179PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, str. 173-186

znanostnezaobilazna i u svakom pogledupoticajna (ne zaboravimo pri tom da jeodabranim ogledima autorica pridodalai iscrpan popis izvedbi tekstova domacihautora u profesionalnim hrvatskimkazalistima od 1. sijecnja 1990. do31. prosinca 2003. godine, kao i popisobjavljenih dramskih tekstova), ana nudisvjeza rjesenja i dokaz je autoricinadugogodisnjeg znanstvenog rada ciji jerezultat kvalitetan prinos nacionalnojteatrologiji,

kao i povijesti hrvatske

knjizevnosti.

jednom potvrduje kao dostojni nastavljacponajboljih tradicija nase teatrologijskekritike, uvjerljiv i temperamentni tumacne sarno hrvatskih dramskih i kazalisnihzbivanja duboko zakriljenih drustveno-politickim uvjetovanostima, vet i svih

njihovih popratnih teorijskokritickihobzora.

OgJede 0 suvremenoj hrvatskojdram; i kazaJistu u svakom slucaju valjaocijeniti kao nadasve inovativno djelo iu periodizacijskom i u interpretacijskomsmislu. Ova knjiga u kojoj su osjecaji iznanje vjesto prepleteni za teatrolosku je

Adriana

Car- Mihec

ZNACAJAN DOPRINOS HISTORIOGRAFIJI

Ivan Slamnig

SVjETSKA KNjlZEVNOST ZAPADNOGA KRUGA(Skolska knjiga, Zagreb 1999.)

M;roslav Beker

ROMAN 18. STOLjECA(Sko/ska knjiga, Zagreb 2002.)

Milivoj Solar

PO VljES T SVjETSKE KNjlZEVNOSTI(Golden marketing, Zagreb 2003.)

Ne treba vjerovati historicarima koji tvrde da mogu i da hate istraziti cinjenice

ne unoseci u njih niceg svog.

(Croce)

Djela i stakn uta u podnaslovuprikaza bave se korpusom tzv. svjetskeknjizevnosti. Rabim oznacnicu «tzv» jersintagma svjetska knjizevnost (Goethe:

povijest knjizevnosti bez imena...)svojom polisemijom otvara se raznimkonotiranjima. Tragom navedenihautora, ta ce sintagma ovdje oznaciti

PRlKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 173-186180

knjizevnu produkciju «diljem svijetall oddavnine naovamo. Svjetska knjizevnostmetonimijski je naziv kojim se pokrivaknj izevno-znanstveno podrucje po-vijesti

knjizevnosti najsireg korpusa -onog kojise bavi ukupnom (simbolicki misljeno)umjetnickom rijecju. Dakako da jereceni historiografski projekt neizvediv,sto zbog ogranicenosti Ijudskog/historiografskog znanja koje bi moralomati evidentirati i komentirati bas svaku

knjizevnu pojavu odvajkada -postujucisusljednost/istovremenost -sto zbogtehnickih razloga: u konvencionalnomudzbenickom volumenu jedva da jemoguce sistematizirano, kronolosko-egzemplarnim odabirom ponuditi svumnozinu takve literarne ponudea da svi antologijsko-udzbenickikriteriji budu donekle zadovoljeni.Dijakronijski i tome egzemplaran odabiruobicajen je stoga jer osigurava koliku-toliku povijesnu preglednost i principizvrsnosti uz ekonomiju izlozenoga.Nacelo izvrsnosti daleko vise otvaraprijepore, sukob misljenja oko kriterijano Ii kronikalisticko selektiranje.Tko su/koji su najbolji pisci svijeta,kontinenta, regije, etnicke skupine,nekog knjizevnog kruga? Zasto bas«najboljill i jesu Ii tzv. slavni i ovjencaniujedno i najbolji stvaraoci? Sto bivadobrim odnosno najboljim unutar nekeliterarne ponude? Knjizevnoznanstvena-kriticka, povijesna i teorijska -domenana tom se pitanju oduvijek ispomagalaestetickom prosudbom. Danas je estetikauvelike poljuljana u svom, od antike,naslijedenom i potom, doradivanomprosudivanju. Kriza slike svijeta, kriza

svijesti koja jest na djelu posljednjihstotinu ili stotinu i pedeset godinauvelike otezava konsenzus 0 umjetnicki/knjizevno lijepom, dobrom. Krizase reflektira i na knjizevnopovijesnuparadigmu te se danas uobicajilo govoriti0 krizi recene paradigme, ali i kriziumjetnicke slike svijeta.

No, i mimo toga nemoguce jepravedno i nepristrano napravitiudzbenicku rang listu ponajboljih usvjetskoj knjizevnoj produkciji a da seautor takva projekta ne ogri jesi 0 neko odselektorskih nacela. Zato se valja nadatisarno sto manjoj steti jer su antologicarskiideali potpune sistematicnosti, postivanja

«senioriteta», citanosti, «prevodenosti»,nagradivanosti, «prezivljavanja» krozstoljeca i milenije te zadovoljavanjaestetskih kriterija -uistinu tek ideali.(Usp. relevantan pristup ovoj temi utekstovima A. Flakera, Stilske formacije;V. Zmegaca, Problematika naziva«ekspresionizam» u knjizevnoj povijesti,u: Tezista modernizma; Spoznajniinteres historiografije knjizevnosti,u: Umjetnost rijeci, 2, 1980; takoderProblem knjizevne povijesti, isti casopis,br. 1, 1979; D. Horvata, a pisanjupovijesti knjizevnosti danas, u: Rijeckifiloloski dani 4, zbornik, ur. D. Stolac i

drugi, Rijeka 2002).ano sto svakako valja osigurati

knjizevnopovijesnim pregledom,antologijom, hrestomatijom islicnim pomagalom jest nadilazenjespomenickog karaktera/kriterija djela zavolju vrijednosne izvrsnosti ili onoga stose uobicajeno naziva estetskom razinomdjela, ma sto se danas pod estetskim

181

PRI KAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004)br. 1-2, sIr. 173-186

razumijevalo. Drugim rijecima, osiguratiautonomne namjesto heteronomnihkriterija. To podrazumijeva relativizacijuatribucija. Relativizacijaje kusnja i izazovonda kad se sa spomenickog «ambijenta»prelazi na medunarodnu vrijednosnuprosudbu, kad se iz «vlastita dvoristaizade na trg». To je, dakle, suocavanjenacionalnog korpusa i domacih kriterija5 medunarodnim/svjetskim korpusomi tzv. nadnacionalnim kriterijima. Iz

nadnacionalne, vrijednosne perspektiveradeni su projekti poput 100 djela svjetskeknjizevnosti, 100 svjetskih romana,tzv. citanka iz svjetske knjizevnostii 51. u dobroj vjeri da su kriterijemodoljeli pristranosti ili kompleksu maleknjizevnosti maloga naroda. Ipak, teskoje doseci pretpostavljenu neutralnost,

kriticki, klasifikatorsko/poredbeniodabir koji bi mimo i iznad ideologijskenatruhe selektirao djela. Podsjetimo:(...) Pojam knjizevne vrijednosti u sebije protus/ovan kad se upotreb/javakao osnova objasnjavanja prirodeknjizevnosti. U tom smis/u iznevjeravai aksi%ska estetika i knjizevnokritickoinzistiranje na strogo knjizevnimkva/itetama u ocjenjivanju knjizevnihdie/a. Ako pojmom knjizevne vrijednostize/imo nag/asiti, aka ze/imo na nekinacin oznaciti autonomiju knjizevnosti,onda, iz naseg razmatranja to s/ijedi,knjizevnost kao knjizevnost doista jesti subjektivna i objektivna, i opcenitai individua/na, i re/ativna i apso/utna,tj. ana je neko jedinstvo tih kategorija,jedinstvo koje se u ana/izi nuznorazbija te se zbog toga mis/jenju cini

protus/ovnim. Nag/asavajuci jednu

ili drugu stranu razbijenog jedinstva,kriticarske sko/e, pravci i smjerovi upoetici i estetici jednostranoseogranicujuna pojedinacne aspekte, i zbog toga imodgo va ra jedino ova ili ono rjesenje,rjesenje koje nije protuslovno, ali jezato nuzno nedostatnoo Autonomna

knjizevna vrijednost, prema tome, nijekategorija koja bi osigurala stvaranuvid u nacin na koji knjizevnost za nasdanas jest. (Solar, Antinomije knjizevnihvrijednosti, u: Knjizevna kritika i

filozofija knjizevnosti)Prijepori se otvaraju i oko same

periodizacije, vremenske lente s«ucrtanim» stilskim razdobljima,skolama, formacijama i sl. Sto je tockarazdiobe: djelo/djela ili pisac? Politickizemljovidi ili kulturne mape svijeta?Postoji Ii halo efekt i na planu lektire?Razvikani pisci koje nitko vise ne citai koji odavno ne komuniciraju s namadanasnjima, ali ih spomenicki, kao(kulturinu?) tekovinu prenosimo s policena policu, iz stoljeca u stoljece kaoneprikosnovene uzore? Spomenuti valjai tzv. palimpsest pisce -vrijedna djela,neprolazne misli, uglavnom tlV. malihknjizevnosti, pa onda (neosnovano) itzv. malih pisaca vjecno u sjeni velikihkultura, nacija, knjizevnosti i (velikih)pisaca. jer jezik male zemlje najcesceje limitirajuci za knjizevnu propulzijunjenih pisaca, osim ideologije (nad)mocivelikih i kolonizatorskih kultura, njihovihideologema i modeliranja svijesti 0

vrijednostima.U tom kontekstu valja razumjeti

Borgesov stih iz pjesme znakovita nasi ovaManjem pjesniku iz antologije: (000)

PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 173-186182

sintagme -ujedno naslove recentnihdjela -poput intimna teorija romana(istoimeni naslov romana Marine

Cabrajec), Ijepsa polovica knjizevnosti(istoimena knjizevnopovijesna studijaDunje Detoni Dujmic), prvo lice jednine(istoi menoknj izevnokritickodjelo J u I ijaneMatanovic). Navedeni naslovi zagovarajuslabu misao u nastojanju da knjizevnomdjelu/piscu/jeziku pristupaju sa zeljomza razumijevanjem i tumacenjem, ane za apriornim iznosenjem stavova i(pr)osudivanjem. Koji, ukratko znajuda su i zivot i knjizevnost veliki, a dami u njih upisujemo sarno svoje maleprice. (A, Ziatar, Kako ispricati povijest,u: Julijana Matanovic, Krsto i Lucijan,

Ljevak, Zagreb 2003., istaknula A. Z.) Neznaci da donedavni antologijski projekti,pregledi i povijesti knjizevne paradigmenisu bili autorski -upravo je FrangesovaPovijest hrvatske knjizevnosti vrloautorska u slobodi prosudbe i esejistickinaklonjenomtematizi ranj u pisaca, no ipakjos suspregnute «jail intonacije.Kako senavedeni problemi i aporije razrjesavajuu recentnim povijestima knjizevnosti?avdje se doticem Siamnigova, Solarovai Bekerova najnovijeg pregleda. Svjetska

knjizevnost zapadnoga kruga -adsrednjeg vijeka do danasnjih dana Ivana

Siamniga (SK, Zagreb 1999, daljeumjesto punog nasi ova djela Pregled)dopunjeno je i ponovljeno izdanjeistoga pregleda iz 1973. godine. Autor,kojeg na zalost vise nema medu nama, u

Predgovoru drugom izdanju primjecuje:(",) pokazalo se da je knjiga u osnovnojnamjeri uspjela, sto se vidi i po tome stoje davno rasprodana "(.,,) i u knjiznicama

Dadose drugima beskrajnu slavu bozi,I natpise i po/edinu novca, spomenike,povjesnike; I 0 tebi tek znamo, tamniprijatelju, I da 5 veceri jedne slu.sase

slavuja. (...JNadal je, nase je vri jeme tzv. postizmal

postizama, postmodernisticke skepse,hajke na logocentrizam, hegelijanskusliku svijeta i umjetnosti. U «modi" suautorski pristupi, subjektivne selekcije,emotivno natopljene koncepcije i vrlopersonalni odabiri... Donedavno bilo jenezamislivo, cak neuctivo, u proslovu,predgovoru, uvodu, i 51. navoditi osobnepojedinosti cak aka su i bile pokretacimadoticna projekta, knjizevnoga pregleda,analiticko-kritickoga presjeka... osimu stereotipu tzv. zahvale koju bi autorotisnuo 5 pocetka ili kraja knjige.Svjedoci sma «trenda", posebno medukriticarkama -jer time akcentiraju svojanti-iogocentrizam -da se uvodnikomlegitimiraju kao osobe «od krvi imesa", od Ijudske svakodnevice koja

podrazumijeva, primjerice, obiteljskeposlove, emotivni odnos premaukucanima, svom kucnom Ijubimcu,kojom se iskazuje briga za bolesnogprijatelja ili dijete prvasica, pri cemuse nastajuci rukopis isprijecio izmedusvega navedenoga i tiskarskih rokova,gdje se citatelja involvira u intimnesetnje i konverzacije na lokalitetima kojece se na «metatekstni" nacin povezati srukopisom,dasenavodi osobna poticajnalektira (vlastiti citateljski interesi), imena

prijatelja, obiteljske traume, studijskaputovanja, osobna vrijednosna Ijestvicai 51., dakle, svjesno pretapanje intimnogi javnog. Na tom tragu valja razumijevati

18~PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 173-186

engleskoga (amerikaniziranog),francuskog i spanjolskog jezika nakojima su americke knjizevnostipisane. Siamnigov Pregled u neku jeruku nepregledan jer graficki gotovoda «stapa» razdoblja, pisce, pravce,signirajuci «prijelaze» tek velikimslovima (pisci) i «boldiranjem» etnicko-nacionalnoga «kljuca». Nema markiranihpoglavlja, potpoglavlja ili naslovomodijeljenih tematema. Solar u Povijesti

svjetske knjizevnosti (nadalje umjestopuna naslova Povijest) markira pojedine

cjeline naslovom, primjerice, Antika,Srednji vijek, Realizam i sl. No, zarazliku od Siamnigova Pregleda nemagraficke ili neke druge signalizacijekojom se citatelja vodi kroz doticnarazdoblja i po etnicko-nacionalnomepripadanju premda je kategorija nacio-nalne knjizevnosti dosljedno prisutna. Nevalia previse revno kriticki-komparativnomjeriti koliko je u kompendijima prostora

posveceno pojedinom piscu, djelu,nacionalnome korpusu jer taka se otvaraPandorina kutija: licentia poetica dajepravo Siamnigu, primjerice, da skoradvije stranice posveti Maupassantu, asarno pet-sest kracih recenica Camusu,sto ne pripisujem cinjenici da je rodenu Alziru -pa bi prema tome pripadaoafrickim knjizevnostima koje suizostavljene -ali je zbog francuskogajezika na kojem je pisao i mislio tajNobelovac zasigurno ugradio nemalidoprinos francuskoj kulturi, ne manjiod spomenutog Maupassanta. Siamnigima svoje razloge za niz paradoksnihrjesenja, valjamu vjerovati da je pomnobirao kolicine, vrstu i «nagib» obavijesti.

je stalno posudena, a primjerci se odtrosnosti jedva cuvaju. Dva su razloga,medu ostalim, tolike citanosti: ostvarenicilj -naveden u Predgovoru prvomeizdanju -da zadovolji citatelja koji teiiza saietim znanjem 0 knjiievnostimaevropske tradicije i da razbije tedijumtitania, zabavi citatelja, podsjeti ga nanesto popularno, svagdasnje.

Siamnig se poziva na Cohenovu AHistory of Western Literature (1956)koja je mnogim generacijama studenatazagrebacke komparatistike bila jednimod kanonskih udzbenika, a njemupodrskom da slobodnije koncipira svojpregled svjetske knjiievnosti. Tako je i onzanemario (autorov izraz) periodizacijskurasclambu. Vec je iz Sadriaja (str.5)uocljiva redukcija, sazimanje ipojednostavl jenje knj izevnopovi jesn i hetapa. Sveo ih je na sest, u juku odSrednjega vijeka do danasnjih dana.Dionicu 0 ruskome realizmu i ruskojmodernoj knjizevnosti sastavio je A.Flaker, docim je autorov brat, SvevladSiamnig obradio predromantizam,romantizam i francuski realizam.Kako se najavljuje naslovom, bavi se

iskljucivo zapadnim knjizevnostima (uzemljopisno-jezicnom smislu), sto znacida obuhvaca djela pisana na europskimjezicima izostavivsi anticke pisce jerprethode srednjovjekovlju. latinitet jeuvrsten kao diD novovjekovlja odnosno

srednjovjekovnoga nasljeda. Orijentalna,africka, indijanska knjizevnost izvansu naslovom zacrtana kruga. Americka

knjizevnost/knjizevnosti kojom Pregledi zavrsava predstavljena je kao diD

europskoga jezicnoga kruga, trolistom

PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004)br. 1-2, str. 173-186184

Ponegdje razbija knjizevnopovijesnuenumeraciju i zamasnu kolicinu imenaiskorakom u kolokvijalizme, anegdotne«cake» ili cinjenicni (biografski)kuriozum. Spominjuci madame dela Fayette i njenu prozu Kneginja odClevesa, Siamnig domece kako je tajroman zacijelo imao suautora, a to jevojvoda de la Rochefoucault 5 kojimje, (...) vet ishlapjelim i ojadenim (...)dalje zivjela. Za Prousta veli da je biosa/onski la~ za kneza Miskina (IdiotDostojevskoga) krotki i ponizni krscanin,za D'Annunzija da je bucan, da (...)namjerno pretjeruje sa senzualnoscu,gruboscu, uzivanjem u mracnimstvarima,ali njegova sokantna retorika jasno

odaje pozadinsko postovanje gradanskihvrednota. Komparatist po vokaciji, neceizostaviti simpaticnu paralelu Donnea iDrzica obzirom na opis buhe, stvorenjcapopularnog u renesansnoj i baroknojpoeziji! Narocito pomno sugerira paralele5 nasim latinistima, zacinjavcima,

Marulom, Vetranovicem, Menceticem,Hanibalom lucicem, upozorava nakoincidentnu slicnost iberoamerickogaromantickog pjesnika Adolfa Y Becquerai nasega Simica (...) gdje se kao popratno

gibanje Ijubavnom dozivljaju javljajutajanstvena krila u oba pjesnickaprimjera.

Dotice se Eluardovih stihovaposvecenih nasem Goranu Kovacicu,jesenjinova

utjecaja (Slamnigov, danasmanje popularan, termin) na nase ratno-poratne pjesnike, gorkijevsku motivsko-tematsku i idejnu crtu u Kosora, odraz(Slamnogov termin) Madame Bovaryu pripovijesti Maricon K.S. Dalskogai jos niz «kontaktnih» zapazanja.

Prirucno, sazeto u nekoliko redaka -kaoinformacija «za prvu ruku» -laiku cedobra dati distingviranje modernizmaod postmodernizma (str.380, 381).

Podnaslov Solarove Povijesti svjetskeknjizevnosti glasi Kratki pregled cimese taj velebni projekt u startu amnestiraod kritickoga napada. U Predgovorunavodi da su ga na pisanje Povijestipotaknule (...) zalbe studenata koje samgodinama slusao na ispitima. Dodaje da(...) se maze poci od projekcije i takvecjeline kakva nam zbog mnogih razloganikada nece moci biti doista i u pravomsmislu rijeci pregledna. (...) Pregledpovijesti svjetske knjizevnosti tesko damaze biti nesto drugo doli svojevrsnaprica 0 pustolovinama Ijudskog duha(...).Pokusao sam se ograniciti na onosto ug/avnom nije prijeporno; spornoje sarno s kolikim sam pravom tolikotoga izostavio. Solar, kao Siamnig iBeker nastoji na popularnom, sazetom,preglednom nizanj u kn j izevnopovijesnogsadrzaja.

Taj nacin i popularni pristupdemonstrirao je prethodnim projektom,prirucnikom (Solarov termin) Suvremena

svjetska knjizevnost (SK, Zagreb,1980,do danas niz izdanja) koji je nastaona temelju nacrta predavanja kojeje autor prethodnih petnaest godinadrzao studentima komparatistike ijugoslavistike na Filozofskom fakultetuu Zagrebu. Rukovodio se je zeljom dacitatelja potakne na razmisljanje, visenego Ii da usvaja ponudenu gradu (...)koju bi zbog ovih ili onih raz/oga moraopoznavati.

Ta se nacela nastavljaju i udrugom, daleko opseznijem projektu,

Povijesti svjetske knjizevnosti kojom

18~PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 173-186

obuhvaca svu nama poznatu knjizevnupovijest, od pred-pismenih vremena, tzv.usmenih kultura, davne orijentalistike,

neprolazne Ijepote Berlinskogapapirusa, biblijskoga mudroslovlja,vedantskoga blaga, antickih temeljaeuropske kulture, pa sve do nedavnogpostmodernizma. Znakovito: Suvremenusvjetsku knjizevnost autor je «zakljuciollstihovima iz Rig-veda, zadnju, 339-tustranicu Povijesti svjetske knjizevnostiprepustio je programatskim stihovimaApollinaireovim. U juku od jednihdo drugih stihova, u poruci koju namodasilju simbolicki se krece i Solarovaknjizevno-znanstvena gesta. Suvremenusvjetsku knjizevnost autor je opremio 5

teorijskim pretpostavkama proucavanjasuvremene knjizevnosti razlozivsiprvo, uvodno poglavlje na os am pod-poglavlja medu kojima su, primjerice,Suvremenost i tradicija, Epohe, pravci irazdoblja, Svjetska knjizevnost i drugo.Da bi ukazao na fenomen ulancavanja,susljednosti, protoka tema i postupakakroz povijest knjizevne paradigme,Solar je krenuo od romantizma iranoga realizma prema strukturamasuvremene produkcije htijuci potvrditida nista ne nastaje ni iz cega nego svakaknjizevna pojava ima svoje ishodiste unekom prethodnom, cesto vrlo davnom«arhetipull. Knjizi je dodao poglavljaSuvremene knjizevnoznanstvene vrste iZabavna knjizevnost koju ce sire dotaciu Lakoj i teskoj knjizevnosti (Mh, Zagreb1995, usp. moj osvrt u Fluminensiji, 1-2, 1996) odnosno u nedavnome djelu 0losem ukusu.Ponuden je i Pregled pisaca,Literatura i Kazalo imena sto su dobri

orijentiri korisniku Prirucnika. Takavpregled pisaca izostao je u SolarovojPovijesti, pretpostavljam zato, jer bi

tehnicki, brojnoscu imena, nadrastaociljeve kompendija te bi se propedeutickidodatak pretvorio u pozamasni leksikonpisaca. Opcenito je Suvremena svjetskaknjizevnost preglednija, korisnickipristupacnija, impresivnija obzirom natzv. jake pozicije teksta (naslovi, epigrafi,podnaslovi, citati, tekstni okviri i ostaligrafosti lemski akcenti) sto i ovaj putvalia pripisati olaksavajucoj okolnostida je njome obuhvacen sarno manjidio knji~evne povijesti, pa je imperativekonomiziranja tekstnom plohom i

rasporedom grade le~erniji.Bekerov Roman 18. sto/jeca -

eng/eski, francuski i njemacki romandrugo je kapitalno djelo na~alostpreminulog povjesnicara i teoreticaraknji~evnosti, anglista, komparatista iprevoditelja koje ~anrovski svrstavamou povijesne preglede. Rijec je 0popularnom i medu ucenicima istudentima vrlo tra~enom naslovu OdOdiseja do U/iksa (SK, Zagreb 1997,usp. moj prikaz u Fluminensiji, 1-2, 1997.) u kojem, poput Siamniga iSolara, popularnim nacinom «izlazi nakraj» s ukupnom produkcijom proznihdjela od antike naovamo, kronolosko-egzemplarnim nacelom. Ovdjeizostavljam njegov veliki doprinos

teorijskoj, knj i~evnoznanstvenojliteraturi naslovima kao sto su Modernakritika u Eng/eskoj i Americi, Povijestknjizevnih teorija, Suvremene knjizevneteorije, Semiotika knjizevnosti jer sebave metatekstnim prosudbama. Tek,

PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 173-186186

fabule/sadrzaja djela bitan u takvomprikazu jer time kasnija interpretacija ikomentari postaju razumljiviji. Uocioje da su romani recenoga razdoblja visedeterminirani kulturnim kontekstom,zatecenim stereotipima nego Ii tzv.piscevom vizijom i deklariranomistinosnom funkcijom. Stoga se zadrzavana ondasnjim knjizevnim konvencijamaromana koje uvelike odredujuproizvodenje kao sto su pikarski,memoarski, epistolarni, sentimentalni i«gotski» roman. Navedene konvencijerazlikuju se tehnikom, sadrzajem, temomte ih je nemoguce do kraja i bez ostatkasvrstati sarno u jedan zanrovski pretinac,pripadaju dvjema ili trima kategorijama.Masnim slovima isticani su pisci stoolaksava snalazenje. Bekerov Roman 18.stoljeca Solarove Povijesti, Siamnigova

Svjetska knjizevnost zapadnoga krugalisene su terora fusnotama, svojstvenoim je uvazavanje citatelja jer nemaverbalnoga snobizma, hermeticnihformulacija ni dvostrukih poruka kojezbunjuju.

Iz njih lako se i poletnouci nepregledno knjizevno gradivo!Valja im zahvaliti na takvoj pomoci ihistoriografskome doprinosu koji i prilicibardima, komparatistickome trolistumedu ponajboljim perima hrvatskeznanosti 0 knjizevnosti.

valja podsjetiti na njegov vrlo koristanUvod u komparativnu knjizevnost (SK,Zagreb 1995), nezaobilazan prirucnik0 temeljima komparatistike, njenimdosezima, zabludama i zadacima.

Apostrofiram ga jer je programatskapodloga povijesti romana 18. stoljeca,

uopce Bekerovoj koncepciji knjizevnepovijesti. Knjiga je inace nastala kao

pisani trag profesorovih predavanjastudentima komparatistike osamdesetihpros log stoljeca. U fokus je, kako inaslovom govori, stavio literarno 18.

stoljece, njegov reprezentativni zanr,roman. Istice: (...) 8ilo bi naivno tvrditikako sam u ovoj knjizi pokusao pruzitiobjektivnu sliku romana osamnaestogstoljeca; to je nemoguce vet zbog togasto je u tom stoljecu sarno u Engleskoj iFrancuskoj objavljeno oko 4500 romanaod kojih je vecina nama nedostupnaili prepustena zaboravu (...) Romanisu to koji su presli granice nacionalneknjizevnosti i postali u nase vrijemesvojina svjetske knjiievnosti, (...) diosvjetske knjizevne bastine. (Predgovorknjizi Roman 18. stoljeca, istaknuoM.B.)

Autor se redovito zadrzao na fabuli,istaknuo specifikum djela u odnosu naostalu romanesknu ponudu vremenate ga nastojao supsumirati podvrstom.Napominje: Cini mi se da je opis

Danije/a Bacic-Karkovic