “Kako da tedadem, Efraime, kako da te predam, Izraele? Kako da s tobom postupimkao s Adamom? Kako da ti uËinim ko Ceboimu? Srce se moje prevrÊeu meni, uzavreli su svi moji osjeÊaji.” (Hoπea 11,8 — Varaædinska Biblija)Bog Êe uËiniti joπ jedan napor na bi li vratio narod k sebi. U svojojporuci objavljuje Izraelcima njihovo greπno stanje. Dakle, On ih upornopoziva da Mu se vrate. Bog izjavljuje: “Jer Jahve govori.” (Izaija 1,2)ImajuÊi na umu ovu pozadinu, ovog Êemo tjedna prouËavati tri glavneteme: 1) izjavu “Jahve govori”; 2) stanje greπnog naroda; 3) poziv: “Budeteli voljni i posluπni” (Izaija 1,18.19 — Varaædinska Biblija).

DRUGI DIO: Komentar

Prvi redak prvog poglavlja Knjige proroka Izaije istiËe da se vienjeodnosi neposredno na Judu/Jeruzalem. Meutim, koristeÊi se izrazom:“»ujte, nebesa, posluπaj, zemljo” (Izaija 1,2), Izaija nagovjeπtava da porukaobuhvaÊa πire sluπateljstvo. Kao Ëitatelji trebamo se naviknuti na Ëinje-


nicu da su glavni sluπatelji ove proroËke knjige narod koji æivi u Judinovrijeme. U isto vrijeme, trebamo takoer biti svjesni da Izaijina porukaseæe daleko dalje od vremena i mjesta u kojem je napisana i sluπateljakojima je prvobitno namijenjena.

Izaija se Ëesto koristi izrazima kao πto su “Jahve govori” i sliËnima.ProroËanstva u Knjizi proroka Izaije vjerodostojna su jer “Jahve govori”.Ova je misao naglaπena u prvom poglavlju knjige na razliËite naËine:“Jer Jahve govori” (Izaija 1,2), “»ujte rijeË Jahvinu” (Izaija 1,10), “govoriJahve” (Izaija 1,18), “usta Jahvina govorahu” (Izaija 1,20) i “govori Jahve,Gospod nad vojskama” (Izaija 1,24). Pisac æeli jasno istaknuti da vienjadolaze od Gospodina. Drugim rijeËima, vienje postoji zato πto ga je Bogotkrio.

Kako je Bog predstavljen u knjizi? Predmet poruke je Gospodin.Neposredni je predmet Njegov narod u vrijeme kada Izaija piπe, s jasnomnaznakom da poruke ukljuËuju Boæji narod kroz vrijeme, proteæuÊi sedo Njegovog ostatka na svrπetku vremena. Izaijin Bog u ovom je poglav-lju prikazan na mnogo naËina. On je Gospodin, Svetac. Zanimljivo je dase pisac, kada prvi put spominje Boga, koristi izrazom Jahve, koji ucijeloj knjizi ukazuje na Boga. Jahve je nepromjenjivi Bog. Ime Jahveotkriva ne samo vjeËno Boæje postojanje, veÊ i Njegov zavjetni odnos sasvojim narodom. U desetom retku Izaija predstavlja Boga kao Elohima,transcendentnog Boga, i/ili Vrhovnog vladara svemira. Katkad Ga oslov-ljava “Jahve Gospod” (Izaija 61,1). U ovom se poglavlju ukazuje na Bogana joπ jedan jedinstveni naËin: “Svetac Izraelov” (Izaija 1,4), nazivomkoji je karakteristiËan u Izaijinim spisima (25 puta).

Greπan narod

Knjiga proroka Izaije jasno progovara o tadaπnjem stanju Boæjegnaroda. Izaija se prisjeÊa briæne Gospodnje ljubavi prema svojem narodu:“Sinove sam ti odgojio, podigao.” (Izaija 1,2) Meutim, Juda zaboravljaBoæju vjernu ljubav i, prema Gospodnjim rijeËima, “oni se od meneodvrgoπe” (Izaija 1,2). Kako je grijeh opisan u ovom retku? S pojmomgrijeha povezano je nekoliko hebrejskih izraza. Ova se pouka ukratkoosvrÊe na glavne rijeËi za “grijeh” u prvom poglavlju.

U Izaiji 1,2 za opisivanje greπnog djela koristi se hebrejski izrazpâπa’. Ovaj se izraz prevodi kao “odvrgoπe se” u reËenici: “Ali se oni odmene odvrgoπe.” RijeË ima i znaËenje pobune. Druga su znaËenja “pre-kinuti odnose” ili “biti nevjeran”. (Ludwig Koehler i Walter Baumgartner,The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament, sv. 3, str. 981)Drugim rijeËima, pâπa’ opisuje naruπeni odnos. Iako se pâπa’ uglavnom


prevodi kao Ëin pobune, ovaj se Ëin smatra zloËinaËkim ponaπanjem uhebrejskoj Bibliji.

Druga rijeË za grijeh, hâtâ (Izaija 1,4), ako se spoji s rijeËju “narod”,moæe se prevesti kao “greπan narod”. U ovom se sluËaju rijeË koristikao glagol Ëije je osnovno znaËenje “promaπiti cilj”, “pogrijeπiti”, “skri-viti” (u smislu ponaπanja ili morala), “uËiniti grijeh” i “biti kriv”. (WilliamL. Holladay, A Concise Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testa-ment, str. 100) Juda je greπan narod jer je podbacio u zavjetnom odnosus Gospodinom; postupao je pogreπno. Sagrijeπio je protiv Gospodinatako da su njegovi pripadnici krivi pred Gospodinom.

Izraz “greπna li naroda” na poËetku reËenice u Izaiji 1,4, prevodi sei kao “naroda ogrezla u bezakonju”. Hebrejska rijeË prevedena kao be-zakonje jest ‘âwôn. Ova imenica opisuje “izopaËeno ili greπno djelo”,uvredu koja moæe biti svjesna ili namjerna. (Isto, str. 268) Poput pret-hodne rijeËi hâtâ, i ‘âwôn opisuje djelo koje nije ispravno.

Drugi dio retka u Izaiji 1,4 opisuje stanje Izraelaca: oni su “rodzlikovaËki”, “pokvareni sinovi”. Uzrok moæemo pronaÊi u sljedeÊim rije-Ëima: “Jahvu ostaviπe ... njemu su okrenuli lea.” Grijeh je ovdje opisankao Ëin napuπtanja Boga, koji uzrokuje pobunu, loπe ponaπanje, greπnadjela i krivnju. Nevjerojatan opis u Izaiji 1,3 spaja ovu posljednju toËkus Boæjim narodom u to vrijeme: “Vô poznaje svog vlasnika, a magaracjale gospodareve — Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.” (Izaija1,3) Stanje Izraelaca je kritiËno Ëak i u smislu logiËnog razmiπljanja.Meutim, Gospodin pokuπava vratiti svoju djecu k sebi. To je bît Njegoveizjave: “Hajde, dakle, da se pravdamo.” (Izaija 1,18)

“Hajde, dakle, da se pravdamo”

Izraelcima je dano sve πto je bilo potrebno da bi postali slavninarod. Meutim, sada se samo mogu usporediti sa Sodomom i Gomo-rom (vidi Izaija 1,10). Ali Gospodin moæe uËiniti Ëudo da ih obnovi. OnobeÊava: “Kada na te ruku pruæim, da luæinom tvoju trosku oËistim, daiz tebe uklonim olovo!” (Izaija 1,25)

Staza povratka Bogu poËinje pozivom Njegovom narodu da uvidisvoje sadaπnje stanje. Prvo, njihov æivot je iskvaren grijehom. Gospodinpotvruje: “Sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdjezdrava mjesta.” (Izaija 1,5.6) Drugi je veliki problem laæna vjera. Obredisu zamijenili pravo bogosluæje (Izaija 1,11-14). Ove okolnosti potiËunepravdu meu narodom i donose pustoπ zemlji (Izaija 1,7.17).

Nakon molbe upuÊene narodu da uvidi svoje stanje, Gospodin ihpoziva: “Hajde, dakle, da se pravdamo.” (Izaija 1,18) Izraz “da se prav-


damo” potjeËe od hebrejske rijeËi niwâkehâ i upuÊuje na misao o pravnomsporu; obje strane, Jahve i narod, mogu zajedno iznijeti svoje tuæbe. Ontakoer ukazuje na moguÊnost da budu proglaπeni pravednima (LudwigKoehler i Walter Baumgartner, The Hebrew and Aramaic Lexicon of theOld Testament, sv. 1, str. 134)

Drugim rijeËima, Bog poziva svoj narod da opravda sebe. Ali kakoje to uopÊe moguÊe kod tako greπnog naroda? Gospodin nudi rjeπenje:“Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpurbudu li crveni, postat Êe kao vuna.” (Izaija 1,18) Bog kojega Izaija pred-stavlja u prvom poglavlju svoje knjige, jedini je koji moæe oËistiti iopravdati svoj narod. Mihej, prorok i Izaijin suvremenik, pita se: “Tkoje Bog kao ti, koji praπta krivnju, koji grijeh opraπta i prelazi prekoprekrπaja Ostatka baπtine svoje?” (Mihej 7,18) Meutim, ovaj dar opro-sta moæe biti prihvaÊen ili odbaËen. Dakle, nakon poziva u Izaiji 1,18,Gospodin pojaπnjava da je novi æivot moguÊ samo “ako hoÊete” ili “akopristajete” (Izaija 1,19). Prema tome, u svjetlu ovih rijeËi, poruka uspo-redbe u 5. poglavlju Knjige proroka Izaije moæe biti bolje shvaÊena:“Sad, æitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeu mene i vino-grada mojega. ©to joπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËi-nio?” (Izaija 5,3.4)

TRE∆I DIO: Primjena1. Prva tema koju smo spomenuli u ovoj pouci povezana je s ob-

javljenom Boæjom rijeËju. U Bibliji imamo “najpouzdaniju proroËku rijeË”(2. Petrova 1,19). Dakle, kada prouËavamo Bibliju, ne prouËavamo obi-Ënu knjigu, veÊ objavljenu Boæju rijeË koju je Bog izgovorio.

• Vrijedi li i za vas ono πto je Gospodin izgovorio preko svojihproroka? Objasnite.

• Kako Biblija odreuje vaπ identitet kao Boæjeg sljedbenika?• Na osnovi Ëitanja Biblije, koje su Boæje osobine izvrπile na vas

najsnaæniji utjecaj?2. Druga tema bavila se grijesima Izraela, Boæjeg naroda. Grijeh nije

iskljuËivo greπno postupanje; to takoer moæe biti misao, kao πto jeodupiranje Gospodnjem vodstvu u vaπem æivotu, ili Ëin unutarnje pobu-ne. Izrael se suoËava s dvostrukom ugrozom od grijeha: 1) grijeh kojipotapa narod u najgora djela bezakonja; 2) grijeh koji vodi narod usuhoparno vjersko iskustvo kojem nedostaje spasonosna milost. Dakle,njihovo izvanjsko pokazivanje poboænosti naizgled je æiva vjera, ali jemrtva iznutra.

• Kako moæemo uoËiti da naπe vjersko iskustvo zapada u forma-lizam?


3. U vezi s Boæjim oprostom, Izaija prikazuje Boga kao Onoga kojipoziva svoj narod na obnovu. Bog nam je spreman oprostiti i otkupitinas, a pokajanje je dio tog procesa (Izaija 1,27). ©toviπe, imamo samodvije moguÊnosti: posluπati ili odbaciti Njegov glas (Izaija 1,19.20). Nje-gov poziv nije se promijenio kroz vjekove: “Hajde, dakle, da se pravda-mo.” (Izaija 1,18)

• Jeste li spremni dopustiti Bogu da izvrπi svoje djelo obnove uvaπem æivotu? Ako niste, πto moæete uËiniti da biste bili spremni?


Pouka 2 2.—8. sijeËnja 2021.

Kriza vodstvaSrediπte prouËavanja: Izaija 6


Ovoga tjedna prouËavamo 6. poglavlje Knjige proroka Izaije, pose-bno prva tri retka. U prvom retku spominje se da Izaija ima vienje ukojem vidi “Gospoda gdje sjedi na prijestolju” i da se vienje javlja“godine koje umrije kralj Uzija”. Dakle, vienje datira iz otprilike 740./739. godine pr. Kr. Zaπto prorok spominje kraljevu smrt? Je li to obiËnapovijesna napomena? UkazujuÊi na Ëuvenog vladara, Izaija æeli uspore-diti ljudskog kralja s veliËanstvenim i slavnim Kraljem svemira. Izmeuostalih, svetost je jedna od glavnih osobina uzviπenog Vladara. Ova pou-ka podijeljena je na tri dijela: 1) Ljudski sjaj; 2) Vrhovni Kralj; 3) Naπsveti i slavni Gospodin.

DRUGI DIO: Komentar

Neki prouËavatelji smatraju da Izaijino vienje u 6. poglavlju sluæikao spona izmeu prethodnih poglavlja (1—5) i ostatka knjige. Na prim-jer, Edward J. Young misli da prorok u prvih pet poglavlja iznosi sræsvoje poruke, a da zatim kazuje o svojem proroËkom pozivu. (Edward J.Young, The Book of Isaiah: The English Text, With Introduction, Expo-sition, and Notes, sv. 1, str. 233)

U 2. knjizi Ljetopisa opisuje se vladavina kralja Ëija se smrt spomi-nje u 6. poglavlju Knjige proroka Izaije. U 2. knjizi Ljetopisa 26 jasnose naglaπava Uzijina slavna pedesetdvogodiπnja vladavina nad Judom (2.Ljetopisa 26,3). Izmeu ostaloga, kraljev æivotopis ukljuËuje sljedeÊaznaËajna postignuÊa: unapreenje vojne strategije i kasnije proπirenjeteritorija (2. Ljetopisa 26,6.7), formiranje dobro opremljene vojske (2.Ljetopisa 26,11-14), izum vojne tehnologije (2. Ljetopisa 26,15), gospo-darski napredak (2. Ljetopisa 26,9.10) i njegova veliËanstvenu slava (2.Ljetopisa 26,15). Meutim, isti izvjeπtaj dodaje sumoran, koban detalj ovladarevom æivotu: “No kad se osilio, srce mu se uzoholilo do propastite se iznevjerio Gospodu, Bogu svojemu, jer je uπao u Hram Gospodnjida bi palio kâd na kadionom ærtveniku.” (2. Ljetopisa 26,16 — Varaædin-


ska Biblija) SveÊenici se suprotstavljaju kraljevoj namjeri. Upozoravajuga da nije njegovo da kadi. Takoer mu govore: “Izai iz svetiπta, jer sise iznevjerio; stoga neÊeπ imati Ëasti pred Gospodom, Bogom.” (2.Ljetopisa 26,18). Prema tome, umjesto Ëasti (kâbôd), kralj Êe dobitigubu (sâra’at) do svoje smrti.

Ellen G. White ovako opisuje ovaj dogaaj: “Uzija se rasrdio πto senetko usudio njega, kralja, tako prekoriti. Ali nije mu bilo dopuπteno dausprkos zajedniËkom prosvjedu uglednih sveÊenika oskvrne Svetiπte.Dok je joπ stajao na mjestu, buntovan i gnjevan, iznenada ga je stiglaboæanska kazna. Na Ëelu mu se pojavila guba. OsramoÊen, pobjegao jei nikada viπe nije uπao u prostorije Hrama. Sve do svoje smrti, nekolikogodina kasnije, Uzija je ostao gubav — æivi primjer nerazumnosti zane-marivanja jasnih Boæjih naloga. Ni njegov istaknuti poloæaj ni duge go-dine sluæbe nisu mu mogle posluæiti kao izgovor za grijeh uobraæenostikojim je pokvario zavrπne godine svojega kraljevanja i izazvao Nebo daga kazni.” (Ellen G. White, Proroci i kraljevi, str. 194; u izvorniku 304)

Prema tome, spomenuti Uzijinu smrt u 6. poglavlju, kao πto ËiniIzaija, znaËi prisjetiti se uspjeπnog i slavnog kralja, kojega su moædanadmaπila samo dva posljednja kralja ujedinjenog kraljevstva. Meutim,Uzijina slava zavrπava gubom i smrÊu. Sada drugi kralj sjedi na prijesto-lju koje je nekada bilo prijestolje njegove slave.

Vrhovni Kralj

Suprotno iskustvu Ëuvenog (ali neslavnog) kralja Uzije, prorok na-glaπava Gospodnju slavu u Izaiji 6,1: “Vidjeh Gospoda gdje sjedi naprijestolju.” Vrijedno je zapaziti da sve rijeËi koje slijede iza subjekta“Gospodin” ukazuju na uzviπeni poloæaj Jahve, Kralja svemira.

KoristeÊi se izrazom “Gospodin” (Adonaj), Izaija jasno daje do znanjada misli na vrhovnog Vladara. Ova pojedinost pojaËava kontrast izmeuGospodina i zemaljskog vladara Jude. Gospodin (i dalje) sjedi na svojemprijestolju; drugim rijeËima, On je utvren na svojem prijestolju. Drugikraljevi dolaze i prolaze, a vlast Kralja svemira “vjeËna je i nikada neÊeproÊi” (Daniel 7,14). Pisac naglaπava da Gospodin sjedi dok “skuti nje-gova plaπta ispunjavahu Svetiπte” (Izaija 6,1), πto znaËi da Gospodnjaprisutnost proæima crkvu. Osim toga, nebeska biÊa Mu se klanjaju.SliËnu sliku moæemo vidjeti u Otkrivenju 4,8: “»etiri BiÊa, svako od njihsa po πest krila, puna su oËiju okolo i iznutra. BiÊa bez prestanka —dan i noÊ ponavljaju: ‘Svet, svet, svet Bog, Gospodar, SvemoguÊi.“


Naπ sveti i slavni Bog

U Izaiji 6,3 stoji da serafini “klicahu jedan drugome: ‘Svet! Svet!Svet Jahve nad Vojskama!’” Izraz “svet” nebeska biÊa koriste kada uka-zuju na Gospodina. ©to podrazumijeva Boæja svetost?

Prema pojedinim prouËavateljima, Jahvina svetost oznaËava skrivenubît Njegovog biÊa, Njegovu apsolutnu transcendentnost, boæansko savr-πenstvo koje Ga odvaja od Njegovih djela stvaranja: razliku u bîti i ukarakteru — Njegovo moralno veliËanstvo.

S druge strane, neki misle da u ovom sluËaju svetost znaËi Jahvinuposebnu povezanost s Izraelom (Teófilo Correa, La Gloria del Senor enIsaias, str. 123). Iako je razlika ili odvajanje kao Ëimbenik Boæje sve-tosti osobina koja se ne moæe poreÊi, spomenuta rijeË u hebrejskomjeziku izraæava viπe od same razlike.

U ovom sluËaju imamo potvrdu starih jezika. IstoznaËnica za heb-rejsku rijeË qâddôπ (“svet”) na akadskom je qâdaπu, πto znaËi “biti Ëist,sjati” (Jeremy Black, Andrew George i Nicolas Postgate, ur., “qâdâπu(m)”,A Concise Dictionary of Akkadian, str. 282). U svjetlu ovog uvida moæese izvesti zakljuËak o neusporedivosti Boæje naravi. Prema tome, heb-rejski izraz qâdôπ u ovom sluËaju moæe se odnositi na ËistoÊu, savr-πenstvo i skrivenu Jahvinu slavu. Drugim rijeËima, svetost je bît BoæjegbiÊa; ali ta bît nije potpuno skrivena jer je djelomiËno otkrivena u Njegovojslavi koja ispunjava cijelu Zemlju. RijeË qâdôπ nadopunjava rijeË kâbôd.Dok prva oznaËuje bît Boæjeg biÊa, druga oznaËuje njezino oËitovanje.Moæemo isto tako zakljuËiti da kao πto Njegova prisutnost ispunjavaHram, tako Njegova slava ispunjava Zemlju. Takav je utjecaj Gospodnjesvetosti zbog koje Izaija kaæe: “Pogiboh”, zato πto je, prema njegovimrijeËima, on neËist. Jasna je suprotnost izmeu njega (neËistog) i Ëistog(svetog) Boga.

TRE∆I DIO: Primjena

Za razmiπljanje: Slava i sjaj privlaËe mnoge ljude. Kralj Uzija sa-vrπeni je primjer nekoga tko æeli i jedno i drugo. Njegov upad u Hrammoæe se promatrati kao drsko djelo, a njegovi postupci protive se Boæjojotkrivenoj volji. Njegovo ponaπanje uvreda je Bogu i hula na Njegovusvetu sluæbu.

Ellen G. White piπe: “Grijeh koji je tako razorno djelovao na Uzijubio je grijeh uobraæenosti. KrπeÊi jasnu Gospodnju naredbu da nitkoosim Aronovih potomaka ne moæe obavljati sveÊeniËku sluæbu, kralj jeuπao u Svetiπte ‘i poËeo prinositi kâd na kadionom ærtveniku’.” (Prorocii kraljevi, str. 193; u izvorniku 304)


1. Ako ste voa u crkvi, razmislite o tome πto sve vaπa uloga obu-hvaÊa. Koliko vjerno obavljate svete Gospodnje stvari?

2. Kraljevi u Izaijino vrijeme ne hodaju uvijek u Gospodnjem svje-tlu. U Izaiji 1,23 izraelski vladari opisuju se na sljedeÊi naËin: “Knezovise tvoji odmetnuli.” Ne zaboravite, ljudska biÊa Êe prije ili poslije umrijetii nestati. Gospodin koji vlada zauvijek sjedi na svojem prijestolju ivlada. ©to znaËi da je Bog vrhovni vladar? Zaπto trebamo imati povjere-nje u Njegovu vlast?

3. Na poËetku svoje proroËke sluæbe Izaija prima vienje o Go-spodnjoj svetosti. SliËno iskustvo doæivljava Mojsije kada dobiva pozivda ide na Horeb (Izlazak 3,5.6). Zaπto svetost nije samo vaæna osobinaGospodnje bîti, veÊ i peËat Njegovog djela i obiljeæje Njegovih glasnika?


Pouka 3 9.—16. oæujka 2021.

Kad se vaπ svijet raspadaSrediπte prouËavanja: Izaija 7,1-9


Joπ jedan kralj stupa na pozornicu u 7. poglavlju Knjige prorokaIzaije. Ovog puta protagonist je kralj Ahaz, Uzijin unuk. Njegova vlada-vina vodi narod u gnusobe koje su Ëinili okolni narodi. Kada su kraljeviArama i Izraela poveli rat protiv njegovog naroda, Ahaza je obuzeo tolikstrah da Bog πalje poruku preko proroka Izaije da ga ohrabri da imapovjerenja u Njega: planovi tih naroda neÊe se ostvariti. Meutim, Ahaztreba vjerovati; u protivnom, neÊe vidjeti Boæje osloboenje Jude. Ovapouka podijeljena je u tri dijela: 1) Izazov kralja Ahaza; 2) Bog se brineo kralju; 3) Mirno promatraj.

DRUGI DIO: Komentar

Izazov kralja Ahaza

Biblija izvjeπtava da Ahaz nije dobar kralj. On “nije Ëinio πto jepravo u oËima Jahve, Boga njegova” (2. o kraljevima 16,2). Biblijskiizvjeπtaj jasno govori o njegovim djelima: “Æivio je poput izraelskih kra-ljeva, i sâm je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom obiËaju narodaπto ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. Prinosio je ærtve ikâd po uzviπicama i breæuljcima i pod svakim zelenim drvetom.” (2. okraljevima 16,3.4) Vrπio je πtetan utjecaj na judejski narod. Kao πto sedogaa i u drugim sluËajevima kada se kraljevi poËnu udaljavati odGospodina, jave se problemi u njihovom æivotu i u æivotu njihovog naro-da. To se takoer vidi u prvom dijelu knjige: “Jao opakome, zlo Êe mubiti.” (Izaija 3,11) U oba izvjeπtaja, u Knjizi proroka Izaije i u 2. o kra-ljevima, stoji: “Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kraljIzraela, pooπe u rat protiv Jeruzalema.” (Izaija 7,1; usporedi 2. o kra-ljevima 16,5) Kada kralj Ahaz shvati veliËinu prijetnje i moguÊnost voj-nog sukoba s okolnim narodima, “uzdrhta srce kraljevo i srce sveganaroda, kao πto u πumi drveÊe ustreperi od vjetra” (Izaija 7,2).

Boæji narod katkada zaboravlja da Gospodin oËekuje vjernost odonih koji su stupili u zavjetni odnos s Njim. Prema tome, Bog u svojoj


tajanstvenoj providnosti dopuπta da teπke okolnosti snau Njegov narodkako bi postali svjesni svoje potrebe da traæe Gospodina i vrate seNjegovom svjetlu. “Kad ustane da potrese zemlju.” (Izaija 2,19) “UstadeJahve da se popravda s narodom svojim, Jahve dolazi na sud sa star-jeπinama i glavarima svog naroda.” (Izaija 3,13.14) “U ovim redcima Iza-ija prelazi na optuæbu vodstva. Voe se ponaπaju neodgovorno i nepra-vedno, uniπtavajuÊi ono πto im je povjereno. Ova tema o bezumnomvodstvu, pogotovo na razini starjeπina i knezova, ponavlja se u knjizi(7,1-17; 14,4-21; 22,15-25; 28; 29; 32,3-8) i upravo se uz ovu pozadinuizdvaja obeÊanje i Ëeænja za onim koji Êe vladati u pravdi i pravednosti.”(John N. Oswalt, The Book of Isaiah, Chapters 1—39: The New Interna-tional Commentary on the Old Testament, str. 137) Strah paralizirakralja. Koliko god okolnosti s kojima se suoËava mogu biti straπne,predstojeÊa prijetnja dragocjena je prilika da se vrati Gospodinu.

Bog se brine o kralju

U Izaiji 7,3 iznosi se zanimljiv opis Boæje skrbi. U izvjeπtaju ne stojida kralj traæi Gospodina, veÊ da Gospodin preuzima inicijativu. Redakglasi: “I Jahve reËe Izaiji: ‘Izii pred Ahaza.’” Gospodin je u ovom poglavljuprikazan kao Bog koji ide u susret uplaπenom Ëovjeku preko proroka.»itatelj moæe zapaziti sliËan Boæji stav u Edenskom vrtu, gdje je Bog“πetao vrtom za dnevnog povjetarca. … Bog, zovne Ëovjeka: ‘Gdje si?’reËe mu.” (Postanak 3,8.9) Obojica, i Adam i Ahaz, iako su uzroci razli-Ëiti, opravdano su uplaπeni.

U ovoj epizodi Izaija prima upute gdje da sretne kralja. “I JahvereËe Izaiji: ‘Izii pred Ahaza … do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka naputu u Valjarevo polje.’” (Izaija 7,3) Ovaj redak ne samo da pruæa jasnupotvrdu o Boæjem predznanju; on nam takoer govori da se Gospodinbrine o svim naπim koracima na naπem æivotnom putu kao pojedinaca.Biblija je puna izvjeπtaja u kojima moæemo vidjeti kako Bog πalje svojeproroke da upute rijeË nade, ili katkada rijeË ukora, svojim voljenimslugama. Bez obzira na prilike, Boæja je krajnja namjera da pomognesvojem narodu da Mu vjeruje i da Mu bude vjeran.

Mirno promatraj

U drugom retku vidimo da kralj Ahaz osjeÊa paniku pri pomisli napredstojeÊi rat. Sav narod drπÊe zajedno sa svojim vladarom. Meutim,kako Bog gleda na ovu situaciju? U svojem ograniËenom razmiπljanjumi ne moæemo u potpunosti sagledati Boæji karakter. Mislimo da Gazanimaju samo duhovne stvari u naπem æivotu. Meutim, Biblija poka-


zuje da se naπ Gospodin Bog brine o svojoj djeci u svim podruËjimaæivota, ukljuËujuÊi i svjetovne stvari ili pitanja koja naizgled nisu pove-zana s duhovnom stranom.

“S Ahazova glediπta Aram i Efrajim velika su opasnost, ali s Boæjegaglediπta oni su beznaËajni i ne trebaju zaokupljati kraljevo vrijeme. Nijeuvijek lako gledati stvari s boæanskog stajaliπta. Ipak, ako to ne traæimo,uvijek smo u opasnosti da pridajemo preveliko znaËenje onome πto jeprolazno i premalo znaËenje onome πto je bitno. Takoer, osim marljivepotrage za Boæjim naËinom sagledavanja stvari u svakoj prilici, previπelako zakljuËujemo da Boga zanimaju samo duhovna, a ne i praktiËnapitanja; ta nas zabluda na kraju vodi do gubitka Boga u svim podruËji-ma.” (John N. Oswalt, The Book of Isaiah, Chapters 1—39: The NewInternational Commentary on the Old Testament, str. 196)

U Izaiji 7,4 Bog daje nalog svojem proroku da razgovara s kraljem.“Reci mu: Pazi, smiri se, ne boj se, i nek’ ti ne premire srce od ovihdvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog, isina Remalijina.” Katkad se pitamo kako da se suoËimo sa æivotomusred neæeljenih okolnosti. Biblija kaæe: “Pazi, smiri se.” Drugi prijevodglasi: “»uvaj se i budi miran.” U hebrejskom jeziku ova se reËenicasastoji od dviju rijeËi: hiππâmer wehaπqet. Prva rijeË potjeËe od gla-golskog korijena πmr, koji bi se u ovom sluËaju mogao prevesti kao “bitina oprezu, paziti, voditi raËuna”. (Ludwig Koehler i Walter Baumgartner,The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament, sv. 4, str. 1584)

»ini se da Gospodin upuÊuje kralju poziv da se suzdræava od svebuke ili aktivnosti koje bi uguπile Boæji glas i da ostane na oprezu.Druga rijeË u hebrejskoj reËenici, πqt, zbog svojeg se glagolskog oblikabolje prevodi kao povratni glagol “smiriti se” (Ludwig Koehler i WalterBaumgartner, The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament,sv. 4, str. 1641) ili “ostati miran” (David J. A. Clines, ur., The Dictionaryof Classical Hebrew, sv. 8, str. 550). Ukratko, prijevod reËenice hiππâmerwehaπqet mogao bi glasiti: “Mirno promatraj.”

Opomene i obeÊanja iz 4. retka do kraja ovog odlomka (Izaija 7,9)nude dovoljno razloga da vjerujemo Gospodnjim obeÊanjima. Prvo, Bognalaæe kralju: “Ne boj se i neka ti ne klone srce od repova ovih dvajuzadimljenih ugaraka.” (Izaija 7,4 — Varaædinska Biblija) Dakle, Rason iPekah, kraljevi aramejsko-efrajimskog saveza, mogu stvoriti malo dima;ali takva je vatra zanemariva. Drugo, iako je istina da taj savez “smislitvoju propast” (Izaija 7,5), “to se neÊe zbiti: toga biti neÊe” (Izaija 7,7),kaæe Gospodin. I Bog naglaπava da trebaju vjerovati jer “ako ne budetevjerovali, zacijelo se odræati neÊete” (Izaija 7,9 — Varaædinska Biblija).George B. Gray ispravno tumaËi ovaj odlomak istiËuÊi da “Izaija osuuje


dvije stvari kod Ahaza: njegov strah, jer je bespotreban; njegovu vjeru umaterijalne izvore — ovdje prikazane sigurnom opskrbom vode u vrijemeopsade; pravu Ëvrstinu dræave saËuvat Êe vjera u Jahvu”. (George B.Gray, A Critical and Exegetical Commentary on the Book of Isaiah, I-XXVII, The International Critical Commentary, sv. 1, str. 118)

U odreenim okolnostima u æivotu nije najvaænije πto se dogaa unaπem vanjskom okruæenju, niti πto promatramo, veÊ πto se dogaa unaπoj nutrini. Prema tome, moramo njegovati i moliti se za sposobnostda shvatimo πto se dogaa oko nas iz Boæje perspektive.


1. Kralj Ahaz, zajedno sa svojim narodom, suoËava se s okrutnimizazovima dok procjenjuju rizik od rata s aramejsko-efrajimskim save-zom. Katkad nas æivot stavlja u situacije koje nam prijete. Koje vaæneili praktiËne korake trebamo poduzeti da bismo se na najbolji naËinsuoËili s ovim okolnostima?

2. U drugom dijelu pouke istraæuje se Boæja briga o ispunjavanjupotreba kralja Ahaza. Gospodin πalje svojega glasnika da izie predkralja “na putu u Valjarevo polje” (Izaija 7,3). Kakve pouke moæemonauËiti iz ovog dogaaja?

U treÊem dijelu saznajemo kako Bog ohrabruje kralja da se neoslanja na materijalne stvari, veÊ na Njegovu pomoÊ. Njegove rijeËi upu-Êene kralju glase: “Mirno promatraj.” Kako se te rijeËi slaæu sa sljede-Êim savjetom Ellen G. White:

“Moæda imate poteπkoÊa u poslovima i izgledi su vam sve mraËniji,a moæda vam prijeti i gubitak; ali nemojte se obeshrabriti — bacite svojebrige na Boga i ostanite smireni i raspoloæeni. Molite se za mudrost darazborito upravljate svojim poslovima i tako sprijeËite gubitak i propast.UËinite sve sa svoje strane da postignete povoljne uËinke. Isus je obeÊaosvoju pomoÊ, ali tek kad vi uloæite napor. Kad ste uËinili sve πto stemogli, oslanjajuÊi se na naπega PomoÊnika, radosno prihvatite ishod.”(Ellen G. White, Put Kristu, str. 130,131; izvorniku 122)



Teæi naËinSrediπte prouËavanja: Izaija 7; Izaija 8


U 7. i 8. poglavlju Knjige proroka Izaije izriËe se sud protiv Jude(ukljuËujuÊi Aram i Izrael). Posljednji dio 7. poglavlja (redci 17-23. go-vori o neprijateljima judejskog naroda. U njemu promatramo siÊuπnaæiva biÊa, muhe i pËele, koja su simboli stranih naroda i takoer boæan-ski odreenih orua u buduÊem uniπtenju Boæjeg naroda. Ova poglavljatakoer svjedoËe da je Bog Judi poslao mnoge znakove o predstojeÊemsudu; na primjer ime Izaijinog sina. Bog traæi od Izaije da napiπe Maher©alal Haπ Baz, ime Izaijinog djeteta, kao jasnu objavu buduÊih dogaaja.Prvi dio osmog poglavlja pokazuje da Êe Aram, Izrael i Juda patiti zbogasirskog kralja. Posebno upozorava na Judino oslanjanje na tadaπnjuveliku silu Asiriju umjesto na Boga, tako da Êe mraËna vremena doÊi ina njih. Ova pouka podijeljena je na tri dijela: 1) Neprijatelji dolaze; 2)Prijateljski narod prijeti osvajanjem Jude; 3) Povjerenje u Svetoga.

DRUGI DIO: Komentar

Neprijatelji dolazeU Izaiji 7,17-25 navodi se proroËanstvo protiv Jeruzalema. Prizor

suda dan je zbog nevoljkosti judejskog kralja da se osloni na osloboenjekoje dolazi od Gospodina u vrijeme kada se zemlja suoËava s napadomod strane aramejske i izraelske vojske. Bog je govorio preko prorokaIzaije, opominjuÊi kralja da se iz mnogo razloga ne treba plaπiti Rasonai Pekaha. Njihovi se planovi neÊe ostvariti (Izaija 7,5-7). ToËnije, njihovaÊe kraljevstva opustjeti (Izaija 7,16). Meutim, Ëini se da judejski kraljnije voljan povjeriti Gospodinu velike izazove s kojima se suoËava. U 2.o kraljevima 16,7 stoji: “Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kraljuTiglat-Pileseru da mu kaæu: ‘Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doi i izbavime iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protivmene.’” Prema tome, Gospodin donosi sud nad Judinim kraljevstvom.Gospodin dopuπta da Juda iskusi trenutak koji se godinama nije dogodio:“Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuÊe oca tvojega dovest Êe


Jahve dane kakvih ne bijaπe otkad se Efrajim odvoji od Jude — kraljaasirskoga.” (Izaija 7,17)

Tijekom tog vremena Judu su pohodili pojedini narodi, meu koji-ma su Aram, Izrael (Izaija 7,1), Egipat i preteæno Asirija (Izaija 7,18).Edomci i Filistejci (2. Ljetopisa 28,17.18) takoer se udruæuju protivJude. Za razliku od Daniela, prorok Izaija ne prikazuje sile koje Êenapasti Judu straπnim zvijerima, veÊ su one simboliËki prikazane mu-hom i pËelom (Izaija 7,18). Ovim pojmovima i drugi biblijski pisci prika-zuju neprijatelje Boæjeg naroda (Ponovljeni zakon 1,44; Psalam 118,12).U Izaiji 7,20 nalazimo joπ jedan æivi opis: “U dan onaj Gospod Êe obrijatibritvom najmljenom s onu stranu Eufrata — kraljem asirskim — kosus glave, dlake s nogu i bradu s obraza.” TlaËitelji poniæavaju svoje ratnezarobljenike brijuÊi im glave. UpuÊivanje na kosu i dlake s nogu moæeoznaËiti potpuno uniπtenje. (Willem A. VanGemeren, ur., New Interna-tional Dictionary of Old Testament Theology and Exegesis, sv. 1, str.866) Prethodni opis je proπiren i prikazuje potpuno uniπtenje zemlje: “Udan onaj gdje god bijaπe tisuÊu Ëokota, vrijednih tisuÊu srebrnika, iz-rast Êe draË i trnje. Onamo Êe polaziti sa strijelom i lukom jer sva Êezemlja u draË i trnje zarasti.” (Izaija 7,23.24)

Prijateljski narod prijeti osvajanjem Jude

U Izaiji 8 nastavlja se proroËanstvo iz sedmog poglavlja. I ovdje sespominje sud nad Judom. Objava poËinje osobitim hebrejskim imenomMaher ©alal Haπ Baz koje dobiva Izaijin sin. Ono se obiËno prevodi kao“Brz grabeæ — hitar plijen” (Izaija 8,1). Dijete je stajalo kao upozorenjenarodu (usporedi Izaija 8,18) o Boæjim proroËanstvima, o Judinim nepri-jateljima na vratima i o samoj Judi, asirskoj sljedeÊoj ærtvi (Izaija 8,4.8;usporedi Izaija 7,17).

U vezi s Aramom i Izraelom joπ jednom je proreËeno: “Jer prije noπto dijete poËne tepati ‘tata’ i ‘mama’, nosit Êe se pred kralja asirskogsve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.” (Izaija 8,4) SljedeÊi redciotkrivaju druge pojedinosti u vezi s ovim dogaajima: “Navest Êe Gospodna vas vodu Eufrata, silnu i veliku — kralja asirskog i svu slavu njegovu— i ona Êe iziÊi iz rukava svoga, preliti se preko svih obala.” (Izaija 8,7)Nakon ovog retka prorok istiËe sljedeÊu ærtvu asirske sile: “Provalit Êeu Judeju, razlit Êe se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila Êesvoja raπiriti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele.” (Izaija 8,8)

»ak i nakon tih izjava, u 2. o kraljevima 16 stoji da je judejski kralji dalje skloniji oslanjanju na asirsku vrhovnu vlast: “Ja sam tvoj slugai sin tvoj! Doi i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji


su se digli protiv mene.” (2. o kraljevima 16,7) Da bi stekao asirskupotporu, Ahaz πalje dio kraljevog blaga (2. o kraljevima 16,8). Nakontoga proroËanstvo se ispunjava. Aram biva poraæen od strane Asiraca (2.o kraljevima 16,9). Ispunjenje proroËanstva u vezi s Judom izreËeno jeu 2. Ljetopisa 28,20.21: “Doπao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser, ipritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. Ahaz bijaπe opljaËkao Jahvin Dom,kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu niπta nijepomoglo.”

Povjerenje u SvetogaDruga knjiga Ljetopisa pruæa nam odreene pojedinosti koje nam

mogu omoguÊiti daljnji uvid u naπe prouËavanje. Izaija 8 daje jasnuproroËku objavu u vezi s neprijateljima Jude. To je æiva poruka u imenuIzajinog sina. Kralj vjerojatno (kao mnogi u Judi) misli da je proroËan-stvo o buduÊem uniπtenju Jude laæno. O tome se govori u Izaiji 8,12:“Ne zovite urotom sve πto narod ovaj urotom zove.” Biblija nam govorida se kralj ne okreÊe Gospodinu: “Dok je bio u nevolji, postao je joπnevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.” (2. Ljetopisa 28,22)

Biblijski izvjeπtaj opisuje neke njegove postupke: “PoËeo je ærtvo-vati damaπËanskim bogovima koji su ga porazili, misleÊi: ‘Kad bogoviaramejskih kraljeva njima pomaæu, ærtvovat Êu im da bi i meni pomagali.’Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. Ahaz je pokupio posueiz Boæjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigaoærtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. I u svakom je pojedinomjudejskom gradu podigao uzviπice da kadi tuim bogovima, draæeÊi Jahvu,Boga otaca.” (2. Ljetopisa 28,23-25)

U posljednjem dijelu ovog odlomka Gospodin opominje svoje vjernesljedbenike: “Ne bojte se Ëega se on boji, i nemajte straha. Jahve nadVojskama — on jedini nek’ vam svet bude; jedino se njega bojte, strahod njega nek’ vas proæme.” (Izaija 8,12-14) U Ahazovo vrijeme oskvrnjenoje Svetiπte i on je izmeu ostalog “zatvorio vrata Jahvina Doma” (2.Ljetopisa 28,24). Dakle, u tom kritiËnom trenutku Gospodin Êe biti “po-vod svetosti” za jedne, “i kamen spoticanja, i stijena posrtanja” za druge(Izaija 8,14).

U vezi s tim Ellen G. White piπe: “Meutim, u Judi je bilo i onih kojisu se dræali svoje vjernosti Gospodinu uporno se odbijajuÊi priklonitiidolopoklonstvu. Prema takvima su s nadom upravljali pogled Izaija,Mihej i njihovi drugovi, dok su razmatrali πtete nastale u posljednjimgodinama Ahazova kraljevanja. Njihovo je Svetiπte bilo zatvoreno, ali suvjerni Judejci stekli pouzdanje: ‘Jer s nama je Bog! Jahve nad vojskama— on jedini nek’ vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega


neka vas proæme.’” (Izaija 8,10.13.14)” (Proroci i kraljevi, str. 208,209;u izvorniku 330)


1. Saznajemo da se kralj Ahaz viπe oslanja na asirski savez nego naBoæja obeÊanja. Ljudska biÊa lako se mogu osloniti na ljudsko djelova-nje umjesto na Boæja djela. Zaπto vjernici u teπkim trenucima katkad nevjeruju u Boæja obeÊanja? OdgovarajuÊi na ovo pitanje, razmiπljajte osljedeÊim rijeËima: “Dok je bio u nevolji, postao je joπ nevjerniji Jahvi.”(2. Ljetopisa 28,22)

2. U 8. poglavlju Knjige proroka Izaije prorok objavljuje uniπtenjeJude. Ova oËekivana vijest mogla je narod potaknuti da zatraæi Gospod-nju pomoÊ; neprijatelj ih ne bi mogao uniπtiti da su zatraæili Boæjuzaπtitu. Trebali su se viπe plaπiti Boga nego πto su se plaπili asirskogkralja. Kako se osjeÊate kada primite opomenu/ukor u æivotu? Razgo-varajte o tome kako vam je to pomoglo.

3. “Jahve je poËeo poniæavati Judejce zbog judejskog kralja Ahaza,jer je Ahaz razuzdao Judejce i teπko se iznevjerio Jahvi.” (2. Ljetopisa28,19) Na koje naËine ponaπanje jedne osobe moæe donijeti uniπtenjedrugima? Kakvu pouku moæemo nauËiti iz sljedeÊih rijeËi: “Evo ja idjeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje, od Jahve nadVojskama πto prebiva na Gori sionskoj.” (Izaija 8,18)?



Plemeniti Knez mironosniSrediπte prouËavanja: Izaija 9

PRVI DIO: OpÊi pregledSmisao posljednjeg odlomka 8. poglavlja Knjige proroka Izaije jest

da Izrael odbacuje svjetlo (Izaija 8,19-22). Ljudi hodaju u tami do temjere da se obraÊaju vraËarama. U Izaiji 9 pojavljuje se motiv svjetlanasuprot Izraelovoj duhovnoj tami. Izrael Êe vidjeti “svjetlost veliku”,obasjat Êe ga “svjetlost jarka” (Izaija 9,1). Svjetlo u ovom poglavlju neodnosi se samo na slavu Boga koji Êe izvesti svoj narod iz mraËnihprilika; ovaj izraz takoer se moæe shvatiti kao nagovjeπtaj ili simbolMesije koji Êe doÊi. Mesiji se pripisuju razliËite osobine: “Ime mu je:Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” (Izaija 9,6) SvaMesijina imena ili osobine razraene su u Bibliji, a posebno u Knjiziproroka Izaije.

U ovoj Êemo pouci prouËavati tri vaæne teme: 1) Iz tame u svjetlo;2) Mesija kao svjetlo svijetu; 3) Mesijine osobine.

DRUGI DIO: Komentar

Iz tame u svjetloPosljednji redci 8. poglavlja Knjige proroka Izaije opisuju nesreÊu

i mraËne dogaaje judejskog naroda: “Tko ne rekne tako, zoru neÊedoËekati. … Pogleda l’ po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svudatmina tjeskobna.” (Izaija 8,20-22) Dakle, Boæji narod hoda u tami ugla-vnom zato πto zanemaruje i odbacuje proroËku RijeË Boæju. Oni sebeodvajaju od svjetla. Ellen G. White piπe: “U Izaijino vrijeme pogreπnipojmovi o Bogu pomraËili su duhovna shvaÊanja ljudi. Sotona ih je dugopokuπavao navesti da u svom Stvoritelju gledaju zaËetnika grijeha, pat-nji i smrti. Oni koje je tako zaveo, zamiπljali su Boga kao nego strogoi samovoljno biÊe. Smatrali su da On jedva Ëeka ne bi li nekoga optuæioi osudio, da nije spreman prihvatiti greπnika sve dok postoji neki za-konski izgovor da mu ne pomogne. Veliki varalica je zakon ljubavi, pokojemu se upravlja Nebo, pogreπno prikazao kao ograniËenje ljudskesreÊe, teπki jaram kojega bi se ljudi rado oslobodili.” (Proroci i kraljevi,str. 198; u izvorniku 311)


Meutim, mraËni dani bit Êe pretvoreni u slavno, sjajno i blistavoiskustvo. To nalazimo u prvom dijelu 9. poglavlja (redci 1-5). Biblijaukazuje na obeÊanja i nadu koju je Bog dao svojem narodu usred po-tlaËenosti. Prema tome, ovdje se govori o izbavljenju Jude. Izaija 9,2opisuje buduÊi dogaaj: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidjeveliku; one πto mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.” Ovdje jeobjavljeno djelo obnove, a osloboenje Boæjeg naroda od njihovih tlaËi-telja bit Êe praÊeno sjajem Boæje prisutnosti. “Oni se pred tobom radujukao πto se ljudi raduju æetvi.” (Izaija 9,3) Takve rijeËi takoer nalazimou 60. poglavlju Knjige proroka Izaije kada Bog ohrabruje svoj narod kojiÊe se vratiti iz izgnanstva: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nadtobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Je li moguÊe da Êe se Bogzauzeti za svoj narod? Izaija to potvruje: “Jer ti si slomio jaram breme-na njegova.” (Izaija 9,4 — Varaædinska Biblija)

Mesija kao svjetlo svijetu

Pisac Evanelja po Mateju ukazuje na Izaijino proroËanstvo. Onkaæe: “PovuËe se [Isus] u Galileju. Ostavi Nazaret te ode da se nastaniu Kafarnaumu, primorskom gradu na podruËju Zebulunova i Neftalijevaplemena, da se ispuni πto je rekao prorok Izaija.” (Matej 4,12-14); Matejzatim ukazuje na Izaiju 9,1.2. Ovdje biblijski pisac primjenjuje mesijan-sko ispunjenje na Izaijino proroËanstvo.

Za Ëitatelja je dobro kad Biblija sama tumaËi neki drugi biblijskiulomak; u ovom sluËaju Matej tumaËi Knjigu proroka Izaije. Prema to-me, to Ëitatelju pruæa sigurnost i povjerenje dok pristupa 6. i 7. retkuu proroËanstvu u 9. poglavlju Knjige proroka Izaije. Osim toga, Ellen G.White upuÊuje na te retke. Ona objaπnjava: “U kasnijoj povijesti Izraela,u stoljeÊima koja su prethodila prvome Kristovom dolasku, vladalo jesveopÊe miπljenje da se sljedeÊe proroËanstvo odnosi na dolazak Me-sije.” (Proroci i kraljevi, str. 440; u izvorniku 689)

Motiv svjetla u Izaiji 9, prikazan izrazom “svjetlost velika” (Izaija9,1), zajedno s obeÊanjem: “Dijete nam se rodilo” (Izaija 9,5), jasnoukazuje na Krista. Matej biljeæi da su mudraci s Istoka koji su stigli uJeruzalem upitali: “’Gdje je novoroeni kralj æidovski? Vidjesmo, naime,gdje izlazi njegova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.’ … Kad ugledaπezvijezdu, magi se vrlo obradovaπe. Uoπe u kuÊu i naoπe dijete s Mari-jom, majkom njegovom; padoπe niËice i pokloniπe mu se.” (Matej2,2.10.11) U Evanelju po Ivanu opis Isusa snaæno je povezan sa svjetlom:“U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u tami.… Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka, doe na ovaj svijet.”


(Ivan 1,4.5.9) U ovakvom kontekstu jasno je da Izaija 9,6.7 neposrednoupuÊuje na Mesijin dolazak, koji je “svjetlo svijetu” (Ivan 8,12) i kojidonosi mir, slobodu, pravdu i pravednost.

Mesijine osobine

U Izaiji 9,5.6 opisuju se Mesijine osobine i kraljevstvo. Prorok tvrdi:“Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.”(Izaija 9,5) Slijedi kratko prouËavanje ovog popisa Mesijinih osobina.

BuduÊi mesijanski kralj bit Êe “Savjetnik divni”. RijeË “divni”, “Ëu-desni”, javlja se kao imenica u Izaiji 25,1 i 29,14, a hebrejska rijeË izkoje je izvedena ima znaËenje “onaj koji namjerava uËiniti uËini Ëudo,Ëudotvorac”. (Ludwig Koehler and Walter Baumgartner, The Hebrew andAramaic Lexicon of the Old Testament, sv. 3, str. 928) Isti izraz koristise u Mojsijevoj pjesmi: “Tko je kao ti, Jahve meu bogovima, tko kaoti sija u svetosti, u djelima straπan, divan u Ëudima?” (Izlazak 15,11)Izaija se kasnije koristi istim izrazom: “Jahve, Ti si Bog moj ... jer siproveo Ëudesan naum.” (Izaija 25,1) Drugim rijeËima, to je upuÊivanjena divna i spasonosna djela moÊnog Boga.

Druga rijeË kojom se upuÊuje na Mesiju u Izaiji 9 jest rijeË “Sa-vjetnik”. Hebrejski izraz yô‘es odraæava misao o nekome “tko uvijek znaπto Ëini” (Ludwig Koehler and Walter Baumgartner, The Hebrew andAramaic Lexicon of the Old Testament, sv. 2, str. 403). Izraz sadræiznaËenje mudrog Ëovjeka, savjetnika i/ili nekoga tko upravlja na ispravannaËin. Ta se misao javlja u Izaiji 1,26: “Da ti opet postavim suce kaonegda, savjetnike kao u poËetku.”

Na kraju prouËavamo izraz “Bog silni” (’el gibbôr). Izraz gibbôrpovezan je sa silom i hrabroπÊu u bitci. Stoga bi u prijevodu izrazmogao glasiti “Bog junak” (Ludwig Koehler and Walter Baumgartner,The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament, sv. 1, str. 172).Ovu misao zapaæamo u Izaiji 42,13: “Kao junak izlazi Jahve, kao ratnikæar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaËki na svogneprijatelja..” John Oswalt tumaËi: “Gdje god se ’el gibbôr javlja u Bi-bliji, nema sumnje da se taj izraz odnosi na Boga.” (The Book of Isaiah:Chapters 1—39: The New International Commentary on the Old Testa-ment, str. 247)


1. Prema posljednjim redcima 8. poglavlja Knjige proroka Izaije,Boæji savjeti upuÊeni narodu odbaËeni su jer su se ljudi okrenuli sa-vjetima vraËara koje ih vode u duhovnu tamu. Meutim, Bog u svojoj


milosti obeÊava da Êe izbaviti svoj narod i pruæiti mu svjetliju buduÊ-nost. Gospodin je jedini koji moæe pretvoriti tamu u svjetlo. Iznesiteneki dogaaj iz svojeg æivota u kojem su mraËne okolnosti BoæjomprovidnoπÊu i djelovanjem postale sjajno iskustvo.

2. U Izaiji 2,5 Bog savjetuje svojem narodu: “Hajde, dome Jakovljev,u Jahvinoj hodimo svjetlosti!” Kako razumijete Isusov savjet u Ivanu8,12: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami,nego Êe imati svjetlo koje vodi u æivot.” ©to znaËi imati “svjetlo kojevodi u æivot“?

3. U Izaiji 9,5 opisuju se brojne Mesijine osobine koje su povezanes Njegovim vjeËnim kraljevstvom. Prorok piπe: “Ime mu je: Savjetnikdivni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” Koja je od ovih Boæjihosobina vama najznaËajnija i zaπto?


Pouka 6 30. sijeËnja — 6. veljaËe 2021.

Prisvajanje Boæje ulogeSrediπte prouËavanja: Izaija 13; 14; 24—27


U Izaiji 13 i 14 istraæuje se misao o sudu, ukljuËujuÊi Jahvin dan.Bog pokreÊe sud koji najavljuje doba nevolje ili poËetak novog dobaradosnog iskustva. Sud moæe pasti na strance ili na Boæji narod. U Izaiji24 Gospodnji sud ima sveopÊu primjenu. U Izaiji 25 i 26 nalazi se diopjesme koja najavljuje obnovu Jude, ali sadræi i eshatoloπko znaËenjeza otkupljene na svrπetku vremena.

Poglavlje 25 podijeljeno je na tri dijela: 1) slavljenje Boga zbogpobjede (redci 1-5); 2) gozba prireena za Boæji narod (redci 6-8); i 3)Gospodnja pobjeda nad neprijateljima (redci 9-12). U Izaiji 26 navode seosobine otkupljenih sada kada su vjerni narod (a ne greπni narod kaou 1. poglavlju); i oni ostaju vjerni, izmeu ostalih osobina.

U ovoj se pouci istraæuju tri glavne teme: 1) Boæji sudovi; 2) Sigur-nost pobjede; 3) Vjerni narod.

DRUGI DIO: Komentar

Boæji sudoviPojam suda ponavlja se u proroËkim knjigama u Bibliji. Sud je

mogao donijeti svrπetak vremena nevolja i poËetak novog doba radosnogiskustva (Izaija 42,1). Mogao je donijeti ili najaviti buduÊe uniπtenje, kaou proroËanstvima u 13. i 14. poglavlju Knjige proroka Izaije i sljedeÊimpoglavljima. Ti dani suda katkad se nazivaju “Jahvin dan”, kao πto pri-mjeÊujemo u prvoj polovini Knjige proroka Izaije.

Jahvin dan moæe biti dan obnove: “I pozvat Êu svoga slugu Elijaki-ma, sina Hilkijina. ObuÊi Êu mu tvoju haljinu, tvojim Êu ga pojasomopasat, tvoju Êu mu vlast predati u ruke, te Êe biti otac æiteljima jeru-zalemskim i kuÊi Judinoj. Metnut Êu mu na pleÊa kljuË od kuÊe Davi-dove: kad otvori, nitko neÊe zatvoriti, kad zatvori, nitko neÊe otvoriti.”(Izaija 22,20-22)

Meutim, Jahvin dan mogao je biti i dan uniπtenja, kao u Izaiji 13i 14, koji se odnosi na razorenje Babilona i Asirije. Sud je mogao imati


negativno znaËenje za Judu (Izaija 2,12; 3,13.14.18), ali ta karakteris-tika ËeπÊe se zapaæa u sudu nad stranim narodima.

Sud se javlja kao posljedica Boæje odluke: “Ja sam zapovjedio iza-branima svojim i dozvao sam junake svoje da izvrπe gnjev moj.” (Izaija13,3) ReËenica u hebrejskom jeziku poËinje glagolom, a ne subjektom;meutim, u ovom retku javlja se iznimka. Ovdje je naglaπeno “ja”. Sdruge strane, u pitanju je znaËajna Boæja osobina kao vrhovnog Vladaranad zemaljskim silama. To je takoer naglaπeno u 14. poglavlju Knjigeproroka Izaije: “Zakleo se Jahve nad vojskama: ©to zamislih, zbit Êe se,πto naumih, izvrπit Êe se!” (Izaija 14,24) S druge strane, upuÊujuÊi na“Boga silnog” iz Izaije 9,5, pisac u 13,3 upotrebljava rijeË gibbwôr (“si-lan”), ukazujuÊi na “Njegove junake”. Oni su “orua gnjeva njegova”(Izaija 13,5).

Vaæan element suda je bliska opasnost. Na primjer: “Jer je blizuJahvin dan” (Izaija 13,6), ili: “Dolazi nesmiljeni Jahvin dan” (Izaija 13,9).Slika vojnika spremnih za borbu prikazana je ovdje: “To Jahve nadvojskama za boj vojsku pregleda.” (Izaija 13,4) To je bio dan gnjeva.Gospodin kaæe: “Gnjevu svom pozvah svoje junake” (Izaija 13,3), “Dolazinesmiljeni Jahvin dan — gnjev i jarost “, Evo, dan Gospodnji dolazi —okrutan, s bijesom i gnjevom æestokim” (Izaija 13,9), “Maknut Êe sezemlja s mjesta od srdæbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjevnjegov” (Izaija 13,13).

Joπ jedan znaËajan razlog za Gospodnji sud jest konaËni obraËuni dan uniπtenja: “Tako Êu svijet kazniti za zloÊu, i opake za bezakonjenjino; i dokrajËit Êu ponos oholih i poniziti obijest silnih.” (Izaija 13,11)Svi ovi grijesi utjelovljeni su u doslovnom i duhovnom Babilonu.

Sigurnost pobjede

Iako su proroËanstva iz 13. i 14. poglavlja Knjige proroka Izaijeusmjerena na Babilon i Asiriju, obuhvaÊena je cijela Zemlja: “Ova jeodluka smiπljena protiv Ëitave zemlje i ta je ruka ispruæena protiv svihnaroda.” (Izaija 14,26 — Varaædinska Biblija) Nema sumnje da u esha-toloπkom smislu Izaijina proroËanstva ukljuËuju Ëitav svemir. Ova misaotakoer je razvijena u 24. poglavlju Knjige proroka Izaije: “Gle, GospodÊe isprazniti zemlju i opustoπiti je.” (Izaija 24,1 — Varaædinska Biblija)“Prokletstvo Êe proædrijeti zemlju, i stanovnici njezini snosit Êe kriv-nju” (Izaija 24,6), “a prijestupak njezin oteæat Êe nad njom” (Izaija 24,20).Jasno je da se ne radi o djelovanju protiv Zemlje kao Ëina stvaranja, veÊprotiv prijestupa na njoj. Radosna je vijest da Êe na kraju “kraljevatiJahve nad Vojskama” (Izaija 24,23).


U Izaiji 25 iznosi se pjesma proslavljanja Boæje milosti u esha-toloπkom Jahvinom danu. Poglavlje ima tri jasna dijela. To su redci: 1-5; 6-8; 9-12. U prvom dijelu pjesme Bog se hvali za ono πto je uËinio zasvoj narod nakon duge boli i patnje. Bog je zavrπio ono πto je planiraoza svoj narod: “Jer si proveo Ëudesan naum, smiπljen od davnine, istiniti vjeran.” (Izaija 25,1) On je oborio sile tlaËitelja svoga naroda. On je“grad pretvorio u hrpu kamenja” (Izaija 25,2). Dakle, ova hvala je znakradosti i sreÊe zbog pobjede. Bog se uzvisuje preko djela koja je uËinio.

Drugi dio ovog poglavlja obuhvaÊa retke 6-8. Sadræaj naglaπava pro-slavu Boæjeg naroda. Gospodin je obnovio radost i mir u njihovoj zemlji.Bog je uklonio vrijeme straπne patnje iz njihovog æivota. Bog je sahranionjihove boli i suze. Sada je vrijeme za gozbu jer “Jahve nad Vojskamaspremit Êe svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu odizvrsna vina” (Izaija 25,6). Æalost je uklonjena za svu vjeËnost: “I uniπtitÊe smrt zasvagda. I suzu Êe sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti.” (Izaija25,8)

Posljednji dio ovog poglavlja poËinje s 9. i zavrπava 12. retkom. Ovajodlomak razrauje pjesmu o Bogu iz prvog dijela. Ovaj odlomak slaviBoga za Njegova oËekivana djela: “Ovo je Bog naπ ... on nas je spasio;ovo je Jahve u koga se uzdasmo!” (Izaija 25,9) “Visoku tvru tvojihzidina on razvaljuje.” (Izaija 25,12) Prema tome, kao Boæji narod “kliËimoi veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Jahvina na ovoj gori poËiva”(Izaija 25,9.10).

Vjerni narodPjesma u 26. poglavlju Knjige proroka Izaije upotpunjuje pjesmu iz

prethodnog poglavlja. Posebno redci 1-10 naglaπavaju vaænu temu u od-nosu na otkupljenike (primjenjujuÊi je, kao prvo, na æidovski narod kojise vraÊa u svoju domovinu iz babilonskog suæanjstva). Tema ovog odlomkagovori o vjernosti. Pitanje glasi: “Tko moæe uÊi na vrata i sudjelovati ugozbi?”

Pjesma opisuje zaπtiÊeni grad. Slijedi naredba: “Otvorite vrata! Nek’ue narod pravedni koji Ëuva vjernost.” (Izaija 26,2) Narod viπe nijegreπan (1. poglavlje), veÊ pravedan. Hebrejski izraz preveden kao pravedan,saddiq, prema hebrejskom rjeËniku oznaËava nekoliko stvari: 1) Ëestituosobu koja se ponaπa ispravno i izlazi na kraj sa svojim æivotom; 2)poboænu osobu koja pripada Jahvinoj zajednici; 3) poboænu osobu kojanalazi zadovoljstvo u zapovijedima; 4) onoga tko se smatra poπtenim,ispravnim. Ukratko, saddiq opisuje nekoga tko je poπten, Ëestit i poboæan(Ludwig Koehler and Walter Baumgartner, The Hebrew and AramaicLexicon of the Old Testament, sv. 3, str. 1002).


Uz to, ovi redci iz 26. poglavlja Knjige proroka Izaije iznose viπepojedinosti o osobinama otkupljenih i nadopunjuju prethodnu misao:“koji Ëuva vjernost” (Izaija 26,2) ili “ostaje vjeran”. Joπ je jedna karak-teristika otkupljenih da se uzdaju u Gospodina, πto se dvaput naglaπavau Izaiji 26,3.4: “Jer se u te uzda. Uzdajte se u Jahvu dovijeka.”

OpisujuÊi otkupljene, Izaija u 26,7 uvodi novu rijeË (u ovom sluËajupridjev). To je hebrejski izraz yâπâr, koji opisuje “pravednu ili poπtenuosobu” (Ludwig Koehler and Walter Baumgartner, The Hebrew and Ara-maic Lexicon of the Old Testament, sv. 2, str. 450). Izaija 26,7 glasi:“Put je pravednikov prav, ti ravniπ stazu pravednom.” U Izaiji 26,8.9otkrivaju se drugi elementi u iskustvu vjernog naroda koji Êe uÊi uotkupljeni grad: “Da, na stazi tvojih sudova æeljno te Ëekamo; ime tvojei spomen tvoj duπa nam æudi. Duπom svojom æudim tebe noÊu, i duhomsvojim u sebi te traæim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uËe sepravdi stanovnici kruga zemaljskoga.”


1. Prizor suda za mnoge je zastraπujuÊ i uæasavajuÊ. Meutim, strahod predstojeÊeg suda Ëesto potiËe ljude da traæe Gospodina i da stupena put spasenja. Kakvu pouku moæemo nauËiti iz prizora suda u Knjiziproroka Izaije? ProËitajte 24. poglavlje te knjige.

2. U 25. poglavlju Knjige proroka Izaije Bog je unaprijed pokazaosvoju vjernost prema izbavljenju svojeg naroda od neprijateljskog tlaËe-nja. On Êe ih uniπtiti svojom moÊnom silom. Bog Êe svojem narodu datimir i radost. On nam je osigurao pobjedu u proπlosti i On Êe namdonijeti pobjedu u buduÊnosti. Bog je naπa pobjeda, i mi moæemo izvo-jevati pobjedu nad patnjom, boli i grijehom silom moÊnoga Boga. Kakvunam nadu ova misao daje dok oËekujemo dan velike eshatoloπke gozbekoju je Bog pripremio svojem voljenom narodu?

3. U Izaiji 26 iznose se osobine naroda koji Êe uÊi na vrata sigurnoggrada: “narod pravedni koji Ëuva vjernost” (redak 2). ImajuÊi na umu overetke, kako biste opisali svoje iskustvo vjere u posljednje vrijeme?


Pouka 7 6.—13. veljaËe 2021.

Poraz AsiracaSrediπte prouËavanja: Izaija 36; 37; 38


U prvom dijelu 36. poglavlja Knjige proroka Izaije (redci 1-10), vidimoda asirski veliki peharnik pokuπava prevariti judejski narod i navesti gada povjeruje u poruku asirskog kralja. On pokuπava uvjeriti judejskevoe da ne vjeruju Bogu.

U Izaiji 37 kralj Ezekija æali zbog loπih vijesti koje su donijelinjegovi sluæbenici. Meutim, Gospodin πalje poruku Ezekiji koji potvr-uje svoju vjeru u Gospodina (Izaija 37,16-20).

Prema Izaiji 38, kralj Ezekija se razbolijeva i Bog ga preko prorokaIzaije obavjeπtava o predstojeÊoj smrti. Kralj Ezekija vapi Gospodinu iGospodin mu odgovara dajuÊi mu obeÊanje o joπ dodatnih petnaest go-dina æivota. Tijekom tog teπkog razdoblja Ezekija piπe divni psalam ukojem izraæava svoje misli o Bogu i svojem mraËnom iskustvu. U ovojpouci prouËavat Êemo tri glavne teme: 1) U koga Êemo se uzdati?; 2)Zaπto trebamo imati povjerenje u Boga?; 3) Bog i nevolje.

DRUGI DIO: Komentar

U koga Êemo se uzdati?

Izaija 36—39 obuhvaÊa izvjeπtaje koji opπirno prikazuju joπ jedanvojni izazov s kojim se Juda suoËava. Dogaaj se odigrava u vrijemeEzekijine vladavine.

Knjiga Ljetopisa i Knjiga o kraljevima opisuju Ezekiju kao velikogvjerskog obnovitelja: “Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanjaotvorio je vrata doma Jahvina i popravio ih.” (2. Ljetopisa 29,3); “I reËelevitima: ‘»ujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Bogasvojih otaca, i uklonite neËist iz Svetinje.’” (2. Ljetopisa 29,5) Biblijskiizvjeπtaj naglaπava: “Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije nje-ga ni poslije njega ne bijaπe mu ravna meu kraljevima judejskim.” (2.o kraljevima 18,5)

Asirska sila podigla se na Izrael i Samarija biva porobljena “stogaπto nisu posluπali glas Jahve, Boga svoga, i πto su prekrπili njegov


Savez” (2. o kraljevima 18,12). Meutim, asirska vojska takoer “napadeutvrene judejske gradove” (2. o kraljevima 18,13). »ini se da teπkeokolnosti podjednako snalaze i dobre i zle ljude.

Zbog odreenog razloga Ezekija se buni protiv Asirije i kriza dostiæevrhunac. Veliki peharnik, Sanheribov izaslanik, dolazi k judejskom kra-lju s porukom koja tvori sræ izvjeπtaja: “U koga se uzdaπ?” (Izaija 36,5)Navedene su odreene moguÊnosti koje pred Ezekijom stoje kao izbor:Uzdaπ li se u Egipat (Izaija 36,6)? Uzdaπ li se u Gospodina (Izaija 36,7)?Ili Êeπ se uzdati u asirskoga kralja (Izaija 36,8)? Asirski izaslanikobjaπnjava voama Boæjeg naroda zaπto nije prikladno da se uzdaju udruge, veÊ samo u njega. “Eto, oslanjaπ se na Egipat, na slomljenu trskukoja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni.” (Izaija 36,6)Ne uzdaj se u Gospodina, prema rijeËima velikog peharnika: “Ne dajteda vas Ezekija zabludi govoreÊi vam: ‘Jahve Êe vas izbaviti.’ Jesu libogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? Kojisu meu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke,da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?” (Izaija 36,18.20) Osimtoga, on tvrdi da mu je Jahve rekao: “Idi na tu zemlju, i razori je!” (Izaija36,10)

KonaËno, asirski izaslanik pokuπava uvjeriti predstavnike Jude dase uzdaju u Asiriju tako πto Êe sklopiti sporazum s Asircima: “Sklopitemir sa mnom” i ja Êu vas odvesti u “zemlju pπenice i moπta, u zemljukruha i vinograda” (Izaija 36,16.17). Ako Juda pristane na to, pokazat Êesvoj prijezir prema Bogu.

Zaπto trebamo imati povjerenje u Boga?Zanimljivo je da asirski izaslanik zna da se Ezekija uzda u Gospo-

dina. »ini se da se plaπi vjere ovog vladara jer uvjerava predstavnikeJude da se ne uzdaju u Gospodina (Izaija 36,7): “Neka vas Ezekija nehrabri pouzdanjem u Jahvu govoreÊi: ‘Jahve Êe nas sigurno izbaviti.’”(Izaija 36,15) “Ne dajte da vas Ezekija zabludi govoreÊi vam: ‘Jahve Êevas izbaviti.’” (Izaija 36,18)

Biblijski izvjeπtaj opisuje kljuËnu Ezekijinu vrlinu: “Pouzdavao seu Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaπe muravna meu kraljevima judejskim.” (2. o kraljevima 18,5) Dakle, u tomkriznom trenutku Ezekija traæi Gospodina i moli se. Njegova molbajedna je od najljepπih molitava izgovorena u vrijeme nevolje:

“Jahve nad vojskama, Boæe Izraelov, koji stolujeπ nad kerubima, tisi Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zem-lju. Prikloni uho, Jahve, i poËuj! Otvori oËi, Jahve, i vidi! SanheriboveËujder rijeËi koje poruËi da izruga Boga æivoga. … Ali sada, Jahve, Boæe


naπ, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje dasi ti, Jahve, Bog jedini!” (Izaija 37,16.17.20)

Ezekijino pouzdanje Boga i priznavanje Njegove veliËine vrijedno jepozornosti. Jahve je pravi Kralj svijeta; nitko nije kao On. Prema tome,On je vrhovni Vladar svemira, sva kraljevstva podloæna su Njegovoj volji.Bog moæe izbaviti svoj narod. Veliki peharnik huli na Boga.

Bog i nevoljeIzaija 38 pruæa nam znaËajne uvide u djelovanje naπeg Boga. On je

predstavljen kao Kralj, Stvoritelj i Spasitelj. On se brine za dobro svojegnaroda. Istodobno se brine za æivot svakog pojedinca.

Vidimo Boæje zanimanje za Ezekiju kada se razbolio: “Ezekija seokrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi. … I Ezekija briznu u gorak plaË.”(Izaija 38,2.3) Bog πalje poruku Ezekiji preko proroka: “Ovako kaæeJahve, Bog oca tvoga Davida: ‘Usliπao sam tvoju molitvu, vidio tvojesuze.’” (Izaija 38,5)

Usred ovakvih okolnosti Ezekija piπe psalam. On izraæava stanjesvojega srca dok proæivljava osobnu krizu, u ovom sluËaju smrtonosnubolest: 1) Ezekija ne nijeËe svoje stanje: “Na vratima Podzemlja mjestomi je dano.” (Izaija 38,10) Ne nijeËe prolaznost æivota: “Od jutra do noÊiskonËat Êeπ me.” (Izaija 38,12) 2) Bolest unosi trenutke oËaja u njegovæivot: “Zapomaæem kao golubica, oËi mi iπËiljeπe gledajuÊi uzgor. … Gle,zbog mira imadoh veliku gorËinu.” (Izaija 38,14.17 — Varaædinska Bib-lija) 3) Meutim, Ezekija Ëeka na Boga: “U tjeskobi sam, Gospode, olak-πaj mi! ... Ti Êeπ me opet ojaËati i saËuvati u æivotu.” (Izaija 38,15.16 —©ariÊ) “Gospod je bio spreman da me spasi” (Izaija 38,20 — ©ariÊ). 4)OsjeÊa da je Bog oprostio njegove grijehe: “Za lea si bacio sve mojegrijehe.” (Izaija 38,17) 5) Ne njeguje mrænju prema Bogu: “Æivi, æivi,jedino on te slavi kao ja danas.” (Izaija 38,19) 6) SvjedoËi o Boæjojvjernosti: “Otac nauËava sinovima tvoju vjernost.” (Izaija 38,19)

John Oswalt istiËe kljuËne pojedinosti u vezi s Ezekijinim isku-stvom: “Ovdje se iznose dva vaæna teoloπka pitanja. Jedno je ponavlja-nje Ëinjenice o ljudskoj bespomoÊnosti i boæanskoj pouzdanosti. »ak jei kralj bespomoÊan pred napadom smrti. »ak su i najmoÊniji nemoÊnina njezinom putu. Zaπto bismo se onda uzdali u smrtnike? S drugestrane, Bog moæe i hoÊe istrgnuti osobu sa samih vrata smrti i vratiti jeu æivot. On dræi kljuËeve æivota i smrti i koristit Êe ih u naπu korist. Zarse neÊemo pouzdati u Njega?

Drugo pitanje viπe se podrazumijeva nego πto je objaπnjeno. Meu-tim, javlja se u odgovoru na pitanje zaπto se takva nedvosmislena izjavao Ezekijinoj smrtnosti i nemoÊi nalazi u knjizi. To je svjestan pokuπaj


da se razjasni kako Ezekija nije obeÊani Mesija. Usprkos Ëinjenici da seuzda u Boga i da je sposoban povesti narod natrag s ruba uniπtenja, onnije Dijete o kojem je Izaija govorio. On je utjelovio povjerenje koje jenuæno ako narod æeli sluæiti Bogu, ali on nije Onaj na kojem to povje-renje treba poËivati. O Njemu potpunije otkrivenje (poglavlja 40—66) tekslijedi.” (The Book of Isaiah, Chapters 1—39: The New InternationalCommentary on the Old Testament, str. 682)


1. U koga se uzdate? Kao i u vrijeme Ezekijine vladavine, naπa sevjera katkada stavlja na kuπnju i mi se tada moæemo uzdati u Boga iliu ljude. Kako vam nevolje mogu pomoÊi da se viπe uzdate u Boga?

2. Obratite pozornost na izvanredan opis Boga u Ezekijinoj molitviu 37. poglavlju Knjige proroka Izaije. Pogledajte prethodni komentar iproËitajte Izaija 37,16-20. Kako je Bog usliπao Ezekijinu molitvu? Dokdajete odgovor, razmislite o ovom retku iz Knjige proroka Izaije: “VratitÊe se putem kojim je doπao, u grad ovaj neÊe uÊi — rijeË je Jahvina.Grad Êu ovaj πtitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.”(Izaija 37,34.35)

3. Bog se ne brine samo o nacionalnim pitanjima, veÊ i o osobnim.Bog πalje poruku bolesnom Ezekiji preko proroka Izaije: “Usliπao samtvoju molitvu, vidio tvoje suze. … Dodat Êu tvome vijeku petnaest godina.”(Izaija 38,5)

Æivot ne treba uzeti zdravo za gotovo, veÊ se prema njemu trebaodnositi kao prema Boæjem daru. Ako se u odreenim trenucima su-oËavamo s borbama, trebamo okrenuti svoje lice prema “zidu” i molitise Gospodinu. Kako nam izvjeπtaj o Ezekiji pokazuje da Êe se Bogpobrinuti za nas?



“Tjeπite moj narod”Srediπte prouËavanja: Izaija 40,1-3


Cijela Knjiga proroka Izaije puna je izmijeπanih poruka o sudu ispasenju. Meutim, prvi dio Knjige proroka Izaije uglavnom se bavi po-rukom o Boæjem sudu nad Judom. Drugi glavni dio knjige sadræi Boæjuporuku o tjeπenju Njegovog naroda. Izaija 40, poglavlje koje slijedi nepo-sredno nakon prvog glavnog dijela (Izaija 1—9), sluæi kao uvod u poglav-lja koja slijede.

Gospodin poËinje umirujuÊom i jednom od najuvjerljivijih poruka uBibliji: “Tjeπite, tjeπite moj narod, govori Bog vaπ.” (Izaija 40,1) Ovaporuka podsjetit Êe Boæji narod na Njegovu vjernost Savezu.

Pisac ukazuje na iskustvo Izraelaca u pustinji. U to vrijeme ni Boæjinarod ni Mojsije nisu mogli vidjeti Gospodnju slavu, ali sada “svako Êeje tijelo vidjeti” (Izaija 40,5). Ova pouka podijeljena je na tri dijela: 1) Oduniπtenja do utjehe; 2) Pripravite put; 3) Otkrivena Slava Jahvina.

DRUGI DIO: Komentar

Od uniπtenja do utjehe

Promjena tema i njihovih naglasaka u Knjizi proroka Izaije dobroje poznata. VeÊina biblijskih komentara zapaæa kontrast u temama iz-meu drugog (Izaija 40—66) i prvog dijela knjige (Izaija 1—39). NekiprouËavatelji koriste ovu pojedinost da bi obranili glediπte kako postojedva pisca knjige. Meutim, zamjetno je da Izaija, kao πto Ëine drugiproroci iz vremena prije ropstva, objavljuje poruku u kojoj se javljadvostruki aspekt.

S jedne strane, proroci iz vremena prije ropstva glasnici su suda;oni objavljuju kraj razdoblja Boæje naklonosti i blagoslova. Meutim,oni su takoer glasnici spasenja i objavljuju novo doba boæanske milo-sti. Prema tome, proroËki govor ovih glasnika mjeπavina je proroËan-stava o sudu i spasenju; to zapaæamo i u Knjizi proroka Izaije.

Nema razloga ne poduprijeti miπljenje kako Izaija 40 spada u raz-doblje prije izgnanstva kao utjeπno obeÊanje o buduÊem obnovljenju.


Prethodni dio koji obuhvaÊa tekstove do 40. poglavlja ima jasnu iosobitu poruku o sudu nad Judom i stranim narodima.

Jahvin dan dolazi. To Êe se dogoditi u bliskoj buduÊnosti; sud jeblizu. NeÊe proÊi mnogo vremena, a ono najbolje od naroda i materijal-nih izvora prijeÊi Êe u tue ruke.

U knjizi je jasno najavljeno: “Stoga Êe u ropstvo narod moj odvesti.”(Izaija 5,13) “‘Evo dolaze dani kada Êe sve πto je u tvojem dvoru, sve πtosu tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Niπta neÊe ostati’, kaæe Jahve.” (Izaija 39,6)

Meutim, Jahve, neusporedivi Bog, okonËat Êe nevolje svojega na-roda. Nastupit Êe vrijeme izbavljenja i Izaija zapisuje ovu poruku o mi-losti (Izaija 40,1.2) koristeÊi se paralelizmom:

A. “Tjeπite, tjeπite moj narod,B. govori Bog vaπ.

A’. Govorite srcu Jeruzalema (utjeπno).”

Boæja milost bit Êe ponovno oËita jer Bog izjavljuje: “Da mu se[Judi] ropstvo okonËa, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine rukeprimi dvostruko za sve grijehe svoje.” (Izaija 40,2)

Zapaæamo da Gospodin æeli da ova poruka bude prenesena Njegovimsluπateljima na snaæan naËin. »ini se da je poruka æurna zato πto pisackoristi oblik imperativa qir’û, koji bi se ovdje mogao prevesti kao “ob-javiti”, “uzviknuti”, “pozvati”, “povikati” (Ludwig Koehler and WalterBaumgartner, The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament,sv. 3, str. 1129). Ovaj izraz proπiruje znaËenje srodnijeg glagola “govori-ti”. Izraz “moj narod” pokazatelj je zavjetnog odnosa izmeu Boga iNjegovog naroda. Bog je vjeran svojoj zavjetnoj duænosti predstavljanjai pruæanja oprosta svojem narodu.

Pripravite put

Sræ poruke 40. poglavlja Knjige proroka Izaije nalazi se u redcima3-5: “Pripravite Jahvi put” (Izaija 40,3); “Otkrit Êe se tada slava Jahvina”(Izaija 40,5).

“Pripravite Jahvi put.” Ova reËenica nalazi se u kontekstu obnoveJude. RijeË je o povratnom putovanju iz ropstva. U ovoj se reËenicikoristi jezik koji oznaËava kretanje kralja. »ini se da Êe pojedini krajevisa svojim planinama i brdima biti teæak teren za kralja i njegovu povor-ku; prema tome, “poravnajte … stazu” znaËi voditi, izravnati i uklonitiprepreke, kao kada se netko priprema primiti posjetitelja iz kraljevskeobitelji (R. Laird Harris, ur., Theological Wordbook of the Old Testa-ment, sv. 1, str. 417).


Od Babilona do Jeruzalema put je teæak, ispresijecan planinama iopasnim podruËjima. Boæja djeca iÊi Êe tim putem pa je zato istaknutzahtjev: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazuBogu naπemu.” (Izaija 40,3) Glasnik moli za ravan put jer se Juda trebavratiti bez velikih zastoja.

Pozornosti je vrijedan pragmatiËni jezik u ovom odlomku, pogotovorijeËi povezane s putem. Na ovaj naËin pisac pokuπava povezati Boæjeuzviπeno pojavljivanje s elementima koji se Ëesto koriste. Takvi izrazinaglaπavaju prisutnost Boga koji se ne vidi, ali koji je stvaran, pokazu-juÊi na taj naËin da Êe Boæja umijeπanost u povijesti Njegovog narodatakoer biti stvarna.

Otkrivena Slava Jahvina»ini se da odlomak u Izaiji 40,1-3 upuÊuje na odreena iskustva

Izraelaca u vrijeme putovanja kroz pustinju, pogotovo ona koja su za-biljeæena u Izlasku 33,18-23.

Izraelci primaju nalog da krenu s gore Horeba i pou naprijed.Dakle, Bog kaæe Mojsiju: “Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo izzemlje egipatske” (Izlazak 33,1), ali “ja s vama neÊu poÊi” (Izlazak 33,3).

»ini se da je Mojsije uznemiren i zato moli Gospodina: “Stoga, akouæivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove” (Izlazak 33,13), au 18. retku Mojsije dodaje svojoj molbi: “Pokaæi mi svoju slavu.”

Mojsije povezuje kebôd (slava) s vidljivom pojavom Gospodina. Da-kle, u ovom sluËaju molba neÊe biti odobrena. Ipak, Gospodin odgovarau 19. retku: “Dopustit Êu da ispred tebe proe sav moj sjaj i pred tobomÊu izustiti svoje ime Jahve. Bit Êu milostiv kome hoÊu da milostiv budem;smilovat Êu se komu hoÊu da se smilujem.” Meutim, u sljedeÊem retkuOn kaæe: “A ti moga lica ne moæeπ vidjeti i na æivotu ostati.” (Izlazak33,20)

Pisac Petoknjiæja pokazuje kako Gospodin preusmjerava pitanje.Bog istiËe svoje otkrivenje u pogledu osobina, a ne vanjske pojave. Kaoda æeli istaknuti apstraktnost svojeg BiÊa zato πto se Bog ne moæevidjeti u normalnim okolnostima.

Pozornom raπËlambom odlomka iz Petoknjiæja, moæemo zapazitiodreenu povezanost ili utjecaj na Knjigu proroka Izaije, pogotovo na40. poglavlje. ZajedniËki pojam u oba odlomka hebrejski je izraz kebôdJahve (“Slava Jahvina”). Ovdje se kao najznaËajniji javljaju kontrastiizmeu dvaju izvjeπtaja koje istiËe Izaija.

Dok je u Postanku put teæak i pun stijena, u Knjizi proroka Izaijeput je poploËan, poravnan i svako tijelo moæe vidjeti Slavu Jahvinu (vidiIzaija 40,3-5). U Izaiji 52 kontekst je sliËan kao u 40. poglavlju i Ëak u


Postanku 33. Izaija 52,10 glasi: “Ogolio je Jahve svetu svoju miπicu predoËima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga naπega.”

OËita je veza izmeu ovih triju ulomaka. Prvi zajedniËki pojam jestput ili staza, iako su prikazani drugaËije. U Izlasku 33 u pitanju je teæakput. U Izaiji 40 prikazuje se ravan put, a u Izaiji 52 putovi se nalaze nabrdu. Nadalje, u Izlasku 33 Jahve pokazuje svoja lea; s druge strane,u Knjizi poroka Izaije javlja se ruka Gospodnja i Njegova sveta miπica.U Izlasku Mojsije jedva moæe vidjeti Slavu Jahvinu, a u Knjizi prorokaIzaije u 40. poglavlju moæe je vidjeti svako tijelo; u Izaiji 52 takoer jemogu vidjeti svi narodi. U Izaiji 40 pokazana je Gospodnja slava, dok jeu Izaiji 52 pokazano Njegovo spasenje. Prema tome, Izaija 52 pojaπnjavaπto kebôd Jahve znaËi u Izaiji 40. Ljudski rod moæe prepoznati SlavuJahvinu; to je moÊno Boæje djelo spasenja Jude.

U ovom trenutku naπeg prouËavanja korisno je zapaziti kako izraz“Slava Jahvina” ima viπe primjena u Bibliji. U nekim sluËajevima Gos-podnja slava odnosi se na Jahvu, Njegovo veliËanstvo koje Ëak ni serafinine mogu promatrati, i Njegovu skrivenu svetost. Ipak, u drugim kontek-stima, uglavnom u Knjizi proroka Izaije, Gospodnja slava jednaka jeNjegovim djelima, vaænosti i teæini (doslovno) usred Njegovog naroda.Prema tome, Izaija pojaËava znaËenje izraza kebôd Jahve. On pojaπnjavada je Boæje djelo (Njegovo osloboenje ili spasenje) stvarno kao da jeprisutan On osobno. Njegovo obeÊanje o zauzimanju za svoj narod morase shvatiti doslovno.

TRE∆I DIO: Primjena1. Bog je na mnoge naËine govorio svojem narodu u proπlosti, a i

danas mu upuÊuje poruku utjehe i oprosta.• Koja vam biblijska obeÊanja pruæaju najveÊu utjehu?• S druge strane, vaæan dio poruke judejskom narodu glasi “da mu

je krivnja okajana” (Izaija 40,2).• Zaπto je vaæno da narod primi Boæji oprost? (ProËitajte Marko 2,9:

“©to je lakπe, uzetomu reÊi: ‘Opraπtaju ti se grijesi’, ili reÊi: ‘Ustani,uzmi svoju postelju i hodaj!’?” i 1. Ivanova 2,12: “DjeËice, piπem vamajer su vam oproπteni grijesi zahvaljujuÊi njegovu imenu.“)

2. ReËenica “Glas jednoga koji viËe u pustinji” protumaËena je uEvanelju po Ivanu (1,23) kao objavljivanje prvog Isusovog dolaska odstrane Ivana Krstitelja. On poziva narod da se pokaje i da se krsti vodomu znak pokajanja. Kako vi svojim glasom objavljujete Radosnu vijest?

3. Kako se Boæja slava moæe shvatiti u svjetlu Ivana 1,14: “I RijeËtijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo promatrali slavunjegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca.”



Da sluæi i spasiSrediπte prouËavanja: Izaija 41


Postoji odreena veza izmeu odlomaka u Izaiji 1 i Izaiji 41. Zapa-æamo je u pozivu upuÊenom Judi u Izaiji 1,18: “Hajde, dakle, da sepravdamo.” U Izaiji 41,1 upuÊuje se sliËan poziv: “Zajedno pristupimo ksudu.” Meutim, u ovom sluËaju poziv obuhvaÊa πiri prostor i samimtim πiri dogaaj: “krajeve zemaljske” (redak 5).

Izraz miπpât (sud, Izaija 41,1) na hebrejskom jeziku takoer bimogao znaËiti “spor”, “sluËaj”, “pravni zahtjev” (Ludwig Koehler i WalterBaumgartner, The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament,sv. 2, str. 651). Ovaj pojam po znaËenju je vrlo sliËan hebrejskoj rijeËiniwwâkhâ (raspravljati [u parnici]) u Izaiji 1,18 (Ludwig Koehler i WalterBaumgartner, The Hebrew and Aramaic Lexicon of the Old Testament,sv. 2, str. 410). U Izaiji 41,21 pojaËava se misao o pravnom sporu iupuÊuje na Izaiju 1,18: “Iznesite svoj spor, kaæe Jahve, predoËite do-kaze.”

U sljedeÊim redcima otkrivaju se obje strane u sporu: s jedne stra-ne Bog, a s druge strane Izrael, sluga.

Bog je u 41. poglavlju, opisan na mnogo naËina: kao “Svetac Izraelov”,Otkupitelj, Stvoritelj i Kralj. A Izrael ili Juda opisani su kao “moj sluga”,“moj izabrani” i “moj prijatelj”, πto upuÊuje na Abrahama.

I u ovoj Êemo pouci istraæivati tri glavne teme: 1) Bog Saveza; 2) Bogi drugi nazivi; 3) Sluga Izrael.

DRUGI DIO: Komentar

Bog Saveza

U 41. poglavlju Knjige proroka Izaije Bog je prikazan na nekolikonaËina. Kada se o Bogu govori u vezi s Njegovim narodom i njihovimzavjetnim odnosom, u Bibliji se koristi ime Jahve. Izaija u svojoj knjizikoristi ovo ime oko 450 puta. Izraz se javlja 6.828 puta u hebrejskojBibliji (David J. A. Clines, The Dictionary of Classical Hebrew, sv. 4, str.122).


U Petoknjiæju se iznosi jasan opis ovog imena. Ova pouka raπËla-njuje pojedine retke povezane s osobom na koju upuÊuje Izaija: s Abra-hamom. Postoje tri znaËajna trenutka u zavjetnom odnosu izmeu Bogai Abrahama, s tim da se ovdje upotrebljava boæansko ime Jahve: 1)Jahve poziva Abrahama i obeÊava mu da Êe od njega uËiniti velik narod(Postanak 12,1-3), 2) Jahve Ëini Savez (Postanak 15,1-21) i 3) Jahvepotvruje Savez (Postanak 17,1-27). Nekoliko izraza u Postanku 12 otkrivaosobni odnos izmeu Jahve i Abrahama. “Koje Êu ti pokazati ... blago-slovit Êu te, ime Êu ti uzveliËat.” (Postanak 12,1.2)

Drugi odlomak, Postanak 15, takoer poËinje izrazom Jahve. Zavjetniprizor obuhvaÊa Boæji govor o osobnoj skrbi za Abrahama: “Ne boj se,Abrame, ja sam ti zaπtita.” (Postanak 15,1) U Postanku 15,2-6 opisujese rasprava koja se vodi pred Jahvom, u kojoj Abram izraæava svojuzabrinutost u vezi s ispunjenjem Saveza. U Postanku 15,7 Jahve ponav-lja Abramu svoje ime: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldej-skoga da ti predam ovu zemlju u posjed”, a u Postanku 15,18 jasno sepokazuje povezanost izmeu imena Jahve i Saveza: “Toga je dana Jahvesklopio Savez s Abramom rekavπi: ‘Potomstvu tvojemu dajem zemljuovu.’”

U Postanku 17 Jahve ponovno razgovara s Abramom. Izvjeπtajukazuje na osobni odnos — “mojim hodi putem i neporoËan budi” (Po-stanak 17,1) — i govori nam da Êe Savez biti stvaran: “A Savez svoj jasklapam s tobom.” (Postanak 17,2) To se ponavlja u Postanku 17,4 iutjeËe na promjenu imena jednog od Ëlanova Saveza, Abrama: “I neÊeπse viπe zvati Abram — veÊ Abraham Êe ti ime biti.” (Postanak 17,5)

Prema propisima Saveza, imenu Jahve katkad se dodaje izraz Elo-him (Bog), a katkad Gospodin Bog ili Gospodin Bog tvoj. U Abrahamo-vom iskustvu vidjeli smo da je ime povezano sa zavjetnim Ëinom i osob-nim odnosom s Jahvom.

U 41. poglavlju Knjige proroka Izaije nalazimo elemente Saveza. TozakljuËujemo ne samo iz upotrebe imena Jahve, veÊ i iz upuÊivanja naIzraela kao “izabrani” narod (Izaija 41,8). Spominjanje Abrahama, vaænoime u Savezu s Izraelom, joπ je jedan Ëimbenik koji ovo nagovjeπtava.Meutim, kao πto je reËeno, ime Jahve povezano je s Boæjim osobnimodnosom s Njegovim narodom. U Izaiji 41 pojaπnjava se narav ovogodnosa. Jahve naziva Abrahama svojim prijateljem (Izaija 41,8), a toponavlja i na kraju reËenice: “Ja, Jahve, koji sam prvi i bit Êu ovaj istis posljednjima!” (Izaija 41,4)

Izraz “ovaj isti” John Oswalt objaπnjava na sljedeÊi naËin: “On je snama u dobru i u zlu, ovisno o naπem odgovoru. Nitko nije kao On; Onje jedino neovisno BiÊe u svemiru, jedini koji moæe reÊi: ‘Ja Jesam.’”


(The Book of Isaiah, Chapters 40—66: The New International Commen-tary on the Old Testament, str. 84)

Oswalt ovdje takoer zapaæa odreenu povezanost s Knjigom prorokaIzaije i Novim zavjetom. On kaæe: “Pravi prijevod izraza ’anî hû’ u Sep-tuaginti, ‘ja isti’, glasi ego eimi. »injenica da je Isus primijenio ovajizraz na sebe (usporedi Ivan 8,58; 18,5) mnogo govori o Njegovom osje-Êanju identiteta.” (The Book of Isaiah, Chapters 40—66: The New Inter-national Commentary on the Old Testament, str. 84,85)

Bog i drugi naziviU 41. poglavlju Knjige proroka Izaije naglaπene su joπ neke Gos-

podnje osobine. On je Svetac. “Ja sam pomoÊ tvoja — rijeË je Jahvina— Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.” (Izaija 41,14) SliËna misao izraæenaje u Izaiji 41,20: “Ruka Jahvina to uËini, Svetac Izraelov stvori sve.”

“Svetac” je jedna od glavnih Gospodnjih titula u Knjizi prorokaIzaije i Ëini jednu od glavnih tema knjige. Izrazom “Svetac” Izaija sekoristi 33 puta. Kao πto je pokazano u 2. pouci, “svet” se odnosi na“ËistoÊu, savrπenstvo i skrivenu Jahvinu slavu”. Svetost je sræ NjegovogBiÊa. Ime “Svetac” podrazumijeva moralno mjerilo naroda. Ovaj poziv nasvetost ukorijenjen je u Mojsijevom zakonu, utemeljen na Boæjoj sa-moobjavi svojeg savrπenstva: “Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im:‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaπ!’” (Levitski zakonik 19,2)

Titulom “Sveti” prorok Izaija povezuje druge dvije Boæje osobinekao Stvoritelja i Otkupitelja. Pojam Boga kao naπeg Stvoritelja izraæenje u divnom paralelizmu u Izaiji 41,20: “Nek’ svi vide i nek’ znaju, nek’promisle i nek’ shvate: ruka Jahvina to uËini, Svetac Izraelov stvorisve.”

Gospodin je u Izaiji 41 opisan kao Otkupitelj: “Svetac Izraelov tvojje otkupitelj.” (redak 14) Hebrejska rijeË koja se obiËno prevodi kao“otkupitelj” ima znaËenje “onaj koji ponovno traæi kao svoje” ili “onajkoji traæi za sebe” (Ludwig Koehler i Walter Baumgartner, The Hebrewand Aramaic Lexicon of the Old Testament, sv. 1, str. 169)

Gospodnje osobine kao Stvoritelja i Otkupitelja Izraela posebno sunaglaπene u ovom dijelu knjige. Primjer zapaæamo u Izaiji 43,1: “Sadaovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: ‘Neboj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!’”

Usporedo s “Jahve” Izaija upotrebljava joπ jedno ime — “kralj Ja-kovljev” (Izaija 41,21). Nema sumnje da je to mesijanska titula. Prematome, Bog je u Izaiji 41 opisan razliËitim imenima i titulama. Zanimljivoje da se u Izaiji 43,15 pisac koristi skoro istim izrazom kojim upuÊujena Boga: “Ja sam Jahve, Svetac vaπ, stvoritelj Izraelov, kralj vaπ!”


Sluga Izrael

Gospodin je u Izaiji 41 imenovan razliËitim titulama. Isto tako je iIzrael u svojem zavjetnom odnosu s Bogom dobio nekoliko titula. Naprimjer, u odnosu na Boga Izrael je “sluga”, “izabrani” i “prijatelj”.

Na mnogim mjestima u Knjizi proroka Izaije, Izrael, ili toËnije ju-dejski narod, sluga je Gospodnji. Izmeu ostalih redaka, usporedite:Izaija 41,8.9; 44,1.21; 45,4; 48,20; 49,3.

U Izaiji 41,8 nagovjeπtavaju se mnoge vaæne pojedinosti o sluzi: “Ti,Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomËe Abrahama, moje-ga ljubimca!”

Alec Motyer prepoznaje Ëetiri osobine sluge u ovom retku: “Prvo,Izrael je postao Gospodnji sluga boæanskim izborom (Izaija 41,8b.9d;Efeæanima 1,4); drugo ... odnos je poËeo s Abrahamom. ‘Moj prijatelj’ (2.Ljetopisa 20,7; [Jakov] 2,23) doslovno znaËi ‘moj voljeni / koji me jevolio’. TreÊe, govori nam se da proπirenje zavjetnog obeÊanja na Abra-hamovo potomstvo (Postanak 17,7) i dalje vrijedi (izabrani, a ne odbaËe-ni); i Ëetvrto ... svojim izborom i pozivom Abrahama, Gospodin je poka-zao da se Njegova sila πiri do zemaljskih krajeva ... do najdaljih zakuta-ka. U svemu ovom ne postoji nikakva funkcija koju sluga moæe obav-ljati, veÊ samo znaËi da Izrael ima poËasni poloæaj.” (J. Alec Motyer,Isaiah: An Introduction and Commentary, Tyndale Old Testament Com-mentaries, sv. 20, str. 286)


1. Naπ Bog predstavljen je u Bibliji na mnogo naËina. On je uzviπeniElohim, vrhovni Vladar svemira i transcendentni Bog. Meutim, Bog jei osobni Bog i da bi to pokazali, biblijski pisci upotrebljavaju ime Jahve.Jahve je Bog Saveza, Bog osobne zajednice s ljudskim biÊima.

Kako razlikujete ta dva Boæja aspekta u odnosu na Njegova stvore-nja? ProËitajte Postanak 1,1; 12,1 dok traæite odgovor na ovo pitanje.

2. Bog se u Izaiji 41 otkriva na mnogo razliËitih naËina. KnjigaupuÊuje na Gospodina kao na “Sveca Izraelova”, Otkupitelja, Stvoriteljai Kralja. Koja je od ovih titula posebno vaæna za vas u vaπem æivotu izaπto?


Pouka 10 27. veljaËe.—6. oæujka 2021.

UËiniti nezamislivoSrediπte prouËavanja: Izaija 50; 52; 53


U ovoj Êemo pouci prouËavati poruku o mesijanskom Sluzi iz 50.,52. i 53. poglavlja Knjige proroka Izaije.

Sluga Jahvin glavna je tema u Knjizi proroka Izaije. U Izaiji 52 i 53nalazi se vaæna pjesma o Sluzi Jahvinu. Postoje mnoge rasprave meuprouËavateljima o tome tko je sluga u pjesmi. Pojedinci smatraju da jesluga u tim poglavljima Izrael. Meutim, sama Knjiga proroka Izaijepruæa odreene uvide koji nam mogu pomoÊi da jasno utvrdimo da jesluga Mesija. Pjesma prvo opisuje Mesiju kao Kralja (Izaija 52,7.8); dru-go, opisuje Ga kao Spasitelja i Otkupitelja (Izaija 52,9-15); konaËno,opisuje Ga kao Onoga koji strada (Izaija 53).

U ovoj pouci istraæujemo tri glavne teme: 1) Jahve kao sluga; 2)Mesija, Sluga Jahvin; 3) Mesija, Otkupitelj i Kralj.

DRUGI DIO: Komentar

Jahve kao Sluga

Dok prouËavamo Pjesmu o Sluzi Jahvinu (Izaija 52; 53), trebamoprouËiti i prethodno poglavlje. Izaija 50 poËinje reËenicom: “Ovako govo-ri Jahve.” (Izaija 50,1) Jahve je taj koji kaæe: “Isuπujem more, u pustinjerijeke pretvaram. ... Nebesa oblaËim u tminu i kostrijet im dajem zapokrivaË!” (Izaija 50,2.3) U sljedeÊim redcima Jahve izjavljuje da je touËinio “Gospod Jahve”. Jahve objavljuje: “Gospod Jahve dade mi jezikvjeπt da znam rijeËju krijepiti umorne.” (Izaija 50,4); “Gospod Jahve uπimi otvori; ne protivih se niti uzmicah.” (Izaija 50,5); “Gospod mi Jahvepomaæe, zato se neÊu smesti.” (Izaija 50,7); “Gle, Gospod mi Jahvepomaæe, tko Êe me osuditi?” (Izaija 50,9)

SljedeÊi redak (Izaija 50,10) izraæen je kao paralelizam koji pruæaobjaπnjenje:

A. “Tko god se od vas Jahve boji, nek’ posluπa glas Sluge njegova!B. Tko u tmini hodi, bez traËka svjetlosti,

A’. nek’ se uzda u ime Jahvino, nek’ se na Boga svog osloni.”


Jasno je da je Sluga istovjetan s Jahvom u stihu A, kao πto je Bogistovjetan s Jahvom u stihu A’.

Ellen G. White tumaËi ovo poglavlje na sljedeÊi naËin: “Nije li ObeÊanipreko proroka Izaije o sebi prorekao: ‘Lea podmetnuh onima πto meudarahu, a obraze onima πto mi bradu Ëupahu, i lica svoga ne zaklonihod uvreda ni od pljuvanja’? (Izaija 50,6)” (Djela apostolska, str. 141; uizvorniku 225)

Mesija, Sluga Jahvin

U 52. i 53. poglavlju Knjige proroka Izaije iznosi se na nekolikorazina jedan od najboljih prikaza Mesije. Prvo, ova poglavlja prikazujuMesiju kao Kralja (Izaija 52,7.8), i drugo, kao Izbavitelja i Otkupitelja(Izaija 52,9-15). Slijedi treÊa razina na kojoj se Mesija prikazuje kakostrada (Izaija 53). Ova pouka poËinje posljednjom razinom jer se Ëini dapisac navodi ove tri razine obrnutim redoslijedom.

Ako slijedimo nadahnuto tumaËenje, nema sumnje da je ovaj Slugakoji strada Krist. “Da bi se ispunila rijeË koju kaza prorok Izaija: ‘Go-spodine, tko je vjerovao naπem propovijedanju? Komu li bijaπe objavlje-na snaga Gospodnja?’ … To reËe Izaija kad je vidio njegovu slavu i onjemu govorio.’ (Ivan 12,38.41)

Jasno je da se Sluga ærtvuje kao zamjena, kao πto je pokazano usljedeÊim redcima: “On je naπe bolesti ponio, naπe je boli na se uzeo.”(Izaija 53,4) “Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njegasatrijeπe. … Njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5) “A Jahve je svaliona nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,6) “Sluga moj pravedni opravdat Êemnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.” (Izaija 53,11)

Ellen G. White piπe: “Pavao je pokazao kako je Bog tijesno povezaoærtvenu sluæbu s proroËanstvima o Onome koji je bio odveden ‘k’o jagnjena klanje’. Mesija je trebao dati svoj æivot ‘za naπe grijehe’. GledajuÊiprizor Spasiteljeve ærtve pomirnice stoljeÊima unaprijed, prorok IzaijaposvjedoËio je da se Boæji Jaganjac sâm ‘ponudio na smrt i meu zlikov-ce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi’ (Izaija 53,5.12). Pret-kazani Spasitelj trebao je doÊi ne kao ovozemaljski kralj, izbavitelj æi-dovskog naroda od zemaljskih tlaËitelja, veÊ kao Ëovjek meu ljudima,da æivi æivotom siromaπtva i poniæenja i da na kraju bude prezren, odba-Ëen i pogubljen. Spasitelj proreËen u starozavjetnim Pismima trebao sesâm ærtvovati za pali ljudski rod i tako ispuniti zahtjeve prekrπenogZakona. U Njemu je slika ærtve postala stvarnost, a Njegova smrt nakriæu dala je smisao cijelom æidovskom sustavu.” (Djela apostolska, str.142,143; u izvorniku 227.228)


Mesija, Otkupitelj i Kralj

Pjesma o Sluzi Jahvinu u Izaiji 52 naglaπava joπ dvije faze radamesijanskog Sluge.

Nakon izvrπenog pomirenja Sluge kao zamjene, moguÊe je otkup-ljenje Njegovog naroda. “Ærtvuje li æivot svoj za naknadnicu, vidjet Êepotomstvo.” (Izaija 53,10) Ovo je takoer slika iz 52. poglavlja Knjigeproroka Izaije (poËevπi od druge polovine 9. retka). Prizor otkupljenognaroda viπe ne ukljuËuje sliku Sluge koji strada, veÊ sliku hrabrog rat-nika koji “je pokazao svetu miπicu svoju” (Izaija 52,10 — ©ariÊ). Svetamiπica simbol je Njegove sile, koja Ëini moguÊim spasenje Njegovognaroda.

Taj prizor u Izaiji 52 ostavlja na nas dojam svojom silom i veliËan-stvenoπÊu. U srediπtu se nalazi slika zapovjednika, uzviπenog voe: “Uz-dignut Êe se i uzvisiti i biti veoma visoko.” (Izaija 52,13)

Postoji divan razlog za Njegovo uzdizanje: konaËni uspjeh Njegovogposlanja. Jahve objavljuje uzdizanje svojega Sluge zbog Njegove zadovo-ljavajuÊe smrti za grijehe Njegovog greπnog naroda i pogana (vidi: F.Duane Lindsey, The Servant Songs: A Study in Isaiah, str. 138)

Iako “mu je lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem viπe nijenaliËio na Ëovjeka”, On Êe ipak “mnoge zadiviti narode, i kraljevi Êe prednjim usta stisnuti” (Izaija 52,14.15). Svi narodi bit Êe svjedoci Njegovoguzdizanja jer kao πto Ëitamo, On Êe biti uzdignut “pred oËima svihnaroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga naπega” (Izaija 52,10).

SljedeÊa faza u pjesmi (premda se, tehniËki govoreÊi, prema redo-slijedu pojavljivanja u Knjizi proroka Izaije ovaj odlomak javlja prvi) jestMesija kao Kralj. Mesija je otkupio svoj narod; djelo je zavrπeno. Sadakraljev glasnik objavljuje Sionu: “Bog tvoj kraljuje!” (Izaija 52,7) “»uj,straæari ti glas podiæu, zajedno svi kliËu od radosti” (Izaija 52,8) i, kaoπto je najavljeno prije, “veliËini njegove vladavine i miru neÊe biti kraja”(Izaija 9,7 — Varaædinska Biblija).

Bog otkupljuje svoj narod od tlaËenja, nevolje i robovanja stranimnarodima, posebno Babilonu, i vraÊa ga u njegovu domovinu, Jeruzalem.Bog takoer πalje Isusa Krista, Mesiju, kao Slugu koji strada da umrena kriæu i otkupi svoj narod i sva ljudska biÊa koja Ga prime iz ropstvagrijehu. Jednoga dana On Êe povesti svoje otkupljenike kuÊi i tada Êezauvijek vladati.

“Ovdje proreËeno izbavljenje odnosilo se, prvo, na izbavljenje do-slovnog Izraela od naroda koji su ga tlaËili (vidi Izaija 40,1; 44,28—45,13), a zatim na sveopÊe izbavljenje od grijeha i svega zla preko SlugeJahvina (vidi Izaija 41,8; 42,1) iz 53. poglavlja, odnosno Mesije. ... Njego-


va sila kojom izbavlja svoj narod i poslije pobjeda Evanelja pokazujuda vlada On, a ne Sotona.” (SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 287)


1. U ovoj pouci prouËavali smo o Mesiji kao Sluzi Jahvinu. ©tomislite, zaπto nam se Gospodin odluËio otkriti kao Sluga? ProËitajteIzaija 52; 53.

2. Kako razumijete sljedeÊi redak: “Al’ se Jahvi svidje da ga pritisnebolima.” (Izaija 53,10)? Kako nam apostol Pavao pomaæe da shvatimoovu tajnu, kao πto je reËeno u ovom retku: “Njega koji je bio bez ikakvagrijeha Bog uËini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pra-vednoπÊu Boæjom.” (2. KorinÊanima 5,21)?

3. Naπa nada nalazi se u Ëinjenici da Bog koji je izbavio svoj narodu proπlosti, dolazi u skoroj buduÊnosti povesti svoj narod u novi Je-ruzalem. Prema Knjizi proroka Izaije, na pozornicu ovozemaljske povije-sti iziπla su mnoga kraljevstva, a na kraju su nestala.

©to je s Mesijinim kraljevstvom? Koliko Êe trajati vladavina “Sina»ovjeËjeg“? ProËitajte Daniel 7,14: “Njemu bi predana vlast, Ëast i kra-ljevstvo, da mu sluæe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast jevjeËna i nikada neÊe proÊi, kraljevstvo njegovo neÊe propasti.”


Pouka 11 6.—13. oæujka 2021.

Pruæanje ljubaviSrediπte prouËavanja: Izaija 55


Izaija 55 jedinstveno je poglavlje. Mnogim ljudima pomoglo je dashvate kako je spasenje namijenjeno svim greπnicima koji se æele spa-siti. Ljudi se ne spaπavaju svojim pravednim djelima, veÊ zahvaljujuÊionome πto je Bog uËinio za njih preko Sluge Jahvina.

Poglavlje se moæe podijeliti na dva dijela. Prvi obuhvaÊa ulomak od1. do 5. retka, a drugi od 6. do 13.

Ova pouka istraæuje dva vaæna izraza: “æivjeti” i “traæiti”, u vezi spozivom ispunjenim ljubavlju: Vratite se Gospodinu.

ProuËavat Êemo tri teme: 1) Milost za sve; 2) Kako zadobiti istinskiæivot; 3) Povratak Jahvi.

DRUGI DIO: Komentar

Milost za svePjesma o Sluzi Jahvinu na slikovit naËin opisuje Mesijino djelo za

ljude. On umire umjesto njih. U Izaiji 54 Ëitamo kako Bog Ëini sve nebi li nam osigurao spasenje: “Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi,al’ se ljubav moja neÊe odmaÊ’ od tebe, nit’ Êe se pokolebati moj Savezmira, kaæe Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10) Poglavlje zavrπavaobeÊanjem Njegovom narodu: “To im je pobjeda od mene — rijeË jeJahvina.” (Izaija 54,17)

Prema tome, reËeno jezikom ljubavi, Izaija govori o otkupljenjukoje daje Bog. Meutim, slobodan i milostivi poziv upuÊen svima koji su“gladni i æedni” treba biti prihvaÊen. U 55. poglavlju Knjige prorokaIzaije naglaπava se da ljudi trebaju prihvatiti spasenje koje im je omogu-Êio Gospodin. Zato poglavlje zapoËinje pozivom: “O svi koji ste æedni,doite na vodu; ako novaca i nemate, doite. Bez novaca i bez naplatekupite vina i mlijeka!” (Izaija 55,1)

Ovaj poziv otvara vrata svima i obuhvaÊa ljude sa svih strana. Pozivdaleko prelazi granice Jude. Nitko ne mora platiti jer je dug koji jenemoguÊe vratiti na Ëudesan naËin namiren za svakoga od nas.


U Izaiji 55,3 pisac jasnim paralelizmom dodatno objaπnjava πto po-ziv obuhvaÊa:

A. “Priklonite uhoB. i k meni doite,

A’. posluπajte,B’. i duπa Êe vam æivjeti.”

Zanimljivo je zapaziti da je prirodna posljedica poziva “k meni doi-te” “i duπa Êe vam æivjeti”. Osnovno znaËenje hebrejskoga glagola uposljednjoj reËenici, hyh, jest “æivjeti” ili “ostati na æivotu” (David J. A.Clines, ur., Dictionary of Classical Hebrew, sv. 3, str. 204,205). Smisaomu je “spasiti æivot”. C. F. Keil smatra da ovaj izraz sadræi misao nesamo o ostajanju na æivotu, veÊ o zadobivanju istinskog æivota (MinorProphets, Commentary on the Old Testament in Ten Volumes, sv. 10,str. 279) »ini se da se ovdje hyh koristi u smislu “vratiti se u æivot” ili“ponovno oæivjeti”.

Dakle, prema ovom retku jedini naËin da zadobijemo istinski æivot,kao narod i kao pojedinci, jest da Ëujemo Boæji poziv i da doemo kNjemu.

Kako zadobiti istinski æivot

U drugom dijelu 55. poglavlja Knjige proroka Izaije, od 6. do 13.retka, naglaπava se misao izraæena u prvom dijelu. To se postiæe upo-trebom joπ jednog kljuËnog izraza, hebrejskoga glagola drπ, koji se pre-vodi kao “traæiti”, primjerice:

“Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok je blizu!” (Izaija55,6)

Glagol drπ koristi se u imperativu, πto znaËi da ne upuÊuje samosavjet, veÊ izriËe zapovijed. Osnovno znaËenje glagola drπ je “traæiti” iima konotaciju “bogosluæja i posveÊenosti”. Druga moguÊa znaËenjajesu “savjetovati se, pitati, traæiti vodstvo, briæljivo traæiti” (David J. A.Clines, ur., Dictionary of Classical Hebrew, sv. 2, str. 473; Ludwig Koehleri Walter Baumgartner, The Hebrew and Aramaic Lexicon of the OldTestament, sv. 1, str. 233).

Traæenje Jahve nije neko strano iskustvo izraelskog naroda. Izra-elcima je savjetovano da traæe Jahvu dok æive meu poganskim narodi-ma: “Ondje Êeπ traæiti Jahvu, Boga svoga. I naÊi Êeπ ga ako ga budeπtraæio svim srcem svojim i svom duπom svojom.” (Ponovljeni zakon4,29)

Traæenje Jahve takoer je osobno iskustvo. Rebeka traæi Jahvu usvojoj teπkoj trudnoÊi: “No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te


ona uzviknu: ‘Ako je tako, zaπto Êu æivjeti!’ Ode, dakle, da se posavje-tuje s Jahvom.” (Postanak 25,22) Na isti se naËin Boæji narod poziva datraæi Jahvu, pogotovo u teπkim trenucima.

U 2. o kraljevima 22 iznosi se iskustvo kralja Joπije kada kaæe:“Idite i upitajte Jahvu o meni i o narodu, i o svoj Judeji, zbog ove knjigeπto je naena.” (redak 13)

U odreenim sluËajevima traæenje Jahve povezano je s istinskimbogosluæjem i Ëista je suprotnost klanjanju idolima (Jeremija 8,2). “Ipakse naπlo neπto dobro u tebe: uklonio si aπere iz zemlje i pregnuo svimsrcem da traæiπ Jahvu!” (2. Ljetopisa 19,3)

Traæenje Jahve takoer je povezano sa zavjetnim odnosom: “Zavj-etovaπe se da Êe traæiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svomduπom.” (2. Ljetopisa 15,12) A sliËno tome, o Joπafatu je reËeno da nijehodao putovima Baala, nego je “traæio Boga svojih otaca i hodio ponjegovim zapovijedima” (2. Ljetopisa 17,4). Psalmist izjavljuje: “Blaæenioni koji Ëuvaju propise njegove, Ëitavim srcem njega traæe.” (Psalam119,2)

Ako ne traæimo Gospodina, posljedica je ponaπanje koje promaπujecilj, kao πto vidimo u sluËaju Roboama, o kojem je reËeno: “»inio je zlo,jer nije pregnuo srcem da traæi Jahvu.” (2. Ljetopisa 12,14) Onaj tko netraæi Gospodina nije razuman: “Jahve s nebesa gleda na sinove ljudskeda vidi ima li tko razuman Boga da traæi.” (Psalam 14,2)

Pravna upotreba rijeËi drπ uz Jahvu kao subjekt znaËi zahtjev. DavidDeninger smatra da “proroci upozoravaju na dvije zloupotrebe: traæenjedrugih umjesto Jahve i prazno traæenje Boga” (Willem A. VanGemeren,ur., New International Dictionary of Old Testament Theology and Ex-egesis, sv. 1, str. 995).

Ukratko reËeno, Ëin traæenja Jahve uvijek ukazuje na obnavljanjeodnosa i zadobivanje istinskog æivota. U Izaiji 58,2 pruæa se daljnji uvidu traæenje Jahve: “Dan za danom oni mene traæe i æele znati mojeputove, kao narod koji vrπi pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga.”

Povratak Jahvi

Izaija 55 poËinje otvorenim pozivom onima koji æele spasenje. Onje upuÊen svima. To je poziv koji unosi korjenitu promjenu u æivotu dokse primatelj kreÊe iz jednog spasonosnog iskustva u drugo. Zaπto jetakva promjena nuæna? Zbog grijeha.

Knjiga jasno govori o tome πto je za Boga grijeh. Poruka nadeupuÊena Judi u 40. poglavlju Knjige proroka Izaije poËinje rijeËima:“Jer iz Jahvine ruke primi [Jeruzalem] dvostruko za sve grijehe svoje.”


(Izaija 40,2) Grijeh se u Knjizi proroka Izaije opisuje kao hodanje dalekood Gospodnjih putova. OznaËava æivot suprotan Boæjim uputama (Izaija42,24). Drugim rijeËima, biranje æivota u grijehu donosi otuenost odBoga: “Nego su opaËine vaπe jaz otvorile izmeu vas i Boga vaπega.”(Izaija 59,2) Prema tome, grijeh je ozbiljna prepreka u odnosu izmeuBoga i ljudskog roda.

Izaija 55, posebno redak 7, ide u istom smjeru: “Neka bezboænikput svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.” Ovdje “ostaviti” znaËi “odreÊise, napustiti”. Dakle, ne ukljuËuje misao o spaπavanju ljudskog biÊa u(ili s) njegovim grijesima, veÊ od njegovih grijeha. Vaæno je zapazitiblizak odnos izmeu rijeËi “put” (u hebrejskoj Bibliji oznaËava “æivot“)i “naum“.

Prvi dio 7. retka pomaæe nam da shvatimo put kojim moramo poÊida bi nam Bog darovao obnovljeni æivot. Kad odbacimo æivot u grijehu,moæemo se vratiti Gospodnjem putu. Upravo na putu prema Gospodinugreπnik ostavlja svoje putove i postaje, korak po korak, nova osoba kojana taj naËin stjeËe novi æivot:

A. “Nek’ se vrati Gospodu,B. koji Êe mu se smilovati,

A’. k Bogu naπem,B’. jer je velikoduπan u praπtanju.”


1. “Posluπaj” i “Ëuj” oblici su imperativa kojim Biblija Ëesto izraæavaBoæji savjet upuÊen Njegovom narodu preko svojih glasnika. Na primjer,u Ponovljenom zakonu 4,1 Ëitamo: “A sada, Izraele, posluπaj zakone iuredbe kojima vas uËim, da biste ih vrπili i tako poæivjeli te uniπli izaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaπih.” Kakvo je bilovaπe iskustvo sa sluπanjem Boæje rijeËi?

2. Razmiπljajte o sljedeÊem odlomku koji govori o Boæjoj ljubavi:“Zar moæete vjerovati da bi Gospodin nemilosrdno odbio ikojeg greπnikakoji Ëezne da Mu se vrati, koji Ëezne da odbaci svoje grijehe i pokajniËkipadne pred Njegove noge? Odbacite takve misli! Niπta ne moæe viπenaπkoditi vaπoj duπi od gajenja takvih shvaÊanja o vaπemu nebeskomOcu. On mrzi grijeh, ali ljubi greπnika, i zato je dao sebe u Osobi Kristada mogu biti spaπeni svi koji æele, i uæivati vjeËno blaæenstvo u kraljev-stvu slave. Koje su se snaænije i njeænije rijeËi mogle pronaÊi od onihkoje je On izabrao da bi izrazio svoju ljubav prema nama? On izjavljuje:‘Moæe li æena zaboravit’ svoje dojenËe, ne imat’ suÊuti za Ëedo utrobesvoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu.’” (Izaija 49,15)


(Ellen G. White, Put Kristu, str. 56; u izvorniku 54) Kako ste doæivjeliBoæju ljubav u svojem æivotu?

3. Zamolite uËenike u razredu da govore o svojem iskustvu “traæenjaJahve”.


Pouka 12 13.—20. oæujka 2021.

»eænja narodaSrediπte prouËavanja: Izaija 60


U proroËkim spisima boæansko otkrivenje ne odnosi se samo naprorokovo vrijeme, veÊ i na vrijeme koje nadilazi neposredni okvir ukojem je objavljeno. Ispunjenje proroËke objave Ëesto je vremenski uda-ljeno od sluæbe proroka. U 60. poglavlju Knjige proroka Izaije poruka jedana u okviru buduÊeg povratka Jude iz babilonskog suæanjstva. Me-utim, poruka ima i buduÊu primjenu na slavni dogaaj obnove otkuplje-nika na svrπetku vremena.

U Izaiji 60 nalazi se jedna od najoptimistiËnijih poruka knjige. Ovapouka istraæuje prve retke ovog poglavlja i pojedine retke iz 61. poglav-lja.

U ovoj pouci istraæuju se sljedeÊe tri teme: 1) “Ustani, zasini”; 2)Svjetlost grada i 3) Pomazanik.

DRUGI DIO: Komentar

“Ustani, zasini”

Prva reËenica ovog poglavlja sadræi dva glagola æenskog roda uimperativu: “Ustani, zasini.” ReËenica pokazuje da se radi o Jeruzalemui njegovoj buduÊoj obnovi. U prethodnom poglavlju postoje odreenepoveznice s glagolom “ustani”, ali tamo se on koristi u kaotiËnom opisuJudinog pada.

U Izaiji 60 izraz je povezan s pozitivnim elementom: ustani, zasini.Ovaj spoj rijeËi poËetna je toËka s koje moæemo protumaËiti odreeneIzaijine aluzije na Aronovo blagoslivljanje u Brojevima 6,24-26: “Neka teblagoslovi Jahve i neka te Ëuva! Neka te Jahve licem svojim obasja,milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!”Vjerojatno je ova molitva utjecala na Izaiju 60, posebno reËenica: “Nekate Jahve licem svojim obasja.”

Veza izmeu Aronovog blagoslivljanja u Brojevima 6,24-26 i Izaije60 poËiva na upotrebi istog hebrejskog glagolskog korijena ’wr (“svijetli-ti”) u oba teksta. »ini se da Izaija na otkupljeni Jeruzalem primjenjuje


blagoslov iz Petoknjiæja, koji se spominje u vezi sa sjajem Boæjeg lica.Prema glediπtu Luisa A. Schökela, sjaj lica izraæava naklonost (TheSacred Books: Leviticus, Numbers and Deuteronomy, sv. 2, str. 147).

Prema tome, Izaija tjeπi Jeruzalem slikom sjaja, ali Jeruzalem nemasvoj sjaj. To je neπto πto mora primiti iz vanjskog izvora. Izaija dobroopisuje ovaj dobiveni sjaj: “Jer svjetlost tvoja dolazi.” (Izaija 60,1 —Varaædinska Biblija) Stoga Êe to slavno iskustvo otkupljenog Jeruzale-ma biti izraz boæanske milosti.

ReËenica: “Ustani, zasjaj, jer svjetlost tvoja dolazi i nad tobom sviÊeslava Gospodnja” pokazuje jasan paralelizam povezan veznikom “i”.Svjetlost koja dolazi Gospodnja je slava, i Njegova je slava donijela sjajJeruzalemu.

Svjetlost grada

Osim utjecaja Ëuvenog Aronovog blagoslova, pojam svjetlosti ili sja-ja, karakteristiËan za Mojsijeve susrete s Jahvom, takoer utjeËe naIzaiju u ovom poglavlju.

Na primjer, u Izlasku stoji da Mojsije “nije ni znao da iz njegovalica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.” (Izlazak 34,29)

Motiv sjaja takoer je prisutan kada Bog vodi Izraelce u pustinji:“Jahve je iπao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje,a noÊu u stupu od ognja, da im svijetli.” (Izlazak 13,21)

U Izaiji 60,2 pojavljuje se joπ jedna zanimljiva paralela s ovimmotivom svjetlosti u Izlasku i pomaæe nam da shvatimo sliku o sjajuJeruzalema: “A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebeobasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.”

Iz konteksta je jasno da je “Zemlja” paralela “narodima”, dok je“Jahve” paralela “Slavi njegovoj” u drugom dijelu reËenice. Izrazi “Jahve”i “Slava njegova” koriste se naizmjeniËno.

Poruka je jasna: Bog obeÊava Jeruzalemu sjajnu buduÊnost. Iakolica Boæjeg naroda pokazuju tragove borbi iz proπlosti (Izaija 60,15),“okonËat Êe se dani tvoje æalosti” (Izaija 60,20) zato πto Êe se pokazatiSlava Jahvina. Izaija to opisuje veliËanstvenim rijeËima: “NeÊe ti viπesunce biti svjetlost danju, nit’ Êe ti svijetlit mjeseËina, nego Êe Jahvebiti tvoje vjeËno svjetlo, i tvoj Êe Bog biti tvoj sjaj.” (Izaija 60,19)

Ovo novo iskustvo donosi i krajnji napredak: “Ti Êeπ sisati mlijekonaroda, sisat Êeπ grudi kraljeva.” (Izaija 60,16) Ovo novo razdoblje bla-gostanja ukljuËuje novi poredak u “gradu”. “Za glavara tvoga postavit ÊuMir, Pravdu za vladara.” (Izaija 60,17) Druge odlike slavnog Jeruzalemajoπ su radost, transcendentnost i spasenje (usporedi Izaija 60,5.9.18):


sve one potjeËu od Jahve. NoÊ je nestala za napuπteni grad. Svanuo jenovi dan i “nazvat Êe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova”(Izaija 60,14),

U vezi s tim, Ellen G. White piπe: “I tada Êe oni koji su otkupljeniod ljudi primiti svoju obeÊanu baπtinu. I tako Êe se Boæja namjera sIzraelom potpuno ispuniti. Ono πto Bog æeli uËiniti, ljudi ne mogu spri-jeËiti. »ak tijekom djelovanja sila zla, Boæja namjera je ustrajno iπlanaprijed, prema svome ostvarenju. Tako je bilo s domom Izraelovimtijekom cijele povijesti podijeljenog kraljevstva; tako je i s duhovnimIzraelom danas.” (Proroci i kraljevi, str. 458; u izvorniku 720)

PomazanikCijelo 61. poglavlje govori o Mesiji koji donosi otkupljenje i pravdu

svojem narodu. Poglavlje se moæe podijeliti na tri dijela: 1) proroËanstvoo Mesiji koji dolazi i Njegovom poslanju (redci 1-3), 2) utjecaj ili rezultatMesijinog poslanja (redci 4-9) i 3) uzviπeni hvalospjev Bogu (redci 10.11).

U Bibliji se ponavlja tema o pomazaniku. “Pomazati” znaËi “odreditipojedinca i izdvojiti ga za neku posebnu sluæbu ili poslanje”. Na primjer,Mojsije je pomazao Arona za velikog sveÊenika (Izlazak 40,13). Samuelje pomazao ©aula i Davida za izraelske kraljeve (1. Samuelova 10,1;16,13).

Bog Otac pomazao je Krista po Duhu Svetom (Psalam 45,7; Djela10,38) (vidi: Nichol, The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv.4, str. 317). Isus tumaËi da je On Pomazanik iz Izaije 61,1.2. ProËitavπiovaj ulomak, On govori svojim sluπateljima: “Danas se ovo Pismo, kojeste Ëuli svojim uπima, ispunilo.” (Luka 4,21)

PiπuÊi o tom poglavlju, Ellen G. White ustvruje: “©ezdeset prvoIzaijino poglavlje svjedoËi da je Krist trebao raditi baπ taj rad koji jeradio.” (Isusov æivot, str. 375; u izvorniku 458)

U drugom dijelu knjige Ellen G. White otkriva odreene pojedinostio Isusovoj primjeni ulomka u Izaiji 61 dok je propovijedao u Nazaretu:“Kad je Isus u sinagogi Ëitao proroËanstvo, nije proËitao konaËni opisMesijina rada. ProËitavπi rijeËi: ‘Da navijestim godinu milosti Jahvine’,izostavio je reËenicu ‘i dan odmazde Boga naπega’ (Izaija 61,2). To je biloisto toliko istinito kao πto je bio prvi dio proroËanstva; svojom πutnjomIsus nije porekao istinu. Meutim, na ovom posljednjem izrazu Njegovisluπatelji rado su se zadræavali æeleÊi da se ispuni. Objavljivali su sudo-ve protiv neznaboæaca ne shvaÊajuÊi da je njihova krivnja bila Ëak veÊanego drugih. Njima je najhitnije bila potrebna milost koju su oni takospremno uskraÊivali neznaboπcima. Tog dana u sinagogi, kad je Isusstajao meu njima, imali su priliku prihvatiti poziv Neba. On koji ‘uæiva


u pomilovanju’ (Mihej 7,18) rado bi ih spasio od uniπtenja koje su prizi-vali njihovi grijesi.” (Isusov æivot, str. 183; u izvorniku 240,241)


1. Bog nas æeli proslaviti u svojem Sinu i obnoviti naπ poloæaj kaodjece Njegovog kraljevstva. Kada se vratimo na taj poloæaj, On æeli daodraæavamo Njegov karakter. Narodi i ljudi trebaju vidjeti Boæju slavu uNjegovom narodu.

Mi smo pozvani odraæavati Gospodnju slavu. Mi sami nismo svjetlo.Mi samo moæemo odsjajivati Gospodnje svjetlo. ©to Isusove rijeËi: “Viste svjetlo svijetu” (Matej 5,14) znaËe za vas? Na koje naËine mi od-sjajujemo Njegovo svjetlo?

2. ProËitajte Luka 4,18.19: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me po-mazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navije-stim osloboenje zarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima, da oslobo-dim potlaËene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” Koja naËela oπirenju Evanelja moæemo izvuÊi iz ovih redaka?


Pouka 13 20.—27. oæujka 2021.

Novoroenje planeta ZemljeSrediπte prouËavanja: Izaija 65; 66


Od 63. poglavlja Knjige proroka Izaije pa do kraja knjige opisuje seslavna buduÊnost koja oËekuje Boæji narod, usprkos Ëinjenici da takoËesto krπi Savez.

Kao πto Êemo vidjeti, ljudi izvan granica Jeruzalema pripadnici suBoæjeg naroda na svrπetku. Na kraju knjige javlja se druga vaæna temao Bogu kao Stvoritelju i Obnovitelju. Iako su novo nebo i nova zemljaobeÊani narodu koji se vraÊa iz babilonskog suæanjstva, ovo obeÊanjeima i eshatoloπko ispunjenje na svrπetku vremena.

U ovoj pouci prouËavamo sljedeÊe tri glavne teme: 1) Voa i Spasi-telj, 2) Gospodnji otkupljeni narod i 3) Bog kao Obnovitelj.

DRUGI DIO: Komentar

Voa i Spasitelj

Ulomkom u Izaiji 63 poËinje novi dio knjige. Ovdje se prikazujehrabri ratnik “πto u silini snage svoje koraËa” i koji je “uzmoæan spasiti”(Izaija 63,1 — Varaædinska Biblija). Njegova je odjeÊa poprskana krvlju(Izaija 63,3). “I on im posta Spasitelj.” (Izaija 63,8) SliËna slika pojavlju-je se u Otkrivenju: “ObuËen je u ogrtaË umoËen u krv, a njegovo imeglasi: RijeË Boæja.” (Otkrivenje 19,13)

Poglavlje sadræi i druge Spasiteljeve osobine: On je Voa koji us-mjerava svoj narod kao u Mojsijevo vrijeme (Izaija 63,12.13); na krajupoglavlja zabiljeæena je tvrdnja: “Jer Otac si naπ! Abraham nas ne poznaje,i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naπ Otac, Otkupitelj naπ — imeti je oduvijek.” (Izaija 63,16)

SljedeÊe poglavlje (Izaija 64) podsjeÊa nas da je Bog uËinio straπnestvari koje Njegov narod nije oËekivao (Izaija 64,3). U njemu se ponovnotvrdi: “Naπ si otac, o Jahve.” (Izaija 64,7)

Zatim u Izaiji 65 pisac spominje joπ jednu stranu Boæjeg karaktera.On se otkriva u prvoj osobi. On izjavljuje: “Potraæiπe me ... naoπe me.”(Izaija 65,1) U skladu s prethodnom izjavom, Izaija prikazuje Jahvu kao


pristupaËnog Boga. “Rekoh: ‘Evo me! Evo me! Svagda sam pruæao ruku.’”(Izaija 65,1.2)

U ovom je poglavlju prikazana joπ jedna znaËajna Boæja osobina.On donosi sud i naknadu Zemlji. “NeÊu uπutjet dok im ne platim, dokim ne platim u njedra, za bezakonja vaπa i vaπih otaca, sve zajedno —govori Jahve.” (Izaija 65,6.7) Onima koji “su Jahvu ostavili” (Izaija 65,11),On kaæe: “Za maË sam vas odredio” (Izaija 65,12), i: “Tako te ubio Jahve”(Izaija 65,15).

SliËne misli o Bogu iznose se i u 66. poglavlju Knjige prorokaIzaije. Bog je prikazan kao vrhovni Vladar svemira. On kaæe: “Nebesa sumoje prijestolje, a zemlja podnoæje nogama!” (Izaija 66,1) Ova slika ja-vlja se i u vienju u Izaiji 6,1-3: “Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijesto-lju.”

Zatim Njegov glas dopire iz Hrama: “Glas je to Jahve koji uzvraÊasvojim neprijateljima.” (Izaija 66,6; usporedi Izaija 65,6) Ovaj opis nago-vjeπtava konaËno uniπtenje Boæjih neprijatelja — onih koji “izabraπesvoje putove” i Ëijoj se duπi “mile gnusobe njihove” (Izaija 66,3).

U Izaiji 66,15.16 iznose se jasne pojedinosti o konaËnom uniπtenju:“Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem — bojna su mu kola poput vihora — dau jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju æarkome. Da, suditÊe Jahve ognjem i maËem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mno-πtvo Êe biti.”

»ini se da ovaj tekst upuÊuje na uniπtenje, na konaËno razaranje— posljednje Gospodnje djelo u pravednoj i poπtenoj osveti protiv Njego-vih neprijatelja. Izaija zavrπava svoju knjigu ukazujuÊi na potpuni porazGospodnjih neprijatelja koji su se pobunili protiv Njega. Kraj je doπao;pobjeda je potpuna: “IzlazeÊi, gledat Êu trupla ljudi koji se od meneodmetnuπe: crv njihov neÊe umrijeti, i njihov se oganj neÊe ugasiti — bitÊe na gadost svim ljudima.” (Izaija 66,24)

Gospodnji otkupljeni narod

Izaija 63 otkriva da veliki dan Gospodnji, dan izvrπenja Njegovogsuda, ima dvije glavne primjene: “Jer dan osvete bijaπe mi u srcu, doπlaje godina mojeg otkupljenja.” (Izaija 63,4) S jedne strane, za Njegovnarod dan suda bit Êe dan otkupljenja; ali s druge strane, sud Êe bitidan osvete za one koji su se pobunili protiv Gospodina.

Prema tome, prouËit Êemo odreene osobine koje ovo poglavljeiznosi o otkupljenicima. To je Njegov narod kroz sva vremena. Meunjima se nalaze ljudi iz Abrahamova vremena (Izaija 63,7-19). “Jer Otacsi naπ! Abraham nas ne poznaje, i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti


si naπ Otac, Otkupitelj naπ — ime ti je oduvijek.” (Izaija 63,16) UpuÊivanjena Abrahama moæe znaËiti duhovne, kao i prave Abrahamove potomke.

Naæalost, Boæji narod prekrπio je Savez. On nastavlja Ëiniti grijehdugo vremena. Izaija kaæe: “I opaËine naπe k’o vjetar nas odnose.” (Izaija64,5) SliËan opis Boæjeg naroda nalazimo u posljednjim poglavljima Knjigeproroka Izaije. Oni su “narod odmetniËki, koji hodi putem zlim, zamislima svojim” (Izaija 65,2). Oni su narod “koji me bez prestanka u licesrdi”, ljudi koji su “Ëinili πto je zlo u oËima mojim, izabirali πto mi nijepo volji” (Izaija 65,3.12). Ova se tema ponavlja u 66. poglavlju: “Kao πtooni izabraπe svoje putove i duπi im se mile gnusobe njihove ... nego suËinili πto je zlo u oËima mojim, izabrali ono πto mi nije po volji.” (Izaija66,3.4)

Meutim, Gospodin gleda na svoj narod sa suosjeÊanjem: “Ovakoveli Gospod: ‘Kao πto se kaæe o grozdu, kad se u njemu nae soka: Nekvari ga; jer je blagoslov u njemu! tako Êu uËiniti zbog sluga svojih, dane uniπtim sve.’” (Izaija 65,8 — ©ariÊ)

Niphal, oblik glagola mπ’ (preveden kao “nae se”), sadræi teoloπkeimplikacije vrijedne naπeg razmatranja. Boæji sluge (sok u grozdu) samoπto nisu uniπteni, ali Boæja milost ih “nalazi”. NeÊe ih saËuvati njihovavrijednost ili vjernost, veÊ Boæja milost.

SljedeÊi redak naglaπava istu misao. Jahve kaæe: “Izvest Êu iz Jakovapotomstvo, a iz Jude baπtinika gora svojih.” (Izaija 65,9)

Glagol “izvesti” izraæen je u prijelaznom obliku; prema tome, Bogi dalje odræava obeÊanje ËuvajuÊi naraπtaj koji se javlja iz Jakovljevihbaπtinika. Kontinuitet obeÊanja osiguran je ne zbog Jakovljeve ili Judinevjernosti, veÊ Boæje vjernosti. Da ponovimo, ona se ispunjavaju zahva-ljujuÊi Boæjoj milosti i vjernosti, a ne zbog djela Njegovog naroda.

Zanimljivo je zapaziti da je Jakovljevo potomstvo, ili sluge, u su-protnosti s onima “koji ste Jahvu ostavili” (Izaija 65,11): “Evo, sluge Êese moje radovati od sreÊe u srcu, a vi Êete vikati od boli u srcu i kukatiduπe slomljene!” (Izaija 65,14)

Jakovljevo potomstvo ostat Êe dovijeka. “Jer kao πto Êe nova nebesai zemlja nova, koju Êu stvoriti, trajati preda mnom — rijeË je Jahvina —tako Êe vam ime i potomstvo trajati.” (Izaija 66,22) Izaija koristi isturijeË, zera’ (“naraπtaj”, “potomstvo”), u Izaiji 65,9; 66,22.

Meutim, pripadnici svih naroda mogu se pridruæiti tim slugama iliJakovljevom potomstvu: “I oni Êe navijeπtati Slavu moju narodima.” (Iza-ija 66,19) Udruæeni s djecom Izraelovom, oni Êe donijeti “prinose uËistim posudama u Domu Jahvinu” (Izaija 66,20); “Uzet Êu [Jahve] sebiizmeu njih sveÊenike, levite” (Izaija 66,21). Ovo je objava o novoj di-menziji Boæjega izabranog naroda koji obuhvaÊa ljude πirom svijeta.


Bog kao Obnovitelj

Bog kao Stvoritelj vaæna je tema u Knjizi proroka Izaije. Tema jenaglaπena posebno u Izaiji 40: “Jahve je Bog vjeËni, krajeva zemaljskihstvoritelj” (Izaija 40,28), kao i u posljednjem dijelu knjige. Izaija prika-zuje Boga kao Stvoritelja i Obnovitelja da bi istaknuo misao o BoguOtkupitelju. Bog nije jednostavno stvorio ovaj svijet i ljudska biÊa, azatim ih zaboravio. On je stvorio ovaj svemir i ljudski rod, ali On je iOdræavatelj i, iznad svega, Otkupitelj svojih stvorenja.

To je razlog zaπto Gospodin kaæe: “Kao πto mati tjeπi sina, tako Êui ja vas utjeπiti — utjeπit Êete se u Jeruzalemu.” (Izaija 66,13)

Meutim, Izraelci, Boæji narod, jednog dana prognani su iz svojezemlje i odvedeni u babilonsko suæanjstvo. Razdvojeni su od svojihvoljenih, njihov Hram je uniπten i oduzeto im je sve πto su posjedovali,ali Bog je i dalje s njima.

ÆiveÊi u Babilonu, neki Izraelci gube nadu da Êe se ikada vratiti uJeruzalem. Misle da ih je Bog zaboravio zauvijek zbog njihovih grijeha(vidi molitvu u Danielu 9). Meutim, Bog im govori preko proroka Izaije:“Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijaπnje se viπe neÊespominjati, niti Êe vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kliËite zbogonoga πto ja stvaram.” (Izaija 65,17.18)

Ako razmotrimo obeÊanje upuÊeno Gospodnjem narodu u Izaijinovrijeme, vidimo da se radi o obeÊanju narodu koji Êe otiÊi u izgnanstvo.A Bog im unaprijed govori: Odreeni broj godina vidjet Êete u izgnanstvusamo babilonsku atmosferu, njegova nebesa i zemlju, ali ja Êu stvoritineπto novo za vas: “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju.”(Izaija 65,17)

To je jezik Postanka 1. »ak je upotrijebljen i isti glagol bara’ (“stvo-riti”). Ipak, postoji jedna zanimljiva razlika. U Postanku 1 glagol bara’u proπlom je vremenu, pa prijevod glasi: “Stvori Bog.” Radnja je zavrπe-na. Meutim, u Knjizi proroka Izaije hebrejski glagol bara’ nalazi se uparticipu, πto znaËi da je rijeË o radnji koja traje ili se ponavlja. DrugimrijeËima, iako Êe vaπa nebesa i zemlja iz Jeruzalema biti izgubljeni, jastvaram nova nebesa i novu zemlju za vas. Novi Jeruzalem podiÊi Êe seiz ruπevina. Vi Êete se vratiti i doæivjet Êete divno iskustvo: “Prijaπnje seviπe neÊe spominjati, niti Êe vam na um dolaziti.” (Izaija 65,17)

Ne moæemo zanemariti eshatoloπku dimenziju ove proroËke objave.Daljnje ispunjenje povezano je s “novim nebom” i “novom Zemljom” izOtkrivenja 21. Adam i Eva izgubili su svoje nebo i Zemlju, kao πto seposlije dogodilo Izraelu. Meutim, Bog, Stvoritelj, obeÊao je da Êe ponov-no stvoriti divan svijet.



1. U 66. poglavlju Knjige proroka Izaije, Gospodin govori: “Dolazimda saberem sve puke i jezike, i oni Êe doÊi i vidjeti moju Slavu!” (Izaija66,18) Jasno je da Êe Njegovi vjernici doÊi i iz drugih naroda osimizraelskog.

Kako razumijete sljedeÊu misao u Izaiji 19,25: “U onaj Êe dan Izrael,treÊi s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. Jahve nadVojskama blagoslovit Êe ga: Nek’ je blagoslovljen, reÊi Êe, moj narodegipatski, djelo mojih ruku Asirija i baπtina moja Izrael.” (Izaija 19,24.25)

2. Kako zamiπljate novo nebo i novu Zemlju koje Êe Bog stvoriti zanas na svrπetku vremena? ProËitajte Otkrivenje 21,1.2; 22,1-5.


www.adventisti.hrwww.znaci-vremena.com

RijeËi stvaraju slike, predodæbe, prizvuke. Snaæne, profi-njene, vjeπto skovane rijeËi proizvode moÊne, dojmljive sli-ke i glasne, reske prizvuke. To, naravno, objaπnjava zaπtonam Izaijine rijeËi tako gromko i jasno progovaraju Ëak inakon dvije tisuÊe i sedamsto godina.

U svojoj pjesmi o Sluzi koji strada, Izaija donosi slikuMesije u finijoj razluËivosti nego bilo gdje drugdje u Sta-rom zavjetu. Samo taj odlomak dovoljan je da opravda nje-gov nadimak “proroka evanelista”.

Izaijino proroËanstvo o Kiru, kojega oslovljava po imenustotinu pedeset godina prije nego πto je taj perzijski kraljosvojio Babilon, toliko je zapanjujuÊe precizno!

Izaijina nadahnuta knjiga vrijedno je knjiæevno sredstvoza prenoπenje boæanskih misli koje su toliko uzviπenije odljudskih koliko je nebo viπe od zemlje.

U nastojanju da oËuva identitet svojeg naroda izvoenjemostatka iz stanja beznaa i njegovim usidravanjem u stvar-nosti, Izaija je pozivao ljude da promatraju svojeg Boga,Sveca Izraelova, Stvoritelja Neba i Zemlje, koji ih je pozna-vao po imenu i koji je obeÊao da Êe ih izbaviti iz ognja, alisamo ako budu posluπni.

roy e. gane - adventisti hrvatska · 2020. 12. 25. · dr. roy gane, struËnjak za hebrejski jezik,...

Documents