Robert GaillardRobert Gaillard

MARIJA S ANTILA MARIJA S ANTILA

5 i 65 i 6

Kapetan Le FortKapetan Le Fort

Sadržaj

PRVI DIO: LE FORTOVA SMRT................................................................................401. KAPETANA LE FORTA NAPUŠTA SREĆA.............................................................................................................................502. »C'NCI SE 'UŽNO PONAŠAJU«.................................................................................................................................................1003. LOŠE VIJESTI................................................................................................................................................................................. 1204. MERRY ROOLS I MARIJA..........................................................................................................................................................1505. KAPETAN LA CHAPELLE..........................................................................................................................................................2106. LA CHAPELLE, LE FORTOV NASLJEDNIK.........................................................................................................................2507. OZDRAVLJENJE CRNACA..........................................................................................................................................................2908. TJEŠITELJ........................................................................................................................................................................................ 3309. LA CHAPELLE SE PITA DA LI ĆE IKADA OSTVARITI SVOJ NAUM..........................................................................3710. POVRATAK JEDNOG STAROG ZNANCA.............................................................................................................................4311. MERRY ROOLS I VITEZ DE VILLERS...................................................................................................................................4812. IZNENAĐENJA KAPETANA LA CHAPELLEA....................................................................................................................51

DRUGI DIO: LE FORTOV KRIŽNI PUT.................................................................5501. BRODSKO SKLADIŠTE...............................................................................................................................................................5602. OTMJENI ZATVORENIK............................................................................................................................................................ 5903. ROZA................................................................................................................................................................................................. 6404. TVRĐAVA CHARLES...................................................................................................................................................................6905. MAUBRAY POSJEĆUJE SVOJE ZAROBLJENIKE................................................................................................................7406. MAUBRAY I SVEĆENIK FAUVEL............................................................................................................................................7707. BRADLEY I ROZA......................................................................................................................................................................... 8108. U TVRĐAVI CHARLES................................................................................................................................................................8909. VITEZU SU DRAGE I ŽENE OBOJENE PUTI.......................................................................................................................9410. OTAC FAUVEL I LE FORT OPET ZAJEDNO........................................................................................................................9511. MAUBRAYOV PLAN.................................................................................................................................................................... 9812. LE FORT OSJEĆA KAKO POSTUPNO POSTAJE SASVIM DRUGI ČOVJEK............................................................10413. SVEĆENIK OPET SUSREĆE ROZU.......................................................................................................................................10814. ZALJEV FIGUIER........................................................................................................................................................................ 11215. LE FORT OPET SVRAĆA »K NEMIRNOM KONJU«.......................................................................................................11616. LE FORT ZAPOČINJE NOVI ŽIVOT.....................................................................................................................................121

TREĆI DIO: UHOREZAC........................................................................................12701. PRIMANJE U GORSKOM DVORCU......................................................................................................................................12802. ISTE NOĆI NA PUTU U MACOUBU.....................................................................................................................................13503. BRADA OCA FAUVELA............................................................................................................................................................13904. ULIKS.............................................................................................................................................................................................. 14105. NEZADOVOLJSTVO MERRY ROOLSA...............................................................................................................................14506. MERRY ROOLS IMA PREČIH BRIGA..................................................................................................................................14907. BAILLARDEL OTKRIVA ZAPANJUJUĆE STVARI...........................................................................................................15308. LE FORT I LA CHAPELLE.......................................................................................................................................................15909. ROSELLE....................................................................................................................................................................................... 16110. VITEZ DE VILLERS SE LJUTI................................................................................................................................................165

ČETVRTI DIO: JULIJA............................................................................................16901. LE FORT I LA CHAPELLE TRAŽE NOĆIŠTE....................................................................................................................17002. MARIJU DU PARQUET MORE BRIGE................................................................................................................................17403. MARIJU DU PARQUET MORE BRIGE (nastavak).........................................................................................................17804. SKROVIŠTE KAPETANA LE FORTA...................................................................................................................................18305. ZALJUBLJENICI NISU JEDINI NA SVIJETU......................................................................................................................18906. SUSRET.......................................................................................................................................................................................... 19207. SASTANAK U KOLIBI JOSEPHINE BABIN.......................................................................................................................19408. KOLONISTI SE ORGANIZIRAJU...........................................................................................................................................19809. MEĐU PROTIVNICIMA U TVRĐAVI CHARLES..............................................................................................................20310. CHUT-UP.......................................................................................................................................................................................20911. FAUT QU’CE KON ÇA! (TAKO MORA BITI).....................................................................................................................21312. IZDAJICA I MAJOR.....................................................................................................................................................................21513. MAJOR UPOZNAJE GENERALICU SA SITUACIJOM......................................................................................................218

PETI DIO: LE FORTOVA PRAVDA......................................................................22401. IZVJEŠTAJ O NEIZVRŠENOM ZADATKU..........................................................................................................................22502. NEKOLIKO TEŠKIH TRENUTAKA MERRY ROOLSA...................................................................................................22903. LE FORT U DVORCU.................................................................................................................................................................23404. MERRY ROOLS RAZMIŠLJA...................................................................................................................................................24005. VILLERS PROTIV LE FORTA.................................................................................................................................................24206. NEDOUMICA KAPETANA BAILLARDELA.......................................................................................................................24607. LE FORT I LA CHAPELLE RAZGOVARAJU O VILLERSU............................................................................................24808. BAILLARDELOVO HAPŠENJE...............................................................................................................................................25109. U JOSEPHININOJ KOLIBI........................................................................................................................................................25410. ONI KOJE VISE NISU OČEKIVALI........................................................................................................................................25811. U GOSTIONICI »DEBELOJ OPATICI«.................................................................................................................................266

ŠESTI DIO: NEMA POČINKA ZA LE FORTA......................................................27001. MARIJIN ODLAZAK...................................................................................................................................................................27102. ZLI UDES VITEZA DE VILLERSA.........................................................................................................................................27403. ZMIJA SE SPREMA ZA NAPAD.............................................................................................................................................27804. ZMIJA UJEDA............................................................................................................................................................................... 28205. LE FORT KOD DESMARTINIERESA...................................................................................................................................28506. LICEM U LICE S NEPRIJATELJEM.......................................................................................................................................29107. ROZALIJA BARLOW-MEEDOW...........................................................................................................................................29408. NA RASKRŠĆU BOUQUETS...................................................................................................................................................29809. NE MOŽE SE UVIJEK POBJEĐIVATI...................................................................................................................................30010. S VILLERSOM U NJEGOVU ZAKLONU...............................................................................................................................30411. SUDBINA REGINALDA DE MAUBRAYA I ROZE............................................................................................................30712. PREURANJENO RADOVANJE...............................................................................................................................................309

SEDMI DIO: ENGLEZI.............................................................................................31301. SVATKO ZA SVOJIM POSLOM..............................................................................................................................................31402. OVO JE NESMILJENO DOBA..................................................................................................................................................31603. VILLERS RAZMIŠLJA................................................................................................................................................................32104. VITEZ JE PRISILJEN DA BIRA...............................................................................................................................................32505. U MARIJINOJ SJENCI................................................................................................................................................................32806. MAUBRAYEVA ZAHVALNOST.............................................................................................................................................33007. NAPAD........................................................................................................................................................................................... 33208. NA RUŠEVINAMA......................................................................................................................................................................33709. NOVO DOBA................................................................................................................................................................................ 34110. MIRNIJI DANI..............................................................................................................................................................................34411. NEŠTO ČEMU SE NISU NADALI NI LE FORT, NI JULIJA, NI SVEĆENIK..............................................................348

PRVI DIO

LE FORTOVA SMRT

1.

KAPETANA LE FORTA NAPUŠTA SREĆA

Na palubi Tres Sainte Trinite još se uvijek pjevušila pjesma započeta u Saint-Pierreu kad poručnik Cherpray sklopi svoj dalekozor pa se bez žurbe i sa smiješkom zaputi u kapetanovu kabinu.

Prolazeći pokraj topova, iznenadi se kad ugleda oca Fauvela kako sjedi na hrpi užeta i gricka dvopek od manioke. Redovnik podigne glavu i prestane jesti ispitujući pažljivo izraz na licu prvog časnika. Cherpray je govorio sporo dubokim, muklim glasom i ništa ga nije moglo uzbuditi. Zato se njegova veselost i učini neobičnom ocu Fauvelu.

On trepne svojim gustim obrvama a zatim ga oslovi:- Nešto ste mi odviše dobre volje u ovako rani jutarnji sat, dijete moje! A budući da vas

dobro poznajem, moram reći da vam taj smiješak više liči na masku.- Nije ni čudo - objasni Cherpray - jer me ono što sam opazio kroz dalekozor navodi na

zaključak da sam ja bio u pravu, a ne kapetan Le Fort. Jeste li izvršili njegova naređenja, oče? Da li vam je barut konačno suh?

- U tolikoj mjeri - odvrati redovnik - da će od našega prvog prca svim Englezima popucati bubnjići!

- Izvrsno! Onda ću požuriti da izvijestim kapetana...Nije pravo ni dovršio rečenicu, kadli mu pogled privuče na istoku fregata Princ Henry IV.

Njen kapetan La Chapelle križao je s očitom namjerom da sasvim okrene brod i opali plotun.

Poručnik se zacereka od zadovoljstva a zatim poviče:- Eh, ni onaj kapetan La Chapelle nije baš slijep. Opazio je isto što i ja pa sada žuri da nas

dostigne...Redovnik strese mrvice manioke sa svoje sive mantije, zadigne je kako bi protegao duge

kosmate noge, pa i sam ustane da promatra kretanje fregate.Ova je punim jedrima jurila nagnuta na lijevi bok, sijekući pramcem valove koji su se

poput snopova dizali s obje njegove strane.- Ako sam vas dobro razumio, brate - prekine svećenik šutnju - malo prije rekoste kako

mislite da je naš zapovijednik pogriješio?- Upravo tako - potvrdi Cherpray. - Savjetovao sam kapetanu Le Fortu da zadrži uz nas

zapovjednika Saint-Gillesa i njegov brod, jer nismo znali s kolikim ćemo se neprijateljskim snagama morati sukobiti. Le Fort je radije uputio Saint-Gillesa na Saint-Christophe s porukom za guvernera de Poincyja.

- Zborite kao mudrac. Hoće li se najzad pojaviti taj vaš neprijatelj?- Popovsko zabadalo! Neka me vrag odnese ako ne začujete njegove topove prije nego

što popušim ovu lulu!- O! O! - oglasi se Fauvel.- Da - nastavi Cherpray - zaista ćete ih čuti, a onda ćete se sa mnom složiti da bi nam

topovi kapetana Saint-Gillesa bili i te kako potrebno pojačanje.Redovnik uzme iz poručnikovih ruku dalekozor, prinese ga očima, okrene se za

devedeset stupanja te stade pažljivo promatrati.- Jedna, dvije, tri fregate - uze on brojati - i jedan lakši brod, sigurno neka korveta.- Ne! - odvrati Cherpray samouvjereno. - Ono je jedan engleski dragon, a lagan je i

sigurno brz, koliko se to iz ovolike udaljenosti dade zaključiti.- Pih! Samo tri fregate i jedna korveta, i tek što ste ih ugledali već ste napola izgubili

glavu!Cherpray lupne nogom o palubu i vikne:- Izgubio glavu! Izgubio glavu! Dobro me pogledajte i recite da li se zaista tako doimam.

Ponovite li ma još i jednom te riječi, do vraga, ovim ću vam dogledom protjerati kroz jednjak manioku što ste je upravo sažvakali.

- U tako ratobornom raspoloženju mnogo ste mi draži!

Istoga trenutka odjekne palubom snažan glas:- Na svoja mjesta! Topnici, pripremite čabrove, barut, nabijače...Bio je to Le Fort. Vjerojatno je čuo razgovor između svoga prvog časnika i svećenika, jer

se gegajući zaputi k njima, a onda se na određenoj udaljenosti zaustavi i obrati Cherprayu:- Samo vi prepustite kapetana Saint-Gillesa njegovu zadatku. On će sigurno biti

potrebniji guverneru de Poincyju na Saint-Christopheu, a mi ćemo vrlo lako pobijediti te Engleze. Uostalom, zar ste zaboravili guvernerovu zapovijed? Do daljnjega mi moramo podupirati akciju viteza Grammonta na južnoj obali Amerike, a kako vidite, još smo uvijek ovdje. Gospodin de Poincy mora saznati razlog našeg zakašnjenja. Držite li još uvijek da ste vi u pravu, a da ja griješim?

- Kapetane - odgovori prvi časnik - na jednoj strani vidim tri dobro naoružane fregate i jedan dragon koji će neprestano kružiti oko nas, jer mora da je vrlo pokretljiv i brz kao vjetar. Na drugoj strani vidim samo Princa Henryja IV i našu fregatu Tres Sainte Trinite. Osim toga, dobro poznajem La Chapellea: u boju on ne sluša nikoga, sve radi svojom glavom. Borit će se za vlastiti račun, pa ako započnete neki spretan manevar i ustreba vam njegova pomoć na našem lijevom boku, on će se sigurno naći na desnom.

- Koješta! - reče Le Fort - budemo li imali malo sreće, vjetar će se sigurno stišati i ometati neprijatelja... Vidjet ćete!

Neobična užurbanost vladala je sada na svim palubama koje su se začas prekrile čabrovima s vodom, nabijačama i upaljačima u obliku duge drvene motke. Topovske kugle stajale su složene u piramide, po veličini i težini, a one najteže, nanizane u lanac, visile su spremne za obaranje jarbola na neprijateljskim brodovima.

Tobdžije su hitno pripremale topove, a drugi gusari iznosili muškete, otvarali sanduke i bačvice baruta, dok su sjekire i sablje već čekale u nizu kako bi se našle pri ruci onim mornarima koji će prilikom jurišnog pristajanja prvi poskakati na neprijateljevu lađu.

Ista živahnost mora da je vladala i na palubi La Chapelleove fregate, jer su na njoj mornari postupno već spuštali jedra. Naime, Princ Henry IV još nije dostigao Tres Sainte Trinite nego mu se primicao s desnog boka i bio gotovo u dometu njegovih topova.

Neprijateljeva se eskadra vidjela sada mnogo bolje i mogla se prebrojiti golim okom.Na čelu je plovio Monarch komodora Penna, a za njim fregate Diadem i Vaillant te dragon

Ruby.Le Fort krene u obilazak broda, a Cherpray se popne na zapovjednički most. Kapetan je

bio prilično zadovoljan. Dotada mu se uvijek smiješila sreća pa nije imao nikakva razloga posumnjati u uspjeh svoga oružja. Osim toga, smatrao je da mu njegov čin i nove funkcije nameću obavezu da nikada ne doživi poraz. Prolazeći pokraj svojih mornara, za svakoga je našao riječ ohrabrenja, svakome dao kakav koristan savjet. Pri tome mu je lijeva ruka počivala na balčaku mača, dok se desnom poigravao zlatnom medaljom s kraljevim likom što mu je preko čipkanog žaboa visila o vratu.

Kad se uvjerio da je sve u redu, zaputi se na kasar da se pridruži Cherprayu. Ovaj je dalekozorom neprestano pratio kretanje engleske eskadre.

- Pa, kako stoje stvari? - upita ga Le Fort.- Evo na čemu smo! - odvrati Cherpray - Onaj mi dragon sve nešto kopka po glavi i

moram priznati da baš zbog njega najviše i brinem. Pokretljiv je i hitar kao kola u koja su upregnuti neobuzdani vranci. Opet vam kažem, dok se mi budemo borili s jednom od fregata - pretpostavljam, naime, da će se s malo sreće La Chapelle pozabaviti s onom drugom - taj će nas dragon salijetati poput dosadnog bumbara sad slijeva, sad zdesna i toliko će nas oštetiti da ćemo se najzad naći u sasvim podređenu položaju.

- Vi ste pesimist - odvrati Le Fort nimalo zabrinut - Prvi će nam zadatak biti da baš njega otpremimo na dno. Morski će psi s užitkom progutati njegovu englesku posadu.

- Da, da... ali trebat će ga nekako namamiti.- Slušajte - reče mirno Le Fort - saopćite signalima La Chapelleu neka smjesta pojuri na

komodora; neka u prolazu saspe jednu topovsku salvu na Monarcha, a onda navali na Diadem i uputi i njemu jednu. Naredite da se skrate naša košna jedra i upravite brod prema istoku.

- Pa kako će se stvari odvijati? - upita prvi časnik.

- Bar je to jasno. Vaillant će fregati Princ Henry IV doći u privjetrinu, a dragon će tada, da bi zaštitio njegov desni bok, ravno na nas. Bit će to jedini povoljni trenutak da se on potopi.

- Tako mi svetoga Blaža - poviče Cherpray - isti će manevar izvršiti i Englezi ako su pametni. Međutim, ako ih vodi komodor Penn - a pouzdano znam da u njega nema ni trunka pronicljivosti - oni će postupiti sasvim drukčije, pa ćemo naletjeti na gadan osinjak!

- Poželimo da postupe pametno! - škrto će Le Fort.- A jeste li računali i s time - prigovori opet Cherpray - da se La Chapelle, pošto ispali i

drugi plotun, može naći u vrlo teškom položaju?- La Chapelle će se već izvući, nije on više dijete - uvjerljivo će Le Fort. - Poznaje on more

kao ja svoj džep. Poručite popu da bude spreman sa svojim topovima.Cherpray doglasalom izda naređenje da se skrate košna jedra, te zapovjedi kormilaru da

brod upravi prema istoku. Već nakon nekoliko trenutaka fregata se stade elegantno naginjati da bi ubrzo zatim sasvim promijenila smjer.

Isto tako, stigla je i poruka upućena Princu Henryju IV, pa je vrlo okretni La Chapelle već plovio Monarchu u privjetrinu.

Le Fort se nagne preko ograde mosta i upita svećenika Fauvela:- Jeste li spremni, oče?Fauvel je bio zadigao skute svoje mantije i pričvrstio ih pojasom, turivši u njega dva

pištolja. Njihove bakarne drške blistale su na suncu.- Potpuno spreman! - odvrati on. - Gospodi Englezima prisjest će užina.- Kad je tako, ovčice moje, ispijte koju čašicu a zatim upalite fitilje!Na te riječi, čitavom palubom fregate odjeknuše veseli povici. Nekoliko gusara pojuri u

brodsko spremište i začas se vrati s punim vrčevima. Jaki miris ruma i šećera naprosto preplavi lađu. Kreolska pjesma, koja se pjevušila sve otkako su bili isplovili iz Saint-Pierrea, provali sada snažno iz dvije stotine grla:

Eh, kad stignem prijateljici Grljenju neće biti kraja A užici koji me tamo čekaju Otvorit će mi vrata raja!

Međutim, neprijatelj se već bio toliko približio da su se posade na obje strane jasno vidjele, pa su gusari pratili svoje pjevanje bestidnim kretnjama na račun svojih protivnika.

Princ Henry IV jurio je pravo na Monarcha a ovaj, ne vjerujući u direktni napad jer mu se činio presmionim, pokuša skrenuti na zapad kako bi zajedno s Diademom osuo protivnika unakrsnom vatrom. Izvršavajući poslušno i s krajnom odlučnošću naređenje svoga zapovjednika, La Chapelle je uletio u međuprostor u kojemu će ga dočekati vatra iz četrdeset topovskih ždrijela a da se o onoj puščanoj i ne govori.

Le Fort se veselo cerekao i trljao ruke. La Chapelleova odvažnost ispunjala ga je ponosom te je žalio što nije na njegovu mjestu. S kakvim bi se žarom on sam bacio na neprijatelja!

Cherpray je budno pratio pripreme za borbu i čekao na onaj trenutak kad se dragon bude pojavio pred Tres Sainte Trinite. Le Fort mu iz ruku uzme dalekozor i prinese ga očima.

Paluba engleske fregate vrvjela je mornarima. Na kasaru opazi siluetu komodora Penna, kojemu su i uniforma i lice bili gotovo jednako crveni. Sjeti se kako ga je nekoć usporedio s kuhanim jastogom, i utvrdi da se od njihova posljednjeg susreta Englez nije nimalo izmijenio.

U razmišljanju ga prekine eksplozija slična tutnjavi groma, Gust dim ovije načas tri broda koja su zapodjela bitku i bez uobičajenih hitaca opomene.

Kad se dim razišao, Le Fort primijeti kako se Princ Henry IV okreće s namjerom da se odupre Diademu koji je plovio pravo na njega. U prvi je čas pomislio da će se dvije fregate sudariti i jedna drugu razbiti, a onda se, igrom slučaja, vjetar na trenutak stiša. Diadem zaplovi sporije, a La Chapelle, okrenuvši sasvim brod, ispali na njega izbliza čitav plotun.

Na engleskoj fregati s treskom se sruši jarbol, slomljen do same palube.- Živio La Chapelle! - poviče Le Fort. - Neka živi kralj, gospodo!

- Živio kralj! Živio La Chapelle! - složno klikne posada Tres Sainte Trinite.U taj čas Diadem stane rigati vatru iz svih svojih lopova na lijevom boku. Nekoliko kugla

padne na palubu Princa Henryja IV ne prouzrokovavši veće štete, dok ostale udarahu u more stvarajući prave vodoskoke.

Vaillant je plovio u pravcu La Chapelleova broda; Monarchu je uspjelo da se vještim manevrom malo povuče, a tada se i on zaputi na neprijatelja koji ga je lako žestoko prodrmao. Napokon, činilo se da i Diadem, usprkos slomljenom jarbolu, još uvijek može manevrirati, a opasnost od njegove neposredne blizine ozbiljno zabrine Le Forta. I premda ponesen žarom za tu bitku, on učini poluokret i stade dogledom tražiti dragona Ruby.

Bio je tako vitak i lak da je klizio po mom ljupkošću plesača.Kapetan se okrene Cherprayu i reče:- Spustite malo jedra i ostavite da nas brod sam nosi. Ni po koju cijenu ne smijemo se

udaljiti od La Chapellea.Odozdo se začuje podrugljivi redovnikov glas:- Kava mi je upravo uzavrela pa sam i za onog Engleza ostavio nekoliko šalica. Uputit ću

mu ih kroz topovske cijevi!Ruby se približio gotovo na puškomet. Le Fortovi mornari uzverali su se na jedrila pa su

s puškom u ruci čekali da i oni uđu u borbu. Među gusarima vladao je običaj da se svatko bori kako zna, zato kapetanu i nije bilo potrebno davati znak za otvaranje vatre. Posada s Rubyja uzvrati, ali, nešto zbog velike udaljenosti, nešto zbog uzbuđenja, njihova tanad ne pogodi na Tres Sainte Trinite ni jednog člana posade.

- Oprez! - vikne Le Fort. - Vjetar mijenja pravac i počinje puhati s juga. Pripazite, Cherpray, da ne padnemo pod vjetar!

- Ne bojte se - reče prvi časnik. - Bude li naš svećenik dovoljno spretan te nas već prvim plotunom oslobodi onog dragona, okretat ćemo niz vjetar i približiti se vrlo brzo Princu Henryju IV, a njemu će naša pomoć i te kako biti potrebna.

Posljednje njegove riječi nadjača topovska grmljavina od koje se potrese čitav brodski kostur. Crni dim obavije Tres Sainte Trinite, a miris baruta prodre mornarima u pluća i načas ih ošamuti. Na svu sreću, pasatni ga vjetar odmah rastjera. Le Fort shvati da je svećeniku pothvat uspio, jer s Rubyja nisu uzvratili vatrom. Uostalom, to ne bi ni mogli učiniti. Trupina broda na samoj vodenoj liniji bila je na više mjesta probijena, pa se nagnuo, a posada izbezumljeno trčkarala po palubi.

Le Fort se glasno nasmije i vikne:- Živio topnik Fauvel!Poklik spremno prihvati posada, djelomično i sama zaslužna za uspjeh.Cherpray je već izvodio manevar kako bi brod doveo u krmeni vjetar i to mu je uspjelo u

posljednji čas. Vaillant se i sam već okrenuo spremajući se da napadne Tres Sainte Trinite, dok je borbu s Princom Henryjem IV prepuštao Monarchu.

Ali ni La Chapelle, kako to reče Le Fort, nije više bio dijete. Iskusan pomorac, kaljen u gusarskim pothvatima, naučio je smišljati neprestano nove varke. Izbjegavajući i sam da ne dođe u zavjetrinu, dao se u potjeru za Vaillantom. Dok je okretao brod, on ispali još jedan plotun i tako nezgodno pogodi fregatu da je Le Fort, pošto se dim razišao, uspio vidjeti njena opuštena jedra i jedan slomljeni jarbol.

Oštećen još i više nego se to u prvi mah činilo, Diadem se držao po strani. Pa ipak je, iz pristojne udaljenosti još uvijek pucao iz svih svojih oružja, što je Monarchu moglo poslužiti kao izvrsna zaštita. Međutim, komodor Penn je imao drukčiji plan i odlučno je krenuo u pomoć Vaillantu..

Valjajući se tromo pod svojim mnogobrojnim jedrima, Monarch je otkrivao čas desnu, čas lijevu bateriju. Bez muke su se mogla pobrojati njegova osamdeset i četiri prijeteća crna topovska ždrijela, spremna da u pogodnom trenutku otvore vatru.

Sa svoga mosta Le Fort je promatrao kako more guta Rubyjevu olupinu. S njegove su palube već bili spušteni čamci, a mornari, koji se nisu na vrijeme ukrcali, skakali su sada u more da se plivajući pridruže drugovima. Ne mareći baš mnogo za topovsku pucnjavu, miris baruta i viku, morski su psi svuda uokolo pokazivali svoje plavkaste leđne peraje.

- Cherpray - reče Le Fort svome prvom časniku - mislim da Vaillant nije tako teško oštećen kao što izgleda i da bi još mogao biti izvrstan plijen. Približite mu se, dakle, toliko da možemo uz njega pristati i zakačiti ga kukama. Čim njime zagospodarimo, Monarch će ili odjedriti na Saint-Christophe ili će nastaviti borbu. Ako se odluči za ovo posljednje, predat će nam se na milost i nemilost, jer ne može računati na pomoć Diadema koji i sam mora otklanjati pretrpljena oštećenja...

Tres Sainte Trinite dostojanstveno se okrene i stane približavati Vaillantu. Ovaj je, onako bez jarbola, sporo i nespretno pokušavao promijeniti smjer, dok najzad nije izgubio vjetar. Cherpray kao od šale okrene svoju fregatu i pristane Vaillantu uz bok.

Za tren oka, prije nego je Cromwellovim mornarima uspjelo baciti mreže, desetak kuka zakači njihov brod.

S jedrila Tres Sainte Trinite zaori divlja vika. Tridesetak mornara, koji su sa sjekirama ili sabljama u ruci spremno čekali duž ograde sve do kaštela, hitro poskaču na englesku fregatu. I jedna i druga strana otvori vatru iz pušaka. Nekoliko manje spretnih mornara padne u more i začas se na tom mjestu pojave morski psi.

Na Princu Henryju IV La Chapelle shvati kako je nastupio idealan trenutak da se postavi između Tres Sainte Trinite i Monarcha i da ovom posljednjem uputi topovski plotun sa svojega desnog boka. Toliko se bio približio Le Fortovom brodu da su se posade svih triju lađa vrlo lako mogle istovremeno boriti na svim trima palubama.

A onda se dogodi nešto čemu nitko živ nikad neće saznati uzrok.Još prije nego je La Chapelleu uspjelo upaliti barut, odjekne eksplozija od koje se čak i

Monarch sav potrese. S mosta toga engleskog broda, odviše udaljenog da bi i njega zahvatila eksplozija, vidjelo se kako u zrak lete ostaci kaštela, verande, jarbola i palube, a s njima i ljudska tijela, laka kao slamčice, ponekad u zaista smiješnim položajima...

Gotovo četvrt sata nije se razilazio gusti dim pa Englezi, koji su iz te katastrofe izašli čitavi, nisu ni mogli vidjeti što se oko njih događa.

Osim toga, spuštala se noć. Po moru se pružale sjene, a u svjetlu posljednjih srebrenkastih zraka još su se, na trenutak, mogli vidjeti komadi gorućeg drva i bezoblične olupine brodova.

Komodor Penn naredi da se u vodu spuste tri velika čamca te da se pokupe svi zdravi i ranjeni mornari koji budu opaženi.

Tu i tamo čuli su se bolni povici i dozivanja. Čamci su hitali k onima koji su ih zvali u pomoć ili glasno zapomagali.

Usred ogromnih mrlja ulja plivale su grede, burad, dijelovi namještaja i svakojaki predmeti. Za svaku od tih olupina lako se mogao uhvatiti poneki preživjeli čovjek. Trebalo je najbrižljivije pretraživati more, a spuštala se noć, iz časa u čas sve mrklija.

Monarchovi su čamci neprestano kružili oko mjesta gdje su dva broda bila odletjela u zrak. Diadem se držao nešto podalje nastojeći da improviziranim sredstvima izvrši najnužnije popravke.

Ni komodor nije mogao imati iluzija. Ako je to za gusare i bila propast, za englesku eskadru sve prije nego pobjeda. Na obzorju je vidio samo nezgrapnu i jedva pokretljivu sjenu Diadema. Gusari su nepovratno izgubili dva broda, ali je i on ostao bez dviju jedinica od kojih je jedna bila brzi i dobro naoružani dragon.

Još čitav jedan sat dao je pretraživati more, sa zadatkom da se pokupe osobito engleski mornari na koje se naiđe.

Ali pretraga je postajala sve teža, iznemogli ranjenici odavna su već ispustili olupine za koje su se držali, morski su psi progutali većinu preživjelih.

Kad je Monarch napuštao mjesto nesreće, na njemu se našlo jedva desetak preživjelih Francuza. Oni zdravi budu utamničeni, a ostali upućeni brodskim liječnicima koji dobiše nalog da se za njih pobrinu tek pošto engleskim mornarima pruže potrebnu njegu.

Komodor više nije mogao ni pomišljati da napadne Martinique. On upravi svoj brod prema Saint-Christopheu štiteći izdaleka Diadem kojemu je trebalo vidati mnogobrojne rane.

2.

»C'NCI SE 'UŽNO PONAŠAJU«

Lako se moglo pomisliti da Marija spava. Nehajno opružena u svojoj mreži za ležanje, u dvorištu Gorskog dvorca, nepomično je počivala poluzatvorenih očiju. Visoka tropska šljiva, kojoj su se oko grana ovijale poput zmijurina debele lijane, zaklanjala ju je svojom sjenom, jer je sunce toga ljetnog popodneva nemilice žeglo. Pokatkad bi povjetarac zanjihao krošnje, a tada bi kroz lišće prodrle krpice pomične svjetlosti i zaigrale na licu te žene kojoj je uspijevalo da, usprkos klimi i patnjama, sačuva očaravajuću ljepotu. Kao da je nekom čarolijom stekla vječnu mladost.

Dugo još nakon povratka u dvorac, pošto su joj bila vraćena sva njena prava, Marija du Parquet bila je, usljed nedaća zatvora, mršava i blijeda u licu, pa se zbog malokrvnosti morala podvrći strogo određenom načinu života.

Pravo govoreći, ona i nije spavala. Kroz svoje duge trepavice promatrala je Juliju kako, bog zna po kakvu poslu, neprestano trčkara od velike drvene kolibe do dvorca, te malo podalje, u vrtu punom cvijeća od bugenvila, svoga sina, malog Jacquesa koji se igrao s Louiseom de Francillon, njenom rođakinjom.

Nakon dramatičnih događaja koji su se odigrali na Martiniqueu, čitavim je imanjem zavladalo mučno zatišje. Svi žitelji dvorca preturili su toliko straha i patnji, prisustvovali tolikim zločinima i kaznama da ih nisu mogli tako brzo zaboraviti. Jedino dječak, koji tek što je navršio dvanaest godina, kao da ništa nije zamjećivao te se bezbrižno igrao.

Louisu de Francillon opet je spopala njena ravnodušnost. Promatrajući je skrivećke, Marija se pitala ne misli li ona još na viteza de Maubraya koji je istovremeno bio ljubavnik i jednoj i drugoj. Izjeda li je još uvijek ona luda strast od koje joj se i narav izmijenila? A kako će se djevojka ponašati ako se izdajica Maubray vrati? Hoće li ga izbjegavati ili mu se baciti u naručje?

- Jacques, posljednji vas put opominjem!...Louisin je glas zvučao strogo, no Jacques se nije uplašio nego pucao od smijeha.Marijinu pažnju privuče Julija koja je ponovo bila ušla u kolibu. Sobarica je kao i nekad

pokazivala gipkost u hodu i razbludno se njihala u bokovima, ali je zamro njen veseli smijeh. I ona je u srcu nosila - Marija je to znala - nezacjeljivu ranu. Lice joj je bilo nekako bezizražajno i zbunjeno, a i kretnje često nespretne, pa je Marija, zaboravljajući u ljutini obećanja data Le Fortu, znala ponekad viknuti:

- Ah, glupačo jedna!Julija tada čak nije ni molila za oproštenje. Duhom je bila odsutna i činilo se da je nimalo

ne zanima ono što je okružuje i što se tiče života na otoku. Živjela je sa svojom uspomenom, s nekakvom dragom sjeni s kojom je razgovarala, kako se moglo zaključiti po razgovorima što ih je vodila sama sa sobom, kad je mislila da nikoga nema u blizini.

Marija primijeti kako je najprije ušla u kolibu pa već nakon nekoliko trenutaka izašla.- Što li samo ondje radi? - upita samu sebe.I da bi to izvela načistac, vikne:- Slušaj Julijo, čime se to baviš? Već čitav sat gledam kako se izgubljeno smucaš uokolo!- Gospođo generalice - odgovori sobarica - ja nastojim raditi. Zar niste osjetili onaj

nepodnošljivi smrad što iz kolibe dopire sve do nas?- Ne vjerujem da ćeš ga rastjerati vrteći se u krugu... Dovoljno je da narediš Quinqui neka

sutra zadrži ovdje desetak crnaca koji će je očistiti.Julija potvrdi kimnuvši glavom i zaputi se prema dvorcu, ali se već nakon nekoliko

koraka okrene i reče Mariji:- Je li vam poznato, gospođo generalice, da su se još dva vaša crnca objesila o stablo blizu

polja šećerne trske?Marija se naglo uspravi u svojoj mreži za ležanje, a na licu joj se istovremeno odražavala

srdžba i zabrinutost.

- To ih je ukupno osam u samo tri dana! - poviče. - Nastave li tako, ostat ćemo bez i jednog roba! Više se nećeš moći potužiti da u kolibi zaudara.

- Ali gospođo, vi kao da predbacujete meni! Ja za to nisam ni najmanje kriva!- Znam, Julijo, znam... ali ti si u sve upućena i bilo bi mi drago kad bi mi objasnila kakva to

ludost navodi crnce da se vješaju. Zar se s njima zlo postupa? Nemaju li ovdje bolju i obilatiju hranu nego drugdje?... Kod Dubuissona, na primjer, gdje ti jadnici gotovo skapavaju od gladi, još ni jednome nije palo na pamet da sebi pritegne omču oko vrata... Zar naši to ne znaju?

- Bez sumnje, gospođo. Vi ste im čak zaprijetili da ćete ih prodati Dubuissonu ako se samo još i jedan objesi. Ipak vjerujem da ih ništa neće odvratiti.

Marija se ponovo zavali u mrežu kao da ju je taj razgovor potpuno iscrpio. Julija pomisli da se sada može povući, a kad je već krenula, generalica je opet pozove:

- O tome će, Julijo, trebati izvijestiti majora Merry Roolsa... Ovom imanju nedostaje muška ruka. Major bi mi morao naći nekog upravnika... Upravnika s dobrim bičem... da li me razumiješ?

- Da bar znamo razloge koji ih na to navode...- Treba poručiti majoru da dođe. Sve će to on objasniti...- Gospođa generalica dobro zna da će major doći večeras. Zar nije ovdje svakog dana?- Dobro, Julijo, a ti me onda podsjeti da o tome razgovaramo... Ako slučajno ne dođe, poći

ćeš po njega u Saint-Pierre.Razgovor je bio završen te se Julija povuče. Jedan zamah vjetra podigne šal koji je Mariji

pokrivao grudi, pa se ona zagleda u svoje čvrste, okrugle i poput snijega bijele dojke i ne nastojeći da ih opet pokrije. Jato brbljavih papiga preleti joj iznad glave, a ona se neugodno trgne jer, otkako ju je spopala nemoć, nikakav prodorni i kreštavi glas nije mogla da podnese.

Ona s uzdahom ustane i zaputi se dvorištem bez određena cilja. Kad stigne na sam njegov kraj, pogled joj slučajno skrene na zaljev Saint-Pierre u kojemu se poput smaragda ljeskalo jedva namreškano more. Na sidrištu je bilo više jedrenjaka. Svi su oni stigli nekoliko dana ranije dovezavši hranu za žitelje otoka.

Marija se lecne. Koliko li ih je puta već prebrojila, a eno, sad otkriva jednog više. Uvijek je za stanovnike Martiniquea dolazak broda bio prava radost, jer su njime stizale ne samo vijesti nego i vino i drugi proizvodi u kojima se ovdje oskudijevalo.

- Julijo! Julijo! - poviče ona veselo.Djevojka se pojavi.- Gospođa generalica me zvala?- Pogledaj, Julijo... u zaljev je stigao novi brod.- Znam, gospođo, vidjela sam ga jutros...- I ništa mi nisi rekla?- Mislila sam da ga je gospođa opazila kao i ja. Uostalom, ono je nizozemski brod, pa za

nas i nije osobito zanimljiv.- Po čemu si zaključila da je nizozemski?- Naučio me kapetan Le Fort kako da ih razlikujem. Engleski brodovi imaju oblik bačvice

za soljenje sleđeva, a nizozemski liče na kutiju za svijeće.- Vidim, kad se ne radi o brodu kapetana Le Forta, nikakav drugi ne može nam biti

važan... Ah, taj kapetan Le Fort, puna su ti ga usta...- Stvarno, ja uvijek mislim na njega, gospođo generalice i... nikako da zaboravim kako je

otišao da se bori s Englezima ne rekavši mi ni zbogom.Ne znajući što da joj odgovori, Marija se nakašlje.- Sam Bog zna gdje je on sada! - reče sobarica i tužno uzdahne.- Tako je - potvrdi Marija sa suosjećanjem u glasu - To zna samo Bog.- Neću da vjerujem da su ga Englezi...- Šuti, Julijo! - naglo je prekine Marija kako bi spriječila da dovrši svoju misao. - Ponovit

ću ti ono što mi je na odlasku rekao kapetan: »Kažite Juliji da će se Le Fort vratiti, a on nikada nije pogazio riječ.« Eto, to su njegove vlastite riječi. Zar nemaš u njega povjerenja?

- Uzalud mu odvažnost - odvrati Julija - ako se sukobio s daleko jačim snagama...

- Dobro znaš da je ta ljudina na sve spremna! Pa čak ako je nabasao na mnogo jaču eskadru nego što je njegova, vjeruj mi, dovoljno je lukav i okretan a da bi se dao uhvatiti.

- Pa ipak, gospođo generalice, prošao je evo čitav mjesec, a od njega nikakvih vijesti...Marija ne odvrati ništa, jer je i nju samu zabrinjavala sudbina kapetana Le Forta. Sjeti se

njegova odlaska i umirujućeg pogleda što joj ga je bio uputio kad je saznao da jedna engleska eskadra dolazi napasti Saint-Pierre. Tu je akciju, nema sumnje, poduzeo vitez de Maubray smatrajući da se mora osvetiti. Odonda, na žalost, ni glasa više o eskadri, ni o Maubrayu, ni o Le Fortu. Zašto se ne vraća ako je pobijedio? Pa kako bi, uostalom, i mogao otezati s povratkom kada zna da ga čeka Julija do koje mu je toliko stalo.

Sobarica se iznenada okrene prema vratima i odmah zatim izjavi:- Netko dolazi, gospođo generalice, čujem konjski topot.Marija osluhne. I ona začuje kako kamenitim putem odzvanjaju konjska kopita. Bila je

velika sparina pa je konj hodao polako.- Bogu budi hvala! - klikne Marija zadižući na ramena fini muslinski šal koji joj je

neprestano klizio.- Mora da je to major Merry Rools, eto prilike da s njim porazgovorim o žalosnoj

nastranosti mojih crnaca. Neće dakle biti potrebno da ideš po njega u Saint-Pierre. Nadam se da će on smisliti nešto i spriječiti tu nemilu pojavu.

Ne osvrćući se više na Juliju, ona uđe u kuću. U dnu duše bila je sretna što će joj ta neprilika s crncima poslužiti kao tema za razgovor s majorom.

Merry Rools navraćao je u Gorski dvorac gotovo svaku večer. Ponašao se poput zaljubljena mladića koji nema hrabrosti da izjavi ljubav nego se samo bojažljivo udvara. Često su on i Marija šutke sjedili licem u lice, jer su već odavna bili iscrpili svaki predmet razgovora. Osim toga, događaji u koje su bili upleteni prisiljavali su ih da se jedno drugom zamjeraju, što, usprkos njihovu iznenadnom pomirenju, nije baš moglo poticati na intimne povjerljivosti. Bilo je potrebno da veo zaborava najprije sve to prekrije, a Marija će, možda, kasnije pokloniti Merry Roolsu ono što već godinama od nje očekuje: potpunu i nedjeljivu ljubav, ili će ga svojim ponašanjem barem ohrabriti i postupno mu otvarati svoje srce.

Cephysa je već zatvorila prozorske kapke i navukla zavjese, pa je u salonu bilo ugodno i svježe. Generaličinu pažnju privuku prenaglašene obline crnkinje kad se ova, sva ozarena u licu, okrenula k njoj.

- Cephysa - reče joj - pripremi osvježavajuće piće, major upravo stiže.Široki crnkinjin osmijeh mogao se protumačiti jedino njenom srećom što može biti

korisna gospodarici. Ona krene prema vratima, kadli je Marija zaustavi.- Ti znaš, Cephysa, da naši crnci već nekoliko dana jedu zemlju pa se onda vješaju. Tko ih

je naveo na tu kobnu maniju? Zar ovdje nisu sretni? Ta nemaju li sve što žele?Ropkinja sažaljivo stade odmahivati glavom pa reče:- C’nci se 'užno ponašaju!- Da, crnci se ružno ponašaju - složi se generalica. - To mi je poznato, a i ti često kažeš...

Pa ipak, morala bi se malo raspitati... Hajde požuri!Dolje na ulazu zaškripe vrata i Marija začuje kako su zvecnule ostruge jahača koji je

upravo skočio s konja. Ona sjedne na klupu i stane spokojno čekati.

3.

LOŠE VIJESTI

Marija se žestoko trgne kad u okviru vrata ugleda Juliju, umjesto majora kojega je očekivala. Naime, Merry Rools se nije davao najavljivati, u dvorac je ulazio kao stari prijatelj. Uostalom, poznavao je u njemu svaki kutak i smatrao se pomalo njegovim zaštitnikom prije nego će mu postati zapovjednik.

Generalica naglo ustane.- Što se dogodilo, Julijo?

- Gospođo, kapetan Baillardel moli da ga primite.- Baillardel?- Da, gospođo.Neki mračni predosjećaj uvuče se Mariji u dušu, a s njim i tuga i zabrinutost. I Baillardela

su u dvorcu dočekivali kao dobra prijatelja i Marija je prema njemu gajila duboko poštovanje. Zar se on nije borio za du Parqueta, a kasnije i za njegovu djecu? Nije li baš on spasio Martinique i u neku ruku bio dvojnik kapetana Le Forta? Pa ipak, rijetko je dolazio u Gorski dvorac otkako je njegov drug ugušio pobunu. Odonda se starao samo za tvrđavu Saint-Pierre, i na toj je dužnosti imao dovoljno posla. Njegova iznenadna posjeta mogla je značiti jedino to da su na pomolu novi nepredvidljivi događaji.

- Odmah ga uvedi - naredi Marija žureći k vratima i nervozno čupkajući okrajak svoga šala.

Možda Baillardel i nije čuo njene riječi, no sad se i on pojavi na vratima, skine svoj pusteni šešir i duboko se pokloni govoreći:

- Vaš vas sluga, gospođo generalice, ponizno pozdravlja.- Dobar dan, kapetane - reče Marija - sretna sam što vas vidim. Moram priznati da me u

posljednje vrijeme nikako ne posjećujete.On upravo htjede odgovoriti, ali ga ona pretekne i nastavi:- Znam, znam... službene dužnosti... A kad banete ovako iznenada i bez najave, kako da se

ne pobojim loših vijesti... Da mi ih zaista ne donosite?Vojnikovo se lice smrkne. Marija okrene glavu, ali joj ne promakne njegov laki uzdah.- Činjenica je, gospođo - prizna kapetan - da sam jutros primio zaista neugodne vijesti, ali

odmah moram reći da ničim nisu potvrđene i da ih treba primiti s mnogo opreza.Generalica se zagleda Baillardelu pravo u oči očekujući objašnjenje.- Pomislio sam - nastavi on polako - da vam ih moram saopćiti ma kako bile teške. I evo,

čim mi je služba dopustila, pohitao sam k vama.Ona se okrene, ponovo sjedne na klupu, a pozove i kapetana da joj se pridruži.On baci šešir na stolicu, stavi sablju među noge i sjedne.- Slušam vas - reče Marija.- Sigurno već znate da se pred Saint-Pierreom jutros ukotvio jedan nizozemski brod?- Da, da... primijetila sam ga, a Julija mi je objasnila da je baš nizozemski. Pa što je s njim?- Radi se o Amsterdamu II kojim zapovijeda kapetan Cornelis Covens. Pred petnaestak

dana taj se brod snabdijevao vodom na otočiću Antigua, sjevernije od nas, i tom prilikom prihvatio jednog brodolomca.

Baillardel zastane i duboko uzdahne, kao da želi istaknuti koliko mu je mučno ono što će saopćiti.

- Već slutim - reče Marija - kako loše vijesti potječu baš od toga brodolomca.- Pogodili ste, gospođo, a neće vam biti teško shvatiti i ostalo kad vam kažem da je taj

brodolomac kapetan La Chapelle.Marija se lecnu.- Kapetan La Chapelle! - ponovi ona gužvajući još nervoznije svilenu maramu. - Nije li to

onaj čovjek što je zapovijedao fregatom Princ Henry IV kad je kapetan Le Fort s Tres Sainte Trinite bio doplovio na Martinique?

- Tako je gospođo. Dobro se sjećate da su onog istog dana kad vam se pučanstvo Saint-Pierrea i čitavog otoka zaklelo na vjernost, ta dva čovjeka, svaki na svom brodu, bili krenuli na jednu englesku eskadru za koju se utvrdilo da će napasti Martinique.

- Otada je prošao gotovo čitav mjesec.- Točno.Marija naglo ustane, učini nekoliko koraka po sobi, a onda opet priđe Baillardelu koji je

sjedio turobno i oborene glave.- Nećete mi valjda reći - upita ona promijenjenim glasom - da su se Tres Sainte Trinite i

Princ Henry IV sukobili s engleskom eskadrom i da je ona pobijedila?- Gotovo da je tako, gospođo... Jedina razlika između onoga čega se vi bojite i onoga što se

stvarno dogodilo jest u tome što su oba naša broda uništena eksplozijom vlastitog skladišta municije, ali su se i od četiriju neprijateljskih uspjela izvući samo dva.

Baillardel ušuti. Marija ga je užasnuto promatrala ne usuđujući se izgovoriti ni riječi. Shvatila je golemu ratnikovu tugu, a i njoj se stiskalo srce.

U taj čas uđe Cephysa sa čašama punim kokosova mlijeka. Najprije priđe s poslužavnikom svojoj gospodarici, ali ga ona odmakne do Baillardela i reče:

- Osvježite se, kapetane.Baillardel uzme čašu. Jahanje od Saint-Pierrea do Gorskog dvorca po nesnosnoj žegi

osušilo mu je grlo. On najprije ispije nekoliko malih gutljaja, a zatim nadušak isprazni čašu. Marija je bila toliko potresena da joj ni kap ne bi mogla proći kroz grlo.

Ona ponovo sjedne a Cephysa položi poslužavnik na jedan stolić.- La Chapelle je dakle živ i zdrav - primijeti ona. - Je li vam govorio o Le Fortu? Zna li što

se s njim dogodilo?- Ne zna ništa. La Chapele drži da je iz te bitke, koja će se dugo spominjati, on jedini

Francuz koji je preživio. Prisjeća se kako je fregata kapetana Le Forta, pošto je potopila engleski dragon, uspjela kukama zakačiti drugi engleski brod. U tom trenutku, s namjerom da otvori vatru sa svog desnog boka Princ Henry IV pod zapovjedništvom La Chapellea, morao je skrenuti i zato stati uz bok Tres Sainte Trinite. Što se tada zapravo dogodilo kapetan ne zna. On vjeruje da je Englez, silom zakačen o Le Fortov brod i videći da je izgubljen, namjerno potpalio svoje skladište baruta kako bi s njim i neprijatelj odletio u zrak. Zla kob je htjela da La Chapelle naiđe upravo u taj čas i da se vatra prenese i na njegov brod, a kako su se i na njegovoj palubi našle bačvice baruta, granate i upaljači, bio je dovoljan samo jedan trenutak pa da sva tri broda proguta morski bezdan.

- Ali kako se spasio on, taj La Chapelle?- Ispričao mi je kako je odletio u zrak, a onda pao u more, dosta daleko od gorućih

ostataka lađa. Slučajno je našao komad slomljena jarbola i uhvatio se za njega. Zatim je primijetio kako engleski brod, jedini koji je neoštećen izašao iz te bitke, nastoji spasiti one engleske mornare što su uspjeli nadživjeti eksploziju. Više je volio da se utopi nego da istrune u zatvorima Saint-Christophea, zato se pritajio i čekao. Kako vidite, dobro je učinio. Kad su Englezi izvukli svoje, vjerojatno ranjene drugove, otplovili su prema zapadu. Nešto kasnije, kad se već vidio na dnu mora, La Chapelle opazi čamac koji je struja slobodno nosila i popne se u njega. Dva je dana proveo na moru, bez vode i hrane, a onda se pravim čudom nasukao na Antigui, gdje ga je opazio i prihvatio kapetan Cornelis Covens.

- To je užasno - prošapće Marija.Baillardelu nije bilo jasno odnose li se njene riječi na patnje što ih je proživio La

Chapelle, ili na sudbinu kapetana Le Forta. On sam nikako da prestane misi na svoga starog druga, ljudinu koju je toliko volio, s kojim se tukao i mirio, na jedinog čovjeka koji se pokazao sposobnim da na pobunjenom otoku ponovo zavede red. A kako da i zaboravi onoga koji je i Mariju i njega spasio od okrutnosti šačice ambicioznih ništarija.

- Da - složi se on - to je užasno! Naprosto se ne mogu pomiriti s mišlju da nikada više neću vidjeti svoga prijatelja Le Forta...

Naglo ustane i živo se ushoda odajom. Opet mu se vratila odlučnost i hrabrost.- Ne - poviče - ne! To nije moguće. Zar da Englezi pobijede Le Forta? Da jedan Le Fort

zaglavi u moru? Nemoguće! Nemoguće!- Oh, da mi je imati vaše divno pouzdanje - iskreno će Marija. - Ali, na temelju čega,

kapetane, tvrdite kako nije moguće da je Le Fort poginuo u onoj bitci?- Ta poznajete ga, gospođo generalice. Zar da se takav čovjek dade pobijediti? Sjetite se

kakve je sve neprijatelje uništio. Pa ako je jedan La Chapelle uspio izbjeći smrti, onda ja tvrdim da se Le Fort, koji vrijedi stoput više, nalazi sada negdje živ i zdrav!

- Neka vas Bog čuje, kapetane! Nitko ne bi bio sretniji od mene. Jeste li sve to ispričali majoru?

Baillardel se na trenutak pokoleba, a zatim reče gledajući Mariji pravo u oči:- Ne, gospođo generalice, ništa mu nisam rekao. Međutim, pretpostavljam da je lično

razgovarao s La Chapelleom i da je sa svime upoznat.Marija osjeti kako ovog veterana nešto muči. Bilo joj je jasno da nikada nije volio Merry

Roolsa i, da je ovisilo samo o njemu, bio bi on, čim ga je Le Fort oslobodio, omastio konopac kao i njegovi saučesnici Plainville, Sigaly i Vignon...

- Čudi me - reče ona - da ste o tome došli razgovarati sa mnom u dvorcu prije nego ste izvijestili majora. Zašto ste tako postupili?

- Nadam se, gospođo generalice, da mi nećete zamjeriti na iskrenosti. Uvjeren sam, naime, da je major Merry Rools mrzio moga druga Le Forta premda se ovaj prema njemu pokazao velikodušnim, i to po vašem savjetu, i jedino da vama ugodi. Izvijestiti ga, dakle, o smrti njegova neprijatelja značilo bi, po mome mišljenju, pružiti mu odviše veliko zadovoljstvo.

- Zar nisam molila, kapetane, da se više nikada ne spomenu one svađe? Ako se nitko ne bude trudio da ih zaboravi, nikada na ovom otoku nećemo uspostaviti potpuni mir.

Umjesto da obori glavu, Baillardel izdrži generaličin pogled. Je li moguće da baš ona zaboravi zla koja je nanio major: zatvor, urote, izdajstva? Zar se više ne sjeća što je sve Baillardel za nju učinio?

- A ja neću da zaboravim - reče on iznenada - ne samo ono što je Le Fort značio meni osobno nego i mnogim drugima, pa i čitavom Martiniqueu.

- Imate pravo, dobročinstva se ne smiju zaboravljati, ali otac Feuillet će vam reći, kapetane, da onome tko vas udari po desnom obrazu morate pružiti i lijevi. Čini se da se ne viđate baš često s ocem Feuilletom.

- Otac Feuillet radi kako mu se prohtije. Da je Le Fort tako postupao kad su obadva bili u Francuskoj, ne znam kako bi taj svećenik bio završio. Kad netko udari vojnika, njegova je dužnost da trgne mač, a isto tako kad vrijeđa njegovo veličanstvo ili njegove predstavnike.

Marija uzdahne i ne odgovori. Znala je da se u takvim stvarima nikad neće moći složiti s vatrenim vojnikom. Osim toga, dugovala mu je izvjestan obzir i veliku zahvalnost. Nakon duže stanke reče:

- Rado bih vidjela toga kapetana La Chapellea. Gdje je sada? Kako je? Što radi?- Taj je čovjek mnogo prepatio, gospođo. Kada ga je kapetan Cornelis Covens spasio, dao

mu je čistu ali prilično jadnu odjeću, neku staru nizozemsku uniformu, tek toliko da pokrije njegovo mršavo i suncem opaljeno tijelo. Naredio sam da mu u tvrđavi Saint-Pierre dadu sobu, pristojnu odjeću i mač te da ga hrane što je moguće bolje. Nadam se da će se, zahvaljujući svom snažnom ustrojstvu, za tjedan dana potpuno oporaviti.

- Bi li mu bilo teško da skokne malo do Gorskog dvorca?- Mislim da ne bi, gospođo.- Bude li potrebno, zadržat ću ga nekoliko dana ovdje i pružiti mu svaku njegu. Željela

bih, naime, da mi on osobno ispriča događaje u vezi s onom bitkom.- Pobrinut ću se, gospođo generalice, da kapetan La Chapelle već sutra bude ovdje.- Zahvaljujem vam, kapetane.Ona mu pruži ruku, a on klekne na jedno koljeno i s poštovanjem je poljubi.Već je bio uzeo šešir i spremao se da izađe iz sobe, kada ga ona opet oslovi:- Julija će sigurno doći da vas pozdravi kad bude naredila da vam izvedu konja. Ne recite

joj ni riječi o ovome što ste mi ispričali. Ta znate da ona ludo voli Le Forta.On značajno namigne i obeća da će čuvati tajnu.

4.

MERRY ROOLS I MARIJA

Otkako je kapetan Baillardel otišao, Marija ni za trenutak nije prestajala misliti na Le Fortov udes. Činilo joj se da nije dovoljno ozbiljno shvatila strašnu vijest koju je donio Baillardel. Već je bila zaboravila zaprepaštenje i tugu, a onda je, iz časa u čas, postajala sve svjesnija onoga što je izgubila s tim odvažnim pustolovom koji se svojim junaštvom popeo do najviših počasti, nakon što je satro ne samo vlastite neprijatelje nego i one obitelji du Parquet.

Sad joj se učini da se nalazi pred nekakvim ništavilom, pred nekakvim ponorom i da je dovoljan samo jedan krivi korak ili neznatan udarac pa da se u nj sruši zajedno sa svojom

djecom. Bilo je očito da će Le Fortovo odsustvo izazvati na otoku nove svađe, da će opet izbiti nemiri koje ona neće moći ugušiti. Eh, kad bi samo smutljivci na Saint-Christopheu, a ne i na Martiniqueu, osjećali Le Fortovu prijetnju i strah da će im iznenada u zoru banuti sa svojim brodom, sigurno se ni jedan od njih ne bi usudio ni prstom maknuti. A ovako?... Hoće li se bojati Merry Roolsa, koji sebe smatra sjajnim diplomatom, moćnim vođom, a pokleknuo je pred kukavnom ambicioznom trojkom te samim čudom izbjegao gusarovoj pravdi?

Nakon izlaska iz zatvora, izuzev onih nekoliko proplamsaja nježnosti kao posljedice pretrpljenih muka, postala je odlučnija i gotovo bešćutna. Odviše je patila a da se to ne bi odrazilo i na njenu osjećajnost, zato joj nije bilo teško suspregnuti suze koje su joj navirale na oči.

Nastojala je potisnuti svoje brige misleći na Jacquesa, malog Jacquesa, koji se s Louisom igrao u vrtu, savršeno vedar i bezbrižan. Ali, Jacques oličuje budućnost. Zar se zbog njega nije borila, uspješno se suprotstavila izdajnicima, podnosila tjelesna mučenja te na kraju prihvatila majorovo prijateljstvo i njegovu iznenadnu privrženost?

Sunce se klonilo k zapadu i svojim posljednjim zrakama vatrom kupalo mirnu površinu blistavog mora u zaljevu. Zrak je postajao čišći, lakši, ali samo prividno, jer ako tijelo prilikom svlačenja i osjeća blagotvornu svježinu, već prve večernje sjene donose neku čudnu uznemirenost, neku posebnu tugu toliko svojstvenu tropskim krajevima, gdje sumraka uopće nema.

Ona pozove Cephysu i naredi joj da upali baklje. Još uvijek je bila potištena zbog žalosnog Le Fortovog udesa, kadli joj crnkinja iznenada reče:

- Gospođo, c’nci se 'oš uvijek ’užno ponašaju. Kupe zeml’u pa je onda jedu. Sve to ja vidjela...

Marija se okrene i zagleda se u Cephysu. Odmah se sjeti čudne nastranosti svojih crnaca: počeli su jesti zemlju, a onda postupno nasmrt slabili, te se na kraju vješali. Dragocjena radna snaga bit će uskoro desetkovana.

- Što si mi htjela reći? - upita.- I Quinqua jede zeml’u.- Quinqua?Crnkinja potvrdi kimanjem glave i ponovi:- Da, gospođo, Quinqua!... Ja to ne mogla gledati.Sve Marijine nevolje i tugu odjednom potisne silna srdžba. Tako snažno lupne nogom o

tlo da prestrašena Cephysa, usprkos svojoj gojaznosti, poskoči kao čigra. Naprosto da pukne od jada! Eto, i Quinqua jede zemlju, crnac kojega joj je bio poklonio du Parquet a ona ga, kao uspomenu na njega, zadržala uza se. Uradila je to usprkos silnoj mržnji prema crncu koji ju je jedne večeri, za vrijeme obrednih crnačkih orgija, obljubio. Nikada iz svoga sjećanja nije mogla istisnuti onu sliku, nikada dokraja isprati strašnu ljagu za koju je ipak sama kriva, jer se gotovo svjesno podala u trenutku neke zagonetke opojnosti.

- Jesi li ti osobno vidjela da Quinqua jede zemlju? - upita je prijeteći nabravši obrve.- Da, gospođo - odvrati crnkinja. - Evo, ovako je kupio zeml'u!Generalica se gnjevno ogleda oko sebe. Izgledalo je kao da traži bič, jedan od onih krutih

bičeva kojima se na plantažama služe nadglednici, ali kako ne opazi ničega sličnog, samo uzdahne i reče:

- U redu, Cephysa, to ćemo još vidjeti. Kunem se da će ga proći ta njegova nastranost, svejedno kako, ali će ga proći. Počekajmo samo dok ne stigne major.

Još i ne dovrši svoju misao, kadli se na pločniku dvorišta začu konjski topot. Začudi se što vrata nisu škripnula, a onda pomisli kako ih je Julija, ispraćajući kapetana Baillardela, vjerojatno zaboravila zatvoriti.

- Evo majora - dobaci ona Cephysi - pripremi kokosovo mlijeko!I zaista, već su se čuli teški koraci Merry Roolsa, a ubrzo zatim i on se pojavi na vratima.Na licu mu je titrao ljubazan i malo zabrinut osmijeh. Već prvog trenutka njegove oči

potražiše Marijine, kao da se nada da će u njima pročitati svoju sudbinu. Skine šešir i veselo pozdravi:

- Dobar dan, Marijo!

- Dobar dan, majore! - uzvrati ona pomalo zatečena.- Ne izgledate baš dobro raspoloženi, draga prijateljice. Od kakvih vam se briga tako

smrknulo lice? Nadam se da ćemo ih zajedno brzo rastjerati.- Imam tisuću neprilika.On joj priđe, primi je za ruke i prinese ih svojim ustima te reče:- Tisuću neprilika! To je mnogo...Ona ga naglo prekine:- Znate li da moji crnci jedu zemlju? U tome im prednjači Quinqua, da, baš on... Zatekla ga

je Cephysa. A znate li što još rade? Nije im dovoljno što jedu zemlju, nego se onda i vješaju. Danas je već osmi pritegnuo sebi omču oko vrata. Za mjesec dana, na mojoj plantaži neće biti ni jednog roba!

- Niste vi jedina kojoj se to dogodilo - zbunjeno će Merry Rools. - Le Roy i La Serre također se tuže da su im crnci poludjeli. Čovjek nikako ne može sebi objasniti tu maniju kolektivnog samoubojstva.

- Pa ipak, nešto treba poduzeti.- Imate pravo, ali što? Najprije bi trebalo saznati što im je to udarilo u glavu, zašto tako

postupaju. Zašto ne ispitate Quinquu?- Pravo kažete, samo, hoće li htjeti govoriti? Znate koliko je tvrdoglav. Poznato vam je

kako mi nikada nije uspjelo odviknuti ga da ne hoda uokolo gol!Rools obori pogled i smrknuto reče:- To sam dobro zapamtio.Marija se zagleda u njega. Nije joj trebalo mnogo pa da pogodi što ga muči. Ni on, naime,

nije zaboravio njenu avanturu s crncem. Već sutradan nakon one drame bio je došao u pratnji jednog oficira da povede istragu, kako se činilo. Međutim, odmah je otkrio Marijinu tajnu a da ni jedna jedina riječ nije o tome bila izgovorena. Sada mu se od ljubomore, a možda i gađenja, stiskala utroba. Bilo je dovoljno da Marija samo izgovori Quinquino ime pa da mu se srce opet ispuni gorčinom.

On osjeti kako ga generalica promatra te podigne glavu. Po izrazu njegova lica ona shvati koliko on trpi. Kao da su njegove oči govorile: »Eto, udvarao sam joj, izjavio ljubav, sve učinio za nju; pripremio joj bijeg, riskirao vlastiti život radi njena izbavljenja, a ona se podala svakome, ponekad čak ološu, dok je mene uvijek odbijala. Čak ju je i Quinqua posjedovao, a gori je od životinje!«

Za njegovu uzrujanost i srdžbu zaista je bilo dovoljno razloga. Crte mu se na licu napnu i on progovori s gorčinom u glasu:

- Pitam se zašto ste uza se zadržali onoga crnca. Da vas uza nj ne vežu možda ugodne uspomene koje ne biste željeli zaboraviti? Bogme, čuo sam kako se neprestano na njega tužite, a on je, usprkos svemu, još uvijek pored vas.

- On je izvrstan radnik!Merry Roolsu se rašire nosnice. Još uvijek je stajao, jer otkako je bio skinuo šešir, Marija

ga je toliko salijetala da se nije ni uspio raskomotiti što je inače običavao.- Sjećam se jednoga dana, Marijo, kad bih bio najbolje učinio da sam kuglom prosvirao

glavu tom prokletom crncu!Aluzija na onaj njezin mrski doživljaj bila je tako očita da Marija problijedi. Ukruti se i

dostojanstveno odgovori:- A kakvim biste pravom bili to učinili, majore!- Vojnik mora slušati, ma tko da mu je zapovjednik. U onome sam trenutku imao izričito

naređenje.- Pa zašto onda niste ustrijelili onoga crnca?- Zato što, da se poslužim riječima jednog vašega prijatelja, ti nitkovi ne zavređuju da se

na njih troše meci. Njih treba u stražnjicu...- Vaša je mržnja na Quinquu neshvatljiva.On se potiho nasmije kako je ne bi sasvim razbijesnio, osjećajući koliko je već napeta.- Mislio sam da vas pamćenje bolje služi!... Da, vjerovao sam da će vam se takve ništarije

zauvijek zgaditi i pitao se što vas navodi da prema Quinqui budete toliko obazrivi. Najzad, tko je on? Rob kao i svaki drugi. Rob koji je jednoga dana... imao s gospodaricom malo više

sreće nego ostali... A... usuđujem se nadati i sreće koja se više nije mogla ponoviti... Varate se, Marijo, ako mislite da će vrijeme izbrisati iz moga sjećanja slike prošlosti!

Uvrijedio ju je mnogo dublje nego da joj je dao ćušku. Ona ne reče ništa, ali ne obori glavu. Osjetila je trnce u nogama, a boljela su je i koljena.

On joj priđe s laganim uzdahom u kojemu se ipak osjećala gorčina.- Marijo - šapne s iznenadnom blagošću u glasu - Marijo!...Kad vidje da ona šuti, okrene se i zakorači prema vratima kao da se boji razgovarati s

njom licem u lice.- Još i prije onog skandaloznog događaja bio sam u vas zaljubljen strastveno i ludo! -

uzvikne on. - Zar to niste primjećivali? Ali, da! To ste neizbježno morali zapaziti. Sjećam se onoga našeg sastanka kao da je bio jučer... Nakon njega vjerovao sam, iako vrlo kratko, da ipak nešto osjećate za me... Ali čemu takva nada? Takve iste osjećaje gajili ste i prema tolikim drugima... Kad se samo sjetim vaše avanture s Quinquom, vidite, odmah mi krv udari u glavu!... Ah, zbog toga se na vas nisam ljutio. A i zašto bih? Na vas nisam imao nikakva prava...

Zatim će sa sarkastičnim smiješkom:- Kao da takvog prava danas imam, hm?- Udaljujete se, majore - odvrati ona hladno. - Izvrsno ste započeli s nizanjem prigovora

pa zašto sada skrećete razgovor?- Tako je! A imam i razlog! Vi me zavaravate... Kljukate me obećanjima, a vidim da od vas

nikada ništa neću dobiti! Ništa! Čak ni vaše prijateljstvo. Od onoga dana kada ste me odbili, kao da me odbacio čitav svijet. Bilo mi je stalo jedino do vas, želio sam samo vas, a vi ste prihvaćali svakoga muškarca osim mene. Eto što me navelo da počinim tolike ludosti.

Ona se okrene i zaputi prema klupi a kad sjedne, reče pomirljivo:- Razgovarali smo o tome kako Quinqua jede zemlju i kako se sutra može objesiti. Ako to

učini, povest će se za njim i drugi moji robovi. Ni jedan jedini mi neće preostati. To treba spriječiti.

- Neka je jede koliko hoće i slobodno se objesi! Jest, neka đavo odnese toga prokletog crnca! A što se tiče ostalih, smirit ćemo ih dobrim bičem, vjerujte mi!

- Čula sam da je jedan plantažer namrtvo izbičevao nekoliko svojih robova, ali to nimalo nije djelovalo na druge.

- Mrzim Quinquu - reče on hladno. - Neka samo crkne! Za mene je njegova prisutnost stalna bruka. Neka istrune sa želucem punim zemlje jer ću tek onda početi slobodnije disati!

- Kada se samo sjetim da sam pred nepun sat u ovoj istoj sobi osobno zagovarala zaborav.

- Zaborav?- Da, zaborav... uvreda, nepravdi, patnja. Ako ih ne uspijemo zaboraviti, nikada na

Martiniqueu neće zavladati toliko potrebni mir.On ušuti neko vrijeme kao da se nečega želi prisjetiti pa nastavi tihim glasom:- A jeste li vi zaboravili Quinquu?Ona naglo ustane pa iznenađenom Merry Roolsu ljutito odbrusi:- Kakvim pravom, najzad, takvim tonom razgovarate sa mnom o Quinqui? Dugujete mi

poštovanje, a prisegli ste mi i na vjernost. Što sam za vas učinila? Smilovala se i spasila vam život. Nisam to učinila zato da večeras ovdje slušam vaše drskosti. Ne zaboravljajte to, molim vas. Pa i te insinuacije u vezi s Quinquom! Želite li reći da me je silovao? Zar vam nisam rekla da to nije istina? Zar vam moja riječ nije dovoljna? Pa sve da me i silovao, što se to vas tiče? U mome životu vi ne značite ništa. Kažete da sam vam ulijevala nade? Nikada se niste upitali ne postupam li tako iz sažaljenja prema vama?

Nije očekivala da će ga tako duboko povrijediti, ali po njegovu iznenadnom bljedilu, stisnutom nosu i usnicama shvati koliko je rana duboka.

Već žaleći što je otišla predaleko, ona ušuti.- Mislim - reče on s naporom - da ovdje više nemam što tražiti... bar ne za sada...Već je sa stolića bio uzeo svoj šešir, kadli mu ona reče:

- Naređujem vam da ostanete još malo. Nisam vam kazala da odete. Zbog one neprilike s crncima morala sam se danas s vama sastati. Naime, vjerovala sam da mogu računati na vašu pomoć. Sam Bog mi je svjedok kako nisam znala da će naš razgovor krenuti takvim tijekom. Ostanite, majore. Kad osjetim potrebu da vas otpustim, vjerujte, učinit ću to tako da nedvojbeno shvatite.

Merry Rools je već bio pružio ruku da se oprosti, ali mu ona nemoćno klone uz tijelo i on reče:

- Da čujemo, Marijo.- Možete li, ili bolje, hoćete li nešto učiniti za moje crnce?- Svakako, kad već naređujete.Marija se šutke udalji od majora, a šutio je i on. Osjećala je kako je srdžba napušta i, da je

Merry Rools progovorio, kazao što namjerava poduzeti, ona bi mu spremno bila oprostila. Više nije bila toliko uporna ni tvrdoglava kao nekad, a osim toga, dobro je znala da će prije ili kasnije morati majoru pružiti ono što odavna očekuje. Kako će joj se glupe tada učiniti ovakve svađe!

Ona nastavi, ali s daleko manjom gorčinom:- Trebat će mi ovdje valjan upravitelj da istovremeno nadzire plantažu i crnce. Poznajete

li možda nekoga u Saint-Pierreu?- Uvijek sam držao - odvrati on - da je prisutnost takvog čovjeka ovdje neophodna.

Možda ćete pomisliti kako se uplićem u stvari koje me se ne tiču, ali, kad već tražite od mene savjet, dopustite mi da budem iskren. Sve se, naime, bojim da pogrešno upravljate svojim imanjem.

Zastane na trenutak pa nastavi:- Čini mi se da bih vam osobno ja mogao biti vrlo koristan i pružiti veliku pomoć.- Za sada se radi samo o tome da se moji crnci izliječe od pogubne nastranosti.- Potražit ću nekoga, no ipak se bojim da to neće ići ni lako ni brzo...- I mene je strah - upadne mu u riječ Marija - a evo zašto: kolonija se prorjeđuje,

najozbiljniji posjednici sele se na Guadeloupe ili na Saint-Christophe, jer strahuju da se ne obnove mučni neredi koji su u svima ostavili traga. Na ovom će otoku uskoro ostati samo ološ, sastavljen od pustolova i neradnika.

- Oni koji odu opet će se vratiti kad vide da vlada mir. Neće napustiti zemlje i imanja u punom procvatu.

- To od srca želim!Major pomisli kako mu Marija nema više što reći te ponovno posegne za svojim šeširom,

ali ga ona opet spriječi i nastavi:- Nečega sam se sjetila.- Čega? - upita on. - Ako nekoga osobno poznajete, odmah ću poduzeti sve što treba.- Nije potrebno. Imala sam na umu kapetana La Chapellea koji je, kako su me jutros

izvijestili, dospio u Saint-Pierre u vrlo teškom stanju.- Točno - potvrdi Merry Rools - La Chapelle nam je stigao nakon nesreće na moru. Spasio

ga je jedan nizozemski brod i sada je na oporavku kod nas u tvrđavi. Osobno sam ga vidio.- Zatražila sam da mi ga pošalju, ako to dopušta njegovo stanje.- Nadam se da toga lopova, koji jest kapetan ali i gusar, nećete uzeti za upravitelja.- A zašto ne?Major će na to uvrijeđeno:- Ne znate vi La Chapellea! To je obična skitnica i razbojnik koji ni od čega ne preza.

Govori jezikom podzemlja, a siguran sam da je spreman i na najodvratniji zločin.- Kapetanu Le Fortu bio je prijatelj, zar ne?- Tako je! - vikne Merry Rools ne mogavši se savladati. - Tako je. Kada god se radilo o

pljački i plijenu, slagali su se kako i priliči lopovima!Malo se nakašlje pa nastavi mirnije:- Znam kakvo vas prijateljstvo, ili točnije ljubav, veže za kapetana Le Forta pa o njemu i

neću reći sve što mislim...

- Možete slobodno priznati da ga mrzite. Kako biste i mogli drukčije? Dvaput ste se našli u njegovoj vlasti, a postupao je s vama vrlo blago. Da nije bilo njega, ne znam kako bismo i ja i vi završili.

- Da!... Ipak vam ne savjetujem da se sastanete s La Chapelleom.- Zašto?- Jer bi vam ono što taj čovjek može ispričati zadalo mnogo boli.- Znam. Pred dva sata bio je ovdje kapetan Baillardel. Ispričao mi je sve što mu je u

tvrđavi Saint-Pierre saopćio La Chapelle. Baillardel je bio potresen i još uvijek ne mogu vjerovati da je sve ono istina.

- Sigurno je da La Chapelle bar jednom nije lagao. Trebalo je samo vidjeti u kakvom je stanju stigao! Englezi su doslovce razbili gusarske brodove i Le Fort je naprosto potonuo sa svojim brodom.

Marija se nervozno ali jedva primjetno trgne. Počeka jedan trenutak, a onda upita:- Jeste li se upitali što će biti s nama sada kad Englezi znaju da više nemamo Le Fortove

zaštite? Oni odavna priželjkuju Martinique, a ovih posljednjih godina sve su svoje napore usmjerili na to da ga se domognu: na Antilima su pobunili domoroce, ubacili među nas izdajnika i špijuna, viteza de Maubraya, kojemu je uspjelo pobjeći, te sve navodi na zaključak da je napad što su ga na nas spremali djelo toga istog viteza. Treba priznati da bi pred Saint-Pierreom vjerojatno sada bila usidrena engleska eskadra da se Le Fort i La Chapelle nisu žrtvovali.

Major šutke obori glavu a onda, nakon duže stanke, odgovori:- Kad vam je toliko stalo da vidite La Chapellea i kad ste već upućeni u ono što se

dogodilo, ja ću vam ga poslati. Međutim, savjetujem vam da dobro razmislite prije nego ga uzmete u službu. Naime, čim osjeti da mu se povratila snaga, on će misliti samo na to kako da se što prije domogne broda i opet otplovi. Ako mu to ne pođe za rukom ovdje, on će već smisliti način kako da stigne na Saint-Christophe gdje će Longuevilliers de Poincy za njega smjesta opremiti jednu fregatu!

- Ništa neću učiniti bez prethodnog razgovora s vama.To je bilo dovoljno da majorovo lice opet ozari smiješak sreće. Bilo mu je drago što ga

Marija treba i ima u njega povjerenja. Bio je uvjeren da su njegovi savjeti izvrsni. Iako je u dnu duše morao priznati da je generalica pobijedila svoje neprijatelje, među koje je izvjesno vrijeme ubrajala i njega samog, isključivo zaslugom Le Forta, nije mogao zatomiti mržnju prema tome čovjeku i najveće mu je zadovoljstvo odavno bilo da jednog dana sazna kako je konačno umro. Sve ostalo malo ga se ticalo. Da Marija nije možda odlučila pridobiti La Chapellea, kao nekada Le Forta? Oba su pustolova imala mnogo dodirnih točaka, ali se La Chapelle zaista nije mogao mjeriti s Le Fortom te će svojim ponašanjem Mariji brzo dosaditi.

- Onda, Marijo - reče on vraćam se u Saint-Pierre; sutra ću vam poslati kapetana La Chapellea...

Na trenutak zastane oklijevajući, a zatim će s izvjesnom nježnošću:- Marijo, draga moja, zar ne vidite kako uvijek nastojim raditi za vaše dobro? Ne smijete

se ljutiti na mene kad vam se usprotivim, a ako sam ljubomoran, to je zato što vas ljubim!...- I upravo zato, zbog vaše postojanosti, ja vam praštam, majore! Da se radi o nekom

drugom, ne bih otrpjela ni četvrtinu onoga što se vi usuđujete reći.On uzme generalici ruku i prinese je ustima. Na licu mu se odražavala radost. Smiješila

se i Marija, kao da mu želi pomoći zaboraviti njihovu svađu.- Do viđenja, draga prijateljice - reče on. - Vidjet ćemo se sutra.Ona ga isprati do vrata a on se tada okrene i zagleda joj se duboko u oči. Bilo bi se reklo

da želi što dublje u sebe upiti crte njenog prekrasnog lica. Znajući da će ga to sve do idućeg dana ispunjati srećom, ona ne okrene glavu.

On se naglo prigne te krišom dodirne njene usne svojima. Marija se živo osmjehne i reče tonom kao da kori svoga malog Jacquesa:

- Do viđenja, majore, i požurite!

5.

KAPETAN LA CHAPELLE

Potkraj jutra, neki odrpani konjanik pojavi se pod vratima Gorskog dvorca. Jahao je na jednom od onih malih otočnih konja, tankonogih ali vatrenih. On skoči na zemlju, a kako nitko ne dotrča, jer ga nisu ni čuli, nekoliko puta glasno vikne: »Hej!«

Prva stigne Julija. U prvi čas nije prepoznala došljaka. Držeći ga nekakvim razbojnikom, bila bi stala dozivati u pomoć da je neznanac nije oslovio po imenu.

- Pa to ste vi, lijepa Julijo! Zar više ne prepoznajete kapetana La Chapellea, starog druga vašeg prijatelja Le Forta?

Sobarica rukama pritisne grudi da priguši silovito udaranje srca i, kao da sanja, prošapće više za sebe:

- Le Fort... La Chapelle... o blažena Djevice Marijo!- Pa, da! - klikne kapetan. - Ako mi brzo otvorite vrata, umjesto da me mjerkate

odmahujući glavom, poljubit ću vas u oba obraza.- Je li moguće! - reče ona dotrčavši na vrata i podigavši rezu.- Kako vidite, jest! Znam, ljepotice, da vas moja pojava može podsjetiti na sablasti ali, ako

sumnjate u moje postojanje, vrlo lako vas mogu uvjeriti, i to na način koji vi odaberete, a ja bih želio da to bude onaj najugodniji.

Julija se zbunjeno uzvrpolji. Nespretnim pokretima otvori najzad vrata koja snažno zacvile. La Chapelle je bio prebacio povodac oko ruke i sa smiješkom promatrao sobaricu.

- A Le Fort? - upita Julija. - On nije došao s vama? Sigurno ga je posao zadržao u Saint-Pierreu?

- Hm! - promrmlja kapetan pokazujući neodređeno rukom u pravcu zaljeva. - Mora da je Le Fort negdje onamo, na dubini od tisuću hvati zajedno sa stotinjak Engleza, ako nije u trbuhu nekog morskog psa.

- Da vi niste poludjeli, kapetane - vikne ljutito Julija - kad se šalite u tako ozbiljnoj stvari? Kladim se da mi je Yves opet spremio neku psinu jer ni on nikada nije znao za ozbiljnost.

La Chapelle krene vodeći konja za uzdu. Julija se odmakne da ih propusti, a morski vuk je uštipne za podbradak i reče:

- Ne znam kakvu vam je to psinu mogao učiniti moj drug Le Fort, ali vašoj ljepoti nikako ne pristaje srdžba, Hajde, nasmijte se! Dočekajte prijazno bar kapetana La Chapellea koji se vraća s tako daleka puta...

Ona ga udari po ruci i reče:- Ne volim takvo ponašanje!- Ovako se ponaša svaki čestiti gusar koji drži do sebe i koji je, kao nedavno ja, gotovo

mjesec dana trunuo poput kokosova oraha na obali pustog otoka... Na Antigui su suknje rijetke, kunem vam se. Zato sam se zakleo, kako to rade španjolski mornari u oluji, da ću poljubiti prvu djevojku koja naiđe, ako se sretno izvučem.

- Znači li to da ste se zajedno s Le Fortom našli u oluji?- Bila je to, ljepotice moja, grdna olujina!- A što je s Le Fortom?- Za Le Forta se više ne brinite! Njemu su sada potrebne molitve, i to mnogo molitava jer

je, kao i ja, bio nepopravljiv bezbožnik.Djevojka opet snažno pritisne grudi i poviče:- Oh, Bože! Oh, Bože!U taj se čas pojavi na vratima Marija i upita:- Što znači ta vika? Što se dogodilo?- Gospođo! Gospođo! - vikne sobarica. - Pa to je užasno! Neću da vjerujem u ovo što priča

kapetan. On tvrdi da je Le Fort zaglavio u moru!Generalica s naporom proguta slinu, dobaci brbljavom mornaru pogled pun prijekora pa

priđe Juliji koja je plakala i rukom brisala suze.Ogrlivši je nježno oko vrata, poljubi je i reče tješeći je:

- Jadna moja Julijo!La Chapelle pusti konja i zagleda se u dvije žene. Tek sada shvati kako je Julija

zaljubljena u Le Forta i požali svoju grubu omašku.- Sirota moja Julijo! - ponovi Marija. - Hajde, nemoj očajavati. Kapetan La Chapelle nije

uopće siguran u ono što tvrdi, a Le Fort je, kako je napomenuo Baillardel, također mogao dospjeti na neki pusti otok.

Generalica istovremeno dobaci rječit pogled mornaru, kao da ga moli da i sam podupre njene riječi: sobarici je trebalo uliti nadu. Kad vidje da se La Chapelle mršti, Marija će još upornije:

- Sigurna sam da kapetan nije dobro vidio. Uostalom, u onim je trenucima bio i odviše zaokupljen spašavanjem vlastitog života a da bi gledao što se događa uokolo.

- Kako! - poviče La Chapelle lupnuvši nogom o zemlju. - Zar se usuđujete tvrditi da sam bio slijep? Sumnjate u moje oči? Borami, nikada se u ovom dijelu svijeta nije pojavio mornar koji bi uspješnije od mene promatrao horizont i, na kojoj god sam fregati plovio, uvijek sam prvi javljao dolazak neprijatelja!

- Kapetane - odvrati bijesno generalica - uđite u kuću. Pustite konja, drugi će se pobrinuti za njega. Uđite i počekajte me...

Povrijeđen u svome ponosu, La Chapelle se uspravi i zaputi u dvorac.- Vidiš i sama - nastavi Marija - da ne može biti vjerodostojno ono što kaže taj čovjek.

Primijetila si njegovo nemarno ponašanje i ne baš birani govor...- Ali Yves, gospođo... Yves... Da je živ, on bi mi se javio! Oh, sve se bojim da kapetan

govori istinu.Ona se iznenada istrgne iz Marijina zagrljaja i pobjegne. Hvatajući se rukama za glavu,

stane trčati prema kolibi i sva zaplakana izgubi se u vrtu.Generalica se nerado vrati u kuću gdje ju je čekao La Chapelle. Šetkao je gore-dolje

velikim salonom, zaustavljajući se tu i tamo diveći se kakvom ukrasnom predmetu, uzimajući ga u ruke i promatrajući ga sa svih strana.

Marija zastane i pogleda ga sa zanimanjem. Bila je toliko uzbuđena da maločas u dvorištu nije na njemu zapazila ništa neobično, ali sada se gotovo zapanji. Baillardel joj je, doduše, napomenuo kako su brodolomcu dali novu i lijepu odjeću, ali ona kao da nije bila po njegovu ukusu; Hlače od svijetloplavog satena odrezao je sve do iznad koljena, očito zato da budu slične kratkim calzonerasima što ih na Saint-Christopheu nose gusari. Zatim je na gole noge navukao teške čizme s debelim đonovima, a posuvraćene sare mlohavo su mu padale niz listove. Osim toga, imao je na sebi ljubičasti prsluk sa širokim šavovima. Čipke i postava, kao i puceta bili su namjerno istrgani da ga odjeća ne sputava, dok mu je preko grudi bio prebačen široki kožnati remen ukrašen krupnom metalnom kopčom. Na njegovu kraju visio mu je o boku dugi mač.

Kad je skinuo pusteni šešir vidjelo se da mu je kosa stegnuta mornarskom kapicom. Zahvaljujući upravo toj odjeći koja upozorava na oprez, Julija je pomislila da je La Chapelle drumski razbojnik.

Promatrajući ga, Marija još nije bila ni došla k sebi od čuđenja, kadli joj se La Chapelle obrati vrlo uglađeno:

- Poručili ste mi da dođem, gospođo generalice, i sretan sam što vam mogu izraziti svoju duboku odanost.

- Jako se bojim - odvrati Marija namjerno propuštajući da mu se zahvali - da ste djevojci zadali mnogo boli. Ne razumijem zašto ste je uporno nastojali uvjeriti kako je Le Fort nestao, kad sam vam jasno davala znakove da joj kažete suprotno. Ako i imate oštar vid, kapetane, ne bi se to isto moglo reći i za vaš um!

- Čemu tolike priče oko Le Fortove smrti - uzvikne kapetan. - Da ih on čuje, ne bi se mogao načuditi. Sto mu jada! Kad bi trebale tolike govorancije kada god neki od nas otegne papke, ne bi nam uopće ostalo vremena za borbu s neprijateljem!

- Kapetane, ne zaboravite, molim vas, da se u ovoj kući poštuje Le Fortovo ime. Većina od nas duguje mu sve ili gotovo sve. Shvaćam kako vam je od opasna i nestalna života otvrdnulo srce i kako ste svi vi gusari prisiljeni mrziti smrt, ali hoću da znate da ovdje nitko ne želi slušati kako loše govorite o Le Fortu, a najmanje ja.

La Chapelle se nimalo ne zbuni. Samo se lagano pokloni, što je po njegovu mišljenju značilo da prihvaća njeno upozorenje, a zatim se bez ikakva ustručavanja opet ushoda po sobi diveći se raznim predmetima i čekajući da Marija iznese razloge zbog kojih ga je pozvala.

Ona priđe divanu i reče:- Primaknite stolac, kapetane, i zaboravimo, molim vas, sve što smo maločas rekli...

Kapetan Baillardel mi je ukratko ispričao vaš doživljaj, a pozvala sam vas zato da ga čujem osobno od vas. Jeste li zaista uvjereni da je Le Fort nestao i da nitko od njegovih drugova na Tres Sainte Trinite nije preživio eksploziju i brodolom?

La Chapelle se tromo spusti na sjedalicu, ukrsti noge pa premještajući sablju nespretno udari njome o stolić.

- Gospođo generalice - počne on zanoseći se - moram priznati da je sam đavo išao na ruku onim psima Englezima, jer su nam zadali dvostruki udarac, ali dao bih odsjeći ruku da se od njega ni sami još nisu oporavili. Kapetan Le Fort je s Tres Sainte Trinite već bio kukama zakačio jednu neprijateljsku fregatu. Uvjeren sam da su neki njegovi ljudi već bili na nju poskakali, ali zbog dima iz mojih topova nisam mogao jasno razabrati oba broda. Ja sam s Princom Henryjem IV skretao kako bih se našao između Le Fortova i jednog engleskog broda koji sam namjeravao osuti topovskom vatrom, kadli iznenada odjeknu strašna eksplozija. Mislim da su Englezi namjerno potpalili barut, a možda im je skladište odletjelo u zrak iz neopreza. Međutim, činjenica je da su se od one eksplozije istovremeno razletjeli Tres Sainte Trinite, Princ Henry IV i onaj engleski brod. Mene je eksplozija odbacila dosta daleko i to mi je, vjerojatno, spasilo život. Kapetan Baillardel vam je sigurno rekao kako sam se neko vrijeme držao za jednu olupinu, a kasnije našao čamac. Još i prije nego sam se domogao čamca, vidio sam kako Englezi tragaju za preživjelima. Na svu sreću spuštala se noć pa me neprijatelj nije primijetio, inače bih sada trunuo na nekoj uzničkoj lađi ili u tvrđavi Saint-Christophe.

- Vi tako mirno govorite o tome, kapetane!- Gospođo generalice, ratna sreća...- Ali to je propast... osobito za Martinique. Vi kao da toga niste svjesni. Pod zaštitom

kapetana Le Forta naš je otok bio siguran. Dokle god je on bio živ, nismo se, tako reći, morali bojati Engleza. Sada, na žalost, kad njega više nema, bojim se da će nas oni opet napasti.

- Hm! - odvrati on. - Još nas na Saint-Christopheu, Bogu hvala, ima nekoliko koji ćemo se istom žestinom boriti s Englezima. Gospođo generalice, čim pronađem neku lađu koja će me prebaciti na Saint-Christophe, moći ćete smatrati da je u osobi kapetana La Chapellea otok opet dobio svoga zaštitnika.

- Zahvaljujem vam - reče Marija.-... Le Fort mi je bio najmiliji drug - nastavi gusar s dirljivim uzbuđenjem - i ja ću, ako me

držite dostojnim, preuzeti njegovu ulogu...- Iz vaših riječi izbija odanost i iskreno prijateljstvo.- Zbilja! - uzvikne La Chapelle protegnuvši se tako naglo da je parket odjeknuo od

njegovih čizama - rum je na Martiniqueu i odviše dobar da bismo ga prepustili onim psima Englezima. Pričali su mi o kapetanu Warneru, zapovjedniku engleske kolonije na Saint-Christopheu, i znam da bi se on rado dokopao toga ruma!

Marija pomisli kako La Chapelle ne spominje rum bez razloga i sjeti se da je zaboravila narediti Cephysi da iznese uobičajeno piće.

- Kapetane - reče ona - dugo ste jahali po suncu, mora da ste žedni...- Gusar je, gospođo - a ja sam jedan od njih - uvijek žedan.- Što želite? Kokosovo mlijeko, voćne sokove?- Punč! - odlučno će on. - Punč s mnogo ruma, za kojim se oblizuje kapetan Warner, ali ga

ni đavoljom pomoći neće dobiti, ne zvao se ja više La Chapelle!- Cephysa! Cephysa! - stade dozivati Marija.Crnkinja dotrči kao i uvijek zbunjena, pokazujući trbušinu i ogromnu stražnjicu koja joj

se pri svakom koraku treskala.- Donesi za kapetana bocu ruma, limuna i šećera...

- Gospođo - upadne joj u riječ La Chapelle - i malo vina malage... ako ga imate. Sunce mu jarko! Oni psi Englezi izmislili su bar jednu dobru stvar: punč s malaga vinom. Nitko ga nije tako dobro pravio kao Le Fort, a kad se sjetim onoga što smo ga zajedno pili u gostionici K nemirnom konju, vodica mi dolazi na usta, oprostite na izrazu, gospođo generalice!

- Donesi i malage - strpljivo će Marija crnkinji.Ova se namrgodi i izađe, a generalica se opet zagleda u La Chapellea. Nije pravo znala što

da o njemu misli. Stvarno, mnogo što je u njega podsjećalo na Le Forta: razmetljiva govorljivost, ponos, držanje svojstveno mladom Gaskonjcu i njegova ogromna hrabrost. Sve je to pomalo podsjeti na neobuzdanog pustolova. Ali u čemu da se osloni na ovakva čovjeka? Le Fort je bio prokušan. Može li se vjerovati u vjernost onoga tko je, kako s pravom reče major Merry Rools, i poslušan vojnik i razbojnik - gusar? Je li razborito zaposliti ga u Gorskom dvorcu kao upravitelja?

Ona odluči da ga neko vrijeme promatra, a ne iskuša na djelu.Kad se crnkinja vrati s poslužavnikom, ona upita:- Kapetane, hoćete li sami sebi pripremiti punč?- Svakako, svakako! U tome sam gotovo isto toliko spretan kao i Le Fort.On odmah dohvati čašu i bocu.- Mora da ste mnogo prepatili - nastavi Marija.- Rekli su mi da ste bili polumrtvi od gladi kad vas je onaj nizozemski kapetan spasio na

Antigui.- Čitav mjesec hranio sam se školjkama i živim rakovima.- A je li vam to narušilo zdravlje?La Chapelle se lecne. Iako nestrpljiv da što prije utaži žeđ, on svejedno odloži na

poslužavnik čašu i bocu koju je držao u ruci. Nabravši obrve kao dvije krupne gusjenice što se spremaju na borbu, naglo ustane i upita sklapajući ruke:

- Zar vam stvarno izgledam slab? Molim vas, dobro me razgledajte od glave do pete. Zašto bi mi zdravlje bilo narušeno? S mene je, doduše, spalo nekoliko kilograma mesa, ali kosti su još tu, a i šaka mi je još čvrsta da može držati mač. Dajte mi dostojnog protivnika pa ćete vidjeti. Kažem, vidjet ćete, i ništa drugo!

Marija se silom nasmiješi.- Nisam vas namjeravala uvrijediti - odvrati ona - ali, kapetan Baillardel mi je toliko

pričao o vašim patnjama da sam...- Do vraga! Taj je kapetan ništarija, ako ste po njegovim riječima mogli zaključiti da sam

imalo izgubio od svoje snage. Tražim da me stavite na kušnju!- Čekajte, La Chapelle - upadne mu u riječ Marija - poslušajte! Budući da se osjećate

jednako snažni kao i ranije, ne govorimo više o tome. Pitala sam vas za zdravlje zato što sam vas namjeravala zadržati ovdje nekoliko dana. U Gorskom dvorcu mogli biste se čestito odmoriti, a i krepka hrana brzo bi vam povratila snagu.

La Chapelle se mnogo pažljivije stade ogledati oko sebe. Ponovo opazi ukrasne predmete kojima se maločas divio, te red, čistoću i raskoš, i lice mu se odjednom razvedri.

- Kad bolje promislim - reče on - moram zaista priznati da rakovi i školjke nisu bili baš izdašna i zdrava hrana. Nema sumnje da bi čovjek moga ustrojstva mnogo dobio dobrom njegom...

On opet dohvati čašu, ulije u nju ruma i šećernog sirupa, a zatim je do vrha napuni malagom. Nadušak ispije gotovo polovinu te mješavine, a onda se sjeti da je zaboravio metnuti krišku limuna, pa to odmah uradi. Odjednom se sjeti Julije, pa zaključi kako bi mu boravak u Gorskom dvorcu dobro došao, te spremno doda:

- Istina je, čovjek vrijedi koliko vrijedi, ali ako se nađe u izuzetno povoljnim prilikama, to mu može samo koristiti.

- Prihvatili biste, dakle - upita generalica - da neko vrijeme ostanete ovdje?- Dokle god vi budete htjeli, pa i duže!- O vama će se voditi briga. Zauzvrat, malo ću tražiti od vas: da s vremena na vrijeme

nadzirete moje crnce.- Poznajem ja crnce - umiri je La Chapelle. - Ako želite da budu poslušni, ničeg boljeg od

biča. Prepustite mi svoje i obavezujem se da ću učinak njihova rada najmanje udvostručiti.

- Ne radi se o njihovoj lijenosti, La Chapelle. Zamislite, moji su crnci odnedavna žrtve čudne nastranosti. Jedu zemlju i, kao da im to nije dosta, vješaju se. Za svega nekoliko dana izgubila sam ih osam!

- Budale! - poviče on. - Jedu zemlju, a rum je tako dobar!- Svakako, željela bi ih izliječiti od te bolesti, inače ću ih sve izgubiti.La Chapelle se snažno lupne u grudi i reče:- Dajte mi samo tri dana i zauvijek ću ih izliječiti!- Vi se hvalite!- Ne! - odvrati on. - U ovom dijelu tropskog pojasa nema od mene skromnijeg čovjeka. Ja

vjerujem da su vaši crnci dovedeni s Obale Rudnika i znam što misle. Jednom sam na Saint-Christopheu upoznao nekog opakog Engleza koji ih je imao tridesetak... Ako kažem da ću ih izliječiti, možete u mene imati povjerenja!

- Dajem vam odriješene ruke, kapetane... Kako je sada vrijeme ručku, pozivam vas da mi se pridružite, a ako su vam u tvrđavi Saint-Pierre ostale stvari, zamolit ćemo večeras majora da ih pošalje po nekom vojniku. Cephysa će vas povesti u vašu sobu...

6.

LA CHAPELLE, LE FORTOV NASLJEDNIK

Nisu prošla ni tri sata otkako je La Chapelle ušao u Gorski dvorac, a već se u njemu osjećao kao u raju.

Marija mu je htjela staviti na raspolaganje sobu u kojoj je nekad boravio vitez de Maubray, onu između njezine i sobe Louise de Francillon, ali je prepredeni gusar tvrdio kako bi mu zbog trenutačne iscrpljenosti bilo teško uspinjati se stepenicama, pa je zatražio sobu pokraj Julijine.

Prvi dan u dvorcu proveo je kapetan odmarajući se i tamaneći birana jela, a nije propustio, dakako, isprazniti i dvije boce ruma. Raskomotio se što je bolje mogao i poduzimao sve da stekne naklonost crnkinje Cephyse. Ta nije li ona raspolagala namirnicama i svim pićima?

Bilo je dovoljno da samo jednom uđe u kuhinju pa da sasvim očara golemu i naivnu ropkinju. Dugo joj je, stojeći pokraj peći i lamatajući rukama, držao govorancije neprestano lupkajući sabljom o pokućstvo. Nasmijavao je Cephysu pričama što ih je pobrao na Saint-Christopheu, naročito onu o crvenom raku, prašinaru, koji više od drugih grabi ukoso, to jest, objašnjavao je La Chapelle, hoda baš kao kapetan Warner kad popije previše malage. Zatim ju je u smočnici nekoliko puta tako snažno pljasnuo po stražnjici da je ona pucala od smijeha, a kad se pojavila Marija, iznenađena tolikom bukom i prisutnošću kapetana na takvu mjestu, La Chapelle joj je odgovorio:

- Sakupljam informacije o bolesti vaših crnaca.Uostalom, nije ni lagao. Ako je i odmah shvatio da će u smočnici uvijek moći nešto

čalabrknuti, nikad nije smetnuo s uma da će mu Cephysa, bolje nego itko drugi, moći pružiti korisna obavještenja o pogubnoj nastranosti crnaca. Zato mu, kad je Merry Rools u uobičajeno vrijeme došao u posjetu, nije bilo teško dati o njoj sasvim uvjerljivo objašnjenje.

Kad je major ulazio u dvorište dvorca, Marija se nalazila u svojoj sobi. Upozorena konjskim topotom i cviljenjem vrata, ona izađe na prozor i prijateljski mahne majoru moleći ga da se malo strpi; ona će odmah sići.

Rools prepusti konja Juliji i uđe u salon, ali ustukne od prizora koji je tamo tako neočekivano ugledao.

Gusar je bio izuo cipele, stavio ih pokraj sebe na pod i do pasa gol zavalio se na klupu. Nadohvat ruke stajali su mu rum, čaše, šećer i malaga vino. Jedna je čaša bila puna toga, kapetanu omiljena pića.

- Da ste zdravo, majore! - vikne La Chapelle prinoseći čašu k ustima.

Smrknut u licu, Rools načas zastane bez riječi, ali zatim odlučno uđe, prekriži ruke i prijekorno reče:

- Čudim se vašem ponašanju, kapetane! Vi ste generaličin gost, a čini mi se da to zaboravljate. Niste ovdje na gusarskoj lađi, nego u Gorskom dvorcu. Vidim da ste bosi i upola goli... Zar je to odgovarajuća odjeća?

- Eh - usklikne La Chapelle - gospodin ostaje gospodin i onda kad je bez čizama i upola gol!

On stade puniti pićem drugu čašu.- Kad bi vas generalica zatekla u takvu stanju, ne bi oklijevala da vas otjera a, vjere mi, s

time bih se i ja složio.- Gospođa generalica me zamolila - stade uvjeravati La Chapelle mičući svojim golemim i

natučenim nožnim prstima - da se radi vrlo određena posla nastanim u njenoj kući. Hoćete li popiti sa mnom čašicu dobra punča što sam ga upravo zgotovio, majore?

- Nisam žedan - suho će Rools.Kapetan mu je već bio pružio čašu, ali sada povuče ruku i nadušak ispije uzviknuvši:- Ništa za to!- Slušajte - opet će Rools teško obuzdavajući svoj bijes - ne znam što ste ugovorili s

gospođom generalicom, ali ponavljam da se ponašate nepristojno...- Pred sobom imate najzaposlenijeg čovjeka na čitavom Antilskom otočju - izjavi La

Chapelle prelazeći preko njegove primjedbe. - Baš u ovakvom stanju ja smišljam plan za spasavanje, jer sam preuzeo obavezu da stotinjak crnaca izliječim od njihova ludila.

U taj čas lupnuše negdje neka vrata i on ušuti. To je na prvom katu Marija izlazila iz svoje sobe. Ne žureći mnogo, La Chapelle uze navlačiti čizme. Generalica još nije bila stigla nadno stepeništa, a on je opet bio obuven.

- Dobar dan, majore - reče Marija pružajući Roolsu ruku.Ovaj se pokloni i poljubi je. Bijes mu se još uvijek nije stišavao, a nije znao što ga zapravo

više ljuti: mornarevo ponašanje ili sama njegova prisutnost. Ova posljednja ga je uznemiravala. Osjećao se sretnim jedino kad se s Marijom nalazio nasamo. Teško bi se mogao odreći te svakidašnje posjete. Ona mu je ulijevala hrabrost i pothranjivala nadu, osobito kada mu je Marija izražavala svoju naklonost življe nego obično. Sada, kad se između njih postavio La Chapelle, gotovo je s povjerljivostima: razgovor će im se neizbježno premetnuti u banalno i dosadno izmjenjivanje ljubaznosti.

- Majore - progovori Marija - vi poznajete kapetana La Chapellea. Već sam vas upoznala sa svojom odlukom da ga na neko vrijeme primim u kuću.

Praveći se kao da to nije čuo, Merry Rools reče:- Draga Marijo, dugo sam razmišljao o onome što ste mi jučer ispričali o svojim

robovima. O tome sam razgovarao i s brojnim našim naseljenicima koji su u sličnom položaju kao i vi. Među njima je jedan, po imenu Leroy, postigao dosta dobar rezultat time što je svoje crnce jednostavno zatvorio nekoliko dana, pošto im je prethodno skinuo odjeću i oduzeo sve predmete. Budući da je njihova koliba popločana, nisu mogli jesti zemlju, a kako su ostali bez užeta i odjeće od koje bi mogli napraviti uzice, morali su i na silu mirovati. Tada ih je pustio na slobodu, ako tako mogu reći, i otada, evo, već dva dana nijednoga nije spopala njegova stara bolest.

- Ali - prigovori Marija - sada je vrijeme da se siječe šećerna trska i bere manioka. Ne mogu svoje crnce držati zatvorene tjedan dana!

- Ipak ćete se na to morati odlučiti ako ne želite da se svi objese, kako me uvjerava Leroy.La Chapelle ustane i smjelo izjavi:- Vaš naseljenik Leroy ne razumije ništa!- Da se možda ne šalite? - upita major.- Ja kažem - ponovi La Chapelle - da taj vaš naseljenik ne shvaća ništa. Obećao sam

gospođi generalici da ću joj izliječiti crnce i, borami, to ću još sutra i učiniti.Merry Rools se zajedljivo nasmiješi:- Zanimalo bi me kako ćete to izvesti. Ponajprije, znate li uopće odakle im ta nastranost?Kapetan se nakašlje pa će važno:

- Raspitao sam se, a i ono što sam već odavna saznao na Saint-Christopheu dopušta mi da vjerujem kako ću svoj zadatak uspješno obaviti. U La Pointe de Sableu poznavao sam jednog vlasnika plantaže kojemu su bili poklonili malog, savršeno zdravog crnca. Jednoga dana otkrije on kako taj mali rob jede zemlju. Pokušavao je da ga u tome spriječi, ali uzalud. Crnče je dobilo neizlječivu vodenu bolest, jer je uzrok bilo nemoguće odstraniti. Na Saint-Christopheu kažu da osobito crnci koji potječu s Obale Rudnika oduzimaju sebi život. Najprije stanu očajavati, a zatim se vješaju ili presijeku sebi grlo, kako bi gospodaru nanijeli štetu, a to sve zato jer su uvjereni da će se nakon smrti vratiti u svoju zemlju. Toliko vjeruju u tu tlapnju da je nemoguće izbiti im je iz glave. Onaj posjednik u La Pointe de Sableu saznao je što muči njegova roba tek onda kad je već bilo kasno. Naime, onaj je crnčić na susjednom imanju imao brata, a kako ni jedan ni drugi nisu o tome govorili, bilo je nemoguće pogoditi da tuguju zato što nisu kod istoga gospodara. Stvar se mogla lako urediti, ali oni su u svom beznađu zaključili da se jedino smrću mogu vratiti u svoju domovinu i svojim roditeljima.1

- Vjerujete, dakle - upita Rools - da crnci gospođe generalice imaju u okolici braću i da o tome šute?

- Ne! - odvrati La Chapelle. - Mislim da se, kao i svi drugi, žele vratiti kući.- Pretpostavimo da je to točno - primijeti major - ali ja se svejedno pitam na koji ćete

način spriječiti da više ne jedu zemlju i da se ne vješaju.- Upravo sam o tome razmišljao kad ste vi ušli, majore.- I već ste smislili? - upita Marija.- Mislim da jesam - reče la Chapelle. - Uvjeren sam da ću tim glupim stvorovima dati

dobru pouku. Imam plan koji ću već sutra ostvariti... Bit će mi dovoljan običan bič.- Uvijek sam to tvrdio, draga Marijo. Bič, samo dobar bič, i sve će biti u redu.- Osim biča - nastavi La Chapelle ne dajući se zbuniti - gospođa generalica će mi morati

nabaviti kola s konjem i mnogo starog alata iz pecare. Sutra navečer svi će biti izliječeni!- Neka vas Bog čuje! - uzvikne Merry Rools s nevjericom. - Mene ipak zanima, čak ako

vam naum i propadne, kakav se to plan rodio u vašoj glavi, kapetane.- Saznat ćete sutra, kad budem uspio!Rekavši to on obuče prsluk, opaše mač pa se, pozdravivši majora, zaputi k vratima.Polako prijeđe veliko dvorište, pogledom zaokruži po padinama brežuljaka iza kojih su

se u unutrašnjost pružala polja kokosovih palmi, banana i ogromnih skrletnih cvjetova kane i lakovca.

Do uha mu dopre tužna jednolična pjesma robova koje odanle nije mogao vidjeti, a izražavala je njihovu beskrajnu tugu što se nalaze u tuđoj zemlji. Ponekad bi potresnu tužaljku nadjačali glasni povici, očito nadzornika koji je pucketao bičem.

La Chapelle izvadi iz džepa lulu i pažljivo je osmotri. Nije bila njegova. Iz znatiželje je bio ušao u sobu u kojoj je nekada boravio vitez de Maubray, opazio lulu i odmah je uzeo. Sada je napuni duhanom, do kojega je na isti način došao u tvrđavi Saint-Pierre, i upali je. Povukavši nekoliko dimova i uvjerivši se da duhan gori, bez žurbe se uputi u vrt.

Znao je da će tamo zateći Juliju, jer je odande dopirao njen glas. Nije se prevario. Sobarica je brala mango plodove. Primakne joj se i napomene:

- Pri vrhu stabla su zreliji. Podmetnut ću vam ruku kao stremen pa ćete ih lakše dohvatiti.

- Zahvaljujem vam, kapetane - odvrati Julija pokazujući mu punu pregaču voća - s berbom sam gotova.

On ne odgovori ništa, samo je znalački stade promatrati. Snažnije povuče iz svoje lule, duboko uzdahne pa iznenada reče:

- Kapetan Le Fort je imao pravo, tisuću puta pravo.- A u čemu to? - upita Julija sa zanimanjem, kao i uvijek kad bi se poveo razgovor o

gusaru.Pričao mi je kako ste vi najkrasnija djevojka u ovom dijelu svijeta, Julijo. Ah, koliko mi je

o vama govorio Le Fort! E, taj vas je zbilja volio! Baš pred bitku s onim psima Englezima

1 Istinitost toga događaja potvrdio je misionar, otac Labat

povjerio mi je kako ne vidi časa da ih sve pobije, kako bi što prije došao k vama na Martinique.

- K meni?- Upravo tako! Do vraga, valjda ste znali za njegove namjere!- Zar je sa mnom... s nama... imao nekih planova? - upita Julija s uzbuđenjem.- Bogami, da! Sanjao je o maloj plantaži u La Pointe de Sableu, na kojoj bi bilo crnaca, a vi

biste kao njegova žena njome upravljali.- Nikada mi o tome nije govorio - prizna sobarica uzbuđujući se sve više - nikada...- Vjerojatno zato što nije imao vremena - objasni La Chapelle - ili se možda nije sjetio... A

kada god mi je govorio o plantaži, bananama, crncima... uvijek sam zamišljao vas dvoje u vlastitoj kućici. Savjetovao sam mu da nabavi pse, oni dobro pristaju imanju. Obećavao je sebi da će imati mnogo djece, u prvo vrijeme samo dvoje. Dječak će biti isti on, a djevojčica će ličiti na vas i zvati se Julija... Ja bih prvorođenčetu sigurno bio kum.

- Kapetane La Chapelle - prošapće Julija potresena i raznježena - pričajte mi još o Le Fortu...

- A što bih još mogao reći što već ne znate? Bio je to najhrabriji, najneustrašiviji čovjek u tropima. Osim toga, nikada nisam vidio onakve snage! Bio mi je dobar drug i stari prijatelj... u neku sam ruku njegov nasljednik. Često bi mi znao reći: »La Chapelle, ako se dogodi da poginem, sve što iza mene ostane, pripast će vama!«

On se zagleda u nebo kao da se želi prisjetiti nečega, ali mu pogled odmah skrene na Juliju. Snažne djevojčine grudi - ona se i nije trudila da sakrije njihovu raskoš - silovito su se nadimale od uzbuđenja. Primijeti kako su joj oči vlažne ali bez suza, i to mu se učini dobrim znakom. Slušajući kako La Chapelle, i sam junak tako lijepo govori o Le Fortu i drži ga polubožanstvom, Julija se zaista nadimala od ponosa i govorila sebi kako je među tolikim drugima baš nju izabralo ono izuzetno biće. A kako da ga ne oplakuje kad mu je mogla postati doživotnom družicom?

La Chapelle ugleda stablo jedne tropske šljive kroz čiju su se gustu krošnju probijale lijane, tkajući po njoj prave arabeske. Nježno uhvati Juliju pod ruku i stane je voditi onamo. Ona se poslušno prepusti pridržavajući krajeve pregače, pune mangovih plodova.

- S Le Fortom bismo - nastavi on - bili ostvarili čuda. To je uviđao i guverner de Poincy. Na posljednjem našem sastanku s njim nije od nas krio kako namjerava proširiti kolonije...

Stigoše tako i do drveta kojega je sjena iz časa u čas postajala sve mračnija jer je sunce već zapadalo.

- Sjednite, Julijo - zapovjedi on. - Generalica i Merry Rools ćaskaju sada u salonu: ne smijemo im smetati.

- Je li vam Le Fort pričao kako je otišao ne rekavši mi ni zbogom?- Ne bi bilo razborito da se zbog toga izjedate, Julijo draga! Le Fort je bio osjećajan

čovjek, ali poštivao je i dužnost. Otplovio je tako naglo iz straha da bi ga ponovni susret s vama mogao odvratiti od njegova zadatka, to jest borbe s Englezima.

- Vi zaista vjerujete da me toliko volio?- Zaboga! Obožavao vas je! A kako bi i moglo biti drukčije?Pomogne joj da sjedne pod stablo, tako da joj se voće ne prospe iz pregače.- Kao da ga i sad čujem - reče sjedajući kraj nje - kako mi kazuje: »Dogodi li se, La

Chapelle, da zaglavim, otići ćete u Saint-Pierre i u Gorski dvorac i reći Juliji koliko sam je ljubio. Vi ste moj nasljednik, zato vas molim da učinite sve kako biste je utješili ako bude za mnom tugovala.« A ja sam mu na to odgovorio: »Zar vi, kume, sumnjate da bi ona osjećala tugu? Vašu sam Juliju vidio svega dva-tri puta, ali bilo mi je jasno kao dan da vas ta djevojka ljubi! Oslonite se samo na mene, već ću ja utješiti golubicu!«

- Baš to vam je rekao? - upita Julija.- Od riječi do riječi, a čuli ste i što sam mu odgovorio! I bio bih hulja, Julijo, ako vas ne bih

utješio.On se toliko prigne k njoj da joj je brcima već dodirivao lice, ali ona malo ustukne i

uzvikne:- Ah, kapetane!Međutim, uzviknula je tako ljupko kao da se boji da se on ne obeshrabri.

- Stalno drugujući s Le Fortom - drsko će La Chapelle - poprimio sam mnoge njegove osobine, a kako sam mu nasljednik, moram u svakoj prilici postupati onako kako bi i on činio.

Opet se prigne i duboko udahne miris što joj se kroz izrez bluze izvijao iz grudi. Kako se nije ni pomakla, on se osmjeli i poljubi je u oblo, glatko rame. Julija se sada usprotivi:

- Eh, nećemo tako kapetane! Vi ste, nema sumnje, baštinik Le Forta, ali ja nemam nikakva dokaza da je i mene ubrojio u svoju ostavštinu!

- Malo sam se zanio, dijete moje - objasni La Chapelle. - Vidim vaš jad i suosjećam s vama kao da ste mi rođena kćerka... Ah, imam još toliko toga da vam ispričam o Le Fortu. Namjeravam se u ovoj kući zadržati nekoliko dana, bit će dakle prilike i za povjerljivije razgovore... Samo, šutite! Nikome ni riječi!

- Zašto? - naivno će Julija.- Pa, evo! Je li pametno razglašavati svoje ljubavne doživljaje? Bi li vam to zaista laskalo

kad bi svaki nikogović znao vaše i Le Fortove posteljne tajne?- Mora da ste u pravu, kapetane - reče ona s iznenadnom tugom, jer su je La Chapelleove

riječi podsjetile na neobične i pikantne doživljaje.Ne skidajući s nje očiju, on reče sebi kako je za početak to dovoljno i kako bi bilo opasno

produžiti s osvajanjem. Vremena ima napretek i Juliju će moći vidjeti kada god zaželi.- Hajdemo - reče - major može svaki čas otići, trebat će mu izvesti konja. Vratimo se

kući...On ustane i pomogne Juliji da to isto uradi.Ona kao da više nije bila na zemlji. Hodala je odsutna pogleda dozivajući u sjećanje

Yvesa, njegovu snagu i odvažnost. Po nekim stavovima, a naročito izrazima, La Chapelle ju je ponekad neobično podsjećao na pustolova kojega je toliko voljela. Činilo joj se da iz kapetana, kao i iz Le Forta, izbija isti onaj miris slane morske vode, sunca i ruma. I začudo, njegova joj je prisutnost pomagala da još više idealizira svoga pokojnog dragana, toliko uljepša njegova svojstva da je, a da toga nije bila svjesna, on svakim časom sve više postajao samo daleka i neobična uspomena.

7.

OZDRAVLJENJE CRNACA

Čim je Merry Rools otišao iz Gorskog dvorca, kapetan La Chapelle je naredio da mu donesu dugi bič za šibanje robova. To je u stvari bio pleteni remen od zelenih kožnih traka, s kratkim i tvrdim drškom od mahagonija. Da bi izvježbao ruku, više je puta u dvorištu njime zamahivao, a kako je pri tom bič snažno pucao, Marija je pomislila da se radi o pištolju pa je sva zastrašena izašla pitajući se kakva li je to nova nastranost njenoga gosta.

Vratila se u kuću umirena kad je shvatila da La Chapelle iskušava lijek od kojega će ozdraviti njeni crnci.

Ovi se uskoro vratiše s plantaža gdje su čitav dan radili na žarkom suncu. Oni koji prvi uđoše u dvorište odmah primijetiše kožni remen što ga je kapetan ovio oko ruke, no kad ih prođe prvi strah, svi se zaputiše prema kolibi. Međutim, La Chapelle se držao pomirljivo, gotovo očinski. Izvlačio je iz lule kratke dimove te si mogao pomisliti kako je to najdobroćudniji gusar obiju Amerika.

Pa ipak, u trenutku kad su crnci htjeli ući u kolibu, gdje će im po običaju podijeliti obrok kaše od prosa i manioke pa ih onda zaključati do slijedećeg jutra, on ih zaustavi snažnim povikom stoj!

Robovi odmah stadoše ne usuđujući se čak okrenuti prema njemu. La Chapelle im vrlo obazrivo priđe pa one prve uhvati za ruku kako bi ostale naveo da se svrstaju uz njih.

Mnogi su među njima bili goli a većina je na sebi imala samo poneku, znojem slijepljenu prnju, tek toliko da pokriju spolovilo, osobito žene kojima se koža sjajila od znoja što im je tekao niz udubinu između dojki. Quinqua, za glavu viši od ostalih, mišičav, i kako se činilo,

najinteligentniji, zauzeo je mjesto čelnoga. On se ničega nije bojao. Uostalom, zašto bi ga gusar sada iz čista mira počeo udarati bičem kad je njegova družina baš toga dana uspješno obavila vrlo težak posao. Nije zapravo znao što La Chapelle namjerava učiniti.

Kad su se robovi svrstali, La Chapelle se odmakne nekoliko koraka i zapucketa bičem. Nakon toga stane polako i bez srdžbe promatrati jednoga po jednoga pa im reče:

- Dobro me pogledajte, ja sam vaš novi nadglednik. Dolazim s jednog dosta dalekog otoka gdje me bio glas nesmiljena gospodara. Međutim, mora da je to zabluda. U stvari, moja se strogost svodila na to da robove nad kojima sam vršio nadzor svako jutro dvaput ošinem bičem. To ih je samo poticalo na uspješniji rad. Navečer se to ponavljalo. Dva udarca bičem, nakon naporna dana, otvaraju crncu tek i pomažu mu da mimo provede noć.

Nasmije se kao da neobično uživa u svojoj šali, ali crnci razrogače oči, a koža i onim najcrnjima postane nekako siva.

- Poslušajte me dobro - nastavi La Chapelle - objasnit ću vam zašto je gospođa generalica zatražila moju pomoć. Čini se da neki od vas jedu zemlju i da su se već osmorica objesila. Znam da to činite zato da biste se vratili svojim kućama, na Obali Rudnika. U redu! Razumijem da ne volite ovu zemlju i da želite opet vidjeti svoje roditelje. U tome imate pravo. Samo, na žalost, kad se to ne bi spriječilo, ove bi plantaže brzo opustjele i gospođa bi generalica bila upropaštena. Zato ću vam ja dati zadovoljštinu, a za početak svatko će dobiti svoj obrok batina. Sada ćete mi jedan po jedan prilaziti pognutih leđa... Počnimo! Prvi naprijed!

Nitko se i ne pomakne. La Chapelle drškom biča pokaže na Quinquu i reče:- Hajde, ti si prvi...Gorostasni crnac zbunjeno pogleda svoje drugove. U nadzornikovoj ruci zapucketa bič.- Ako ne požuriš, udarit ću te triput, a to će se dogoditi i svima onima koji se budu

mrgodili prilikom batinjanja. Ponavljam, ovo ćemo obavljati dvaput dnevno.Quinqua najzad polako krene. Kad stigne na dva koraka od La Chapellea, skrsti ruke i

povije leđa. Dvaput ga bič ošine tako snažno da mu kod drugog udarca prsne koža i poteče krv.

- Slijedeći! - reče La Chapelle nimalo uzbuđen.Na red dođe žena, mlada crnkinja debelih ljubičastih usana. Obrazi su joj uzduž bili

obilježeni dubokim usporednim brazgotinama, davno učinjenih oštricom noža, ali joj je tijelo sačuvalo savršene oblike: bedra su joj bila obla i čvrsta, stražnjica punašna, a grudi s krupnim jagodicama nametljivo su stršale. Ona priđe pokorno poput životinje koju vode na klaonicu i sagne se, ne skrstivši čak ni ruke. La Chapelle opazi pod njenim lopaticama nekoliko brazda isto toliko dubokih kao i na licu.

- Gle! - poviče on - već si okusila bič, mora da si imala meni sličnog gospodara!Dvaput se njegova ruka digne i spusti. Kod drugog udarca crnkinja krikne poput

životinje i padne na koljena. S okrutnošću od koje se zgroze oni što su čekali da na njih dođe red, La Chapelle zamahne i treći put.

- Upozoravam vas - reče on - da neću trpjeti padanje zbog običnog udarca remenom. Tko god se pod mojim bičem samo pomakne dobit će ih dvostruko više.

Kod trećeg udarca crnkinja poskoči kao konj u propnju, pa kao strijela pojuri i sakrije se iza Quinque.

- Slijedeći! - vikne La Chapelle smijući se.Bičevanje se nastavi ubrzanim tempom. Sa svoga prozora Marija je u početku gledala taj

neobični prizor, ali se ubrzo obeshrabrila. U sebi je ipak govorila kako se ne smije uplitati u nadzornikov posao, jer se on obavezao da će srediti stvar. Međutim, u to nije vjerovala. Zar se nesmiljenim bičevanjem - pitala se ona - može liječiti duševna bolest.

Kad je i posljednji rob izdržao kaznu, La Chapelle ih ponovo sve okupi i izjavi:- Namjeravao sam vam večeras uskratiti hranu, jer i to spada u moju metodu. Nije dobro

da radnik previše jede, zato vas upozoravam da ćete kašu dobivati tek svaki drugi dan. Vjerujte mi, spavat ćete bolje i osjećati se zdravlje... A sada uđite u kolibu.

Rekavši to, on kao luđak stade skakati i vitlati bičem iznad njihovih glava. Prestrašeni crnci pojure u baraku gurajući se, padajući, gazeći jedno drugo. Kad i posljednji uđe, La Chapelle zaključa za njima vrata, a onda se vrati u dvorac gdje ga u salonu dočeka Marija.

- Gospođo - izjavi on - obavili smo dobar posao, samo, bogme, ne znam da li je išta tako zamorno kao rukovanje bičem. Ipak ću sutra ujutro nastaviti jer polovične mjere nikad ne valjaju.

- Ako vaša metoda ne urodi brzo plodom - odvrati Marija s blagim prijekorom u glasu - čini mi se da ćete ih sve ubiti!

- Ne bojte se, gospođo generalice, nema ničeg tvrđeg od kože jednog crnca. Kao dokaz može poslužiti činjenica da se na plantažama brzo uništi svaki bič ma kako on bio čvrst. Osim toga, napomenut ću kako je bolje da čovjek ne radi iz zadovoljstva. Da je za njega rad bio izvor radosti, još bi i sada lomio šećernu trsku rukama, a zemlju kopao komadom drveta.

La Chapelle pođe rano na spavanje. Sutradan, kad su otvorili kolibu, Marija je još bila u krevetu. Kao i sinoć, nadglednik je sa strašnim bičem u ruci dočekao robove u dvorištu, samo su sada bila tu i kola koja je zatražio od generalice. U njima je bila bačvica puna zemlje, zatim stari kotao za pečenje rakije te svakojaki pribor za šećerane. Konj je već bio upregnut.

Čim dolje odjeknu prvi pucanj biča, Marija se probudi. U početku joj se učini da ružno sanja, jer se sjetila kako je mladoj crnkinji sinoć prsla koža, kako je pala pa je kapetan udarcem remena prisilio da ustane. Bolni krici crnaca brzo je uvjere da ne sanja. Ovaj put udarci su bili još strašniji, jer su se pod bičem otvarale rane, a krv se teško zaustavljala.

La Chapelle bešćutno nastavi s najavljenim bičevanjem ne poštedjevši ni jednoga roba, a kad završi, umjesto da ih povede na plantaže, ponovo ih okupi i održi im slijedeći govor:

- Znate da sam ja vaš novi nadglednik, a upoznali ste i moje metode rada. Poznato mi je da se svi želite vratiti kući i opet vidjeti svoje roditelje. Da bi to postigli, mnogi od vas jedu zemlju pa se na kraju vješaju. Ako svi nestanete, već sam vam rekao, gospođa će generalica ostati bez robova i biti upropaštena. Zato i jesam ovdje da to spriječim. Odlučio sam, dakle, da s vama zajedno pođem u vašu domaju. Tamo ćete, kao i ovdje, raditi pod mojim nadzorom, a moj se odnos prema vama ni u čemu neće izmijeniti; postupak ste upoznali sinoć.

On zastane jer se crnci zaprepašteno pogledaše kao da ne vjeruju vlastitim ušima.- Na Obali Rudnika - nastavi La Chapelle - neću morati strahovati da mi ne pobjegnete i

tjerat ću vas da radite dan i noć bez odmora, čak i subotom i nedjeljom. Na ovim kolima vidite sve što je potrebno za preradu šećera. Sada vas vodim u šumu gdje ćemo se svi skupa objesiti. Pripremio sam već i dovoljno užadi...

Njegove riječi dočeka grobna tišina. Marija, koja je mučena brigom bila ustala i čula čitav govor, naprosto se zaprepasti. Pitala se nije li La Chapelle odjednom poludio: umjesto da crnce izliječi od njihove nastranosti, on ih još i podstiče da se vješaju.

- Moram vam reći - opet će kapetan - da je gospođa generalica već uputila na Obalu Rudnika svoga ekonoma koji je ondje dočekao i preuzeo sve vaše drugove što su se ovih dana objesili. Taj je ekonom njen prijatelj i dok ja onamo ne stignem, tjera robove da s lancima na nogama rade dan i noć...

La Chapelle pucne bičem, priđe Quinqui i reče:- Ti ćeš voditi konja za uzdu. Ova će kola s nama u šumu gdje ćemo se svi objesiti a vidjet

ćete, kad stignemo na Obalu Rudnika, bit će i ona tamo.Kolona najzad krene. Na čelu je išao Quinqua držeći konja za uzdu kako mu je bilo

naređeno, a La Chapelle je koračao sa strane, uvijek s bičem u ruci.Vrata se za njima zatvoriše, a generalica sa zebnjom pomisli kako više neće vidjeti ni

jednog od svojih crnaca.La Chapelle, međutim, ne pođe daleko. Čim na putu u Saint-Pierre stiže do jednog

šumarka, dade crncima znak da se zaustave, što oni poslušno učiniše. Doduše, nije propuštao da s vremena na vrijeme zapucketa korbačem. Zapovjedi Quinqui da iz kola iznese svitke užeta kojima će se objesiti. Crnac izvrši naređenje. Sve se to odvijalo u najdubljoj tišini, jer su robovi bili utučeni onim što ih je zadesilo.

Ne osvrćući se ni na koga, kapetan uze komad užeta, odmjeri mu dužinu prebacivši ga sebi oko vrata pa reče:

- Ovaj je baš po mojoj mjeri, preostaje još samo da nađem prikladnu granu. Neka svatko od vas odabere sebi uže i stablo!

Crnci se tada stadoše dogovarati; plašila ih je nevolja u koju su nakon vješanja navodno upali njihovi drugovi. La Chapelleova odlučnost, njegovi smireni i sigurni pokreti jasno su im govorili da se ne radi o šali, a on se pravio kao da ih ne sluša, iako mu ni jedna njihova riječ nije promakla.

Neki od njih priđu Quinqui a ovaj se, nakon kraćeg savjetovanja, ničice baci pred La Chapellea i reče svojim neobičnim, kreolskim govorom:

- Gospodaru, moji su me drugovi zamolili da govorim u njihovo ime. Oni se ne žele vratiti svojim roditeljima na Obalu Rudnika. Radije će ovdje raditi još napornije... a donijeli su i novu odluku: više se uopće neće vješati.

- Ta, ta, ta! - vikne kapetan. - Neka svatko uzme uže i prebaci ga sebi oko vrata. Što prije stignemo na Obalu Rudnika, prije ćemo početi i raditi!

- Gospodaru! - odvrati Quinqua sa sve većim strahom u glasu. - Ako treba da s lancima na nogama radimo bez ikakva odmora, nikome od nas nije više stalo da se vrati svojoj obitelji.

La Chapelle s bijesom baci svoje uže na zemlju i prodera se:- Jeste li čuli što sam vam rekao? Smjesta se objesite ili ću morati s druge plantaže

pozvati robove da vam prebace uže oko vrata.On poprati svoje riječi snažnim pucnjima biča a onda, na svoju veliku radost, opazi kako

svi crnci trče prema njemu, udaraju se šakama u prsa te se plačući bacaju pred njegove noge.

- Gospodaru - opet će Quinqua - Treba nam oprostiti što smo gospođi generalici zadali brigu! Nemojte nas nipošto vratiti na Obalu Rudnika!...

Nadglednik, tobože, uze razmišljati. Praveći se kao da ga je teški udes nesretnika potresao, izjavi:

- Dobro! Pokušat ću gospođu generalicu odvratiti od njene odluke, ali jedino pod uvjetom da nitko od vas više ne jede zemlju i da se ne objesi. Uradi li to ma i jedan, sve ću vas povješati te nitko neće izbjeći daleko težoj sudbini!

- Nećemo više jesti zemlju! Nećemo se više vješati!- Ah! - reče La Chapelle. - Sve je to lijepo, ali meni je potrebna valjana prisega, bez nje

vam nikada neću povjerovati...Robovi se brzo posavjetuju pogledom, zatim svatko stavi sebi na jezik mrvičak zemlje pa

se, najprije podigavši oči i ruke k nebu, udari u grudi.Tim su činom molili svoga boga da ih pretvori u isto takvu prašinu kakvu drže u ustima

ako ne govore istinu ili ne izvrše ono što su obećali.- U redu! - odgovori La Chapelle - pokušat ću da vjerujem, ali dobro me čujte: prvome

koji se objesi dat ću odsjeći glavu i ruke i narediti da ga zatvore u željezni kavez. Tako ću bar uživati u saznanju da je takav nitkov osuđen na vječnu muku, jer - s pravom se upitajte - kakva ga sreća očekuje u domovini ako ne može čuti, gledati, govoriti, a isto tako ni jesti ni raditi...

Umjesto odgovora začuše se snažni povici negodovanja. On tada naredi da se užad ponovo natovari u kola te dade znak da se vrate u Gorski dvorac.

Marija se silno iznenadi kad vidje da se kapetan tako brzo vratio. Pohita mu u susret ne krijući čuđenje, a on izjavi:

- Vaši su robovi, gospođo generalice, zauvijek izliječeni. Ako bi koji od njih ipak postao žrtva one lude nastranosti, u što ne vjerujem, preporučio bih vam da mu date odsjeći glavu i ruke i da ga u željeznom kavezu izložite u blizini kolibe. Oni su uvjereni da crnac poslije smrti uskrsne te da mu duša dolazi po tijelo, iskopa ga i odnese u njegovu domovinu. Kad budu vidjeli da glava i ruke ne nestaju, neizbježno će shvatiti da njihov drug, sve ako se i vratio kući, luta bez glave te da ne može jesti ni raditi. Budite uvjereni da su sada izliječeni.

- Ah, kapetane - usklikne Marija - ne znam kako da vam izrazim svoju zahvalnost!La Chapelle će bez razmišljanja:- Vrlo jednostavno, gospođo generalice! Tako da mi dopustite da se ukrcam na prvi brod

koji se vraća na Saint-Christophe. Osjećam da mi se povratila snaga, a računi koje imam srediti s Englezima sada su još veći!

- Neka bude, uradit ću sve da dobijete zadovoljštinu. Zamolit ću majora da budno prati kretanje brodova u zaljevu Saint-Pierre, a dat ću vam i pismo za gospodina de Poincyja kako bi generalni guverner saznao za vašu odanu službu.

8.

TJEŠITELJ

Već prilikom svoga prvog silaska u Saint-Pierre Julija otkrije kako su njegovi žitelji doduše čuli za Le Fortovu smrt, ali da u povjerljivim razgovorima izražavaju sumnju u istinitost te vijesti.

Stalno su spominjali gusarove pothvate, pretjerujući često u njihovu veličanju, a njega samog držali su neranjivim.

U gostioni Debeloj opatici, u kojoj se toliko pričalo o Le Fortu, jedan naseljenik iznese čak pretpostavku da su nestanak pustolova razglasili Englezi kako bi zastrašili pučanstvo Martiniquea, a samim time lakše ga podjarmili.

Na žalost, Julija je raspolagala podrobnijim obavještenjima te je u svakoj prilici javno iznosila sve što joj La Chapelle pričao o pomorskoj bici i brodolomu. Izjavljivala je čak i to da su ona i La Fort kovali intimne planove za budućnost.

Primijetila je kako naseljenici ne samo vjeruju njenim riječima nego je, nakon toga, susreću s još većom simpatijom. Ionako su je već voljeli zbog njene vesele naravi, neusiljena smijeha i brzih duhovitih odgovora, a u okolici tvrđave Saint-Pierre posebno i zbog krajnje lakoće kojom je znala uslišiti više od kojeg podoficira, što oni nikada nisu mogli zaboraviti.

Videći kako joj na svakom koraku iskazuju prijateljstvo, a i zato što je prečesto morala pričati o tragičnom svršetku svoga dragana, Julija osjeti kako joj se tuga pomalo stišava.Za svoga drugog silaska u Saint-Pierre, sobarica se osvjedoči da ljudi više ni o čemu ne razgovaraju doli o njoj i Le Fortu.

Iako se još nije bila sasvim utješila, tuga joj se sada činila mnogo manjom. Neutješnost nije bila svojstvena toj lijepoj djevojci kao, uostalom, ni većini žena njezina kova.

Kada god je odlazila u Saint-Pierre uvijek bi nabasala na kakva topnika, kao što su bili Sainte-Croix i La Tulipe, dva veseljaka koji su je, na njenu veliku radost, jednom povalili u jarak. Premda ih je u nekoliko navrata odlučno odbila, otkako se intimnije bila povezala s Le Fortom, oni nikada nisu propuštali priliku da je uštinu za podbradak, uhvate je oko pasa ili je zvučno opale po debeljuškastoj stražnjici. Da je bio bolji psiholog, Sainte-Croix je lako mogao opet zadobiti sobaričinu naklonost, ali on je glupo pretpostavljao da se ona doživotno predala tuzi, ili bar da je neće tako skoro proći. To poštivanje njenog svojevrsnog udovištva uskoro je Juliju počelo ljutiti. Ono je moglo značiti da više nije privlačna, jer je otkrila da je uvijek gledaju s prijekorom kada god se nasmijala ili pokazala veselost. A zar ženi, da bi bila sretna, nije potreban dokaz kako je još uvijek poželjna?

I dok je nekad imala toliko uspjeha, jer je samim jednim pogledom, osmijehom ili izazovnim pokretom stražnjice znala tolike zaluditi, sada je vidjela kako je i oni najsmjeliji ne baš zanemaruju, ali joj uvijek prilaze s nekom obazrivošću i poštovanjem.

Stane se pitati nije li neke odbila odviše energično, nije li pretjerala u strogosti, pa počne sumnjati u svoju moć nad muškarcima, a to je najteža bol koju žena može osjetiti kad stupa u doba zrelosti.

Osim toga, njenu urođenu čulnost pojačavalo je i tropsko podneblje. Žarko sunce, opojni mirisi cvijeća, začina i ruma - zbog čega Antilski otoci i jesu čarobni - budili su u njoj putenost koju nisu mogle prigušiti ni njena težnja za čestitošću, a pomalo ni uspomena na jedinog muškarca kojega je stvarno voljela.

Napomenimo i to kako se Juliji oduvijek činilo da nema ničeg glupljeg od vjernosti udovice njenu pokojnom draganu. Skrušenost, bolne uspomene, poštivanje mrtvaca - jedna

su stvar, a sasvim je drugo puteni užitak koji je u tropskom kraju čovjeku isto tako neophodan kao jelo i piće.

Kad je u vrtu Gorskog dvorca kapetan počeo igrati svoju dvostruku ulogu Le Fortovog nasljednika i tješitelja, Juliji se činilo da nije pokazala toliko suzdržljivosti da bi time čovjeka La Chapelleova kova moga obeshrabriti ili sasvim odbiti. Pa ipak, od onoga dana on joj više nije prilazio. Nije ju baš izbjegavao, ali se prema njoj odnosio kao da je ne zamjećuje. To je bilo i više nego dovoljno da Julija zaključi kako u očima muškaraca više nije nimalo privlačna.

Bilo joj je poznato da je La Chapelle trebao generalici, a znala je i kakav mu je posao povjerila i kako ga je uspješno završio. U čemu se major Merry Rools pokazao nepouzdanim i nedovoljno preduzimljivim, običan gusar uspio je potpuno sam. Za Le Fortovog nasljednika bila je to jedna prednost više. Ali što radi sada, kad joj ne dolazi pričati o njenom pokojnom draganu kako je bio obećao? Besposleno se vucara po Gorskom dvorcu, od jutra do večeri pije žestoka pića, časti se svakojakim đakonijama, za ručkom jede samo voće, a onda po podne smaže ogromnu količinu pečenice! Jasno je primijetila da je La Chapelle i ne gleda.

A nije bilo tako. Usprkos svojim ćudljivostima, kapetan La Chapelle bio je izvanredno strpljiv i uporan čovjek. U dvorac je došao s brižljivo pripremljenim planom kako da osvoji lijepu sobaricu te ga ni puškom ni topom nitko ne bi mogao prisiliti da od toga odustane.

Jednoga poslijepodneva Julija se poslom zaputi u Saint-Pierre. Nedugo zatim La Chapelle skoči na konja i krene za njom. Nije, tobože, imao određena cilja, izjahao je malo u šetnju bez ikakve žurbe. Na pola puta stane, sjaše, a konja pusti da brsti po grmlju. I dok je životinja nemilice gazila i po okolnom cvijeću, on se zavalio u travu, leđima naslonjen na jedno stablo. U mislima je već uživao u onome što ga očekuje.

La Chapelle je dobro skovao plan. Još ga pravo nije počela hvatati tropska omaglica, a Julija se već pojavila na jednoj okuci. Vraćala se po žarkom suncu na umornom konju i pjevušila, a to je bio dobar znak.

Možda se i ona sjetila avantura što ih je na tom istom mjestu doživjela, najprije s vitezom de Maubrayom, a zatim s Le Fortom. Da bi ih omogućila, služila se svojom prokušanom metodom. Nasmiješila se kad se nje sjetila: konj joj šepa, pa mu je s vremena na vrijeme potreban kraći odmor. Odjednom, ugleda La Chapelleova konja koji je slobodno pasao. Ne prepoznavši ga u prvi mali, instinktivno pritegne uzde svome konju.

Ovaj zarže ne od boli, već od radosti jer je vjerojatno osjetio blizinu drugoga konja.La Chapelle hitro iskoči iz guštare podižući obje ruke, a onda mašući šeširom poviče:- Dobar dan, Julijo! Kakvog li sretnog susreta!- Ah, ah, kapetane! - odvrati sobarica - vraški ste me uplašili. Što radite ovdje? Da ne

odlazite možda iz dvorca?- Ne - umiri je on - izašao sam u kraću šetnju. Malo me omamilo sunce, a i konju mi je

potreban odmor. Baš sam bio zadrijemao kad je vaš zarzao...- Spremate li se na povratak? Mogli bismo skupa...- Vidim - odvrati La Chapelle - da ne primjećujete kako je i vaš konj umoran. Ne budete li

ga štedjeli, nećete daleko stići. Toliko sam puta gledao kako se konj od toplotnog udara propinje i trza kao da je sam đavo ušao u njega.

- Čeka me gospođa generalica - prigovori Julija.- Dvorac nije daleko, a tamo ću konja odmah nahraniti i napojiti.La Chapelle kinine glavom i natakne svoj široki šešir. Zatim priđe, uhvati Julijinog konja

za uzdu i gledajući joj pravo u oči, reče:- Nećete me poslušati, a svatko zna da se ja nikada ne varam...Julija se opet sjeti svoje varke sa šepanjem konja. U srcu osjeti nekakav nemir, pogotovo

pri pomisli da se, eto, i muškarac umije poslužiti istom ili bar sličnom smicalicom.A sve ju je pozivalo da se zaustavi, osobito sunčana žega. U zraku ni daška vjetra, konj joj

se kupao u znoju, samoća i tišina krajolika bili su kao stvoreni za ljubavnu avanturu.Odjednom se upita nije li Le Fort možda ispričao La Chapelleu onu priču o šepanju konja

i svemu što se zatim na tom istom mjestu dogodilo. Ako se kapetanu poda ili mu samo

pokaže da joj je do njega stalo, steći će o njoj vrlo nepovoljno mišljenje. Uzalud će zatim govoriti kako tuguje za Le Fortom i kako ga je obožavala.

Dodirujući vrškom biča kapetanovu ruku, reče:- Nastavite vi samo da se odmarate, a ja se vraćam u dvorac. Već sam vam rekla da me

čeka generalica.La Chapelle ispusti uzdu, ali umjesto da se Juliji skloni s puta, naglo skoči do nje i obujmi

je oko pasa, upravo onako kao što je svojevremeno učinio Le Fort.Ona stane tako zatečena njegovom smionošću da su joj jedine riječi što ih je uspjela

izgovoriti bile kao i onda:- Bože, kako ste vi snažni!On je spusti na zemlju, pa ne skidajući s nje oka poviče ozbiljno, gotovo strogo:- Neću, bogami, dopustiti da propadne tako vrijedan konj! Morate mu dopustiti da se

odmori, a i vama je to potrebno. Ja ne govorim uprazno: sunce vam je toliko udarilo u glavu da ćete gotovo poludjeti!

- Poludjeti! - ponovi ona sa zgražanjem.- Upravo tako, a najblaže rečeno, može vam se dogoditi da mjesecima bespomoćno ležite

bez svijesti. Bilo je takvih da su ih morali ugušiti između dva madraca koliko su bjesnjeli, a vidio sam opet neke kojima su jednostavno razmrskali maljem glavu, i to je bio najčovječniji način da jadnicima skrate muke.

- Bože moj! - poviče ona hvatajući se objema rukama za svoje izazovne grudi. - Nikako ne bih željela umrijeti na tako grozan način!

- Ako je tako, sjednite onda pod ono drvo gdje sam se ja odmarao dok vi niste stigli. Ondje je hladovina i prilično je svježe. Ničega se nemate bojati, za to vam jamčim.

Ona očito i nije željela drugo nego da razlozi zvuče uvjerljivo, jer bez opiranja krene za La Chapelleom u gustiš i sjedne pod sjenovito stablo.

On se smjesti pokraj nje i zagleda se u gustu krošnju koja se završavala u obliku biskupske palice. Šutio je, a ni ona nije govorila očekujući ni sama nije znala što. Bila je vrlo uzbuđena i srce joj je ludo udaralo. Vratilo joj se donekle i samopouzdanje. Naime, sve joj je u njegovu držanju potvrđivalo kako nimalo nije izgubila od svoje privlačnosti, premda je on nekako oklijevao da očituje koliko ga je zapravo očarala.

Kapetan raskopča prsluk i razgoliti svoja snažna prsa, osuta sitnim kovrčastim maljama. Nagledala ih se ona svakojakih, ali već na prvi pogled utvrdi da su u Le Forta daleko kosmatija. Razočaranje joj ipak ne potraja dugo, jer je ovaj njegov drug bio stasit i vrlo čvrst.

Sasvim bezazleno podvi ona poda se noge, ali pri tome tako vješto zadigne suknju da joj se listovi otkriše i više no što bi pristojnost dopuštala. Lakim, gotovo naivnim pokretom spusti suknju nekoliko palaca, ali pazeći ipak da ostane dovoljno golotinje kako bi natjerala La Chapellea da bez ustručavanja skine prsluk.

- Sparina je sve neizdržljivi ja - izjavi on - pa je dobro rashladiti malo kožu. Ako imalo imate u me povjerenja, povedite se za mojim primjerom: ja ću svući košulju a vi steznik koji vas sputava kao da je od gvožđa te sprečava da vam normalno kola krv.

- Ako zaista mislite, kapetane, da ću time spriječiti strašnu bolest o kojoj ste maločas govorili...

- U to sam uvjeren - potvrdi La Chapelle. - Često je dovoljno da se čovjek na vrijeme prozrači pa da sasvim i ozdravi. Hoćete li da vam pomognem?

- Ako smijem da vas za to zamolim!- Nema ničega što ne bih učinio za časnu suprugu moga druga Le Forta! - usklikne on

svečano, gotovo s uvjerenjem. - Znam kako moda prisiljava žene da nose nevjerojatno kompliciranu odjeću. Okrenite se, Julijo, molim vas, i ne osvrćite se na to što ću mi prsti naoko debeli. Oni su kao stvoreni za najfiniji vez i začas ću vam, a da to i ne osjetite, otkopčati steznik.

Julija pristane bez ikakva lažnog stida. La Chapelle se još borio s prvim dugmetom i u sebi psovao zbog nespretnih svojih ruku, nenaviklih da svlače žene, kad se u blizini začu rzanje konja. Jednim skokom nađe se na nogama. Julija ponovo sa strahom obujmi rukama grudi.

- Tko li u ovo doba još može proći ovuda? - upita se kapetan. - Sigurno netko tko dolazi iz Saint-Pierrea!

Julija se udari po čelu i pri tom razgoliti grudi.- Pa to je major - reče ona. - Sigurno je to major Merry Rools koji ide posjetiti generalicu;

to radi svaki dan nekako u ovaj sat...- Kad je samo to - živnu La Chapelle ravnodušno odmahnuvši rukom - ne smijete prestati

s liječenjem koje ste upravo započeli.- Ali, opazit će naše konje - prigovori Julija - pa će nastojati da sazna tko je ovdje... A ako i

ne sjaše, svjedno će ispričati generalici kako nas je zatekao sakrivene u gustišu. Ode mi dobar glas!

- Mislite, Julijo? Ta svatko dobro zna da ste vjerni uspomeni Le Forta. Nitko neće povjerovati u majorove riječi...

- To vi kažete! Ali ako on progovori, bit ću zauvijek obeščašćena. Što će o meni misliti u Saint-Pierreu gdje svatko poštuje Le Fortovu uspomenu?

- Zar ja nisam njegov nasljednik? - podsjeti je kapetan.- Pa da, svi će primijetiti za koji se dio njegove ostavštine najviše brinete! Bolje će biti da

se vratimo - Time nećemo spriječiti da nas Merry Rools ne opazi...- Pravo kažete... Onda, što da uradimo?- Počekajmo... Počekajmo dok on prođe ili nas u prolazu oslovi. Zaista ne znam što bismo

drugo u ovom času mogli učiniti.Juliji se ote tužan uzdah.- Oh! - odvrati ona - gospođa generalica će se jako ljutiti na mene, ali ne samo na mene

nego i na vas...- Za mene se - izjavi La Chapelle samouvjereno - nimalo ne brinite. Kapetan La Chapelle

je dovoljno odrastao da se može sam braniti, a isto tako i svoje prijatelje.Još pravo i ne dovrši svoju misao, kadli se opet začu rzanje konja, ovaj put mnogo bliže.

Gotovo istovremeno odjekne glas Merry Roolsa:- Hej! Tko je tamo? Tko ste vi?Morski vuk dobaci Juliji pogled kao da se ispričava što se mora pokazati, ali mu drugo ne

preostaje. Na brzinu obuče prsluk, nespretno ga zakopča te pašući mač iskoči iz gustiša.- Ovdje kapetan La Chapelle! - vikne snažno. - Dobar dan majore!- Ah, to ste vi - odvrati mirno Merry Rools, ali s ponešto prezira u glasu. - A što radi tu

onaj drugi konj? Bogme, niste sami.- Sreo sam na putu Juliju - prizna gusar. - Toliko ju je sunce ošamutilo da joj je duša bila

na jeziku. Na vrijeme sam joj pritekao u pomoć i upravo primjenjivao jedan svoj prokušani lijek.

- Vidi vraga! - uzvikne Rools lupnuvši snažno bičem o čizmu. - Sudeći po vašoj neurednoj odjeći nije teško pogoditi o kakvom se lijeku radi. Gdje je ta obješenjakinja?

- Tu sam, gospodine majore - promrmlja Julija prilazeći i pokazujući kroz guštaru svoje vragolasto nedužno lice.

- Kada gospođa generalica sazna kako provodite vrijeme dok vas ona šalje poslom u Saint-Pierre, sumnjam da će vas pohvaliti, Julijo!

- Oh, gospodine majore... ništa rđavo nismo radili kapetan i ja... Bila sam napola mrtva od sunčanice i da nije stigao ovaj čestiti gospodin, bila bih se srušila nasred ceste!

- A vas, La Chapelle, evo već drugi put moram ukoriti zbog vaše drskosti i nedolična ponašanja. Neprestano zaboravljate da ste u Gorskom dvorcu gost, a ponašate se kao da ste na gusarskom brodu.

- Oh, oh! - odvrati La Chapelle nimalo se ne zbunjujući. - Nekako mi se pravite važni, majore! Ja se pridržavam pravila da nikada ne valja propuštati priliku, jer tko zna da li će se ikad više pružiti... Zahvaljujući upravo tome principu, jednom sam mačem proburazio nekog nitkova koji me je stalno izbjegavao, a silno sam ga prezirao. Kad mi se konačno zatekao pred nosom, iskušenje je bilo toliko da nisam mogao odoljeti!

- Savjetujem vam da mjerite svoje riječi, kapetane La Chapelle, i da smjesta povedete Juliju u dvorac. Tamo će gospođi generalici sigurno morati položiti račune.

- Tko zna? - reče La Chapelle sasvim mirno a onda će obraćajući se Juliji. - Hajdemo, ljepotice, penjite se na konja kad major tako naređuje. Ako i niste sasvim zdravi, dovoljno ste se oporavili da stignete do dvorca. Tamo ćete leći i čekati da vam pruže ozbiljniju njegu... Idem i ja s vama.

On prihvati Julijina konja i pomogne joj da se popne u sedlo, a zatim i sam uzjaše. Ne osvrćući se više na njih, Rools je već kaskao putem.

Kad stigoše blizu kuće, La Chapelle se okrene Juliji koja je od straha sve dotada šutjela i reče:

- Ja idem naprijed, golubice, a vi krenite za mnom sasvim polako. Uvjeren sam da neće biti nikakvih predbacivanja...

On vrlo uglađeno pozdravi dodirujući prstima rub svoga širokog šešira pa podbode konja i pojuri. Jahao je tako brzo da je dostigao majora još prije nego je ovaj stigao pred željezna vrata dvorca. Sa smiješkom punim samopouzdanja, obrati se Roolsu drsko povisujući glas:

- Vidite, majore, mnogo sam razmišljao o pojedinostima nakon onoga našeg žalosnog poraza s Englezima. Le Fort i ja...

- Tako! - odsiječe Rools.- Da, i znate li do kakva sam zaključka došao?- Kako da to znam? Tko će ikada saznati što vi mislite. Sve radite drukčije nego ostali!La Chapelle se suho nakašlje i nasmiješi s ljubaznošću iz koje je ipak izbijalo izvjesno

licemjerje, a onda izjavi:- Evo, u čemu je stvar. Neprestano mi kopka po glavi da sam se ipak mogao prevariti.

Nekako sve manje postajem siguran da je kapetan Le Fort poginuo... Da li me razumijete? Bože moj, na moru je, kad smo odletjeli u zrak, vladala takva pomrčina i po njemu je plivalo toliko olupina da se moj stari drug lako mogao uhvatiti za jednu od njih, a da ga nitko ne primijeti. To sam pomislio maločas dok sam slušao vaše prijekore, a diskrecija, di-skre-ci-ja, čujete li majore, jest vrlina koju je Le Fort nadasve cijenio!

Rools zaustavi svoga konja, jer su i on i La Chapelle već bili stigli pred vrata dvorca.- Ja mislim - reče on pošto je stisnutih nosnica već sjahao - ja mislim da ćemo uskoro

ipak pronaći neki brod koji će vas odvesti na Saint-Christophe, La Chapelle. Vaša prisutnost na Martiniqueu zaista postaje neugodna.

9.

LA CHAPELLE SE PITA DA LI ĆE IKADA OSTVARITI SVOJ NAUM

Čitav je sat La Chapelle tumarao po vrtu prije nego se odlučio ući u kuću. Nikada prema Merry Roolsu nije osjećao simpatiju, naprotiv; ali otkako ga je on zatekao u gustišu, počeo je za njega osjećati neku mržnju. Sve je u njemu kuhalo, ne toliko zbog promaklog užitka koji mu je već stajao nadohvat ruke, koliko zbog majorove prijetnje upućene Juliji. Kapetan je sada znao da je taj užitak sigurna stvar, a da se samo radi o zgodnoj prilici koju, s malo smjelosti, može stvoriti kada god zaželi. Iz nekih neobjašnjivih pobuda nije trpio da se Rools upliće u sobaričine privatne stvari koje ga se, po njegovu mišljenju, nisu nimalo ticale. Razmišljao je nesputano, kao pravi gusar s Kariba, i bio dovoljno neskrupulozan da bez ustručavanja priđe majoru i otvoreno mu kaže što misli, a da ga, ako ustreba proburazi i mačem, bez obzira na posljedice koje bi tim činom mogao navući na sebe.

Sasvim se bezbrižno primakne dvorcu pazeći da ne pravi buku. Stiže tako pod jedan prozor koji je netko zaboravio zatvoriti i opazi Merry Roolsa i Mariju kako sjede sučelice jedno drugome.

Nije li Rools već ispričao Mariji kako je njenog gosta i sobaricu zatekao u nezgodnom položaju, uza samu cestu, usprkos suzdržanoj prijetnji koju mu je kapetan uputio na rastanku?

Čim se uvjeri da ga na tom mjestu nitko ne može opaziti, napne uši i pažljivo stade pratiti njihov razgovor.

Upravo je govorila generalica:- Čini se da je, bar za sada, sasvim uspio.- Draga moja Marijo - odvrati major - to nije razlog da takva čovjeka i dalje držite pod

svojim krovom...Baš tada se Merry Rools okrene te kapetanu promakoše njegove posljednje riječi. Ipak

shvati da se radi o njemu, zato ga prožme ona čudna mješavina straha i znatiželje kakvu uvijek osjećamo kad iznenada otkrijemo što drugi o nama misle.

-... Pa, da, draga prijateljice - nastavljao je Rools ponovo okrenut kapetanu - tako je. Prisutnost toga gusara u dvorcu opet će izazvati ogovaranja, baš kao i onda kada ste u kuću primili onoga stranca koji vam je donio tolike neprijatnosti.

- La Chapelle ni u čemu nije sličan de Maubrayu. Svatko dobro zna kako je spremno otišao da se bori protiv Engleza, de Maubrayovih prijatelja.

- Marijo - nastavi Rools sada još upornije - želim da shvatite... Nemojte mi reći da sam drzak. Malo sam krut. Odviše se govorkalo o vama i nekim vašim avanturama. Bile one istinite ili izmišljene, sigurno je da naseljenici neće dugo trpjeti da s njima upravlja žena koja, usprkos svojim vrlinama, nije sasvim neporočna. Kralj je ukazom potvrdio vaš sadašnji položaj samo dok ne stigne vaš djever Vaudroques, a tada će on postati guverner Martiniquea. Nemojte ništa kvariti sumnjivim ponašnjem, bar ne do tada...

- Slobodna sam da primim i držim u kući koga god hoću i dokle god budem htjela - reče Marija malo uvrijeđeno.

- Niste baš diplomata. Opet riskirate da sve izgubite. A zar bih u tom trenutku ja išta mogao učiniti za vas.

Generalica ne odgovori. Major načas zastade pa nastavi:- Ovih će nam dana stići iz Francuske jedan brod sa živežnim namirnicama i odmah po

istovaru nastaviti put u Saint-Christophe. Najpametnije bi bilo da njime otpremimo kapetana La Chapellea. Najzad, on je u službi Longuevilliersa de Poincyja, a ne u vašoj.

- Već je od mene tražio uslugu da ga prvom prilikom pošaljem na Saint-Christophe, zato neće biti potrebno da ga na to silite!

- U redu - reče Rools s vidljivim zadovoljstvom pa opet ušuti.S mjesta na kojemu je stajao, pustolov nije mogao pratiti majorove pokrete, ali zaključi

da se upravo poslužuje pićem. Ni Marija u tom trenutku nije govorila. Merry Rools se najzad nakašlje kako bi pročistio glas, što obično radimo kad želimo iznijeti teško prihvatljiv prijedlog.

- Marijo moja draga - izjavi on - neće vam uspjeti potisnuti moje bojazni. Ne smijete dopustiti da vas sumnjiče, ne smijete dati ni najmanji povod za klevetanje. Već ste se sa mnom složili kako vam nedostaje pouzdana ruka, a to znači čovjek koji će vam do smrti biti odan, koji će svojim poštenjem svakoga navoditi da vas poštuje. Bojim se da ne upravljate dobro poslovima, odatle i moj strah za vašu djecu koja, tako reći, nisu oca ni upoznali. Jacques raste: trebat će mu staratelj i učitelj mačevanja. Morat će učiti diplomaciju i politiku. Zar neće on upravljati Martiniqueom? Mislite na njega i na njegovu budućnost...

- Vidim na što smjerate, svakog mi dana to govorite...- A nikada dovoljno. Čovjek kakav vama treba, Marijo, tu je, evo, pred vama, spreman na

svaku žrtvu samo da brani vas, vaš ugled i utjecaj... Bogat sam, Marijo, vlasnik većeg broja plantaža, a samo ona u Morne-Rougeu vrijedi, kako znate, čitav imetak. Ako ujedinimo naše posjede, možete shvatiti kakva će nam biti moć!

- Molila sam vas da se malo strpite.- Čekam, evo, već deset godina...- Onda možete još malo, majore...- Vi me obeshrabrujete, oduzimate mi svaku nadu! - uzvikne mrzovoljno. - Mislim samo

na vas, živim jedino za vas, a kad zahtijevam da se izjasnite, molite me da se strpim! U

međuvremenu, prolaze mjeseci i godine, sjedine mi se hvataju sljepoočica... Sve što pri tom gubim nikada neću nadoknaditi...

Mora da je Marija rekla majoru nešto utješno, ali tako tiho da su riječi stigle do La Chapelleova uha kao nerazumljiv šapat.

On se nasmiješi na pomisao kako je major smrtno zaljubljen. Samo, da li je izvršio prijetnju? Je li govorio nešto protiv Julije?

U salonu se začu pomicanje stolica i koraci po čemu se moglo zaključiti da se Merry Rools oprašta. Sunce je zalazilo pa je morao požuriti ako se prije noći želio vratiti u tvrđavu Saint-Pierre.

La Chapelle se iskrade i pođe na terasu. Da vrati prisutnost duha, stane se praviti kao da sa zanosom promatra pejzaž, brežuljke i plantaže što su se u kratkotrajnom sumraku zaodjeli grimizom. Pločnikom dvorišta odjeknuše teški majorovi koraci, ali se on na njega i ne osvrne.

Merry Roolsu izvedu konja i on se oprosti s Marijom. Tek kada su se za njim sa škripom zatvorila teška željezna vrata, La Chapelle se okrene i uđe u salon. Generalica je Cephysi upravo davala naređenja za večeru.

- Je li Juliji bolje? - upita on.- Idem da vidim - odvrati Marija. - Legla je čim je stigla, a zaista je nesmotrena. Izgleda da

se iz Saint-Pierrea vratila bez šešira... i to po onakvom suncu! Ipak se nadam da neće biti zla...

- I ja to želim!... Cephysa pripremite mi sve što je potrebno za dobar punč - završi La Chapelle sa zagonetnim smiješkom na usnama.

Vrativši se u svoju sobu, La Chapelle se svuče do pojasa i stade žustro trljati grudi. Svake se večeri dugo tako češao i u tome nalazio izvanredan užitak. Posebno se radovao kad se sjetio kako se zaljubljeni major ulagivao Mariji, a ona ostala gotovo hladna i nepopustljiva.

Već je bio odložio mač na stolicu i sjeo na rub kreveta da izuje čizme. Ako ga Merry Rools svojim iznenadnim dolaskom na cestu - mislio je u sebi - i jest prikratio za jedan izuzetni užitak, majorova ljubavna razočaranja s Marijom može držati dostojnom odmazdom.

Polako napuni lulu, ali je ne upali. Turi kamiš među zube pa polako otvori vrata. Noć je bila vedra te mu nije trebala svijeća. Oprez ga natjera da pažljivo pogleda uokolo. Mora da su svi u dvorcu spavali jer ništa nije remetilo tišinu. Izađe, zatvori za sobom vrata pa se, onako bos, tiho poput mačke uputi prema Julijinoj sobi.

Nije držao potrebnim da pokuca nego odlučno okrene rezenu. Jako se razočara kad vidje da su vrata zaključana. Sobarica ipak nije spavala jer se začuje njen glas:

- Tko je?- Ja sam... kapetan La Chapelle - odvrati on.- Što se dogodilo? Što želite?- Moram s vama razgovarati, Julijo.- Ali, već sam legla, a ovo i nije vrijeme za posjete jednoj ženi...- Neobično je važno ono što imam da vam saopćim.- Reći ćete mi to sutra, kad se razdani.- Radi se o majoru...Odmah shvati kako je to zaista ništavan razlog, ali po škripi kreveta zaključi da je Julija

ipak ustala i da žuri k vratima. I ona je bila bosa, ali je drveni pod škripao pod njenim nogama.

- Ne znam je li pametno da vam otvorim - tiho će sobarica, kroz zatvorena vrata. - Zar mi ne biste mogli reći odatle gdje ste...

- Ah! - uzvikne ljutito La Chapelle - bolje bi bilo da požurite. Prisiljavate me da se nepotrebno objašnjavam i govorite tako glasno da će za koji čas dotrčati svi ukućani. To bi, dijete moje, uništilo vaš dobar glas a da ništa loše niste učinili.

Začu se okretanje ključa u bravi i na vratima se u polumraku ukaza Julija u noćnoj košulji od gruba platna. Izrez je bio toliko dubok da su se kroza nj jasno vidjele kao od sedefa izvajane njene okrugle i čvrste grudi.

La Chapelle zakorakne naprijed, ali ga djevojka odgurne rukom.

- Hajde! - poviče on - čemu sad prenemaganje. Odbijate da vam učinim uslugu. A čega se imate bojati? Zar nisam vaš prijatelj, stari Le Fortov drug?

- Što mi želite saopćiti?- Toliko toga. Ponajprije o majoru, a zatim o Le Fortu, kako sam vam prije nekoliko dana

obećao. Jest, moram vam govoriti o obojici jer uskoro odlazim s Martiniquea.- Odlazite? - upita Julija s prizvukom žaljenja u glasu.- Da, sutra ili prekosutra. Čekamo da iz Francuske stigne brod koji zatim kreće u Saint-

Christophe. Njime ću se odvesti guverneru, generalu de Poincyju.Julija se načas pokoleba, ali se ipak odmakne u stranu i reče:- Uđite!La Chapelleu nije trebalo reći dvaput, čim se našao u sobi, Julija tiho zatvori vrata.

Međutim, kao da se istog časa pokajala. Još uvijek ju je mučila savjest zbog nezgodne avanture toga popodneva i stvarno se bojala. Zar ono nije bila dovoljna opomena? Ne bi li trebalo da sada bude opreznija nego ikada?

- A što ako nas netko zateče i po drugi put? - napomene ona.- Ne brinite - reče La Chapelle. - Vratite se vi samo u krevet, a ja ću se udobno smjestiti

evo na ovoj stolici. Bože moj, ako netko i dođe vidjet će da bezazleno ćaskamo.On položi svoju lulu na okrugli stolić, smakne sa stolice Julijinu odjeću i sjedne, a ona se

hitro zavuče u krevet. La Chapelleu je bio dovoljan i jedan trenutak da opazi njena puna bedra, od čega mu odmah uzavri krv.

Malo se nakašlje kako bi mu glas zvučio uvjerljivije pa reče:- Nadajmo se da major Merry Rools nije ništa rekao generalici.- Ni riječi. Gospođa je prije večere navratila k meni da vidi kako mi je, a ja sam se

potužila na bolove u sljepoočicama... Zbilja, La Chapelle, zastidjela sam se zbog te laži... Učinila sam to kako vi ne biste imali neprijatnosti.

- Gle vraga! Eh, ljepotice, osigurao sam se ja unaprijed. Čim sam stigao u dvorac, natuknuo sam onom prokletom majoru da se može pokajati ako pruži jezik... Moglo bi mu se, na primjer, dogoditi da se njegova i Le Fortova sablast negdje nađu zajedno!

- Jadni Le Fort! - uzvikne Julija krsteći se.- Jeste li znali da je Merry Rools ludo zaljubljen u vašu gospodaricu. Večeras ju je, u

mome prisustvu, otvoreno zamolio da se uda za njega...- Pa to na Martiniqueu zna svako dijete - upadne mu u riječ Julija. - Ako ste me probudili

samo zato da mi pričate o generaličinim i majorovim ljubavima, bit će bolje da se vratite odakle ste i došli.

- što ste odmah planuli. Ta nisam li vam obećao da ću vam pričati i o Le Fortu?Julija ljutito slegne ramenima.- To ćete moći i sutra... a kad ste već ovdje, recite što želite. I zar da mi tako dolazite noću

u sobu? Bosi ste i do pasa goli. Što bi bilo da nas vidi generalica?- Prestanite više s generalicom, Julijo.- Mogla bi me samo prezirati, jer zna koliko sam voljela kapetana Le Forta... Nikako ne bi

shvatila...- O, da! - odvrati kapetan. - I te kako bi shvatila da normalan muškarac ne može odoljeti

vašim čarima, Julija.- Slušajte, La Chapelle - reče ona tihim, gotovo molećivim glasom - lagala sam generalici

da sam bolesna. Već sam zloupotrijebila njeno povjerenje, a ako nas zatekle skupa, ovdje...La Chapelle se nagne nad krevet tako da su mu usne gotovo dodirivale Julijino uho te

prošapće:- Baš i nemate krivo. Razgovaramo odviše glasno. Ako ta dama ima istančan sluh,

probudit će se i evo je začas tu.S neba je sipila blaga mjesečina i kroz pukotine kapaka prodirala u sobu. Jedna je zraka

padala na krevet i to je bilo dovoljno da La Chapelle ugleda bujne Julijine grudi. Kao i prvi put osjeti kako mu žilama kola živa vatra. Međutim, kao pravi sladokusac, koji zna koliko vrijedi usporiti trenutak opojnosti, prepusti se čistim radostima gledanja. Julija je možda očekivala mnogo više, jer se odjednom stade nervozno vrpoljiti. Usprkos zagušljivoj sparini, koja je kapetana navela da se razgoliti, ona naglo navuče plahtu sve do grla.

La Chapelle ne pokaza nikakva razočaranja. Bio je u tom trenutku do krajnosti samouvjereni mužjak. S nekim posebnim čulom osjećao je da će se dogoditi ono što je neizbježno, te mu se Julijin pad učini isto tako siguran kao izlazak sunca slijedećeg jutra. Uostalom, zar taj pad nije bio najavljen već dva puta: događajima na cesti što vodi u Saint-Pierre i maloprije kad je djevojka otključala vrata svoje sobe?

Ipak ga ta sobaričina iznenadna gesta naljuti te ustukne i reče:- Ljepotice moja, ja sam vam lagao, o tome ste se mogli osvjedočiti. Obećao sam govoriti

o majoru, zatim o Le Fortu. Nadam se da ste primijetili kako sam u tome bio potpuno prazan i neodređen. Da kažem istinu, došao sam vas zamoliti malo vatre jer mi se ugasila lula...

Julija glasno uzdahne. On je i ne znajući pogodio u pravo mjesto. Sada ona osjeti razočaranje. Iako se jako bojala da je netko iz dvorca ne iznenadi prilikom noćnog sastanka s kapetanom, ipak se nadala da će upravo na njemu provjeriti koliko je još poželjna, a opravdavala je to dugim uzdržavanjem na koje je bila prisiljena nestankom Le Forta i poštovanjem koje su joj od onda na svakom koraku iskazivali.

Ona zari glavu u jastuk poput duboko ojađena djeteta kad se trudi da sakrije suze, ali ipak ne zaplače. To je bila klopka namijenjena La Chapelleu. Već istoga časa požali on svoje riječi, jer je odjednom dobio utisak da se ona od njega udaljuje i da će ga odbiti ako ne požuri.

On ustane, odgurne stolicu i nagne se nad Juliju. Baš je u tom trenutku položaj njenog tijela bio takav da su joj mirisave grudi i po njima prosuta kosa neodoljivo mamile na poljubac, pogotovo ljubavnika koji je obuzdavajući se, dugo na njima napasao oči.

Julija osjeti dodir njegovih toplih senzualnih usana i trgne se, ali ne reče ništa. Mrak, zraka mjesečine na krevetu, zadah ruma, slane morske vode i duhana koji su izbijali iz toga morskog vuka, sve je to čudesno podsjeti na avanturu što ju je nekad doživjela s Le Fortom, kada ga je one noći bila povela na brežuljak gdje se krio Plainville, te osjeti kako se sva rasplinjuje. Zatvori oči i u mislima ugleda sliku čovjeka koji ju je tako često uzbuđivao.

La Chapelle se osmjeli. Sjedne na krevet, podvuče joj pod glavu svoju ruku i strastveno je poljubi u usta. Djevojka osjeti takvu opojnost da više nije znala gdje je ni što radi. Hitala je u susret vlastitoj pohoti koju je kapetanova sve više raspaljivala.

La Chapelle naglom kretnjom odgrne plahtu. Julija se protegne poput mačke pred ognjištem, ali nekako sa strahom koji je očito bio hinjen. Svojom drugom rukom on je obujmi oko pasa i silom privuče k sebi. Njeno punašno tijelo nudilo je svoje razbludne obline.

Kapetanu nije bilo suđeno da pođe do kraja jer se upravo tada začu na vratima tiho kucanje. On naglo skoči na noge kao da je prstima napipao hladno tijelo otrovnice, a i Julija se hitro uspravi u krevetu.

Izvana se javi tihi, diskretni glas:- Spavate li, Julijo?Sobarica izgubljeno pogleda La Chapellea. On je umiri dajući joj glavom znak da odgovori

potvrdno, što ona poslušno izvrši.- Da, gospođo generalice, spavam...- Onda sam vas probudila?Pustolov joj opet dade znak da potvrdi.- Da, gospođo generalice.- Kako se osjećate?- Malo bolje...- Ja nikako da zaspim... Sparina je nesnosna, a smeta mi i mjesečina. Pomislila sam da se i

vi strašno mučite. Jeste li se sada sasvim razbudili?Generalica ne sačeka odgovor već naglo okrenu rezenu. La Chapelle i Julija sa strahom

opaze kako se vrata otvaraju. On je nepomično stajao, u položaju koji će svakako zapanjiti Mariju, onako do pasa gol, s debelim dlakavim nogama. Sobarica je, kao da se želi sakriti, opet navukla plahtu i rukama je pridržavala oko vrata koji je još mirisao na kapetanove poljupce.

Međutim, Marija se još više zbuni kad sasvim otvori vrata pa u svjetlu mjesečine ugleda krupnu gusarevu pojavu, njegove noge s velikim otvrdlim palcima kojima je nespretno micao nastojeći prikriti zabunu.

Bio joj je dovoljan samo jedan pogled pa da otkrije u kakvoj se neprilici našla Julija. Pomisli kako je sobarica pod plahtom još uvijek gola, a da je La Chapelle već uspio navući hlače.

Skrstivši ruke na grudima, stajala je u okviru vrata nepomično kao portret, a na licu joj se čitalo negodovanje i prijekor.

- Tako vi dakle spavate, Julijo - reče ona suhim i oporim glasom, punim predbacivanja. - A i vi, gospodine, kao da ne znate za drukčije ponašanje? Ne pada vam ni na pamet da sakrijete svoju golotinju?

- Oh, gospođo generalice... - počne Julija.- Šutite! - naredi joj Marija.Međutim, dugotrajna zbunjenost nije bila svojstvena gusaru. Onako zatečen, stajao je

neko vrijeme kao okamenjen, a onda iznenada živnuo. Podbočivši se drsko, dostojanstveno izjavi:

- Naoko sve govori protiv nas, gospođo generalice. Pa ipak, ma što vi mogli pomisliti, dajem vam riječ časna čovjeka, u ovu sam sobu ušao samo zato da pripalim lulu. Evo, u to se možete uvjeriti vlastitim očima jer u njoj još nema vatre.

- Došli ste po vatru za vašu lulu? - upita Marija s nevjericom.- Uvjerite se sami, gospođo generalice.Dohvativši lulu, La Chapelle sigurnim korakom priđe Mariji i pokaže joj neupaljeni

duhan.Ona se iznenada sjeti svoje, gotovo isto takve avanture u Dieppeu i priče s kresivom.

Uspavavši pažnju njena oca, jedan prekrasni mladić bio je upao k njoj u sobu s izgovorom da mu se ugasila svijeća, a on je nema čime upaliti.

Pred oči joj odjednom iskrsne slika mladog, zavodljivog, odvažnog i do ludila zaljubljenog du Parqueta, pa je oni divni trenuci njene prve mladosti, koji su bili samo uvod u ono što je kasnije odredilo čitav njen životni put, sada ganu do suza.

Koliko li je puta odonda požalila što se one noći ništa nije dogodilo između nje i Jacquesa Dyela du Parqueta!

Ona duboko uzdahne pa, okrećući se kao da namjerava izaći, reče:- Kapetane, ne želite me valjda uvjeriti kako niste mogli sačekati jutro da popušite tu

lulu. Dobro znate da je Julija bolesna i da treba odmora...Sobaričino ime izgovorila je s posebnom blagošću u glasu.- Kad se pravo uzme - odvrati uzbuđeno La Chapelle - možda imate i pravo. Idem ja na

spavanje.Kapetanu nije bilo teško da svoju pobjedu odloži do slijedećeg dana jer, kako mu se

činilo, ništa je nije moglo spriječiti. Ako se, nakon one provale u sobu, generalica i jest pokazala blagom i popustljivom, prosudio je da Julija ne bi tako lako opet došla u stanje one pomamne opojnosti.

- A i vi se, Julijo - reče opet Marija - čestito odmorite. Nastojte brzo zaspati...Ne rekavši ništa više, generalica se okrene i odlučno zaputi u salon gdje iščezne u mraku.- Onda... do viđenja, Julijo - progovori La Chapelle. - Odreći ću se ove lule. O svemu

ovome porazgovarat ćemo sutra. Laku noć...Ali Julija, potištena zato što je bila zatečena na djelu, usprkos Marijinom praštanju

zavuče glavu u jastuk i gorko paplače.- Laku noć - ponovi La Chapelle i tiho zatvori za sobom vrata.

10.

POVRATAK JEDNOG STAROG ZNANCA

Slijedećeg jutra Julija ustade kao i obično i sretne se s Marijom na dnu stepeništa baš kad je ova odlazila u smočnicu da izda Cephysi naređenja. Pozdravi svoju gospodaricu kao da se ništa nije dogodilo, a ova joj odzdravi na uobičajeni način. Međutim, generalica propusti da se raspita za njeno zdravlje, pa sobarica odmah shvati da sinoć nikako nije povjerovala u njenu tobožnju sunčanicu.

Zato se prihvati svoga posla, a Marija ubrzo izađe iz smočnice i upita je:- Gdje je kapetan? Zar još nije ustao?- Znam da je rano izveo konja i odjahao u šetnju, dok još nema sparine - krotko odgovori

Julija.Zadovoljivši se tim objašnjenjem, generalica sama. sjedne za veliki stol i posegne za

voćem.Nije se uopće pokajala zbog svoje blagosti, ali jedugo razmišljala o onome što je sama

otkrila. Posebno, su je pak zabrinute posljednje riječi Merry Roolsa.On je naime rekao kako najviše strahuje zbog nje same, njena nesigurna položaja kao

privremenog guvernera otoka, zbog spletaka u koje uvlače ne samo nju osobno nego i sve one koji žive u Gorskom dvorcu ili s njim održavaju vezu. Iz iskustva je znala kako su lažne glasine, nastale u Macoubi, brzo doprle u Pointe des Salines. Kakvim se čudom to moglo dogoditi? Nitko toga nije znao, ali ništa se na Martiniqueu ne širi tako brzo kao kleveta.Zato je kapetanova prisutnost postajala opasna. Trebalo ga je što prije odande ukloniti.

Nakon lakog doručka od voća i soka kokosova oraha, ona se vrati u svoju sobu da napiše Merry Roolsu pismo kojim će ga obavezati da poduzme sve kako bi se La Chapelle što prije vratio na Saint-Christophe. Majoru takva odluka može samo polaskati, jer je on sam uporno tražio da se La Chapelle makne: tako će vidjeti da Marija sluša njegove savjete. Dakako, kapetanovu pustolovinu s Julijom nije uopće spomenula.

Pošto zapečati pismo, ona ponovo siđe, pozove sobaricu i reče joj:- Otići ćeš smjesta u tvrđavu Saint-Pierre i uručiti ovo pismo majoru. Malo ćeš počekati

jer je lako moguće da mi on bude htio odmah odgovoriti.- U redu, gospođo generalice.- Kapetan se još uvijek nije vratio?- Nisam ga vidjela...U taj trenutak zaškripaše ulazna vrata, a popločanim dvorištem odjeknuše teški gusarovi

koraci.- Mora da je to on - reče Marija.Na vratima se ukaza krupna La Chapelleova pojava.- Dobar dan, gospođo generalice - dovikne on veselo - dobar dan, Julijo!...- Dobar dan, kapetane - odzdravi Marija - upravo smo govorili o vama; učinilo mi se da

ste izveli konja...- Privezao sam ga za rešetku na ulaznim vratima - objasni on. - Došao sam vas pozdraviti

jer silazim u Saint-Pierre.Generalica se trgne. Pogleda najprije Juliju pa zatim kapetana te pomisli, premda je to

bilo nemoguće, da je on čuo zapovijed što ju je maločas izdala sobarici.- Ne! - vikne ona. - Nećete ići u Saint-Pierre! Ja vam to zabranjujem.La Chapelle je tako malo očekivao takvu zabranu da je zbunjeno zastao.- Ne želim više gledati kako se motate oko Julije - ljutito će Marija. - Da li me razumijete,

kapetane? Poći će ona sama u Saint-Pierre. Put dobro poznaje i ne treba joj pratnja, a vaša najmanje... Uostalom, kakva posla imate vi u Saint-Pierreu?

La Chapelle odmah shvati razlog Marijina strahovanja. Najprije se malo nasmije, drsko kao i uvijek, a onda objasni kako je stvar vrlo jednostavna:

- Jutros sam rano izjahao u šetnju jer sam imao utisak da je u meni sve zarđalo. Pomislio sam kako će mi malo vježbe samo dobro doći. Otišao sam do onog brda preko puta, a onda

sam na povratku opazio u zaljevu jednu novu lađu. Imam sokolove oči, gospođo generalice, i mogu vam reći da je ono francuska fregata, što se lako vidi po rasporedu jarbola, visokom pramcu i po širokim oblim bokovima...

U Mariji iznenada sazre nova odluka te ona upita mnogo obazrivije:- Jeste li baš sigurni da se u Saint-Pierreu usidrio jedan novi brod?- Već sam vam rekao, gospođo generalice, da na čitavom Antilskom otočju ne postoji

čovjek s tako oštrim vidom kao što je moj. Nema sumnje ono je francuski brod.Marija se na trenutak zamisli, a onda reče:- Ako je tako, nema potrebe da Julija silazi u Saint-Pierre. Vama se vjerojatno žuri da

stignete na Saint-Christophe, kapetane, pa je razumljivo da se morate pripremiti za taj put. Napisala sam za majora jedno pismo. Preuzmite ga od Julije i lično ga predajte Merry Roolsu.

La Chapelle uzme omot iz Julijinih ruku, turi ga sebi u njedra pa reče:- Vratit ću se čim se podrobnije raspitam. Moguće je da se brod zadrži u luci nekoliko

dana. Ja bih, s vašim dopuštenjem, zadržao dotle svoju sobu.To se generalici nije baš osobito dopalo. U sebi poželi da fregata što prije digne sidro, ali

ne odvrati ništa. Ipak, kao da ga se želi što prije riješiti, dovikne La Chapelleu:- Požurite, kapetane, u pismu je hitna poruka.

Udaljujući se od Gorskog dvorca, La Chapelle je neprestano u mislima prebirao kakvih se sve divnih stvari dobrovoljno odriče. On, dakako, nije znao sadržaj pisma što ga je nosio majoru, a to ga uopće nije zanimalo. Po njegovu mišljenju moglo se raditi samo o nekoj državnoj tajni. Međutim, ako mu se i žurilo da što prije stigne na Saint-Christophe, dobije novi brod i opet se vrati svom uzbudljivom gusarskom životu koji je nadasve volio, nije zaboravljao da se time rastaje s Julijom. A obradio ju je već toliko da je prvom prilikom morala pasti kao zrela kruška. I on u sebi poželi - ali sasvim suprotno nego Marija - da se brod zadrži više dana radi opskrbe vodom ili kakvih popravaka, a tada bi lako našao načina da se približi Juliji.

Sa dvorcem je ostavljao i obilje izvrsnog ruma što su ga onamo gore proizvodili na vlastitim plantažama i toliko biranih jela, jednom riječju, pravi bogovski život. A što će dobiti u zamjenu? Gusarenje, bitke i neprestane opasnosti. Pa ipak, i njih je volio, možda čak više nego ostalo, i da nije bilo lijepe sobarice, La Chapelle uopće ne bi žalio za Martiniqueom.

Stigavši u Saint-Pierre, primijeti kako se na žalu okupilo mnoštvo ljudi. Već je bio započeo istovar i čamci svih veličina i oblika neprestano su vozikali od broda do obale. Ta se fregata zvala Bordelaise. Čim se oslobodila većeg dijela tereta, moglo se opaziti da je njen podvodni dio tek odnedavna popravljen i premazan. Imala je visoke bokove, malo ukoso usađene jarbole a na pramcu izrezbarenu ljudsku glavu ovjenčanu lovorom.

Oduvijek je dolazak nekog broda u Saint-Pierre smatran pravim događajem, ne samo zato što je on za izvjesno vrijeme osiguravao snabdijevanje pučanstva potrebnim namirnicama nego i zbog toga što su ljudima poštom stizale vijesti od njihove rodbine u Francuskoj.

La Chapelle se neko vrijeme zadrži na mjestu istovara procjenjujući svojstva fregate i promatrajući užurbane radnike. Na obali su se gomilali sanduci. Pod nadzorom svojih gospodara crnci su neke od njih otvarali kako bi im točno utvrdili sadržaj prije nego ih natovare na kolica.

Kapetan se odjednom sjeti kako Merry Roolsu mora uručiti pismo, zato hitro skoči na konja i zaputi se u tvrđavu.

Već joj je bio prišao gotovo na puškomet kad opazi kako mu u susret dolazi neki konjanik. Po njegovu visokom rastu smjesta prepozna u njemu kapetana Baillardela, čovjeka koji je u brojnim prilikama osvojio njegove simpatije.

La Chapelle stade mahati šeširom kako bi privukao njegovu pažnju. Ni Baillardelu nije trebalo mnogo da prepozna svoga kuma: odjeća mu je bila takva da je zabuna bila isključena.

Sunce je već bilo visoko odskočilo pa je žega postajala nesnosna. Baillardel ipak podbode konja i u galopu dojuri k svome drugu.

- Križ mu ljubim! - uzvikne kad im se konji nađoše uz bok jedan drugomu. - Uvijek se razveselim kad vas ugledam, kapetane La Chapelle. Već sam se pomalo pitao što se to s vama događa... Znam da vam je omilio život u dvorcu!

- Eh! - odvrati on. - Baš sam zato i sišao u Saint-Pierre. Tražim način kako bih se prebacio na Saint-Christophe.

- Onda je prava sreća što sam vas susreo...Baillardel se uspravi u sedlu, ali je bio toliko krupan da se konj pod njim malo ulegao.

Stane gledati uokolo, kao da nešto traži.Činilo se da je malo zabrinut, ali se La Chapelle svejedno nasmije i upita:- Da niste izgubili svoga anđela čuvara?- Nisam - reče Baillardel ozbiljno. - Nego, moram s vama o nečemu porazgovoriti, a to

nije moguće na ovom mjestu... Znate, valjda, da niste baš simpatični majom Merry Roolsu? Bit će zato bolje da nas ne viđaju često zajedno. Na Martiniqueu se sve brzo izbrblja pa bi Rools odmah dočuo kako spremamo neku zavjeru...

- Eh! Eh! - odvrati La Chapelle. - Toliko ste mi u licu smrknuti da bi me vaše riječi zaista zabrinule da nisam ovako prekaljen. 0 čemu se radi?

- Ne mogu vam to ovdje reći... Znajte samo da bi stotinu puta bilo bolje da je ta Bordelaise potonula na dno oceana umjesto što nam je ovamo dovezla tako nepoželjnu osobu!

- Oh! - odvrati mirno La Chapelle - zmije se oslobađamo tako da joj petom zgnječimo glavu. Kad nekoga nikako ne trpimo, jednostavno ga proburazimo mačem i... gotovo!

- Tra, tra, tra! Pametno kažete... Čujte, La Chapelle - nastavi Baillardel kao da se odjednom nečemu dosjetio - hajde da svratimo na dobar punč Debeloj opatici, tu sasvim u blizini. Budemo li imali malo sreće, nikoga u ovaj sat nećemo tamo zateći, tim više što se gotovo čitav Saint-Pierre sjatio u luci.

Pri samom spomenu punča La Chapelleu poteče vodica na usta.- Sto mu gromova! - poviče - vaše su riječi muzika za moje uho. Vi bolje govorite nego što

je ikada to uspijevalo pokojnom redovniku Fauvelu za vrijeme propovijedi, a sam Bog zna koliko je njegova riječ bila pametna i umilna.

- Dođite! - završi Baillardel razgovor i okrene konja.Ne progovorivši više ni riječi dva muškarca ubrzo stignu u gostionicu Debeloj opatici.

Iznutra se nimalo nije bila izmijenila, jedino su joj zidovi jače potamnjeli, a tavanica se osula izmetinama tisuća muha.

Baillardel se nije prevario. Zatekoše samo četiri naseljenika koji su sjedili za stolom i prodavali jedan drugome robu što im je upravo stigla s Bordelaisom. Očito im neće trebati dugo da sklope posao, ukoliko u tome već nisu uspjeli, jer su razgovarali tiho i obilato pili.

Baillardel pokaže drugu jedan slobodan stol u suprotnom kutu. Na njemu je još bilo masnih ostataka jela, ali oni svejedno sjednu pa, dozvavši krčmara pljeskom ruku, naruče ruma, šećernog sirupa i limuna.

La Chapelle se podozrivo i sa znatiželjom stade ogledati uokolo. Sve ga podsjeti na gostionicu K nemirnom konju na Saint-Christopheu, samo što ovdje nema, eto, djevojaka: crnkinja, prostituiranih mulatkinja i onih nekoliko francuskih pustolovki što su umjesto solidnog braka s kakvim naseljenikom, pa čak i priležništva koje ionako ostavlja dosta slobode, više voljele noćni život po krčmama kamo su, nakon prepada, navraćali gusari da prokockaju i zapiju opljačkane dukate i srebrenjake. Tamo su i njima uvijek ostajale mrvice, a nerijetko i skupe tkanine otete neprijatelju.

La Chapelle se s uzbuđenjem sjeti zadimljene krčme na Saint-Christopheu u koju je zalazio sa svojim drugom Le Fortom. Silna ga želja podiđe da se onamo vrati, da se opet sastane sa starim prijateljima, ali kako je krčmar upravo donio pune čaše, s cimetom i muškatnim oraščićem pripremljenog punča, on Baillardelu ne reče ništa. Šutke rukom doturi čašu svome drugu, a svoju prinese ustima i stade je požudno ispijati.

Baillardel se povede za njim, pucne jezikom od zadovoljstva pa se sasvim nagne k La Chapelleu i upita:

- Jeste li čuli za nekog viteza de Villersa?Nabravši obrve, on uze kopkati po pamćenju a zatim odrično odmahne glavom i reče:- Nikada!Baillardel, ponešto razočaran, nastavi:- Šteta! Vitez de Villers je čudna mješavina plemića i razbijača, a možda i ubojice.

Navratio je ovamo prošle godine i brzo se sprijateljio s majorom Merry Roolsom kad je shvatio kako se ovaj, nakon smrti generala du Parqueta, sprema da umjesto Marije postane guverner... Ne znam točno kakav je sporazum sklopio s majorom, ali je činjenica da se našao na istom brodu kojim se otac Feuillet bio zaputio u Francusku da od kralja izmoli ukaz kojim se du Parquetovoj udovici priznaje čin i položaj njena muža. Na svu sreću, istim su brodom putovali tada Le Fort i svećenik Fauvel...

- Sjetio sam se! - uzvikne La Chapelle udarajući se po čelu. - O tome mi je pričao Le Fort. U ono vrijeme, moram priznati, nisam tome pridavao osobite važnosti. Znam jedino da je vitez bio naumio ukloniti oca Feuilleta kako poruka predstavnika Krunskog vijeća uopće ne bi stigla u kraljeve ruke. Baš za to nedjelo bio je unajmio Le Forta...

- Upravo tako - složi se Baillardel prasnuvši u smijeh. - Možete pretpostaviti, kapetane, kakvim je smicalicama Le Fort uspio steći njegovo povjerenje! Kasnije mu je pošlo za rukom pridobiti naklonost načelnika kriminalističke službe Jacquesa Tardieua, pa Mazarina i mnogih plemića bliskih kralju, te je Villers ostao kratkih rukava...

- Pa što je s njim? - upita La Chapelle prinoseći opet čašu k ustima.- Već sam vam rekao: ta je ništarija stigla u Saint-Pierre fregatom Bordelaise. Što će on

ovdje? S kakvim nam prljavim spletkama opet dolazi?La Chapelle se nalakti na stol, znatiželjno se zagleda u svoga druga i ponovi:- Zaista, što ga je dovelo ovamo? Imate li o tome svoje mišljenje?- Nemam - priznade Baillardel. - Međutim, nešto je sasvim sigurno: đavo se ne može

premetnuti u sveca... a jedna šugava ovca zna zaraziti cijelo stado.La Chapelle lukavo stisne oči:- Vi slutite da je de Villers došao na Martinique s namjerom da posije razdor?- To je jasno kao dan! Villers je pred kraljem imao braniti kandidaturu majora Merry

Roolsa za položaj guvernera, ali je, Bogu budi hvala, Le Fortovom zaslugom propao taj njegov naum. U Saint-Pierreu tvrde da je Merry Rools dao vitezu neka obećanja. U zamjenu za svoje usluge imao bi dobiti neki položaj, možda i zemlje. Treba dakle pretpostaviti da su Villers i major saučesnici. Uostalom, što je vitez uradio odmah po dolasku? Požurio je k majoru u tvrđavu Saint-Pierre, a možda se ondje još i sada dogovaraju!

La Chapelle šutke iskapi čašu pa pljeskom ruku opet pozove krčmara. Ovome nije bilo potrebno da priđe stolu jer mu kapetan izdaleka dade znak da još jednom donese piće.

- Baillardel - reče La Chapelle - vi ćete mi oprostiti. U džepu nemam ni prebijene pare. Platit ćete vi punč, zar ne? Valjda vjerujete da vam neću ostati dužan?

Ovaj nehajno potvrdi kimanjem glave. Bio je i previše zaokupljen mislima da bi se osvrtao na pitanje novca.

- I što namjeravate poduzeti? - upita La Chapelle.- Još ne znam. Naš je nesretni otok, kako znate, prošao nedavno kroz teška iskušenja. Bez

vas i Le Forta, sada bi vjerojatno već bio u rukama Engleza i potpuno upropašten. Usprkos vašim nastojanjima i svemu šio ste za nas učinili, gotovo je tisuću naseljenika napustilo svoje plantaže od straha pred novim sukobima i neredima i malo je nade da će se ikada vratiti. Tisuću naseljenika! A sjetite se, što su sve general du Parquet i njegova supruga morali učiniti da ih privuku na otok! Možete zamisliti koliko će to umanjiti našu snagu ako nas neprijatelj eventualno napadne. Otišla nam je čitava armija ljudi. Kad se sazna da se vitez vratio... a bio je Roolsov saučesnik još onda kad su ovdje gazdovali one hulje de Plainville, Sigaly i Vignon... napustit će nas još tisuću naseljenika. Otok će nam opet opustjeti, kao ono pred pedesetak godina!

- Ako vas taj vitez toliko zabrinjava, zašto ga jednostavno ne proburazite mačem?Baillardel nemoćno podigne ruke:

- Razmislite malo i o posljedicama takva čina! Onaj koji bi to uradio, platio bi neminovno glavom... Osim toga, valja odbaciti i misao kako ga možemo silom navesti da se vrati odakle je i došao. Major mu je prijatelj i tome bi se usprotivio... Generalica sada ima toliko povjerenja u Merry Roolsa da će je on lako uvjeriti kako je Villersovo prisustvo na Martiniqueu potrebno. Ta dva razbojnika imat će, dakle, napretek vremena da pripreme novi udar... loš ne znam kakav, ali to sigurno može biti samo težak udar od kojega će trpjeti cijeli otok...

La Chapelle skine šešir i počeše se po glavi pa izjavi:- Ne vidim na koji vam način ja mogu biti od koristi.- Ni ja - prizna Baillardel - ali kad sam u tvrđavi ugledao Villersa, krv mi je navrla u glavu.

Uzjahao sam konja i pojurio ravno k vama, a sreo sam vas, eto, na putu. Morao sam se nekome izjadati... Vi ste, La Chapelle, neobično uviđavan čovjek, zar ne?

- Sto mu gromova! U to sam siguran!- Znači, na vas se može računati?- Jednako kao što ste se mogli osloniti i na Le Forta... i to do kraja moga života.Baillardel stade brojiti na prste pa će nakon kraće šutnje:- Kume, ovdje se zaista mogu osloniti samo na rijetke pojedince, kao što su La Garenne,

La Houssaye i Lestiboudois... Možda ih je još troje četvero, iako manje značajnih, kao što je kapetan de Martel, i to je sve. Le Forta više nema. Prokletstvo! Da nam je on tu, nitko mi više ne bi trebao...

La Chapelle se snažno udari šakom u grudi i vikne:- Do vraga! Pa tu sam ja, Le Fortov nasljednik!- Istina je - prizna Baillardel - ali vi odavde odlazite.- Tako je. U Saint-Pierre sam došao zato da s kapetanom Bordelaise uglavim sve što je

potrebno da me prebaci na Saint-Christophe. Poznajete li toga kapetana?- Upoznao sam ga jutros. To je komandant Guillaume Chambertrand, čini se vrijedan

čovjek. Vjerujem da ćete se brzo s njime sporazumjeti... ali u to ne ulazim jer vidim da ste svakako naumili da nas napustite.

- 0 tome upravo razmišljam - reče La Chapelle medenim glasom.Baillardel upre u svoga druga pogled pun nade.- Što hoćete da kažete?La Chapelle se nakašlje pa izjavi:- Želim reći da na Martiniqueu imam još štošta da obavim...On ušuti i zagleda se nekako odsutno, kao da u sjećanje doziva nečiji lik, svakako Julijin,

pa nastavi udarajući se po čelu:- Gotovo sam zaboravio da majoru moram uručiti generaličino pismo.- Kad mu ga uručite, otputovat ćete - reče Baillardel sa žaljenjem u glasu.- Čini mi se da to sada želim daleko manje nego prije jednog sata, kume. Taj mi je major

ozbiljno stao na žulj a, kako je Le Fort običavao reći, nitko me nikada nije uvrijedio a da odmah nije osjetio i posljedice. Ako Rools smišlja neku spletku, rado bih mu se našao na putu i u tome ga osujetio.

- Sasvim je sigurno - požuri s izjavom Baillardel - da ćete nam biti od velike pomoći ako se odlučite ostati!

Osim toga, budući da u Gorskom dvorcu smijem ostati koliko god želim, mogao bih pažljivo pratiti sve što major bude govorio i poduzimao.

Baillardel se lupne po bedru i veselo poviče:Vi morate ostati, kume!... S vama ćemo stati na kraj onim ambicioznim lupežima, u to

sam siguran.La Chapelle malo razmisli pa odvrati:Kume Baillardele, vi ćete mi pomoći. Idem uručiti majoru pismo koje mi je za njega dala

generalica. Budem li imao malo sreće, možda ću ondje sresti toga viteza de Villersa. Rado bih ga malo pogledao, da ga kasnije lako mogu prepoznati. Međutim, da to ne bude upadno, morat ćemo u igru uvesti i zapovjednika Bordelaise, kapetana Guillaumea Chambertranda. Rekao sam da de želim ukrcati, ali to neću moći učiniti bez Chambertrandova pristanka,

zar ne? Budući da ga vi poznajete, a tvrdite da je i pouzdan, pođite po njega i dovedite ga ovamo čim ja završim posao u tvrđavi.

- Razumio sam - reče Baillardel vadeći iz džepa novac koji zatim baci na stol. - Već trčim u luku, a vi pođite k majoru. Naći ćemo se ovdje za jedan sat.

Obojica ustanu i odlučno se zapute svojim konjima koji su ih strpljivo čekali pred vratima.

11.

MERRY ROOLS I VITEZ DE VILLERS

Major Merry Rools sjedio je za svojim pisaćim stolom i gledao u veliku kartu Cabesterre, onoga dijela istočne strane Martiniquea što su ga nedavno očistili od divljih karipskih domorodaca. Kad su vidjeli da su potučeni, položili su oružje, a mnogi su uspjeli pobjeći na susjedne otoke. Pobjednicima je, dakle, ostao ogroman teritorij, gotovo isto tako velik kao naseobina.

Merry Rools se sjeti Marijinih riječi. Tom prilikom ona mu je, prateći prstom na pergamenu ucrtane rijeke, brda i granicu bila rekla:

- Naši naseljenici odlaze i ne treba se nadati da će se više vratiti kad se na pogodnijem mjestu nastane sa svojim obiteljima. Njih, dakle, moramo nadomjestiti novima, a te možemo privući jedino tako da im podijelimo novoosvojene zemlje. Obećamo li uz to i desetgodišnje oslobođenje od svih poreza, navalit će iz Francuske mnogi hrabri ljudi. Da bismo ih što više potakli na taj korak, bit će dobro da i onima već naseljenima damo zemlje jer će ih tako početi obrađivati.

Rools prosudi kako to nije pametan postupak. On može uroditi zavišću, izazvati ljubomoru. Oni manje radini, koji su svoja imanja ostavljali neobrađena, mogli bi pobjesnjeti gledajući kako oni neumorni povećavaju posjed i bogatstvo. Marija se uporno držala svojih načela i Rools se morao pokoriti njenim odlukama. Baš je sada imao odlučiti o molbama onih koji su se željeli nastaniti u području Batterie, jer su pretpostavljali da će već i sam prolaz vojske tim krajem dovesti do početnog raskrčivanja. Upravo se pitao kome od njih da dade prednost, kad stražar uđe i izjavi:

- Vitez de Villers, putnik iz Francuske, želi da vidi gospodina majora.U prvi čas Rools se upita tko bi to mogao biti. Odavno nije više imao razloga da pamti

Villersovo ime, zato mu se posjeta učini nametljivom, a onda se odjednom sjeti pa hitro ustane i vikne:

- Rekoste vitez Villers! Neka samo uđe! Uvedite ga, zaboga!Pred vratima je, dostojanstveno i s osmijehom na usnama, stajao vitez u elegantnom

ljubičastom prsluku, ukrašenom vrpcom i čipkama. Zagleda se u Merry Roolsa svojim licemjernim pogledom koji je, doduše, izazivao nelagodnost, ali i blistao od oštroumnosti. Major prepozna njegovo neobično lice, malo obilježeno na jednom obrazu kao majstorski opaljenom ćuškom, pa se i on ljubazno nasmiješi.

- Dobar dan, rođače! - usklikne vitez. - Dopustit ćete, zar ne, da se oslovljavamo tako?Merry Rools raširi ruke i zagrli došljaka.- Ah, rođače! - reče sada i on da pokaže kako pristaje. - Uđite! Uđite! Ne mogu vam kazati

koliko se veselim vašem povratku!...Vitez uđe i stražar zatvori za njim vrata. Major ponudi svoga gosta da sjedne a zatim

upita:- Na Martiniqueu ste samo u prolazu, zar ne?- Ni govora! Došao sam da se ovdje trajno nastanim.Merry Rools se malo zabaci unatrag i lice mu se odjednom smrači. Malo se nakašlje pa

stade govoriti sporim, nekako ulagivačkim glasom:- Vi sigurno ne znate da su se nakon vašeg posljednjeg odlaska zbili ovdje teški, bolje

reći, nemili događaji... Oni su doveli do sasvim drugog stanja od onoga što ste ga vi

poznavali. Ne znam kako će se na otoku primiti vaš povratak i da li će vas uopće trpjeti... Izričito vas optužuju da ste u Francuskoj htjeli ubiti oca Feuilleta kad je od ovdašnjih zastupnika Krunskog vijeća nosio kralju prijedlog da gospođu generalicu du Parquet zadrži na položaju i svim funkcijama njenog muža...

Vitez je slušao nekako rastreseno, ali se i dalje smiješio.- Majore - reče on - vi znate bolje od mene zašto sam zapravo htio ukloniti oca Feuilleta.

Želio sam se dokopati pisma što ih je nosio kralju i poduzeti sve kako biste za guvernera bili postavljeni vi, umjesto generalove udovice... Nadam se da se svega toga sjećate.

- Da, da - reče Rools zbunjeno.Vitez ustane sa stolice, učini nekoliko koraka po sobi pa će glasnije:- Na žalost, nisam uspio!... Onemogućio me neki prokleti lupež koji se pred kraljem

napuhivao kao paun i ocrnio me svojim klevetama. Ako vam kažem da sam ovamo došao najviše zato da se čestito osvetim onom razbojniku, lagat ću samo upola.

- Mislite na Le Forta?- Upravo na njega. Baš je taj Yves Le Fort najviše kriv što niste imenovani za guvernera i

što sam ja mjesecima kasnije bio u kraljevoj nemilosti. Imao sam vraških muka dok sam opet stekao njegovo povjerenje.

Vitez prasne u tako zloban i prijeteći smijeh da Merry Roolsa podiđe jeza pa nastavi:- Ali sada sam opet u kraljevoj milosti, još i više nego ranije, a vi ćete brzo vidjeti kako su

Villersovi strašni kad se osvećuju.- Do osvete neće doći - reče Rools.- U to ne vjerujem!- A ipak je tako: Yves Le Fort je mrtav. Došao je na ovaj otok da, kako se sam izrazio,

zavede red. Pošto je dao objesiti Sigalyja i Vignona, koje je držao urotnicima, ubio je na okrutan način i Plainvillea. Ipak moram priznati da je Plainville bio dvostruki izdajnik pa je, pravo uzevši, dobio ono što je zaslužio. Le Fort je zatim pošao u boj protiv Engleza, ali su mu oni potopili brod. Preživio je samo jedan čovjek, kapetan La Chapelle, a i on je razbojnik Le Fortova kova. On njega smo i saznali za taj događaj.

Vitez zamišljeno pogladi svoju bradu pa ponovi polako:- Le Fort je mrtav... tim bolje... a ipak je, na neki način, i šteta. Tako bi mi prijalo gledati ga

kako se malo previja od bolova...On ušuti a i Merry Roolsu je razgovor postajao mučan, te se neprestano mrštio. Ipak

major nastavi objašnjavati:- Morate znati da je gospođa du Parquet, pošto ju je Plainville dao uhapsiti, bila

oslobođena na Le Fortov zahtjev i da se nakon nekoliko dana otac Feuillet vratio s kraljevim ukazom. Pučanstvo se generalici opet zaklelo na vjernost. Vidite, ja sumnjam da će ona htjeti vašu prisutnost na otoku... Jeste li me shvatili? Bojim se da joj je Le Fort govorio o vama i ulozi koju ste u svemu tome odigrali, to jest, o vašem pokušaju da je pred kraljem i Mazarinom ocrnite i onemogućite.

Villers se opet stade smiješiti, čak mu se na licu moglo pročitati likovanje.- Nimalo se ne zabrinjavajte - odvrati on kao čovjek siguran u sebe. - Očekujem da ćete

toj dami nekako objasniti kako mi duša nije baš tako crna kako ju je prikazao kapetan Le Fort... Osim toga, ovamo sam po milosti njegova veličanstva i službeno upućen na dužnost poreznog upravitelja... Da li me shvaćate?

- Ne uzbuđujte se, viteže. Što želite reći?- Njegovo je veličanstvo zabrinuto zbog načina na koji se na otoku ubiru porezi. Budući

da sam na dvoru jedino ja dobro poznavao prilike na Martiniqueu, nije mi bilo teško isposlovati za sebe to mjesto i, kako vidite, sada sam poreski inspektor. Zar ne uviđate da će gospođa generalica morati prema meni biti i te kako obzirna?

- Zaboga - uzvikne Rools - nema na otoku, a rekao bih i u čitavoj Francuskoj, poštenije osobe kad se radi o sakupljanju i dostavi poreza. U to sam sasvim siguran. Ako mislite da ćete je u tome nadmašiti, ljuto se varate.

- Neka je tako. U svakom slučaju, odavde me neće moći otjerati. Ostajem, dakle, ovdje.On načas ušuti pa nastavi:- Sjećate li se još uvijek, majore, naših starih planova?

- Dakako.- I vaših obećanja?- Hm!... - zbunjeno će Rools. - Jest, bio sam vam obećao neke svoje zemlje ako vam uspije

ostvariti naum... ali, i sami ste priznali, u tome niste bili sretne ruke!- Ne mari! Milije bi mi bilo da ste vi malo uviđavniji. Ponavljam vam da mi je dužnost

nadzirati sakupljanje poreza. Odlučio sam da stalno ostanem ovdje, da kupim plantažu a, bit ću iskren, i da se što prije obogatim. To je sve!

- Zemlje ćete moći kupiti koliko god hoćete, ima je dosta na prodaju. Mnogi su naseljenici napustili Martinique ovih posljednjih mjeseci. Oni će rado prodati svoje plantaže, a neće ni u cijeni pretjeravati, jer su se sa svojim obiteljima već naselili drugdje.

Villers se glasno nasmije:- Ne mislite, valjda, da ću ja kupovati zemlje koje mogu dobiti bez i jedne pare? Zar me

toliko držite glupim?Vitez primijeti kako ga major promatra s neprikrivenim čuđenjem, koje se odmah

pretvori u pitanje:- Zanimalo bi me samo kako mislite doći do zemlje ako je ne namjeravate platiti.

Pokušate li je prisvojiti na nedopušten način, brzo će vlasnici poslati na vas svoje crnce, a nije isključeno da vas i osobno dočekaju s puškom u ruci.

Villers stade odmahivati glavom pokazujući koliko ga sažaljeva te reče odlučno:- Vidim da me nikako ne razumijete! Slušajte me pažljivo. Bit će mi dovoljno manje od

osam dana da otkrijem sve one koji utajuju porez, a onda, jao njima! Međutim, bit ću neobično blag prema onima koji pokažu razumijevanje za nužnosti moje službe i za moje osobne potrebe. Pogađate li sada?

- Čini mi se da sam razumio - reče Rools smrknuto.- Evo! - nastavi Villers - uzmimo za primjer vas. Siguran sam da bih, prekapajući malo po

vašim računima otkrio, recimo, ne prevare ni utaje na štetu države, ali svakako mnoge propuste i greške. A vidite, upravo sam zato tu da ukazujem na takve pogreške.

Major shvati prijetnju i sav problijedi. Kako ništa ne odgovori, Villers nastavi:- Razumije se, mi smo prijatelji, a već sam rekao, znam biti vrlo blag. Uvjeren sam da

nikada neću morati provjeravati vaše račune... Uostalom, zašto da krijem, vi ste mi potrebni. Ponajprije, omogućit ćete da stupim u vezu s generalicom. I njoj je i te kako u interesu da bude sa mnom u dobrim odnosima.

- Ali tu je otac Feuillet. On dobro zna tko ste vi i još se sjeća kako ste ga pokušali ukloniti.- Otac Feuillet pripada jednom vjerskom redu koji također ima posjede, a zakon je za

svakoga isti. Bude li potrebno, pregledavat ću knjige i tim svećenicima. Recite svakome, molim vas, i dobro im utuvite: ja imam neograničena ovlaštenja.

- Vi ste izvanredno spretan častoljubac - prizna Rools - i zaista bih vam se divio kad biste bili malo pošteniji.

- Hajte, majore - podrugljivo uzvikne Villers - ne govorite više o poštenju! Zar vi niste moj saučesnik? Dobijam utisak da vas moj dolazak nije baš oduševio. Jesmo li prestali biti rođaci?

- Nismo! Nismo! Bojim se, samo, da ne postanete presmioni i da u svojoj preduzimljivosti ne pođete predaleko. Ne vjerujte da je generalica slaba, zato što je žena. Naprotiv! Uostalom, ubrzo ćete ovdje vidjeti njenog šurjaka, ukazom postavljenog guvernera, a protiv njega zaista nećete moći ništa.

- U tome se varate! Vaudroques je u Parizu stalno u naručju svoje ljubavnice, a njoj nije ni nakraj pameti da se nastani na Martiniqueu. Uostalom, to je ovdje i nemoguće: položaj guvernera isključuje priležništvo. On se toliko vezao za tu ženu da ga vjerojatno nikada nećete ni vidjeti.

- To nisam znao - reče Rools - ali mi je u izvjesnom smislu drago, jer se gospođa generalica istakla vrlo uspješnom upravom.

- Dobro - prihvati Villers - da onda zaključimo: treba mi stan i vi mi ga morate naći. Nadalje, naznačit ćete mi posjede koji bi za mene mogli biti zanimljivi, pa varalice koji se dadu lako zbuniti, ali i takve koje valja zateći na djelu. U svemu tome, vjerujte mi, vi nemate

što izgubiti; naprotiv, svaki ćete put i vi izvući određenu dobit. I na kraju, pomoći ćete mi pred gospođom generalicom...

- Tražite vi mnogo toga...- Ne previše, ako namjeravate ispuniti obećanja što ste mi ih nekada dali. Mislite malo na

njih. Što mi, dakle, možete reći u vezi sa stanom?- Hm... Posjedujem jednu kuću, plantažu s crncima, u blizini Morne-Rougea. Vjerujem da

bi vam za prvo vrijeme dobro došla.- U redu, zadovoljit ću se se time... Razmislite o posjedima koja bi došla u obzir.- Razmislit ću.Villers se zaputi k vratima, ali se nakon nekoliko koraka okrene kao da je nešto važno

zaboravio. Priđe majoru i reče mu gotovo u uho:- Rekli su mi da s generalicom du Parquet živi gospođica Francillon, njena rođakinja...- To je točno. Služi kao odgojiteljica njenoj djeci.- Je li lijepa?Rools ga začuđeno pogleda:- Bogami, jest... ali je nekako bezvoljna, gotovo hladna kao led... U stvari, ona nije takva.

Imala je ljubavnika, jednoga stranca kojega dakako niste upoznali, ali ste morali za njega čuti: to je vitez Reginald de Maubray. Vodili smo s njim borbu jer se otkrilo da je u službi Cromwella i naš najljući neprijatelj. A eto, bila je doslovce luda za tim čovjekom, čak mu je slala i pisma nakon njegova bijega na Saint-Christophe. Neka su od njih pala nama u ruke... Nego... što vi zapravo namjeravate?

- Zar to nije djevojka za udaju ?- Fuj! - uzvikne prezirno Rools. - Zar biste Louisu de Francillon uzeli za ženu? To bi

značilo pokupiti ostatke za vitezom de Maubrayom!- Čvrsta rodbinska veza s obitelji du Parquet bila bi vrlo korisna, a što se tiče ostataka, ni

to nije tako strašno. Znam da vam je de Maubray bio neprijatelj, ali je i plemić, pretpostavljam. Vidite, i to u određenim prilikama...

- Vidjet ću ima li nade da uspijete. Oslonite se na mene.Dotad prijeteće vitezovo lice ozari široki pobjednički osmijeh i on uzvikne:- Ah, majore, vidim da ste me razumjeli. Zajedno ćemo ostvariti čuda. Pouzdajte se u

mene. Sada vas ostavljam jer moram na brod po svoje stvari, a poslije podne poći ću do vaše kuće u Morne-Rougeu da sve pripremim za useljenje.

Zajedno se upute k vratima koja Rools širom otvori. Kad na kraju hodnika, na dva koraka od stražara, ugleda kapetana La Chapellea, namršti se i reče vitezu:

- Villersu, radije se s prtljagom vratite opet ovamo. Ja ću vas osobno otpratiti u Morne-Rouge, a povest ćemo i dva roba. Još večeras razgovarat ću o vama s generalicom. Do viđenja.

La Chapelleu je i taj trenutak bio dovoljan da dobro promotri viteza. U pamćenje mu se zauvijek ureže lik ambiciozna i na sve spremna čovjeka, a nadasve njegov pametni ali licemjerni pogled.

Villers ga nije primijetio jer je bio okrenut leđima. Čim se udaljio, Merry Rools priđe gusaru i reče nekako s visoka:

- Htjeli ste razgovarati sa mnom, kapetane?- Tako je, majore.- U redu, uđite!

12.

IZNENAĐENJA KAPETANA LA CHAPELLEA

Merry Rools uđe u svoj ured i sjedne za pisaći stol. La Chapelleu se zbog poduže šutnje moglo učiniti da je major na njega zaboravio, a on je zapravo razmišljao o razgovoru što ga je maločas vodio s vitezom de Villersom.

Dolazak toga čovjeka, na kojega je odavna bio prestao misliti, ispunjao ga je istovremeno dosadom i zabrinutošću. Kakvim je spletkama opet uspio steći kraljevu naklonost? I kakve li drskosti vratiti se na otok te prkositi generalici i ocu Feuilletu nakon onolikog zla što im ga je nanio!

Da je Merry Rools mogao biti siguran da će se Villers zadovoljit i kućom, zemljama i položajem, on bi tome pustolovu sve to sam poklonio. Na žalost, imao je i previše dokaza da vitezova pohlepa nema granica.

Sam je priznao kako se u što kraćem vremenu želi obogatiti, pa je očito da ni od čega neće prezati.

Činjenica da je Villers naumio uzeti za ženu Louisu de Francillon i tako se sroditi s obitelji du Parquet nije toliko zabrinjavala majora. Za njega je Louisa, usprkos svojoj nedoličnoj vezi s Maubrayom, još uvijek bila nedužna djevojka. Zar upravo zbog svoje naivne povjerljivosti i nije postala igračka u Škotovim rukama? Predosjećao je da Villers gaji daleko veće ambicije. Zahtjevi što ih je njemu osobno uputio vjerojatno su samo uvod u mnogo složenije i opasnije pothvate.

On shvati kako bi Marija sada morala udvostručiti svoj oprez pogotovo kad se radi o Villersu. Pa ipak, či-nilo mu se gotovo nemoguće da je upozori na opasnost koja joj od njega prijeti, a da istovremeno ne izazove njenu srdžbu.

Kapetan La Chapelle opazi da Merry Roolsa nešto muči, a shvati i to da je zabrinutost izazvao posjetitelj koji je upravo izašao.

On uze strpljivo čekati, pogotovo zato što je odlučio odložiti svoj odlazak na Saint-Christophe. Pažljivo promatrajući majora, pomisli kako se Baillardel nije prevario kad je rekao da će Villersov dolazak izazvati na Martiniqueu mnogo nemira. Zabrinutost na Roolsovu licu dokazivala je da će neprilike uskoro početi.

Rools se najzad nagne nad kartu Capesterre koja je već ležala na stolu kad se Villers dao najaviti. Na pamet mu padne Marijin plan da podijeli zemlje doseljenicima iz Francuske, ali i onima već nastanjenima na otoku ako žele proširiti svoj posjed.

Lice mu se odjednom razvedri. Villers je ambiciozan, želi kuću i plantažu, a na području nedavno očišćenom od divljih domorodaca ima i više zemlje nego bi je on mogao poželjeti. Rools se začudi što se toga nije sjetio ranije. Dokle god Villers bude zaokupljen krčenjem, sadnjom i bičevanjem svojih cmaca, Saint-Pierre će od njega imati mira.

Podigavši glavu, spazi La Chapellea koji je pred njim još uvijek nepokretno stajao i lice mu se opet smrači. Mora da je u sebi pomislio: »Nakon Villersa, sad još i ovaj razbojnik! Danas mi zaista nije suđeno da budem u miru!«

Duboko udahne pa reče:- Željeli ste da sa mnom razgovarate. Što zapravo želite?La Chapelle izvadi iz njedara zapečaćeno Marijino pismo i pruži mu ga s riječima:- Gospođa generalica me zamolila da vam ga osobno uručim.Rools ga uzme i vrhom bodeža odvali pečat, pa, pošto na brzinu pročita onih nekoliko

redaka, izjavi:- Sigurno ste opazili fregatu Bordelaise koja je stigla iz Francuske. Ona svaki čas može

otploviti, a kako ste vi, La Chapelle, izrazili želju da odete na Saint-Christophe, eto vam prilike da se odmah ukrcate...

- Hm... hm! - oglasi se La Chapelle. - Ja sam, majore, izmijenio odluku.- Kako! - uzvikne Rools sa zaprepaštenjem.- Da, majore. Dolazeći ovamo iz Gorskog dvorca, zaista sam u zaljevu ugledao fregatu i

namjeravao stupiti u dodir s njenim zapovjednikom. Tada me na putu odjednom spopala neka nemoć i sada vidim kako još nisam dovoljno oporavljen da bih izdržao naporno putovanje morem. Malo sam razmišljao o tome što sve ostavljam u dvorcu i došao sam do zaključka da bih produženim boravkom mnogo dobio.

- To je nemoguće! - ljutito vikne major te ustajući lupne šakom o stol. - Nemoguće! Otputovati ionako morate, a kad je brod već tu, krenut ćete njime odmah!

- Mislim da sam vam rekao kako se ne osjećam dobro - ponovi La Chapelle. - Osim toga, gospođa generalica mi je dobrostivo spomenula mjesto upravitelja u dvorcu, što bi meni za

nekoliko mjeseci sasvim odgovaralo. To bi mi omogućilo da se čestito odmorim i ponovo vratim snagu... Gospođi du Parquet mogu učiniti još mnogo usluga, ona to dobro zna...

Merry Rools sasvim priđe kapetanu i reče:- Već sam vam rekao da je to nemoguće. Morate otputovati. Uostalom, dobro je da znate

što o vama misli gospođa generalica. Pismo što ste mi ga donijeli kazuje sve: i ona želi da odete, u izvjesnom smislu to i zahtijeva. Jeste li me razumjeli? Ukrcat ćete se, dakle, na fregatu Bordelaise, bilo vam to po volji ili ne!

- Kako! - primijeti La Chapelle. - Zar gospođa generalica stvarno želi da otputujem? Još pred nepuni tjedan pitala me čime bi mi najviše mogla ugoditi!

- Tada ste joj odgovorili kako biste što prije željeli stići na Saint-Christophe. Možete li poželjeti išta bolje?

- Ali ja sam tu odluku promijenio!... Nema sumnje da gospođa generalica za to ne zna, inače bi mi spremno udovoljila; gotovo sam siguran.

- Ne! - poviče strogo Rools. - Ne! Sve daje naslutiti da spremate nekakvo nedjelo. Generalica ne govori otvoreno, ali se iz svega razabire kako se boji da vaše prisustvo na otoku ne urodi tračevima. Otkako sam vas na cesti zatekao s onom sobaricom i ja tako mislim.

La Chapellea jako začudi Marijina odluka, a još više činjenica što je osobno donio pismo koje kvari njegove planove. Pa ipak, brižljivo je krio svoje neraspoloženje, čak se pravio ravnodušnim i spokojnim. Učini nekoliko koraka pa izlane gotovo nehajno:

- Znači, na Martiniqueu više nisam poželjan!Rools se zlobno nasmiješi:- Nije to nikakva novost, vjerujte mi. U nas gusare nikada nisu držali svecima.- U to sumnjam. Htjeli ste ih povješati, ali, Bogu hvala, vješala su na sebi iskušali oni koji

su ih podigli. Ja sam osobno prisustvovao takvom veselom prizoru.Na tu primjedbu Rools ne odgovori ni riječi već opet sjedne za stol i reče:- Eto tako! Pođite osobno kapetanu Chambertran- du i recite mu neka vas primi na brod.

Napomenite da je to generaličina zapovijed.- U redu! - kratko odgovori La Chapelle, pa namjesti svoj šešir i zaputi se k vratima.

Kad La Chapelle stiže u krčmu Debeloj opatici, zateče ondje Baillardela u razgovoru s nekim vrlo mladim pomorcem neobično visoka rasta. Iako unutra nije bilo drugih gostiju, ovaj je upravo grmio svojim glasom:

- Sidro nam se bilo otrglo. Da nisam naredio da se spuste jedra, vjetar bi nas bacio na obalu...

Baillardel prekine Chambertranda pokazujući rukom na došljaka:- Evo kapetana La Chapellea kojega ste imali povesti sa sobom.La Chapelle priđe njihovu stolu i reče:- Ni govora o tome da ostanem ovdje! Protivi se major, a i sama generalica zahtijeva da

otputujem Bordelaisom. Da tako kažem, tjeraju me s otoka koji sam spasio.- Kapetane La Chapelle - reče Chambertrand - Baillardel mi je pričao o vama. Opisao mi

je neke vaše zajedničke podvige, naročito onaj kad ste se i protiv svoje volje borili jedan protiv drugoga.

Gusar ostade zatečen takvim komplimentom.- Bio bih sretan - nastavi Chambertrand - da na svOm brodu imam takva pomorca.- Ta, ta, ta! - upadne mu u riječ Baillardel - već sam vam objasnio, kapetane, što se ovdje

događa. Meni je potreban čovjek baš kao što je La Chapelle i neću dopustiti da on ode s Martiniquea.

- Ali, ako to istovremeno zahtijevaju generalica i major...?Baillardel vatreno pogleda sad jednog, sad drugog svoga druga, a onda mu se otme

psovka:- U vražju mater! Zar će to biti prvi put da ne izvršujemo naređenje ako je ono protivno

interesima kralja i ove njegove kolonije? Zar nas trojica nismo čestiti i odvažni ljudi? Da je

kapetan Le Fort živ i da nam može dati svoj savjet, siguran sam da bi rekao neka La Chapelle po svaku cijenu ostane ovdje, milom ili silom!

- I ja tako mislim - složi se La Chapelle ne zaboravljajući da i Julija ostaje također na Martiniqueu.

- Ne vidim - izjavi kapetan - kako će se La Chapelle moći istovremeno naći na mome brodu i ovdje na otoku. Ne znam kakvim se čudom to može postići a priznajem, bio bih sretan da se takvo čudo dogodi.

Baillardel iznenada ogrli zapovijednika Bordelaise i stisne ga tako snažno da ovaj vrisne.- Čujte, Chambertrand, ja vjerujem da ste vi hrabar čovjek i da znate čuvati tajnu... Evo u

čemu je stvar: što vam se može dogoditi ako kažete da se La Chapelle ukrcao na vaš brod? Ništa! Nitko neće doći provjeravati je li to točno. Eto, tako! Vi ćete reći da se La Chapelle ukrcao, a on će biti ovdje...

- U Saint-Pierreu se neće moći skrivati - prigovori Chambertrand.- Uopće se ne radi o tome da ga krijemo ovdje. Imam ja, kume, mnogo bolje rješenje.- Otpuhnite ga u zrak - našali se La Chapelle, počašćen što mu je ugled toliko porastao.- Ponajprije, želio bih znati, kapetane Chambertrand, pristajete li da izreknete tu malu

laž.- Zaboga! Neka se netko usudi da dođe pretresti Bordelaisu, kotlovi s vrelom vodom već

su spremni za njegov doček!- Kad je tako, pitanje je upola riješeno. U okolini imam prijatelja koji traži nekog

dobrovoljca. Kako je njegova plantaža dosta daleko od Saint-Pierrea, La Chapelle će se, kao tobožnji službenik, kriti tamo sve dok nam ne ustreba... Jeste li voljni, prijatelju, da preuzmete tu ulogu?

- Svakako! - potvrdi La Chapelle. - Radost što ostajem s vama bit će pomućena jedino prisilnim skrivanjem, a ja tako volim švrljati uokolo...

- Doći će vrijeme i za to... Ovamo, krčmaru! Donesite nam više taj punč!...

DRUGI DIO

LE FORTOV KRIŽNI PUT

1.

BRODSKO SKLADIŠTE

Kad se Yves Le Fort osvijestio, našao se u gustom mraku. Uzalud je pokušavao nešto nazrijeti oko sebe, a odustao je od pokušaja i zato što mu je i najmanja kretnja izazivala u čitavom tijelu bolove kakve nikada ranije nije osjetio. Posebno ga je zabrinjavala desna ruka, u tolikoj mjeri otežala i bolna da je imao utisak kako mu je za nju privezan golemi uteg koji je neprestano isteže.

Misao mu se vraćala vrlo sporo kao da mu je i mozak utonuo u nekakvu pamučastu masu. Yves prosudi da mu je od snažnog udarca u lijevu stranu glave sigurno pukla neka kost jer je uzalud pokušavao micati vilicama.

Upinjao se da shvati što se zapravo dogodilo, ali posljednje čega se još sjećao bilo je bacanje kuka na engleski brod. Zaboravio je čak i to da su njegovi mornari već bili poskakali na neprijateljsku fregatu.

Odjednom osjeti kako nešto baršunasto i hladno trči po njemu i shvati da je to štakor.Do uha mu zatim dopre tiho otegnuto stenjanje, pa sve jače i jače, dok najzad naglo ne

zamre kao da je neki ranjenik upravo ispustio dušu.S vremena na vrijeme čula se u mračnoj prostoriji potmula buka. Kao iskusni pomorac,

usprkos svome jadnom stanju, Yves zaključi da se nalazi na moru, i vjerojatno na dnu brodskog skladišta. Sve je oko njega to potvrđivalo, a ponajviše vlaga i ustajali miris plijesni i soli.Mora da već mjesecima leži s leđima u smrdljivoj vodi što polako nagriza brodsko dno. On se opet pokuša pomaknuti i sjesti, ali mu bolni udovi otkažu poslušnost.

Neki manje otporan čovjek zajaukao bi od boli, ali Yves je pretpostavljao da je u blizini stražar, a ni za što na svijetu ne bi pred jednim Englezom htio pokazati klonulost i nemoć.

On uze čekati i svakojake mu se misli počnu rojiti u glavi. Stade se pitati nisu li ga mučili na točku ili mu, odmazde radi, željeznim motkama lomili kosti pa ga zatim bacili na dno broda da tamo dočeka kraj.

Otkada se tu nalazi? Na kojemu je brodu? Tko su ti ranjenici što oko njega stenju jer njihovi jecaji dopiru, eto, istovremeno s raznih strana.

Nakašlje se da vidi nije li izgubio glas, i ugodno se iznenadi kad začuje samog sebe. Usprkos nepokretnoj, očito slomljenoj vilici, moći će dozivati i razgovarati. Međutim, napor je bio toliko velik da on opet izgubi svi jest.

Probudio se usred neobična sna - kako sjedi za kraljevim stolom. Zdesna mu je kralj, slijeva kardinal Mazarin. Pred njima su kapetan de Neuville, vitez de Villers, Marija du Parquet i Merry Rools; na jednom kraju stola, svećenik Fauvel izvukao je pištolj s očitom namjerom da tane tima gasi plamen voštanica i tako dokaže da je izvrstan strijelac. Međutim, neposredni povod za buđenje bila je debeljuškasta pečena koka, rumena i mirisava, te je od nje gusaru navalila vodica u usta. Njegov čudesno otporni želudac bio je jedini dio tijela u kojemu nije osjećao bol. Yves je bio gladan. Ta ga spoznaja prožme silnom radošću, jer je znao da je smrt daleko od čovjeka dokle god on ima teka. Uostalom, nikada Le Fort nije ozbiljno uzimao mogućnost da jednom može i umrijeti.

Premda je bol bila jaka, on otkrije da može malo micati usnama. Da mu jezik nije bio tako suh, mogao bi čak i govoriti. S tugom se sjeti punčeva što ih je zajedno s Baillardelom i La Chapelleom ispijao u gostioni K nemirnom konju.

Neprestano stenjanje i tiho jecanje počeli su mu već ići na živce, toliko su se činili neumjesnim. Kašljem pročisti malo grlo pa upita:

- Koji se to pasji sin tamo rita? Još malo pa će i mamicu početi dozivati u pomoć.Iako njegovo pitanje ostade bez odgovora, to ga ne obeshrabri te nastavi:- Vidim da su rijetke uši koje me čuju.

- Moje su još uvijek čitave, kapetane - javi se najzad jedan glas. - Ovdje je vaš jedrar Guillot-Chabant. Oni prokleti Englezi otpilili su mi jednu ruku...

- Ti si me dakle prepoznao? - začuđeno će Yves.- Prepoznao bih vaš glas između tisuću drugih - reče Guillot-Chabant. - Samo, užasno me

boli. Imam utisak da se nalazim usred užarenog ugljevlja i jako sam žedan.- Misliš valjda da je preda mnom bačva ruma! Slušaj, Guillot, i upamti da je nedolično

cmizdriti pred nosom neprijatelja. To je potpuni nedostatak dostojanstva!- Ne stenjem samo ja, kapetane. Tu je pokraj mene i svećenik Fauvel koji čitavu noć

trabunja. Pa i na mojoj lijevoj strani neko se tuži, samo ne znam tko!- Kako! - uzvikne Le Fort. - I pop je tu? Stenjati može, a neće da se javi. Do vraga!- Dijete moje - javi se otac Fauvel glasom slomljenim od boli i groznice - ja ne stenjem,

kako vi kažete, nego izgovaram molitve, ako nemate ništa protiv.- Opet vi s brevijarom, pope! - prezirno vikne Le Fort. - Vjerujete li možda da će nas vaš

brevijar izvući iz ove rupe?- U to sumnjam. A pogotovo neće izvući mene jer sam sada bez jedne noge... i sve mi se

čini da je to ona koju sam najviše volio. Bilo kako bilo, za njom sada žalim više nego ikada. Sam Bog zna što su engleski kirurzi s njom uradili. Vjerojatno su je bacili morskim psima. Naši neprijatelji ne prezaju ni od kakve niskosti kad meso krštena čovjeka mogu baciti onim đavolskim životinjama!

- Sigurno sada molite Boga da vam opet naraste? - upita Yves.- Toliko naivan ipak nisam - reče Fauvel. - Međutim, između dviju molitava razmišljam

kako nagovoriti prvog tesara kojega susretnem da mi napravi novu nogu od solidnog drveta...

- Na Saint-Christopheu prave za osakaćene gusare izvrsne drvene boce...- Znam - reče Fauvel - no da li ćemo se više ikada onamo vratiti?- Mahagoni je drvo kao stvoreno za to. Čini se da je dragi Bog sve predvidio: gusare,

njihove noge i ostalo, kad je tropske krajeve snabdio mahagonijem.- Dragi je Bog u svemu - napomene Fauvel.- Bit će i u vašoj drvenoj nozi, pope!- Nadam se - odvrati on. - Bit će na isti način kao što je bio i u onoj pravoj nozi od krvi i

mesa što su je Englezi bacili morskim psima.Le Fort načas ušuti pa nastavi:- Sada ste dapače u prednosti. Izgubite li opet tu nogu, nećete više osjećati boli a ni

kirurg vam neće biti potreban. Jednostavno ćete otići brodskom tesaru i on će vam napraviti novu.

- Bolje bi bilo da sam to učinio odmah nakon onoga glupog udesa - mirno odvrati svećenik. - Tesar o tome sigurno zna više nego onaj engleski kirurg koji mi je iz koljena povadio kosti.

- Poznajem jednog takvog brodskog tesara koji je svojom bradvom rukovao vještije nego karipski urođenik mačetom. U svakom slučaju, nemate se prava tužiti. Jedino ćete vi, od svih nas, moći sa sobom nositi rezervnu nogu.

Le Fort pravo i ne dovrši svoju misao kadli mu pažnju privuče zveket lanaca i okretanje ključeva u bravi. Zvukovi su dolazili negdje s kraja skladišta i trajali su dosta dugo. Napokon zaškripe jedna vrata i unutra prodre dah svježeg zraka, zajedno s blijedim svjetlom fenjera.

Gusar ga je jedva opazio. Pokušao je protrljati oči, ali je morao odustati uslijed jakih bolova na desnoj strani čela. U tom je trenutku jasno osjetio kako vidi samo na jedno oko.

Fenjer se ljuljao u ruci jednog mornara. Ovaj je razgovarao s drugom koji je tek sada sišao stepenicama u skladište pa se u svjetlu fenjera njegov lik jasno isticao.

- Ti su Englezi podli lažljivci - promrsi otac Fauvel. - Zastavu im krase tri leoparda, a u stvari su svi oni samo psi. Evo nam dolaze dvojica da nas ispovijede.

Usprkos fenjeru, bilo je očito da i mornari, jednako kao i zatočeni ranjenici, teško razaznaju što se oko njih nalazi. Jedan od njih progovori na francuskom:

- Ima li među vama mrtvaca?- Ja! - vikne podrugljivo Fauvel.

- I ja, ili ću to uskoro biti! - javi se Le Fort istim tonom.Ti odgovori jako naljute tumača te on dobaci:- Dabogda svi pokrepali! Ne očekujem da mi odgovore mrtvaci, tražim da mi se jave oni

koji pored sebe vide umrlog druga.- Kako možemo vidjeti da li je netko mrtav - odgovori Fauvel - kad je ovdje mračno kao u

paklu!- Ne spominji pakao - savjetova ga mornar - jer bi uskoro mogao onamo poći!- Kad bih bio siguran da bih sobom mogao ponijeti i mač - upade mu u riječ Le Fort -

krenuo bih odmah, jer sam uvjeren da bih ondje zatekao same Engleze!- Bloody balls! - opsuje mornar prilazeći.Najednom se spotakne o neku blijedu spodobu kojoj su se jedva nazirali obrisi. Pod

mornarevim čizmama ona prigušeno zaječi, a Englez prasne u smijeh.- To je Roza - kratko objasni svome drugu pa se i ovaj nasmije.Prvome nije bilo do razgovora. Krene dalje podižući fenjer do visine očiju kako bi što

bolje mogao osmotriti opružena tijela; tako stigne i do Le Forta, zadrži se kod njega nešto duže, pa odmahujući glavom reče drugom Englezu:

- Ovaj je dobro udešen.- Vjere mi, to je onaj koji je rekao da bi rado pošao u pakao!Yves je gorio od želje da upita svoje čuvare po čemu zaključuju da je »dobro udešen«. Još

uvijek nije shvaćao zašto ga sve tako boli, ni zašto ne može maknuti svojom desnom rukom. Ipak se suzdrža od pitanja kako neprijateljima ne bi dao ni najmanji povod za likovanje.

Uostalom, mornari su već prilazili drugima.- Ovaj mora da je mrtav - reče jedan od njih prignuvši se sve do zemlje.Drugi je bio manje obziran. Nogom prevrne jedan leš kojemu otac Fauvel, u svjetlu

fenjera, jasno razabere lice.- Ovaj je zaista otegao. Treba ga iznijeti.Mornar kojemu su ruke bile slobodne neobičnom lakoćom podigne mrtvo tijelo pa ga, s

neznatnom pomoći svoga druga, uprti na leđa i odmah krene k izlazu.Onaj Englez s fenjerom priđe tada k ocu Fauvelu i reče:- Ah, tu si, dušobrižniče. Kirurg se raspituje za tebe.- Što je učinio s mojom nogom? - upita franjevac s prijekorom u glasu.- Ne znam, ali on nema običaj da čuva takve ostatke. Bila bi mu ih puna kabina!- Bogu će polagati račune! - odlučno će redovnik.- Bogu? - ponovi mornar s prizvukom sumnje.- Ali prije toga Svetoj inkviziciji!- Svetoj inkviziciji - ponovi opet Englez, sada već s izvjesnim strahom.- Jest! Jest! - naglasi Fauvel - Svetoj inkviziciji, kažem! Moji će vas visoki zaštitnici sve

kazniti zbog surova odnosa prema meni.- Ali - reče mornar gotovo ponizno - vi ste se protiv nas borili!- Ja? - uzvikne redovnik kao da se guši. - Ja da sam se protiv vas borio? Putovao sam na

Saint-Christophe kad ste nas mučke napali. Sve ću to iznijeti pred naš svećenički red. Zar mislite da se osoba kao što sam ja smije tako olako ubiti? Sa mnom ste morali postupati obzirnije, a ponajprije, niste me smjeli zatvoriti u ovu smradnu jazbinu, zajedno s mrtvacima i onima koji su na izdisaju. Ratni zakoni moraju biti isto tako sveti kao i božji. Poručite to svome zapovjedniku i neka razmisli prije nego ga u svome ogorčenju proglasim glavnim krivcem...

- Sve ću to reći komodoru Pennu - obeća mornar odlazeći.Tek što su se vrata za njim zatvorila, Le Fort navali s pitanjima:- Jeste li ga čuli? Kaže da sam lijepo udešen! Pa kako to izgledam? Jeste li na meni opazili

nešto neobično?- Hm! - odvrati svećenik. - Meni, ovako bez jedne noge, nemate na čemu zavidjeti. Ne

znam što su vam to uradili s rukom, ali bez nje ličite sada na razbijenog lutka. Osim toga, na jednoj strani lica zjapi vam takva crna rupetina da bih, vjere mi, lako u nju mogao zavući šaku.

Le Fort samo zagunđa.- Ali - nastavi Fauvel - sve ako ste izgubili i jedno oko, preostaje vam ono drugo.- Kao što i vama preostaje jedna noga!- Tako je - složi se redovnik. - Ako pretpostavimo da ste još izgubili i jednu ruku, bit će

vam dovoljna i ona druga jer se objema izvrsno služite mačem...- Sigurno - promrmlja Le Fort. - Na udarcu sam nepogrešiv i mogu ga jednako zadati

desnicom kao i ljevicom... Pa ipak, ako sam toliko osakaćen kako me vi prikazujete, mora da sam mnogo izgubio od svoje privlačnosti.

•- Koješta, dijete moje! Bit će vam, osobito u prvo vrijeme, teško zavezati uzao na čipkanoj kravati koja vam je, među nama rečeno, u prilično jadnom stanju, kao uostalom i hlače i čizme. Osim toga, zaudarate na dvije milje daleko. Ali, bez obzira na noge, ruke, oči... ako vam je srce ostalo čisto, još uvijek ima nade. Pouzdajte se u Boga, dijete moje...

- Kako ste to lijepo kazali! Vi ste utjelovljena samilost a riječi vam djeluju potresno i ovdje na dnu brodskog skladišta kao i s propovjedaonice... Samo, ne znam da li biste tako govorili da ste kao ja prikovani za ove daske kao zmija u procjepu.

- I vi ste se dosta šalili na račun moje noge, kume Le Fort!- Tisuću mu vragova! - opsuje gusar do krajnosti razdražen. - Još će ti engleski izrodi

imati sa mnom posla, kunem se čitavim mesom što su ga s mene skinuli, a ono mi je draže od bilo kojeg drugog. Zaklinjem se da će vitez de Maubray požaliti što ga majka nije donijela na svijet kao mrtvorođenče!

- Da se to zbilja dogodilo - primijeti Fauvel - ne bi nas snašle sve ove nevolje!Le Fort ga više nije slušao, zaboravio je čak i na svoje boli. Sav ustreptao od srdžbe, vikao

je i psovao:- Sve ću ih - žestio se on - sve: Maubraya, komo- dora Penna, onu lopužu kapetana

Warnera koji će nas sam Bog zna koliko dugo držati zatočene na Saint-Christopheu. Sve ću ih peći na žeravici kao karipski urođenici meso, a za tim ću ih baciti guadelupskim psima neka ih rastrgaju.

- Kad ste već spomenuli meso - upadne mu u riječ Fauvel - vjerujete li da će se ona piskarala komodora Penna konačno sjetiti da nam pošalju jelo? Više se i ne sjećam kada mi je zadnji put juha prošla kroz crijeva...

2.

OTMJENI ZATVORENIK

Više od sata Le Fort se pitao zašto su Englezi došli po oca Fauvela i što se s njime kasnije dogodilo. Držao je da se njegovi neprijatelji nimalo ne razlikuju od karipskih urođenika te su redovnika lako mogli baciti u more, kamo je dospjela i njegova otpiljena noga.

A opet, znao je da svećenik nije od onih ljudi koji se daju lako ukloniti. Bio je on i te kako prepreden, što se vidjelo i po tome kada se pozivao na Svetu inkviziciju, doduše, bez ikakva prava, ali tako drsko da se stražar istinski prepao.

Yves je nekoliko puta dozivao svoga jedrara Guillot-Chabanta, ali se ovaj nije javljao. Da nije spavao? Le Fort nije navaljivao. Pitao se tko je taj Roza čije su ime spomenuli Englezi, a povremeno se čulo kako stenje. Nikad ni on ni njegovi gusari nisu čuli za takvo ime. Možda je to samo nadimak što su ga neprijatelji prišili nekome od njih. Mora da je jadnik u zaista beznadnom stanju kad se nijedanput nije odazvao kapetanu, a ni tijekom čitava razgovora što su ga vodili Fauvel, Le Fort i glavni jedrar.

Odjednom, Yves začuje škljocanje ključa u bravi a zatim u svjetlu fenjera opazi kako mornari silaze s nosilima na kojima je ležao svećenik.

Mornari još pravo i nisu stupili u brodsko skladište kad Fauvel upita:- Spavate li, kapetane? Je li vam sada bolje?- Kako bih mogao spavati kad stalno čekam na vas - odvrati Yves. - Već sam se počeo

bojati za vaš život. Pitao sam se nisu li vam odsjekli i drugu nogu.

- Sve bi oni bili kadri učiniti, ali umirite se. Kirurg mi je samo izmijenio zavoj, a posjetio me i komodor Penn. Čudan je to svat. Spomenuo sam mu Svetu inkviziciju, a on je odmah pocrvenio kao rak.

- Pa što je bilo dalje? - upita Le Fort.Fauvel počeka da mornari polože nosila te nastavi:- Vode nas na Saint-Christophe, ali ja, u izvjesnom smislu, nisam više zarobljenik. Vraćaju

me ovamo u skladište jer ne znaju kamo će i s vlastitim ranjenicima. Prijetnja Svetom inkvizicijom ipak je upalila. Na Saint-Christopheu moći ću raditi što me volja i mimo čekati do potpunog oporavka. Dakako, rekao sam im da o vama ništa ne znam doli da ste zapovjednik Tres Sainte Trinite. Kirurga vam mogu samo preporučiti. Doduše, o rezanju nogu zna malo više od mene, ali govori francuski te u Parizu poznaje mnoge ugledne ljude...

Redovnik ušuti jer su se Englezi, govoreći nešto, zajedno prignuli na mjestu gdje je ležao Guillot-Chabant. Otkrili su da je i on jadnik preminuo.

Već su podigli njegovo tijelo i krenuli. Fenjer je bacao tako slabo svjetlo da je Yves jedva razabirao njihove obrise.

Na samom izlazu tumač se okrene prema Le Fortu i reče:- Vratit ćemo se da i vas povedemo kirurgu. Strpite se. Nakon toga dobit ćete jelo.Yves im odvrati gunđanjem. Još uvijek je razmišljao o onome što mu je ispričao franjevac

i u njemu se rodi nada: ako Fauvel ostane na slobodi, ni on neće dugo ostati u zatočeništvu, jer, čim komandor de Poincy sazna što se dogodilo, pokrenut će nebo i zemlju da ga izbavi iz zatvora.

Vrata su se opet zatvorila, ali su na vrhu stepeništa stražari ostavili fenjer. Premda je svjetlost bila slaba, na tamu navikle gusareve oči spaze u krvavu krpu uvijen grozni batrljak kojim se završavala njegova desna ruka.

Za tren oka postade svjestan svoje užasne sakatosti i srce mu se stisne kada shvati koliko je kao ratnik time izgubio.

- Pst! - oglasi se Fauvel da privuče njegovu pažnju. - Možete li me malo slušati?- Sav sam se pretvorio u uho - odvrati Yves.- Vidjeli ste, kapetane, kako su Englezi iznijeli našeg nesretnog jedrara Guillot-Chabanta.

Mora da su mu sva prsa bila razmrskana, jer je kirurg izjavio kako je od takve povrede nemoguće ostati na životu. Ja se ipak još uvijek nadam jer taj kirurg nije nikakav stručnjak...

- Na žalost, nije se prevario - reče Yves.Svećenik načas ušuti pa nastavi:- Jeste li primijetili da je s nama i jedan ranjenik koji nam se još nije obratio ni jednom

riječju?- Dakako da jesam!- E, vidite, taj je ranjenik žena. Englezi je zovu Roza.- Žena? - ponovi Yves gotovo ne vjerujući. - Ali, u našoj posadi nije bilo žena.- To ne! Ona nije s nama dospjela ovamo. Koliko sam mogao razabrati iz razgovora

između kirurga i njegova pomoćnika, krišom se uvukla u brod. Možda joj je u tome pomogao i neki mornar, ne znam. Međutim, kad je komodor Penn otkrio njenu prisutnost, naredio je da je vežu za jarbol i sva ju je posada morala bičevati.

- Užasno! - uzvikne Le Fort ne misleći više na svoje rane.- Možete zamisliti što su od nje učinili. Pretpostavljam čak da ju je većina od tih pasa

prije toga zloupotrijebila, što im nije smetalo da je kasnije namrtvo izbičuju.- A zašto se ta žena ukrcala na ovaj brod? - upita Yves.- Možda bi nam sama to rekla kad bi mogla govoriti.Le Fort upravo htjede nešto reći, kadli se vrata ponovo otvore i unutra stupe tri Engleza.

Jedan od njih dohvati fenjer i digne ga iznad glave tražeći pogledom Yvesa. Kad ga opazi, zaputi se ravno k njemu, ali u prolazu udari nogom jadnu djevojku koja je još uvijek stenjala. Drugi opet izvali jednu doskočicu pa sva trojica prasnu u smijeh. Međutim, mora da im se žurilo jer hitro spustiše nosila pred gusarom. Dvojica ga uhvate ispod pazuha a treći za noge. To baš i nije bilo lako s obzirom na Yvesov stas i težinu. Očekivali su lak

posao, a naišli na ljudeskaru. Sve da su postupali neobično obazrivo, ranjenik bi ipak osjetio bolove. Ovako, već na prvi dodir, kapetan zajaukne.

- Gle, gle! - cinično dobaci Fauvel. - I vi znate kukati, kume!- Ne kukam - izlane Yves drsko lažući - Zar niste čuli, pope, da je to bio kašalj?Morao je čvrsto stisnuti zube i ugristi se za usne da bi prigušio novi krik. Naime, već su

ga bili podigli s namjerom da ga polože na nosila, ali, vjerojatno zato što nisu bili dovoljno snažni, ranjenik im ispuzne iz ruku i svom težinom tresne na pod.

Le Fort ovaj put zaista krikne i odmah dobaci ocu Fauvelu:- Jest, sada sam stvarno jauknuo jer su me ovi prokleti šugavi psi strašno povrijedili...

Nego, pope, kunem se Bogom i našim kraljem, skupo će mi platiti ovaj jauk. Ti su razbojnici gori od najdivljijeg karipskog urođenika. Tako mi mazge svetog oca pape, smirit ću se tek onda kad ih stotinu tisuća natjeram da osam dana jauču isto ovako.

U taj čas Yves osjeti snažan udarac nogom u slabine.Time ga je počastio tumač i zatim rekao:- Umukni, inače jao tebi!- Da umuknem! - razbjesni se Yves - Jeste li ga čuli, pope? Naređuje mi da šutim!

Razbojnici! Kukavice! Ah, da mi je tu mač ili bar pištolj, pokazao bih vam ja, bijednici, kako se kapetan Le Fort može ušutkati! Odmah me povedite tome komodom Pennu, da mu kažem što mislim. Vidjet ćete!

- Kapetan Le Fort! - ponovi tumač kao da je dobio udarac u trbuh. - Tvrdite da ste vi kapetan Le Fort?

- Kuga te pokosila, lupežu! Da mi je ovdje mač, brzo bi se u to uvjerio!- Hajde, požurite - reče tumač obraćajući se svojim ljudima. - Ja idem da obavijestim

komodora... Bogami, on i ne sluti kakvo mu iznenađenje spremam!

Le Forta su iznijeli na palubu i položili na jedan stol. Sunce ga je nemilice žeglo, ali nije se tužio. Otkrio je da sada može micati svojim dugim nogama, ali njegove lijepe čizme od tuljanove kože, kojima se toliko ponosio, bile su u žalosnom stanju. I njih će unijeti u račun što ga s Englezima kad-tad mora srediti. Ruke su mu bile nepokretne kao da ih je netko vezao. Oko lijeve sljepoočnice još uvijek je osjećao bol i, kako mu je natuknuo Fauvel, vjerojatno je izgubio jedno oko. Zahvaljivao je u sebi Bogu što mu je ono drugo sasvim zdravo pa će njime dovoljno jasno vidjeti neprijatelje kad im se bude osvećivao.

Pokuša okrenuti glavu, ali mu to ne uspije jer je u potiljak bio dobio takav udarac da bi od njega i vol uginuo. Zato se kirurg, da bi ga Yves mogao vidjeti, sasvim sagne k njemu. Bio je to plavokos, vrlo njegovan mladić sudeći po njegovoj brižljivo napudranoj vlasulji i neobično finim rukama koje je neprestano trljao.

- Dakle, vi ste Francuz? - upita liječnik ranjenika na čistom francuskom jeziku i ljubazno mu se osmjehne.

- Da! - reče Le Fort.- Ja sam kirurg Hammer i dobro poznajem vašu zemlju. Dugo sam u njoj živio i upoznao

mnogo vaših sunarodnjaka s kojima me i danas veže prijateljstvo.- Kod nas - reče gusar - ne režu čovjeku bez razloga ruke i noge!Hammer se nasmiješi:- Ni kod nas!- Ipak ste opatu Fauvelu odsjekli jednu šapu, a pitam se što je i meni ostalo od desne

ruke, pod ovim povojem.- Na žalost - odvrati Hammer - ta vam je ruka bila sva zgnječena i napola izgorjela pa sam

je morao odstraniti kako bih spriječio gangrenu. Postupao sam savjesnije nego što možete i zamisliti. Iz simpatije prema vama, strancu, toliko sam vremena utrošio na vas s pilom i skalpelom u ruci da mi je dotle umrlo nekoliko mojih sunarodnjaka.

- Po neobičnom načinu na koji postupate s osobama koje volite, jasno vidim da ste Englez, gospodine.

- Trista mu jada! - reče Hammer smijući se - vi kao da niste zadovoljni pomoću koju sam vam pružio.

- A kako i bih! - vikne Le Fort ne mogavši se savladati. - Došli ste mi saopćiti da ste mi odrezali ruku, vidim, evo, da sam nepovratno izgubio jedno oko, pa ne očekujete valjda još i moje komplimente.

- Da nisam tako postupio, sada biste sigurno već bili pokojnik. Kad su vas izvukli iz mora, nalazili ste se u kritičnom stanju i da vam smjesta nisam amputirao ruku, umrli biste od otrovanja krvi. Učinio sam ono što je za vas bilo najkorisnije.

- Kad ste me već kasapili - odgovori Le Fort - trebalo je da mi odsiječete i drugu ruku i obadvije noge, jer ću i ovom jednom, koja mi je još ostala, lako dohvatiti svakog Engleza. Brzo ću mu utrobu satjerati u usta!

- E! E! - reče Hammer mršteći se - kakva li je to sada ratobornost! Mi smo prema vama izuzetno blagi, ja vas liječim tako savjesno da bi to moglo izazvati čak i zavist mojih sunarodnjaka, a vi biste iskorijenili sve Engleze! A ja mislio da ste već na umoru.

- Na umoru? - prigovori Le Fort. - Radije priznajte kako ste me htjeli otpremiti na drugi svijet. Iskasapili ste me, bacili na dno broda među štakore, pustih da crkavam od gladi, a sad još velite da sam na umoru! Doktore, reći ću vam samo ovo: bilo je mnogo takvih koji su vjerovali da su me konačno ubili, pa su kasnije trljali oči misleći da vide sablast. Kunem vam se čizmom svetoga Blaža...

U riječi ga prekine dolazak jednog mornara. Ovaj pozdravi kirurga, povede ga malo u stranu i stane mu nešto šaptom kazivati. Odande gdje se nalazio, Yves nije mogao vidjeti izraz na liječnikovu licu, ali je čuo njegov uzvik iznenađenja. Gusarova znatiželja postane još veća. 0 komu govore? Što se to sprema?

Hammer mu opet priđe. S lica mu je nestao osmijeh, ali po bljesku njegovih očiju Yves zaključi da je više nego zadovoljan.

- No dakle - izjavi kirurg - bili ste glasni i jasni. Poslao sam po vas da vidim kako ste i da li je moje li- liječenje dalo željene rezultate... Sada ću vam izmijeniti zavoj i vidjeti ne gnoji li se rana u šupljini lijevog oka... Znate li da sam iz njega izvadio poput palca debeli iver? Ali prije toga, želio bih da mi kažete što ste radili na onome brodu koji je odletio u zrak... Htio bih znati tko ste vi.

Najprije ste me vrijeđali, a sada ste i drski! - uzvikne gusar.- Zar je čovjek drzak ako vas pita kako se zovete?- Tko u ovom dijelu tropskog pojasa ne poznaje Kapetana Yvesa Le Forta? Tko? Koji

Englez, koji Španjolac nije čuo za to ime?- Vi dakle tvrdite da ste kapetan Le Fort?- Glavom i kapom, samo s jednom rukom i s jednim okom manje.- U redu - reče Hammer odlazeći.Yves začuje kako se on i mornar udaljuju. Njihov iznenadni nemar naljuti ga, ali

istovremeno i zabrine. Shvati najzad da je u rukama neprijatelja i da oni možda nisu zaboravili poraz što im ga je nanio kad je osujetio plan de Maubraya i komodora Penna, te izvrgao ruglu kapetana Willoughbyja...

Krajnim naporom volje, napne mišiće i pokuša us- tati. Ali, ako noge i jesu poslušale, čitav gornji dio tijela ostade kao paraliziran. On opet klone, a žile na njegovu vratu napnu se od nemoćna bijesa.

Kad Hammer uđe u kabinu komodora Penna, zateče ga za stolićem na koji je, preko razbacanih spisa, bio položio mač i dva mornarička pištolja.

Pred njim su, puni poštovanja, stajali kapetan Harpster i poručnik Bradley.Čim opazi kirurga, Penn hitro ustane i dok ga je Hammer pozdravljao duboko skidajući

šešir, on reče:- Što je dakle, Hammere, jeste li s njime razgovarali?

- Zaista je to on - odvrati Hammer. - Rekao je svoje ime bez ustezanja. Moram priznati da je neobičan čovjek: građen je kao Herkul, a izražava se na čudan način: ne može izgovoriti ni tri riječi a da se ne zakune kako će istrijebiti Engleze, psujući pri tom i Boga i đavla.

- Divno! - usklikne komodor. - Postigli smo pun pogodak! Ovo će nam uvelike nadoknaditi gubitak naših dvaju brodova. Uvjeren sam da bi vitez de Maubray rado bio žrtvovao i deset najboljih brodova samo da se može domoći te osobe. Kada god smo pokušali napasti Martinique, on nam se ispriječio na putu. Napao je na brod Willoughbyja i dokopao se povjerljivih dokumenata. Bili su to planovi tvrđave Saint-Pierre što ih je po Cromwellovu naređenju izradio vitez de Maubray. I tom se prilikom svom žestinom okomio na nas i spriječio da uspješno obavimo zadatak...

Komodor se nekoliko puta prošeta u krugu oko stola. Bio je to jedar čovjek, ali oniska rasta. Nosio je crvenu uniformu, a oko vrata nekoliko odlikovanja.

- Gospodo - nastavi - još pred nekoliko sati grozio sam se na pomisao da se moram vratiti na Saint-Christophe, i to sve zbog gubitka onih dvaju brodova. Sada vam mogu reći da me povratak ispunja silnom radošću, jer ću guverneru Warneru moči predati našeg zarobljenika. Tako nam se poraz pretvara u svojevrsnu pobjedu zahvaljujući činjenici da smo se dokopali onog opasnog gusara. Vjerujem da ćemo naći dovoljno razloga da ga po skraćenom postupku objesimo. Prije svega, napao je našu eskadru i tako se ponio kao gusar. Osuo nas je vatrom iz topova bez opomene, a sve zemlje svijeta to osuđuju. Uvjeravam vas, gospodo, da ćemo najkasnije za osam dana osloboditi svijet toga opasnog pomorskog razbojnika.

Komodor sa smiješkom pogleda svoja tri časnika koji su ga slušali s očitim zadovoljstvom, pa reče:

- Vitez de Maubray će morati priznati da ćemo od sada imati slobodne ruke na Antilima, isto kao na Saint-Christopheu i Martiniqueu. Sad ćemo sa svega nekoliko brodova moći zauzeti te otoke.

Kapetan i poručnik također se nasmiješe i srce im se ispuni ponosom.Neko vrijeme sva četvorica ostanu bez riječi, kao da procjenjuju važnost svoga uspjeha,

iako za nj, pravo govoreći, nisu bili nimalo zaslužni.Najzad se komodor Penn obrati kirurgu i reče:- Pobrinite se, Hammere, da zarobljenik dobije sve što treba. Na Saint-Christophe mora s

nama stići u što boljem stanju. Vjerujete li da mu je život u opasnosti?- Ni govora - reče Hammer. - Izvadio sam mu lijevo oko koje mu je prilikom eksplozije

probio komad gorućeg drveta. Tom prilikom nagorio mu je i čitav obraz pa mislim da će ga teško moći prepoznati oni koji su se s njim družili. Osim toga, bila mu je zgnječena i jedna ruka pa sam i nju morao odsjeći. Međutim, rane sam liječio vrlo brižljivo te mu od njih ne prijeti nikakva opasnost, pogotovo zato što je to čovjek izvanredno snažne tjelesne građe. Mogu slobodno reći da će za nepun tjedan opet biti na nogama.

Kako ga komodor nije prekidao pitanjima, Hammer napomene:- I ne samo da će biti na nogama nego i toliko bijesan na nas Engleze da ga stražari

neprestano moraju držati na oku...Komodor zamišljeno stade češkati bradu pa reče:- Dobro, Hammere, ne vraćajte ga više dolje u skladište. Osigurajte mu pristojniji

smještaj, kako dolikuje njegovu činu. Ne smijemo mu dati povoda za bilo kakav prigovor.Hammer nemoćno podigne ruke uvis:- Komodore! Tko da spriječi prigovore? Da ste ga samo čuli! Neprestano viče i psuje.

Optužuje me da sam ga namjerno osakatio, a neće ni da čuje, bijednik, u kakvom smo ga stanju izvukli iz mora. Da sam imalo zakasnio s operacijom, već odavna bismo njegov leš bacili u more.

- Ne mari! - odlučno će komodor. - Ugađajte mu u svemu... bar dok ne stignemo na Saint-Christophe. Ondje će o njegovoj sudbini odlučiti vitez de Maubray, Cromwellov opunomoćenik, ili pak guverner Warner. Mi smo samo pomorci i moramo se točno pridržavati pomorskih zakona.

Hammer se pokloni u znak da se s time slaže.Komodor se tada obrati poručniku Bradleyju i reče:

- Poručniče, pojačat ćete nadzor nad našim zarobljenikom. Nikad se ne zna što se može dogoditi. Moglo bi mu pasti na pamet da počini samoubojstvo, a to nikako ne bih želio. Vitezu de Maubrayu moram toga razbojnika predati živa.

Malo se nasmije pa nastavi:- Od lupeža takva kova svašta se može očekivati. Da nam napakosti, taj bi se još mogao i

otrovati...Penn odlučnim korakom priđe svom stolu i sjedne. Otvori zatim jednu ladicu i izvuče

drvenu kutiju s nizozemskim cigarama. Jednu pruži kapetanu Harpsteru, drugu poručniku Bradleyju, treću kirurgu. Četvrtu stavi sebi u usta, ali je odmah izvadi i reče:

- Bradley, ovaj sretni događaj dovoljan je razlog da cijeloj posadi razdijelite danas dvostruki obrok ruma...

3.

ROZA

Ako je Le Fort bio jako zabrinut što se otac Fauvel ne vraća, nakon što su ga Englezi bili iznijeli na nosilima, sada je i svećenik počeo sumnjati da će ikad više vidjeti svoga hrabrog druga kojega su, pred više sati, iznijeli u potpuno istim okolnostima. Nametale su mu se svakojake pretpostavke. Možda su Englezi prebacili kapetana u neki drugi zatvor? To je nemoguće jer su se i njemu, priznajući obzire koje mu duguju kao članu Inkvizicije, ispričali što za zatvor nemaju druge prostorije. Da ga nisu, kao svoga najopasnijeg protivnika, jednostavno ubili? I tu je mogućnost valjalo odbaciti jer se Englezi strogo pridržavaju ratnih zakona. Fauvel najzad pretpostavi da je kirurg Hammer na teško ranjenom Yvesu htio izvršiti kakav eksperiment pa je ovaj zlo završio. U tom slučaju Le Fort je umro na operacionom stolu.

Svećenik nije bio od onih koje lako hvata panika. Ako i jest nosio mantiju, odavna je zaboravio strogosti redovničkog života, a u bezbrojnim opasnostima kroz koje je prošao otkako se, slijedeći Yvesa, družio s gusarima, srce mu je potpuno otvrdnulo. Nikada nije govorio o osveti jer se povremeno prisjećao svoje prošlosti i kršćanskih pouka, ali je izvrsno rukovao pištoljem i mačem i gađao topovima, što su prije njega - a još dugo će i poslije njega - činili redovnici kada su došli na Antilsko otočje pokrštavati divljake.

I previše je volio Le Forta a da ne bi osjetio tugu. Nitko, kao gusar, nije ga znao toliko oduševiti, raspiriti njegovu srdžbu, pomoći mu da zaboravi svoje grijehe i tako ga natjera da i na najopasnije pustolovine gleda svojom urođenom ravnodušnom podrugljivošću.

Bio je sav iznuren od groznice, ranjena noga jako ga je boljela, ali je u duši zahvaljivao Bogu za sva ta iskušenja. To što je pobio nekoliko stotina Engleza nije držao zločinom, jer kraljevi su neprijatelji i božji neprijatelji. Njegove su sadašnje patnje kazna samo za sitne grijehe: za prostačke psovke u jeku bitaka, za pretjeranost u jelu i piću, zato mu je ispaštanje vraćalo duševni mir.

Pa ipak, osjećao je neutaživu glad, a protivno stražarevu obećanju, nitko u brodski zatvor nije donosio ni mrvičak hrane.

Nakon smrti Guillot-Chabanta i odlaska Yvesa ostao je potpuno sam, usprkos gotovo nevidljivoj prisutnosti žene koja je u nastupu agonije tiho stenjala.

Međutim, neznanka se u ovo posljednje vrijeme više nije čula pa Fauvel zaključi da je i ona sigurno izdahnula. Znao je da kazna koju su nad njom izvršili, u devet slučajeva od deset, donosi smrt.

Da provjeri svoju pretpostavku, on zovne:- Roza!Do uha mu dopre samo pljuskanje vode o pramac broda. On ponovi zov, ali mnogo

glasnije:- Spavate li Roza? Da li me čujete?Odvrati mu tiho uzdisanje pa on nastavi:

- Vidim da ste me čuli. Zar nemate ni toliko snage da biste mogli govoriti, dijete moje?Njegove riječi poprati duga šutnja. Otac Fauvel upravo htjede još jednom pokušati kadli

jedan krhki glasić upita:- Jeste li vi Englez?Žena je pitala na francuskom jeziku, s jakim španjolskim naglaskom, ali je njen teški

izgovor glasa »r« više podsjećao na crnce.- Englez! - poviče svećenik glasom koji nimalo nije odavao radost što je njegova družica u

nevolji još uvijek živa i što zapravo prvi put čuje njezin glas.- Englez! - ponovi on ljutito. - Ne znam da li na meni ima ičega što bi me moglo činiti

sličnim tim prokletim psima. Potopili su naš brod, odsjekli mi nogu, a sve se bojim da su mi ubili i starog ratnog druga.

- Bogu budi hvala! - reče Roza. - Zahvaljujem Bogu što niste Englez.- Mora da su vam veliko zlo nanijeli ti Cromwellovi republikanci - zaključi Fauvel - kad ih

spominjete na taj način.Bila je još preslaba da bi mogla govoriti glasno, ali je i njen prvi uzvik zadovoljstva sve

otkrio svećeniku. Kao da joj nestaje i posljednja snaga, ona ponovi još tiše:- Oh, da... mnogo su me mučili.Svećenik već htjede izreći: »Dijete moje, moramo se pomoliti Gospodu« - rečenicu što ju

je toliko puta ponavljao onima koji su se osjećali napuštenima ili na umoru tražili utjehu. Međutim, to mu se učini suvišnim, jer otkako su je okrvavljenu bacili u uze, Roza je neprestano zazivala Boga. Njeno stenjanje i uzdasi nisu bili drugo doli molitva.

On najzad upita:- Kako ste dospjeli ovamo? Što su vam učinili? Zbog kakve su vas tobožnje krivice tako

okrutno kaznili?Roza načas zastane u nedoumici pa upita:- Tko ste vi? Zašto se zanimate za mene?- Čudnog li pitanja. Ja sam otac Fauvel.- Svećenik?- Da - potvrdi on.A onda, sjetivši se iskustva da nikome ne treba vjerovati, jer bi ga jednoga dana čak i ova

žena koja tvrdi da mrzi Engleze mogla optužiti, spremno izrekne laž:- Ja sam pod zaštitom Svete inkvizicije i uvjeravam vas da će moji tamničari za ovo

odgovarati.Učinak tih riječi bio je jači nego što je očekivao. Roza se razveseli kad vidje da se nalazi

pred jednim svećenikom, a onda odjednom brizne u plač. Usprkos mraku, Fauvel osjeti kako joj tijelo potresaju jecaji. U početku se pitao da li to ona stvarno plače ili se smije. Nikako, naime, da shvati njeno držanje.

- Hajte - reče - još niste odgovorili na moja pitanja. Zašto ste dospjeli ovamo? Što ste uradili tim Englezima?

Ona promrmlja kroz suze:- Ništa vam neću reći. Ništa! Zbog vas i vaših previše sam propatila.- Zbog mojih? - upita začuđeno Fauvel.- Vaše Inkvizicije.- A, tako! - uzvikne franjevac. - Vidim da sam se nespretno poslužio dvosjeklim mačem...

Dijete moje, moram vam reći da su ti bezbožni Englezi lažljivi i prepredeni psi, pa ako želite da im iz ruku izmaknete, čitavi, morate se ponekad poslužiti njihovim vlastitim smicalicama. Bog osuđuje laž, ali ne i ratne varke, a kako ja držim da sam u ratu s Englezima na Saint-Christopheu, zaprijetio sam im Svetom inkvizicijom. U stvari, ja sam samo običan fratar.

- Već su vaše prve riječi bile laž, kako da vam sada vjerujem?Fauvel uzdahne i reče malo ljutito:- Uporniji ste i od samih Engleza, a tvrdoglav je Englez gori od mazge. Posljednji vas put

pitam zašto ste ovdje i što ste učinili tim ljudima da vas ovako zlostavljaju. Ako se ne ispovijedite, Roza, neću vam dati odrješenje, pa ćete otići u pakao i gorjeti u vječnim mukama!

- Oče, ne ljutite se na mene - počne Roza. - Prošla sam kroz tolike nevolje.- U redu, počnite s prvom i ispričajte ih sve po redu. Najprije recite tko ste vi.- Zovem se Roza - reče ona kratko.- To znam, zaboga. Pričajte dalje. Odakle ste?- Ah! - odvrati ona takvim glasom kao da ni sama više ne zna kroz kolike je sve zemlje

prošla. - Rodila sam se u Basse-Terre, u zaljevu Marigot, blizu tvrđave.- Onda ste Francuskinja?- Ja sam ropkinja...- Iako je ovdje prilično mračno, učinilo mi se da niste crnkinja.- Ne, mulatkinja sam. Majka mi je bila ropkinja a otac, doseljeni Francuz, kupio ju je od

jednog drugog posjednika.Otac Fauvel utone u misli. Znao je koliko je naseljenicima bilo teško bez bijelih žena,

osobito nakon prvih iskrcavanja na Saint-Christophe, i kako su bili osjetljivi na draži crnkinja usprkos kraljevoj izričitoj zabrani. Ta i sam se žestoko protivio njihovim vezama. Kasnije je shvatio kako su za Saint-Christophe, tako veliki, rijetko naseljeni i slabo opskrbljeni otok, veze između crnaca i bijelaca zapravo nužda, jer se time povećavao broj radnika, a istovremeno i branilaca posjeda koje su podjednako ugrožavali Španjolci i Englezi.

- No, dakle - reče blago Fauvel - to vjerojatno objašnjava zašto tako dobro govorite francuski. Pretpostavljam da vas je taj doseljenik odgajao i postupao s vama bolje nego s drugim ropkinjama.

- Jest - prizna ona - kao da sam mu kćerka, to jest, kao da ga moja put i nije podsjećala kako mi je majka ropkinja, dovedena iz Afrike.

Fauvel uzdahne.- Krivac za sve to... započe on, ali se odmah prekine i naredi djevojci da i ona ušuti.- Pst! Netko dolazi...Njegovo izvježbano uho začulo je korake. Nije se prevario. Uskoro se otvoriše vrata i u

prostoriju uđe stražar s fenjerom u ruci.Za njim uđoše još dva noseći posudu iz koje se širio ugodan miris i draškao Fauvelu

nosnice.- Najzad! - uzvikne on. - Udostojili su se da se i nas sjete!Stražari polože pred njega lonac, a zatim mu pruže zdjelu i drvenu žlicu. Po mirisu

zaprške Fauvel zaključi da su mu donijeli kašu od prosa i graška, kakvom obično hrane crnce na plantažama. Slabo je ona odgovarala njegovu gurmanskom nepcu, ali kako je bio pre- gladnio, nije time razbijao glavu.

Zamoli stražara, u kojemu prepozna onoga tumača, neka mu pomogne da se leđima nasloni na zid jer se zbog otpiljene noge nije mogao ni maknuti.

Mornar se zacereka, ali mu uz pomoć svoga druga ipak udovolji.Nakon toga, sva ga trojica stanu promatrati u svjetlu fenjera. Fauvel je punio svoju zdjelu

i ne osvrćući se na njih. Kako više nisu imali posla, podignu fenjer i spreme se da izađu. Fauvel to primijeti i ljutito se izdere, kao da zapovijeda svojim topnicima na Tres Sainte Trinite:

- Ostavite taj fenjer, čujete li?Tumač zastane u neodlučnosti.- Ah! - nastavi svećenik blaže, ali ipak s prizvukom prijetnje - spustite taj fenjer ili ću se

žaliti svojim drugovima iz Inkvizicije. Čekajte!Englez položi fenjer pred Fauvelove noge i htjede otići.- Rekao sam da čekate! - vikne on. - U ovoj jazbini nisam sam. Do mene je jedna ranjena

žena, gladna kao i ja. Što je s njenom zdjelom? Gdje ste sakrili njenu žlicu?- Žena? - reče tumač. - Ne, ona je crnkinja, ropkinja!- Zar je to razlog da je pustite umrijeti od gladi? Inkvizicija i crnce i njihovu djecu smatra

stvorovima božjim... Ah, ponovno vam kažem, čim sretnem prvu španjolsku lađu, ispričat ću posadi kako vi Englezi postupate s kršćanima i neka me đavo odnese ako čitava jedna eskadra ne doplovi da vas urazumi! Hajde, što čekate. Hoćete li već jednom donijeti toj djevojci zdjelu i žlicu?

Englez izda zapovijed jednom od svojih pomoćnika i već nakon nekoliko trenutaka Fauvelu bi udovoljeno.

On strpljivo počeka da se tamničari udalje pa upita:- Roza, dijete moje, možete li prići ovamo k svjetlu? Nadam se da vam nisu odsjekli nogu.- Privezali su me za vitlo, a onda bičevali do krvi, i svi su se u tome izmijenili.- Ako još imate snage, dovucite se nekako do mene.Odmah zatim začuje neko šuškanje. Pri slabom svjetlu fenjera nije mogao jasno razabrati

što Roza radi, ali ona uskoro dopuže do njega.Prilično se zaprepasti kad vidje da je zapravo gola, jer joj je komad krpe jedino pokrivao

spolovilo. Ona sjedne uz svećenika bez ikakve stidljivosti budući da su i muški i ženski robovi tako živjeli na plantažama.

Fauvel je pažljivo osmotri. Stajala mu je sučelice, a bičevali su je s leđa; međutim, pojedini krajevi pletenog biča zahvatali su preko ramena i njene grudi pa su na njima ostale gotovo crne masnice kad je krv prestala teći. Primijeti da joj je put mnogo tamnija pri svjetlu fenjera nego u polumraku. Rozino je lice bilo skladno, fini nos ravan, gotovo grčki; usnice joj nisu bile ispupčene niti jagodice istaknute kao u crnkinja s afričkih obala.

Nije rijetkost da, usprkos svojoj koži boje cinobera, mali mulati više liče na bijelu nego na crnu rasu. Koliko je otac Fauvel mogao prosuditi, Rozi je moglo biti oko dvadeset godina. Grudi su joj bile čvrste, bokovi skladni, kao izvajani.

Ona bojažljivo primi zdjelicu pa joj Fauvel reče:- Činite što i ja, zahvatajte žlicom ovu kašu.Ona posluša bez pogovora. Redovnik stane jesti, ali bez teka. Kaša od prosa i graška bila

je bez ikakva ukusa, ali je njegovu izgladnjelu želucu dobro došla.Kad malo utaži glad sjeti se kako su ga stražari prekinuli baš kad je bio započeo s

objašnjenjem do kojega je mnogo držao.- Krivac, kako sam maloprije rekao... - započe on, ali se odmah prekine, jer se sjeti kako

se Rozi neprestano obraća sa vi, a ona je ipak samo ropkinja.- Krivac, dijete moje - nastavi on - nisi ti nego onaj doseljenik, tvoj otac. On se uopće nije

osvrtao na kraljeve ukaze i guvernerove naredbe kojih se svi Francuzi na Antilima moraju pridržavati. Kasnije je prekršio i zakon po kojemu se svako dijete-mješanac smatra nahočetom i postaje državnom svojinom, a tako isto njegova majka ropkinja koja se dobrovoljno podala bijelcu, dok on sam mora da plati globu od dvadeset kilograma šećera kao saučesnik... Sve nevolje, kako vidiš, dolaze od tvoga oca.

Roza odloži žlicu i reče gotovo šapćući:- Moj otac je bio jako dobar i svi su ga robovi voljeli. Kad su Englezi, predvođeni

kapetanom Warnerom, napali na Basse-Terre, naši su robovi prvi pograbili baklje i pošli da pale njihove domove na Rtu Palmovaca u Milletonu...

- To je moguće - reče svećenik pošto je oblizao žlicu. - Pa ipak, da tvoj otac nije počinio grijeh obljubivši crnkinju, da je poštovao kraljeve zapovijedi, ti se ne bi rodila pa prema tome ni pretrpjela tolike muke.

- Ali, oče... vi ste sami maloprije rekli onom Englezu da su ljudi moje rase, usprkos crnoj boji njihove puti, ipak božji stvorovi.

- Nema sumnje... A imao sam i pravo... Pogotovo je to trebalo utuviti jednom Englezu... Međutim, moraš znati da bi stvari krenule drukčije da je tvoj otac platio globu a tebe predao nahodištu. Sada ti leđa ne bi bila tako izudarana niti bi se nalazila zatvorena na engleskom brodu, pored jednog osakaćenog svećenika.

- Da su me odnijeli u nahodište - prigovori Roza - sada ne bih bila živa jer bi me ubili mornari Španjolca Don Frederica de Tolede.

Fauvel se s iznenađenjem zagleda u malu mulatkinju pa će nakon kraće stanke:- Vrlo zanimljivo, dijete moje. Ispričaj mi nešto više o tome.- Evo, kako se dogodilo, oče - nastavi djevojka svojim slabim glasom. - Prije dvadesetak

godina, a tek sam se bila rodila, jedna španjolska eskadra od dvadeset i četiri broda, tako su mi bar pričali, napala je Basse-Terre. Malobrojni Francuzi koji su ondje živjeli pružili su otpor, ali su se ipak morali predati. Španjolci su tada ubili svakoga na koga su naišli, a neki

su se spasili bijegom na otok Antiguu. Nisu bili pošteđeni ni Englezi premda su izbjegli pokolj pravovremenim ugovorom sa Španjolcima.

- Sve mi je to poznato - reče Fauvel. - Znam i to da su se nešto kasnije Španjolci povukli pa se Belain d’Esnambuc, guverner Saint-Christophea, vratio na Basse-Terre. Ali, što je nakon toga bilo s tobom?

- Ja sam se - reče Roza - samo čudom spasila. Kad su upali Španjolci, zatekla sam se u baraci, u majčinu naručju. Otac je, naime, mislio da ćemo ondje biti sigurnije nego u kući, jer mi je u djetinjstvu put bila daleko svjetlija. Španjolci su ubili moga oca, a nas robove pokupili kao ratni plijen i ukrcali u brodove. Među njima bila sam i ja...

- Nisi baš glupa, kćeri moja - primijeti Fauvel - a lijepo se i izražavaš. Kamo si dospjela zatim?

- Jedan dio eskadre Frederica de Tolede otputovao je u Južnu Ameriku i tamo sam bila prodana zajedno s majkom. Moja sretna zvijezda je htjela da dođemo na hacijenđu vrlo bogatog Don Zena de Vargasa. Ovome se učinilo da sam dijete bijelca koje je nadživjelo pokolj u Basse-Terri zahvaljujući isključivo brizi moje dadilje i zavolio me kao rođenu kćerku. Izvrsno je poznavao Francusku, a kako je mislio da sam Francuskinja, stalno je sa mnom razgovarao francuski i dao mi prilično obrazovanje. Majka mi je umrla kad sam imala petnaestak godina. Ona mi je često spominjala te tužne događaje, zato ih nisam zaboravila. U međuvremenu, put mi je postajala sve tamnija pa se Don Zeno morao pomiriti s činjenicom da nisam Francuskinja. Ipak moram priznati da me otada nije ništa manje volio i ostao mi je privržen... sve do svoje smrti.

- Do smrti? - ponovi Fauvel glasom u kojemu se odražavalo pitanje.- Da! - tužno će Roza. - Ne znam što je skrivio, ali je po naređenju Inkvizicije jednog dana

uhapšen i optužen da je mene, mulatkinju, uzeo za ljubavnicu. Sam Bog zna da sam mu stvarno bila pokćerka. Ja mislim da su ga htjeli pošto-poto ukloniti, a velikom inkvizitoru nije bilo teško naći izgovor. Don Zeno je, dakle, bio osuđen i umro je u zatvoru. Da je sve bilo namješteno vidi se i po tome što mene nisu kaznili nego me prodali jednoj drugoj obitelji u Caracasu. Još prije tri mjeseca bila sam ondje.

- Ma nemoj! - uzvikne Fauvel sa zanimanjem. - Pa kako si onda, kćeri moja, dospjela na ovaj engleski brod? Koliko sam mogao razumjeti iz razgovora one gospode, ukrcala si se nedozvoljeno.

- Nije istina - reče Roza. - Pred tri tjedna jedna eskadra francuskih gusara usidrila se pred Guairom, lukom grada Caracasa, i osula topovskom vatrom naša utvrđenja...

- Ah! Ah! - usklikne redovnik - kako te riječi prijaju mojim ušima! Te francuske gusare poznajem, a vodio ih je moj prijatelj, vitez de Grammont. Da moj brod nije potonuo nakon one eksplozije, danas bih i ja bio s njima, dakako s objema nogama i sa džepovima punim zlatnika i srebrnjaka...

- Oh! - vikne Roza pomalo zastrašeno. - Pridružili biste se onim razbojnicima? I kažete da su vam oni prijatelji? A znate li što su učinili? Zauzeli su Caracas, opljačkali i spalili najljepše kuće, udarili na muke građane koji nisu htjeli reći gdje su sakrili blago. Čak su i crkve pljačkali i silovali žene, a pristali su da se povuku tek onda kad im je grad platio otkupninu od pet tisuća dukata.

- To dokazuje bar jedno - reče ravnodušno Fauvel - da je vitez de Grammont imao više sreće nego mi. Jadni Le Fort! A jadan ti sam i ja! Pa ipak, ništa se iz svega toga ne razabire kako si došla na ovaj brod.

- Mene su kao i druge robove odvukli sa sobom gusari. Slučaj je htio da upravo onaj njihov brod na kojemu sam bila ja napadnu Englezi. Tijekom borbe, do koje je došlo kad su protivnički brodovi pristali jedan uz drugi, pograbio me jedan engleski mornar i krišom odnio na svoj brod, gdje me onda silovao...

Ona načas zastane pa zaključi:- Tako se dogodilo da sam jedina ja preživjela onu užasnu nesreću...- A zašto su te bičevali?- Zato što su me otkrili. Mornar koji me oteo bio je po zakonu obješen, a mene je morala

izbičevati cijela posada, jer je ženama zabranjen boravak na brodovima ratne mornarice.

- Istina u cijeloj toj priči, dijete moje, jest to da ti uvijek ispaštaš zbog drugoga. A znaš li što namjeravaju s tobom učiniti?

- Sigurno će me prodati kao ropkinju čim stignemo na Saint-Christophe.- Lako je moguće... šteta je samo što tvoju priču nije čuo i kapetan Le Fort, kćeri moja, jer

sam siguran da bi ga ona zanimala, a tebe bi uzeo pod svoju zaštitu... Bog zna što su učinili s mojim starim drugom!

4.

TVRĐAVA CHARLES

Čim se brod usidrio u zaljevu Charles, komodor Penn je naredio da se u more spusti čamac. Jako mu se žurilo da podnese izvještaj o svome zadatku. Pored njega sjedoše kapetan Harpster i poručnik Bradley i mornari odmah zaveslaše. Gomila svijeta okupljena na obali i drvenom gatu veselo im je domahivala.

Pennove su oči bile uprte u sive zidine izvrsno naoružane tvrđave Charles i u zelene obronke brežuljaka pozadi nje. Nalijevo su se vidjeli visoki vrhunci francuskog dijela Capesterre. Nasadi duhana s ružičastim i žutim cvjetovima bili su tu i tamo ispresijecani poljima šećerne trske te plantažama banana koje su se na prvi pogled činile običnom zelenom guštarom.

S tvrđave je engleskom brodu upućen pozdrav pa je komodor Penn bio gotovo siguran da će mu biti priređen doček.

Nije se prevario. Još i prije nego što čamac pristade, sa gata ga s velikim poštovanejm pozdraviše dva oficira kapetana Thomasa Warnera.

Penn se iskrca, a za njim Harpster i Bradley. Nedaleko od luke čekala je kočija pa guvernerovi izaslanici pozovu svoga gosta da uđe. Jedan od njih reče:

- Komodore, guverner Thomas Warner čeka da vas primi.Bilo je tek osam sati, a sunce je već žeglo. U kasarnskom krugu nije se vježbalo pa su

vojnici zabijali kolje ili timarili konje.Kad kočija uđe u dvorište, jedan vojnik pritrči i zaustavi konje, a jedan oficir otvori komodoru vrata.

Mora da su s prozora guvernerova kabineta pazili na njegov dolazak i vidjeli kad je stigao, jer se uskoro pojavi prior Coxon, slijepo odani pouzdanik Thomasa Warnera.

Coxon je bio prilično ostario. Prevalio je šezdesetu i na njegovu, od tropskog sunca opaljenu licu vidjele su se duboke bore. Još uvijek je preko leđa nosio kratak, bogato izvezen plašt, a na ruci teški zlatni pečatnjak, znak njegova visokog crkvenog položaja. Pa i drugo mu je prstenje krasilo ruke, usprkos crkvenim propisima koji zabranjuju kicošenje. Bradica mu je bila upravo toliko velika koliko je dopuštao njegov red, a tonzuru je pokrivao skrletnom kapicom.

Za pojasom je nosio kratak toledski bodež, bogato ukrašen arabeskama po kojima se lako dalo zaključiti da je ostatak plijena s neke španjolske galije.

On laganim korakom priđe Pennu i u znak pozdrava jedva kimne glavom a i ovaj, tek iz pristojnosti, samo dodirne šešir.

- Komodore - reče prior - guverner vas očekuje. Mene je poslao da vas povedem u njegov kabinet.

Penn se nakloni.- Moram vam priznati - nastavi prior nakon kraćeg oklijevanja - da smo malo zabrinuti i

živo se nadamo da ćete raspršiti naše bojazni. Istinu govoreći, nismo vam se nadali tako skoro. Da vaš napad na Martinique nije propao? Dolje u luci primijetili smo samo dva broda vaše eskadre. Što je s drugima?

- Zato i jesam tu da sve objasnim guverneru - suho reče Penn. - Jedino njemu, i nikome drugom, dužan sam davati objašnjenja.

Coxon se lecne,- Kako god želite - reče i učtivo se odmakne propuštajući Penna naprijed.

Zajedno se stanu uspinjati stepenicama. Pred ulazom u guvernerov kabinet kopljanici pozdrave i propuste Coxona koji bez kucanja otvori vrata.

- Guverneru - javi se on - komodor Penn je ovdje.Thomas Warner ustane i rukuje se sa svojini gostom. I on se dobrano postarao. Još

uvijek je bio čvrst i snažan, ali prilično pogrbljen. Njegova zelena uniforma bila je sva načičkana vrpcama, čipkama i zlatnim širitima, a na grudima blistao mu svakojaki nakit, ponajviše ženski, koji je svojim oblikom nedvojbeno govorio da potječe iz Španjolske. Prolazeći pokraj stola, skine šešir i položi ga na hrpu spisa, ali tako naglom kretnjom da mu se perika malo nakrivila. On na to ne obrati pažnju. Pod tom riđom perikom isticao se natečeni nos osut crvenim bubuljicama i pjegavo lice s dubokim borama.

- Ah, to ste vi lcomodore! - uzvikne. - Sretan sam što vas vidim! Uvjeren sam da mi toliko toga imate reći.

Oko Pennovih usana zaigra lagani osmijeh i on odgovori:- Svakako!No umjesto da počne sa svojim izvještajem, on pogled skrene s Thomasa Warnera na

Coxona. Prior uhvati taj pogled i reče:- Vi ćete mi, nadam se, dopustiti da izađem...Warner se namrgodi:- Da izađete, Coxone? A kamo ćete? Po kakvu poslu?- Mislim da ono što vam gospodin ima saopćiti nije za tuđe uši.Warner slegne ramenima:- A otkada, Coxone, molim vas, imam pred vama tajni? Pristajem da izađete, ali samo pod

uvjetom da pođete po rum i malagu. Sto mu gromova, opet su mi sve boce prazne!- Čini mi se - reče Coxon - da je bolje najprije čuti komodorov izvještaj. Nakon toga će

nam piće više prijati.Protivno svojoj navici, guverner se ne usprotivi nego gostu pokaže naslonjač i zamoli ga

da sjedne. Prior se nečujno povuče u jedan kut kao da želi da zaborave na njegovu prisutnost. Ipak primijeti kako Pennu nimalo nije ugodno što će on slušati njegov razgovor s Warnerom, pa se stane potpuno nedužno poigravati svojim zlatnim prstenom. Ubrzo zatim vidjelo se kako je skrstio ruke i oborio glavu te se neupućenom moglo učiniti da spava, a on se zapravo sav pretvorio u uho...

- Slušam vas, komodore - reče Warner. - Nadam se da ćete mi objasniti zašto ste se vratili tako rano i zašto vam je eskadra djelomično uništena. Da niste možda na Martiniqueu ostavili neke svoje brodove?

Penn s teškom mukom proguta slinu i počne:- Gospodine guverneru, jednom ste prilikom sami rekli da je bolje imati posla sa dva

đavola nego s jednini Francuzom.- Hm! - reče Warner mršteći se. - Vaš uvod ne sluti baš na dobro.- Ponekad nam ratna sreća nije sklona - odvrati Penn ponosito. - Samo oni koji

izbjegavaju borbu ne riskiraju i porez. Spomenuo sam riječ poraz, ali u ovom mome slučaju taj je izraz pogrešan. Na otvorenom moru, ispred Martiniquea, napala su nas topovskom vatrom dva gusarska broda, i to bez opomene. Već od prvog pogotka potonuo nam je dragon. Oni su gadovi manevrirali tako vješto kao da ih vodi sam đavo. Već su bili domamili jednu moju fregatu kadli nam je sam Bog priskočio u pomoć. Naime, oba gusarska broda okomila su se u jednom trenutku na moju drugu fregatu i pristali uz nju s obje strane. Tada je iznenada odjeknula eksplozija kakvu u čitavoj svojoj pomorskoj karijeri nisam vidio i oba su neprijateljska broda odletjela u zrak... Na žalost, i jedna je moja fregata doživjela istu sudbinu. Je li posada sama upalila barut, videći da im nema spasa, to zaista ne znam, ali je činjenica da su se sva tri broda naprosto razletjela. Uspjelo mi je da pokupim jedino desetak naših teško ranjenih mornara i jednu grupicu Francuza, od kojih je većina umrla za vrijeme plovidbe...

- Hm! - ponovo se oglasi Warner. - I još kažete, komodore, da je neopravdano govoriti o vašem porazu. Nadam se da to ne držite pobjedom.

- Ja i nisam spominjao pobjedu - reče smireno Penn.

- Nadam se da se ta riječ neće pojaviti u izvještaju što ćete ga uputiti pokrovitelju Cromwellu.

Warner bezrazložno prasne u smijeh. Komodor ga zbunjeno pogleda ne znajući kako da protumači njegovu iznenadnu veselost.

- Smijem se - objasni mu Warner - jer zamišljam kakvo će lice napraviti vitez de Maubray kad čuje vašu priču. Ne vjerujem da će vam baš čestitati, a kako uživa Crormvellovo povjerenje sumnjam da ćete tako skoro doći do admiralskog čina.

- Nikad se ne zna! - odvrati Penn napola šaljivo-napola ozbiljno.Coxon se uzvrpolji na svojoj klupici te ironično dobaci:- Namjere Providnosti, kao i moćnika ovoga svijeta, zaista su nedokučive.- Hvala, priore - reče Penn također ironičnim tonom. - Zahvaljujem vam što ustajete u

moju obranu i što mi vraćate nadu koju mi je guverner oduzeo.- Coxone! - zovne Wamer - Pođite po viteza de Maubraya, i njega će vraški zanimati ovaj

razgovor. Istovremeno, donesite mi po jednu bocu malage i ruma.- Možda je zaista potrebno - složi se Penn - da de Maubray bude upoznat s ovim

događajem...- Na kraju krajeva - objasni prior - na Saint-Christopheu i nema drugoga koga bi se sve to

ticalo. Što se tiče guvernera i mene, naša jedina dužnost, kad se radi o Martiniqueu, jest u tome da se brinemo za vojsku i naoružanje.

- Coxone, molim vas, pozovite odmah Maubraya - naredi opet Warner.Prior posluša, pa Penn i guverner ostanu sami. Nakon duže stanke Warner nastavi:- Kad se pravo uzme, prior ima pravo. Sve to oko Martiniquea uopće me ne zanima. Što

se mene tiče, radije bih vašu eskadru bio zadržao ovdje i povremeno vas slao da gonite Španjolce i Francuze... Nama je obrana i te kako potrebna, ali je Maubray toliko punio glavu zaštitniku Republike da nisam mogao spriječiti vaš odlazak.

- Surovi ste, guverneru, i u postupcima i u riječima.- Koješta! Da ste vi bili na mome mjestu, postali biste kao i ja. Zar se i ja nisam potucao

morima i ratovao? Kad sam se 1627. iskrcao na Saint-Christophe, morao sam s Francuzima, koji su već bili zauzeli jedan dio otoka, sklopiti sporazum iako smo protiv njih ratovali. Na to smo bili prisiljeni radi otpora Španjolcima. Nitko mi zbog toga nije prigovorio, čak su me prepustili samom sebi. Da znate koliki su sve neprijatelji rovarili protiv mene u Engleskoj! Ipak sam odolijevao, uvijek i na svakom mjestu. U Londonu su me poslušali samo jedanput, a i tada su mi prekasno poslali pomoć jer mi je onaj prokleti Francuz Cahuzac već bio potopio u zaljevu ono malo flote.

- I vi ste, kako vidim, iznosili same pobjede - dobaci Penn nesmotreno.- Ima poraza koji se mogu pretvoriti u pobjedu!...- To isto namjeravam učiniti i ja sa svojim porazom!Vrata se naglo otvore i u sobu upadne Maubray. Bio je sav blijed u licu i stiskao je usnice.- Coxon mi je sve ispričao - reče on i ne pozdravivši komodora. - Znači, dopustili ste da

vas potuku dva ušljiva francuska gusara. Bogami, nemam vam na čemu čestitati!Penn ustane da se objasni s vitezom a Coxon zatvori vrata i ponovo se povuče u kut na

svoju klupicu.- Viteže - reče komodor - ne znam što vam je prior ispričao, ali kraj moje avanture

sigurno nije mogao znati kad o tome do sada nisam izustio ni riječi.Maubray se nervozno ushoda po sobi. Po borama na njegovu čelu vidjelo se da je vrlo

zabrinut.- Imam utisak - hrabro nastavi Penn - da se ovdje u tvrđavi ne gleda baš s oduševljenjem

na naš pothvat protiv Martiniquea. Priznao mi je i sam guverner Warner da je odmah u početku bio protiv njega.

Warner snažno lupi pesnicom o stol i uzvikne:- To i ne poričem, stotinu mu vragova! Mislim da još jače moramo utvrditi svoj položaj na

Saint-Christopheu prije nego se upustimo u nova osvajanja. Svaki izgubljeni čovjek, svaki oštećeni brod znače za nas opasno gubljenje snage a to će se osjetiti ako nas jednoga dana napadnu Španjolci.

Vitez de Maubray pogleda oholo Warnera i reče:

- Cromwellova su naređenja jasna i izričita, zapamtite to Warnere jednom zauvijek. Već sam vam objasnio kakvu bismo stratešku prednost stekli osvajanjem Martiniquea, njegovom tvrđavom Saint-Pierre i bogatstvom kojim raspolaže. Kad bismo jednom kročili na njegovo tlo, brzo bismo ga naselili Englezima. To isto tvrdim i za Hispagnolu. Prije ili kasnije morat ćemo zauzeti i taj otok koji se nalazi u samom sjecištu osovina Sjeverne i Južne Amerike. Na taj bismo način prepriječili put kome god nam se prohtije.

Penn stane polako trljati ruke i mirno reče:- Prije svega, viteže, treba razoriti ona francuska gusarska gnijezda. Za svoj poraz, kad se

već govori o porazu, imam zahvaliti isključivo gusarima.- A niste ni pomišljali na to da im se osvetite! - plane Maubray. - Gusari! Svatko o njima

govori, boji ih se, osuđuje, ali protiv njih se ništa ne poduzima. Ponekad se pitam niste li i vi, Wamere, s njima u dosluhu kad ih susrećete s tolikom blagošću.

- Dopustite mi da primijetim - reče Penn upadajući u riječ Wameru koji se gotovo gušio od bijesa - da sam osvetu čak preduhitrio. Ploveći prema Martiniqueu, napao sam jednu francusku fregatu i potopio je.

- Jednu fregatu! - klikne Maubray. - Trebalo ih je potopiti deset, stotinu. Uvijek sam tvrdio da ništa trajnije nećemo izgraditi u ovom dijelu svijeta dok se ne otarasimo tih razbojnika i nekih njihovih vođa, od kojih nam je najopasniji kapetan Le Fort.

Lice komodora Penna ozari pobjednički osmijeh.Vitez to opazi i pogleda ga s iznenađenjem. Nastade neugodan tajac, kao da komodor

brižljivo priprema iznenađenje. Warner i Coxon podignu glavu naslućujući i sami nekakav obrat.

- Veseli me, viteže - progovori najzad Penn - što ste spomenuli ime baš kapetana Le Forta.

Zastade malo kao da uzima dah, ali se znatiželjni Maubray požuri s pitanjem:- Što time mislite reći?- Kapetan Le Fort je moj zarobljenik.Vitez zakorakne prema Pennu i ponovi s nevjericom:- Le Fort je vaš zarobljenik?- Kao što sam rekao.- Jeste li baš sigurni da je to Yves Guillaume Le Fort koji je zapovijedao fregatom Tres

Sainte Trinite.- Imam čast da vam to potvrdim...- Trista mu jada! - veselo uzvikne Maubray. - Komodore, vi mećete melem na moje

ranjeno srce. Le Fort da je vaš zarobljenik! što ste s njim uradili? Gdje je sada?- Na mome brodu, a postupamo s njim u skladu s njegovim časničkim činom. Izdao sam

naređenje da mu pruže svu moguću njegu, ali da istovremeno udvostruče nad njim stražu.- Postupati kao s časnikom? Pružati mu njegu? Pa to je zaista suvišno.- Nije - reče Penn. - Vi i ne slutite, viteže, u kakvom smo ga žalosnom stanju izvukli iz

mora. Već sam vam rekao da smo nakon one strahovite eksplozije triju brodova uspjeli pokupiti i desetak ranjenih Francuza, od kojih su samo dva ostala na životu. Pravim se čudom spasio taj gusarski kapetan, a i neki svećenik koji se zatekao na francuskom brodu.

- A tko je taj svećenik?- Mislim da je isusovac premda nosi fratarsku mantiju. I prema njemu sam bio prilično

obazriv jer je prijetio Svetom inkvizicijom, a držao sam da ne smijemo sebi natovariti na leđa još i takvu svjetovnu silu.

- Znate li mu ime?- Mislim da se zove Fauvel.- Sto mu gromova! - poviče vitez - najzad nam je i on dopao šaka. Taj Fauvel je franjevac i

k tome drski lažljivac, običan lupež kojega valja objesiti. I još se usuđuje razmetati Svetom inkvizicijom. Lijepog li mi svećenika koji puca iz topova i zajedno sa svojim drugovima gusarima uskače u napadnute lađe. Vidjet ćete, komodore, kako ću ja postupati s tim dvama razbojnicima!

Penn je likovao, tim više što je primijetio kako se Warner i Coxon drže pokunjeno.

- Komodore - nastavi Maubray - neću propustiti da izvijestim Cromwella kako ste, usprkos nesreći u bitki, izveli junačko djelo.

- Junačko djelo! - poviče Warner. - Svima su vam usta puna lijepih riječi. Zar ne znate da me s guvernerom de Poincyjem vežu ugovori koji mi zabranjuju da protiv njega ratujem? Ako se i jeste dokopali nekoga od njegovih ljudi, on će zatražiti da ga pustim, a ja ću to morati i učiniti ako želim izbjeći ono najgore.

Maubray se zagleda u guvernera pa reče podrugljivo se smijući :- Izbijte iz glave, guverneru, da ću Le Forta izručiti Francuzima. Cromwell mi je ostavio

odriješene ruke i uradit ću kako budem htio.- I ja! Ako izbije sukob s Francuzima zato što ste naumili osvojiti Martinique, izlažemo se

opasnosti da izgubimo Saint-Christophe. To nikako neću dopustiti.- To ćemo još vidjeti... Međutim, predložit ću vam nešto, kapetane Warnere, što nam

može olakšati sporazum. Kapetan Le Fort i svećenik Fauvel nalaze se na brodu komodora Penna. Jedino mi i posada znamo gdje su. Zatvorimo ih pa Francuzi nikada neće saznati da trunu u zatvoru naše tvrđave.

- Dok netko ne izbrblja!- Pobrinut ćemo se da sve ostane u strogoj tajnosti.- Uostalom - uplete se komodor - kapetan Le Fort je teško ranjen. Izbijeno mu je lijevo

oko a kirurg Hammer bio je prisiljen da mu odreže desnu ruku. Osim toga, od eksplozije je tako iznakažen u licu da se gotovo ne može prepoznati.

- Tim bolje! - uzvikne Maubray. - Baš nam se nasmiješila sreća. Ako je Le Fort u takvu stanju, razglasimo naprosto da je mrtav. Francuzima će se to učiniti sasvim vjerojatno, a ako nam jednog dana pobjegne i vrati se k svojima, nitko neće povjerovati da je on taj čuveni kapetan.

Warner prasne u smijeh.- Zamisao nije loša - prizna - i nekako mi se dopada. Vrijedilo bi narugati se razbojniku

upravo na taj način. Ja bih rado pristao da ga pustim.- Ne slažem se s vama - reče Maubray. - Le Fort je previjanac, kao i svi oni gadovi za koje

guverner de Poincy oprema brodove i šalje ih da pljačkaju po moru. Le Fort mora da je podmitljiv. Nitko ne poznaje bolje od njega tvrđavu Saint-Pierre i otok Martinique. Nanio nam je toliko zla i prečesto nam bacao klipove pod noge, a i ovaj naš najnoviji neuspjeh njegovo je djelo. Ja bih, vjere mi, pokušao potkupiti toga čovjeka i privući ga na našu stranu. Čini se da to ne bilo njegovo prvo izdajstvo.

- Imate pravo, viteže - složi se Penn.- Kapetane Warnere, toga čovjeka treba okovati u lance i baciti ga u zatvor. Vrlo je

opasan. Sve to valja izvesti noću kako se u okolici tvrđave Charles ništa o njemu ne bi saznalo, a i tamničar mora biti pouzdan.

- Mislim da sam takvoga već našao - reče Warner. - To je kapetan Willoughby. Ne zna što će od dosade a i inače ima s tim bijednikom neraščišćenih računa. Uvjeren sam da će mu rado vratiti milo za drago te možemo biti sigurni da zatvorenika neće baš maziti.

Coxon ustane i priđe ostaloj trojici. Do tada je šutio, ali mu ni jedna njihova riječ nije izbjegla.

- Gospodine guverneru - reče on udvorno - vjerujem da ćete ovom prilikom još više učvrstiti prijateljstvo koje vas veže s Francuzima na Saint-Christopheu.

- Kako to mislite, Coxone?- Kad već tvrdimo da je kapetan Le Fort zaglavio od eksplozije na svome brodu Tres

Sainte Trinite, morali bismo pokazati i tugu za tako vrsnim pomorcem. Najzad, službeno nam nije bio neprijatelj jer nismo s Francuzima u ratu. Uvijek je viteški pozdraviti posmrtne ostatke hrabrog neprijatelja, čak ako nas je i pobijedio.

- Ima prior pravo - reče Maubray. - To će Le Fortovoj smrti dati punu vjerodostojnost.- Ja ću osobno - izjavi Coxon - otići vitezu de Poincyju i izraziti mu saučešće u ime

guvernera Warnera i komodora Penna.- Divno! - složi se Warner. - Oduševljava me način na koji ćemo podvaliti Francuzima.

Coxone, hoćemo li konačno biti posluženi rumom i malagom?

5.

MAUBRAY POSJEĆUJE SVOJE ZAROBLJENIKE

Kad ostade sam, vitez de Maubray stane razmišljati o novim mogućnostima što mu ih pruža Le Fortovo zarobljavanje, a posebno gusarovo nagrđeno lice zbog kojega ga ni vlastiti prijatelji neće više moći prepoznati.

Zatvorski zidovi u tvrđavi Charles bili su dovoljno debeli da utamničenika potpuno odvoje od vanjskoga svijeta, a nekoliko mjeseci koje će unutar njih provesti samo će mu koristiti. Ako ništa drugo, moći će se čestito oporaviti od zadobivenih rana. što se tiče nadzora, za nj će u potpunosti jamčiti kapetan Willoughby.

Maubray se upita na koji bi se način najbolje mogao okoristiti Le Fortom, a onda se sjeti njegova pretjeranog samoljublja i hrabrosti koja je ponekad graničila s pravim ludilom. Odmah dođe do zaključka kako bi, s obzirom na ta zarobljenikova svojstva, bilo razborito postupati s njim sasvim drukčije. Bude li u njemu vješto raspirivao samoljublje, Le Fort će sigurno pasti u klopku koju mu namješta. Naime, Maubray je bio uvjeren da će Martinique pasti kao zrela kruška ako uspije pridobiti Le Forta. Naprotiv, ako ga onako tvrdoglava podvrgne strogom zatvorskom režimu, samo će ga ogorčiti i uvrijediti pa neće htjeti ni razgovarati.

Najzad, usprkos tvrdnjama komodora Penna, Maubray se upita može li čovjeka Le Fortova kova obična rana i opekotina na licu izmijeniti u tolikoj mjeri da se više ne može prepoznati.

Najbolje će biti da se u to sam uvjeri.Pošto se kao i uvijek dotjerao i naparfumirao, izađe iz tvrđave i zaputi se k moru. Ulice su bile prazne jer je popodnevno sunce još uvijek nemilice žeglo. Maubray dojaše do drvenog gata i priveže konja.

Malo podalje opazi Monarchov čamac i mornara koji ga je čuvao. Dade mu znak da priđe i naredi da ga smjesta odveze komodoru Pennu.

Nekoliko minuta zatim već se penjao ljestvicama od užeta što mu ih je preko ograde broda spustio kapetan Harpster čim ga je opazio.

- Idem da vas najavim komodoru - reče on.Maubray nije čekao dugo. Odmah se pojavi Penn i sa smiješkom na usnama ponizno

pozdravi viteza.- Dobar dan, komodore - uzvrati ovaj ljubazno.- Mnogo sam razmišljao o našem jutrošnjem razgovoru i sve više dolazim do uvjerenja

kao je velik uspjeh što nam je onaj lupež dopao šaka. Možda sam se malo prenaglio kad sam vam predbacio da ste previše obzirni prema njemu jer, kad se pravo uzme, dobro ste učinili što ste ga štedjeli. S obzirom na njegov bezgranični ponos, mi samo možemo dobiti ako budemo postupali u skladu s njegovim činom.

- Do istog sam zaključka došao i ja - reče Penn.- Smjestili smo ga u malu ali udobnu kabinu koja će mu dobro doći nakon onog vlažnog

skladišta na dnu broda. Već je uvjeren kako pred njim dršćemo od straha... Ranije nije mogao ni da se pomakne, a sada je već na nogama. Da ga samo vidite! Bjesni, psuje i svakome se prijeti. Traži mač i zaklinje se da će nas sve proburaziti.

Maubray se nasmiješi i reče:- Poznajem ga ja. Razmetljiv je lažljiv i nadasve sujetan.- Vjerujem da ćete ga znati upokoriti, viteže, a pouzdajem se i u kapetana Willoughbyja

koji ga ni za trenutak neće ispuštati iz vida.- Hm! - promrmlja Maubray. - Za sada ne namjeravam izručiti zarobljenika Willoughbyju.

štoviše, suprotno našoj jutrošnjoj odluci, neću ga ni zatvoriti. Već sam vam rekao kako taj osobenjak mora da je potkupljiv i nadam se da će prijeći u naš tabor ako mu obećamo visoki čin i gomilu zlatnika. Ne zaboravite da ćemo se brzo dokopati Martiniquea ako Le Fort pristane uz nas. Nakon pada Martiniquea osvojit ćemo kao od šale i otoke Grenadines koje sam svojevremeno kupio od generala Du Parqueta za račun jednoga svoga prijatelja.

- A ako on ne pristane? - upita komodor.Vitezove se usne razvuku u okrutan, prijeteći osmijeh i on odvrati:- Budite sigurni da će pristati. Mogućnost odbijanja uopće ne pretpostavljam. Slomit ću

ga bilo nagovaranjem bilo upotrebom mučila.- U redu! - složi se Penn. - Hoćete li da ga sada vidite?- Ako vam nije teško.- Želite li da vas ja pratim?- Kako hoćete, ali mogu poći i sam. Bit će dovoljno da mi pokažete njegovu kabinu.Penn pozove poručnika Bradleyja i naredi mu da viteza otprati do zarobljenika. Kad

stigoše onamo, Maubray pred vratima zatekne stražara koji je držao ključeve. Na Bradleyjev znak on odloži pušku i otključa vrata.

- Zahvaljujem vam - reče Maubray poručniku. - Pozvat ću vas kad završim razgovor s kapetanom.

Bradley pozdravi i ode. Prije nego će ući, Maubray šapne stražara na uho:- Čovjek kojega sada posjećujem vrlo je opasan. Dobro otvorite oči.I ne sačekavši odgovor, on uđe.Kad opazi gusara, koji je s povezom preko lijevog oka sjedio na krevetu, i nehotice

ustukne. Koža ispod poveza na njegovu licu bila je žarko ružičaste boje i izbrazdana poput skorupa na mlijeku, a istovremeno i tako napeta da su mu usta zauvijek ostala iscerena. Vjerojatno nije imao ni jedne vlasi na glavi. Maubray pomisli kako pre sobom vidi jeziku voštanu masku, a iluzija bi bila potpuna da na tom izmučenom licu nije bilo desnog, blistavog i prodornog oka. Ono se tako uporno i s bijesom zagledalo u viteza da se sav naježio.

- Dobar dan, kapetane - promrmlja ipak ljubazno. Pogled mu i nehotice skrene na desni zglavak Le Fortove ruke, ovijen debelim slojem zavoja koji je svejedno promočila krv.

Usprkos svojoj sakatosti i potpunoj iscrpljenosti, kapetan je još morao biti opasan protivnik. Iako je Maubray bio do srži iskvaren i podmukao, divio se neobičnim ljudima, a Le Fortove izuzetne sposobnosti upoznao je ne samo po pričanju drugih nego i u direktnim bitkama koje je s njim vodio. Zato ga prožme neko čudno osjećanje kada toga gorostasa zatekne nemoćna i gotovo uništena.

- Nazvao sam vam dobar dan, kapetane - nastavi on istim tonom. - Da niste možda zanijemili od iznenađenja što me vidite?

- Nije to od iznenađenja. Da mi možete zaviriti u dušu, otkrili biste u njoj bijes od kojega biste se sledili!

- Razumijem vas - reče umiljato Maubray praveći se kao da nije shvatio smisao njegovih riječi. - Mnogo ste toga pretrpjeli.

- Sve je to ništa u poređenju s mukom što mi je zadaje vaša prisutnost! Tisuću mu bogova, da sam znao kako će me vaš kirurg Hammer, spasivši mi život, prisiliti da vas opet vidim, radije bih bio svršio u utrobi nekog morskog psa!

Maubray stane polako koračati uzanom kabinom i reče:- Kapetane Le Fort, dolazim k vama kao prijatelj. Upoznao sam vas na Martiniqueu i

znam koliko vrijedite. Malo se ljudi može pohvaliti da su u životu izvršili tolika značajna djela a ostali i dalje skromni. Kad sam doznao da ste utamničeni na ovom brodu, odmah sam požurio da vas posjetim i kažem vam koju utješnu riječ.

- Nije mi potrebna utjeha, nego mač. Dajte mi njega i par pištolja pa ćete vidjeti. Drugo nemam što reći!

- Na žalost, Le Fort, ne može biti ni govora o tome da vam se vrati oružje. Vi ste zarobljenik komodora Penna koji će vas izručiti kapetanu Warneru, a taj će raspolagati s vama kako mu se prohtije. Na moju veliku žalost, naređenja protektora Cromwella izričita su i jasna; ona nalažu da se sa svakim francuskim gusarom koji bude uhvaćen prilikom napada na Engleze, mora postupati s krajnom strogošću. Znate li što to znači? Vi ste osobno otvorili topovsku vatru na engleske ratne brodove, zato vas čekaju vješala.

- Nedavno je netko u Saint-Pierreu već bio podigao za mene vješala - odvrati Le Fort - a znate li što se dogodilo? Ta ista osoba omastila je konopac upravo mojom zaslugom...

- Sada se to neće ponoviti. Kapetan Warner neće dopustiti da radite što hoćete, vjerujte mi. Osobno sam čuo kako je izjavio da će vas staviti pod nadzor kapetana Willoughbyja. Držim da toga kapetana poznajete, zar ne?

- I predobro. Upravo sam njemu iz kabine ukrao hrpu vrlo uspjelih nacrta tvrđave Saint-Pierre što ste ih vi osobno izradili. Taj čovjek, doduše, liči na prekuhanog raka, ali ima izvrstan rukopis.

Na vitezovu licu zaigra ironičan smiješak, isti onakav kakav je svojevremeno uzrujao Mariju nakon što mu se podala. On načas ušuti, očito zauzet razmišljanjem. Više se nije ni osvrtao na gusara koji je nepomično sjedio na krevetu. Le Fort najzad ustane što Maubraya samo razveseli, jer ga je tako mogao bolje osmotriti. Zar njegov orijaški stas i izvanredna tjelesna snaga neće govoriti njemu u prilog kada bude tvrdio da je on kapetan Le Fort za kojega se pričalo da je poginuo?

Na čitavim Antilima samo je jedan čovjek bio tako herkulski građen. Doduše, ni kapetan Baillardel nije mnogo za njim zaostajao, ali, pitanje tko je onaj pravi, nije se moglo uopće postavljati.

To saznanje potpuno umiri Maubraya i on se opet obrati zarobljeniku, ali sada sav ozaren u licu:

- Već sam vam rekao, kapetane Le Fort, da k vama dolazim kao prijatelj, a za vas mogu mnogo učiniti. Zauzvrat, tražim jedino da budete uviđavniji, to jest manje drski i ratoborni. Kapetan Thomas Warner poštuje me iz dva razloga. Prvi je u tome što sam pred Cromwellom branio njegovo stanovište i isposlovao mu pomoć u brodovima i oružju. Drugi je u činjenici da sam u ovim krajevima protektorov apsolutni opunomoćenik... Zar ne shvaćate da vam mogu spasiti život?

Le Fort promrmlja nekoliko nerazumljivih riječi, ali ih vitez shvati kao odobravanje pa nastavi:

- Vaša je sudbina nekako u mojim rukama i mogu spriječiti da ne završite na vješalima. Među nama govoreći to je mnogo, a rekao bih i vrlo hitno jer ako se ja ne upletem, bit će vam suđeno po kratkom postupku i zatrest ćete konopac prije nego i dođete k sebi.

- Ah, tako! - reče Le Fort.- Kažem vam... Na žalost, zatvor je nešto sasvim drugo. Za nas Engleze vi ste jedan od

najopasnijih protivnika. Osujetili ste mnoge naše planove, valjda se toga sjećate, pa nema potrebe da sada nabrajam. Počinili bismo pravu ludost kad bismo vas pustili na slobodu.

- Ah, tako! - ponovi Le Fort.- Zaista... Međutim, treba se nadati da će nesuglasice između predstavnika naših dvaju

naroda prestati i da ćemo uskoro sve srediti. U tom trenutku automatski ćete ponovo steći slobodu.

Gusar ne odvrati ništa nego se stane pitati na što Maubray zapravo smjera. Nikada u toga čovjeka nije imao povjerenja. Poznavao ga je kao rođenog podmuklicu, ali inteligentnog i obrazovanog, i znao da je tijelom i dušom Cromwellu odani špijun. Nije mu bilo teško pogoditi kako se Maubray sprema da mu nešto predloži, zato uze strpljivo čekati.

- Dokle god budete u zatočeništvu, s vama će se postupati u skladu s ratnim zakonima i s vašim činom, to vam jamčim. Guverner de Poincy će sigurno predložiti da vas pustimo u zamjenu za nekoga našeg oficira ili pak uz otkupninu, ali sve kada biste i preuzeli obavezu da se u ovom dijelu svijeta više nećete boriti protiv Engleza, vi biste nam se suprotstavili na nekom drugom mjestu, u to sam uvjeren. Priznat ću da vas se jako bojimo a da bismo se s takvim stanjem mogli pomiriti.

Le Fortu to polaska pa se uspravi, a Maubray jedva prikrije smiješak zadovoljstva. On, naime, shvati da je pustolova dirnuo ondje gdje je najosjetljiviji.

Da li je gusar pogodio namjere svoga sugovornika, teško je reći, ali on bez trunka oholosti skromno reče:

- Znači, hranit ćete me mjesecima. A znate li da je u mene apetit veći nego u fratra kad sazna da mu je gvardijan nekamo otputovao?

- U tvrđavi, Le Fort, ima hrane u izobilju - odvrati Maubray sa smiješkom. - Budite bez brige, nećemo pustiti da umrete od gladi. Časnik ste i tako će se s vama postupati.

- Kad je tako - odgovori Le Fort - zahvaljujem vam. Vidim da niste tako loš kršćanin kao što izgledate.

- Još večeras bit ćete odvedeni na kopno. U međuvremenu, imate li kakvu želju?- Naredite da mi donesu bocu ruma. Isto tako, molim vas, poručite komodoru Pennu da

mi više ne šalje kašicu od proje jer ću mu je stjerati u grlo zajedno sa žlicom i zdjelicom. Neka zna i to da ću ovom jednom rukom, koja mi je još ostala, zadaviti svako njuškalo koji mi kroz okno zaviri u kabinu i cijelu posadu broda, a i njega ću tako udesiti da se bez stremenica uopće neće moći popeti u sedlo.

- Ne uzrujavajte se, kapetane. Učinit ću sve da budete zadovoljni. Doći ću vas posjetiti u tvrđavi Charles...

Maubray se polako zaputi k vratima, ali mu je svaki pokret bio proračunat. Prije nego će pokucati na vrata da privuče stražarevu pažnju, okrene se Le Fortu i reče:

- Vrlo ste hrabri, kapetane, hrabri i inteligentni. Imam u vas daleko više sposobnosti nego što je potrebno običnim gusarskim vođama.

- Ah, tako!- Da među svojim ljudima na Saint-Christopheu imam takva čovjeka, odavno bi postao

komodor ili admiral.- Ah, tako!- Morali biste o tome razmisliti. Engleska republika umije bolje od bilo koje države odati

priznanje za usluge koje joj učine njeni građani ili oni koji stupe na njenu stranu. Čovjek vaših sposobnosti ima prava da bude daleko ambiciozniji.

Le Fort prstima lijeve ruke potraži zlatnu medalju s kraljevim likom koja mu je uvijek visila o vratu, ali je ne nađe. Ostao je bez svoga čipkanog žaboa, a hlače i čizme od tuljanove kože bile su mu u zaista jednom stanju, otrcane, požutjele i nagrizene morskom vodom.

- Da ste me vidjeli pred osam dana - promrmlja on - ne biste ovako sa mnom razgovarali. U Francuskoj imam čin admirala, a na krmi moga broda bila su četiri fenjera.

- Kod nas biste dobili i više. Razmislite o tome, kume, što da vam više kažem.Maubray podigne šaku i triput lupne u vrata. Stražar otvori okno i kimne mu glavom u

znak da je razumio.Odmah zatim vrata se otvore a vitez, prije nego će izaći, prijateljski mahne rukom Le

Fortu i doda:- Dobro razmislite o svemu što sam vam rekao... Sutra ću vas posjetiti u tvrđavi. Zbogom!

6.

MAUBRAY I SVEĆENIK FAUVEL

Vitez de Maubray stajao je pred komodorom Pennom i veselo trljao ruke. Penn se zadovoljno smiješio.

- Vi ste diplomat, i to najistančaniji kojega sam ikad vidio - izjavi laskavo zapovjednik.- Ne znam da li baš posjedujem svojstva kakva mi vi pripisujete - reče skromno Maubray

- ali sam prilično zadovoljan svojim prvim razgovorom s onim lupežom. Znao sam da ima vulkanski temperament, no kao i većina Gaskonjaca brži je na riječi nego na djelu. Ako nije sasvim tup, ako u njega ima imalo zdrava razuma, vjerujem da me je razumio.

- Siguran sam da vas je razumio, viteže, u to ne sumnjajte.- I ja tako mislim. Očekivao sam da će planuti, bar forme radi. Ni najokorjelijem

razbojniku ne možete predložiti izdaju a da makar malo ne hini kako se zgraža. Vidite, on ništa! Na sve što sam mu predlagao odvraćao je kratkim: »Ah!« Glupan! A kad samo pomislim kako nas je upravo on tako dugo držao u šahu! Srećom, sada je tome kraj. Sutra ću poći k njemu u tvrđavu Charles da sklopimo sporazum.

- Vidite li, viteže, kad je Warner govorio o mome porazu, s pravom sam mu kazao da bi se prije moglo govoriti o pobjedi.

- Tako je, komodore Penn, a ako to ističete zato da me podsjetite na zadano obećanje, još vas jednom uvjeravam da vas neću zaboraviti preporučiti Cromvellu u svom slijedećem izvještaju. Nagradu ste zaslužili i do-bit ćete je. Naš je glavni cilj Martinique, a prijeđe li Le Fort u naš tabor, možemo se nadati samo uspjehu. Otjerat ćemo Francuze iz svih naseobina što su ih osnovali na Antilima.

- Neka vas Bog usliši, milorde!- I na njegovu pomoć računam... Komodore, namjeravao sam razgovarati samo s onim

razbojnikom, a sada mi pada na um i onaj prokleti fratar Fauvel koji je također u vašim uzama. Dobro bi bilo da i s njime stupim u vezu.

- Ništa lakše od toga. Naći ćete ga na dnu brodskog skladišta. Naredit ću da vas odvedu onamo.

- Spominjao vam je Inkviziciju, zar ne?- Jest. Prijetio je da će nas ona sve satrti.- Nije imao prava da se na nju poziva. Taj fratar laže čim otvori usta i nakon Le Forta

možda je najopasniji lupež na cijelom Antilskom otočju. Najdraže bi mi bilo da me osobno pratite pa da ga s vama suočim. Vidjet ćemo je li još uvijek tako drzak.

Da bi stigli u brodsko spremište, morali su prijeći palubu s jednog kraja na drugi a onda se stepenicama spuštati kroz jedno grotlo.

Pred njima i pozadi njih išao je po jedan stražar. Nestrpljivi vitez koračao je ispred Penna, čak se spretnije od njega provukao kroz grotlo do uzana stepeništa. Tu im je dobro došao fenjer i vitezu je trebalo izvjesno vrijeme dok su mu se oči privikle na tamu.

Kad stigoše pred teška, željezom okovana vrata, postavljena ne zato da osiguraju brodski tovar već da zatvorenicima onemoguće bijeg, Maubray bi prisiljen sačekati stražara koji je držao ključeve.

Vrata budu otvorena a komodor iz opreza ugura preda se jednog mornara.Zadah plijesni zapahne viteza. Zrak je zaudarao na gnjilu slamu koja se mjesecima nije

mijenjala, na ustajalu morsku vodu što se polako kupila i na ljudski znoj koji je izazivao na povraćanje.

U prvi čas vitez ne zamijeti nikakvo ljudsko biće, ali kad stražar s fenjerom stupi u nadsvođeno skladište, ugleda neku bljedoliku spodobu. Najprije pomisli da je to žensko tijelo, a onda se prezrivo nasmiješi jer po njegovu mišljenju nikakva žena nije mogla dospjeti u tu mračnu jazbinu.

Međutim, kad se engleski mornar približi s fenjerom da osvijetli mjesto na kojemu je ležao otac Fauvel, prilika se pomakne i skutri, a Maubray s iznenađenjem otkrije kako ga prvi utisak nije prevario. Stvarno je to bila žena. U svjetlu fenjera ukažu se dvije čvrste okrugle dojke, poput lire izvijeni bokovi i punašna skladna bedra, a čitava se njena pojava doimala u polumraku bjelje nego što je u stvari bila.

Već na prvi pogled Škot shvati da je pred njim neobično skladno građena žena. Za to je imao istančano čulo, neki posebni predosjećaj. On priđe stražara i uhvati ga za ručni zglavak prisilivši ga tako da fenjerom bolje osvijetli neznanku.

Bila je i ljepša nego što je pretpostavljao. Po sitnim kovrdžama i zagasitoj puti shvati da je mulatkinja. A ipak, lice joj je bilo pravilno, nos fin, gotovo grčki, jagodice na obrazima jedva vidljive, a vrat gladak i bez jamica uz ključnu kost gotovo kao od sedefa. Da bi je što bolje osmotrio, uhvati je za podbradak i podigne joj glavu.

Roza ne pruži otpor. Bila je tjelesno i duhovno slomljena. Bojala se jedino fizičkih boli i strašniji su joj bili udarci biča nego nasilna a brza smrt.

Našla se pred elegantno odjevenim i namirisanim neznancem koji joj se zagonetno smiješio, ali je iz iskustva znala kako malo vrijedi muškarčev osmijeh. Pravo joj je rekao otac Fauvel kako je čitava života ispaštala tuđe grijehe i uvijek bila samo žrtva. Kakav joj novi udarac sprema sudbina?

Reginald de Maubray je nježno pogladi pa reče obraćajući se komodoru:- Bogami, nisam očekivao da ću u vašem brodu naići na jednu ženu. Kako to

objašnjavate?- Već sam vam ispričao da smo zarobili jedan gusarski brod i zatim ga potopili. Vraćao se

iz Caracasa u sastavu jedne eskadre, ali se nesmotreno od nje udaljio, vjerojatno da napada

za svoj račun. Jedan od mojih mornara potajno je dovukao tu djevojku s gusarskog broda i sakrio je na Monarchu. Kad smo to otkrili, mornara smo objesili a nju sam dao izbičevati jer propisi ratne mornarice zabranjuju ženi pristup na ratni brod.

- Ali to je obojena žena?- Mulatkinja, ropkinja koju su gusari pokupili u Caracasu ili u Guayari.- U svakom slučaju, lijepa je.- Polucrnkinja, viteže, i ništa više...- Ah! - uzvikne Maubrav - o ženama, komodore, govorite kao pomorac koji za vrijeme

kratkog zadržavanja u luci nema vremena ni da ih pažljivije pogleda. Ne usuđujem se pomisliti kako nijednoj niste zavirili pod suknju, ali vam moram reći da i naše bijele žene, ako nekoliko mjeseci provedu u tropima ne zaštićujući se od sunca, pocrne baš kao ova.

- Najobičnija prostakuša koja je, u to sam uvjeren, usrećila više od koje posade, a ponajprije one razbojnike Francuze. Da se nisam upleo, i moji bi mornari... Naime, vidio sam kako neki nisu htjeli da ie bičuju.

- Dopustite mi, Penne, da primijetim kako u izvjesnim okolnostima valja znati zaobići propise. Kad se nađemo pred tako savršenim božjim djelom, dužni smo ga poštovati ili se prema njemu odnositi s izuzetnom blagošću. Što namjeravate s njom učiniti?

- Čim joj zacijele rane, prodat ću je a novac razdijeliti posadi.Nastade tajac, a onda će Maubray naglo:- Pa gdje je taj naš svećenik?Odgovori mu jedak i izazovan glas:- Dijete moje, kad netko vragu proda dušu, gotovo uzalud traži svećenika. Bolje mu je da

se izravno obrati samom Bogu!Maubray se okrene i u polumraku opazi oca Fauvela i veliki bijeli zavoj kojim mu je bilo

stegnuto koljeno.-- Ah! - reče on - to je onaj što su mu odrezali nogu! Kad se kirurg već bavio tim poslom,

zašto mu nije odsjekao i otrovni jezik!- Ne pretjerajmo - odvrati Fauvel. - Ako je u mene otrovan jezik, u vas je, priznat ćete, i

sve ostalo!Na tu primjedbu Maubray zaškrguta zubima, ali ne odgovori ništa. Jednostavno pozove

komodora pa reče odlučno i zlobno:- Eto vam, Penne, heretičnog redovnika. Za to ću vam pružiti dokaz. Što kažem, stotinu

dokaza! Njegovu prošlost poznajem bolje i od njega sama jer mora da ju je zaboravio u stalnim gusarskim napadima. Ali njima će uskoro biti kraj, ne zbog toga što je izgubio jednu nogu, nego zato što će kao heretik biti spaljen. Zatražit ću od guvernera Warnera da bez odlaganja podigne protiv njega optužnicu, a dotle nema opasnosti da će nam pobjeći.

- Čuvajte se, prije ili kasnije polagat ćete račune Inkviziciji.- Podli lažljivče! - plane Maubray - usuđujete se govoriti o Inkviziciji. A kojim pravom?

Obični ste fratar... Da nam Španjolci nisu neprijatelji, s užitkom bih vas izručio njima pa bi vas upravo Inkvizicija kaznila smrću zato što se tako drsko a bespravno na nju pozivate.

- Kad se samo sjetim - odvrati Fauvel pomirljivo - kako vas u tropima svi drže vještim diplomatom! Istina, u čovjekovoj je prirodi da griješi, ali sve ima svoje granice. Ništa vi ne razumijete, dijete moje. Da je tu moj kum Le Fort, štošta bi vam o meni ispričao. Dopustite mi, još uvijek za to imate vremena. Mnogo ćete toga saznati još i prije nego se i sami zainteresirate.

Maubray primijeti kako se redovnik prekrižio. Zagleda se u njega s divljenjem jer je bilo naprosto neshvatljivo da onako izmučen teškom operacijom i bolovima može sačuvati čvrstoću i upornost, na dnu brodskog skladišta u tropskoj žegi. Zaključi kako u Basse-Terre, među ljudstvom guvernera Warnera, ima malo ljudi koji se odlikuju takvim stoičkim mirom.

Uostalom, prema Francuzima vitez uopće nije osjećao mržnju. Gajio je čak izvjesnu simpatiju, ali mu je njegov položaj jasno određivao cilj: domoći se svih njihovih posjeda. Suočen s Le Fortom i Fauvelom, morao im je zavidjeti na njihovoj upornosti, istrajnosti i tvrdoglavoj odlučnosti. Na kraju ipak reče:

- U očekivanju kazne, redovniče, savjetovao bih vam da se skrušeno molite. Sjetite se svih počinjenih zločina i nastojte ublažiti gnjev božji!

- Kako je zabavno slušati izdajnika vašega kova kad se služi takvim riječima - podrugljivo odvrati svećenik. - Sve same predike i blebetanja. Dajte me objesiti, do vraga! Baš me briga. Međutim, snosit ćete odgovornost za taj čin i platit ćete prije ili kasnije. Zato će se pobrinuti Bog!

Maubray ne odgovori. Bio se okrenuo da vidi što radi mulatkinja, a ona se nije ni pomakla nego je i dalje skutrena drhtala i izgubljeno gledala oko sebe. Sada se bojala toga čovjeka, usprkos pohvalama što ih je izrekao o njenoj vanjštini. Zašto tako surovo razgovara s redovnikom kad već i sama njegova mantija mora ulijevati poštovanje.

O redovniku ništa nije znala iako joj je rekao da su mu francuski gusari prijatelji; pa ipak, više joj je on ulijevao povjerenje nego taj gospodin ironična osmijeha sa svojim zajedljivim riječima, uvijek punim prijetnje. Zato i nehotice zadršće kad na sebi opet osjeti Maubrayev pogled.

- Pa to je stvorenje gotovo golo - reče vitez obraćajući se Pennu. - Takva je nepristojnost naprosto nepojmljiva. Tako uvredljivu golotinju može mimo da promatra samo do srži pokvaren svećenik. Zapamtit ću to, a molim vas da ni vi ne zaboravite, komodore. Očevidno je da je ovaj redovnik održavao s djevojkom grešne odnose, nedopustive ne samo sa stanovišta vjere nego i zakonskih propisa, budući da je ona crnkinja. Već je i to dovoljno da ovaj franjevac bude primjerno kažnjen. Ne gine mu lomača, za to vam mogu jamčiti!

Fauvel samo slegne ramenima. Pogled mu slučajno skrene na Rozu i on se sjeti kako joj je rekao da jadnica uvijek ispašta tuđe grijehe. Premda njih dvoje nisu počinili nikakav grijeh, podli će je Maubray izložiti patnjama samo da se njemu osveti.

- Vidim i ja - reče Penn. - Uostalom, prema propisima ova je djevojka nakon izvršenja kazne morala ovdje biti u okovima. Siguran sam da su moji mornari izvršili naređenje, znači, lance joj je mogao skinuti jedino ovaj svećenik.

- Tako je - odvrati Fauvel - a budući da sam neobično spretan, razbio sam ih onom nogom koju ste mi odrezali!

- Šteta je - opet se javi Maubray - što će tako lijepa djevojka morati dobiti još desetak udaraca bičem.

Uzdahnuvši duboko kao da pri tom osjeća veliku tugu on doda:- Potrudit ćete se, komodore, da i svećenika i djevojku još večeras otpremite u tvrđavu

Charles.Zastade malo da vidi kakav su utisak te riječi učinile na Fauvela i iznenadi se kad u

njegovim očima ugleda bljesak radosti. Ni slutio nije kakva briga već satima mori svećenika. A ovaj je stalno razbijao glavu svim mogućim pretpostavkama u vezi s Le Fortom i konačno zaključio da su ga sigurno ubili.

- A zatvorit ćete i ovu djevojku - nastavi Maubray odlučnim glasom. - Ona je blato u kojemu se redovnik valjao pa će i sama pred sud.

Roza se odjednom osmjeli i vikne:- Ali ja nisam ništa učinila! Kunem se da sam nedužna! Zar sam ja kriva što su me

zatvorili s ovim svećenikom na dno broda? Čitavo sam vrijeme daleko od njega, ni rukom se nismo dodirnuli!

- Spretno se braniš, ljepotice! - reče Maubray smijući se. - Vidjet ćemo da li će te jezik tako služiti i kad se nađeš pred sucima.

Krajnjim naporom Roza se pomakne i na koljenima dopuzi do viteza, a zatim ga obujmi oko nogu moleći milost. U njenoj grozničavoj glavi sve se pomiješalo. Čula je kako svećeniku prijete lomačom a shvatila da je prijetnja upućena njoj. Toliko joj se palež usjekao u pamćenje da joj je smrt vatrom naprosto izazivala grozu.

Maubray se zagleda u Rozu s podrugljivim i zagonetnim smiješkom. Kad vidje da ga ona ne pušta nego se sve jače pribija uz njega, opali joj snažno ćušku od koje se sruši nauznak i lupne glavom o pod.

- Izađimo odavde, Penne - reče. - Vi znate što vam je učiniti...Brzim korakom zaputi se k stepeništu i stade grabiti sve po dvije stepenice. Penn ga je s

naporom slijedio, dok su stražari iz poštovanja malo zaostajali.

Kad stigoše na palubu, Maubray se nalakti na ogradu i odsutno se zagleda u tvrđavu Charles te okolne brežuljke na čijim se obroncima pružahu polja duhana i banana. Čitav je krajolik bio načičkan plohama grimizna i žuta cvijeća.

Penn priđe vitezu i reče:- Znate li da mi se u jednom trenutku učinilo kako vam se ona djevojka dopada.Maubray izvadi iz džepa kratku zemljanu lulicu i stade je polako puniti pa umjesto

odgovora izusti samo: »Ah!«Penn zastane u nedoumici a zatim nadoda:- Časna riječ, viteže. Kolebao sam se da li da vam je ponudim kao ropkinju, ali vi znate

bolje od mene naredbu koja bijelcima zabranjuje odnose s drugim rasama.- Svakako - odvrati Maubray neodređeno.- Pa ipak - nastavi komodor - ako vam se djevojka sviđa, rado ću vam je pokloniti.

Prednost joj je u tome što govori francuski i španjolski, a sve mi se čini da dovoljno poznaje i engleski te je lako mogla razumjeti o čemu smo razgovarali. Rekla mi je da ju je u Caracasu odgajao i, na neki način, posvojio jedan španjolski velikaš...

Maubray ne odgovori.- Onda, hoćete li je? - uporno će Penn.- Uzet ću je kad za to dođe vrijeme - suho odvrati Maubray. - Za sada, uradite samo ono

što sam rekao i ništa više. Čim stignemo na kopno, sve prelazi u moju nadležnost i postupat ću kako budem htio... Ne zaboravite da tu ženu otpremite u tvrđavu s optužnicom. Ako ustreba, iznudite joj i priznanje.

- Bit će kako vi želite, viteže - zaključi komodor.

7.

BRADLEY I ROZA

Kad je Reginald de Maubray ušao u kabinet guvernera Warnera, na licu mu se odražavalo živo zadovoljstvo. Iskusni je kapetan to odmah primijetio, ali se suzdržao od bilo kakva pitanja.

Njegov pouzdanik Coxon sjedio je oborene glave, kao i obično na klupi u kutu, i bez riječi gladio ruke.

Ni Warner ni Coxon nisu za Škota osjećali ni najmanju simpatiju.Ti pustolovi, gotovo ostarjeli u tropima, iznijeli su na Karipskom moru pobjede za koje se

nadaleko čulo. Na utvrđeni Saint-Christophe doveli su engleske naseljenike a zatim jednostavnom ali mudrom diplomacijom, kakva se u tom dijelu svijeta jedino i mogla provoditi, sklopili sporazume s Francuzima koji su već bili zauzeli drugu polovinu toga otoka. I jedna i druga strana imala je od toga saveza korist jer im je on jamčio kakvu-takvu sigurnost.

Prepredenost i smicalice kojima se služio Reginald de Maubray nadilazile su uvelike guvernerove spoznajne mogućnosti i ljutile ga do krajnjih granica, tako da ga je ponekad i mrzio. Coxon, pak, nije u sebi imao dovoljno jezuitskog duha da bi mogao proniknuti u njegove planove. Do vitezova dolaska Warner je bio neosporni gospodar Saint-Christophea, svojevrsni mali kralj, i sve radio svojom glavom. Njegov suveren a zatim i Cromwell, uvijek su mu davali za pravo. Do nevolje je došlo onoga dana kad su otok ugrozili Španjolci. Trebalo je zatražiti pojačanja i Maubray jesmjesta dobio brodove na koje bi Warner, da se osobno obratio Cromwellu, morao čekati prilično dugo.

Trebalo se pomiriti ne samo s činjenicom da je Reginald svemoćan pred zaštitnikom Republike, nego i s time da njegova vlast direktno ugrožava guvernerovu. Zar već nije počeo izdavati zapovijedi u stvarima koje su isključivo u Warnerovoj nadležnosti?

Dakako, kapetanu nije oduzeta vlast, što uostalom ovaj ne bi ni dopustio. Još uvijek se sjećao kako je Longuevilliers de Poincy bio odbio izvršiti naređenja svoga kralja, to jest da svoje mjesto ustupi Patrocleu de Thoisyju. Kako je tom prilikom priskočio u pomoć

Poincyju svojim brodovima i vojnicima, vjerovao je da će, ako ustreba, i ovaj njemu pružiti vojnu pomoć.

Da Maubray u njega već ne sumnja? Bolje će biti pustiti ga da radi kako je naumio, jer mu na diplomatskom polju Warner nije dorastao, a onda iznenada upotrijebiti protiv njega grubu silu koja je u tropima jedini zakon.

Sve od onoga razgovora što ga je u svome kabinetu vodio s Maubrayom, komodorom Pennom i s Coxonom, Warner je neprestano upozoravao da će mu vitezovi planovi u vezi s kapetanom Le Fortom donijeti velike neprilike. Tješio se ipak mišlju da će Poincy, budu li stvar pametno izveli, konačno povjerovati u gusarovu smrt i da dugo neće znati kako on zapravo trune u zatvorima tvrđave Charles.

Maubrayevim dolaskom oživjela su sva njegova strahovanja. Pa i inače, nije volio toga bučnog i nepristojnog čovjeka.

- Ja mislim - izjavi vitez sjedajući u fotelju bez guvernerova poziva, što je ovoga uvijek vrijeđalo - ja mislim da su naši pioni već savršeno raspoređeni za partiju koju svakako moramo dobiti.

- Pripremili ste ražanj, a zec je u šumi - reče Warner osorno. - Ne znam što ste sve zakuhali nakon vašeg odlaska s ovog otoka, ali vas upozoravam da stvari neće ići tako lako kao što se vi nadate. Moramo biti na oprezu, jer se od tih Francuza možemo svačemu nadati.

- Znam, vragovi su to - uzvikne Maubray smijući se. - Upravo ste se tako izrazili o njima kad ste se ono bili malo posvadili s Longuevilliersom de Poincyjem. Samo, ti se vragovi slučajno boje vatre. Potpi- rite im malo i vidjet ćete kako se odmah premeću u pitome ovčice.

Umjesto odgovora Penn se uštine za usne dajući time na znanje kako baš nije u to uvjeren.

- Još večeras - nastavi Maubray - zatvorit ćemo Le Forta i svećenika Fauvela svakoga u svoju ćeliju... Ah da, Warnere, sjetio sam se nečega na Monarchu o čemu nas Penn nije izvijestio. Riječ je o jednoj ženi.

- O ženi? - iznenađeno će Warner.- Da, o jednoj mulatkinji koju je na brodu otkrio nakon borbe s onom gusarskom lađom.

Naredio je da je izbičuju i onda zatvore zajedno s redovnikom. Vidite, Warnere, ta će nam žena izvrsno poslužiti jer ćemo redovnika optužiti da je s njom bludničio. Računam na vašu pomoć u brzom okončanju procesa.

- Zar namjeravate objesiti toga svećenika?- Svakako! On mi kvari planove i slijepo je odan Le Fortu. Kad se otarasimo njega, lakše

ćemo izaći na kraj i s onim razbojnikom.Warner se počeše po bradi i duboko uzdahne pa odvrati:- Ah, Maubray, lijepu ćete nam zbrku izazvati na otoku. Zar mislite da je tako

jednostavno ukloniti jednog svećenika? čudi me kako slabo poznajete ćud Francuza. Kadri su da štošta progutaju, čak i uvrede, a onda, kad se najmanje nadate, planu zbog sitnice. Bilo ih je deset puta manje nego nas kad su onomad pograbili oružje i napali nas. Za to vrijeme njihovi su nam robovi iza leđa bakljama palili domove. Nije mi preostalo drugo nego da priznam poraz i udovoljim njihovim zahtjevima. Ne zavaravajte se, Maubray, lukaviji su oni i od vas.

- Kad iznudim priznanje te djevojke, ode redovniku glava. Ništa vi ne brinite...Nakon kraće stanke on nastavi:- Mislite malo i na Martinique, Warnere.- Martinique! - uzvikne kapetan sliježući ramenima.- Da! - uporno će Maubray. - Zato što ste se jednoga dana usidrili na Saint-Christopheu,

uvjerili ste sebe kako je to najveći, najljepši i najbogatiji otok na Antilima. Međutim, očito ste se prevarili, a prevarili su se i Francuzi koji su isto tako rasuđivali. Saint-Chri- stophe se ne može mjeriti s Martiniqueom. Narod koji odluči da se učvrsti u karipskom bazenu i da odatle širi svoju moć po Sjevernoj i Južnoj Americi, najprije će morati učvrstiti svoju vlast na Martiniqueu.

Kako Wagner ne odgovori, Maubray nastavi:

- Da taj otok poznajete kao ja, sigurno biste se sa mnom složili... A što biste rekli da vam se ponudi mjesto generalnog guvernera Antila?

- Za sada se - reče Warner bez predomišljanja - izvrsno osjećam na Saint-Christopheu. Vi, međutim, uživate puno povjerenje Cromwella koji vam je dao odriješene ruke, zar ne? Postupajte, dakle, kako god želite; ja od svega perem ruke.

Odavna je već pala noć kad je Le Fort opazio kako se otvara uski prozorčić na vratima njegove kabine. To je stražar provjeravao da li on spava. Odmah začuje neko šaputanje i okretanje ključa u bravi.

Vrata se najzad otvore i uđe stražar s fenjerom u ruci, a za njim komodor Penn i poručnik Bradley.

- Dobar dan, kapetane - pozdravi komodor.Le Fort odgovori zlovoljnim gunđanjem.Komodor privuče stolicu koja se nalazila u kabini i sjedne. Zagleda se najprije u Yvesa pa

u stražara, a onda mu se pogled zaustavi na poručniku koji je šutke stajao u kutu.- Kapetane Le Fort - nastavi Penn - sada ćemo vas prevesti na kopno i privremeno

zatvoriti u tvrđavu Charles. Prema naređenjima koja sam dobio, način na koji će se s vama postupati ovisit će isključivo o vašem ponašanju.

On zastade da vidi kakav su utisak izazvale te riječi na gusara, ali ih ovaj dočeka sasvim ravnodušno. Sjedio je na kraju kreveta i lijevim dlanom podržavao lakat ranjene desne ruke. Na povezu oko njegova čela vidjele su se crne mrlje od zgrušane krvi.

- Dat ćete mi časnu riječ da ni u kom slučaju nećete pokušati bježati - reče Penn. - Ako mi to obećate, izvest ćemo vas gotovo neprimjetno, inače ću biti prisiljen da vas vežem lancima. Upozorili su me da ste vrlo opasni.

- U vražju mater! - poviče gusar. - Riječi vam zvuče malo razboritije od magarećeg prdeža. Još malo pa ćete mi narediti da sam sebi namaknem lance!

- Onda! - reče strpljivo Penn - dajete li mi svoju riječ ili ne? Vremena baš nemam napretek.

- Meni se ne žuri. Ovaj mi se brod dopada i već sam se na njega navikao.Penn naglo ustane pa će obraćajući se Bradleyju:- Poručniče, pošaljite nekoga po lance.- Samo časak! - umiješa se Le Fort. - Prije svake odluke dobro je malo razmisliti. Naumili

ste da me u tvrđavu Charles odvedete pod oružanom pratnjom. Sada, eto, prijetite i lancima. A kamo ćete s njima? Možete mi jedino vezati noge. Kako više nemam desne ruke, lanci će skliznuti pa od njih nikakve koristi. Uostalom, ja ne mogu hodati. Držim se na nogama, ali već nakon nekoliko koraka počinjem teturati. Budući da se vama žuri, radije pošaljite po nosila.

Komodor malo razmisli i upitno pogleda poručnika Bradleyja.- Komodore - javi se ovaj - mislim da zatvorenik ima pravo. Izvedimo ga na nosilima.

Podvezat ćemo mu noge i grudi a pratit će ga osam naoružanih stražara. Jamčim vam da će u tvrđavu stići bez usputnih neprilika.

- Ah! - uzvikne Le Fort smijući se - prije ćete vi, poručniče, doći do admiralskog čina nego komodor. Kako ste samo istančani! A bogami, govorite s tolikom osjećajnošću da biste i zid rasplakali!

- Umuknite! - reče poručnik strogo. - Za vas odgovaram ja i pokoravat ćete mi se sve dok ne stignemo u tvrđavu Charles.

Bradley izađe i naredi stražaru da hitno dovede osam naoružanih mornara.- Ja sada odlazim, poručniče - reče komodor - ali vam još jednom preporučujem da

budete oprezni s tom osobom.

Nepun sat kasnije, pošto je zarobljenika smjestio na sigurno, poručnik se Bradley vrati na Monarcha i s mnogo manje ceremonije stade pripremati i Fauvelov odlazak.

Ovaj je još spavao kad poručnik sa stražarima uđe u brodski zatvor. Probude ga prilično osorno pa se i Roza pokraj njega sva usplahiri.

Kako svećenik nije mogao hodati, to odluče da i njega prevezu na isti način kao i Le Forta.

Dva stražara polože nosila na pod a zatim ga druga trojica poduhvate pod pazuha i noge.Fauvelu je i najmanji pokret zadavao užasne boli, ali je hrabro trpio i grizao usne kako ne

bi morao vikati.Iznijeli su ga a da Rozi uputio ni riječi ohrabrenja ili utjehe. Nije ju čak ni pozdravio. Na

svoje veliko čudo djevojka primijeti da za njim nisu zatvorili vrata. Kad se stražari udaljiše, Bradley se vrati s fenjerom u ruci.

Stade joj se primicati s nekakvom vatrom u očima i ona se još više uplaši. Sudeći po vitezovim riječima, trebalo je da i nju odvedu u zatvor zajedno s redovnikom, te nije jasno zašto je ostavljaju na brodu. Kakvu joj to sudbinu namjenjuju neprijatelji?

Krajnim naporom volje ona se pridigne na koljena pa teško dišući smogne najzad snage i da ustane. Baš u taj čas Bradley stupi naprijed i zagleda se u nju s nekim čudnim smiješkom oko usana.

- Onda, jesi li se dobro zabavljala s onim vragolastim fratrom? - upita je sarkastički.Roza obori glavu, slcrsti ruke na gole grudi pa na takvu optužbu, koju je ranije izrekao i

vitez, brizne u plač. U mislima je već vidjela kako joj čitaju presudu i vode je na lomaču. Engleze, baš kao ni Francuze, ne diraju patnje obojenih ljudi. Zapazila je kako posebno mrze njenu boju puti. Smio si biti crn, potpuno crn, i ostati rob, ali mulat je bio žigosan grijehom. Njen položaj otežavala je činjenica što je ona bila plod nedozvoljene, gotovo životinjske ljubavi jer su u očima plantažera crnci slovili kao životinje. Često se za psa čuvara plaćalo više nego za roba.

- Baš si izabrala vrijeme za plač! - reče Bradley.- Na posljedice si morala ranije misliti, djevojko.- Ali ja nisam ništa učinila - prošapće ona jecajući.Poručnik se stade cerekati.- Tako! Tvrdiš da nisi ništa skrivila. Zar već i ranije nisi navela na blud posadu onoga

francuskog broda što smo ga mi potopili? Nisi li zaludila i Amhersta koji je tvojom krivnjom bio obješen?

- On me je silom odveo na vaš brod - reče ona - i pokušao me obljubiti. U tome ga nisam mogla spriječiti jer je bio jači od mene...

Bradley ušuti držeći i dalje fenjer u visini Rozinih grudi, a onda naredi:- Okreni se licem k zidu i pokaži mi povrede...Kako se ona i ne pomakne, jer nije dobro razumjela zapovijed, on je uhvati za ručni

zglavak i grubo je natjera da se okrene.- Ne miči se! - reče joj.On fenjerom stade da razgleda Rozina izudarana leđa po kojima su se još vidjeli tragovi

biča, ali se krv već skrutila. Brazgotine su bile duge četiri do pet palaca, a neke su išle i poprečno pa su s uzdužnima tvorile kao iskockani crtež.

- Boli li te još? - upita on.Ona odrično odmahne glavom što on zbog mraka ne primijeti. Učini mu se da namjerno

uskraćuje odgovor pa joj surovo prijeđe dlanom niz leđa. Roza krikne i trgne se tako naglo da čelom udari o stijenku.

- Eh, kako si osjetljiva, djevojko - reče on - a onamo, mora da je u tebi živa vatra kad si zaludila sve one muškarce. Pa i onaj vražji Amherst! Čemu se imao nadati? Zar nije morao pretpostaviti da će se prije ili kasnije saznati za njegovu nepodopštinu?

Sad se i sam stade diviti izazovnoj stražnjici mulatkinje, njenom skladno izvijenom struku i punim čvrstim grudima. Prizna u sebi kako se Amherstu moglo oprostiti: ta je djevojka zaista lijepa, jedna od najljepših što ih je ikada vidio. Zaista šteta što u sebi ima crnačke krvi.

On kimne glavom i reče:

- Izgleda da si pohađala i školu. Znaš li bar pisati?Roza je i dalje plakala pa Bradley nije razumio njen odgovor.Grubo je prodrma za rame i vikne:- Pitao sam te da li znaš pisati. Odgovori, inače ću narediti da te opet izbičuju!- Jest - odvrati ona - znam pisati, ali samo na španjolskom.- Umiješ li se potpisati?- Da!- U redu. Imaš više sreće nego što i misliš - izjavi on. - Sad ću te povesti u svoju kabinu

gdje ćeš načrčkati nekoliko redaka i tako spasiti svoj život... zahvaljujući, dakako, meni... Bradleyju. Hajde dođi!

Poručnik joj se odjednom obratio blagim glasom pa Rosa od iznenađenja zastade kao skamenjena.

- Spasit ću sebi život - prošapće kao u snu.Bradley prasne u smijeh i nastavi gotovo umiljato:- Jest. A znaš li što ćeš izbjeći? Zar već ne slutiš? U nas se vještice spaljuju a sve dokazuje

da si jedna od njih. To potvrđuje i Amherstov slučaj. Drugi je dokaz tvoje ljubakanje s redovnikom puna dva dana ovdje u zatvoru. Moraš se spasiti, a za to sam pronašao izvrstan način.

Ona mu se zagleda u oči da vidi govori li istinu. Zar će zbilja to učiniti za nju? Što će tražiti zauzvrat? Uostalom, je li uopće važno? Ona jednostavno neće da umre u plamenu, a Bradley može zahtijevati što i toliki drugi muškarci, ono isto što su mnogi uzimali čak i silom.

- Kreni naprijed - naredi časnik - zadržat ćemo se svega nekoliko minuta, a zatim ću te odvesti u tvrđavu Charles, u zatvor. Ne vjerujem da ćeš dugo ostati u njemu. Čim protiv svećenika započne proces, tebe će osloboditi... to jest, prodat će te kao ropkinju, ali i to je bolje nego smrt, zar ne?

On je uhvati za mišicu i gurne preda se.Kad stigoše do stepeništa, ona posrne i sruši se na koljena. On je podigne, ali ovaj put bez

grubosti. Još uvijek je nosio fenjer koji mu se njihao u ruci. Njegovo slabo svjetlo bacalo je po stijenkama hodnika sjene i one su sablasno poigravale. Roza je koračala pridržavajući se ispruženim rukama. Poslušno je krenula desnim hodnikom, pa stepenicama i najzad pošla ulijevo, baš kako je naređivao Bradley.

Najzad stigoše do časničke blagovaonice. U njoj nije bilo nikoga. Mora da se komodor povukao u svoju kabinu i možda već spavao, spokojan i pun nade.

Bradley je pazio da ne diže buku. Kad Roza stiže do jednih uzanih vrata, on je zaustavi uhvativši je za mišicu. Ona se okrene i primijeti kako joj s prstom na ustima daje znak da šuti.

Otvori vrata i uvede je u svoju kabinu. Osim nespremljenog kreveta, jedne stolice i u pregradni zid uglavljenog stolića, ničeg u njoj nije bilo.

Zatvorivši za sobom vrata, objesi fenjer o kratki lanac koji je visio s tavanice. Roza pogleda razmetnuti krevet i meku posteljinu pa se sjeti svojih bolnih leđa, izmučenih tvrdim daskama u brodskom zatvoru.

- Sjedni na tu stolicu - reče Bradley. - Dat ću ti papir i pero pa ćeš pisati. Znaš pisati samo na španjolskom? U redu! Slušaj me...

Rozi stade ludo udarati srce. Stalno je u sebi ponavljala kako će, eto, spasiti sebi život i sve je radila nesvjesno, kao u snu.

Poručnik joj pruži list papira i pero što ih je izvadio iz ladice.Ona se izgubljeno zagleda u te predmete kao da se od nje traži da počne sa zlokobnim

čaranjem.- Slušaj me pažljivo - ponovi Bradley.Kad vidje da ona pognuto sjedi nad bijelim listom, priđe joj, prstima je uhvati za

podbradak i podigne joj glavu. Pri tom joj se prijazno nasmiješi ne bi li je ohrabrio.- Jesi li spremna? - upita i nastavi. - Pismo ćeš nasloviti na komodora Penna. Ja ću ti

kazati sadržaj a ti ćeš prevesti na španjolski. Sud će na Saint-Christopheu lako naći

prevodioca, ništa ne brini, a kad te budu ispitivali, ti odgovaraj na francuskom točno ono što bude u ovom pismu. Jesi li razumjela?

Roza potvrdno kimne glavom. Međutim, istoga časa otkrije kako je poručnik Bradley sada s njom i odviše ljubazan i blag a još maloprije ju je mučio, ismijavao i otvoreno joj prijetio. Zato skupi hrabrosti i upita:

- Što moram reći u tome pismu?- U stvari - objasni on - više se radi o izjavi nego o pravom pismu. Treba da prikažeš

okolnosti u kojima te svećenik obljubio kad se s tobom zatekao u brodskom spremištu.- Ali to je laž! - uzvikne Roza. - Nije me ni dodirnuo, jadnik. Onako teško rajnen, to nije ni

mogao učiniti.Bradley ljutito mahne rukom:- Nećeš valjda reći kako ti se nije ni približio?- U stvari, kad me oslovio, ja sam prišla njemu, a ne on meni.- Dakle priznaješ! On te dozvao i ti si potrčala! Lijepo, bogami, pokvarenija si nego što

sam i mislio.- Ali - odvrati ona dršćući - on je sa mnom razgovarao i ne znajući tko sam. Ja sam

stenjala i jadala se jer sam osjećala strahovite boli. Prišla sam mu nadajući se pomoći.Bradley se zacereka:- Dakle priznaješ, prokletnice! Pokvarena si do srži, imamo za to dokaz. Bit ćeš živa

spaljena kao vještica, to ti ja jamčim. Pružio sam ti dobru priliku da se spasiš, jer se pod mantijom onog redovnika krije sam đavo, a ti je odbijaš. Gore po tebe, platit ćeš za počinjeni zločin. Zapalit će ti pod nogama naramke suhoga granja, vještice. Hajde, ostavi taj papir i pero, smjesta ću te odvesti u tvrđavu Charles...

Ona ustane s namjerom da mu se baci pred noge i da ga na koljenima moli za milost, ali je Bradley u tome spriječi i reče:

- Dobro razmisli. Iz čiste dobrote opet ti dajem priliku da se spasiš, ali moraš učiniti ono što ti kažem. Potpiši ovu izjavu i izvući ćeš se sa svega nekoliko mjeseci zatvora. Uostalom, nitko te neće zlostavljati, naši su tamničari dobri ljudi. Ne budu li pod strogim nadzorom, moći ćeš s njima provoditi ugodne trenutke. Za tebe je glavno da te ne otkriju, ali budeš Ii neoprezna pa te uhvate na djelu, ništa više neću moći učiniti za tebe. Nakon toga bit ćeš prodana kakvom plantažeru na Saint-Christopheu, pa što bolje možeš poželjeti?

- Ne mogu lagati i reći da me je svećenik zaveo, kad to nije istina - reče ona.On ljutito lupne nogom o tle pa poviče:- Uopće nije važno da li je istina ili ne, kad lomaču možeš izbjeći jedino tvrdnjom da te

silovao. Zar je to laž? Nije! Jer ne može se nazvati laži optužba protiv đavolom opsjednute osobe koja je stvarno kadra počiniti takav zločin. Hajde, piši... samo ovo što ću ti diktirati: »Kad sam nakon zaslužena bičevanja dospjela u brodski zatvor na fregati Monarch...« Jesi li prevela?

Ona još i nije počela pisati. Bila je očajna i izbezumljena.- Hajde, kažem ti posljednji put, inače ću te prepustiti tvojoj sudbini.Bradley ponovi navedene riječi i počeka da ih ona prevede na španjolski a onda pogleda

u ono što je napisala. Poznavanje francuskog pomogne mu da po latinskom korijenu shvati kako ga Roza ne vara.

- Nastavljam - reče on... - »svećenik Fauvel me pozvao i stao nagovarati da mu se podam, a ja sam morala pristati jer je prijetio da mi inače neće dati odrješenje od grijeha. Tek kad sam zadovoljila njegovu pohotu, shvatila sam da je on đavolom opsjednut heretik. Ovu izjavu dajem pred komodorom Pennom sa željom da posluži u istražnom postupku protiv svećenika Fauvela.«

Pisala je polako, s očima punim suza, i ruka joj je podrhtavala. Brađley je svaku riječ ponavljao nekoliko puta, a kad je konačno završila, zamoli je da izjavu potpiše. Ona to učini nespretno i preko volje.

Iznenadi se kad vidje kakvom joj je brzinom poručnik istrgao list iz ruku. Ona podigne glavu i primijeti kako ga brižljivo savija i zatim sprema u džep. Nije joj promakao izraz zadovoljstva na njegovu licu, pobjednički osmijeh i bljesak u očima.

On zakopča prsluk i stade se šetkati kabinom. Po bori koja mu se pojavila na čelu vidjelo se da o nečemu razmišlja, ali mu se na licu čitala radost. Rozu kao da više nije ni primijećivao.

- Nadam se - reče najzad - da ćeš mi biti zahvalna što sam te izvukao iz grdne neprilike u koju si bila zapala. Ne znam kako bi završila da ti ja nisam pomogao.

Zastane i obješenjački se zagleda u nju.- Postoji li opasnost da na temelju ove moje izjave svećenik bude osuđen? - upita ona

bojažljivo.Bradley se nasmije na tako naivno pitanje.- A zar bi se, naprotiv, mogla njome dokazati njegova nevinost?- Ali vi ste me natjerali da dadem lažnu izjavu. Na to sam pristala da sebi spasim život.

Međutim, ako ona može naškoditi svećeniku Fauvelu, radije ću...Poručnik ravnodušno slegne ramenima i Roza shvati da će pismo što ga je upravo

napisala upropastiti svećenika.- Prevarili ste me! - poviče ona. - Vratite mi taj papir. Više volim umrijeti na lomači nego

počiniti takvu niskost.- Šuti! - naredi joj Bradley. - Probudit ćeš komodora Penna jer on ima lak san. Ne misli

više na redovnika. Zavrijedio je konopac, i dobit će ga.Ona se baci na njega pokušavajući mu raskopčati prsluk u koji je spremio njenu izjavu.

Nije računala s tim da je muškarac snažniji. Poručnik je uhvati za ruke i tako ih stegne da ona krikne od boli. Umjesto da stisak olabavi, on ih stade polako zavrtati sve dok mlada mulatkinja ne pade na koljena. Smiješio se i dalje, ali su mu oči bljesnule zloćom. Između njegovih rumenih usana zablistali su bijeli, kao u vuka oštri očnjaci.

- Znaš li - upita - da si ovom nesmotrenošću zavrijedila lomaču? Zašto, uostalom, braniš toga redovnika? Sve mi se čini da si s njim u dosluhu. Čuvaj se! Usprkos tvojoj izjavi, dovoljna je samo jedna moja riječ pa da budeš optužena za saučesništvo u njegovoj đavolskoj raboti!

- Pustite me - promrmlja ona.Bradley je pusti ali i odgurne tako surovo da s treskom padne na pod.Roza brizne u plač, klonula i očajna. Nikako da shvati zašto se sudbina tako okrutno

okomila na nju.Bradley uze raskopčavati prsluk a zatim ga skine i prebaci preko stolice. Isto to učini i s

košuljom pa do pasa gol stane pred ropkinju. Kosa mu je bila plava ali rijetka i pod njom se vidjela velika brazgotina, očito od rane nanesene hladnim oružjem.

- Ustani! - naredi on. - Brzo!Ona posluša zato što više nije imala snage, ali i od straha pred tim muškarcem.Uostalom, zar joj nije bila dužnost da uvijek bez oklijevanja izvršava zapovijedi? Nije li

od ranog djetinjstva navikla da nad kovrdžavim glavama crnih robova čuje pucketanje biča, ako već nije udarao i po njihovim leđima?

- Sad ćeš mi reći istinu, i to u četiri oka. Ponavljam: istinu! Ako budeš lagala, jao tebi! Ispričaj mi sve što je govorio kapetan Le Fort dok je bio nasamo s tobom u brodskom zatvoru.

- Kapetan Le Fort? - ponovi ona upitno.- Da, ne pravi se glupa. Govorim o svećenikovu drugu...- Ništa mi nije rekao. Bila sam zaokupljena vlastitim mukama. Taj je čovjek razgovarao

sa svećenikom, ali ja se nisam osvrtala na njihove riječi...- Dobro razmisli.- Ne bih znala reći o čemu su razgovarali.Bradley priđe i zagleda joj se u oči. U njima pročita samo strah i shvati da govori istinu.

Učini zatim korak nazad, kao da odustaje od daljnjeg ispitivanja, ali ipak nastavi:- A svećenik? Imala si vremena s njim razgovarati..- Zamolio me da mu ispričam svoj život. To sam i učinila...- Nije li ti govorio o mogućnosti bijega?- Ne.

- Hajde napregni malo pamćenje i razmisli... Ne zaboravi da sam ti spasio život... Zar ti nije rekao približno ovo: »Roza, tebe će prodati kao ropkinju. Radit ćeš kod nekog plantažera na engleskom dijelu otoka. Nastupit će trenutak kad ćeš moći zavarati budnost nadglednika, tada pobjegni i pođi u Capesterreu, k Francuzima. Saopći im da smo ja i kapetan Le Fort zatočeni u tvrđavi Charles.« Nisu li to bile njegove riječi?

- Ne. Ništa od toga nije istina.Bradlyju se ote uzdah olakšanja i on reče:- Imala si sreću. Da ti je dao takav savjet, mislim kako ova pismena izjava ne bi bila

dovoljna da sebi spasiš život.Roza ne shvati upozorenje niti se potrudi da otkrije poručnikove namjere. Bila je i odviše

uplašena i primijetila je jedino da je zadovoljan.I zaista, on nastavi gotovo veselo i kao da razgovara sam sa sobom:- Nitko neće nikada saznati da je Le Fort u našim rukama. Francuzi će misliti da je

potonuo sa svojim brodom. Ako i uspije pobjeći, onako unakažen u licu teško da će itko povjerovati da je on čuveni gusarski kapetan. Vikat će za njim da je varalica.

Bradleyev prsluk bio je prebačen preko stolice. Roza prosudi da se s malo smionosti i spretnosti može dokopati svoje izjave i uništiti je još prije nego je poručnik u tome uspije spriječiti. U tom slučaju svećenik bi bio spašen.

Već je proračunavala zalet i čekala trenutak Bradleyeve nepažnje pa da onda skoči: neka samo na sekundu-dvije okrene glavu i pokazat će da je brža od njega.

Poručnik je kašljucao i kao da više nije na nju obraćao pažnju. Zamišljeno je hodao amo-tamo po kabini- ali još uvijek previše blizu stolice a da bi ona bilo što pokušala.

Najzad, on se odmakne i zaputi prema krevetu. Roza napne mišiće i srce joj ludo stane udarati. Zna što joj valja učiniti: uzeti papir, zgužvati ga, poderati, a po potrebi turiti ga u usta pa kad stisne zube, neće joj ga moći istrgnuti...

- Što si namjeravala učiniti? - upita je mirno.- Ništa - odvrati ona s neuvjerljivom ravnodušnošću u glasu.Međutim, poručnik je pratio njen pogled i vidio da se zaustavio na njegovu prsluku. To je

bilo dovoljno da shvati njezinu namjeru.On sažaljivo odmahne glavom i poviče:- Glupi stvore! Čemu si se nadala? Bolni udarci biča što su ti tako jezivo nagrdili leđa kao

da te ničemu nisu naučili.Ona ne odgovori, pa i Bradley ušuti. Sada je stade pažljivo promatrati od glave do pete.

Na njenu savršeno skladnu tijelu uočavao je svaku pojedinost: uski struk koji je lako mogao opasati svojim dvjema rukama, nježna ramena, pravilne obline vrata, izazovne čvrste grudi na kojima su se još vidjeli tragovi biča.

Roza primijeti kako joj polako prilazi. Očekivala je isti onakav udarac u lice kakvim ju je Maubray skoro ubio kad mu se bacila pred noge moleći za milost. Međutim, kad joj Bradley priđe tako blizu da ju je lako mogao udariti, on, umjesto da digne ruku, naglo strgne komadić otrcane krpe kojom je pokrivala spolovilo.

- Mnogo si ljepša bez toga- reče poručnik ljubezno.Promuklim i jedva čujnim glasom ona ga stane preklinjati:- Pustite me, molim vas. Poštedite me...On prstom pokaže na krevet i naredi joj:- Lezi onamo. Kasnije ću te odvesti u tvrđavu Charles.Kako se ona nećkala, Bradley prijeteći digne ruku i doda:- Hajde, požuri ili ću te udariti. Kao da u tome nemaš iskustva, eh! Što sada izigravaš?Ona se ugne kako bi izbjegla mogući udarac, povuče se malo natrag i reče gotovo gušeći

se:- Amherst je bio obješen upravo zbog takva čina.- A ti si okusila bič - primijeti Bradley ravnodušno. - Mene neće objesiti jer sam časnik.

Osim toga, izvršujem naređenja i znam što radim...Budući da je još uvijek oklijevala, on je dogura do kreveta, podigne je i položi obazrivo na

bok.

Roza se i ne pomakne očekujući ono najgore. Primijeti kako poručnik s naporom izuva čizme a onda odbacuje i hlače.

Kad najzad ostade gol, hitro skoči do nje. Ona prigušeno krikne jer joj se uslijed težine njegova tijela rane na leđima bolno očešu o grubo posteljno platno. Inače, silovanje dočeka bez otpora, kao mrtva, moleći Boga da ne zaboravi ni to njezino najnovije iskušenje.

8.

U TVRĐAVI CHARLES

Bila je to podzemna tamnica sva od kamena i građena tako da je zub vremena nije mogao nagristi. U nju se ulazilo kroz željezna, prst debela vrata, ojačana mnogobrojnim okovima. Za pokretanje teške prijevornice služio je ogroman ključ. Da bi se stiglo do ćelije u koju je bio smješten Le Fort, trebalo je sići niz desetak kamenih stepenica. Blijedo svjetlo i gotovo zagušljiv zrak prodirali su kroz uski prozorčić.

Le Fort se pitao na koji dio tvrđave gleda taj prozorčić. Na mahove bi se kroza nj probila pokoja sunčeva zraka i ocrtala na podu svjetli krug, a ovaj se zatim znao razvlačiti kao trak hobotnice. Tuda su izvana dopirali i glasovi, odsječne zapovijedi, povici i smijeh. Po svemu tome Le Fort zaključi da je vani dvorište u kojemu vježbaju vojnici. Međutim, prozorčić je stajao tako visoko da ga on, usprkos svome oriješkom stasu nije mogao doseći, a sve da se nekako i uspio popeti, kakvu bi korist od toga imao? Ugledao bi mrske engleske vojnike i njihove konje...

U najmračnijem kutu opazi ležaj ispunjen ostacima samljevene šećerne trske koji su, onako presušeni, neugodno pucketali pod težinom tijela.

Na svu sreću, ćelija nije bila vlažna kao što su većinom u tvrđavama, vjerojatno zato što nije bila duboko pod zemljom. Svakog je dana tropsko sunce, iako neznatno, prodiralo u nju nekoliko sati i sušilo zidove.

Kapetana su rane sada boljele mnogo manje. Batrljak njegove odsječene ruke bio je doduše još osjetljiv.ali ga više nije mučila groznica. Već se dva dana nalazio u zatvoru, a nikakva mu liječnička pomoć nije pružena. Vrata su se otvarala jedino kad bi stražar donio jelo, bljutavu mrsku kašu od graška i manioke, ali je izgladnjeloj ljudini i ona prijala.

Le Fortu je najviše smetalo nepoželjno društvo ogromnih štakora koji su se gonili, tukli, igrali i kao po dogovoru činili sve da ga što više izmuče. Ponekad bi navalili u tolikom broju i bili tako drski da ih je udarcima noge morao tjerati od zdjelice čim bi je tamničar položio pred njega, a bježali su tako sporo da ih je uvijek nekoliko zaglavilo.

Pustolov je teško podnosio zatočeništvo. Više je puta dolazio u iskušenje da onom jedinom rukom zadavi stražara koji mu je donosio jelo, ali je od toga odustajao. Znao je da pred vratima vjerojatno stoji drugi stražar, da će odmah dotrčati i dati znak za uzbunu još prije nego onesposobi prvoga. Osim toga, na bijegu iz tvrđave morao bi proći kroz mnoga nepoznata i dobro čuvana mjesta, a osjećao je da za to nema snage. I najslabiji udarac u batrljak zadavao mu je veliku bol, zato zaključi da je najbolje čekati.

Tješio se i time da će generalni guverner svakako zatražiti njegovo puštanje na slobodu. Kao što je običaj u takvim prilikama, predložit će razmjenu zarobljenika. U zatvorima tvrđave na Basse-Terrei mora da čame vrsni engleski borci čijem bi se povratku u tvrđavu Charles kapetan Warner sigurno obradovao.

Međutim, Yvesa je najviše zabrinjavala neizvjesna sudbina svećenika Fauvela. Što se s njim dogodilo nakon onoga dana kada su ih na Monarchu razdvojili? Ako je istina da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, kako je mogao zaključiti po nekim Maubrayevim natuknicama tijekom razgovora, zašto ih opet nisu zatvorili zajedno? Ali, da je pored njega Fauvel, koliko bi mu zarobljeništvo bilo lakše! Kako bi brzo zaboravio lišavanja i patnje!

Ponekad se znao zagledati u zavoj oko svoga jezivog batrljka. Tada bi mu se učinilo da je šaka još uvijek tu i da će uskoro, kao i nekad, moći obuhvatiti balčak mača. Na žalost,

osakaćenje nije ostavljalo nade, ali se odmah utješio spoznajom da se u mačevanju podjednako uspješno služi lijevom i desnom rukom...

Konačno shvati da razmišljanja i kovanje planova, bar za sada, ne vode ničemu. Nastojeći da snom obnovi izgubljenu snagu, prisili sebe na mirovanje pa najveći dio dana stane provoditi u slatkom drijemežu.

Spavao je tako čvrsto da nije čuo ni kad se ogromni ključ okrenuo u bravi. A osobe koje su prišle njegovoj ćeliji nisu bile baš obazrive jer su razgovarale glasno i hodnik je odzvanjao od njihovih teških koraka. Jedino su debela željezna vrata zaustavljala buku.

Le Fort se prenuo tek kad su ona zlokobno zaškripala. Sjedajući na krevet, primijeti kako stepenicama ne silaze vojnici koji su mu obično donosili jelo, nego dva elegantno odjevena muškarca. Jedan je bio u zelenkastoj uniformi i bijelim čizmama, a od njega se širio jaki miris parfema. Po njegovim pogrbljenim leđima i kao mjesec okruglom crvenom licu Le Fort u njemu prepozna guvernera Thomasa Warnera. Još mu je manje trebalo da u onom drugom prepozna viteza de Maubraya. Usprkos svojoj eleganciji, doimao se pred kapetanom kao gaskonjski kadet jer je bio napudran i pun ordenja na zlatom izvezenoj uniformi.

Le Fort ustane i ukipi se pred njima raskrčivši malo noge. Lijevom se rukom podboči i zauzme neugodan, ponešto prijeteći stav.

Warner se zaustavi na tri koraka od njega i zagleda se u njegovu kukavnu odjeću. Bio je doslovce u dronjcima. Kroz rupe na mundiru vidjelo se ponegdje golo tijelo a na grudima probijali se dugi čuperci crne kovrdžave dlake. Hlače su mu bile mrke, malo nagorjele usljed eksplozije.

Guverner se namrgodi, stane odmahivati glavom i okrene se prema Maubrayu, kao da i njega želi upozoriti na Le Fort ovo žalosno stanje.

- Što ste se zabuljili? - upita Yves drsko. - Ne zaboravite da pekari nisu ništa bolji od mlinara. Zar ste vi uvijek plovili samo po mirnome moru?

Maubray stupi naprijed, postavi se ispred kapetana i reče:- Dragi Le Forte, pred vama je guverner, kapetan Thomas Warner, bit ću vam zahvalan

ako to ne zaboravite.- Kad mu čovjek pogleda čizme i sve te privjeske, odmah zna koliko je sati - odvrati Yves.

- Moraš biti glup poput goniča magaraca i slijep kao krepana koza pa da odmah ne pogodiš kako guvernerovi nabavljači dolaze iz Španjolske ili Nizozemske. Lako li se proljepšati gusarenjem!

-- Kapetane Le Fort - reče Warner strogo - vi ste majstor toga zanata, kako se meni čini. Međutim, dopustit ćete da je gusar dobar samo dok ga ne uhvate.

- Vidi vraga! - poviče Yves. - Pravo je govorio kapetan Barracuda pod čijim sam zapovjedništvom nekada plovio: »Ako ti je suđeno da svršiš na vješalima, nećeš poginuti od mača.« Bogami, kad čovjek ima tako dugi vrat i debelu stražnjicu kao vi, ne bi smio toliko spominjati vješala!

- Gospode bože? - poviče Maubray. - Vi ćete, Le Fort, sigurno razljutiti guvernera. Priznajte da je prema vama velikodušan i strpljiv. Obuzdajte se, molim vas, ne dolazimo k vama kao neprijatelji. Uostalom, naša dva naroda nisu u međusobnom ratu. Ne biste ni bili ovdje da niste onako mučki napali naše brodove...

Maubray pogledom potraži Thomasa Warnera kao da od njega očekuje odobravanje, ali se on samo nakašlje i pokaže očitu zlovolju.

- Usprkos svemu - nastavi vitez - guverner i ja odlučili smo da prema vama budemo izuzetno blagi.

- I vrijeme je! - uzvikne Le Fort. - Već me čitavu vječnost hranite graškom i maniokom. Oko zuba mi se počela hvatati mahovina, a crijeva su mi tako prazna da bih mogao progutati čitavu desetinu Engleza.

- Strpite se - reče Maubray - pobrinut ćemo se da vas dolično hrane. Donosit će vam i više nego što možete pojesti.

- Sutra brijemo besplatno! - ironično će Le Fort. - Obećanje ludom radovanje!- Ne sutra, nego sada odmah...- Onda mi donesite pečenu kokoš i burence vina - naredi Yves.

- Pobrinut ćemo se. Recite mi, kume, jeste li razmislili o onome što sam vam predložio kada smo razgovarali na Monarchu?

- Neka me kuga odnese ako sam i riječi zapamtio o onome što ste mi tada rekli - odgovori gusar. - Prazan želudac nema ušiju.

Maubray se malo nakašlje i priđe malo bliže, tobože radi povjerljivosti, ali je u stvari tragao za riječima kojima bi pustolovu ponovio sve a da ga pri tom ničim ne povrijedi niti izazove njegovu srdžbu.

- Vidite, Le Fort! - nastavi Maubray - već sam vam objasnio kako smo se ja, komodor Penn i kapetan Warner složili u tome da ste izuzetno vrstan pomorac i vojnik. Spomenuo sam i to da naš narod, bolje od vašega, zna odati priznanje svojim građanima za učinjene usluge. Zar niste shvatili da vam pružam priliku da se spasite?

- Ah! - reče Le Fort. - Jedan želi da me spasi, a drugi mi prijeti vješalima? Kako hoćete da se čovjek prazna želuca kao ja u svemu tome snađe?

- Da ne duljim - požuri Maubray s objašnjenjem - ponudio sam vam da uđete u našu službu.

- Ah, tako?- Ako me pamćenje ne vara, vi ste pomalo služili pod svim zastavama, čak i pod

španjolskom, zar ne? Ne bih se baš zakleo da se niste borili na strani nas Engleza kad smo ratovali protiv vaše zemlje.

- Nikada! - reče Le Fort - i to mi je žao jer bih s veseljem gledao kako vam netko skida glavu.

- Jako ste osvetoljubivi - primijeti Maubray s prizvukom žaljenja u glasu. - Držao sam da ste pametniji... 0, da, mnogo pametniji...

Nastade tajac te se vitez zagleda u pustolova očito razmišljajući na koji bi ga način najlakše pridobio za svoje planove. Yves ni da okom trepne. Još uvijek je stajao malo raskrečenih nogu i podbočen lijevom rukom, kao da očekuje napad, dok mu je ranjena desnica nemoćno visila niz tijelo.

- Želio bih znati - reče on iznenada - što ste učinili s redovnikom Fauvelom.Maubray ne odgovori odmah.- Da! - nastavi pustolov - zanima me što se s njim dogodilo... Znate, ne biste mu smjeli

učiniti ništa nažao. Po mome mišljenju, dovoljne su bile i one muke što ih je proživljavao dok smo zajedno bili u brodskom zatvoru.

Vitez pogleda gusara ispod oka. Ovaj to primijeti i nasmiješi se, ali tako opako da Škot i protiv svoje volje ustukne. Yves to iskoristi te nastavi istim tonom:

- Gospodine, ne bih se želio naći u koži onoga koji je mome fratru eventualno nanio neko zlo! Trista mu jada, ja još uvijek ne držim sebe otpisanim.

- Nikakvo se zlo nije dogodilo vašem svećeniku - umiri ga Maubray - ali se upustio u avanturu koja bi ga mogla skupo stajati. Znam kakvo vas prijateljstvo s njim povezuje. Međutim, moram vam priznati da je otac Fauvel zatečen kako u spremištu Monarcha luduje s jednom ropkinjom koja je prije toga bila izbičevana. I ne samo da je uhvaćen na djelu nego je sama ropkinja uputila na španjolskom jeziku komodom Pennu pismo o svećenikovim napadima na njenu čast. Pogađate li što to znači? Može biti optužen za blud i nedopuštene odnose s obojenom ženom...

- Lako je moguće da ta ženka ne laže - odvrati Le Fort nimalo zbunjen. - Otac Fauvel je jedan od onih fratara koji su kadri isprazniti čitavu smočnicu čim gvardijan načas izađe iz samostana. Pa ipak, ja ostajem kod onoga što sam rekao. Neka se čuva svatko tko se usudi dirnuti u moga fratra.

Začuje se dubok uzdah a onda guverner Warner stupi naprijed, odmakne u stranu Maubraya i reče obraćajući se Le Fortu:

- Nešto mi povisujete glas, pijetliću. Reklo bi se da još ne shvaćate u kakvom ste položaju. E pa, dopustite mi da vas na to podsjetim: vi ste zarobljenik i nemate prava da išta naređujete, a još manje da prijetite!

- Prokletstvo! - vikne ljutito Le Fort. - Za te lijepe riječi zaslužujete da vam smjesta isprašim tur.

Maubray u posljednji čas uhvati Wamera za hlače i povuče ga natrag. Trenutak zatim stražari čvrsto pograbe Le Forta. Guverner pocrveni kao rak a žile mu na čelu nabreknu kao da će prsnuti. On plane:

- Pokušao je udariti kapetana Warnera! Svetog mu Džordža! Stavit ću ga na muke! Dat ću ga raščetvoriti! Prokleti francuski vrag! Kako se samo usudio dići ruku na jednog Wamera! Coxone! Ej, Coxone!

- Tiše! - zapovjednički će Maubray. - Prije svega, Coxon nije ovdje. Savjetovao sam vam da me ne pratite i objasnio kako s ovim čovjekom želim razgovarati nasamo... Budite tako dobri povucite se, jako se bojim - doda poluglasno - da ste provalom svoga bijesa već ugrozili moj plan.

- Kako! - reče Warner. - Kako! Zar ću dopustiti da me vrijeđa i da mi prijeti taj obični francuski razbojnik? Naredit ću da ga objese! Coxone, dođite ispovijediti toga nitkova!

Bilo je dovoljno razloga da sada plane i Maubray, ali kao rođeni diplomata znao je da bijes ne vodi ničemu. On se obuzda i reče mirno ali odlučno:

- Vrlo mi je žao, guverneru, što moram zabraniti da dirate u ovog zarobljenika. On pripada meni. Poznata su vam Cromwellova naređenja. Ne želim prekršiti ni jedno, a savjetujem vam da i vi tako postupate. Zato vas molim da se povučete i da me ostavite nasamo s kapetanom Le Fortom.

Le Fort primijeti kako na sam spomen Cromwellova imena guverner mijenja boju. Hoće li od straha zaista otrpjeti poniženje?

Guverner primijeti mnogo mirnije:-• Zar namjeravate ostati sami s tim čovjekom? Pa to je čudovište, on će vas ubiti!- Imam uza se pištolj - odgovori Maubray.- Kad je tako, ja odlazim - zaključi Warner. - Namjeravao sam vam pomoći i žao mi je što

me niste razumjeli. U međuvremenu, ovaj razbojnik može i čekati... Porazgovorit ćemo nas dvoje još i prije nego ga uspijete pridobiti... Zbogom.

On se odlučno zaputi prema stubištu, ali se zbog silne uzrujanosti spotakne već o prvu stepenicu i dlanovima se dočeka na drugoj. Nekako se opet uspravi i opsuje, rukom zaprijeti Yvesu a onda se izdere na stražare:

- Izlazite svi napolje!- Neka jedan ostane pred vratima! - popravi ga vitez.Maubray počeka dok se svi ne udalje, a onda se mirno ushoda po ćeliji. Le Fort ga je

pratio pogledom ne mičući se s mjesta. Nimalo nije izgubio od svoga dostojanstvenog držanja i za čitavu je glavu nadvisivao Škota.

Maubray zastade nasred prostorije i upita:- Jeste li čuli kapetana Warnera? Shvaćate li kakvu vam sudbinu sprema?Kako Yves ne odgovori, on nastavi:- Čuli ste kako sam morao ustati u vašu obranu. Wamer brzo plane. On je izvrstan vojnik,

izvrstan guverner, ali ništa više. Da se ja nisam upleo, već biste sada visili...- Jest, mogao je narediti da me objese - prizna Yves - ali bih trojici-četvorici smjesta

iščupao grkljan, a ponajprije njemu, i to ovom jedinom rukom...- Ne, kapetane, imamo mi pametnijeg posla. Slušajte me. Već ste se mogli uvjeriti kakav

je čovjek kapetan Warner, zato vas vjerojatno neću začuditi kada kažem da je naumio pogubiti oca Fauvela do kojega toliko držite. Jedva sam uspio spriječiti da ga ne izvede pred sud... Odustao je od toga nauma jer me se boji i zna da uživam Cromwellovo povjerenje. U svemu što se izravno ne odnosi na otok Saint-Christophe i na njegovu upravu, mora mi se donekle i pokoravati. Upravo mi je zbog toga uspjelo iščupati Fauvela iz njegovih kandža.

- To vam služi na čast - reče Le Fort. - Časne mi riječi, toga od vas ne bih očekivao. Ali, zašto su nas razdvojili? Čega se imaju bojati od jednonogog svećenika i jednorukoga gusara? Nije li ova ćelija dovoljno velika za nas obojicu?

- Zar vam je toliko stalo da opet vidite oca Fauvela?- Grom i pakao! I te kako mi je stalo! Mi se privlačimo kao magnet i željezo. Kamo krene

jedan, polazi i drugi...- Ovisi samo o vama hoćete li ponovo vidjeti Fauvela.

- Ah, ah! - uzvikne gusar. - Naslućujem da ćete mi predložiti nekakvu pogodbu. Ne budete li se odviše cjenkali, vjerujem da ćemo se složiti, gospodine. Rado se sporazumijevam sa svakim tko ne želi da me nasamari. Zaista ne volim ići pješke dok neki nikogović uza me jaše. A upozoravam vas i na to da mi nitko nije stao na žulj a da istog trena nije okusio oštricu moga mača... Govorite, dakle, nikada nećete imati pažljivijeg slušaoca od mene...

- Već sam vam rekao, kapetane, da je Fauvel u velikom sosu. Priznao sam i to da bi nam ljudi vaših sposobnosti mogli pružiti dragocjenu pomoć ne samo ovdje na Saint-Christopheu nego i na drugom mjestu. Zaštitnik Republike ima dalekosežne planove i neobično je darežljiv. Svi oni koji mu na bilo koji način pomognu dobit će dostojnu nagradu. Nađete li se i vi među njima, postarat ću se da dobijete položaj i čin koji svakako zaslužujete. Dobro znamo, Le Forte, da se rijetko tko može mjeriti s vama...

- I ja sam toga svjestan - reče Yves nimalo skromno.- Pristanete li, dakle, da služite pod našom zastavom, štošta će za vas i za redovnika

odmah krenuti nabolje. U prvom redu, Warner vam više neće moći naškoditi, a pravo da kažem, ja ga ne mogu stalno nadzirati. Taj čovjek pati od nesanice i dok pred zoru još svi spavaju osim stražara, lako vas može iz čistoga hira dati zadaviti. Dakako, moja bi intervencija došla prekasno... Međutim, kad biste bili na slobodi, ništa protiv vas ne bi mogao poduzeti...

- Prevedeno na govor palubnog mornara, to znači - reče Le Fort - kako mi predlažete da postanem Englez.

- Tako nešto.- Znači, vi mislite da sam gubitkom jednog oka i jedne ruke ostao samo upola Francuz?

Ali, do vraga, srce mi je ostalo čitavo!- Nastavite li tako, kapetane, bojim se da neće ni ono zadugo. Prestanite se tvrdoglaviti i

radije razmislite o mome prijedlogu.- A ako ga jednostavno odbijem?- Pogriješit ćete. Warner će vam se osvetiti.- Znači, dat će me jednostavno objesiti...- Možda i neće. Zna on stotine načina kako da čovjeka otpremi na drugi svijet. To može

biti hitac iz pištolja ili puške, omča oko vrata, ah smrt i ne mora nastupiti tako naglo. Čuo sam kako je Warner nekoga čovjeka dao baciti među zupčanike mlina za drobljenje šećerne trske. Najprije su mu bile zahvaćene noge a zatim i čitavo tijelo. Kako glava nije mogla proći, otkinula se i otkotrljala daleko poput kugle.

- Mora da je taj bio Francuz, i to baš Bretonac, jer jedino u mome kraju ljudi imaju tako tvrdu tikvu.

- Glava mu više nije mogla poslužiti.- Tko zna! Da ste je pogledali izbliza, možda bi vam bila pljunula u lice!Maubray nestrpljivo uze tapkati nogom.- Odlučili ste, dakle, da završite među mlinskim točkovima?- Ne! - hladnokrvno će Le Fort. - Iznijeli ste svoj prijedlog i treba mi vremena da o njemu

razmislim. Ako ga prihvatim, hoćete li mi vratiti svećenika?- Hoću!- A što bi trebalo da učinim?Maubray se odjednom razvedri pa će sa smiješkom:- Reći ću vam kada za to dođe vrijeme. Što je dakle? Pristajete li?- Samo časak! Ja ću vam dati odgovor kada za to dođe vrijeme... to jest, kad mi u ćeliju

pošaljete oca Fauvela.- Dobro - zaključi Maubray. - Čovjek sam od riječi, a imam i srca. Poslat ću vam vašega

druga. Sutra u podne doći ću po odgovor.- Ništa ne poduzimam, a pogotovo ne donosim važne odluke a da se prethodno ne

posavjetujem s ocem Fauvelom, shvaćate li? Dajte mi vremena do sutra navečer.Vitezovo lice ozari se vidljivim zadovoljstvom i on reče:- Pristajem. Sada ću narediti da vam donesu jelo. Čim dobijem vaš pristanak, dodijelit ću

vam u tvrđavi posebne odaje. Warner vam više neće moći naškoditi.- Ne zaboravite burence vina - preporuči pustolov.

- Neću zaboraviti. Do viđenja, kapetane, i poslušajte glas razbora!- Udavio se u dimu lule, dabogda. - opsuje poluglasno Le Fort tako da ga Škot ne čuje.Uostalom, Maubray je u mislima već bio daleko. Na pamet mu je pala jedna druga

zatvorska ćelija u tvrđavi Charles.On se zaputi kamenim stepenicama i kad stigne pred vrata, veselo domahne Le Fortu.

Pošto ih stražar zaključa, naredi mu:- Povedite me u ćeliju one mlade crnkinje koju su uhapsili zajedno s ocem Fauvelom...

9.

VITEZU SU DRAGE I ŽENE OBOJENE PUTI

Roza se u zatvoru znala trgnuti i na najmanji šum. Živjela je gotovo u potpunom mraku, ali je jasno čula kako se oko nje naganjaju štakori. Dodirivali su je, trčkarali joj po rukama, nogama i golom trbuhu, a kad bi zadrijemala, prelazili su joj i preko lica te se naglo budila. Ponekad im je nazirala i obrise. Ponajčešće se sva šćućurena držala kuta kao da im želi pobjeći. Njih je to, izgleda, samo veselilo pa su postajali još drskiji i napadali je, ali bi se na njen najmanji pokret ili povik razbježali i kao nekim čudom nestajali u debelim zidovima.

Kad se vrata ćelije otvoriše, Roza naglo ustane i pobjegne u suprotni kut. Prošla je kroz tolika iskušenja, izdržala tolike nezaslužene kazne da se uvijek bojala onog najgoreg. Uostalom, zar je išta radosnog moglo ući u njen život kad ju je sudbina od rođenja predodredila za patnju?

Druge su mulatkinje mogle od Providnosti očekivati svako dobro. Nisu bili rijetki slučajevi da je otac, doseljeni bijelac, poklonio slobodu takvom djetetu. I ona bi bila tako prošla da u ono vrijeme nije na Saint-Christophe stigao Don Frederico de Tolede sa svojom armadom. Od onoga dana, na žalost, počele su sve njene nevolje.

Ona bojažljivo sakrije rukama grudi. Pomislila je, naime, da joj kao i obično stražar donosi jelo, a primijetila je kako je ta čeljad bestidno guta pogledom dok je teškom mukom gutala odvratnu pljesnivu kašu.Silno se iznenadi kad opazi viteza de Maubraya. Pratili su ga stražari, ali ona zapazi samo njega i odmah ga prepozna. Ta bio je to onaj isti gospodin što je toliko pohvala izrekao o njenoj ljepoti pa je onda surovo udario kad je od njega molila milost.

Nikakvo dobro nije mogla očekivati od takva čovjeka, usprkos obećanjima što joj ih je dao poručnik Bradley. Ona stade drhtati čitavim tijelom i sklopi ruke kao na molitvu.

- Dobar dan! - dobaci Maubray primičući se polako.Roza ne uzvrati pozdrav nego u Reginalda upre pogled pun zebnje. Doduše, obratio joj se

ljubazno, čak i veselo, ali je znala da se uvijek treba čuvati onih koji kao da su stvoreni drugima zadavati bol, pogotovo kada pokazuju veselo lice.

Maubray je bio izvrsno raspoložen. Kad se pravo uzme, svoj razgovor s kapetanom Le Fortom mogao je smatrati uspješnim. Ako još i nije mogao likovati, smio se barem nadati da je pustolov već krenuo putem koji je on želio. Zašto Yves ne bi sada išao do kraja? Zašto da ne prijeđe na stranu Engleza? Maubray je bio uvjeren da on neće dugo oklijevati i da će umjesto vješala radije izabrati raskošan život koji ga očekuje u Cromwellovoj službi.

Maubray se sve više primicao Rozi i već mu je na licu opazila posprdan osmijeh koji je otkrivao njegove, kao u vuka oštre zube. Na dva koraka pred njom on se zaustavi i reče:

- Što je, djevojko? Više me ne prepoznaješ? Zar me se bojiš?Pomisli kako će se ona opet baciti na koljena i moliti ga za milost, a kad vidje da stoji i

šuti, nastavi:- Hajde odgovori! Je li moguće da me se više ne sjećaš?- Sjećam se - reče ona jedva čujnim glasom.Priđe joj i nježno je uhvati za ruku, ali je Roza istrgne i prinese k licu, kao da se želi

zaštititi od novog udarca. Maubray je opet prihvati i primijeti:- Kako samo dršćeš!

Rekavši to, oslobodi joj ruku i stade je zagledati kao seljak kad na sajmu kupuje kravu.

10.

OTAC FAUVEL I LE FORT OPET ZAJEDNO

Tamničari su upravo ušli u ćeliju kapetana Le Forta i položili na tlo nosiljku na kojoj je ležao otac Fauvel. Le Fort nije rekao ni riječi nego se ushodao gore-dolje čekajući da oni izađu. Šutio je i Fauvel pa da ih je netko potajno promatrao, lako je mogao zaključiti kako su ta dva muškarca zakleti neprijatelji i kako su bijesni što ih je viša sila natjerala da budu zajedno. Upravo je takav utisak želio izazvati Yves.

Kad koraci Engleza najzad prestadoše odzvanjati hodnikom, Le Fort počeka još neko vrijeme pa, uvjerivši se da ih nitko ne prisluškuje, naglo reče:

- Taj vitez de Maubray zaista je poštenjačina, zar ne? Nikada ne bih ni pomislio da će održati riječ. Moram priznati da sam se u njemu prevario.

Kako svećenik odvrati muklim gunđanjem, Yves nastavi:- Ne vjerujem da ćete pobijati moje mišljenje ako vam kažem da ćemo iz ovih zidina izaći

još prije nego svane dan.Budući da je otac Fauvel i dalje uporno šutio, Yves stane pred njega i ispitivački ga

pogleda. U ćeliji je bilo vrlo mračno, ali je gusar jasno razabirao na nosilima svećenikovu priliku, njegovu zadignutu mantiju te oko odsječene noge povoj koji se doimao kao ogromno čudovišno jaje.

Franjevac duboko uzdahne, promeškolji se na svome ležaju oslanjajući se na laktove, a onda Yves opazinjegovo mršavo, od groznice ispijeno i čekinjavom bradom obraslo lice.

- Taj podlac Maubray toliko mi je toga napričao da mu ništa nisam povjerovao - izjavi otac Fauvel tonom kao da nekoga poučava. - Posebno je naglasio da će me dati premjestiti u vašu ćeliju...

Tu se svećenik nekako zagrcne pa nastavi s bijesom:- A, ne! Neću da vjerujem! Što mi je ono rekao? Kakav ste to posao sklopili? Navodno ćete

će prodati Englezima samo da se dokopate slobode?- Bože moj! - uzvikne Yves pomirljivo. - Otkrio sam da je englesko sljedovanje daleko

obilnije od našega, a kako na žalost imam želudac u kojemu mi stalno krči, dopustit ćete, pope, da i na njega moram neprestano misliti...

- Zar vjerujete da ja nemam crijeva? - plane Fauvel. - Baš su mi sada sasvim prazna, ali bih radije gorio u paklu nego da postanem izdajica samo zato da ih napunim kruhom i paprikašem!

- Ja ne mislim tako - odvrati Le Fort. - Riječi koje ste upravo izrekli još mi jednom potvrđuju kako gladan čovjek, pa bio on i svećenik nepokolebljive vjere, nije sposoban hladno rasuđivati. Oče moj, potrebno je slušati glas svoje utrobe...

Umjesto odgovora Fauvel promrmlja nešto nerazumljivo, a gusar se ushoda po ćeliji i ne osvrćući se više na njega. Svećenik se opet opruži na nosilima pa i sam ušuti.

Prvi put nakon tolikih godina kao da se između ta dva muškarca uvuklo neko prikriveno neprijateljstvo. Međutim, zbog toga se Yves nije mrgodio ni inatio. Naprotiv, spopadala ga je želja da se smije, i bio bi se stvarno nasmijao da su mu donijeli jelo što mu ga je vitez de Maubray obećao.

Otkako je on otišao, a još i prije nego su mu u ćeliji doveli oca Fauvela, pustolov je neprestano razmišljao o Škotovu prijedlogu. Više mu nije izgledao uvredljiv, čak je bio spreman da potvrdno odgovori tom okorjelom izdajniku.

Već se spremao da ponovo pokuša pridobiti oca Fauvela, kad napolju začuje neku buku. To su se vratili stražari i okretali ključ u ogromnoj bravi. Vrata se uskoro otvore a Yves ugleda dva čovjeka s velikim poslužavnikom u rukama.

Gusaru nije trebalo dugo da opazi što su donijeli. Čim ugleda bocu, pograbi je ne čekajući da vojnici polože na stol poslužavnilc i stade požudno piti.

Ovi su ga promatrali sa smiješkom. Više se nisu ponašali izazovno, ali je Le Fortu smetalo što u njega bulje, pa ljutito lupne nogom i poviče:

- Što ste se zablenuli? Zar nikada niste vidjeli čovjeka kako pije? Kuga vas odnijela! Zadavit ću vas ako smjesta ne izađete!

Vojnicima nije trebalo reći dvaput. Čim prijeđoše preko praga, vrata se za njima bučno zatvoriše. Le Fort priđe tada Fauvelu i reče:

- Pogledajte, topniče, ovo je vino iz Francuske. Pitam se kako su ti lupeži do njega došli. Nadam se da ćete i vi gucnuti malo našeg vina.

- Ni govora! - ljutito odvrati Fauvel. - Pa da je i ono najbolje, s pariških brežuljaka, ne bih ga okusio jer se u dodiru s onim psima Englezima okaljalo.

- Ne bih rekao, ima božanstven okus...Le Fort se okrene i pogleda na poslužavnik. Lice mu ozari široki osmijeh i on uzvikne:- Eh, pope, ova boca ima i društvo. Moje oči vide kopuna i šunku. Kopun je mršav i

vjerojatno tvrd kao mahagonijevo drvo ali, zaboga, na nečemu moram malo naoštriti zube. Gladujem već tako dugo da su mi krajnici obrasli mahovinom.

- Juda! - vikne Fauvel.Le Fort je već bio posegnuo za hranom, on onda se naglo uspravi pa ljubazno reče

okrećući se k svećeniku:- Nešto ste kazali?- Rekao sam: »Juda!« - odvrati redovnik.- Da vam život, pope, nije odjednom omrznuo? - upita Yves što je mogao ljubaznije.- Bog mi je svjedok da bih radije umro od gladi nego dotaknuo to jelo i piće pa time

počinio grijeh izdajstva. A vi se, dijete moje, spremate da baš to uradite. Zato sam vas i nazvao Judom...

- Tisuću mu bogova! - zagrmi Le Fort. - Treba vas žaliti! Kakve li sve gluposti mogu izaći iz usta popa kojemu su odrezali nogu. Časne mi riječi, čovjek mora povjerovati da se i ono malo pameti što vam je Gospod dao nalazilo u nozi koju je kirurg Hammer nakon operacije bacio morskim psima. Kad se samo sjetim da ste sanjali i o biskupskoj mitri! Lijepo biste pod njom izgledali sa zastrašujućom bradom topnika! Možete li mi reći otkada to više nemate teka?

- Odonda kad sam vas skinuo s popisa Kristovih sljedbenika koji su mi nekada bili prijatelji... Jedite, Le Forte, gostite se! Prije ili kasnije spopast će vas grižnja savjesti pa ćete kao i Juda Iskariot prebaciti sebi omču oko vrata!

Le Fort dohvati kopuna onom zdravom rukom, zagrize u jedan batak i tako snažno potegne da se tijelo životinje raspolovilo. Jedan dio odloži na poslažavnik i spremi se da počne jesti onaj drugi, a onda zastane i reče:

- Kako ću moći blagovati ako neprestano budem morao odgovarati na vaša pitanja? Ponavljam još jednom: i vi ste gladni i žedni.

- Ni dotaknuti neću ono što dolazi od Engleza!- Dobro - reče Yves - dobro, ali kunem se da ćete požaliti! Kajat ćete se kad bude

prekasno jer, kada sve pojedem, ostat će vam samo mrvice. Osim toga, htio sam vam iznijeti svoj plan...

- Kakav plan?- O tome kako da nasamarim Engleze.- A na koji način, molim vas?- Pustite me da jedem... Pitam vas još jednom, hoćete li kopuna...- Neću... Objasnite mi o čemu se radi.- Popijte makar malo vina... Ima jaki okus maline, prosto klizi kroz grlo a žeže kao vatra...

A tek kopun, prijatelju! Mnogo je mekši nego što sam očekivao i ima okus lješnika...- Gle vraga! Ako ste već u Maubrayevoj milosti, zašto niste zatražili maline i lješnike kad

su vam toliko dragi?Kako su mu usta bila puna, Le Fort samo slegne ramenima.- Sve će vam to uskoro prisjesti - reče Fauvel. - Gorčina izdaje zatrovat će vam svaki

zalogaj, budite sigurni!

Le Fort odlučno odloži napola oglodan batak, popije nekoliko gutljaja vina, obliže prste i obriše ih o hlače, pa kad sažvaka zalogaj, upita bez ikakve srdžbe:

- Što zapravo, pope, osuđuje vaša vjera? Da li sam čin izdaje?- Svakako.- Znači, osudili biste me ako bih izdao Francuze prodajući se Englezima, zar ne?- Pa barem to je jasno.- Ali, ako bih, praveći se da izdaj em naše, izdao zapravo Engleze, bi li to bilo za osudu?- Nema sumnje. Premda...- Tra, ta, t a . . . pope! - vikne Le Fort. - Vjera naređuje: »Ne ubij!« ali vi svejedno dajete

odriješenje onome tko je pobio svu silu neprijatelja. Kad smo nekad u savezništvu s Englezima pobili mnogo Španjolaca, vi ste nam, oče, udijelili blagoslov. Sada, zaboga, kad se spremamo da zajedno sa Španjolcima ubijemo Engleze, morali biste nas opet blagosloviti!

- Tako je - reče Fauvel. - Kralj predstavlja božju volju, zato i naređuje.- Je li grijeh piti vino proizvedeno u vlastitoj domovini?- Ni govora.- A je li grijeh pojesti engleskog kopuna?- Samo po sebi, nije.- Još samo riječ, duhovniče. Biste li se vi osjećali grešnim kad biste se u hodu morah

služiti drvenom nogom koju je izradio engleski tesar?- To ne - odgovori Fauvel. - Ako jednoga dana odlučim odmagliti, bit će mi potrebna za

održavanje ravnoteže.- Eto, kakav ste vi čovjek! - poviče Yves. - Prihvaćate drvenu nogu što ju je od engleskog

mahagonija izradio Englez, i to samo zato da možete trčati, a meni zamjerate što od tih istih bezbožnika jedem šunku i piletinu da ne bih morao skapati od gladi!

- Mnogo toga vi ne razumijete, Le Forte.- Nije tako - odvrati Yves. - Nitko ne rasuđuje tako logično i zdravo kao ja. Ta sami ste

rekli da je u svemu Bog. On će, dakle, podjednako biti u drvenoj nozi koju će za vas dati izraditi Maubray, kao i u ovom kopunu i vinu. A kunem se da je to istina: okusite malo i odmah ćete se uvjeriti!

- Vi hulite!Yves slegne ramenima pa se nagne nad poslužavnik da omiriše šunku. Korica joj je bila

rumena i sočna te prosto tjerala vodicu na usta.- Ovu šunku, oče - reče on - treba izrezati na kriške, a to ovako kljast ne mogu sam

učiniti. Biste li bili tako dobri da mi pomognete?Jednom rukom uhvati tanjur i primakne ga svećeniku pa se stane ogledati za nožem. Do

Fauvelovih nosnica dopre uzbudljiv miris a gledajući Le Forta kako pohlepno jede, i njemu navali vodica u usta.

- Pomoći ću vam - odvrati Fauvel - ako mi objasnite svoj plan.- Zašto da o njemu govorim kad ste ga maločas osudili?- Kad je tako, neću rezati šunku!- Ne mari!Le Fort uhvati za badrljak i zagrize sočno meso tako snažno da otac Fauvel raskolači oči,

dok mu jabučica u grlu stade ludo poigravati.- Nikad u čitavim tropima nije bilo svinje s ovako ukusnim butom - izjavi gusar. - Bit će

vam krivo što je ne kušate. Znam, predomislit ćete se, ali tada će preostati jedino kost!- Kad se pravo uzme - reče Fauvel - grijeh i nije tako velik ako se samo pretvarate,

ponavljam pretvarate da ćete izdati Francuze kako biste lakše pobijedili njihove neprijatelje...

- Tim više što se to isplati za ovakvu šunku, kunem vam se!- Mislim da, ako i prodate dušu đavlu, ja sebi neću imati što predbaciti, jer sam vas

pokušao vratiti na pravi put. Nikako, dakle, ne mogu biti odgovoran za vaše grijehe.- Da znate samo kako im ovakvo vino oduzima svu težinu!- Hajte, Le Forte - promrsi svećenik - u vama je sam đavo. Dodajte mi taj komad kopuna...- Najprije gucnite malo v i n a . . . Ti Englezi i nisu tako glupi kao što mi mislimo...- Dijete moje, morala bi vas mučiti savjest, a vi ste eto ogrezli u iskvarenosti i sramoti.

- To isto, mislim, kaže za vas vitez de Maubray. Imam razloga vjerovati, pope, da je vama i laž sasvim laki grijeh. Čini mi se da sam ja osobno čuo kako ste se prijetili Inkvizicijom...

Svećeniku prisjedne zalogaj pa se nakašlje i uzrigne. Yves mu milostivo pruži punu bocu i reče:

- Pijte, a za ostalo ne brinite. Za svaki svoj čin ja preuzimam punu odgovornost.

11.

MAUBRAYOV PLAN

Iz sobe sa željeznom rešetkom na prozoru koju su im dodijelili u tvrđavi Charles, Yves Le Fort i otac Fauvel mogli su nesmetano pratiti sve što se događa napolju. Po dvorištu su se muvali vojnici zauzeti različitim poslovima. Jedni su prali svoje uniforme, drugi tesali drvene kolce da bi se određeni dijelovi utvrde njima pojačali. Navečer bi se okupljali u malim grupama te uz svirku frule i gaj da izvodili plesove svoga kraja.

Takvi su prizori obojicu ispunjali nesavladivom sjetom. U mislima su, naime, vidjeli kako to isto čine Francuzi u tvrđavi Saint-Pierre ili u Capesterrei na Saint-Christopheu, a usprkos daleko lakšem položaju u kojemu su se Maubrayovom zaslugom sada nalazili, još uvijek su sebe držali zarobljenicima.

Zar im na prozorima nisu bile debele rešetke? Znali su da ne smiju napuštati stan i da se u hodniku danonoćno smjenjuju stražari, određeni da ih nadziru.

Maubraya su vidjeli samo jedanput, a Le Fort je izračunao da se u toj uskoj i oskudno namještenoj odaji nalaze gotovo već dva mjeseca.

Ništa toliko nije ljutilo gusara koliko svećenikova drvena noga kojom je stalno nabadao po podu. Za osjetljive uši pustolova ta jednolična mukla buka bila je upravo jeziva. Fauvel za to nije mnogo mario nego je radi vježbe povazdan vukao tu svoju napravu, ili kako ju je on, zbog njena oblika, s pravom nazivao bocom.

Ni Le Fort više nije imao zavoja. Desna mu se ruka sada završavala batrljkom u obliku ružičaste gljives mnogim ožiljcima, ali je lijevu izvježbao do zavidne visine. Naumio je, čim mu to prilike dopuste, zamoliti kojeg majstora jedrara da mu za osakaćeni zglavak izradi kožnu navlaku.

Time je neprestano razbijao glavu, čak je izradio nacrt za tu svojevrsnu rukavicu. Predvidio je da će iznutra biti nabijena strunom, a izvana proviđena metalnom kukom koja će mu omogućiti da podiže predmete te po potrebi i zakvači ono što želi uzeti. Nestrpljivo je očekivao da se pojavi Maubray kako bi ga mogao zamoliti da mu dade izraditi tu neobičnu napravu.

Ako udaranje drvene noge po podu i jest mučilo Le Forta, ništa lakše nije bilo ni redovniku kad je njegov drug skinuo povez s glave.

Pred očima mu se ukaza grozna rana crvena kao sluzokoža, a ožiljak s neobično finom kožicom nabirao se čim bi gusar ma i najmanje maknuo usnama. Posebno je stradao njegov lijevi obraz: jedan dio usana bio je potpuno iščupan, a gdje je nekad stajalo oko, zjapila je sada vlažna rupa. Opekotina koju je zadobio Yves bila je tako duboka da je s lubanje nestala koža kao da ga je netko skalpirao. Onako ćelav i jednook, s natečenim licem punim ožiljaka doimao se jezivo i bio je neprepoznatljiv.

Svećenik se svim silama trudio da ničim ne oda koliko ga je taj mučni prizor potresao. Svome drugu ni riječi nije prozborio o njegovu žalosnom stanju, ali je i protiv svoje volje i usprkos sažaljenju što ga je za njega osjećao, okretao glavu kada god bi Yves razgovarao s njime licem u lice.

A Le Fort je mislio jedino na to kako da nadomjesti svoju desnu ruku. Za njega je to bio veliki gubitak. Izbijeno oko, u poređenju s nestalim prstima, bila je sitnica, pogotovo zato što je s onim preostalim vidio jasno i daleko.

Svoju ružnoću otkrio je Yves sasvim slučajno.

Jednoga dana doniješe im jelo na velikom srebrnom poslužavniku. Bio je neobično lijep i zacijelo skupocjen. Nije trebalo biti osobito domišljat da se odmah pogodi kako potječe s nekog španjolskog galijuna. Bogate arabeske i vijenci ugravirani oko njegovih rubova svjedočili su o prvorazrednom radu nekog toledskog zlatara.

Tanjuri s jelima zaokupljali su gusarovu pažnju mnogo više nego sam poslužavnik, zato je žurno prostirao stol. Kad je i posljednji bio smaknut, odjednom, kao u ogledalu, opazi neko nepoznato i tako stravično lice da i nehotice ustukne.

Instinktivno se okrene ne bi li otkrio neznanca čije se lice moglo odraziti u poslužavniku, ali ne opazi nikoga. Otac Fauvel, kao čaplja na jednoj nozi, gledao je u dvorište i pravio se kao da ne primjećuje užasno otkriće svoga druga.

Onom jedinom rukom Yves prijeđe preko svoga lica, od čela pa sve do brade, i pod dodirom otkrije mladu, posve novu kožu, nježnu i glatku kao saten.

Svećenik je još uvijek gledao napolje pa se Le Fort opet nagne nad poslužavnik. Shvati najzad da je sve to što u njemu vidi on sam. Prazna očna duplja obrubljena vlažnom sluzokožom, glatko čelo, gola lubanja, iskrivljena usta kao uzdom pritegnuta, ukratko, ta čudovišna maska bila je njegov novi lik koji zasada gleda samo njegov najvjerniji drug, a kasnije će i drugi prijatelji i znanci.

Od svega toga podiđu ga srsi pa se naglo uspravi. Više nije osjećao glad. Zamamljivi miris jela prestao je draškati njegove nosnice.

Još jednom prijeđe rukom preko lica pa kad pod prstima osjeti njegove nagrđene oblike, po prvi se put nakon onog kobnog sukoba s Englezima sjeti Julije.

Julija! Kako da joj se u ovakvu stanju usudi izaći pred oči? Zar je ne izlaže opasnosti da padne u nesvijest od straha što će ga u njoj izazvati?

Njegove nedoumice prekine Fauvel koji se iznenada okrenuo i rekao:- Čini mi se, kume, da nam u posjete dolazi vaš vitez de Maubray. Vidio sam kako žurno

prolazi dvorištem i ide prema našem stanu.Na to svećenikove riječi Yves podigne glavu pa im se pogledi susretnu. Fauvel se zbuni i

ušuti.Le Fort dugo ne prozbori ni riječi. Onim jednim okom zabuljio se u svećenika kao da po

izrazu njegova lica želi saznati što ovaj o njemu misli.Fauvel shvati da je njegov drug otkrio svoj sadašnji izgled, zato se opet vrati k prozoru.

Tako se želio pribrati i izbjeći odgovor na mučno i još neizgovoreno pitanje.Na žalost, bilo je to nemoguće jer Yves reče tiho i odmjereno:- Jeste li vidjeli, duhovniče, onaj srebrni poslužavnik?Fauvel se malo lecne, ali mu se Le Fortovo pitanje učini bezopasnim te sabrano odvrati:- Zaista je lijep.- Izrađen je u Španjolskoj - doda pustolov - a sudeći po njegovu zvuku, od čista je srebra,

zar ne?- Bah! - odgovori Fauvel s hinjenom ravnodušnošću - običan tanjur što ga je guverner

Warner sigurno zaplijenio na nekoj karaveli još dok se bavio gusarenjem.- Jeste li primijetili da može poslužiti i kao ogledalo?- Nisam.- E, onda priđite i ogledajte se u njemu jer želim provjeriti da li zaista tako užasno

nagrđuje sliku.- To nije potrebno - suho će Fauvel.Zastane malo kao da prikuplja hrabrost a zatim se naglo okrene gusaru i ozbiljno reče:- Strašni ste, kume. Otkrio vam je to poslužavnik. Pa što? Zar se tu išta može?- Znam - reče Le Fort - a što će biti dalje?- Dalje! Dalje! Ne postoji nikakvo dalje! - reče svećenik. - Bog je htio da sada tako

izgledate. Nemate prava da se stidite lika koji vam je dao Gospod.- Ali svi će od mene bježati!- Događalo se, kapetane Le Fort, da je na sam spomen vašega imena čitavo pučanstvo

znalo pobjeći iz jednoga kraja.- Više me nitko neće prepoznati!

- Pa što zato? Važno je da Bog prepoznaje one koji su s njime... Zar niste pomislili, kapetane, da vam je bila predodređena i kazna? Stalno ste pobjeđivali, uvijek tjerali svoju samovolju. Ispunjale su vam se i najluđe želje, zato je Providnost možda htjela da vas stavi na kušnju...

- Možda - reče Yves stojeći kao prikovan na mjestu.- Namjere Svevišnjega nisu mi poznate - nastavi Fauvel - a pamet mi je prekratka da bi ih

dokučio. Pa ipak, dugo sam razmišljao o onome što nam se obojici dogodilo. Ne vjerujem da smo sasvim slučajno osakaćeni i jedan i drugi. Ne vjerujem ni u to da me Bog bezrazložno doveo u blizinu mlade ropkinje kojoj je život od rođenja ispunjen patnjom. Lako je moguće, kapetane Le Fort, da nam je to opomena s neba i da je kucnuo čas kada se moramo popraviti.

- Možda! - opet reče Yves.Na vratima se začuje tiho kucanje. Le Fort značajno pogleda svećenika kao da ga pita tko

bi to mogao biti, ali se ovaj i ne pomakne.Yves se uspravi i vikne:- Naprijed!Vrata se polako otvore i oni ugledaju nasmiješeno lice viteza de Maubraya.- Dobar dan, gospodo! - pozdravi Škot.- Hajde, uđite! - odvrati pustolov - i okanite se prenemaganja. Danas se osjećam kao

zgnječena žaba!Smiješeći se i dalje, Reginald uđe i pažljivo zatvori za sobom vrata.U ruci je imamo kutijicu koju sada položi na stol, uz topla jela koja ni Fauvel ni gusar nisu

još ni dotakli.- Donio sam vam nizozemske cigare - reče on. - S jednim amsterdamskim kapetanom

sklopili smo dobar posao i on mi je iz pažnje predao ovaj mali poklon. Pomislio sam da će vas njihov duhan obradovati.

Vitez je očekivao da će svećenik izraziti zadovoljstvo, a kad vidje da je potpuno ravnodušan, razočarano se okrene k Le Fortu.

Ovaj je ukočeno stajao podbočivši se onom zdravom rukom, dok je batrljak ljevice položio na pojas. Toliko je stasom nadvisivao Maubraya da je iznenada postao svjestan koliko je malen u poređenju s tim divom. Međutim, kad mu pogled dopre do gusarova lica, koje je ranije gotovo sasvim skrivao zakrvavljeni ovoj, ustukne usprkos svojoj hrabrosti. Zastao je kao skamenjen, bez riječi i blijed kao krpa, sa širom otvorenim ustima.

Le Fort se stane cerekati, što njegovo lice učini još strašnijim.- Sada kad ste me dobro osmotrili - izjavi gusar - mnogo sam mirniji i zadovoljniji.

Siguran sam da će vas moja slika posvuda pratiti, a uvlačit ću vam se čak i u snove. Ali... oprostite, molim, prekinuo sam vas u govoru.

- Nesretniče! - poviče Maubray slomljenim glasom. - Usuđujete se još šaliti! Smijete se samom sebi!

- Zbog toga neću prestati da se smijem drugima. Vidjet ćete...Maubray opet pokuša da po izrazu Fauvelova lica pogodi što on misli o gusaru, ali ono

ostade nepronič- no pa vitez obori glavu i šutke se ushoda po sobi.Nakon izvjesnog vremena kao da se odjednom sjeti gdje je pa reče:- Oprostite što smetam baš u vrijeme ručka, ali nisam htio čekati. Upravo sam se rastao s

guvernerom Wamerom nakon što smo potanko razradili jedan plan s kojim želim da vas upoznam. Kladim se da se u toku ova dva mjeseca otkako ste ovdje niste prestali pitati što zapravo namjeravamo s vama?

Kako ni Fauvel ni Le Fort ne odgovore, on primijeti s izvjesnim razočarenjem:- Mislio sam da će s vremenom porasti i vaša znatiželja, a eto, vas kao da uopće ne

zanima što od vas očekujem. Da se možda niste predomislili usprkos datim obećanjima?- O, ne! - spremno odgovori Le Fort. - Obojici nam se žuri da izađemo na sviježi zrak.

Ovdje smo se već počeli gojiti...- Kad je tako, sve je u najboljem redu...

Iako su u sobi bile samo dvije stolice, vitez sjedne na jednu i to tako da istovremeno može držati na oku Le Forta i oca Fauvela. Ovaj je skrstio ruke na trbuhu i čekao da se Škot izjasni. Le Fort je i dalje stajao.

- Sasvim je, dakle, razumljivo - nastavi Maubray - da ćete i jedan i drugi uraditi sve što je u vašoj moći kako biste potpomogli našu akciju na Martiniqueu. Iskoristit ćete svoj utjecaj i veze. O tome smo se već sporazumjeli, zar ne?

Yves promrmlja nešto što je Maubray mogao shvatiti kao odobravanje.- Znam - produži vitez - da vas još može mučiti savjest pa bih i s tim htio raščistiti... Vi i

ne znate što se događa u Saint-Pierreu jer ste već tjednima od njega daleko, a sam Bog zna do kolikih je promjena ondje došlo. Pučanstvo je na otoku zahvatila panika, naseljenici ne znaju što im donosi budućnost. Iz Saint-Pierrea, Royala, Carbeta i okolnih mjesta pobjegli su mnogi doseljenici, jer se nakon sukoba izazvanih od ljudi kao što su Merry Rools, Plainville, Sigaly, Vignon i Beausoleil, više nisu osjećali sigurni. S pravom su se nadali, Le Forte, da će nakon vaše intervencije opet moći živjeti i raditi u miru.

On se živo zagleda u Le Forta pa će nakon kratke stanke:- Vidite da sam u sve upućen. A znate li tko mi dostavlja obavještenja?- Ne znam - prizna pustolov - ali se nadam da ćete mi to reći.Očito zadovoljan samim sobom, Maubray se opet nasmiješi pa objasni:- Imam špijune, neke ljude koje sam kao i vas uspio privući na našu stranu. O tome ću

vam pričati kasnije...Usprkos tome obećanju, Yves ga ipak prekine i reče:- Zanimalo bi me kako održavate vezu s tim špijunima. Mora da nije lako prebacivati

agente s Martiniquea na Saint-Christophe, pogotovo ne na engleski dio otoka. Doduše, brodovi saobraćaju između Capesterre i Saint-Christophea, ali ni jedan ne stiže do tvrđave Charles.

Maubray se značajno nasmiješi:- Na Martiniqueu imam agenta a njemu dostavljaju podatke svi koji su prešli u naš tabor.

Veza se održava preko Saint-Christophea. Jedan drugi agent preuzima obavještenja u Capesterri i dostavlja ih ovamo. Zašto bih vam tajio da se centar moje mreže nalazi na granici engleskog i francuskog dijela Saint-Christophea, i to u zaljevu Figuir? Da li sada razumijete?

- O, da - potvrdi Le Fort - sve mi je savršeno jasno. Jedino, bojim se da će ljudi guvernera de Poincyja prije ili kasnije otkriti vašeg agenta na Saint-Christopheu, a tada će vam se cijela organizacija raspasti.

- Mogu poželjeti samo jedno: neka se za naš naum ne sazna prije deset do petnaest dana a dotada ću ga, nadam se, vašom pomoći i ostvariti.

- U redu! A što ćemo mi morati učiniti?- Samo časak. Govorio sam vam o situaciji na Martiniqueu i rekao kako se ondje zbiva

nešto vrlo ozbiljno. Francuski je kralj uputio u Saint-Pierre poreskog inspektora, i to jednog ambicioznog i pokvarenog plemića kojemu je jedina briga da se što prije obogati. Bezobzirno i bez ikakva stida otima naseljenicima plantaže. A znate li kako? Obilazi posjede i, kako on kaže, provjerava im račune. Jadnici muku muče s obrađivanjem zemlje i jedva sastavljaju kraj s krajem, pa potpuno zanemaruju vođenje knjiga. Vitezu de Villersu nije onda teško pronalaziti u računima pogreške, razne propuste pa čak i utaje poreza. Što tada radi? Predlaže im nagodbu na koju moraju pristati ako žele izbjeći zatvor, a u težim slučajevima i plijenidbu. A evo kako se taj posao obavlja: vlasnik jeftino proda vitezu dio svoga posjeda, a on ne poduzima gonjenje. Siromah povjeruje da je sve u redu i da s tim neće više imati briga. Međutim, Villers se nakon nekog vremena vraća i postavlja novi zahtjev. Vlasnik opet popušta i tako mu se imanje smanjuje na polovicu. Kad je posjed premalen, Villers umjesto zemlje uzima robove. Nastavi li tako samo još šest mjeseci, postat će najbogatiji čovjek na Martiniqueu. U njegovim će se rukama naći više od polovine obradive zemlje.

Le Fort značajno pogleda svećenika, ali ovaj ni da okom trepne.- Ako se ne varam, rekli ste da se zove vitez de Villers, zar ne?

- Jest: vitez de Villers, a uživa kraljevu podršku. Već je jednom boravio na Martiniqueu i nešto me u posljednji čas spriječilo da se s njim sastanem. Ukratko, sada je opet tu. Da ga možda i vi ne poznajete?

- To mi je ime nekako poznato - odvrati nemamo Yves.Maubray se odjednom sjeti da će im se ručak ohladiti pa reče:- Prihvatite se vi jela, slušati možete i jedući.- Ne, ne! - upadne mu u riječ Le Fort - jako me zanima to što pričate. Uvjeren sam da će

mi tek porasti kad budete završili. Nastavite, molim vas.- Gdje sam ono stao? Ah, da, govorio sam o nevoljama naseljenika...- Jest - reče Yves - i o vitezu de Villersu. Što mislite, zašto taj čovjek može tako

nekažnjeno vršljati a da se ne uplete generalica? Tko ga podržava? Tko mu pomaže? Konačno, bilo bi dovoljno da gospođa du Parquet izvijesti o svemu njegovo veličanstvo kralja pa bi zločinačka rabota te osobe odmah prestala.

- U tome se varate! - uzvikne Maubray. - Villers je doputovao s punim ovlaštenjima, a u svoju igru vješto je uvukao i majora Roolsa. Baš mu on odaje koje su plantaže najvrednije, u kojih bi posjednika poslovanje moglo doći pod udar zakona. A što se tiče generalice du Parquet, izgleda da je on u njenom dvorcu rado viđen gost.

- Ah! - reče mrgodno Le Fort.- Vidite i sami - vatreno će vitez - da više nema smisla pretjerano se opterećivati

savješću. Umjesto da na otoku štiti naseljenike, generalica dopušta da ih pljačkaju a kralj zatvara oči. Izgleda da je korupcija zahvatila i vojsku, sve one koji imaju bilo kakvu vlast, jer ni oni ne poduzimaju ništa. Nekad bi se plantažeri bili pobunili, ali sada šute i trpe, inače bi Merry Rools poslao na njih vojnike. Sve to mora prestati. Mislite na rad tih čestitih ljudi. Sjetite se što su sve nakon odlaska iz Francuske pretrpjeli dok nisu raskrčili zemlju, podigli kuću, odgojili djecu a, najzad, pridonijeli i moći francuskog kraljevstva. A eto, kakvu nagradu dobivaju za svoj trud, kako im se pomaže u nevolji! Morali su se boriti protiv divljih urođenika sve dok ih nisu otjerali. Zemlju su im otimali izlažući opasnosti vlastiti život, ali niti tko cijeni te njihove žrtve, niti ih vlastodršci sažaljevaju. Drsko ih potkradaju naočigled samoga kralja, a on ništa ne poduzima.

- Prije ili kasnije generalica du Parquet će u sve to unijeti reda - promrsi Yves.- Varate se! - odvrati udvorno Maubray. - Poznajem ja dobro generalicu, mogu čak reći

da je nitko ne poznaje bolje od mene...Zastane malo kao da pribire sjećanja pa i ne opazi kako Le Fort od bijesa stišće svoju

ogromnu šaku.- Jest, izvrsno je poznajem i mogu tvrditi da po njenu mišljenju uvijek ima pravo onaj koji

posljednji uzima riječ. Merry Rools je lopuža i radi od nje što hoće. Ona sada čeka da joj stigne djever, upravo imenovan za guvernera. Međutim, vrlo je vjerojatno da on uopće neće doći na Martinique, bar do sada nije pokazao kako mu se žuri da preuzme tu dužnost. U međuvremenu, kolonija propada. Ako vi, Le Forte, imalo suosjećate s tim poštenim ljudima koje grubo razvlašćuju, pomoći ćete mi da ih spasim.

- Da ih spasite? - u čudu će gusar.- Tako je! Nastanit ćemo se na otoku mi Englezi. S našom vlašću sve će se izmijeniti, ali

da do toga dođe, morate nam pomoći vi.- Da čujemo kako - reče Le Fort.- Iz Engleske su nam kao pojačanje stigla četiri broda i njima će zapovijedati komodor

Penn. Mislim da ti brodovi raspolažu dovoljnim snagama za opsadu Martiniquea. Može se dogoditi da dobijemo i nova pojačanja, ali mi iskustvo nalaže oprez. Ne želim doživjeti novi poraz, zato neću stupiti u akciju sve dok ne budem siguran da će nam tvrđava Saint-Pierre pasti u ruke a da ne opalimo ni jedan metak. Kapetane Le Fort, zar vi ne poznajete tvrđavu Saint-Pierre bolje nego itko drugi?

- Poznajem joj svaki kutak, bolje nego vlastiti džep.Ne skidajući svojih živih očiju s gusareva unakaženog lica, Maubray malo razmisli pa

reče vrlo ozbiljno:

- Odredio sam vam izuzetno važan zadatak, Le Forte. Morat ćete se nekako uvuć u Saint-Pierre i poraditi na tome da hranitelji pruže samo simboličan otpor kad naša eskadra bude napala. Vjerujete li da je to moguće.

- Moguće je - odvrati Yves.- Naravno, u pothvatu će vam pomoći moji agenti na Martiniqueu. Bilo bi korisno kad

biste istovremeno poticali naseljenike, osobito one koji su najviše stradali od Villersovih lopovština, da potpomognu naše napore slabeći što je više moguće obrambeni sistem na otoku. To mora da je relativno lako: ogorčeni kolonisti, ako ustreba, mogu protiv trupa Merry Roolsa lako naoružati svoje robove. Ima tisuću načina kako da ometu branitelje. Zauzvrat, ja im jamčim da će opet dobiti otete posjede. Da li se slažete?

Yves se okrene prema Fauvelu ne bi li otkrio što on misli, a kad vidje da svećenik šuti, reče brzo i odlučno:

- O da, i ja i svećenik potpuno se s vama slažemo.Maubray naglo ustane ne trudeći se čak da prikrije svoje očito zadovoljstvo. Priđe

sasvim blizu Yvesa i reče:- Ako mi tako pomognete, moći ćete od mene tražiti što god budete htjeli...Zatim će s izrazom prezira na licu:- U ovoj su tvrđavi, svi do komodora Penna, sami nesposobnjakovići a često i pijanice.

Drže se ustaljene kolotečine i ni za što na svijetu ne bi poduzeli nešto što bi im moglo poremetiti lagodan život. Usprkos tome hlepe za častima, ali, rekao sam, svatko će dobiti što zaslužuje. Pomognete li mi, Le Forte, ništa vam neće biti nedostupno.

- Neću zaboraviti vaše obećanje - škrto odgovori pustolov. - A sada mi objasnite kako djeluju vaši agenti i na koji način da s njima stupim u vezu.

- Ništa lakše. Još večeras poslat ću vam njihov popis i adrese. Oni će vam na licu mjesta sami objasniti kako prikupljaju informacije i na koji način namjeravaju olakšati naš pothvat.

- Možda bi bilo korisnije da stupimo u vezu s vašim agentom u zaljevu Figuier - predloži Yves.

- Ne, to nije potrebno - spremno će Maubray. - Ne želim da se približavate Capesterrei. Neću da vas Francuzi prepoznaju. Uostalom, nikakve koristi ne biste imali od poznanstva sa Saint-Priestom. Ja ću ga samo obavijestiti da sam s vama u dogovoru. Saint-Priest je vrlo inteligentan čovjek a kuća mu je uz samu našu granicu. Brzo je shvatio kakve koristi može imati od nas pa surađuje kako najbolje zna, premda, uvijek strahuje.

- Onda, ne govorimo više o Saint-Priestu! - pomirljivo će Yves. - Spominjao sam ga zato što sam zamišljao da ćemo se njegovom pomoći lakše prebaciti na Martinique.

- Ne! - ponovi vitez. - Opet vam kažem da s Francuzima na Saint-Christopheu uopće ne smijete stupiti u dodir. Na Martinique ćete stići istim sredstvom koje ja i moji agenti koristimo za održavanje veze. Na jugu otoka ima hridina što je zovu otočić Cabrit, a vi je kao pomorac sigurno poznajete. Okrenuta je k rtu Sailines od kojega je dijeli morski rukavac dug svojih hiljadu metara. Čamcem će vas prevesti na otočić Cabrit, a odatle ćete se lako prebaciti na Martinique. Mjesto je sasvim pusto. Ima nekoliko bara a uokolo se pruža golema savana koja ima čudno svojstvo da svaki predmet koji se u njoj zadrži nekoliko dana pretvori u kamen.

- Znam - reče Le Fort - to je najvrući predjel na Martiniqueu.- Tako je. S te savane lako ćete stići do Sac du Marina. U Marinu obratit ćete se jednom

naseljeniku, mome pouzdaniku, čije ću vam ime saopćiti. Od njega ćete dobiti sve što vam bude potrebno: konje, oružje, novac.

- A kada ćemo krenuti?- Kroz dva dana. Više ne smijemo gubiti vrijeme jer vas u Saint-Pierreu očekuje dug i

mučan posao. Da li vam nešto treba?- O, da! - reče Yves. - Želio bih da mi smjesta pošaljete nekog majstora jedrara s

komadom kože i šilom, a trebao bi mi i kovač. Šaku će mi morati nadomjestiti čvrstom kukom. Lično sam izradio nacrt i po njemu će ti stručnjaci lako zaključiti što trebaju uraditi.

- U redu - odgovori Maubray - večeras ću vam donijeti i popis svojih agenata. Trebat će vam oružje pa ću se i za to pobrinuti.

Maubray priđe Le Fortu, položi mu ruku na rame pa reče:- Računam na vas i poklanjam vam svoje puno povjerenje; nemojte me pokušati izigrati!Zatim se zaputi k svećeniku koji za čitava razgovora nije prozborio ni riječi te reče:- Mislim da se i u vas, oče, mogu isto tako pouzdati.Fauvel potvrdno kimne glavom.- E pa, do viđenja, gospodo, i hrabro naprijed!Kad se za Maubrayom zatvoriše vrata, Le Fort počeka sve dok buka njegovih koraka ne

utihnu u daljini, a onda se okrene k Fauvelu.Svećenik se više nije držao onako ukočeno, a umjesto ravnodušnosti, na licu mu se sada

čitalo živo nezadovoljstvo.- Eto, dakle - uzvikne - u kakav ste se bezizlazni položaj doveli! Prodali ste se đavlu, Le

Forte!- Pope - odvrati Yves - molim vas samo jedno: ne zaboravite ime Saint-Priest.- Saint-Priest - ponovi Fauvel sliježući ramenima - lijepo ime za običnu lopužu. Drugome

ste namještali klopku, a sami se u nju uhvatili. Jedino je to jasno u čitavoj ovoj priči.Le Fort ne odgovori nego utone u misli, očiju uprtih u batrljak svoje desne ruke.- A što ćete sada uraditi? Više se ne možete povući.- Što ću sada, pitate. E pa, nekako ću šetnjom otići malo do zaljeva Figuier. Ondje će

sigurno nešto trebati obaviti!Svećenik se podrugljivo nasmije pa vikne prilazeći k stolu:- Zbog onoga sam bezbožnika zakasnio na ručak. Nastojmo spasiti što se spasiti dade.

Živi bili pa vidjeli!

12.

LE FORT OSJEĆA KAKO POSTUPNO POSTAJE SASVIM DRUGI ČOVJEK

Fauvel je sa zanimanjem ogledavao čudnu napravu što su je po gusarovim uputama izradili jedrar i kovač. Bila je to svojevrsna kožna rukavica s rupicama za provlačenje uzice kojom će se pričvrstiti za batrljak, a završavala je oštrom metalnom kukom. Le Fort je sa smiješkom promatrao iznenađenje na svećenikovu licu i bio vrlo ponosan na svoj izum.

- Hajde, pope - reče napokon - pričvrstite mi tu spravicu na ruku. Da vidimo kako ćete to izvesti.

Yves ispruži svoj batrljak a Fauvel odriješi navlaku i nasadi mu je na ruku. Bila je duga i sezala gotovo do lakta. Vrlo pomno stade tada provlačiti uzicu kroz rupice, što nije bilo nimalo teško. Najviše je trebalo paziti da je ne stegne prejako, kako bi krv mogla normalno kolati, ali ni prelabavo, kako pri većim naporima ne bi ispala.

Upravo je završio taj posao kad se na vratima začuje kucanje a odmah zatim uđe u sobu vitez de Maubray.

- Donio sam vam obećano oružje - reče i položi na stol jedan mač, dva vrlo oštra bodeža i četiri pištolja.

Zatim izvadi iz džepa dvije pune vrećice olovnih kugla i dva roščića s barutom pa nastavi:

- To je sve što sam uspio rekvirirati u tvrđavi, a i to nije bilo lako. Za utjehu mogu vam reći da su pištolji izvrsni i da imaju dobar domet. A i ovaj mač odnajboljeg toledskog čelika iako mu branik nije baš lijep. Nadam se da će vam ipak izvrsno služiti.

- Što se toga tiče, viteže - uzvikne Yves - možete u mene imati povjerenje. Ne mari što mu korice nisu lijepe, svejedno ću njime rasporiti trbušinu mnogim poznatim lopužama!

Maubray se nasmiješi na tu iznenadnu gusarovu blagoglagoljivost. Yves stane razgledati mač i odmjeravati mu težinu, zatim ga izvuče iz korica pa ga savine a šiljak mu pritisne o zavojak kuke na batrljku ruke.

- Gibak je - reče - i dobro prianja za ruku. Milije bi mi bilo da mu je jabuka na balčaku nešto teža, ali ne valja pretjeravati u zahtjevima. Dobar se radnik mora naviknuti da i lošim alatom dobro obavlja posao.

Yves Le Fort kao da odjednom postade drugi čovjek. Otkako je dobio mač, par pištolja i bodež, lice mu se naprosto preobrazilo. Osjećao je da se može s bilo kim uspješno uhvatiti ukoštac, pa mu se vratilo samopouzdanje a srce ispunilo ponosom.

I Fauvel priđe k stolu te stade pažljivo razgledati svoja dva pištolja. Nekoliko puta zaredom zapne i povuče obarač da vidi je li im mehanizam ispravan, a zatim zadigne mantiju i zatekne ih za pojas. Isto tako provjeri kugle i barut.

Nadivivši se svome maču, Le Fort ga pripaše o desni bok kako bi ga lako mogao trgnuti onom zdravom, lijevom rukom.

Reginald je sa smiješkom gledao kako se gusar šepiri pa mu reče:- Izdao sam naređenje da vam dopuste slobodno kretanje po tvrđavi i u okolici...Zastane malo pa nastavi naglo se uozbiljivši:- Mislim da je suvišno napominjati kako će moja osveta biti strašna ako bilo čime

pokažete da kršite zadanu riječ nastojeći, recimo otvoreno, prijeći na Capesterreu.- To sam i slutio - odgovori Le Fort - ali takvu nesmotrenost nećemo učiniti.- Dobro je da znate i to što sam sve kadar učiniti - nastavi Škot. - Nedavno sam vam

ispričao na koji način Warner kažnjava one koji ga izdaju. Rekao sam da ih daje baciti pod žrvanj mlina za drobljenje šećerne trske... Bogami, to i vas čeka ako se slučajno malo previše zaboravite...

- Ta nemojte! - odvrati pustolov ljubazno se osmjehujući. - Ne vidim razloga zašto bismo vas pokušali prevariti. Obećali ste nam toliko lijepih stvari, mazite nas i izvrsno hranite, a kako smo u vašoj vlasti, mogli ste nas jednostavno otpremiti na drugi svijet prebacivši nam omču oko vrata.

- Vidim da ste vrlo pametni, kapetane. Još samo nekoliko riječi...Maubray izvadi iz prsluka učetvero savijen papir pa objasni:- Evo vam popisa agenata o kojima sam govorio. Za Saint-Priesta u zaljevu Figuier već

znate. Na Martiniqueu ubrajamo među naše Desmartinieresa, posjednika u Marinu. Baš se njemu imate obratiti, on će vam ako ustreba dati konje, oružje i drugu pomoć. U tvrđavi Royal računamo na Gamellea, ali oprez! on nije sasvim pouzdan. Doduše, do sada se na njega nisam mogao potužiti, ali je prisiljen da se kreće samo u vojnim krugovima. U grijeh mu upisujem i to što se druži više nego je potrebno s ocem Bonninom, isusovačkim priorom. Bojim se toga oca Bonnina; prepreden je kao sam vrag a zna što mislite čim otvorite usta... Baš zato budite oprezni kad je riječ o Gamelleu. Ostaju još Rosselle u Carbetu i Bourguet na Macoubi. Oni su vjerni i ništa im se ne može predbaciti. Ah da, moram priznati da su u izvjesnim trenucima malo plašljivi. Pa ipak, vjerujem da ih možete koristiti. Pod vašim vodstvom, kapetane, izvršit će što god naumite.

Le Fort otvori škrinjicu što ju je toga jutra donio vitez, izvadi svitak duhana, zgnječi ga među prstima i turi u usta. Zatvarajući ponovo kutiju, primijeti:

- Sve je to dobro, viteže, ali ja bih točno htio znati što su sve te osobe kadre učiniti.- Kako to mislite?- Pa evo, na primjer: upozorili ste me da se u Gamellea ne smijem previše pouzdavati.

Znači li to da bi on mogao odati tajnu?- Bojim se da bi, pod udarcima biča.- To je mlakonja! - prezirno uzvikne Yves. - Od takvih i đavolu dolazi na povraćanje! A

Desmartinieres? Ako sam dobro razumio, taj će nam najviše trebati. Boji li se on za svoju kožu? Na što je sve spreman? Bi li izvršio naređenje kad bih ga poslao da pištoljem ustrijeli Merry Roolsa?

- Ne vjerujem. Da je to kadar, ne bi mi bili potrebni ljudi kao što ste vi, kapetane Le Forte.

- Vidim - reče Yves. - Vaši ljudi, znači, zatvaraju jedno oko i nišane, ali kada potežu obarač, zatvaraju oba. Tako umjesto neprijatelja ubiju svoga suborca! Pretpostavljam da su Rosselle i Bourguet isto takva kova, zar ne?

- Bourguet je možda čovjek od kojega ćete na Martiniqueu najviše imati koristi. Ponavljam, to je usijana glava. Prema vitezu de Villersu osjeća bezgraničnu mržnju jer mu je on oteo velik dio posjeda. Inače je pravi gad i ne bih se zakleo da nije utajivao porez. Što se Rosellea tiče, sve se bojim da je pod snažnim utjecajem popova...

Maubray se okrene k Fauvelu i reče, kako bi ublažio ovu posljednju primjedbu:- Pravo uzevši, ja nisam protivnik katoličke vjere. Zamjeram jedino to što katolici u

Francuskoj pretjeruju i nanose veliku nepravdu onima koje nazivaju hugenotima. Doći će vrijeme kad će protestanti povesti oštru borbu protiv svojih protivnika. Zar među kalvinistima, molim vas, nema izuzetno značajnih ljudi: pisaca, slikara i drugih umjetnika? Ali, ne radi se o tome. Bez obzira na razlike među pojedinim našim agentima, natuknuo sam vam kako u načelu morate s oprezom pristupati našim agentima. Špijuna se uvijek treba čuvati. Eto, ja ni u vas dvojicu nemam povjerenja, i neka vas to ne ljuti. Oprez je majka sigurnosti Istinu da kažem, do sada su se ti agenti pokazali odani i uvijek izvršili ono što sam od njih tražio. Da je koji od njih izdao, siguran sam da bi ga netko od njegovih saučesnika teško kaznio. Jesam li bio dovoljno jasan?

Yves kimne glavom u znak da je razumio.- Dakako - posebno naglasi Reginald - masno ih plaćamo, a obećali smo da ćemo im

osigurati i budućnost... Uostalom, kao i vama dvojici!- Ah, tako! - odvrati Le Fort obješenjački.- Jest, zaboravio sam razmotriti s vama i pitanje novca. Koliko tražite?- Ništa! - reče Le Fort.- Kako ništa? - uzvikne Škot. - Novac će vam trebati. Nekima ćete morati kupiti savjest.

Preporučio bih vam čak da privučete što više onih pustolova koji su se obreli na otoku, a ni sami ne znaju od čega žive. Tako ćete znatno pojačati naše redove.

- To je točno, ali meni svejedno nije potrebna ni para.- Mislite?!Kako Maubray to izreče s nevjericom, pustolov se uvrijedi i upita:- Zar ne znate kako je dovoljno da čuju samo moje ime, da se samo pojavim pa da

nakupim više novaca nego što bi ga vitez de Villers napljačkao u deset godina? Zaboga, kapetan Le Fort je poznat na Martiniqueu!

Reginald se nakašlje, zagleda se Yvesu pravo u lice i pomisli: »Kakvih li iluzija! Tko će ga više prepoznati? Zar bi oni koji misle da je poginuo mogli i načas povjerovati da je to on?« Bio je u to siguran, ali nije smio reći.

- Preporučujem vam - odvrati on - da djelujete oprezno, to jest, da se okružite samo ljudima u koje ste posve sigurni. Za sada, ne biste smjeli otkriti čak ni svoj identitet jer se na Martiniqueu vjeruje da ste poginuli. Možda bi bilo dobro da se to vjerovanje podrži.

- Ah, tako!- Siguran sam.- A što ako me prepoznaju?Reginald najprije pogleda svećenika pa reče s izvjesnom okrutnošću:- Ne vjerujem da vas mogu prepoznati! Ostanite, dakle, nepoznati i skriveni, tako će biti

bolje.Yves stade gladiti podbradak i odvrati:- Možda imate pravo.- U to ne sumnjajte. A sada, obavite sve pripreme. Prekosutra ćemo vas jednom

korvetom prebaciti na otočić Cabrit. Lako je moguće da vam se nakon izvjesnog vremena i ja pridružim, kad mi javite da je sve u redu i da su sve pripreme za sabotažu u tvrđavi Saint-Pierre uspješno provedene. Nije naime isključeno da osobno pođem na Martinique kako bih prisustvovao iskrcavanju naših trupa.

- Bilo bi to divno! - uzvikne Le Fort s oduševljenjem. - Budete li vi ondje, sve će se brzo srediti!

- Vidjet ćemo. A sada, idem ja. Već sam rekao da se možete slobodno kretati i da vam Warner ne može ništa. Razmislite dobro o svim mojim preporukama. Do viđenja, prijatelji!

Pošto vitez Maubray izađe, Fauvel i Yves dugo ne izmijeniše ni riječi. Le Fort je sjedio i po Reginaldovu savjetu razmišljao o onome što je trebalo da poduzme na Martiniqueu. Stane se prisjećati svega što je učinio za taj otok, koliko ga je puta spasavao i od Engleza i od unutrašnjih nemira izazvanih spletkama ambicioznih pojedinaca. Tuga ga spopadne na pomisao kako, eto, već nove opasnosti prijete otoku tek što se on zakratko otisnuo na pučinu.

»Ovaj put - pomisli - trebat će temeljito izvidati rane toj nesretnoj zemlji, dobro pomesti kuću, iskorijeniti sav izrod, sve zločince, jer ja neću biti vječno tu da uspostavljam red!«

Gotovo nesvjesno izvuče iz pojasa oba pištolja i najprije jednomu podigne kokot. Uglavivši oružje između stola i svoje kuke, kako bi cijev bila okrenuta uvis, uspe u nju barut i brižljivo ga nabije. Ugura zatim i kuglu te od komadića papira napravi sukiju.

Čitavo to vrijeme svećenik se nije ni osvrnuo na njega. U jednom trenutku Yves začuje udaranje drvene noge o pod. To je Fauvel prišao prozoru i stao da gleda u dvorište tvrđave.

Gusar oprezno spusti kokot nakon što se uvjerio da je kremen dobro sjeo pa istu radnju obavi i na drugom pištolju.

Upravo je bio završio kad začu kratki svećenikov povik. Yves iznenađeno podigne glavu i upita:

- Što se dogodilo, pope?- Roza! - odvrati Fauvel.- Roza! Roza! Tko je to Roza? - upita pustolov osorno.Svećenik se nakašlje kako bi pročistio grlo pa, ne skidajući oka s dvorišta tvrđave,

objasni:- To je ona mlada mulatkinja što su je na Monarchu izbičevali Englezi pa je zatim

polugolu zatvorili zajedno s nama u brodsko skladište.- Tako - reče ravnodušno Le Fort zadijevajući za pojas pištolje.- Niste imali vremena da je bolje upoznate - nastavi svećenik. - Kad je meni uspjelo da s

njom stupim u razgovor, vas su već bili iznijeli. Jadno je to dijete i sudbina joj je odredila da uvijek ispašta za tuđe grijehe. Potpuno je nevina... Zao mi je što niste čuli njenu životnu priču i sve što je prepatila. Poučna je to priča, a sigurno bi vas ganula. Držim da ju je komodor Penn prodao kao ropkinju... Samo, što će sada ovdje u tvrđavi?

- Ako vas to zanima - izjavi Yves - pođite da je upitate. Zar vam vitez nije dopustio slobodno kretanje?

- Bože, na to nisam ni mislio!Le Fort se lecne. Izrekao je to mrzovoljno, gotovo zajedljivo, pa nije ni pomislio da će se

otac Fauvel uznemiravati zbog obične mulatkinje, ma kako njena sudbina bila potresna.- Slušajte - opet će Yves - ne mislite valjda silaziti samo da vidite onu djevojku?- Zašto ne? Njena mi je priča mnogo toga rekla i dovela me do vrlo korisnih zaključaka.

Već sam vam kazao kako su namjere Providnosti nedokučive, a zakleo bih se da i patnje što nam ih je obojici odredila nisu bez razloga. One nas prisiljavaju da preispitamo svoju savjest. Zar niste shvatili da smo obojica pravi bezbožnici?

Le Fort snažno lupne šakom o stol pa će ljutito:- Ne vidim kakve veze ima ta mala crnkinja s našim sadašnjim položajem. Zašto u to

uplićete i Providnost? Ja osobno ne vjerujem da vašega dobrog Boga toliko zanima ono što se događa ljudima... pogotovo ne takvima kakvi smo mi, koji obavljamo svoj posao kako najbolje umijemo.

- Oprostite, ta mlada mulatkinja, isto kao i njena majka crnkinja, također je stvor božji. To se u tropima često zaboravlja, te ih bičuju, zatvaraju bez ikakva razloga, čak ih kao robove i spaljuju.

- Hajte vi to pričati vlasnicima plantaža - suprotstavi se Le Fort. - Pokušajte osloboditi njihove crnce pa ćete vidjeti što će vam se dogoditi.

Otac Fauvel se okrene, strogo pogleda Le Forta i reče:- Radit ću što me bude volja. Za sada, želim samo da vidim onu djevojku. Jedino se bojim

da s ovom drvenom nogom neću moći trčati pa može nestati prije no što je stignem. Jadna djevojka! Kad samo pomislim kako su nas razdvojili a da joj ni riječi utjehe nisam mogao uputiti...

Le Fort slegne ramenima, izvadi iz džepa listu Maubrayovih agenata pa je stade proučavati ne osvrćući se više na svećenika. Ubrzo zatim začuje kako je ovaj izašao i zalupio za sobom vrata.

Kad ostade sam, ponovo slegne ramenima i odmahne glavom. Nikako da shvati ovu promjenu u svome drugu. Zašto se zanima za Rozu? Što ga navodi da onako govori o crncima? Zar oni nisu stvoreni zato da budu robovi i da rade na plantažama?

Njih dvojica, očito, imaju pametnijeg posla!Položi spisak preda se na stol i promrmlja:- Saint-Priest... Zaljev Figuier... Pa to je na samoj granici!Najzad ustane i priđe prozoru. Spuštala se noć i mrak je postajao sve gušći, ali on

svejedno razabere u dvorištu neke prilike. To su engleski vojnici neprestano dolazili i odlazili. Napregne vid ne bi li ugledao oca Fauvela, no njega nije bilo.

Pred ulazom u podzemni hodnik privezani konji nestrpljivo su kopkali nogama. Strijelci na straži bezbrižno su ćaskali i povremeno napuštali svoja mjesta.

Le Fort se odlučno zaputi vratima i izađe.

13.

SVEĆENIK OPET SUSREĆE ROZU

Dok je Le Fort razmišljao o onome što se spremao učiniti, otac Fauvel je silazio niz stepenice brzinom koju je dopuštala njegova drvena noga. Još se nije navikao na tu napravu pa da ne bi izgubio ravnotežu, morao se pridržavati ograde. Ponekad bi mu se skutovi mantije opleli oko te drvene noge a tada bi naglo stao. Često je ona znala i kliznuti na tlu i da se nije imao za što uhvatiti, sigurno bi se povrijedio.

Ipak se nekako dovuče do dvorišta a onda se stane okretati na sve strane da vidi kuda je krenula Roza. Najzad je opazi baš u trenutku kad je ulazila pod jedan trijem. Zureći svaki za svojim poslom, vojnici nisu na nju ni obraćali pažnju. Uskoro će zamaknuti i otac Fauvel je neće dostići. Možda je više nikada neće ni vidjeti.

Služeći se rukama kao doglasalom, kao što je činio na Tres Sainte Trinite kad je svojim topnicima izdavao naređenja, on vikne:

- Roza!Djevojka se iznenađeno zaustavi i okrene. Koliko je to u prvom večernjem mraku mogao

razabrati, učini mu se da je još uvijek onako preplašena i utučena. Je li ga prepoznala?Ponovi malo tiše:- Roza!Ropkinja najzad pogleda na njegovu stranu pa kad vidje kako joj prijateljski domahuje,

okrene se i zaputi k njemu.- Dobar dan, Roza - pozdravi je on sav zadihan.- Drago mi je što te vidim. Neprestano sam se pitao što je s tobom.Stigavši onako šepajući do nje on se nasmiješi i usklikne:- Vidi, molim te, kako si divno odjevena! Kladim se da si ovaj put dobila dobroga

gospodara. Da se možda ne varam?Roza prijeđe preko toga pitanja. Stišćući objema rukama grudi kao da ju je njegova

iznenadna pojava uplašila, najzad se nasmiješi i reče:- To ste vi, oče Fauvel! Bogu budi hvala! Pa vi hodate!- Hm! - odvrati on. - Šepam... Nekako se vučem, ali jedva... A kako si ti? Gdje živiš? što

radiš u ovoj tvrđavi?

- Oh, kako sam se za vas bojala, oče! - vikne Roza plačljivim glasom. - Prisilili su me da napišem jedno pismo, u stvari optužnicu protiv vas. Spremali su vam vješala... Potpis su dobili na prijevaru, kunem vam se... Nisam vam željela zlo, naprotiv... Međutim, toliko sam se prepala kad su zaprijetili da će me živu spaliti.

- Sve je to sada bespredmetno - reče Fauvel - jer evo me tu živa i zdrava, doduše s jednom drvenom nogom. Možda će ipak biti bolje da ne stojimo nasred dvorišta, izloženi pogledima tolikih vojnika. Sklonimo se pod onaj trijem.

Uhvati je za ruku a ona poslušno krene.- Da li mi opraštate, oče?Fauvel joj pred licem načini znak križa.- Odgovaraj na moja pitanja. Gdje si sada, u čijoj službi?- Kod viteza de Maubraya.- Ah, Blažena Djevice! Kod viteza de Maubraya! - zaprepasti se svećenik te sumnjičavo

stane promatrati Rozu ne bi li po izrazu njena lica saznao istinu. Međutim, bilo je već tako mračno da se jedino vidjelo kako joj bliješte oči.

- Dobro - mirno nastavi Fauvel - a u kojem si svojstvu zaposlena? Jesi li služavka, domaćica, što li? Nadam se da shvaćaš što mislim reći. Kad se radi o ropkinji, izraz domaćica ima sasvim drugo značenje.

- Ne - izjavi ona. - Obavljam za njega sitne poslove, odlazim u kupovinu...- Ovdje na Antilima mi pod domaćicom podrazumijevamo ropkinju koja je gospodaru

istovremeno sluškinja i supruga, iako to zakon ne dopušta.Roza stidljivo obori glavu i ne odgovori.- Razumijem - strogo reče redovnik. - Slutio sam da ona škotska lopuža poštuje zakone

jedino kad ih primjenjuje na druge. Silovao te, zar ne?- Da - prizna ona sasvim ravnodušno.Nikako nije mogla shvatiti kakva je njena krivica u svemu tome.Fauvel malo razmisli. Nastojao se prenijeti u Rozinu kožu i shvati da je njena

nesavjesnost razumljiva. To što ju je Maubray silovao, nije za nju imalo nikakve važnosti. Događalo joj se to i prije, sve otkako je odrasla, a možda ju je neka vojničina zloupotrijebila i ranije, dok još nije ni znala što taj čin znači. Za sve je bio kriv Škot.

- S kakvim bih užitkom - reče - prosvirao glavu tome zločincu! Ali, neka ga. Predosjećam da će prije ili kasnije platiti za svoju sramnu rabotu.

Roza ponizno sklopi ruke i molećivo reče:- Njemu se ne smije učiniti ništa nažao. Tako je dobar...- Dobar! - vikne Fauvel ne mogavši obuzdati svoju srdžbu. - Usuđuješ se reći da je dobar

taj bijednik koji te obeščastio? Reći ću ti što je on za mene: lažljivac, izdajnik, lopov koji te iskorištava iako mu to zakon zabranjuje!

- Prema meni je blag - objasni ona. - Odavna sa mnom nije nitko tako ljubazan i milosrdan. Osim toga, kaže da me voli.

Fauvel se naglo trgne.- Kako? Voli te!- Stalno to ponavlja... Kad se vratim kući, uvijek me zagrli i poljubi.- Bijednice! - uzvikne svećenik. - Znači, uopće nisi svjesna grijeha što ga zajedno

počinjate? I usuđuješ se sve to priznati meni, svećeniku? Pa ti si opčinjena, dijete moje! U tebe je ušao đavo!

- Ne znam, oče - ponizno će djevojka. - Mogu jedino reći da sam uz njega sretna i da mi pruža veliki užitak.

Fauvel se zaprepasti. Dah mu zastane a srce ispuni neizdrživa bol. Roza je čula kako ubrzano diše.

- Krivo činite, oče, što se na njega ljutite - nastavi ona. - Očito ga vrlo slabo poznajete. Baš njemu treba zahvaliti da je ono pismo što su mi ga protiv vas iznudili ostalo bez posljedica. Zapravo, on vam je spasio život... Osim toga, uopće nije grub. Svi su me muškarci koje sam do sada upoznala tukli i zlostavljali, a on me miluje. Cesto mislim da je tako i moj otac, Francuz, milovao moju majku, crnkinju, i da je s njim bila sretna, baš kao ja s dobrim i lijepim gospodinom vitezom.

- Znači - primijeti redovnik - priznaješ da s njim osjećaš užitak?- Da.- Drago ti je kad te uzme u naručje?- Jest. Nježno me grli i ljubi... Često je i to dovoljno da ublaži moje boli i potisne tužna

sjećanja.Kako je Fauvel šutio, ona nastavi objašnjavati:- Postupa sa mnom kao da sam mu kći... Mislim da bi mi dao sve što bih zatražila... Ali ja

sam mu i više nego kćerka, oče... Kao da sam njegova žena... Uostalom, sam kaže da mu mogu postati suprugom. Neki dan mi je rekao da ću s malo pudera i ličila biti isto toliko lijepa kao i svaka engleska dama i da će me predstaviti Cromwellu.

- Taj je čovjek poludio! - vikne svećenik. - Mora da je zaista šenut kad mu takve misli padaju na pamet... Zar to zaista namjerava učiniti?

- Tvrdi da od Cromwella može dobiti sve, a da će uskoro smjeti tražiti i više.- Tako dakle! A zašto?- Nije mi rekao, ali mnogi ga ljudi posjećuju i ja slušam njihov razgovor. Prilično shvaćam

sve što kažu... Tako sam doznala da će vaš prijatelj, kapetan Le Fort, pomoći vitezu u jednom velikom pothvatu... Eto, vidite da taj čovjek nije rđav kad čak vaš prijatelj...

Fauvel je čvrsto uhvati za ruku i reče:- Slušaj, Roza! Mogu ti dati odrješenje, a i ne moram. Ako hoćeš da ti Bog oprosti, morat

ćeš mi od riječi do riječi ispričati sve što ti je rekao vitez. O kakvom se to pothvatu radi?Od silne znatiželje redovnik je bio toliko osoran da se mulatkinja prepala. Kad vidje da

ona sva dršće, Fauvel ponovi pitanje mnogo obazrivije.- Ne znam o kakvom se pothvatu radi - odvrati ona. - ... Guverner Warner, komodor Penn

i vitez govorili su o nekom brodu i vojnicima... a mislim da su spominjali i Saint-Pierre. Sjećam se kako se vitez smiješio i rekao da s tvrđave Saint-Pierre neće biti ispaljen ni jedan topovski hitac... Za to će se navodno pobrinuti kapetan Le Fort, vaš prijatelj...

- Ah, tako - reče Fauvel zamišljeno. - A što je još kazao?... Napregni malo pamćenje... prisjeti se...

- To je sve. Ništa više ne znam... A, da! Komodor je prigovorio da bi kapetan Le Fort mogao izdati, vratiti se na Saint-Christophe.

- A zatim?- Gospodin vitez je izjavio da je to nemoguće, a guverner je prasnuo u smijeh i rekao:

»Francuskom smo guverneru već izrazili naše saučešće. Svatko je na Saint-Christopheu uvjeren da je kapetan poginuo. Ako se pojavi na Capesterri, držat će ga varalicom.« Komodor je izrazio sumnju, na što se vitez nasmijao i rekao kako je kapetana Le Forta vidio rođenim očima. Toliko se izmijenio da ga zaista više nitko neće prepoznati. Usudi li se samo i spomenuti Le Fortovo ime, francuski će ga guverner dati objesiti zbog pokušaja obmane...

Fauvel stane čupkati bradu. Odjednom shvati koliko je Maubray prepreden. Ni on a vjerojatno ni Le Fort nisu se toga sjetili. Ako je njegov drug smislio neki plan, lako mu se može izjaloviti. Maubray je sve predvidio, protiv svega se osigurao.

- Vjerojatno si još štogod čula - opet će Fauvel. - Sjeti se...- Ne, ništa više.- U kakvom su raspoloženju bili kad su se rastali?- Smijali su se i bili vrlo veseli... Pili su rum i malagu koju je guverner poslao vitezu.- Jesu li spominjali moje ime?- Da, oče, ali samo jedanput. Tom je prilikom vitez rekao kako on za vas jamči sve dok

budete s kapetanom. Nitko nije prigovorio ni jednom riječju.Svećenik opet pogladi bradu gledajući Rozi pravo u oči. Kad vidje da on šuti, djevojka se

uznemiri i zapita:- Zar sam tako teško zgriješila, oče, da ćete mi uskratiti odrješenje?- Upravo o tome razmišljam. Zaključio sam da si svojim vezama s vitezom de Maubrayom

teško uvrijedila Gospoda. Iz tebe bi trebalo istjerati vraga.Ona očajnički stade kršiti ruke i Fauvelu se učini da joj u očima vidi suze.

- Da bi dobila odrješenje, moraš potpuno raskrstiti s vitezom. Sada si prilično slobodna pa ti neće biti teško pobjeći i dohvatiti se Capesterre. Kad stigneš k Francuzima naći ćeš već načina da im ispričaš ono što si saznala u vitezovoj kući. Međutim, prije svega, ponavljam, trebaš s njim prekinuti svaku vezu.

- To je nemoguće - reče ona odlučno. - Kako bih to smjela učiniti?- Što! uzvikne Fauvel. - Što si to rekla?- Ne namjeravam napustiti viteza... On je dobar čovjek. Nikako ne bih mogla živjeti

daleko od njega...- Nesretnice! Otrov je prodro u tebe dublje nego što sam mislio. Jesi li svjesna toga što

kažeš? Da nisi zaljubljena u viteza, bijednice?- Ne znam što vi nazivate ljubavlju, oče, no vitez je na neki način dio mene same. Umrla

bih kad bih ostala bez njega. To bi bilo isto kao da mi netko iščupa srce...- Misliš li ti na Boga? Zar se usuđuješ tvrditi da ti je Maubray draži od samoga Boga?- Boga... - ponovi ona kao da nastoji shvatiti što se zapravo od nje traži. - Bog... Vitez... Ah,

vitez je tako dobar, tako mio i nježan.- Samo je Bog dobar.- Ne toliko koliko vitez - reče ona s potresnom nevinošću.Fauvel stisne šake i poviče:- Bezbožnice! Bogohulnice!Hvatajući se rukama za glavu, uze govoriti samome sebi:- Da nisam krivo shvatio, o Bože, smisao iskušenja u koja nas dovodiš? Da nisu u pravu

moji protivnici kad tvrde da je ova rasa prokleta i da se ničim ne da iskupiti? Svjedok si mi, o Bože, kako sve poduzimam ne bih li je spasio. Stavljaš li me time opet na kušnju?

Prekriži se. Srce mu se stane stiskati od tuge pa se nekoliko puta udari u grudi.- Treba da se pomoliš Bogu, kćeri moja - reče - ako želiš otkupljenje od grijeha.- Ja to i činim - odvrati ona. - Molim Boga da mi sačuva viteza...- Ako je tako, zauvijek si izgubljena. Vrati se na pravi put dok je još vrijeme...Od uzbuđenja nije mogao izgovoriti više ni riječi, zato se naglo okrene i zaputi u dvorište.

Roza je gledala kako se udaljuje ne shvaćajući njegovo neobično ponašanje. Svećenikova spodoba koja se gubila u daljini doimala se nekako nestvarno. Bila je već mrkla noć i Rozu spopadne strah. Sva se naježi pa pojuri stepenicama što vode u Maubrayove odaje.

Ušla je sva zadihana pa je vitez upita:- Što je? Što se dogodilo? Vraćaš se prilično kasno! Kakvo ti je samo lice!Ona mu se sva slomljena baci u zagrljaj.- Što ti se dogodilo? - ponovi on.- Prepala sam se. Jako sam se prepala.- A čega? Tko bi ti ovdje mogao učiniti išta nažao?- Vidjela sam svećenika... svećenika Fauvela...- Gle! Pa što ti je rekao?Ona se pokoleba. Na svu sreću, neki joj unutrašnji glas reče da ne smije kazati cijelu

istinu.- Ništa. Iznenada je preda mnom iskrsnuo iz mraka... Kako šepa, pomislila sam da je

vukodlak.Reginald prasne u smijeh, privuče je k sebi i nježno zagrli.- Ne moraš se bojati - reče - tu sam ja... Zar nemaš povjerenja? Zar te ja ne štitim?- O, da!... Nikad se od vas ne bih rastajala, gospodine viteže.Ona potraži njegove usne i poljubi ih sasvim novim i neočekivanim žarom. Maubray sa

smiješkom pomisli kako su njegove lekcije u ljubavi bile možda i korisne, ali je i Roza izvrsna učenica.

14.

ZALJEV FIGUIER

Čim Le Fort zatvori za sobom vrata i zakorači na stepenište, osjeti da na glavi nema šešira. Rukom prijeđe preko gole lubanje i učini mu se da je hladna kao led. A ipak, u taj noćni sat zemlja je tek počela oslobađati toplinu što ju je nagomilala preko dana, ali je okolni zrak još bio vruć. Otkrije i to da je još uvijek u dronjcima i odjednom stade u sebi bjesnjeti na viteza što mu, zajedno s oružjem, nije nabavio doličan prsluk i hlače.

Zato, kad se nađe u dvorištu tvrđave, zastane načas da razmisli o onome što se spremao učiniti. Najprije pogledom potraži svećenika i mulatkinju Rozu, ali mu to ne uspije zbog mraka u trijemu pod koji su se sklonili. Donekle se i ljutio na svoga starog druga jer bi se prije odlaska rado s njim posavjetovao, a onda pomisli kako je možda i bolje da bude sam s obzirom na ono što je naumio. Fauvelovo bi mu prisustvo vjerojatno smetalo, sporo bi se kretao zbog one drvene noge, a sasvim je sigurno da ne bi odobrio taj njegov noćni izlet. Bolje će, dakle, biti da ga izbjegne...

Prošeta malo dvorištem duboko dišući. Svježi zrak nadme mu pluća i izmami uzvik: »Kako je divno biti na slobodi!« nadme mu pluća i izmami uzvik: »Kako je divno biti jati, jer će se morati vratiti u tvrđavu.

Gledajući uokolo, opazi u prizemlju živo osvijetljenu prostoriju. Očito je to bila stražarnica.Što u taj sat rade stražari? Mora da su zabavljeni jelom i pićem, a neki vjerojatno kockanjem krate vrijeme do nastupa njihove smjene.

Zar mu vitez Maubray nije osigurao sasvim slobodno kretanje tvrđavom i njenom okolicom?

To ga ohrabri pa odlučno krene prema stražarnici. Pred vratima nije bilo nikoga, osim jednog privezanog konja kojemu se po oborenoj glavi jasno vidjelo da je prevalio dug i zamoran put.

Svojim iskusnim okom Le Fort odmah ocijeni da životinja ne vrijedi mnogo, ne samo zbog umora nego i zbog predebelih gležnjeva.

Ipak se nije usudio da ih opipa bojeći se da konj rzanjem ne oda njegovu prisutnost.Vrata su u predsoblju bila otvorena i u njemu su se, u svjetlu što je kroz prozorčić

prodiralo iz stražarnice, jasno vidjele puške: na svakom naslonu po tri. Na jednom sanduku ugleda i dijelove odjeće, od čega mu zaigra srce. Stražari su se za večeru raskomotili i poskidali plašteve, šljemove, marame i šešire.

Yves brzo pronađe vrlo jednostavan pusten šešir s perima: ni nov, ni star, ali bez tragova znoja i prljavštine. Koliko je u polumraku mogao razabrati, bio je i po boji i po obliku toliko neupadljiv da bi ga njegov vlasnik teško mogao prepoznati među tolikim sličnima.

Natakne ga i s radošću otkrije da mu izvrsno pristaje. Objašnjenje je bilo jednostavno: onaj kome je taj šešir pripadao sigurno je nosio periku, a Yvesova glava, usprkos neobičnoj veličini, bila je bez i jedne vlasi. Preturajući zatim po odjeći, opazi jednu maramu u boji i uzme je bez oklijevanja. Brzo skine šešir pa maramu ovije oko glave tako da mu je potpuno pokrila praznu očnu duplju. Pošto zaveže čvor, ponovo natakne šešir, izađe u dvorište i zaputi se k izlazu.

Stražari su šetkali gore-dolje. Kako je već s prozora primijetio, pri svakom bi susretu izmijenili nekoliko riječi pa se onda razdvajali da se nakon nekoliko trenutaka opet sastanu. Za ogradu privezani konji njištali su i nestrpljivo kopkali nogama.

Kapetan brzo uoči još osedlanog, izvanredno lijepog i živahnog dorata. Vidjelo se da toga dana još nije bio jahan i očito je čekao spreman da po potrebi posluži kakvu kuriru ili ordonansu.

Yves ga odriješi i skoči u sedlo. Bio je toliko težak da osjeti kako se životinja pod njim ugnula.

Na izlaznim vratima stražar nešto dovikne a Yves mu na lošem engleskom, ali sasvim uvjerljivo, reče: »Službenik viteza de Maubraya!« i ovaj ga bez riječi propusti.

Napolju ga dočeka mrkla noć, ali se on brzo snađe. Sa sigurnošću je znao da je obala na onoj strani otkuda dopire miris mora. Neko je vrijeme jahao tako da straža ne otkrije kamo se zaputio, a kad joj se najzad izgubi iz vida, podbode konja i već nakon nekoliko minuta stigle na plažu. Sada je bio potpuno siguran. Dok bude jahao uz obalu, pijesak će prigušivati konjski topot, a kad se ispriječe hridine, on će biti već daleko od tvrđave i okolnih nastambi pa, će skrenuti na otvoreno polje i nesmetano prijeći u galop.

Le Fort je znao da ga od dražice Figuier dijele nepune dvije milje. Kao vješt jahač i iskusan kormilar umio je prosuditi kada treba mijenjati pravac. Ako i nije poznavao spomenutu dragu, o njoj je često čuo govoriti i znao da se nalazi točno na granici između francuskog i engleskog dijela Saint-Christophea. Nakon prvog susreta u Ravine-Bouillanteu, baš su se tu u više navrata sastajali guverneri de Poincy i Thomas Warner radi dogovora o upravljanju otokom. Ondje su sklapali ugovore pa ih onda otkazivali, svađali se i mirili više puta, osobito kad je trebalo zajedno udariti na Španjolce.

Ta se dražica uvukla između dvije klisure u čijem se podnožju razabirao dosta širok pojas neobrađena zemljišta. Naime, naseljenici i jedne i druge nacije upravo su tom pustom zonom htjeli obilježiti mjesto do kojega seže vlast francuskog kralja, odnosno protektora Cromwella.

Neupućen bi putnik u tom nepoznatom kraju zaista teško uočio granicu, pogotovo noću, no gusar je dugo boravio u Capesterri i umio razlikovati engleski carbet od francuske ajoupe. Praktični Englezi, s razvijenim smislom za udobnost, gradili su, naime, daleko bogatije stanove, vjerovatno zato što su uživali mnogo veće povlastice nego Francuzi. Da pravo kažemo, te su kuće bile većinom od bambusove trske, pokrivene palminim lišćem, ali su sa svih strana barem bile zaštićene, dok su se Francuzi u Capesterri zadovoljavali običnim nadstrešnicama po uzoru na karipske domoroce. Pod njima su se hranili, spavali, sušili meso, gomilali zalihe namirnica, a oružje i novac sakrivali u trapove.

Za Le Fortom već odavna ostadoše naselja s relativno bogatim kućama, kad najzad zaustavi konja pred uvalom koja je po njegovu mišljenju imala biti draga Figuier.

Kako nigdje uokolo ne opazi ni kuće ni žive duše, pomisli da se prevario. Ipak krene naprijed. Usprkos tropskoj pomrčini koja i najhrabrije ispunja nekim neobjašnjivim strahom, srce mu stade igrati od radosti. Nešto mu je u dnu duše govorilo da se nalazi na francuskom tlu.

Uostalom, ubrzo se uvjeri da ga preosjećaj nije prevario. Uz jednu plitku rječicu, koja se probijala kroz isprepleteno korijenje dvostrukog niza mangovih stabala, opazi napuštenu baraku. Nalazila se na samoj granici i upravo su se u njoj u više navrata sastajala dva guvernera kad je trebalo postići sporazum. Nešto podalje, ali u većim razmacima, ugleda nekoliko ajoupa, koliba koje su samim svojim oblikom odavale da pripadaju Francuzima.

U tom trenutku Le Fort primijeti da mu se konj umorio pa ga potjera korakom. Tako je i sam mogao lakše razmišljati. Iznenada se sjeti da se, doduše, zaputio u uvalu Figuier, ali s kakvim ciljem, toga još pravo nije znao.

Pa ipak, jedno mu je ime stalno odzvanjalo u ušima: Saint-Priest. Jest, krenuo je k njemu, ali što da mu reče? Osim toga, kako da između tolikih kućica, udaljenih međusobno ponekad i stotine metara, pronađe baš njegovu?

Naglo zaustavi konja. Kroz oblak se probije trak mjesečine i osvijetli čitav njegov lik. U izduženoj sjeni na zemlji ocrta se krupna, upravo zastrašujuća njegova pojava.

Le Fort se odjednom sjeti da se na nepuna dva puškometa nalazi Capesterre i njena luka Le Sable. Tamo su pristajale gusarske lađe i nalazile siguran zaklon pod okriljem francuske tvrđave. Ondje je i čuvena krčma K nemirnom konju, u kojoj je s La Chapelleom ispijao punčeve i ugodno provodio vrijeme sa svojim suborcima i svakojakim mornarima.

Prisjećajući se njenih začađenih zidova, kockanja, razbojnika koji se ne boje ni Boga ni đavla, djevojaka što su se prostituirale za nekoliko španjolskih dukata ili meksičkih pijastera, odnosno za dragulj još poprskan krvlju žrtve kojoj je otet, Le Fort dođe u iskušenje da opet svrati u tu dragu krčmu.

Kakav će utisak izazvati svojom pojavom? Što će ljudi pomisliti kad već svi vjeruju da je poginuo?

U duhu je zamišljao kako će ući i po običaju nogom za sobom zatvoriti vrata pa, bacajući na stol svoj mač, pištolj i šešir, glasno dozvati krčmara da mu donese piće.

Nastat će grobna tišina, svi će od čuđenja razjapiti usta i zagledati se u njega.Već se spremao da podbode konja i krene onamo kad se iznenada sjeti jedne pojedinosti.

Njegova desna ruka, kojom je uvijek širokom kretnjom skidao šešir, sada je obična željezna kuka... A što da kaže o svojoj glavi s koje mu je uslijed eksplozije baruta nestala kosa pa sada izgleda kao skalpiran, o preosjetljivoj koži na licu punom ružičastih ožiljaka, o praznoj očnoj šupljini koju mora pokrivati ukradenom maramom?

Saznanje da ga ljudi neće prepoznati izmami mu bolan uzdah, ali gotovo istog trenutka prkosno stisne zube.

Nije bio od onih što se dugo zamaraju jalovim razmišljanjem i kukaju nad svojom zlom sudbinom, zato ga je na djelovanje često navodilo trenutno raspoloženje. Iznenada tako jako podbode konja da ovaj zarže od bola i toliko se propne da bi manje vješti jahač sigurno odletio iz sedla, a onda kao strijela pojuri naprijed.

Yves ugleda neku kolibu i zaputi se prema njoj. Najprije projaše preko jednog polja duhana a kad mu se na putu ispriječiše čitavi redovi kaktusa, stade ih tako vješto i hitro preskakati s konjem da se začas nađe na cilju i poviče:

- Hej! Ima li koga ovdje?Ubrzo zatim začuje se zlovoljno gunđanje.- Hej! - ponovi Yves. - Izlazite, i to smjesta!Odgovori mu snažan muški glas:- Neka vas đavo nosi! Zar nemate pametnijeg posla nego da ljudima remetite san?- Pametnijeg ili ne - odvrati gusar - treba mi jedno obavještenje, a bogami, i dobit ću ga,

inače će progovoriti moj pištolj.Između bambusovih trski ukaza se muškarac i upita:- Tko ste i što želite?- Tražim posjednika po imenu Saint-Priest. Rekli su mi da stanuje ovdje. Ubio me Bog

ako ga odmah ne nađem!- Saint-Priest - ponovi domaćin prijaznije. - On stanuje gotovo na puškomet odavde, u

podnožju onog brda koje vidite pred sobom. Držite se duhanskog polja dok ne ugledate jedno drugo, zasađeno maniokom, a na njegovu kraju prva kuća je njegova. Neka nam se Bog smiluje! Toga Saint-Priesta često traže noću i, vjere mi, mora da je sa đavolom u dosluhu! Čime se on bavi kad nema potrebe da spava?

- Ne znam - reče Le Fort. - Upravo sam zato i došao da ga to pitam.- Bogu budi hvala! - usklikne domaćin.Yves nije ni čuo te posljednje riječi jer je podbo konja i već jurio prema polju manioke.Kroz oblake se sada probio pun mjesec i nebo je zasjalo gotovo mliječnom bjelinom. Kao

i uvijek u taj noćni sat u tropskom podneblju sablasno je osvjetljavao zemlju te si imao dojam da je zora. Zvijezde su još treperile i činilo se da ih možeš rukom dohvatiti.

Le Fort brzo pronađe Saint-Priestovu kuću. Nalazila se na kraju jedne aleje kokosovih stabala, kao na mrtvoj straži u podnožju brežuljka. Gusar odmah shvati da je Saint-Priest jedan od najbogatijih ljudi u cijelom kraju.

Kuća mu je bila sva od drveta i jako odskakala od običnih carbeta i ajoupa. Nešto podalje, vidjele su se mnoge sporedne zgrade, znak očita blagostanja.

Gusar pomisli kako Saint-Priest mora imati mnogo robova i kako oni stanuju u onim barakama.

Naravno, odmah se sjeti da je na tako velikoj nozi mogao živjeti jedino od novca kojim je Maubray platio njegovu izdaju, i to ga silno uzruja. Već je htio nešto opsovati, ali se svlada i sjaše jer je već stigao pred kuću.

U blizini opazi stablo pa za nj priveže konja.Priđe zatim kućnim vratima i snažno pokuca svojom umjetnom šakom od kože i željeza.U početku, nitko se ne pojavi pa on s razočaranjem pomisli kako Saint-Priest nije kod

kuće. Padne mu na um da je možda otišao u Basse-Terre ili da u luci dočeka lađu kojom su

mu s Martiniquea stigle špijunske poruke. To je lako bilo moguće, pogotovo nakon onoga što mu je ispričao čovjek kojega je malo prije probudio.

Ne gubeći nadu, Yves krene trijemom koji je opasivao cijelu zgradu i pokuca uzastopce na nekoliko prozora.

Najzad se javi neki slabi glas. Znači, netko je ipak u kući. Le Fort se opet vrati k ulaznim vratima i začuje prigušene korake nečijih bosih nogu.

- Tko je? - upita netko iznutra.- Službenik viteza de Maubraya - odvrati Yves s nestrpljenjem u glasu. - Brzo mi otvorite!- Maubray? - ponovi domaćin s nepovjerenjem.- Šta to ima da znači?- Zar vi niste Saint-Priest?- Jesam, ali ne vidim kakve veze imam ja s tim vašim vitezom de Maubrayom!- Vidi vraga! Baš lijepo gudite, ali vas je ružno čuti! - ljutito uzvikne Yves. - Ako ne

poznajete Maubraya, vjerojatno ste čuli za Gamellea, Desmartinieresa, Rosellea i Bourgueta!

- To mi još ne kazuje tko ste vi?- Tisuću mu vragova! - opsuje bijesno gusar. - Da su mi kojim slučajem sada za petama de

Poincyjevi strijelci, po vašoj bi pomoći slobodno mogao reći da mi je kucnuo posljednji čas! Otvorite, zaboga, otvorite, pa ćete vidjeti tko sam...

- Hajde, ne ljutite se - reče Saint-Priest. - Nikakvo zlo nisam počinio i savjest mi je čista. Možda ćemo se u četiri oka lakše objasniti...

Yves začuje kako na podu škripe daske a onda se vrata otvore.- Uđite - zapovijedi Saint-Priest - idem po svijeću.Kad je Yves stigao, domaćin mora da je još spavao. Bio je tako iznenada izvučen iz

kreveta da nije imao vremena ni vrata za sobom zatvoriti a zaboravio je uzeti i svijeću. Ona je gorjela na kraju hodnika pa on pođe po nju šuljajući se tiho na prstima. Ubrzo zatim vrati se i osvijetli došljaku lice, a onda sa strahom ustukne i povikne:

- Što hoćete od mene? Ponavljam vam da nisam ništa skrivio!- Ja vas i ne optužujem - umiri ga Yves. - Dolazim po naređenju viteza de Maubraya.

Mislim da ga poznajete, zar ne?Čovjek stane drhtati čitavim tijelom i najzad poviče:- Sve što su vam o meni mogli nabajati nije istina! Ne poznajem ni viteza niti ikoga od

onih čija ste imena nabrojili... Ja sam sitna ribica, obični kolonist kao i svaki drugi, i ništa više!

- Hajte! - poviče Yves nestrpljivo odmahujući glavom. - Vitez mi je rekao da ste pametna osoba, a vi srni svojim ponašanjem pružate dokaz kako i najpronicljiviji ljudi mogu, i pored zdravih očiju, biti slijepi. Međutim, za raspravljanje nemamo vremena. Maubray mi je objasnio da ste u njegovoj službi, zato morate slušati. Nemojte me prisiljavati da kuglom iz pištolja povećam težinu vašeg ptičjeg mozga kako bih ga prisilio da brže misli. Jeste li me razumjeli?

Yves počeka da vidi kakav su učinak proizvele njegove riječi, ali se Saint-Priest od sama njegova pogleda tako tresao od straha da ni riječi nije mogao izustiti.

Za to se vrijeme Le Fort uze pitati što još da kaže tome bijedniku. Najzad iznenada nastavi:

- Vitez me šalje k vama s jednom porukom...Počeka malo pa će tobože slučajno:- Jeste li u kući sami?- Nisam. Tu je i jedna žena... moja supruga.- Znači, oženjeni ste.- Vjenčao sam se prije deset dana... Ženu sam kupio u Sableu...- Šteta! - škrto će pustolov zagledavši se nimalo ljubazno u potištenog domaćina. -

Nećemo moći otvoreno razgovarati.Saint-Priest izgubljeno pogleda prema sobi pa prošapće stavljajući prst na usta:- Imate pravo. Govorite tiše... ona je budna.Yves mu priđe i šapne u uho:

- Donesena je odluka da se napadne Martinique...- Nemoguće! - uzvikne. - Znači, gotovo je?- Ja osobno krećem sutra brodom na otočić Cabrit. Moram stupiti u vezu s drugim našim

agentima, shvaćate li?Saint-Priest potvrdno kimne glavom.- Prije toga - nastavi Le Fort - moram još obaviti jedan posao u Sableu. Budući da je stvar

hitna, vitez de Maubray poslao je mene k vama. Htio je da svakako budete obaviješteni... On vas neobično cijeni... Rekao mi je i to da od vas zatražim na posudbu stotinu zlatnika koji će vam biti vraćeni kroz dva dana.

- Stotinu zlatnika! - ponovi Saint-Priest. - Do đavola!...- Da - reče Yves nimalo se ne zbunivši - stotinu zlatnika. Kad je bilo odlučeno da krenem

na ovaj zadatak, vitez je još vijećao s komodorom Pennom i guvernerom Warnerom te nije imao vremena da pođe u svoju sobu po novac. Naredio mi je da se obratim vama. Zar nemate toliko novaca?

- Imam, imam! - odgovori Saint-Priest. - Dat ću vam ih, samo se ipak čudim što mi dolazite bez vitezove pismene poruke, bez ikakva znaka raspoznavanja. Mora, ipak, da mu se jako žurilo!... A znate, dobrano ste me u početku zaplašili. Pobojao sam se da nisam otkriven i da po mene nisu došli de Poincyjevi strijelci kad sam čuo ono kucanje. Sada vidim da ste u sve upućeni. Počekajte me, idem po novac...

- Samo časak - reče Le Fort - još vam nešto moram reći. Konj mi je vrlo umoran, a moram poći u Sable i vratiti se natrag u tvrđavu Charles. Morat ćete mi ga zamijeniti svojim. Imate li ga?

- Imam - potvrdi Saint-Priest. - Sve mi se čini kako ću zbog tih Engleza ostati gol kao crkveni miš.

- Još nešto!... Na povratku ću vam saopćiti najnovija naređenja. Ovdje s vama ne mogu razgovarati, zato ćemo se do dva sata sastati u onoj kolibi, u uvali Figuier... Sigurno je poznajete, u njoj su se sastajali Poincy i Warner. Ah, da! Ponesite crnilo i papir, jer ćete morati zabilježiti ono što vam budem saopćio.

- Hvala lijepa - reče Saint-Priest. - Priznat ćete da se vitez odlučio na akciju u posljednji čas. Možete mu reći kako mi je svega već bilo dosta. Osjećam da me uhode i nadziru, a i meni je život drag, do đavola! Oženio sam se pred jedva deset dana.

- Nećete morati još dugo strahovati - odvrati Le Fort sa smiješkom u kojemu se moglo nazreti i izrugivanje. - Brzo pođite po taj novac...

Saint-Priest ustane i ispriča se što mora da ponese svijeću, a gusar uze strpljivo čekati. Najzad se domaćin vrati s kesom u kojoj su zveckali zlatnici i reče:

- Evo novca, možete ga prebrojiti. Točno onoliko koliko ste zatražili!... Ne zaboravite vitezu spomenuti tu posudbu.

- U mene možete imati povjerenja. Posebno vas molim da na sastanak dođete točno u dogovoreno vrijeme...

- Ne brinite. Pođimo sada u konjušnicu, dat ću vam svoga najboljeg konja. Dao Bog da ovaj put uspijemo, inače će me ovaj posao potpuno upropastiti.

15.

LE FORT OPET SVRAĆA »K NEMIRNOM KONJU«

Ugledavši čvrste i tamne zidine francuske tvrđave, Le Fort potjera konja korakom. Uskoro će biti na cilju. Kraj oko Sablea već je odavno prepoznao a sada mu je predosjećaj govorio da ni on više nije daleko.

Zaključi to po onom poznatom smradu koji je dopirao iz luke, gdje su na žarkom suncu trnuli otpaci što ih je bacalo pučanstvo. Zadah gnjileži ublažavao je donekle miris katrana i salamure koji se s njome miješao.

Ubrzo zatim, pojaviše se i prva svjetla s lađa usidrenih u zaljevu. Yves se instinktivno zaustavi i bez gađenja uze duboko udisati te opore mirise. S njima stadoše navirati i sjećanja. Napregne oko ne bi li ugledao obrise kakve poznate fregate ili broda pod zapovjedništvom kojega svoga prijatelja, ali takvih nije bilo.

Na mjestu gdje je nekad običavao ukotviti Tres Sainte Trinite sada se nalazila neka korveta. Srce mu se stegne na pomisao da se njegov brod više nikad neće ljuljuškati na onom mjestu gdje je more tako prozirno da mu vidiš od koralja crvenkasto dno. Sjeti se svojih starih drugova, poručnika Cherpraya s dubokim glasom, pa Casse-Ecouta, Franc-Funina i tolikih drugih, te ga prožme silno uzbuđenje. Kako nije bilo vrijeme da se prepušta osjećajima, on skrene s konjem malo ulijevo i zaputi se K nemirnom konju.

Toliko mu se žurilo da stigne onamo, a ipak on sada smiri konja i prisili ga da krene korakom. Stade se pitati kako da se drži kad bude ulazio u krčmu. Volioje teatralnost i odlučio da svojom pojavom svakoga zadivi. Na žalost, to neće moći zbog posljedica što su ih na njemu ostavile teške rane. Uostalom, morat će postupati razborito i... ne tratiti vrijeme, ne upuštati se ni u kakve avanture kad je u tvrđavi Charles ostavio nemoćna oca Fauvela.

Pred vratima gostionice, privezani konji oborili su glave i strpljivo čekali. Unutra su se čuli bučni glasovi a na mahove i grohotan smijeh, no Yves odmah primijeti da se od njegova vremena atmosfera znatno izmijenila. Shvatio je i razlog čim je gurnuo vratnice proviđene rešetkama: za stolovima je, pred kositrenim vrčevima, sjedilo jedva desetak gostiju. Neki su bili u društvu razgolićenih mulatkinja i upravo su se one smijale onako prodorno i nesnosno.

Muškarci, iako manje bučni, razgovarali su preko stolova i pozivali se jedni na druge kad je trebalo potvrditi istinitost zajedno doživljenih pustolovina.

Le Fort pažljivo osmotri svakog pojedinog gosta. I oni su njega primijetili čim je ušao i za trenutak osjetili nelagodnost zbog njegova unakaženog lica, premda ono u većine prisutnih nije bilo nimalo lijepo.

Mnogima je kosa bila sputana crvenom maramom, ovijenom oko čela, i nitko za Yvesa nije pokazivao neko posebno zanimanje. Uostalom, razgovor im je upravo tada postajao sve življi.

Po njihovim hlačama, zvanim calzoneras, i košuljama od grubog platna Yves odmah zaključi da su ti gusari tek odnedavna stigli na Saint-Christophe. Među njima opazi i nekoliko poznatih lica, ali bi se teško mogao sjetiti njihovih imena.

Zaputi se prema jednom slobodnom stolu u sredini i sjedne. Neki muškarac kojega je njegov dolazak bio prekinuo u govoru sada nastavi:

- Baš kad smo odlazili s Hispanole, vitez de Grammont spuštao je sidro u Petit-Goaveu...Netko mu se usprotivi:- Ne, nije to bilo u Petit-Goaveu, nego u Leogaueu...- Muči, Chut-Up! - zapovjedi govornik - znam ja što kažem. Vitez de Grammont se bio

usidrio u Petit-Goaveu, to sam čuo iz usta samoga kapetana Davida Naua. Vitez se prije povratka na otok Tortue morao, opskrbiti vodom.

- Bog te ubio! - opsuje Chut-Up - znam i ja što. govorim. Kažem ti, nije to bilo u Petit-Goaveu, već u Leoganeu. što bi radio u Petit-Goaveu? U Leoganeu ima gostionica gdje je mogao trošiti zlato što ga je opljačkao u Caracasu! To su mi ispričali njegovi časnici, poručnici Guillaume Soret i Frangois Doublet, kad sam ih sreo u Grand-Goaveu. Izgleda da su imali pune škrinje španjolskih zlatnika. Spomenuli su i jedan španjolski brod pun teškog kampeš-drveta, a kako su ga zarobili upravo na dan svetog Luja, zapalili su ga kao imendanski krijes, u čast svoga kralja!

Le Fort je u međuvremenu naručio punč i pijuckao, ga pažljivo prateći razgovor.- Ti, Chut-Up, uvijek hoćeš da znaš više nego drugi, pa stalno izmišljaš i uljepšavaš!- Mjeri riječi, Taillefer! Nisam od onih koji...Bučni smijeh jedne djevojke nadjača njegove posljednje riječi, ali Tailleferovo ime

privuče Le Fortovo pažnju. Sjeti se da je već vidio toga čovjeka, samo gdje? Srećom, objašnjenje pruži sam Taillefer:

- U ono vrijeme bio sam mornar na fregati Vent-Debout kojom je zapovijedao kapetan de Grammont. O njemu bih mogao pričati satima i danima, ali reći ću vam samo to da je neobičan čovjek.

- Budi jasniji! - vikne Chut-Up. - Što znači neobičan čovjek i zašto se ljutiš? Da nisi možda prečesto okusio njegov bič?

Yves osjeti kako ga spopada bijes. Nije mogao podnijeti da netko govori loše ili s prezirom o njegovim prijateljima, a vitez de Grammont bio mu je stari drug. Uplete se u razgovor oštrom upadicom:

- Kapetan Grammont otprema svoje ljude na drugi svijet s najvećom uglađenošću!Njegove riječi izazovu mučnu tišinu i svatko u njega upre pogled.- Poznajem ga i ja - nastavi Yves - i više sam punčeva s njim ispio nego što bi ih itko od

vas mogao izbrojiti!Taillefer se okrene na stolici kako bi mu bio okrenut licem i reče prilično podrugljivo:- Svi smo mi stigli s Hispanole, milostivi gospodine, i nismo imali čast da vas upoznamo.

Međutim, vidimo da ste plemić od glave do pete i radi bismo saznali vaše ime!- Ja sam kapetan Le Fort - reče Yves isprsivši se.Taillefer i Chut-Up prasnu u smijeh, a za njima se povedu i ostali. Čak je i ženama to bilo

smiješno.- Mora da ste svi vi, gospodo, neobično komplicirani jer ja nikako da shvatim čemu se

zapravo smijete.Odgovori mu jedan šušljetavi i pomalo prijeteći glas:- Koji to razbojnik tvrdi za sebe da je kapetan Le Fort?Pred Yvesa stupi krčmar, prava riđokosa ljudeskara. Obrve su mu toliko bile izblijedjele

da se gotovo nisu ni vidjele. Snažne isturene vilice su njegovu licu životinjski izraz. Gusar se podboči zdravom rukom, a onu sa željeznom kukom položi na stol i odgovori:

- Ja!Gostioničar se povuče korak unatrag kako bi tobože bolje osmotrio neznanca, malo

razmisli pa nekako kolebajući promrmlja:- Do vraga, stas je njegov, ali glava... Ne! To nikako! Grom i pakao, pogledajte samo ovu

tikvu! Kako se netko s takvom glavom usuđuje razmetati da je Le Fort? Mora da ga nikada nije vidio! Neka me đavo odnese ako se varam!

- Prije svega -javi se jedna djevojka - Le Fort je pokojnik. Nema još ni tri tjedna kako su njegovu smrt oglasila mrtvačka zvona. S tvrđave su mu odali počast topovskim plotunom a održane su i zadušnice. Osobno sam prisustvovala pa zato i znam. Mamica Pitaval, ona bezobzirna gadura, plakala je tom prilikom kao malo dijete! Licemjerka, psuje kao kočijaš i nikada ne ide u crkvu!

- Ah, tako! - reče Le Fort polaskan i uzbuđen. - Znači i mrtvačka zvona i počasna paljba?- Jest - nastavi djevojka - a guverner de Poincy je naredio da se zastave na tvrđavi oviju

florom. O smrti su ga obavijestili sami Englezi, čak su prisustvovali misi zadušnici. Među njima se nalazio i neki Coxon, sav u svili i draguljima, a bilo ih je na njemu više nego ih je vaš vitez de Grammont mogao napljačkati u Caracasu. Čini se da je ta ličnost prior kapetana Warnera.

- Bogorodice! - uzvikne Yves. - Coxon je došao ovamo, na Capesterreu, da javi moju smrt?- Vidi kako mu je do toga stalo! - podrugljivo izvali krčmar.- Od jednog de Poincyjevog časnika - opet će djevojka - saznala sam i to da je kapetan Le

Fort bio teško ranjen za vrijeme pomorske bitke. Posada Monarcha izvukla ga je iz mora, ali je kasnije umro od zadobijenih rana.

- Izvrsno sam ga poznavao - uplete se gostioničar, ali sada nekako ožalošćen. - često je navraćao ovamo sa svojim prijateljem kapetanom La Chapelleom koji je zapovijedao fregatom Princ Henry IV... Nema sumnje, na svijetu nije bilo tako jakog čovjeka. Jednom se, kažu, polomio na topu lafet, a on ga je uzeo u ruke i naredio da nastave s paljbom.

- To je istina - potvrdi Le Fort gledajući odsutno u tavanicu. - Radilo se o teškom topu a događaj se zbio na brigantinu Perle, naoružanom sa četrdeset topova. Brod je bio pod zapovjedništvom kapetana Montaubana...

- Trista mu jada! - opsuje bijesno krčmar - nećete mi dati rog za svijeću! Stas vam je isti kao u čuvenog kapetana, to sam već priznao, ali glava ne. Zaboga! Često sam ga promatrao... Eto, gospodo, obično je s kapetanom La Chapelleom sjedio za onim stolom i sami su sebi pripremali punč...

- A La Chapelle ga je volio s malagom...-... Kad nije bilo francuskog vina... Na žalost, kapetana Le Forta više nema, a sigurno je

poginuo i La Chapelle. Izgubio sam dva dobra gosta. Da možda ne lažem?- Grom i pakao! - poviče Yves. - Da je tu svećenik Fauvel, dao bi vam posljednju pomast

prije nego vam ja prospem crijeva ovim mačem, a to će vam se, krčmaru, i dogoditi ako tako nastavite!

- Ah, gospodo, svi ćete posvjedočiti da mi ovaj čovjek prijeti! Varalica nijedna!- Možda je špijun? Da nije u službi Engleza? - javi se netko.- Trebalo bi obavijestiti stražare - napomene krčmar. - Neka ga skupa sa mnom odvedu u

tvrđavu pa ćemo vidjeti tko od nas dvojice govori istinu!Le Fort naglo ustane i mimo reče:- Pa krenimo sada odmah, bez stražara.Kao da se boji da ga silom ne odvuku, gostioničar se povuče nekoliko koraka unazad i

skloni se pozadi Chut-Upa. Dok su ga svi muškarci i žene znatiželjno promatrali, Yves ih svakoga posebice odmjeri od glave do pete pitajući se što da uradi. Najzad izjavi prezirno odmahujući glavom:

- Eto, kakvi ste! Više hrabrosti pokazuje običan crv kad se uvuče u dvopek! U sirnom preglju ima više kostiju nego mozga u vašim glavama!

Priđe zatim krčmaru pa mu reče:- Polako, bijedniče! Dobro me pogledaj i samo se usudi još jednom izjaviti da nisam

kapetan Le Fort!- Taj je čovjek poludio! - drsko će Chut-Up.- Pati od umišljene veličine, kako se Sordet izrazio govoreći o Grammontu - podrži ga

Taillefer.Osjećajući da ga svi brane i ohrabruju, krčmar se pribere i bljedilo mu nestane s lica.- Kapetan Le Fort - izjavi on - bio je odjeven kao knez i uvijek namirisan. Još one večeri,

prije nego je krenuo u boj, imao je oko vrata zlatnu kolajnu s kraljevim likom. Kažu da mu ju je kralj lično objesio... O, izvrsno se sjećam kako je bio obučen. Marama od malinske čipke sama je vrijedila dvadeset i pet dukata a na nogama je imao čizme od plave tuljanove kože... A vi, čovječe? Na vama su dronjci kao u noćnog tata!

- Đavo vas odnio! - opsuje Yves. - Te su mi čizme, hvala Bogu, i sada na nogama... Doduše, izgubile su oblik, a kako i ne bi kad ih je stalno kvasilo more...

Taillefer se zagleda u Le Fortove noge. Zaista su bile obuvene u takve čizme, ali su njihove zgužvane i izblijedjele sare žalosno padale ljudeskari niz listove.

- Te čizme - reče krčmar - lako mogao skinuti s Le Fortovog leša.- Tako je! - složi se Taillefer.- Sve mi se čini - izjavi gusar teško obuzdavajući bijes - da ću riječ predati svojim

pištoljima. Bogami, to bih odmah i učinio da ne moram izvršiti jedan važni zadatak. Na žalost, ostaje mi vrlo malo vremena, a ako počnem da vas gonim još i vatrom iz pištolja, dočekat ću ovdje zoru.

- Važni zadatak! - usvikne Chut-Up i podrugljivo se nasmije.- Baš tako - odvrati Yves ne osvrćući se na njegovu ironiju. - Neću tući psa, ako je preda

mnom lav. Čuveni pirat Barracuda, zapovijedao je našim brodom kad smo zarobili fregatu Pallas, običavao je reći: »Kad gori barutana, nije preporučljivo puniti lulu.« Pravo je imao, Bog da mu dušu prosti!

- Zadatak, pirat, fregata i barutana... sve je to mačji kašalj - izjavi Taillefer. - Potrebne su činjenice, zato predlažem da svi pođemo u tvrđavu.

Yves to prečuje jer je razmišljao. Najzad stvori odluku. Nakašlje se kako bi pročistio glas pa će upirući u Taillefera svoju sakatu ruku sa željeznom kukom:

- Dakle, nikako ne vjerujete da sam kapetan Le Fort? Vi čovjeka prosuđujete po odijelu. Sumnjate u mene samo zato što sam izgubio čipkanu maramu i medalju kojom me

odlikovao kralj Luj. Ništa za to!... Želio bih jedino znati ima li netko od vas konja, ili ga barem odmah može nabaviti... Dakako, potrebno je da taj bude i hrabar muškarac.

- Imam ja - reče Chut-Up.- I ja! - požuri se Taillefer. - A da sam hrabar, dokazat ću svakome tko se usudi samo i

namignuti.- Eto, tako govori pravi muškarac! - zadovoljno će Le Fort. - Vi, Taillefer, sigurno

poznajete poručnika Lavernadea ako ne i guvernera de Poincyja?- Poznajem obojicu - odvrati pirat. - Kad sam plovio s kapetanom de Grammontom...- Dobro, dobro! - vikne Le Fort dajući mu rukom znak da prestane. - Jeste li voljni da

samo na jedan sat skoknete sa mnom do uvale Figuier? Prisustvovat ćete takvom prizoru da se nećete moći potužiti kako ste uludo potratili vrijeme!

Taillefer pogleda Chut-Upa, zatim krčmara te upita:- Kako? Zar samo ja?- Da! - potvrdi Yves. - Poći ćemo samo nas dvojica, s konjima dakako. Da se možda ne

bojite duhova?Taillefer se rukom uhvati za podbradak pa opet pogleda svoje prijatelje, kao da od njih

traži savjet. Međutim, ovi su ostali nijemi i nepomični kao kipovi. Tada se okrene i stane promatrati Le Forta s prilično okrnjenim samopouzdanjem. Nije ga baš oduševljavala ni spoznaja da će se noću sam naći uz toga gorostasnog neznanca stravična lica i one željezne kuke na njegovoj sakatoj ruci, oštre poput bodeža. Isto je osjećao i Chut-Up jer je oborio glavu kako bi izbjegao nagovaranje ako Taillefer odbije da krene.

Krčmar se odjednom sjeti da je na ognjištu ostavio paprikaš pa se naglo okrene i šmugne u kuhinju.

- Šta je sad? - vikne Yves. - Mislio sam da imam posla s ljudima sasvim drukčijeg kova! Pitam se jesu li svi takvi na Hispanoli i otoku Tortue.

- Oh! - izjavi Taillefer - ne bojim se poći s vama, kume, ali htio bih znati zašto idemo u uvalu Figuier i šta ćemo ondje.

- Da malo pročavrljamo s jednom osobom, prijatelju. Ta obećao sam vam zabavan prizor. Potreban mi je netko tko će izvijestiti guvernera o onome što će zajedno sa mnom ondje čuti i vidjeti.

Taillefer lupne šakom o stol pa će odlučno:- A zašto da i ne pođem? Htio sam da sve izvedem na čistac. Ako se vraćamo već za jedan

sat, vodite me. Osim toga, upozoravam vas da sam uvijek naoružan, i to do zuba...Le Fort se zacereka i slegne ramenima. Posegne zatim kukom za pojas i izvuče kesu s

novcem što ga je izmamio Saint-Priestu pa vikne gostioničaru:- Hej, ovamote!Ovaj mora da je skrivečke promatrao sve što se događa jer se pojavi već na prvi gusarov

zov.Iz kese koju je bio položio na stol, Yves zagrabi šaku zlatnika i tutne mu ih u ruku. Zatim

zubima zaveže na kesi uzao, vrati je za pojas pa reče:- Sve ćete poslužiti pićem. Časti vas kapetan Le Fort. Zapravo, on želi da pijete u njegovo

zdravlje.A onda će obraćajući se Tailleferu usred grobne tišine:- Jeste li spremni?- Jesam - odvrati pirat.Oni se zapute k vratima praćeni nijemim pogledima preneraženih gostiju.

16.

LE FORT ZAPOČINJE NOVI ŽIVOT

Dva su muškarca šutke jahala jedan pored drugoga. Luka je već odavna ostala za njima a zaobišli su i rt Sable. Nebo je bilo prozračno i bez ijednog oblačka. Pijetlima se valjda činilo da je zora jer se njihovo kukurijekanje čulo i u udaljenijim naseljima.

Raslinje je sada zaklanjalo pogled na glomazne zidine francuske tvrđave. Le Fort progovori prvi:

- Nemojte misliti, Taillefer, da vas vodim na zabavu, ali se ipak nadam da vam neće biti dosadno. Od vas tražim samo jedno: na povratku u Sable uradit ćete točno onako kako vas budem naputio.

- Ja uopće ne znam tko ste - odgovori Taillefer ne više onako naduto kao u krčmi K nemirnom konju - a sada se još okružujete i tajanstvenošću. Što ste to naumili?

- Bolje bi bilo da ste me upitali kamo idemo. Odgovorio bih da vas vodim jednom izdajniku.

- Izdajniku?- Baš tako. Idemo čovjeku koji se prodao Englezima; jednom Francuzu koji je u službi

komodora Penna i viteza de Maubraya a radi protiv vlastite zemlje.- Čuo sam za komodora Penna - izjavi Taillefer - ali mi ime viteza de Maubraya uopće

nije poznato.- Vidi se da ste na Martiniqueu novajlija. Reći ću vam samo to da je taj Maubray slijepo

odan protektoru Cromwellu i da je uspio uvući u svoju službu šestoricu naših kolonista. Oni ga izvještavaju o svemu što se događa na Martiniqueu a kad komodor napadne tvrđavuSaint-Pierre, pobrinut će se da na otoku ne dođe do otpora.

Taillefer se nakašlje pa primijeti:- Moram vas upozoriti, čovječe, da mi baš ne ulijevate povjerenje. Drsko prisvajate ime

čuvenog borca koji je junački poginuo. Tu mi pričate budalaštine i samo djelomično neka imena, pa kako da se pouzdajem. Tko je taj izdajnik u uvali Figuier i što mu namjeravate učiniti?

- Odrezat ću mu uši - mimo odvrati Yves.Taillefer čudno pogleda svoga suputnika i upita:- Da niste možda jedan od onih razbojnika što ubijaju ljude samo radi pljačke? Tako mi

zaista i izgledate!... Sve mi se čini da je izdajstvo zločincu samo izgovor kako bi nekoga otpremio na drugi svijet pa ga zatim opljačkao.

- Upozoravam vas da je sada prekasno za uzmak, ako ste se prepali. Potrebni ste mi i poći ćete sa mnom, pa morao vas okačiti o ovu kuku na svojoj ruci.

Taillefer ne odgovori. Nemir u njemu stade sve više rasti. Malo ga je bio umirio Le Fortov gest u gostionici, kad je iz kese izvadio šaku zlatnika da pićem počasti prisutne goste, ali ovdje napolju, i to noću, ništa nije djelovalo umirujuće. Pa ni lice ovoga neznanca nije nimalo ohrabrivalo. Nakon kraće stanke upita:

- Je li vam poznato da je guverner de Poincy nesmiljen prema onima koji na Saint-Christopheu počine neki zločin?

- Slutim da je tako a i odobravam. Međutim, ako to može da vas umiri, reći ću vam da morate ostati potpuno po strani od događaja kojemu ćete uskoro prisustvovati. Ništa od vas ne tražim doli da budete nijemi promatrač. Da li se slažete?

- Slažem se - reče Taillefer pomirujući se s dodijeljenom mu ulogom.Nastave tako put ne izmjenjujući ni jedne riječi. Yves ubrzo uspori kretanje pa to isto

uradi i njegov pratilac.Sada su morali jahati uskim puteljkom te Yves krene naprijed. Gusarov konj iznenada

zarže pa ga on ušutka snažnim trzajem uzde.- Stižemo - najavi Le Fort - U blizini je drugi konj i moj je to osjetio... Primjećujete li

kolibu?Taillefer je podigne u stremenima pa će nakon kraćeg ogledanja:

- Zbilja niste lagali. Vidim baraku, a i osvijetljena je.- Ja nikad ne lažem! - izjavi Yves.Taillefer se zbuni i upita:- Vi poznajete osobu koja čeka u onoj kolibi?- Rekao sam vam da je to izdajnik. A sada, govorite tiše jer bi se mogao uplašiti. Očekuje

samo mene, tako smo se dogovorili. Bit će najbolje da se ne pokazujete. Sakrijte se iza kolibe.

- Dobro, sakrit ću se.Nekoliko trenutaka zatim, pošto mu je pratilac dovoljno zaostao, Yves stigne pred kolibu

i sjaše. Istoga časa izađe Saint-Priest. Od svijeće koja je unutra gorjela na stolu, protegne se na tlu njegova izdužena sjena, ali mu lice ostane u mraku. On odmah upita:

- Jeste li to vi?- Ja sam! - odvrati Yves prilazeći.Na svu sreću, Taillefer je učinio dosta velik zaokret pa ga Saint-Priest nije opazio. Ipak je,

onako zastrašen i zabrinut, stao osluškivati prije nego će ući u kolibu.- Učinilo mi se da čujem konjski topot - reče. - Jeste li sigurni da vas nitko nije slijedio?- Siguran? - promrmlja Le Fort. - Čovjek ni u šta ne može biti siguran, ali, ako me netko

slijedio s namjerom da mi naudi, neka me se čuva!- Je li vam pothvat uspio?- O tome ćemo porazgovarati unutra. Uđite!...Saint-Priest posluša a Yves uđe za njim. Kako na stolu ugleda dva pištolja sa zapetim

obaračem, sa smiješkom primijeti:- Osigurali ste se kako vidim. To zaista nije bilo potrebno.Pogleda zatim oko sebe i opazi nekoliko mesarskih panjeva. Primakne jedan k stolu pa

reče:- Uzmite i vi jedan i sjednite. Naš bi se razgovor mogao otegnuti, ali to zavisi samo od

vas.Dok se Saint-Priest saginjao da dohvati panj, Yves zakoči njegove pištolje pa oba zatakne

sebi za pojas.- Ovo smo dakle sredili - reče.- Što smo to sredili? - upita Saint-Priest sjedajući.- Sklonio sam vaše oružje - objasni gusar. - Opasno je držati pokraj sebe zapete pištolje,

pogotovo dok budete slušali ono što vam imam reći. Jeste li ponijeli pribor za pisanje?- Jesam. Tu su papir, crnilo i pero - reče Saint- Priest posežući za kožnom torbicom

prislonjenom uz nogu stola.- Divno! - uzvikne Le Fort. - Spremite se dakle, pisat ćete po mome diktatu.Sumnja i nemir kao da se po prvi put uvukoše kolonisti u dušu. Namršti se, upre pogled u

Yvesa pa reče:- Ne razumijem... Što ćete mi to diktirati?- Odmah ćete saznati. Nadam se da znate pisati.Saint-Priest ne odgovori. Pažnju mu privuče buka koja se vani sada jasno čula. On

odjednom problijedi i promrmlja:- Siguran sam da su vas slijedili. Zakleo bih se da nas uhode. Jest, netko se šulja oko kuće.

Vratite mi pištolje...- Ni govora! - reče Le Fort. - Odviše ste uzbuđeni. U takvom biste stanju pucali i na

vlastitu sjenu, a obojici nam je u interesu da pravimo što manje buke.- Ali, ako je netko stvarno tu?...- Bogamu! - opsuje Le Fort. - Daske su odviše grubo spojene da bi se spolja moglo viriti...

Pogledajte sami i recite da li nešto vidite. Hajde, ne gubimo vrijeme nego pišite.Kako mu ništa drugo nije preostalo, Saint-Priest hrabro uzme pero, provjeri mu oštrinu

o nokat svoga palca pa ga zatim umoči u tintamicu.- Jeste li spremni? - upita gusar.- Da!- Onda počinjem: »Gospodine guverneru!...Napisavši te dvije riječi, Saint-Priest se opet zagleda u svoga neobičnog sudruga pa upita:

- Zašto gospodine guverneru? Ta njemu ne upućujem nikakvu molbu. Uostalom, guvernera Warnera i ne poznajem.

- Ne radi se o molbi - objasni Yves - a još manje o guverneru Warneru... Samo vi pišite, vidjet ćete:

»Gospodinu guverneru de Poincyju, tvrđava Sables, Saint-Christophe...«Saint-Priest nastavi s pisanjem izjavljujući kako ništa ne razumije.Pošto je s naslovom bilo gotovo, Le Fort nastavi:»Ja sam izdajica svoje domovine...«Saint-Priest se lecne, baci pero na stol pa ustane vičući:- Vi ste poludjeli! Kakva je ovo komedija?Međutim, istog trenutka povuče se korak natrag kad u Le Fortovoj ruci ugleda cijev

uperena pištolja.- Nije ovo nikakva komedija - izjavi Yves. - Sve što zahtijevam da napišete živa je istina.

Vi ste izdajnik, Saint-Priest, nespretni i glupi izdajnik. Osim toga, nemate ni hrabrosti, pa bi vas kao običnu stjenicu trebalo naprosto zgnječiti!

- Poštedite me! - stade moliti kolonist. - Ako želite novaca...- Novaca? Ne, samo vašom rukom napisano pismo za guvernera Poincyja, i ništa više!- Odbijam da ga napišem!- Onda ću vam odrezati uši... Vidjet ćete kako ćete postati pametniji kad ostanete bez

njih. Ruka će vam se sama pokretati... Međutim, budete li se i dalje tvrdoglavih, bogami, ubit ću vas prije nego trepnete okom!

- To je umorstvo! - poviče Saint-Priest uzmičući sve do zida. - Prije ili kasnije doznat će se da ste vi počinili taj zločin, pa ćete završiti na vješalima!

- Neću, jer će vaše pismo biti dokaz da sam otok oslobodio opasna izdajnika.- Nikada nećete dobiti takvo pismo. Nikada, razumijete li? Nikada!- To ćemo još vidjeti - reče mimo Yves pa ustane i počne svojom željeznom kukom

mahati Saint-Priestu pod nosom.Najzad ga njome zakači za prsluk, odvuče natrag k stolu pa tiho reče:- Sjednite, gospodine, inače ću vas umlatiti drškom pištolja.Saint-Priest se sav zapuhao. Gusar mu se toliko približio da je u svjetlu svijeće ugledao

njegovo nagorjelo i đavolski izobličeno lice. Osjeti kako mu koljena klecaju i poveseli se kad nehotice udari nogom o panj, na koji nemoćno sjedne.

- Hajde - reče Yves obazrivo - uzmite opet pero i nastavite. U stisci sam s vremenom pa ako ne požurite, prosut ću vam mozak bez ikakve daljne opomene.

Saint-Priest stisne šake i proguta slinu tako teško da mu jabučica u grlu zaigra nekoliko puta. Najzad reče promuklim, jedva čujnim glasom:

- Slušajte... Ja ne znam tko ste... ni da li ste uopće Maubrayov agent, ali to sada nije važno. Mogli bismo se nagoditi.

- Vidi, vidi! A kako?- Spreman sam da platim za vašu šutnju.- Niste za to dovoljno bogati!- O, imam novaca... Pođite sa mnom u moju kuću i dat ću vam ih koliko god želite; samo,

poštedite me i zakunite se da ništa nećete odati.- Slabo vi poznajete kapetana Le Forta - odvrati Yves. - Morate znati, gospodine, da sam

ovamo došao isključivo s namjerom da vas ubijem. Svojom izdajom nanosite Francuzima ogromne štete. Međutim, kad sam malo razmislio, učinilo mi se da ćete biti dovoljno kažnjeni i ako vam odrežem uši. Naime, držao sam da ste mnogo manje opasni nego što se to moglo zaključiti iz prikaza viteza de Maubraya. Međutim, sada u tolikoj mjeri dolazi do izražaja vaša podlost da zbilja ne zaslužujete da nadživite svoje izdajstvo. Ne vidim zašto ne bih izvršio onaj prvi naum...

Saint-Priest podigne glavu i zagleda se u Yvesa. Drhtao je kao prut i štucao. Ipak smogne snage da upita:

- Spomenuli ste kapetana Le Forta. Da to niste možda vi? Ne, nije moguće Le Fort je poginuo... To je rekao Maubray...

- Izgleda da još jedino ja vjerujem da sam kapetan Le Fort - reče gusar ravnodušno - ali neka vas to ne zabrinjava. Ionako, više nećete imati prilike da drugima ispričate sadržaj ovoga našeg razgovora. Dakle, posljednji vas put pitam, Saint-Priest, pristajete li da napišete to pismo.

Kolonist se naglo okrene na panju i reče kao da mu je iznenada sinula genijalna misao:- Slušajte! Ako ga napišem, hoćete li me pustiti u miru? Vama je jedino do toga da imate

protiv mene dokaz, zar ne? Pa dobro, napisat ću ga ako mi date časnu riječ da se njime nećete koristiti i da me više nećete uznemiravati!

- Mogao bih vam to mirne duše obećati pa kad dobijem pismo, prosvirati vam glavu kuglom iz ovoga pištolja. Ne vrijedite čak ni toliko da bih morao izreći laž...

Saint-Priestu malo lakne i on počne normalnije disati. Naime, krivo je shvatio Yvesove riječi. Pomislio je da se pustolov uplašio posljedica što bi ih izazvalo njegovo ubojstvo. Lice mu se opet malo zarumeni.

U taj čas, netko poviče s vrata kolibe:- Saint-Priest!Kolonist i Le Fort okrenu glavu gotovo istovremeno. Na pragu je stajao Taillefer.- Rekao sam vam da se ne uplićete - prigovori gusar. - Što vas je spopalo? Zar niste mogli

ostati ondje gdje ste bili?- Ne, nisam! - ljutito će Taillefer pa reče obraćajući se Saint-Priestu:- Sve sam čuo. Pristao sam da pratim toga čovjeka ovako daleko i ne znajući tko je on.

štoviše, sumnjao sam u svaku njegovu riječ. Nije mi bilo poznato da ste upravo vi, Saint-Priest, osoba s kojom u uvali Figuier imamo srediti neke račune. Bože, kakve li sramote! Vi ste jedan od najbogatijih i najuglednijih posjednika na Saint-Christopheu i navode vas kao primjer uzorna čovjeka. Guverner vam je dao posebne povlastice. Tako ste, primjerice, na vlastiti zahtjev potpuno besplatno dobili zemlje koje nitko nije htio obrađivati od straha pred Englezima... U stvari, taj vam je posjed trebao samo zato da lakše možete održavati veze s našim neprijateljima. Sada je jasno zašto se nikada niste potužili ma i na najmanji incident s našim susjedima.

- Ali, ja vas uopće ne poznajem! - poviče Saint-Priest.- A ja vas izvrsno! Ranije vas nikada nisam vidio, ali mi je poznat vaš slučaj... Nekad sam

plovio pod zapovjedništvom viteza de Grammonta...- Ovo je zasjeda! - vikne Saint-Priest. - Zvat ću u pomoć. Dotrčat će okolni naseljenici i bit

ćete uhapšeni...- Nećete za to imati vremena - odvrati Le Fort. - Otvorite li usta i samo pisnete, dobit ćete

kuglu ravno među oči. Hajde, pišite!- Nije mi ni na kraj pameti!Le Fort ljutito pucne jezikom a zatim se zagleda u Taillefera. Bivši Grammontov mornar

sve se više mrštio, očito bijesan na Saint-Priesta.- Taillefer - reče Yves - vi ste, uprkos svemu, poštenjačina i to ste dokazali ovim svojim

postupkom. Zamolio sam vas da se ne pojavljujete, ali vam opravdani gnjev nije dopustio da u ovoj prljavoj raboti ostanete samo promatrač. Međutim, možete uraditi i nešto više, to jest dokazati da su vam rodoljubni osjećaji uzvišeni i čisti.

- A što trebam učiniti?- Uzmite moj pištolj i držite ovoga čovjeka na nišanu.- Ništa lakše - reče Taillefer prilazeći Yvesu i uzimajući oružje iz njegovih ruku. - Ako se

samo makne, pucat ću.- Samo časak! - odgovori Yves prilazeći Saint-Priestu s leđa.Već je iz pojasa izvadio bodež koji mu je dao Maubray i vrškom jezika provjerio da li je

dovoljno oštar. Po izrazu na njegovu licu vidjelo se da je sasvim zadovoljan.- Što mi to spremate? - upita kolonist.Umjesto odgovora, Yves se hitro sagne i zubima prihvati njegovo desno uho. Taillefer

primijeti kako se oštrica munjevito spustila sasvim blizu gusarovih usnica, a onda se začu strahovit Saint-Priestov krik. Yves ispljune na stol uho, odsječeno u jednom hipu.

- S jednim smo već gotovi - opomene ga Yves.

Stenjući i plačući, kolonist se rukama primi za lice niz koje mu je obilato tekla krv i prljala odjeću.

- Onda, hoćete li pisati? - upita Yves.- Hoću...- Uzmite pero...- Preklinjem vas...Yves mu upadne u riječ:- Šutite i pišite!Izbezumljen od straha, Saint-Priest dohvati pero i umoči ga u tintarnicu. Papir se

također umrlja krvlju.- Baš ste zamazanac - prigovori gusar - ali ne mari. Jeste li spremni?- Jesam.- Dobro! Nadodajte samo ovo: »Poklon od kapetana Le Forta.« To je sve.Saint-Priest podigne glavu i pogleda ga s čuđenjem. Toliko se iznenadio da je zaboravio

čak i na bol.- Požurite, vrijeme odmiče...Kolonist najzad posluša. Zataknuvši opet bodež za pojas, gusar hitro dohvati list, pažljivo

pročita sadržaj pa se demonski naceri i reče Taillefera:- Prijatelju, ovo ćete uho najprije dobro oprati pa ga onda umotati u čisti papir. Ne

vjerujem da bi se guverner de Poincy htio uprljati krvlju jednog izdajice. I uho i poruku dostavite mu vrlo diskretno i nikako ne spominjite moje ime.

Priđe zatim Taillefera i uzme mu iz rake pištolj govoreći:- Mislim da je zločinac ovime dovoljno zastrašen. Uostalom, odviše mi se žuri da bih

mogao gubiti vrijeme!Posljednju njegovu riječ poprati oštar pucanj. Saint-Priest se trgne kao da će ustati ali se,

pogođen usred čela, sruši udarivši glavom o stol i prevrnuvši na njemu svijeću.- O ovome nikome ni riječi! - reče Le Fort Taillefera. - Vratite se odmah u Sable.- Morate mi oprostiti, kapetane - prošapće bivši Grammontov mornar. - Večeras sam

učinio veliku pogrešku... Ne znam da li ste vi doista kapetan Le Fort, ali ono što sam o njemu čuo navodi me na zaključak da on ne bi drukčije postupio. Što sada namjeravate uraditi?

- Hm! Hm! - promrmlja Yves. - Idem Englezima. S njima me vezuje još jedan mali posao, ali ću uskoro biti na Martiniqueu.

- Na Martiniqueu? Oh, kako bih vam se rado pridružio!Yves ne odgovori nego izađe iz kolibe, a za njim i Taillefer.- To ćemo još vidjeti - reče najzad gusar. - Najprije odnesite guverneru to uho, a zatim

dobro razmislite. Ako ne promijenite odluku i ako vam se pruži prilika da se prebacite na Martinique, potražite u Marinu izvjesnog Desmartinieresa. On će vas dovesti k meni...

- Desmartinieres, u Marinu - ponovi Taillefer. - Brzo ću se naći ondje, mogu vam se zakleti!

Le Fort prihvati konja za uzdu, stavi nogu u stremen i snažnim zamahom skoči u sedlo.- Ako stvarno želite da mi se pridružite na Martiniqueu, vjerojatno će vam biti u interesu

da šutite o svemu što ste večeras ovdje vidjeli. Zbogom!- Do viđenja, kapetane! - poviče Taillefer.Le Fort je već podbo konja i jurio prema tvrđavi Charles.

Pred ulazom u tvrđavu stražari su dremuckali, oslonjeni o svoje helebarde. Le Fort naglo zaustavi konja i skoči na zemlju.

- Službenik viteza de Maubraya! - dovikne im smjelo kao i na izlasku.Oni ga šutke propuste. Privezavši konja za alku, na mjestu gdje ga je i uzeo, prijeđe

dvorište a zatim pojuri stepenicama koje su vodile u njegovu sobu. Unutra zatekne Fauvela kako, glavom spuštenom na rame, drijema na jednom stolcu. Čas je frkao kao mačka, čas puhao kao da hladi vrelu juhu.

Le Fortovo kretanje najzad ga ipak probudi. Naglo se trgne i vikne:- Gdje ste, zaboga? Tražio sam vas po cijeloj okolici. Vaš saučesnik de Maubray sinoć me

je došao obavijestiti da rano u zoru polazimo na put. Presveta Djevice, već sam se za vas bio pobojao!

Yves se spokojno nasmiješi pa reče lupnuvši se snažno u grudi:- Stotinu mu đavola! Dakle, putujemo već sutra. Radosne li vijesti! Kunem vam se, pope,

da će biti vrlo zabavno. U vašeg starog druga Le Forta možete imati potpuno povjerenje.

TREĆI DIO

UHOREZAC

1.

PRIMANJE U GORSKOM DVORCU

Sve od smrti generala du Parqueta, u Gorskom dvorcu nije bilo tako živo. Kao preko noći vratio se sav negdašnji sjaj. Na svečanost su pozvani posjednici, oficiri, svećenici i nitko nije krio svoje zadovoljstvo. Svakome kao da je to naviještalo sretniju budućnost.

Poslije mučnih dana što ih je Martinique proživljavao nakon guvernerove smrti, za što su svojim spletkama ponajviše bili krivi Plainville, Merry Rools, Sigaly, Vignon i Beausoleil, to vraćanje starim običajima zaista je bilo dobar znak. Zar to primanje na kojemu su se okupili svi odličnici otoka nije ulijevalo nadu da su na pomolu mirniji i bolji dani?

Odavna se na Marijinu licu nije mogao vidjeti tako radostan smiješak od kojega se sada sva proljepšala. Očito se i ona pomladila, a da ju je pučanstvo Saint-Pierrea moglo vidjeti, s pravom bi zaključilo kako je njihova guvernerka iskrena u svojoj želji da svima oprosti i svakome pruži ruku pomirenja.

I zaista, među uzvanicima bilo je i takvih koji su joj željeli i nanijeli zlo. Oni su se, doduše, pokajali ali, zar bi se u njenoj kući mogli sada ugodno osjećati da ih nije primila čista i otvorena srca?

Posebno je bio zadovoljan major Merry Rools, i to iz dva razloga. Nikad se prema njemu Marija nije pokazala tako ljubazna i nježna. Stigavši na primanje prvi, popeo se u njenu sobu da je pozdravi, a ona je ne samo dopustila da je zagrli i poljubi nego mu je poljubac i uzvratila. Nekada je to radila na brzinu i s dosadnom ravnodušnošću, a sada iz čiste radosti kao da je istinski zaljubljena.

Najzad, primanje je upriličeno po njegovoj zamisli a činjenica da je i uspjelo, samo je potvrđivala njegove diplomatske sposobnosti. Od njega će i Mariji i njemu samo porasti ugled. Uostalom, zar se svi prema njemu ne odnose kao prema kućedomaćinu? To mu je pomalo i laskalo.

Ne može se reći da u početku nije osjećao neku bojazan. Zabrinjavala ga je prisutnost viteza de Villersa. A opet, dvanaesti rođendan maloga Jacquesa poslužio mu je samo kao izgovor da Mariju privoli na to primanje, dok je u stvari htio Villersu omogućiti da bude primljen u du Parquetovu obitelj.

Generalica se najprije izvlačila dok najzad nije ipak uvažila majorove razloge.Merry Rools se pitao kako će ona primiti viteza, kakav će stav zauzeti kolonisti prema

čovjeku koji je počeo pljačkati najbogatije među njima. A sve se odvijalo u najboljem redu.Marija je novom poreznom upravitelju pružila na poljubac ruku, a plantažeri su mu se

ljubazno osmjehivali vjerujući valjda da će time zadobiti njegovo prijateljstvo i ublažiti pretjeranu strogost.

Vitez je svakome spremno uzvraćao smiješkom, iako po navici zagonetnim. Bio je i suviše zauzet Luisom de Francillon; nije se tako reći od nje ni odvajao.

A djevojka, inače hladna, bezvoljna i odsutna, vjerojatno ponesena razdraganom okolinom, prihvaćala je njegovo udvaranje koje je iz časa u čas postajalo sve upadljivije.

Gosti su se tiskali oko velikog stola pretrpanog slatkišima, voćem i svakojakim osvježujućim pićima. Razgovor se vodio u manjim grupicama pa je Marija mogla predahnuti.

Čim se malo povukla, Merry Rools joj priđe sav radostan i poluglasno reče:- Dakle, Marijo, mislim da sam bio u pravu. Ovo je primanje pravi trijumf. Nagovijestili

ste praštanje i zaborav a time na nedvojben način dali na znanje kako je za vas prošlost mrtva i kako ste čvrsto odlučili krenuti novim putem. Sutra će se o ovome pričati po cijelom otoku i budite uvjereni da će vas vaši potčinjeni još više cijeniti i voljeti.

- Tako je, Mederic - odgovori Marija - bila je to izvrsna zamisao.Majorovo se lice ozari radošću a na oči mu navru. suze ganuća.- Mila moja - prošapće on - ovo je drugi put u mome životu kako me nazivate Medericom.

Jeste li konačno shvatili koliko ljubavi ima za vas u mome srcu?

- Tiše! - reče ona sa smiješkom. - Netko bi vas mogao čuti... Jeste li primijetili kako se vitez de Villers prilijepio uz malu Louisu?

- Hm! - odvrati Merry Rools okrećući glavu da ih bolje vidi. - Imam dojam da je vrlo zaljubljen... Kad se pravo uzme, brak s plemićem njegova položaja nikako ne bi bio loš. Što vi o tome mislite?

- Okanimo se besmislenih planova, Mederic.- Ničeg besmislenog u tome nema, Marijo. Luisa je zrela za udaju. Uostalom, bolje će biti

da suviše ne odugovlači. Ima sve što može muškarca usrećiti. U Francuskoj bi odavna našla muža po izboru, ali ovdje na Martiniqueu smije se nadati jedino udaji za nekoga kolonistu. Ma kako on bio bogat, taj vam brak ne bi bio po volji. A vitez je nešto drugo, eh! Staro plemstvo, ugledna obitelj, prijateljstvo s kraljem... Znate li da mu je njegovo veličanstvo kumovalo na krštenju?

- To nisam znala - prizna Marija. - Uostalom, tome čovjeku nikako nisam bila naklonjena. Toliko sam ružnih stvari čula o njemu. Moram priznati da bi za Louisu bio izvrsna partija... Na žalost, Mederic, vi dobro znate kakva je ona.

- Da - promrsi on - čini mi se da je zaista poznajem i njena me hladnoća zabrinjava. Na svu sreću, uvjeren sam da će je vitez znati oduševiti i osvojiti... Mislite li da još uvijek nije zaboravila Maubraya?

Generalica lagano pocrveni.- Ne znam. To ime ovdje više nikada ne spominjemo... Pazite, Mederic, evo dolazi kapetan

Baillardel...Merry Rools se okrene i vidje kako kapetan u paradnoj uniformi prilazi Mariji. Zaustavio

se pred njom na nekoliko koraka, skinuo šešir i tako se duboko naklonio da je njime gotovo dodirnuo tlo.

- Gospođo - reče - neobično sam sretan što vas mogu pozdraviti.Marija priđe i pruži mu ruku.- Dobar dan, kapetane. Bila sam iznenađena kad sam otkrila da vas nema među

uzvanicima.- Službeni poslovi zadržali su me u tvrđavi, gospođo generalice - objasni Baillardel pa se

okrene i naklonom glave pozdravi majora.- Kapetane - nastavi Marija - poslužite se pićem. Ispričavam se što vas moram nakratko

ostaviti.Ona se okrene i laka kao pero pojuri niz stepenice.Ostavši s majorom nasamo, Baillardel se nakašlje i reče:- Susreo sam u Saint-Pierreu kolonistu Bourgueta iz Maeoube. Zajedno smo stigli ovamo.- Tako! - progovori Mederic - Stigao je s vama, a nije došao pozdraviti generalicu.- Rastali smo se na ulazu, sigurno su ga zadržali neki prijatelji... Je li vam poznato da je

Bourguet sada najbogatiji plantažer na sjevernom dijelu Martiniquea? Jašući ovamo, malo smo i razgovarali.

- Ah, tako - odvrati major ne okrećući glavu.Baillardel stupi bliže i reče:- Govorimo tiho... Vi poznajete Bourgueta, majore. Surov je to čovjek i nema dlake na

jeziku. Osim toga, mnogi kolonisti uvažavaju njegovo mišljenje.- Što zapravo želite reći?- Bourguet mi nije krio svoje nezadovoljstvo. Čovjek ne mora biti naročito pametan da

shvati kako prema vitezu de Villersu gaji strahovitu mržnju i gotovo je javno pokazuje.Merry Rools slegne ramenima.- Čudilo bi me da nije tako. Obogatiti se mogao jedino na račun države. Villers mu je

provjerio poslovne knjige i otkrio teške zloupotrebe.- To znam...- Netko manje velikodušan od Villersa otpremio bi Bourgueta na robiju, a on se

zadovoljio samo naplatom globe.- Bogami, bila je to pretjerano velika globa.- Mislim da je i takva globa manje zlo nego potpuna propast i zatvor.

- Polovinu Bourguetove zemlje zaplijenila je Uprava za državne prihode i stavila ih na dražbu... Samo po sebi to bi se još moglo i shvatiti da se kao kupac nije pojavio upravo Villers i, kako mnogi tvrde, sve odnio za smiješno malu svotu.

- O tome nemam ni pojma - reče Rools - ali držim da Villers ima pravo kupiti zemlju koja je na prodaju.

- Točno, majore - uporno će Baillardel - samo, isti se slučaj na žalost ponovio u Carbetu, Marinu i Precheuru, i to dva-tri puta, a kupac je uvijek bio vitez de Villers.

- Niša ja tu ne mogu! - ljutito izjavi Merry Rools.- Ne zaboravite da vitez ima neograničena ovlaštenja.Baillardelu se ote dubok uzdah:- Bojim se da sve to jednoga dana ne ogorči narod i da vitezovom krivnjom ne svanu

Martiniqueu još mračniji dani. Držao sam svojom dužnošću da vas na to upozorim.Major nemoćno raširi ruke:- Ponavljam vam, kapetane: ništa ja tu ne mogu.- Dobro, ne govorimo više o tome - zaključi Baillardel - i oprostite mi, majore, što sam

vas nepotrebno uznemirio...- Zašto ste tako nagli i tvrdoglavi, kapetane?... Ogledajte se malo po salonu i promotrite

ta lica. Kažem vam, nastupaju vedriji dani... Uzmimo za primjer baš Bourgueta. Zar ne vidite kako se smiješi i razgovara s vitezom. Kako možete vjerovati da je na njega kivan? Ja, naprotiv, mislim da je Bourguet zahvalan Villersu što ga je izvukao iz gadne neprilike...

- Uslišio vas Bog! - reče Baillardel.Major se iznenada okrene i pođe u susret starješini jezuita, ocu Bonninu koji je upravo

stigao. Baillardel zareda od grupice do grupice pozdravljajući poznanike. U srcu je više osjećao gorčinu nego bijes. Nikako nije mogao shvatiti zašto Merry Rools tako uporno brani viteza. Kako smije tvrditi da ne može spriječiti njegovu pljačku kad bi svojim izvještajem kralju sve mogao izmijeniti.

Onako smrknut, pođe do jedne osamljene klupe i sjedne. Ne provede na njoj ni dvije minute kadli mu priđe Bourguet i bez ustručavanja sjedne pa reče:

- Prekrasna kuća, zar ne?- Zaista je divna - složi se Baillardel. - Sagrađena je po zamisli generala du Parqueta. Do

nje mu je bilo stalo gotovo jednako kao i do života. Kad je uslijed provale vulkana Pelee bio razoren jedan njen dio, toliko se ražalostio da mu je i to sigurno skratilo život.

Bourguet je bio muškarac od svojih pedeset godina, kršan i suncem opaljen. Na odijevanje nije mnogo polagao. Nosio je kratke kožne hlače, košulju od gruba platna i široki plantažerski šešir. Za pojasom mu se uvijek nalazio dugi bič kojim se na poljima manioke i šećerne trske šibaju lijeni robovi.

- I vrlo prostrana - nastavi. - Pretpostavljam da je generaličin apartman na prvome katu.- Tako je - odvrati Baillardel. - Njena je spavaonica ona posljednja na lijevom krilu i

odavde joj jasno vidite vrata. Odmah do nje je gostinjska soba, a zatim odaja gospođice de Francillon.

- Tako? - iznenadi se Bourguet. - Bio sam uvjeren da se generaličina sestrična stara o djeci i da stanuje u prizemlju.

- Ne - reče Baillardel - nego u sobi na katu.Kolonist nekako razočarano stade odmahivati glavom.- Jako me čudi to što kažete - izjavi on. - Do vraga! Sigurno vam je poznato, kapetane, što

se pričalo o odnosima generalice i te Louise de Francillon s vitezom Reginaldom de Maubrayom? Obadvije su, navodno, istovremeno bile ljubavnice tome Englezu.

- Škotu - ispravi ga Baillardel.- Kako vam drago. Nije mi jasno, s obzirom na raspored soba, kako je vitez mogao

posjećivati obadvije a da jedna od njih to ne primijeti. Znači, bile su sporazumne?- Nisam time sebi razbijao glavu - prizna kapetan. - Uostalom, po prirodi sam takav da s

nepovjerenjem primam govorkanja.- Možda se u međuvremenu - nastavi Bourguet kao da nije čuo njegovu napomenu -

Louisa de Francillon premjestila u neku drugu sobu.

- Bogamu! - uzvikne Baillardel - vaše pretjerano zanimanje za sobu te gospođice navodi čovjeka na zaključak kako ste odlučili da i vi krenete stopama viteza de Villersa!... Pogledajte kako obilazi oko nje i šepiri se kao puran!

- Eno izlaze! Kamo su krenuli?- Spušta se noć a vitez je valjda zaključio da je mračna terasa kao stvorena za ljubavna

gugutanja!Baillardel se nekako kiselo nasmije vlastitoj šali pa nastavi:- Kad samo pomislim kako su tu djevojku proglasili hladnom kao led, a onamo, svaki bi

imalo spretniji razmetljivac začas u njoj mogao raspaliti strast!Bourguet se iskreno nasmije i reče:- Ipak priznajte da je vitez svojim izgledom kadar obeshrabriti i najgoreg zločinca!- Hm!...- Što vam znači to »hm«?- Potpuno se s vama slažem, Bourguet, kad o Villersu iznosite tako nepovoljno mišljenje,

ali se ono ne slaže s vašim postupcima. Malo prije ste mu se tako ljubazno osmjehivali.- Da ne mislite možda kako ću dopustiti da mi otme i ovo što mi je još preostalo?U razgovoru ih prekinu Cephysa i Julija koje su upravo ušle da upale svijeće. Noć se sve

brže spuštala te se kroz ostakljena vrata salona nisu više razabirale na terasi ni siluete uzvanika.

Bourguet ustane i reče:- Vrijeme je da krenem. Idem pozdraviti generalicu pa se vraćam u Macoubu. Put je dug i

vrlo loš. Do viđenja, kapetane.- Do viđenja, Bourguet - otpozdravi Baillardel.Kolonist se zaputi k stepeništu podno kojega je stajala Marija i duboko joj se pokloni.

Izmijenivši s njom nekoliko konvencionalnih riječi, pođe da tobože potraži osvježujuće piće, a ona se vrati u salon. Bourguet se odmah vrati k stepeništu pa kad vidje da je neosvijetljeno i da nikoga nema u blizini, stane se uspinjati tiho kao mačka.

Odozdo je pažljivo bio razgledao čitavo mjesto pa krene sigurno i bez buke. Začas se nađe pred Louisinom sobom, otvori je i hitro uđe. Tapkajući onako u mraku, naiđe na djevojčin krevet, izvadi iz džepa jedno pisamce, položi ga na jastuk i vrati se kako je i došao.

Na terasi, vitez de Villers uhvati Louisu oko pasa i povede je do ograde odakle se vidio zaljev Saint-Pierre.

U noći su se razabirala gradska svjetla. Pecara ruma, u kojoj su palili komine od šećerne trske, činilo se kao da je sva u plamenu. Bilo je nešto svježije pa su nakon one buke u salonu Villers i Louisa uživali u tišini tropske večeri.

- O čemu razmišljate? - upita vitez.- O ovoj tišini - iskreno odvrati Louisa. - Kakvog li veličanstvenog mira!- A ja - nastavi on - osjećam beskrajnu tugu na pomisao da će ovo brzo završiti i da ćemo

se rastati.Kao da nije pravo shvatila, djevojka izjavi:- Ova su primanja zaista vrlo ugodna a odavno ih nema u Gorskom dvorcu. Da znate

kakva su samo bila nekad, za života generala du Parqueta... Okupljali su se odličnici s cijeloga otoka. Ah, bila su to divna vremena - prošapće ona nekako više za sebe. - Svatko je bio veseo i sretan. Mir i spokojstvo u svačijoj duši, baš kao večeras nad onim zaljevom dolje...

- Ne sumnjam, gospođice, da su ta primanja bila raskošna i vesela. Na žalost, kako i sami kažete, ja im nisam prisustvovao... Inače bih vas ranije sreo i upoznao... Oh, svjestan sam koliko sam time izgubio, zato me i skori svršetak ove nezaboravne večeri ispunja tugom.

- Zbilja? - upita Louisa.

- Jest - ozbiljno će on stišćući je snažno za mišicu. - Žalit ću jedino za vama. Evo, već čitav sat ćaskam ovdje s vama, a nikako da se pomirim s mišlju da vas sutra neću vidjeti... Ni sutra, ni slijedećih dana. Sam Bog zna kad će mi se pružiti prilika da vas opet sretnem!

Djevojka odvrati ljupko odmahujući glavom:- Vrlo ste galantni, viteže, ali ne želite me valjda uvjeriti kako ste za ovako kratko vrijeme

uspjeli temeljito ispitati svoje osjećaje. Slučajno ste ih povezali s mojom osobom, ali ste kao i svi uzvanici samo poneseni općim veseljem.

- Ne! - odlučno će Villers. - Vjerujte, nije tako. Dopustite mi da vas jednostavno zovem Louisom... Volim vašu čednost, ljupkost, vaše prirodno držanje.

On duboko uzdahne kao da svojim riječima želi dati veću uvjerljivost. I zaista, dok je nježno privijao. k sebi Louisu, sav je nekako treptio od uzbuđenja te je ona zbilja mogla povjerovati da je silno zaljubljen.

Nije znala što da misli. Iako po prirodi hladna i suzdržljiva, osjećala je kako i nju zanosi razdragano mnoštvo i kako je zahvaća neka opojnost. Još uvijek nije zaboravila viteza de Maubraya, naprotiv, stalno ga je viđala u svojim nemirnim snovima. S njegovom je slikom znala zaspati i suzama natopiti jastuk. Villersove je riječi podsjete sada na Škota, na njegove značajne stiske ruku i strasne zagrljaje.

Isto tako nije mogla zaboraviti ni tjelesne užitke što ih je u njoj znao razbuditi Reginald, pa i od same pomisli na one ljubavne trenutke sva zatrepće. Upravo su joj ti užici nedostajali više i od samog Reginalda, zato se i ne pokuša boriti protiv vatre što ju je Villers stao u njoj raspirivati.

- Zaista ne vidim, Louiso - nastavi vitez - na koji bih se način opet mogao s vama sastati... a, s obzirom na moje namjere, bilo bi mi i te kako u interesu da me bolje upoznate... Na žalost, bojim se da nisam osvojio generaličine simpatije.

- Varate se - umiri ga Louisa. - O vama je doduše čula samo najgore, ali vas je major prikazao u najboljem svjetlu. Baš mi je večeras rekla kako ne shvaća zašto su se toliki upinjali da vas pred njom ocrne... Eto, vidite.

Villers se nasmiješi, položi obje ruke djevojci na ramena i duboko joj se zagleda u oči. Pomrčina je sada bila potpuna, ali su Louisine zjenice blistale kao dragulji. Promatrao je je bez riječi a ona nije zatvorila oči ni oborila glavu. Naprotiv, kao da se namjerno opijala njegovim likom jer se stala tresti od nekog ugodnog uzbuđenja. Tako je često dolazila s Reginaldom na tu terasu i sve se odvijalo kao upravo sada...

Villersove ruke kliznu niz njena ramena i obujme je oko pasa. Mogao ju je čvrsto privući k sebi, što je u stvari i priželjkivala, ali joj se on nježno unese u lice. Već je na obrazima osjećala njegov vreli dah i zatvorila oči.

Kad im se usne najzad spojiše, Villers kroz svu odjeću osjeti na leđima ubod njenih noktiju i ta laka pobjeda ispuni ga ponosom. Morao ju je pridržati da ne padne, toliko se tresla od uzbuđenja.

- Ljubavi moja - prošapće pa joj stade ljubiti čelo, vrat, lice i otkriveni dio grudi koje su joj se ubrzano nadimale. Sva se tresla kao u grču.

U stvarnost ih vrati lupa nečijih koraka a zatim konjskih kopita u popločanom dvorištu. Louisa se trgne i promuca:

- Zaista smo nerazboriti. Netko bi nas mogao zateći...- Tako je - složi se on - a još je prerano da se izjasnim. Međutim, neću dugo čekati, Louiso,

i već do nekoliko dana opet ću posjetiti generalicu. Zaprosit ću vašu ruku... Jeste li zadovoljni?

Ono da izgovori ona tako tiho da je on zamoli neka ga ponovi. Kao potvrdu za svoj pristanak još se jače privije uz njega a onda će glasnije:

- Bolje će biti da se vratimo u salon. Na Martiniqueu su jezici hitri i govorkanja se brzo šire. Bojim se da su našu odsutnost već zapazili. Što će o meni pomisliti?

- Imate pravo... Vratite se sama, to je svakako pametnije.- Poći ću u svoju sobu da malo uredim kosu. Do viđenja, viteže.- Do viđenja, ljubavi - prošapće on.Već je bila krenula kad je on opet uhvati za ruku, privuče k sebi i još jednom nježno

poljubi u usta.

Gosti su već odlazili iz Gorskog dvorca, a vitez je još uvijek stajao uz ogradu terase, očito ponesen prekrasnim vidikom što se pružao na zaljev Saint-Pierre. Bio je vrlo zadovoljan samim sobom a isto tako i majorom Merry Roolsom. S ponosom je razmišljao o velikom uspjehu koji je postigao za nepuna dva mjeseca. Kad bi mu pogled skrenuo na Saint-Pierre, opažao je na njegovoj lijevoj strani brežuljke Cadetsa, na desnoj Foliea, a kad bi se okrenuo na suprotnu stranu, pred oči su mu iskrsavali obronci Fumeea i Balisiera. Posvuda je imao posjede, i to ne raspačane male čestice već ogromne, brižljivo obrađene plodne zemlje. A najugodnija u svemu tome bila je spoznaja da nema ništa manje novaca nego kad se nedavno po drugi put iskrcao na Martiniqueu. Uskoro će stotine robova za njega raskrčivati i veće, nešto udaljenije područje što mu ga je obećao Merry Rools u okolici Batteriea.

U mislima je već vidio i vlastitu kuću koju će dati sagraditi potpuno po uzoru na Gorski dvorac. Dakako, u njoj će živjeti i Louisa...

Nikada ranije nije vidio tu »neobičnu malu«, kako je nazove od milja. Major ga je upozorio da je mlitava i hladna kao kamen, ali on ni u jednom trenutku nije dobio takav utisak. Naprotiv, pokazalo se da je poljupci brzo raspaljuju. A bila je zaista lijepa pa nije ni čudo što je privukla viteza de Maubraya. Doduše, njegove su namjere bile drukčije, a Villers je držao da je ne samo poželjna nego i dostojna ljubavi. Na taj način, srodstvo s obitelji du Parquet postajalo je sve privlačnije.

Još je na svojim usnama osjećao slatkasti okus Louisine šminke i to mu izmami smiješak. Nema sumnje, s tom ga djevojkom očekuju neslućeni užici...

A Louisa se u salon vratila laka kao perce, pozdravila na vratima oca Bonnina koji je upravo izlazio te potrčala brzo k Cephysi.

Crnkinja je baš izlazila s bakljom u ruci da osvijetli dvorište gdje su jahači čekali da im izvedu konje.

Kako u tom trenutku naiđe i Julija, Louisa reče Cephysi:- Daj tu baklju Juliji, a ti skokni u moju sobu i upali svijeće.Ne čekajući da je ropkinja preteče, popne se stepenicama i usprkos mraku brzo se nađe

u sobi. Srce joj je ludo udaralo i sva je podrhtavala. Neka čudna opijenost ovladala je njenim tijelom i svi su joj pokreti bili nekontrolirani. Nikako da iz sjećanja potisne sliku viteza, njegove zagrljaje i poljupce. Dolazilo joj je i da plače i da se smije, te poželi samoću kako bi nesmetano razmislila o divnom doživljaju i budućnosti koja se pred njom otvara.

Villers hoće da je uzme za ženu! Marija će ovaj put morati dati svoj pristanak. Kakve li radosti!

Crnkinja uđe s upaljenim svijećnjakom i postavi ga na stol.- Hvala, Cephysa - reče Louisa. - Ako generalica bude pitala gdje sam, kazat ćeš joj da sam

u svojoj sobi, ali da ću odmah sići.Crnkinja se pokloni i izađe. Kad ostade sama, Louisa uzme svijećnjak s namjerom da ga

premjesti a kako pri tome prođe pored kreveta, opazi na njemu nešto bijelo i začudi se. Bilo je to zatvoreno pisamce. U prvi čas neodlučno zastane, kao da ga se boji dodirnuti. Mora da je to ipak neka poruka. Od koga? Kako je ondje dospjela? Je li zaista njoj upućena?

Položivši svijećnjak na noćni ormarić, uzme pismo i pročita na omotnici natpis: »Gospođici Louisi de Francillon.«

Srce joj stade brže udarati. Nasmiješi se na pomisao da je pažljivi vitez de Villers ušao bez njena znanja u sobu i napisao nekoliko nježnih riječi kako bi mislila na njega dok se opet ne sastanu.

Ona otvori pismo i stade ga čitati ne obrativši pažnju na potpis:

Ljubljena moja Louiso,Ne usuđujem se više brojiti dane koji su prošli od našeg rastanka, jer oni su za mene

vječnost... Mila Louiso! Stalno se pitam mislite li još uvijek na mene kao što i ja mislim na vas. Ponekad se pobojim da ste me zaboraviti, ali odmah kažem sebi da je to nemoguće. Ta velu

nas tolike male tajne, toliki nezaboravni doživljaji. Zar se ne sjećate da smo se od prvoga trenutka potpuno predali jedno drugome? To je dokaz da je Bog odlučio spojiti naša dva bića. Vi ste bili određeni meni a ja vama...

Zato i ne gubim nadu, draga Louiso.Ako me, dakle, niste zaboravili, znajte da se bliži kraj tužnim danima. Uvijek sam vas molio

da vjerujete mojoj zadanoj riječi, a sada ću je moći i održati.Skoro, vrlo skoro, opet ćemo biti zajedno, ali se nećemo morati skrivati kao nekada. Svoju

ljubav moći ćemo javno pokazivati jer ću tamo stići kao gospodar. Ponavljam, kao gospodar, i to s neograničenom vlašću. Od sada ću zapovijedati ja, i svi će se morati pokoravati mojoj volji.

Ako ste iz nekih posebnih razloga bili prisiljeni da iz svoga srca potisnete osjećaje ljubavi prema meni, dajte im opet maha i neka se slobodno rasplamsaju, draga Louiso. Hoću da u vama opet nađem onu idealnu, čudesno zaljubljenu ženu kad vas nakon tolikog vremena budem nježno privio na svoje grudi...

Sjetite se...Forget me not...Reginald

Louisu toliko iznenadi ime pošiljaoca da začas ostane kao skamenjena. Ponovo pročita pismo, pa još jednom, a onda prošapće gušeći se od uzbuđenja:

- Reginald! Reginald! Zar je to moguće!Pred oči joj opet iskrsne ona nezaboravna slika: neodoljivi vitez hoda po njenoj sobi, s

onim svojim zagonetnim smiješkom na usnama. Ona ga gola čeka u krevetu, ali se njemu ne žuri; namjerno odlaže trenutke užitka. Od same pomisli stanu joj se stiskati šake, a nervozni prsti zgužvaju i poderu pismo.

Na Villersa više nije ni mislila niti se pitala kako je Reginaldu uspjelo da joj dostavi poruku. Važno je bilo samo to da će opet vidjeti muškarca kojega je voljela više od ičega na svijetu.

Tek kasnije reče sebi kako se među uzvanicima u salonu morao nalaziti neki Škotov saučesnik, čovjek koji se vjerojatno nedavno s njim sastao. Oh, kako žali što ga nije otkrila! Neizbježno bi ga saletjela pitanjima: gdje je Reginald, što radi, na kakav se to poduhvat sprema?

Ah, pa sve je jasno kao sunce: Englezi će se iskrcati na Martinique. Kad otok padne, on će - kako sam kaže - postati gospodar i sve će potčiniti svojoj volji.

Louisu spopadne nekakva groznica. Nije to sada bila ona nekadašnja opojnost, nego neodoljiva želja za akcijom. Srce joj ispuni pouzdana nada i ona osjeti potrebu za kretanjem.

Hitro nadigne madrac i turi poda nj pismo, zatim priđe ogledalu i stade rediti kosu. Onako uzbuđena i nestrpljiva, obavi to sasvim površno. Najzad dohvati svijećnjak i uputi se k stepeništu.

Još s vrha opazi kako se Marija oprašta s posljednjim gostima. Bilo je očito da Merry Rools želi ostati posljednji jer se s neusiljenošću domaćina klanjao onima koji su odlazili.

Ni prema kome nije Louisa osjećala mržnje, a ipak zateče sebe kako se smiješi na pomisao kakvo će lice napraviti Merry Rools kad se nađe pod Reginaldovom vlašću. Konačno, baš je major onemogućio njihovu sreću jer je poduzeo sve da Maubray bude otjeran.

Sada će ona dobiti zadovoljštinu, a isto tako Reginald.Upravo je silazila niz posljednje stepenice kad se Marija okrene i upita:- Zaboga, Louiso, gdje ste bili do sada?- U svojoj sobi - odvrati ona. - Zamolila sam Cephysu da vas obavijesti. Da li me trebate?- Ne - reče Marija - ali vas je vitez de Villers želio pozdraviti. Kako vas nismo mogli naći,

on se s nama oprostio i upravo sada otišao.Generalica se zagleda u Louisu kao da želi proniknuti u njenu tajnu. Po blijesku u

djevojčinim očima zaključi da vitez može sebi čestitati na brzom uspjehu.

- Taj mladi Villers pokazao se prema vama vrlo udvoran - reče ona oprezno i sa smiješkom, a kako Louisa ne odgovori, nadoda:

- Ako se ne varam, i on se vama dopao!Merry Rools priđe i reče:- Savršen gospodin! Sretan sam, Louiso, što ste na njega ostavili tako dobar dojam, a još

sam sretniji što vidim radost na vašem licu.Govorilo se o Villersu, a Louisa je mislila na Reginalda.Sva se sjajila od sreće i obrazi su joj se iznenada zarumenjeli. Marija i major promatrali

su je s roditeljskom nježnošću.- Neka vam je sa srećom, Louiso - reče generalica - to i zaslužujete. Vitez se neće pokajati,

u to sam sigurna. Bit ćete mu izvrsna supruga...Rekavši to, priđe joj i pogladi je po licu. Louisa joj se baci u zagrljaj i usklikne plačući od

sreće:- Oh, kako bih rado bila starija nekoliko tjedana!

2.

ISTE NOĆI NA PUTU U MACOUBU

Gaspard Bourguet je isto tako neprimjetno napustio Gorski dvorac kao što se iskrao iz sobe Louise de Francillon.

Konja je, iz predostrožnosti, bio privezao malo dalje od raskošne palače pa ga je ondje i zatekao kako, usprkos pomrčini, brsti uz cestu. Uzjahao ga je potpuno neprimijećen i već u galopu jurio prema Saint-Pierreu.

Odavna je za sobom ostavio tvrđavu i jahao putem uz samu morsku obalu. Na prijelazu preko rijeke Peres konj zarže. Most je bio uzak i klimav a nabujala je voda s bukom valjala kamenje pa se životinja prepala.

Bourguet uspori kretanje. Znao je da će se na nebu uskoro pojaviti mjesec a tada će konja moći potjerati većom brzinom.

Međutim, nebo se osvijetli tek kad prijeđoše gotovo presahlu rječicu Banche. Pred Bourguetom iskrsnu tada, jedno pozadi drugoga, brda Folie, Siberie, Piton i Pain de Sucre. Čim prijeđe ovo posljednje i nešto malo strmije, do Macoube neće preostati ni pola sata jahanja.

Izvadi iz pojasa bič i drškom ošine konja, a ovaj bolno zarže i pojuri.Bourguet se nasmiješi na pomisao kakvo iznenađenje čeka Louisu de Francillon kad se

vrati u svoju sobu. Osjeti i silno zadovoljstvo što će u Marinu moći izvijestiti Desmartinieresa o uspješno izvršenu zadatku.

Desmartinieres mu je otvoreno rekao kako ono što od njega traži iziskuje veliki oprez. Držao je, naime, da je gotovo nemoguće ući u Louisinu sobu a da generalica ili netko drugi ne primijeti. A, eto, njemu je to uspjelo.

Morao se nasmijati i neizrecivoj naivnosti kapetana Baillardela. On, Bourguet, uopće nije poznavao raspored prostorija u Gorskom dvorcu, a najmanje je mogao znati gdje je Louisina soba. Pa ipak, već nakon sasvim kratkog razgovora s kapetanom otkrio je ona prava vrata. Kako se lako taj čovjek dao povući za nos!

Na mjestu zvanom Bezdan morao je sasvim usporiti kretanje jer je put postajao sve uži i nezgodniji, a vijugao je stotinjak metara visoko uz samu obalu. Zemljište je bilo sipko, puno okruglih kamenčića koji su se pod konjskim kopitima kotrljali, pa je i najmanji pogrešan korak prijetio da se i konj i jahač sruše u mračnu provaliju na čijem se dnu čulo bijesno mlataranje mora.

Valovi su zapljuskivali strme stijene pa se povlačili kao mačka koja se frčući sprema da još jače napadne kandžama, a ponekad su bili toliko jaki da je Bourguet imao dojam kako se zemlja pod njim trese.

Konj je išao korakom. S desne strane iskrsavali su čestari bajahonda, bodljikavih grmova pomiješanih sa stabljikama paprati čiji golemi listovi liče na prijeteći ispružene ruke fantoma.

Usprkos mjesečini na kojoj je čitav taj prizor vidljiv kao usred bijela dana, strah od tropske noći uvijek spopada osamljena putnika.

Bourguet nije bio kukavica, daleko od toga, a ipak ga je veselilo saznanje da mu o oblučju sedla visi kesa s dva napunjena pištolja i da ih može upotrijebiti kada god prilike zatraže.

Ali čega se imao bojati?Već je treći put postavio sebi to pitanje kad mu se konj iznenada zaustavi. Nagne se da

vidi nije li se na putu ispriječila možda čegrtuša, ali ne opazi ništa.Podbode konja i opet krene, ali ne učini ni deset koraka a životinja se opet propne i

zarže.Bourguet je bio dovoljno iskusan i znao da se konj ne boji bez razloga, zato ga blago

potapše po vratu i reče posežući za pištoljima:- Hajde, Apolone, umiri se... što si to vidio?I sam se stade ogledati na sve strane, a onda sa smiješkom zaključi da je životinju

sigurno uplašio bljesak mjesečine na treperavom lišću.Već htjede da ponovo podbode konja kada na dvadesetak metara pred njim iskrsne

jedan jahač. Mjesečina ga je osvjetljavala s leđa te mu ni izbliza ne bi mogao razabrati lice.Zapne pištolj tako da se jasno čulo kako je oroz škljocnuo i vikne:- Hej! Tko je tamo?Prilika se ne pomakne ni za palac pa se Bourguetu već učini da ga je vid obmanuo.Protrljavši rukom oči, ponovo vikne:- Neznanče, bit će bolje da odgovorite. Mene metak ne stoji ništa, a vi biste se mogli

pokajati.Najzad se javi njemu nepoznati glas:- Jeste li vi posjednik Bourguet, Gaspard Bourguet iz Macoube?- Jesam. A tko ste vi i šta hoćete od mene? Da mi se kod kuće nije dogodila kakva

nesreća?-- Mnogo pitate - začuje se odgovor. - Kako ste samo znatiželjni, gospodine Gaspard... ali

možda sam ja još znatiželjniji... Priđite, molim vas.Bourguet je bio primoran da opet umiri konja koji se trzao. Stegnuvši mu nogama sapi,

malo razmisli i reče:- Ne volim susrete u tako kasno doba noći, a još manje s nepoznatim osobama koje se k

tome prave i zagonetnima... Već sam vas upozorio, barut je jeftin a kod kuće ga imam još nekoliko bačvica.

Neznanac se zajedljivo nasmije i odgovori:- Tko se pravi zagonetnim? Zašto prijetite oružjem? Zaboga, gospodine, reklo bi se da se

bojite. Ta priđite već jednom, nisam vrag. Bar ćete vidjeti s kim imate posla. Ne prisiljavajte me da govorim ovako izdaleka. Premda je mračno kao u rogu, posvuda se mogu naći odviše radoznale uši, a ne želim da itko čuje ono što vam imam reći...

- Hajde odlazite ili ću pucati, časne mi riječi!- Dolazim iz Marina - dobaci neznanac.- Iz Marina?- Jest. Od Marina do Macoube dug je put. U Marin sam stigao prekjučer, tek što ste vi

otišli, a zadržao sam se vrlo kratko...- Ne shvaćam što želite reći. Posljednji vam put kažem, maknite mi se s puta ili pucam!- Moj prijatelj Desmartinieres bio bi jako razočaran ako biste na mene digli ruku, a vi ste,

Gasparde Bourguet, i prepametni da biste to učinili. Jest, ničim se vi nećete zamjeriti Desmartinieresu...

- Slušajte - reče Bourguet naglo promijenivši držanje - morate priznati kako ovo nije ni mjesto ni vrijeme da vodimo razgovor od obostranog interesa. Bože dragi, manje razborit čovjek bio bi vas ustrijelio ne tro- šeći odviše riječi.

- Sunce mu jarko, valjda znam s kim govorim, zato vas i molim da priđete. Krenem li ja k vama, konjima se na ovako uskom putu mogu zaplesti noge, a ovdje smo na sigurnom i možemo u miru razgovarati.

- Upozoravam vas da mi je u ruci pištolj!- Zadržite ga, gospodine, samo priđite već jednom.Bourguet opet potapše konja i on najzad krene. Uzalud je naprezao oči ne bi li u

neznancu otkrio neku već viđenu osobu. Jahač je na glavi imao širok pusteni šešir s perjanicom koja se na mjesečini činila gotovo bijelom, ali mu je lice zastirao jedan skut plašta. Vidjelo mu se samo jedno oko, dok je drugo bilo ovijeno crnim povezom, zauzlanim iznad lijevog uha.

Kad najzad sasvim priđe neznancu, reče mirnim i prigušenim glasom:- Nikada vas nisam vidio... zaista ne vjerujem da sam vas ranije gdje sreo.- Ni ja vas - odvrati neznanac. - Priznajem da sam za vaše ime čuo tek prije nekoliko

dana, i to na Saint-Christopheu.- Na Saint-Christopheu?- Jest, u tvrđavi Charles... Osoba koja je izgovorila vaše ime dobro vam je poznata, a sreo

sam je u zaista značajnim okolnostima. Usuđujem se nadati da će se ona, ako je Bog poživi, sjećati toga susreta još duže nego ja.

Bourguet se stane cerekati. U ruci je i dalje držao pištolj, spreman da opali.- Vidim da volite tajanstvenost, ali meni se žuri. Što hoćete od mene? Što želite?

Spomenuli ste Marin, pa izjasnite se već jednom, do vraga!- Dolazim iz Marina upravo zato da saznam jeste li uspjeli.- U čemu?- Ah, kume, sada eto vi postajete tajanstveni. Zar vam nisam govorio o Desmartinieresu,

vašem susretu s njim a zatim i o vašem odlasku? Okanimo se smicalica, molim vas, i brzo mi recite je li pismo stiglo onome kome je bilo namijenjeno. Vrlo je važno...

Bourguet ušuti i dođe u iskušenje da spusti pištolj, ali po prirodi nepovjerljiv, ipak to ne učini. Umjesto toga, ispusti iz lijeve ruke uzdu i stade gladiti bradu.

- Vidim - reče napokon - da ste o svemu obaviješteni. Tko vas šalje? Među našima se nikada niste pojavljivali.

- Šalje me Maubray.- U redu! Ali, zar ste na konju prevalili dvadeset milja samo zato da saznate je li pismo

stiglo primaocu u ruke?On se opet zacereka i nastavi:- Vjere mi, gotovo mi je žao što ga nisam otvorio da vidim što u njemu piše. Mora da je

sadržaj zaista bio zanimljiv.- Jako ste pogriješili ako to niste učinili, gospodine. Zar zbilja niste dolazili u iskušenje da

otvorite pismo?- Bogami ne! Nitko u obitelji Bourguet nije indiskretan!- Do vraga, to bi vam moglo zadati velike neprilike.- Ne vidim zašto! - uzvikne ljutito Gaspard. - Kako to! Dobio sam vrlo povjerljiv i težak

zadatak, uspješno sam ga izvršio, a vi mi sada zamjerate što nisam nastojao saznati o čemu se radilo.

- Čovjek uvijek mora da zna što radi - poučno će neznanac.- Ali time sam baš pokazao koliko sam pouzdan i poslušan. Sada se Maubray neće moći

izgovarati da...- Tra, ta, ta! - prekine ga neznanac. - Zar je sada riječ o Maubrayu? On je još uvijek na

Saint-Christopheu. To što se ja osobno nalazim na ovom putu, u ovako kasni sat, na mjesečini, nametnula je prijeka potreba. Mislim da vitez de Maubray, ukoliko nije poludio, vrlo dobro zna što je napisao u pismu koje ste odnijeli gospođici de Francillon. Međutim, ja ne znam sadržaj te njegove poruke, zato sam i pošao k vama da to saznam. A vi, eto, kažete da vas pismo uopće nije zanimalo. Stotinu mu vragova! Rekli su mi da ste snažni i opasni, a snaga vam je, prijatelju, kao u patke i bezazleni ste kao magarac.

- Vidi, molim te! Kakvo je to sada trabunjanje?

- Sve prije nego trabunjanje, prijatelju. Desmartinieresu sam stigao upravo kad ste vi otišli. Nisam imao vremena da jurim za vama jer me na drugom mjestu čekao jedan prijatelj. Od Desmartinieresa sam saznao da vas je uputio s pismom za gospođicu de Francillon. Nadao se da ćete uspjeti usprkos poteškoćama jer ste, kako se čini, bili pozvan i na svečanost koju je večeras upriličila generalica. Zar nije tako?

- Jest - promuca začuđeno Bourguet ne shvaćajući više ništa.- A ja želim doznati sadržaj toga pisma, i to je sve.- Tko ste vi? Po čijem ste naređenju sada ovdje?- Ne mogu vam, na žalost, otkriti tko sam, ali ću vam reći ovo: o meni će se uskoro pričati

naveliko, a ovdje sam za svoj vlastiti račun...Bourguet se podrugljivo nasmije:- Bez sumnje ste ljubomorni zaljubljenik što beznadno uzdiše za gospođicom de

Francillon.- To ne, trista mu jada! Kažu da sam oholica, ali za tako nešto ne bih imao hrabrosti.- Onda ste izdajnik!- Oh, teške li riječi i to baš iz vaših usta, gospodine! - uzvikne neznanac medenim glasom.

- Jeste li svjesni?- Zakleo bih se da ste Villersov čovjek ili pouzdanik Merry Roolsa! Ako je tako, kume,

morat ću vas na svoju veliku žalost lišiti užitka da i dalje izigravate zagonetnost...- To znači?- To znači da ću vam prosvirati glavu i tako vas zauvijek odviknuti da se noću smucate po

cestama...- Spustite pištolj, Bourguet, i to smjesta - vikne netko snažno iza njegovih leđa - inače

nećete ugledati svjetlo dana! Suviše je i da se okrenete jer su vam u leđa uperene cijevi dvaju pištolja. Ako se samo pomaknete, bit ćete izrešetani olovom.

- Znači, zasjeda! - poviče Gaspard.- Nazovite to kako hoćete, ali se ne mičite i ispustite oružje. Ne pokorite li se, kunem se

da ću vas smjesta ubiti a tijelo vam baciti u onaj ponor. Dolje je sva sila gladnih riba... Jeste li razumjeli?

- Ali što hoćete od mene?- U početku, htio sam jedino saznati sadržaj pisma što ste ga odnijeli gospođici de

Francillon. Sada sam se predomislio i hoću nešto više... Jeste li konačno odbacili oružje?Pištolj muklo udari o zemlju.- Tako valja - reče neznanac. - Hoću još da napomenem kako ste vi izdajnik, Gasparde

Bourguet. Ovaj put ću prema vama biti izuzetno blag, a sam Bog zna da bi vam se truplo za svega dva sata moglo ukočiti ovdje na cesti. Dat ću vam samo korisnu lekciju. Morate, naime, znati da to što ste pali šaka lopuži kakav je Villers, ne može nikako biti razlog da izdate svoju zemlju. A upravo to radite već puna dva mjeseca, ne poričite. Zar biste inače večeras odnijeli ono pismo u Gorski dvorac? Ovaj put zadovoljit ću se jednim vašim uhom. Ostat će vam još jedno, kako biste njime mogli čuti ono što ću vam saopćiti ako nastavite s izdajničkom rabotom.

- Ali... - potišteno promuca Bourguet usprkos svojoj hrabrosti - meni uopće nije bio poznat sadržaj onoga pisma. Ništa vam ne daje pravo da tvrdite kako sam počinio izdajstvo.

- Poznajete Maubraya, a to je dovoljno. Ovaj put ću vas kazniti vrlo blago jer niste bilo tko. Imate vi i vrijednih osobina, a u nečemu se čak i slažemo: obojica mrzimo Villersa.

- Ako mrzite Villersa - uzvikne Bourguet - mogli bismo se nagoditi.- Šutite! - reče Yves. - Sada ja govorim. Napomenuo sam da vam ovaj put praštam zbog

naše obostrane i opravdane mržnje prema Villersu. Na žalost, zakleo sam se da ćete ostati bar bez jednog uha. Hajdemo, pope, na posao!...

Začu se tup udarac. Bourguet se sav ukruti u sedlu, ali se ne strovali na zemlju. Naime, Yves Le Fort je hitro priskočio i pridržao ga da ne padne.

- Krvari kao zaklano govedo - izjavi Fauvel brišući o mantiju držak svoga pištolja. - Nadam se da je samo izgubio svijest.

- Phi! - reče Yves vadeći bodež. - Nikakvo zlo da je i otegnuo papke. Morali biste za njegovu lopovsku dušu izmoliti koji Pater i Ave više, i to je sve... Ali, ne bojte se: iz iskustva znam da ničeg tvrđeg nema od tikve jednog izdajnika!

U Le Fortovoj ruci naglo bljesne oštrica i odmah zatim nastavi:- Hajde, pope, obrišite molim vas to uho i spremite ga u torbicu. Uvjeren sam da će se

major obradovati kad ga primi i da će ga ono podsjetiti na obećanje koje sam mu svojevremeno dao.

3.

BRADA OCA FAUVELA

Yves i svećenik jahali su jedan pored drugoga tjerajući konje ukorak. Zaputili su se prema rijeci Peres i nije im se žurilo.

Nakon onoga mučnog događaja kod mjesta zvano Bezdan, Fauvel nije progovorio ni riječi pa je gusar imao dojam da se on ljuti. Jest, mora da mu svećenik zamjera na nečemu što on, Le Fort, ne može dokučiti.

Pravo govoreći, trenutak nije bio takav da bi se pustolov zbog toga žalostio. Kraj kroz koji su prolazili budio je u njemu bezbrojne uspomene. Rijeka Peres tiho je tekla kroz isprepleteno korijenje mangovaca. Tu i tamo ispriječile bi joj se na putu kamene gromade što ih je vulkan Pelee izrigao za vrijeme one strašne provale, ali one nisu usporavale njen tok. S druge strane Yves ugleda toliko poznati potok preko kojega je sada bio prebačen novi, mnogo čvršći mostić, dok su mu nizovi drveća zaklanjali pogled na kolibu u kojoj je nekada živio sa Josephinom Babin.

Kako je sve to ostarjelo! Je li išta ostalo od onoga bijednog doma u kojemu je i njemu i Josephini život bio pravi pakao?

Malo podalje, iako pogledu još skrivena, nalazi se krčma Debeloj opatici. Odmahne glavom i uzdahne. Nekako nagonski zaustavi konja i pusti maha svojim uspomenama. Nikave gorčine nije bilo u njegovoj duši, ali je pod teretom godina jasno osjećao kako je postao sasvim drugi čovjek. Unepovrat su otišli oni dani kad je s kapetanom Baillardelom tu ispijao punčeve. Kako li suse samo znali zadirkivati, čak i vrijeđati, kad ni jedan nije htio da popusti a obojica su bili razmetljivi i preponosni da bi priznali kakvu očitu laž.

Videći da je gusar zastao na cesti i ukipio se u sedlu, Fauvel mu dovikne:- Što je, kapetane? Hoćemo li već jednom?Le Fort se prene iz sanjarenja, pljesne konja i dostigne svećenika baš u trenutku kad je

ovaj tjerao svoga dorata preko plićaka.Kad prijeđoše rijeku i opet se nađoše uporedo, Fauvel nastavi:- Da niste naumili spavati u sedlu? Ne znam što namjeravate, ali ne vjerujem da ćete se

ovdje ulogoriti.- A zašto ne? - upita Yves.- Što još ne! - podrugljivo vikne svećenik. - Na primjer, pod zidinama tvrđave... ili možda

u onoj staroj krčmi gdje ste se nekad znali naljoskati kao mješina. Zaista bi to bilo pametno, nema šta!

Yves opet zaustavi konja i zagleda se u Fauvela pa upita:- Da se kojim slučajem ne bojite? Zašto da se ne ulogorim pod zidinama tvrđave ili ne

odsjednem u krčmi? Hajde recite, tko bi mi to mogao zabraniti.- Razumije se, nitko - prizna redovnik. - Međutim, ako tako postupite, dokazat ćete da

više mozga ima u kopitu mazge nego u vašoj glavurini. Zar ne shvaćate položaj? Napali ste na cesti čovjeka, odsjekli mu jedno uho, ostavili ga onesviještena a možda i mrtva, i sada biste se otvoreno izlagali pogledima pandura Merry Roolsa? Dobro znate da će Bourguet, čim svane zora, pokrenuti i vojsku i policiju i sud kako bi se osvetio... Dakako, to neće moći uraditi ako je umro, ali će posljedice biti iste.

- Čini mi se, oče - pomirljivo reče Yves - da baš vama nedostaje mozga u glavi. Kao da zaboravljate da je čovjek bez uha u tropima zauvijek obeščašćen! Vjerujte mi, Bourguet se nikome neće žaliti. Nosit će preko uha maramu i šutjeti. Silno mrzi Villersa a zna da bi se i on i major valjali od smijeha kada bi im ispričao svoju nesreću... Konačno, šutjet će taj lopov i zato što mnogo toga ima na savjesti pa sigurno neće dopustiti da krivični sudac zabada nos u njegove poslove.

- A što ako je umro pa mu na cesti otkriju leš?- Villers će to iskoristiti kao izvrsnu priliku da se dokopa svih njegovih posjeda, a drugo

ga neće zanimati. Ja sam, dapače, uvjeren da Bourguet nikome neće spomenuti taj događaj, čak ni Desmartinieresu.

- A ako to ipak učini - prigovori Fauvel - naći ćete se u nebranom grožđu. Sumnja će neizbježno pasti na nas.

- Zbilja? - kratko odvrati Le Fort.Vidjelo se da već razmišlja o nečemu drugom jer je ponovo zaustavio konja i zagledao se

u pravcu gostionice Debeloj opatici gladeći zamišljeno bradu svojom zdravom rukom.- Zašto ne bismo svratili onamo? - upita kao opsjednut tom mišlju.- Okanite se! Dosta ste gluposti noćas počinili!- Dojadilo mi je noćivati pod vedrim nebom sad ovdje, sad ondje, trpjeti ujede komaraca,

jesti dimljeno meso i lošu ribu te stalno piti vodu. Dobar krevet izvrsno bi mi došao...- Vi biste to još i mogli, Le Forte, jer vas nitko ne bi prepoznao, ali zar mene namjeravate

ostaviti?- Ne! Otkrio sam način kako da i vas učinim neprepoznatljivim.- Eh! - Uzvikne svećenik naglo se trgnuvši - ja sigurno neću osvajati ljepotice, ali ni

dopustiti da budem unakažen!- Nije mi ni nakraj pameti da vašem licu oduzimam otmjenost i ljepotu, pope. Samo ću

vam odrezati bradu.- Bradu! - poviče uvrijeđeno Fauvel.- To je suvišni ukras - odlučno će Yves - a uvjeren sam da vam i smeta. Obrijte je. Nitko

vas još nije vidio bez brade... Okladio bih se da će vam bez nje lice biti vedrije i otmjenije.- Lijepo govorite, kapetane, ali ovu bradu kojoj se vi izrugujete nosim preko dvadeset

godina i držim do nje neobično mnogo.- Hajde, razmislite! - primijeti Le Fort. - Da li sveti otac papa nosi bradu?- Njega nikada nisam vidio, ali mislim da je ne nosi.- Kad je tako, ne oklijevajte. Ugledajte se u moćnike, povedite se za njihovim primjerom.- Ali otac Bonnin i otac Feuillet... - počne Fauvel.- Tra, ta, ta! - uzvikne Yves. - Rekao sam vam da odrežete bradu. Ako to ne učinite, jednog

ćete se jutra neugodno iznenaditi. Vjere mi, upalit ću šaku slame i osmuditi vas kao prase!Svećeniku se otme bolan uzdah.- Morate to učiniti u interesu kralja - nastavi navaljivati Yves. - Udovoljite li mome

zahtjevu, pristat ću da mi čitav sat iznosite svoje nove teorije o robovima i njihovu položaju i uopće vas neću prekidati upadicama. Dapače, pomoći ću vam da ih provedete u djelo!

Bio je to za Fauvela vrlo uvjerljiv razlog, pa u znak pristajanja upravi konja ka krčmi a Le Fort krene za njim. Neko su vrijeme tako jahali uz potok dok najzad ne stigoše do jednog šumarka a tada svećenik opet progovori:

- Kad se samo sjetim da su upravo tu počeli svi moji jadi! Upoznao sam vas baš na ovome mjestu.

- Tako je - reče Le Fort - pošli smo zajedno pecati a vi ste se bili raskomotili i svukli mantiju. Sjećam se kako smo ponijeli veliku tikvu vina, a vi ste je ispraznili još prije nego sam povraz uspio baciti u vodu.

Pogledavši malo uokolo, nastavi:- Jednoga dana došla je ovamo da me traži sobarica generalice du Parquet. Banula je eno

baš među onim grmljem. Jadna Julija! - nadoda tužno odmahujući glavom.- Sjećam se svega kao da se dogodilo jučer - izjavi Fauvel. - Blagi Bože, bolje bi bilo da

sam onoga dana polomio obadvije noge! Tako bih se barem mogao nadati oprostu grijehova. Sada bih vjerojatno bio svećenik u nekoj župi u Francuskoj, prior u Perigordu

gdje se tako divno jede ili opat u kakvu vinorodnom kraju. Umjesto toga, uz vas sam se iskvario, poprimio vaše navike i prostački govor... a naposljetku ostao i bez jedne noge!

- Već ste onda imali jezičinu. Ako me pamćenje ne vara, psovali ste gore nego konjušar, a obrazlagali ste to sentencijom: »Kad sam bez mantije, onda sam i bez tonzure!« Grom i pakao, više ste bučili vi sami nego sve časne sestre zajedno kad se majka nadstojnica malo udalji iz samostana.

- Sine moj - sentenciozno će Fauvel - držim da je došao čas da se popravim. Treba moliti Boga. Ali, nije dovoljna samo skrušena molitva, potrebna su i dobra djela. Đavo je svojim kužnim zadahom zatrovao nesretna stvorenja koja žive na ovome otoku i ja ću se potruditi da iskorijenim zlo. Već sam vam rekao: »Ma kako robovi bili crni, oni su ipak djeca Božja. Ja ću ih spasiti...

- A i Rozu, zar ne? - podrugljivo dobaci Yves.- Sine moj, svaki je dan spominjem u svojim molitvama. Nije moguće da me Gospod neće

uslišiti.

4.

ULIKS

Svećenik još pravo i ne dovrši svoju misao kad se iznenada začuje oštar lavež. Dva se druga nagonski zaustave. Mjesec se u tom času sakrio za oblak, ali je ipak bilo dovoljno svijetlo da mogu razabrati obrise živica, šibljik i tamne mase koliba u daljini.

Yves Le Fort počeše nos kožnom navlakom na svojoj sakatoj ruci. Ta iznenadna buka usred noći nije, naime, obećavala ništa dobro.

- Mislim - reče redovnik - da ne bi bilo razborito svraćati Debeloj opatici...Gusar već htjede osorno upitati zašto kad pokraj njih dašćući projuri ogroman pas.

Međutim, ne pođe daleko nego se odmah tu naglo okrene i zastane u prijetećem položaju.Sad se sasvim jasno čuo i konjski topot. Bio je mnogo bliži nego se činilo jer se jekom

širio po cijeloj dolini.Odmah zatim dojuri i drugi, još smjeliji pas i priđe im keseći zube. Po njegovim

razvraćenim labrnjama vidjelo se da je do krajnosti razjaren.- Presveta Bogorodice! - klikne Fauvel. - Dajem vam riječ da je Bourguet smjesta odjahao

da obavijesti noćnu stražu. To samo nas mogu tražiti u ovako kasno doba noći, vjerujte mi, kapetane.

- Do vraga! - uzvikne Yves - da mi nije žao ovako hrabrih pasa, s užitkom bi ih ustrijelio. Pogledajte kako su divna meta njihove blistave oči.- Ubrzo ćemo za petama imati čitavu gomilu vojnika.

- Pa što onda? Zar ne poznajem sve poručnike i kapetane milicije u Saint-Pierreu?- Kako to zvuči utješno! - reče ironično svećenik, očito obuzdavajući svoj bijes. - Vi njih,

kako tvrdite, poznajete i nema razloga da u to sumnjam... No, da li će oni prepoznati vas? Kad vam vide kao jaje oguljenu glavu, pa rupu umjesto lijevog oka i najzad tu kljastu ruku, a još im kažete da ste vi Yves Le Fort, neka me vrag odnese ako vam se otvoreno ne nasmiju.

- Dosta, pope! - suho odsiječe Yves. - Imate li pištolj?- Naravno, i to s prstom na obaraču. Ne dam se ja nikad iznenaditi.Yves upravo htjede dati svome drugu neko uput- stvo kad u blizini odjeknuše glasovi.

Riječi se nisu mogle razabrati, ali se konjski topot čuo sve jače i bliže.- Čitava četa! - izjavi Fauvel.- Ne! - reče gusar samouvjereno. - dao bih odsjeći ruku da su samo dvojica, koliko ima i

pasa.Toga trenutka začuju se povici:- Pyrame! Pyrame! Traži! Hajde, vrijedni moj Pyrame, već si na tragu!Drugi glas uze objašnjavati:

- On krvari. Na listovima kane primijetio sam mrlje krvi. Sada nam više ne može umaknuti.

- Izgubi li mnogo krvi, rastrgat će ga psi. Ne zaboravite da me stoji šest stotina livara.Le Fort pogleda druga i reče:- Vjerujem, pope, da vas je nebo uslišalo. Jeste li razumjeli? Ne radi se ni o kakvoj četi.- Čuo sam kako spominju šest stotina livara - odvrati Fauvel - a to mi još ništa ne

objašnjava.- Časne mi riječi, kad su vam onomad Englezi odrezali nogu, mora da su vam i mozak

zamijenili kokošjim. Zar još uvijek ne shvaćate da se radi o jednom posjedniku koji se dao u potjeru za odbjeglim crncem?

- Znači, radi se o odbijeglom crncu?- Baš tako - reče Le Fort - a taj afrički crnac vrijedi šest stotina livara, čuli ste to vlastitim

ušima.Psi su mu već na tragu, a mrlje krvi po lišću dokazuju da je ranjen.Fauvel ušuti a Le Fort se podrugljivo nasmije i nastavi:- Pravo sam ja rekao da vas je nebo uslišalo. Govorili ste o patnjama crne rase tako

uvjerljivo i potresno da vas Bog želi iskušati, u to sam više nego uvjeren.Ohrabreni pasivnošću dvaju neznanaca, psi se stanu primicati, još uvijek zađahtani i ljuti.- Kako to mislite? - upita svećenik.- Moram vas podsjetiti kako ste se maloprije za- kleli da ćete spasiti tu jadnu crnu rasu -

izjavi Le Fort ne osvrćući se na opasne pse. - Časne mi riječi, strpljivo sam slušao, ali bih htio da vas vidim i na djelu. Providnost, koja vam uvijek puni usta, ali ne i želudac, sigurno hoće provjeriti kako ćete se ponijeti kada stvarno ustreba. Dakle, hoćete li ili ne uzeti u zaštitu toga crnca za kojim traga njegov gospodar a vjerojatno i nadglednik?

Fauvel, mršteći se, stane provlačiti prste kroz svoju kratku bradu. Nakon kraćeg razmišljanja, za koje se vrijeme vika progonitelja čula već u neposrednoj blizini, izjavi:

- Postoji zakon, a prekršiti njega, znači uvrijediti kralja. Najprije moramo poraditi na tome da se zakon izmijeni, a onda ćemo vidjeti.

- Zar zbilja vjerujete, oče, da je to izvedivo? - pomirljivo upita Le Fort.- Više sam nego uvjeren - dostojanstveno će Fauvel. - Vlast uvijek mora pripadati

predstavnicima njegova veličanstva kralja jer je on, ne zaboravite, Božji zastupnik na zemlji. Kad riječi naše svete vjere dopru do...

- Slušajte, pope - prekine ga Yves - nismo sada na večemici. Ovdje su pred nama dva bijesna psa i dva njihova gospodara, spremni da se bace na izranjenu nemoćnu žrtvu. Meni nisu poznate sve vaše teorije, ali neću dopustiti da ti psi rastrgaju odbjeglog roba. Miliji mi je rob nego psi, zato ću ih ubiti.

- A da li ćete vlasniku platiti odštetu?- Kad već nemam u bisagama zlatnika, platit ću mu pištoljima, hiljadu mu bogova! -

opsuje Le Fort.- Zatraži li taj kolonist od mene ma i jedan zlatnik, dobit će metak u grudi. Onda, što ste

odlučili? Hoćete li braniti crnca ili vlasnika?- Svetog mu Jurja i zmaja! - uzvikne svećenik.- Još ćete me naljutiti, kapetane. Zbilja me prisiljavate da se opet povedem za vama, ali se

nadam da je to i posljednji put!- U redu. Imate dva pištolja i dvije ruke, a gađate kao anđeo. Ustrijelite, dakle, molim vas,

te dvije psine jer bi nam još mogle i smetati dok se eventualno budemo objašnjavali s njihovim gospodarom.

- Kao da mi je suđeno da uvijek radim što vi hoćete! - reče svećenik puneći pištolje.Odmah zatim dva hica gotovo istovremeno odjeknu u noći. Kad se dim razišao, Yves

opazi kako se tijela dvaju pasa trzaju u agoniji.- Čestitam - reče pustolov. - Da vidimo što će drugi reći. Napunite opet pištolje i ne mičite

se dok vam ne dam znak.Istoga časa iz grmlja iskoči neka tamna prilika i jurne ravno pred konje. Bio je to crnac

visoka rasta i potpuno gol. Njegove razrogačene oči sjajile su u mraku kao žeravice, a tresao se od straha kao prut na vodi. Baci se na koljena i molećivo sklopi ruke pred

čovjekom koji je upravo ubio njegova dva strašna progonitelja. Stao je mucati i govoriti nešto što ni Fauvel ni Le Fort nisu mogli razumjeti. Uostalom, gusarovu je pažnju više privlačila buka što se čula sve jasnije. Najzad, jedan glas povika:

- Čuvajte se, Gardere, on je naoružan. Budimo oprezni, može pripucati i na nas!- Kako mu je, do vraga, uspjelo nabaviti oružje?- Ne znam, no ako mi je ustrijelio pse, nabit ću mu stražnjicu barutom i upaliti ga fitiljem,

ne zvao se ja Dorange!- Dorange! - vikne Yves svećeniku u uho. - Naš stari znanac! Sjećate li se kako smo

zajedno s njim ubili Beauforta i njegove prijatelje?- Uskoro ćete mi predbaciti i to što sam mu ubio pse!- Mogu vam se zakleti - nastavi pustolov prikrivajući smiješak - da bismo se vraški

zabavili kad uopće ne biste imali bradu. U svakom slučaju, prikrijte donji dio lica kako vas Dorange ne bi prepoznao...

A onda reče, obraćajući se crncu koji je sav ukočen od straha nesumnjivo očekivao svoj smrtni čas:

- Kako se zoveš?- Uliks - odvrati rob.- Dobro, Uliks, stani ovdje iza nas i da nisi ni pisnuo. Ako se bez moga naređenja samo

pomakneš, oderat ću te gore nego što bi to bili učinili oni psi...Crnac s mukom ustane i skloni se iza konja. Fauvel ga je pratio očima s nekim

neodređenim izrazom na licu a kad vidje da je opet kleknuo, slomljen naporom i strahom, reče Yvesu prijekorno odmahujući glavom:

- Zar ono s Bourguetom nije bilo dosta za jednu noć? Do đavola, kako vam je palo na pamet da umjesto mene branite kršćansku uzajamnost? Sve nas ovo može uvaliti u grdne neprilike a možda odvesti i na vješala!

- To ćemo još vidjeti! - odgovori Yves pa vikne:- Hej, Dorange! Priđite, tu smo!- Tko me zove! - javi se kolonist snažnim, ali i ponešto zabrinutim glasom.- Osobno ja - odvrati gusar neodređeno.- Jeste li uhvatili moga crnca?- Kakvog crnca? - upita Le Fort.- Moga odbjeglog roba, za kojim jurim još od zalaza sunca. Trag su mu nanjušili psi...

Ovuda, Gardere... gotovo je! Netko ga je uhvatio, ali ne znam tko. Glas mi nije poznat...Pred Fauvela i njegova druga banu dva jahača. U onom bližem oni smjesta prepoznaju

Dorangea kojemu su češće navraćali kad je ono trebalo očistiti koloniju od opasnog spletkara Beauforta i njegovih pomagača. Jureći na konju izgubio je šešir, a po neznatnim borama na njegovu licu vidjelo se da nije mnogo ostario.

- Gdje je taj crnac? - upita gotovo zapovjednički.Još prije nego je Le Fort stigao odgovoriti, nadglednik Gardere poviče:- Pogledajte, gospodaru! Vaši su psi ubijeni.Dorange nešto opsuje, skoči s konja i nagne sa nad svoje pse, ali se odmah uspravi i reče

upirući prstom u svećenika i njegova druga:- Da to možda vi niste ubili ove životinje?- Križ mu ljubim, lako je moguće! - odvrati Yves.- Eto vidite, ovaj se svećenik igrao pištoljima pa nije mogao odoljeti napasti da ne opali...Dok se Dorange prijeteći mrštio i pokazivao prve znake srdžbe, Yves uzvikne:- Pravi pokolj! Šteta tako lijepih životinja, mora da su stajale prilično mnogo. A, zakleo

bih se, i crnac!- Pa vi mi se, čovječe, izrugujete. Izgleda da vam je moje ime poznato, ali očito ne znate

kakav sam!- Ovaj me pokolj - odvrati Le Fort ne osvrćući se na njegovu primjedbu - podsjeća na onaj

koji se jednoga dana dogodio u tvrđavi Saint-Pierre. Tom je prilikom bilo ubijeno desetak zločinaca, a na njih je kroz prozore pripucalo dvadesetak isto takvih razbojnika koji su se međutim bili postarali da blagoslovom osiguraju uspjeh svome oružju. Da budem jasniji,

predvodio ih je svećenik s propelom u ruci, ali i sa dva pištolja kojima je izvrsno gađao. Krsnog mi imena, bio sam i ja prisutan!

- Tko ste da tako govorite? - upita Dorange osorno, ali mu se u glasu već osjećala zabrinutost.

- Ne znam ni sam - reče Yves - ali nećete pogriješiti ako pomislite da sam ja onaj đavo koji je pomogao da vam zločin uspije. Sjetite se, sudjelovalo je dvadesetak osoba, što baš nije sitnica!

- Na žalost - odvrati Dorange - ja ne vjerujem u vragove. Moje ste pse ubili vi, vjerojatno da robu omogućite bijeg. Znate li kakva kazna čeka onoga tko na Martiniqueu pomogne robu da pobjegne? Konopac! Bili vi vrag ili ne, vješala vam ne ginu. To vam veli Dorange!

Yves prasne u smijeh, ali se odmah savlada i reče sasvim smireno:- Vašem robu nisam pomogao u bijegu, a dokaz je to što je on tu, na dva koraka pozadi

mene. Samo, ne bih vam preporučio, Dorange, da mu se približite!- Je li to prijetnja?- Ne, jedino upozorenje.- Gardere, vi ste svjedok drskosti ovoga tipa! Dobro ga pogledajte, neće vam biti teško da

ga upamtite. Bogami, nikada nisam vidio tako ružno čeljade. Svjedočit ćete, zar ne? Još sutra, podnijet ću prijavu krivičnom sudu!

- Hajde, Dorange, zašto se toliko uzrujavate - pomirljivo će Yves. - Što se zapravo dogodilo? Kako to da je ovaj crnac pobjegao i zašto ste žrtvovali dva skupa psa radi ovoga nesretnika koji ostavlja krvave tragove na čitavu putu? Zbilja ga treba zažaliti jer sam čuo kako se zaklinjete da ćete mu prosuti crijeva.

Dorange stade oklijevati, a onda ipak objasni:- Ta mrcina od crnca tvrdi da mu je otac u Africi kralj, a kraljev sin, izjavljuje on, nije

dužan raditi. Kupio sam ga prije mjesec dana, hranio ga i liječio. Nisam se nadao da će mi uzvratiti uvredama i prijetnjama... Danas sam ga htio poslati na plantažu, ali je odbio da krene. Naravno, dao sam ga izbičevati i zato krvari. Osim toga, prijetio mi je, čak je i ruku digao na mene. Shvaćate li? No imam ja prokušano sredstvo za upokoravanje neposlušnih crnaca. Namjeravao sam ga strpati u podrum i lancima ga privezati za alku u zidu. Morate znati da je iznad toga podruma krušna peć, a kad je ona zagrijana rijetko koji on tih buntovnika izdrži dolje više od tri sata. Nakon toga mirni su kao bubice. E, da! ali ovaj mi se oteo iz ruku i pobjegao...

Rekavši to, on stupi naprijed i vikne:- Odmah da si došao ovamo, Ulikse, ili ću...Prijetnja mu zamre na usnama jer Yves natjera svoga konja da se propne i tako prisili

plantažera da ustukne.- Meni se taj crnac sviđa - izjavi gusar. - Toliko mi se dopao da sam ga odlučio zadržati za

sebe.- Ali on me stajao šest stotina livara!- Priznat ćete da je to sitnica za sina jednog kralja.- Ne rugajte se, čovječe! - poviče Dorange. - Moja strpljivost pri kraju. Upozoravam vas da

ćete imati posla s vlastima ako me spriječite da uhvatim toga crnca. Uostalom, ništa vam neće pomoći jer sam odlučio da ga se pošto-poto dokopam!

A onda će okrenuvši se k svećeniku:- Obraćam se vama, oče. Ne vjerujem da vam takav čovjek može biti prijatelj. Sigurno ste

ga slučajno sreli negdje na putu. Vidjeli ste kako postupa i kako se prema meni odnosi. Molim vas, objasnite mu nekako da će nastradati bude li se tvrdoglavio.

- To nikako! - reče Fauvel. - Uostalom, sine moj, preglasni ste i previše govorite. Toliko ste razjapili usta da bi vam ih čovjek najradije začepio olovom. Osim toga, držim da nepromišljeno vrijeđate ovoga gospodina koji vam se obratio vrlo uljudno. Vaš postupak nipošto ne mogu odobriti. Kad se bijelac, sporeći se zbog nekog crnca, pokaže drskim prema drugom bijelcu, srozava se i sam na razinu crnca, ako ne i gore. To je, dijete moje, gotovo božanski zakon...

Dorange se okrene k svome nadgledniku kao da i njega želi navesti da izrazi zaprepaštenje zbog takvih riječi, ali je Gardere mudro šutio. Držao se po strani i drškom biča lupkao se po bedru. Crnac je i dalje potrbuške ležao na zemlji i stenjao od boli.

- Jeste li čuli toga svetog isposnika? - ozbiljno će Yves. - Na njegova usta progovara istina, Dorange. Sve što mogu reći jest to da ovako kasni sat nije prikladan za šetnju po cestama, pa radilo se i o potrazi za odbjeglim crncem...

- Zar to ne vrijedi i za vas? Što vi, do vraga, radite ovdje u ovo doba noći?- Već sam vam rekao da sam đavo a njemu sve priliči. Nego, ostavimo to, Dorange.

Odlučio sam da kupim toga crnca. Spomenuli ste svotu od šest stotina livara ali, na žalost, nemam uza se ni dukata. Posljednji sam prokockao na lađi kojom sam se dovezao na ovaj otok i mislim da je sada u džepu neke engleske skitnice... No, ne mari. Obavezujem se da vam taj iznos dostavim u roku od četrdest i osam sati.

Dorange malo razmisli. Bilo je očito da se nikako ne želi tući s pustolovom orijaškog stasa i zastrašujućeg lica.

- A tko će mi platiti pse? - reče najzad.- Da, tu su i psi! E, pa dobro, dat ću vam za sve hiljadu livara - odgovori ljubazno Le Fort.

- Vjere mi, još ne znam kako da ih pribavim, no vi ćete ih dobiti pa morao zbog toga pogaziti riječ i poći da odrežem uši majoru Merry Roolsu!

Dorange se zaputi k svome konju. Zadovoljan, dakako, nije bio, ali je u očima svoga nadglednika barem spasio obraz. Već je bio u sedlu i htio podbosti konja kadli se nečega sjeti i reče:

- Dajem vam četrdeset i osam sati vremena i ne tiče me se kako ćete novac nabaviti. Ne znam ni tko ste ni odakle dolazite, ali vam je glava takva da ću vas lako prepoznati. Osim toga, Martinique nije velik. Kunem vam se da ću se po isteku toga roka obratiti sudu radi gonjenja.

- Samo časak! - vikne Le Fort prije nego što je Dorange krenuo. - Bit ću vrlo kratak. Izvršite li tu prijetnju, najbolje će biti da uši ostavite kod kuće, jer ću vam ih inače odrezati čim se prvi put pojavite napolju. Jeste li razumjeli? Ovaj će vam svećenik potvrditi da se ja nikada ne šalim... A sada, možete posvuda razglasiti, i u Saint-Pierreu i na cijelom otoku, kako ste naišli na zaista neobična lovca kojemu su strast uši... Bile one duge ili kratke, kunem vam se da će na otoku postati prava rijetkost ako se ovako nastavi... Zbogom, Dorange!

Plantažer i njegov nadglednik krenu bez pozdrava. Nisu se žurili kako ne bi izgledalo da bježe, ali se prvi češće osvrtao očito u strahu da ih ona dvojica ne slijede.

Kad se najzad izgubiše u noći, Yves se okrene k crncu i reče:- Onda, Ulikse, je li zaista istina da si kraljev sin?- Nekada sin kralja, a sada tvoj rob - odvrati crnac.- Ne, nisi rob. Ja sam te kupio i vraćam ti slobodu. Možeš ići kamo god želiš, a možeš

ostati i uza me. Ipak bih ti savjetovao ovo drugo, ako ni zbog čega drugog a ono radi hrane. Frauvele, posadite ga pozadi sebe na konja i krenimo malo uzvodno da mu u čistoj vodi isperemo rane.

5.

NEZADOVOLJSTVO MERRY ROOLSA

Kad se oficiri koje je dao pozvati okupiše najzad u njegovu kabinetu, Merry Rools naglo ustane i zaputi se k njima pognute glave. Njih petorica stajali su u redu vrlo ozbiljni i šutljivi čekajući da počne saslušanje. Bili su to Lestiboudois de la Vallee, kapetan de Martel, Baillardel, La Garenne i pukovnik de la Houssaye.

Major nekoliko puta prošeta u krugu salonom, očito vrlo uzrujan...

Sad je grozničavo trljao ruke, sad ih nervozno skrštavao na leđima. Baillardel, koji ga je netremice promatrao, odmah zaključi da je više nezadovoljan nego ljut. Duboka bora na čelu odavala je zabrinutost a na okruglom crvenom licu mišići su mu se stalno trzali.

Iznenada se okrene k oficirima i reče obraćajući se La Houssayeu:- Nadam se da ste već dobili preciznija obavještenja.- Majore, poslao sam svoje ljude u Carbet, Case Pilote i Lamentin, ali u njihovu izvještaju

nema ničega što već ne bismo znali.Merry Rools odmahne glavom:- Komu ste onda povjerili taj zadatak? Čudno! Na Martiniqueu se za tren oka svaki

događaj pročuje od sjevera do juga, kao da smo u najzabitnijem selu Francuske. Znači, u Carbetu, Case Pilotu i Lamentinu uopće ne znaju što se dogodilo?

La Houssaye se zbunjeno nakašlje:- Izabrao sam svoje najinteligentnije a ujedno i najdiskretnije oficire. Na temelju onoga

što su ondje čuli zaključili su da ljudi znaju isto što i mi, ali ništa više.Merry Rools ljutito lupne nogom o tlo a onda će obraćajući se ostalima:- Naravno, ni vi Martel, Baillardel, La Garenne i La Vallee niste doznali ništa. To sam

mogao i očekivati!- Oprostite, majore - reče Lestiboudois de la Vallee - ni u koga se nisam pouzdavao nego

sam lično otišao u Precheur i Macoubu. Znam čije je uho koje su vam dostavili.- Ah, tako? - požuri se Rools. - Kome je ono pripadalo?- Gaspardu Bourguetu, kolonisti iz Macoube.- Bogamu! - uzvikne major. - I on je o tome šutio? Nije podnio prijavu?- Posjetio sam Bourgueta i s njime razgovarao. Stekao sam dojam da ne želi davati izjave

a zatekao sam ga u zaista jadnom stanju. Na kraju je ipak shvatio da se o njegovoj nesreći uvelike govori i da će, ako ne kaže istinu, doći na zao glas... Znate i sami, majore, kakva je sramota ostati bez jednog uha... To je najrječitiji znak sramote, još strašniji od ljiljanova cvijeta što su ga užarenim željezom utiskivali robijašima pod plećku, jer se on bar mogao sakriti odjećom... Ovo bi ga moglo sasvim upropastiti.

- Prestanite s okolišanjem - reče Rools - i iznesite činjenice.- U redu, majore - počne La Vallee - događaj se zbio pred pet dana. Bourguet je bio

pozvan na prijem koji je u Gorskom dvorcu upriličila generalica du Par- quet. Oprostio se među prvima jer je od Saint-Pierrea do Macoube put prilično dug. Bila je noć. Kad je stigao do mjesta zvanog Bezdan, konj mu se iznenada usplahirio i stao se propinjati. Odjednom pred izbočinom Cribeuldin, iskočiše pred njega iz mraka dva nepoznata jahača... Oprostite, najprije je, kako sam reče, opazio jednoga, pravu ljudeskaru pod čijom se težinom konj naprosto ulijegao. Preko oka imao je povez i bio sav uvijen u plašt. Osuo ga je svakojakim pogrdama i vrlo teškim prijetnjama, a posebno optužio da održava veze s engleskim špijunima.

Merry Rools se zaprepasti i nesvjesno ponovi:- Špijunima? Engleskim špijunima?- Baš tako!Major slegne ramenima i poviče:- Glupost! Kako bi Englezi mogli držati špijune na Martiniqueu? Na koji bi način

održavali s njima vezu?- Upravo je to istakao i Bourguet i došao do zaključka da je bio žrtva dvaju luđaka.- Dvaju luđaka?- Jest. Bourguet je već bio izvukao oružje i odlučio se braniti kad mu je onaj drugi jahač,

kojega ranije nije primijetio, prišao otraga i uperio pištolj u leđa. Kolonist više nije mogao ništa jer sve da je i pucao, nije mogao biti siguran da će pogoditi napadača pred sobom, a onaj koji mu se nalazio otraga, očito ne bi promašio.

- I što je bilo dalje?- Toga se ni sam Bourguet sasvim točno ne sjeća. Zna jedino da je dobio strahovit udarac

u potiljak. Mora da je zaista bio neobično snažan jer mu je usprkos šeširu i periki koža na glavi bila razderana. Vidio sam ranu vlastitim očima... Kad se osvijestio, primijetio je da je sav ogrezao u krvi, a i jedno uho mu je bilo odsječeno.

Merry Rools protrlja podbradak i opsuje:- U vražju mater!- Tako nešto mogu učiniti samo luđaci - uplete se La Vallee - jer, pravo govoreći, nitko

nije imao razloga da napadne Bourgueta; koliko je poznato, on uopće nema neprijatelja...- Osim možda... - javi se Lestiboudois oklijevajući.- Nastavite! Dovršite svoju misao! - poviče Rools.- Zato i jeste tu da govorite!- Osim ako to nije djelo viteza de Villersa koji se, po vlastitim plantažerovim riječima, želi

s njim obračunati. Međutim, ovdje takvu pretpostavku valja sasvim odbaciti što priznaje i sam Bourguet.

- Sasvim jasno - uplete se Rools. - To su očito dva luđaka, oni isti koji su se nešto kasnije zakvačili i s Dorangeom... Je li tko vidio Dorangea?

- Jesam ja! - reče La Garenne. - U njegovu slučaju ima jedna značajna novost. Sjećate se, majore, da je prekjučer podnio sudu tužbu zato što mu je ukraden jedan odbijegli rob.

- Jest - javi se opet La Vallee - sigurno su ona ista dva luđaka, nepun sat nakon događaja kod mjesta Bezdan, uzeli u zaštitu Dorangeova odbjeglog crnca. Ustrijelili su mu dva psa, a Dorange i njegov nadglednik Gardere morali su se pred njima povući jer su bili do zuba naoružani.

- Kukavice! - uzvikne Rools. - Taj Dorange slovi kao vrlo naprasit čovjek a eto, ni zajedno sa svojim nadglednikom nije imao hrabrosti uzvratiti udarac. Ubili su mu dva psa, a dopustio je da mu još odvedu i roba.

- Jednoga od njih, i to onoga većeg i snažnijeg - nastavi La Garenne - Dorange je dobro zapamtio. Tvrdi da je ružan kao sam vrag, a tako je, uostalom, neznanac nazvao samoga sebe. Vrijedno je napomenuti da ima samo jednu ruku, a umjesto druge nekakvu željeznu kuku kojom je konju pridržavao uzde. Onaj drugi, mršaviji, imao je na sebi fratarsku mantiju.

Rools ponovo odmahne glavom i zaključi:- Sve je to vraški zapetljano. Inače, kakve ste nove pojedinosti saznali u vezi s

Dorangeovom nezgodom?- Majore, neznanac je bio obećao, sjećate li se, da će Dorangeu u roku od četrdeset i osam

sati, kao naknadu za njegova crnca i pse, isplatiti svotu od tisuću livara. Baš zato što obećanje nije izvršio, Dorange je podnio prijavu sucu Duvivieru, pa smo tako i saznali za taj spor. Jutros, međutim, Dorange je na kućnim vratima našao okačenu jednu cedulju.

- Cedulju? Sigurno opet neka prijetnja?- Ne, poruka je glasila: »Potvrda na tisuću livara koje će se isplatiti donosiocu po

predočenju. Uhorezac«.Merry Rools raširi ruke i uzvikne:- Uhorezac! Već sam potpis jasno nam kaže da imamo posla s luđacima, i to opasnima.

Moramo ih smjesta uhvatiti jer će inače cijelim pučanstvom ovladati strah...- Dopustite - reče Baillardel istupivši korak naprijed - želio bih i ja kazati nešto u vezi s

Bourguetovim uhom...- Govorite, kapetane - reče Rools.- Majore, tu neobičnu pošiljku donio vam je jedan od stražara, zar ne, i izjavio da ju je

našao na stolu u stražarnici. Zar je onamo mogla stići sama? Ispitao sam, dakle, sve koji su bili u noćnoj smjeni i konačno pronašao onoga koji je preuzeo neobični paketić. To je topnik Sainte-Croix. Dobro se sjeća da je donosilac bio jedan crnac, očito rob, i da je izjavio kako vam pošiljku upućuje njegov gospodar. Na pitanje tko je taj gospodin, odgovorio je »onaj što reže uši«.

Merry Rools opet ljutito lupne nogom o pod i poviče:- Već mi je dosta te glupe priče o ušima! Dosta, jeste li čuli? Zahtijevam da uhvatite ta dva

razbojnika. Ako je potrebno, pošaljite vojsku neka na otoku pretrese svaki grm, zaviri u svaku kuću!

- Nisam završio - reče Baillardel. - Taj je crnac jahao na doratu i, što je neobično za jednog roba, bio raskošno odjeven... Ta pojedinost i ne bi bila toliko važna da kolonist

Rainville iz Morne-Fumeea nije podnio prijavu kako mu je netko ukrao baš takvu odjeću kakva je primijećena na tome crncu.

- Sve se slaže! - primijeti La Vallee sa zadovoljstvom. - Sada sigurno znamo da se radi o dvojici opasnih luđaka koji ne prezaju ni od krađe ni od ubojstva.

- Moramo ih uhvatiti što prije!- Gospodine majore - umiješa se kapetan de Martel - dopustite mi jednu primjedbu.

Napomenuli ste da moramo pretražiti cijeli otok, ali teško će nam dopasti šaka ako se kriju na teritoriju urođenika. Izuzev Batterie, čitav je kraj nenastanjen. U divljini prirode bit će gotovo nemoguće ući im u trag.

- Bude li potrebno, povest ćemo pse, no kunem vam se da će napokon dolijati. Recite, Baillardel, zašto mi topnik Sainte-Croix nije osobno uručio pošiljku? Ni u koga ne smijemo imati povjerenja.

- Sainte-Croix je - objasni kapetan - ostavio omot na stolu u stražarnici jer je upravo tada dobio smjenu. Poznajem toga vojnika i mogu jamčiti da je sasvim pouzdan.

Merry Rools se okrene i šutke priđe svome radnom stolu. Opazivši paketić sav umrljan krvlju, s gorčinom se nasmije i uzvikne:

- Bourguetovo uho! Zaista će taj jadni kolonist doživjeti još velike neugodnosti!A onda će obraćajući se La Valleeu:- I nije vam govorio o osveti? Zar će šutke prijeći preko takve uvrede?- Pravo da kažem - odvrati kapetan - Bourguet je bio ozbiljno povrijeđen i jedva se

dovukao do kuće. Njegova mi je žena pričala da je čitava dva dana bio u bunilu i da nije napuštala njegovo uzglavlje. Kad sam mu došao u posjete, još uvijek je ležao u krevetu... S obzirom na njegovu ćud, lako je moguće da se neće pomiriti sa sudbinom pa možemo čak računati na njegovu pomoć prilikom traganja za onim luđacima.

- Hoćete li ga opet posjetiti, La Vallee? Kako bi bilo da mu odnesete ovo uho?U ovim posljednjim riječima bilo je više jeze nego duhovitosti.- Od toga bi se samo mogao izbezumiti - reče La Vallee. - Sve mi se čini kako bi

Bourguetu bilo milije da se više ne govori o njegovu odsječenom uhu...Nastane mučna šutnja koju prekine Baillardel. On se malo nakašlje kako bi privukao

majorovu pažnju pa reče:- Svi ovdje govorite o luđacima. Zar to nije prenagljeni zaključak? Ništa ne dokazuje da se

zaista radi o umno poremećenim osobama.- Da ne vjerujete možda u đavla, Baillardel? - podrugljivo upita Rools.- Prestar sam za tako nešto. Da se na svijetu, makar i rijetko, javlja u ljudskom liku,

vjerojatno bih ga do sada negdje bio susreo. Međutim, svi znamo da se on ponekad uvlači u ljude i tjera ih da čine zlo. Zato se pitam da li su ona dva čovjeka zbilja luda. A što ako djeluju s jasno određenim ciljem?

- Koješta, Baillardel - usprotivi se Rools - već vam se reklo kako nitko nije imao razloga da onako unakazi Bourgueta. On uopće nema neprijatelja. Uostalom, oni su razbojnici govorili o izdaji, špijunaži i o čemu sve ne, a vi tvrdite da nisu ludi. Nemojte, Baillardel, molim vas. Razmislite malo!

- To sam već i učinio - uporno će kapetan. - Po glavi mi neprestano kopka taj čudnovati potpis »Uhorezac«. Ne bih se iznenadio kad bi se pokazalo da se radi o čovjeku koji je na sebe preuzeo jasno određen zadatak. Nije li možda odlučio da na Martiniqueu provede akciju širokih razmjera?

Merry Rools stade odmahivati glavom u znak da odbija takvu mogućnost.- Kladim se - nastavi Baillardel - da će vam pošiljke ušiju pristizati i dalje. Kad primite

slijedeću, opet ću vam reći da imate posla s čovjekom koji na nešto smjera. Mora postojati razlog zbog kojega nekim ljudima siječe uši. Uostalom, jeste li se upitali, majore, zašto je Bourguetovo uho uputio osobno vama? Toga kolonistu jedva i poznajete i nemate s njim nikakve veze. Ja opet kažem: ima u toj stvari nečeg zagonetnog i nisam baš uvjeren da su ona dva neznanca luđaci.

Merry Rools naglo ustane. Po lakom bljedilu na njegovu licu Baillardel zaključi da je uzbuđen i odmah mu bude jasno da je majora uznemirilo baš to otkriće. I zaista, on to glasno prizna:

- Pravo kažete, kapetane Baillardel. Imam dojam da jedino vi pravilno rasuđujete o toj stvari, zato sam odlučio da hvatanje tih nitkova povjerim upravo vama. Pozivam vas da to uradite što prije i da mi ih dovedete žive ili mrtve. Računam da će s vašom pomoći otok vrlo brzo biti oslobođen od te napasti. Tako gospodo! Ako netko od vas čuje za nove napade, neka me smjesta obavijesti. Isto tako vas molim da kapetanu Baillardelu saopćite svaku pojedinost koju možda saznate u vezi s ovom dvostrukom aferom. Do viđenja, gospodo!

6.

MERRY ROOLS IMA PREČIH BRIGA

Merry Rools skoči na konja i izađe iz tvrđave Saint-Pierre. Jahao je polako i razmišljao o posljednjim riječima kapetana Baillardela. Pitao se nije li u njegovim primjedbama bilo nekih skrivenih namjera i je li postupio razborito kad mu je povjerio taj zadatak.

Ako je Baillardel u pravu te ispadi dvojice neznanaca nisu nikakva nastranost nego smišljeno djelo, ne izlaže li se on opasnosti da, progoneći njih, sazna i ono što uopće ne bi trebalo?

Major je postao do krajnosti nepovjerljiv, pogotovo otkako se Villers vratio na Martinique, što je za njega značilo stalnu prijetnju.

Neko je vrijeme jahao bez cilja, a onda krenuo kamenitim putem što vodi u Gorski dvorac. Onako uz put nastojao se sjetiti izjava svih oficira i što je više o njima razmišljao, sve je jasnije dolazio do zaključka kako mu je zabrinutost bezrazložna. Činjenice su govorile da su dva razbojnika zaista luđaci. Ničeg logičnog nije moglo biti u njihovim groznim nastranostima. Baš ničega! Jasno je da su bez ikakva razloga napali na Bourgueta. Ta se nesreća mogla dogoditi bilo kome, a samo je nesretan slučaj odlučio da baš on bude žrtva...

Tješio je samog sebe iako je u dnu duše morao priznati da je Baillardelovo upozorenje opravdano. Ono mu se stalno vraćalo u svijest i bio je prisiljen priznati da nitko nema ni pojma o tome tko je i odakle je neznanac što sebe proizvoljno naziva »Uhorescem«.Rools je smatrao potrebnim da Mariju upozna s tim mučnim događajima, zato se i zaputio u Gorski dvorac. Jedno mjesto na cesti iznenada ga podsjeti na nešto neobično važno i on se nagonski zaustavi da o tome razmisli.

Bio je to dugi razgovor s kapetanom Baillardelom na primanju kod generalice du Parquet. O čemu su ono raspravljali? Ah, da, Baillardel mu je tom prilikom dosta nametljivo pričao kako je čitav put od Saint-Pierrea do Gorskog dvorca prevalio u društvu s Bourguetom i kako je iz razgovora s njim saznao da silno mrzi Villersa. Iako ne otvoreno, Baillardel je iznosio i neke optužbe...

Povezujući taj razgovor s riječima što ih je Baillardel izgovorio u tvrđavi, Merry Rools se upita ne zna li taj oficir i više od onoga što je samo dao naslutiti.

Svi su naime tvrdili da se radi o dvama luđacima koji će svojim divljaštvom i nastranostima posijati strah na otoku, jedino je Baillardel izrazio drukčije mišljenje. U prvi se čas činilo da ono nema osnova.

U majorovim mislima odjednom dođe do nekog preokreta, ali nikako da u njih unese jasnoću i logičnu povezanost. Ipak je slutio da bi se lako mogao obrukati ako ne bude na oprezu, nego cijelu stvar olako shvati.

»E, e! - reče sam sebi - sukob između Bourgueta i Villersa mogao je, a da ja i ne znam, poprimiti opasne razmjere. Bourguet otvoreno pokazuje mržnju prema Villersu pa zar je onda isključeno da ga je on htio malo opametiti? Do vraga! Viteza dobro poznajem: lukav je, licemjeran i vrlo inteligentan. Zar nije mogao za vlastiti račun stvoriti tjelesnu stražu, pronaći grupu na sve spremnih razbijača?...«

Koljenom podbode konja, ali ga povede korakom kako ga brzina ne bi ometala u razmišljanju.

»Jest! - nastavi on svoj monolog. - Villers je kadar obranu svoje osobe i interesa povjeriti skupini pustolova i pljačkaša, a takvih na Martiniqueu ima podosta. Meni je, eto, mogao to i prešutjeti! Kako se Bourguet pokazao nepokoran i opasan, poslao je svoja dva razbijača da ga kazne i opamete... Lako je moguće da su ti nitkovi bili i pijani, pa onako drsko postupili i s Dorangeom... Sve to nije isključeno, čak je i vrlo jasno...«

Merry Rools podbode konja ostrugom i on krene brže.Takav mu se zaključak stane nametati sve jače i što je više razmišljao, postajao je

sigurnijim da je on točan.Stigavši na raskršće između Saint-Pierrea i Morne-Rougea, skrene udesno i odlučno se

zaputi k ovom drugom naselju.Posjetit će Villersa i malo ga ukoriti!Naime, ako je bez njegova znanja stvorio osobnu stražu, neće biti teško otkriti i razlog.Villers je skorojević, i to bezgranično drzak... Jednog će mu dana i sam Merry Rools

početi smetati ili će prestati da spremno udovoljava svakoj njegovoj želji, a tada se neće ustručavati da i protiv njega digne svoje plaćenike.

Bit će najpametnije spriječiti ga u tome.

Pola sata zatim, major stigne na imanje kojega je sam bio vlasnik. Villersu je, naime, ustupio kuću dok po vlastitoj zamisli ovaj ne podigne raskošno zdanje u blizini Batterie, u prekrasnom kutku prirode. Vitezu se očito nije žurilo odseliti i Rools se upita da li će ikada odatle otići. Razmislivši malo, reče sebi da će se prije ili kasnije morati Villersu nekako odužiti, pa zašto mu tu kuću ne bi najzad poklonio kao nagradu za učinjene usluge? Zar već nije zatvarao oči kad mu je major podnosio prijave o ukupnom prihodu?... Drugoga bi bio strožije oporezovao, prisilio ga platiti globu, a možda mu i zaplijenio dio posjeda... Merry Rools je imao dosta zemlje i bio dovoljno bogat a da se iz zahvalnosti, premda teška srca, ne bi odrekao toga, inače unosnog imanja.

Polja koja su se pružala unedogled bila su u to vrijeme pusta jer su crnci vjerojatno otišli u baraku na ručak. Merry Rools se zaputi prema kući i još iz daljine poviče:

- Hej! Ima li nekoga da mi prihvati konja?Mora da su ga unutra čuli jer se na stepeništu što vodi na kružni trijem podignut oko

cijele kuće ubrzo pojavi vitez de Villers.Iako je očito morao prekinuti ručak, jer mu je ti ustima još bio zalogaj, on sa smiješkom

digne ruke u znak pozdrava i uzvikne:- Dobar dan, rođače! Koje vas dobro nosi? Sretan sam što vas vidim! Jedan moj službenik

poklonio mi je jučer bocu starog ruma, pravo čudo, i baš sam se pitao koga bih njime mogao počastiti... Sada je i to riješeno. Uđite, rođače, izvolite!...

Odnekud dotrči crnac a Merry Rools sjaše i predade mu uzde govoreći:- Napoji ga i čestito nahrani. Jadna životinja gotovo lipše od umora i sparine.Vitez priđe i zagrli majora a onda poluglasno upita tapšući ga po ramenu:- Što se dogodilo, rođače, kad mi dolazite u ovako neuobičajeno vrijeme? Da nije nešto

važno, hitno?- Prosudit ćete sami, uđimo.Villers se skloni i propusti svoga gosta. Merry Rools pohita stepeništem i uđe u vrlo

prostranu blagovaonicu. Na pravokutnom stolu još se pušio vitezov ručak.Major opazi fotelju za ljuljanje, primakne je k stolu pa se zavali, skinuvši šešir i brišući

oznojeno čelo.- Vruće je kao u paklu - reče vitez. - Pretpostavljam da se ipak nešto moralo dogoditi kad

navraćate u ovako nezgodan sat. Jeste li već ručali? Pojedite nešto sa mnom.- Ne, hvala, nisam gladan - odgovori Merry Rools. - Da vas more brige kao mene, ne biste

ni vi ništa mogli okusiti. Ne bih vam poželio da se ma i na jedan dan nađete na mojoj dužnosti.

- Imate neprilika? Kakvih? Ali zaboga, vlast vam je dovoljno velika da možete uklanjati zapreke, a ako je potrebno, čitav otok sravniti sa zemljom. Na što se imate žaliti? Da sam na vašem mjestu, sto mu gromova, ne bih se nepotrebno uzrujavao!

Merry Rools duboko uzdahne. Villers nastavi jesti, ali opazi kako ga major nekako neobično promatra. Smiješeći se malo usiljeno, on najzad dobaci:

- Danas ste mi zaista čudni, rođače Mederic. Što se, bogamu, dogodilo? Kažite već jednom! Zašto me mučite neizvjesnošću?

- Jeste li čuli za Uhoresca.Na vitezovu licu jasno se vidjelo veliko iznenađenje. On se namršti i ponovi:- Uhorezac? Čudno ime! što je sad to? Ništa ne razumijem...- Slušajte, Villers - počne Rools s velikom ozbiljnošću. - Kolonistu Bourguetu iz Macoube

netko je odsjekao jedno uho. Zar to niste čuli? E dobro, sada znate. To je onaj kojemu ste vi oduzeli gotovo trećinu posjeda... Da stvar bude bolja, odsječeno su uho zapakovali i poslali ga meni kao luksuzni poklon.

- Gle! Gle! - reče vitez prekinuvši ručak. - Zaista neobična rabota! A tko je to učinio?- I ja bih htio znati! Po svemu sudeći, radi se o čovjeku vrlo ružna lica i njegovu pratiocu,

nekom redovniku. Prvi je, kako kažu, orijaškog stasa a neobičan je i po tome što ima samo jednu ruku. Drugu mu nadomješta nekakva željezna kuka. Izvršilac je dakle on, a svećenik, koji je to možda samo po halji, slijepo ga sluša i odgovara jedino kad ga drug nešto upita.

Nakon kraćeg razmišljanja Villers stade odmahivati glavom i samo slegne ramenima. Uzme iz tanjura jednu papiginu kost i pažljivo je oguli prije nego će se njome poslužiti kao čačkalicom, pa najzad reče:

- Sve je to, dragi moj, obična tlapnja. Mora da je Bourguet sanjao ili bio pijan. Tko je ikad čuo da svijetom lutaju gorostas i svećenik te da ljudima sijeku uši?... Pa kad bi i bila istina, zar išta vrijedi jedno Bourguetovo uho?

- Možda i ne vrijedi... Pa ipak...- Zbilja ne vrijedi, vjerujte mi! Nema smisla toliko se uzrujavati zbog uha jedne ništarije!- Na žalost, to nije sve - nastavi Rools. - Nepun sat nakon što su Bourguetu odsjekli uho, ti

su neznanci sreli na putu kolonistu Dorangea i njegova nadglednika Garderea koji su s dva psa tragali za jednim odbjeglim crncem. Dogodilo se to uz rijeku Peres, na puškomet daleko od gostionice Debeloj opatici. Iznenada se začula pucnjava, a kad su Dorange i Gardere došli na mjesto odakle su hici ispaljeni, ugledali su ona dva ista čovjeka koji su upravo bili ustrijelili oba psa. Osim toga, uzeli su u zaštitu odbjeglog roba.

- Koliko ja poznajem Dorangea - reče Villers - sigurno je na one tipove otvorio vatru.- Ni govora, i to mi je žao - izjavi Rools. - Dorange se opravdava navodeći kao razlog

strahovito unakaženo lice onoga krupnijeg koje ga je naprosto paraliziralo. Toliko se prepao da je mislio samo na uzmak... Dobro znate da ga nije lako prestrašiti. Razgovarao je s tim čovjekom i ovaj je izjavio da kupuje crnca te da će mu za njega i pse isplatiti u roku od četrdeset i osam sati tisuću livara. Dorange se složio, a kako u ugovoreno vrijeme nije dobio novac, podnio je tužbu sucu Duvivieru. Međutim, jutros je na vratima svoje kuće našao okačenu cedulju na kojoj piše: »Potvrda na tisuću livara koje će se donosiocu isplatiti po predočenju. Uhorezac.« Razumijete li vi išta od svega toga?

- Ništa više od vas - prizna Villers prihvaćajući se opet jela. - Uostalom, što tu i ima da se shvati. Ja mislim da imamo posla s dvama lopovima koji pljačkaju putnike, a zastrašujući izgled samo im pomaže da obezglave one što na njih naiđu.

Merry Rools se nakašlje. Villersovo objašnjenje nije ga zadovoljilo, ali čim je na njegovu licu pročitao iznenađenje, uvjerio se da on ne poznaje razbojnike i da nikakve veze nema s napadom na Bourgueta.

- Čudno, kako ste prema svemu ovome ravnodušni! - uzvikne s izvjesnim prijekorom u glasu. - Da sam vas došao pitati za savjet, gotovo bih se sigurno vratio neobavljena posla... ali, moja posjeta ima sasvim drugi cilj. Mislio sam, naime, da će vam moje obavijesti biti korisne.

- Dobro ste učinili - naglo reče Villers - i zato sam vam zahvalan.- Razmišljajući došao sam do zaključka kako vi, možda bolje od ikoga, znate o čemu se

radi i tko je u pitanju.

Vitez nakrivi glavu i odgovori sa smiješkom:- Po vašim aluzijama vidim da mi pripisujete prilično grešne namjere i nedopustiva djela.

Ništa od svega toga. Tako daleko ne bih išao... a svakako bih vas prethodno obavijestio... No budući da ste došli po savjet, rođače, ipak ću vam ga dati. Poduzmite sve, i to hitno, kako bi vam ti neznanci dopali šaka, a tada ih podvrgnite ispitivanju i sve ćete doznati...

- Naši ih vojnici već gone. Ako ih uhvate žive, ne bojte se, lako ću ih natjerati da priznaju razlog za svoje zločine.

Završivši s jelom, vitez odmakne zdjelu i pribor pa reče zavaljujući se u fotelju:- Hajde, majore, čime vas mogu ponuditi kad ste već odbili da sa mnom ručate? To

sigurno neće pospi- ješiti hvatanje onih nitkova. Hoćete li sok od naranče, kokosovo mlijeko ili dobar punč? Čuli ste da sam dobio na poklon izvrstan rum. Kako bi bilo da ga kušate?

- Neka bude rum, kad toliko navaljujete, Villerse. Već sam na kraju snage. Vidite, ne znam kako bih se izrazio, ali imam dojam da odnekud iz mraka vrebaju na nas neprijatelji koji doznaju sve što vi i ja učinimo, pogotovo kad vas zaštićujem svojim autoritetom. Mi smo njima dobri znanci, a oni nama potpuno nepoznati.

- Sasvim se nepotrebno izjedate - izjavi Villers smijući se podrugljivo. - Zbilja, vjerovao sam da ste mnogo hrabriji. Čega se imate bojati? Pogledajte kako su kolonisti koje sam ja kaznio sada mirni kao bubice i uopće ne gunđaju, a i Bourguet, koji bi zaista imao najviše razloga da se žali, prima ovu svoju najnoviju nesreću kao kaznu Božju. Mora da lijepo izgleda onako bez jednog uha!

- Ne šalite se - reče Rools. - Vi na stvari gledate sasvim drukčije, a mogu vam reći, pa makar mi se i smijali, da mene hvata strah.

- Strah! - uzvikne Villers pucajući od smijeha.- Sada se šalite vi, majore... Da se možda ne bojite za vlastite uši? Zaista bi bila šteta,

Roolse, da ih izgubite jer vam izvrsno pristaju. Teško bi vas bilo i zamisliti bez toga ukrasa...

On malo zastane i nagne se preko stola kako bi svojim riječima dao veću važnost:- Majore, nemate se vi čega bojati... Naprotiv... Sutra me očekuje jedan posao koji će nam

obojici, vjerujte mi, napuniti džepove. Riječ je o Roselleu, kolonistu iz Carbeta. Da li ga poznajete?

- Jest, poznajem ga. Zar i njemu pripremate udarac? Mislim da je još bogatiji od Bourgueta, a i ćud mu je slična njegovoj. Roselle je strog i nepopustljiv čovjek.

- Znam - reče Villers - tvrdoglav je i divlji kao muškatni prasac, zato sam odlučio da sada urazumim baš njega. Vi, rođače, kanda još uvijek ne shvaćate. Kad u svojim šakama budem držao najtvrdoglavije, najopasnije, najnaprasitije i najbogatije koloniste Martiniquea, oni drugi se neće usuditi ni pisnuti. Sve ću ih strpati u svoj mali džep... Bourgueta sam već slomio, sutra ću i Rosellea, a ostali će se brzo posuti pepelom. Eto, tako. A vi ćete, majore, dobiti svoj dio. Jučer sam posjetio Rosellea i pregledao njegove poslovne knjige. Suvišno je i reći da se radi o krupnim poslovima, ali takvima koji će zapravo za nas dvojicu biti unosni. Na to vam se mogu zakleti... Naučit ću ga ja pameti!

- A što mu namjeravate oduzeti? Posjede u okolici Carbeta? Robove?- Ne. Naumio sam sagraditi dvorac, to već znate. Bit će sličan Gorskom dvorcu, samo još

veći i raskošniji. U mojem je vlasništvu predjel Batterie a njemu pripada budućnost. Budući da je na samoj obali Atlantika, bit će lako pristupačan brodovima što stižu iz Francuske. Tako ću potpuno onemogućiti trgovinu koja se sada odvija preko Saint-Pierrea... Samo, treba mi za to novaca.

- Kako! - uzvikne Rools. - Namjeravate uništiti trgovinu u Saint-Pierreu, a Batterie uopće nema luke, ili bar ne takve da bi u nju mogli pristajati brodovi većega gaza, kao oni iz Francuske.

Villers prekine majora podigavši ruku:- Prepustite vi sve meni i imajte povjerenja. Prenesite u svoje vlasništvo što više

vrijednih terena u okolici Batterie, pa ćete mi kasnije zahvaljivati na savjetu... Već sam vam rekao da mi je za gradnju dvorca potreban novac. E, pa... sutra ću Roselleu dignuti pet tisuća livara.

- Neće vam dati ni paru!- Onda će otići na robiju. Kako nema žene ni djece, neće me mučiti savjest dok protiv

njega budem pisao prijavu.- Pet tisuća livara! - vikne opet Rools. - Znate li koliki je to novac? Njime biste bez rada

mogli tri godine pristojno živjeti na Antilima.- Znam. Ipak ću vam reći da Rosellea neće iznenaditi ono što mu se sutra sprema. Ponio

se prema meni vrlo nezgrapno i gotovo me vrijeđao. Pregledao sam mu račune: sve prihode, rashode i ostvarenu do- bit, a mogu vam reći da ima grdnih nepravilnosti i utaja. Vi dobro znate da bih ja, za najmanji propust, osudio i vlastitog oca ako bi mi to donijelo neku dobit. Roselle je sada načistu s tim da mi sutra mora isplatiti pet tisuća livara ako ne želi da u lancima bude sproveden u tvrđavu Saint-Pierre.

- Svota je pretjerano visoka!- Moja su ovlaštenja još veća!...- Izazvat ćete na otoku revoluciju, Villerse!- Suvišno je isticati da će od tako unosne zarade jedan dio pripasti i vama. Zar me vi prvi

niste upozorili na Rosellea? Rekli ste da je usijana glava, da ne sluša vaša naređenja, da je nepokoran. Čak ste izrazili sumnju da bi se prvom prilikom predao Englezima.

- To je istina - prizna Rools - ali ga baš zato cijenim. Jedino je on otvoreno rekao da bi pod engleskom upravom sve bilo bolje. Drugi se ne usuđuju iznositi svoje mišljenje. Da je on spreman na izdaju, ne bi tako govorio. Uostalom, kako bi je i mogao počiniti? Englezi su dvjesta milja daleko odavde!

- Nikad se ne zna. Vi ste čas previše povjerljivi, čas pretjerano sumnjičavi. Činjenica je, dragi moj majore, da je Roselleova afera sada mnogo važnija od tih vaših priča o rezanju ušiju... Kunem vam se, nemate što izgubiti...

- Ne bih vam želio, Villerse, da se ikad nađete licem u lice s tim Uhorescem. Ne znam kako biste se proveli!

- Što se toga tiče, budite spokojni. Sigurno se ne bih ponio kao onaj vaš Dorange. Ja iz načela uvijek pucam prvi jer sam tako siguran da neću biti prevaren... Zaista, Roolse, ne bih tome Uhorescu preporučio da mi se nađe na dometu pištolja.

Villers ustane potpuno siguran u sama sebe i dohvati bocu s rumom i šećernim sirupom. Pošto napuni čaše, jednu pruži majoru i reče:

- Krivo ste uradili što niste ručali sa mnom... Neka vas okrijepi bar ovaj punč... Jadni Bourguet! Kad se sjetim njegovih ušiju, dolazi mi da se od srca nasmijem.

- Pijmo u kraljevo zdravlje - reče Rools dižući čašu - a poželimo da nas i naše posluži. Na trenutke mi ulijevate strah, Villerse, svojom pretjeranom samosvijesti i drskosti!

- Molite se Bogu za svoje uši, rođače, a za moje se ne bojte. Njih ću ja znati braniti!

7.

BAILLARDEL OTKRIVA ZAPANJUJUĆE STVARI

Upravo se spuštala noć kad kapetan Baillardel ugleda gradić Saint-Pierre. Tapšući konja po vratu, okrene se k svome pratiocu i reče:

- Poručniče Belgrano, konj mi je sasvim malaksao, a mislim da ni s vašim nije ništa bolje.- Tako je - složi se topnički zapovjednik. - Izračunao sam da smo po bespuću danas

prevalili dobrih deset milja i križa su mi kao polomljena.Kapetan pucne jezikom i napomene nekako razočarano:- Za ono nekoliko mršavih obavještenja što smo ih sakupili, zaista nije bilo vrijedno

toliko se namučiti. Major zamišlja da će nam oni neznanci uletjeti u šake isto tako lako kao riba u mrežu.

- Vara se - odgovori Belgrano. - Nisam dobro upućen u tu stvar, ali prije bih se složio s vašim mišljenjem. Muškarci koje gonimo nisu ludi, a normalan se čovjek pred progoniteljima nastoji skriti. Tako će uraditi i oni, a bar na Martiniqueu ima sva sila mjesta

koja su za to vrlo prikladna. Da progone mene, ne bih pobjegao u divljinu nego bih odmah potražio zaklon na obronku kakva brežuljka gdje je raslinje djevičansko i gotovo neprohodno. Mogli biste me i deset godina tražiti bez uspjeha.

- Tako je...Kapetana odjednom spopadne bijes pa poviče:- Trista mu jada! Tjeraju nas da uzalud gubimo vrijeme tragajući za tim neuhvatljivim

lopužama, a dotle drugi neometano vršljaju na otoku.Načas se prekine kao da želi obuzdati svoj gnjev, a kako mu to ne pođe za rukom, nastavi:

- Ne znam da li ćete se složiti s mojim mišljenjem, poručniče Belgrano, ali ja držim da je neoprostiva pogreška pustiti viteza de Villersa da nekažnjeno pljačka koloniste. Časne mi riječi, imam utisak da ga netko u tome i podržava. Jeste li čuli što je u Carbetu ispričao Roselle? Udarena mu je globa od pet tisuća livara i mora ih uplatiti do sutra navečer...

- Na žalost, dobro mi je to poznato i nikako ne trpim drske pronevjeritelje. Roselle je samo jedan slučaj, ali kad bi vaš Uhorezac barem stao na žulj našem poreznom upravitelju, dragovoljno bih cijelu svoju jednomjesečnu plaću stavio u škrabicu pred Gospinim kipom.

- Ne govorite tako! Samo bi nam još to trebalo da slijedeća žrtva bude Villers! Čuli biste onda majora! Zar mislite da će se razveseliti kad mu javimo da smo posjetili Rosellea i Duquesnea, pretražili čitav kraj između Precheura i Fontainea, a vratili se bez ikakva rezultata. Naprosto će pobjesnjeti!

Belgrano uzdahne:- Uradili smo što smo mogli. Možda ćemo sutra biti bolje sreće kad budemo pretraživali

Fonds Saint-Denis, Morne Vert i kraj oko izvora Absalona. U ovom trenutku mogu reći jedino to da sam mrtav od umora i, neka mi major oprosti, ali svoju sam dužnost savjesno izvršio.

- Svakako - prizna Baillardel - i ako me poslušate, poručniče Belgrano, nećemo se odmah vratiti u tvrđavu. Pozivam vas na dobar punč ili bilo kakvo piće koje se vama dopada. Da li se slažete?

Belgrano prasne u smijeh:- U krčmi sigurno nećete naći čovjeka sa željeznom kukom na ruci, ali nisam toliko glup

da odbijem punč.Živnuvši malo nakon donesene odluke, dvojica oficira polako krenu s već premorenim

konjima i ubrzo stignu u krčmu Debeloj opatici.Baillardel prvi priveže konja i uđe, a za njim poručnik. U jednom uglu kartali su se

kolonisti i nisu ni pogledali došljake.Kapetan odabere stol, dade Belgranu znak da sjedne a onda pljesne rukama. Istoga časa

pojavi se krčmar. Kad ugleda Baillardela, raširi ruke i uzvikne:- Ah, kapetane! Već sam bio izgubio nadu da ćete danas doći. Imam za vas jednu poruku.- Za mene? - u čudu će kapetan.- Osobno za vas. Pismo... odmah ću ga donijeti.Ne prođe ni minuta i on se vrati s brižljivo savijenim papirom te ga preda Baillardelu.Ovaj ga osmotri, čak i pomiriše kao da se boji neke podvale, a onda pogleda u Belgrana.

Poručnik je sa znatiželjom pratio svaki njegov pokret. Ako se radi o kakvoj šali, Baillardel nije htio da u očima svoga potčinjenog ispadne smiješan.

- Krčmaru - upita - tko vam je uručio ovo pismo? Jeste li baš sigurni da je upućeno meni? Ne vidim na njemu nikakva imena, a nije čak ni zapečaćeno!

- Eh! - uzdahne gostioničar. - Jutros ga je donio jedan crnac i pitao za vas. Odgovorio sam mu da navraćate svaki dan, ali nikada u isto vrijeme. Tada mi je predao pismo i rekao: »Uručite ga kapetanu Baillardelu čim ga vidite!«

Baillardel slegne ramenima kao onaj kome ništa drugo ne preostaje i otvori pismo. U njemu je bilo svega nekoliko redaka ispisanih velikim nespretnim slovima, ali ih on ne pročita. Naime, Belgrano ga je netremice promatrao osjećajući sve veću radoznalost. Na kraju se stade smijuckati i upita:

- Sigurno vas neka lijepa otočanka poziva na sastanak? Kapetane, vi ste zaista sretan čovjek.

- Za muku Isusovu! - uzvikne Baillardel. - Jest, sastanak... i to ovako kasno. Neka je đavo nosi! Krčmaru, donesite nam dva punča, ali brzo, molim vas, jer moram otići.

Pažljivo savije pismo i spremi ga u džep, a videći da je Belgrano i dalje znatiželjan, objasni:

- Zbog ovog vražjeg Uhoresca, zaboravio sam jedan hitan posao. Vi ćete me ispričati, poručniče, ali zbilja moram ispraviti propust... U vaše zdravlje!

- U vaše također, a i one ljepotice, kapetane! - reče Belgrano prinoseći čašu k ustima.Otpivši jedan dio, položi je na stol i prišapne:- Ako vam je do mjesta sastanka daleko, mogli biste svratiti u tvrđavu i zamijeniti konja.

Vaš je sasvim umoran.- Nije, nije... Stići ću onamo za desetak minuta, i to kasom.Baillardel je sjedio kao na iglama. Ispivši nadušak ostatak punča, ustane i reče:- Belgrano, žao mi je što vas moram ostaviti, ali mi se zbilja jako žuri. Vi ostanite i pijte u

miru. Kad se vratite u tvrđavu, pođite majoru i potanko ga izvijestite o onome što smo radili. Recite mu da sam na povratku sigurno krenuo drugim putem... Do viđenja sutra!

Baci na stol zlatnik i izađe.Nije ni primijetio kako se poručnik ironično osmjehuje razmišljajući o muškarčevoj žurbi

da stigne na ljubavni sastanak. Zabavljala ga je iznenadna kapetanova zbunjenost iako je zaključio da mu poziv u tako kasni sat dobro dolazi jer će izbjeći neugodno suočenje s majorom.

Ukor će dobiti on, Belgrano.Baillardel odveže konja i već htjede uzjahati kadli se sjeti pisma. Priđe žurno jednom

prozoru kroz koji je iznutra prodiralo svjetlo i pročita slijedeću poruku.

Kapetane Baillardel, ako se još sjećate kolibe Josephine Babin, navratite onamo večeras čim padne mrak. Očekuje vas jedno iznenađenje. Dođite svakako sami i nikome ni riječi.

Baillardel nipošto nije bio kukavica, ali ipak brižljivo provjeri da li su mu pištolji nabijeni i ispravni.

Tko mu to zakazuje sastanak? Tko je taj crnac koji mu je donio poruku? Ne razbijajući dalje glavu, skoči u sedlo i zaputi se prema rijeci Pereš. Ubrzo stigne i do drvenog mosta pod kojim je žuborila voda. Izvrsno je poznavao čitav kraj pa, iako je bila pomrčina, kretao se kao usred dana. Kako da se ne sjeća kolibe Josephine Babin! Bog zna u kakvom je stanju otkako je Le Fortova prijateljica bila ubijena a on sam otišao s Martiniquea? Nitko odonda nije u nju ušao, a rijetko je tko tuda i prolazio.

Da mu ne spremaju stupicu? Možda će ga netko dočekati s puškom i opaliti čim se pojavi pred kolibom? Iz opreza, Baillardel stade zaobilaziti kako bi kućerku prišao otraga.

Stane se, dakle, penjati uz brdo a kad stigne na jednu uzvišicu opazi kroz granje drveća živo osvijetljenu kolibu. Protivno svakom očekivanju, Baillardel opazi da je izvrsno sačuvana. Nema sumnje, nečija je brižljiva ruka uspravila bambusovo kolje i popravila rasklimani krov. Svjetlost u njoj sasvim ga umiri. Da ga je netko htio domamiti u klopku, zar se ne bi skrivao u mraku?

Odlučno okrene konja i zaputi se prema kolibi. Mora da su odande pratili njegovo kretanje, jer kad se primakao na tridesetak metara, opazi pred vratima lik vrlo snažna muškarca.

Baillardel izvuče pištolj i podigne kokot pa s konjem krene polako naprijed. Zaustavi se na desetak metara pred neznancem kojega se pojava jasno vidjela u odsjaju vatre što je gorjela gotovo pred njegovim nogama. Onako umotan u crni plašt, ličio je na ogromnu pticu grabljivicu koja se odmara pred vratima.

- Hej! - vikne Baillardel. - Jeste li vi taj koji mi je u gostionici ostavio poruku?- Bogamu! - odvrati neznanac - odmah sam vam prepoznao glas, kapetane! Priđite,

molim vas, nestrpljivo smo vas čekali...Istoga časa pojavi se još jedna prilika i stane uz neznanca.- Tko ste vi? - upita Baillardel. - Koliko vas ima u kolibi?- Ta priđite već jednom i pogledajte sami!

- Upozoravam vas da su mi pištolji puni i da ću pucati na svaki vaš i najmanje sumnjivi pokret.

Odgovor mu stigne gotovo istog trenutka:- Stotinu mu vragova! Zar ste se promijenili, kapetane Baillardel? Ta niste se valjda

premetnuli u plašljiva zeca?- To ćete još vidjeti!Baillardel sjaše te jednom rukom povede konja držeći ga za uzde a u drugoj zadrži

pištolj. Kad sasvim priđe vatri, koja osvijetli čitav njegov lik, začuje glasan smijeh, a zatim i riječi:

- Priberite se i ničega se ne bojte. Zar ne vidite da nisam naoružan?Drugi neznanac priđe vatri i baci u nju naramak suhoga granja. Začuje se pucketanje i

oganj se začas rasplamsa. Opazivši svećenika, Baillardel se neugodno lecne i odmah mu sve bude jasno. Taj čovjek visoka rasta, veći i od njega samog, pa svećenik i onda crnac koji mu je u krčmu donio pismo, mogli su biti samo Uhorezac i njegova dva pomagača.

Kapetan se odmah pribere i uzvikne:- Trista mu jada! Ta ja vas poznajem, prijatelji. Kako ne bih znao tko ste, kad za vama

tragam čitav dan. Neka me voda odnese kad sam bio toliko glup. Na ovaj sam sastanak morao doći s cijelom četom, ali neka... moji će vas ljudi brzo naći.

Čovjek orijaškog rasta skrsti ruke na grudi, stupi malo naprijed i stane pred Baillardela tako da mu ovaj ne može vidjeti lice. Metalna kuka na njegovoj ruci bljesne kao oštrica noža. Glasom koji je podrhtavao od uzbuđenja reče gotovo šapćući:

- Dobar dan, kume. Do kada ćete me gledati s tolikim nepovjerenjem? Grom i pakao, zar prijateljstvo može biti slijepo? Ne, nije moguće da kapetan Baillardel više ne prepoznaje svoga starog druga.

Kapetanu zastane dah kao da ga je neka željezna ruka pograbila za grlo i snažno stegla. Duboko udahne kako bi savladao uzbuđenje a onda progovori gotovo gušeći se:

- Je li moguće? Priviđa li mi se ili možda sanjam?- Ne, kapetane, nikako to nije san...Baillardel spusti pištolj i zatakne ga za pojas, pa uzvikne:- Sveti Bože! Le Fort, to možete biti samo vi!Istoga trena baci se svome suborcu u naručje i stane ga divlje grliti mahnitajući od

veselja. Yves osjeti kako mu suze naviru na oči i reče:- Iznenađeni ste, eh! A kako da i ne budete!Od uzbuđenja kapetanu zastane riječ. Stane opipavati gorostasa kao da se želi uvjeriti da

se ne radi o utvari, a onda, primijetivši pozadi svećenika koji ih je sa smiješkom promatrao, upita:

- A tko je taj svećenik? Sudeći po mantiji, franjevac je kao i Fauvel.- Pa to i jest Fauvel, ali ga niste prepoznali jer je po mome savjetu obrijao bradu. Ostao je

bez jedne noge pa smo mu je zamijenili drvenom, a pogledajte, ja sam prošao još gore.Pokazujući kapetanu svoju sakatu ruku s kožnom navlakom i kukom, reče s gorčinom:- Eto, kako su me udesili oni prokleti psi Englezi! Za svaki gram mesa što su ga skinuli s

moga i svećenikova tijela platit će životom po jedan njihov vojnik, a ne znam da li će im nakon toga ijedan i preostati.

Gusar s okrene prema vatri i plamen mu obasja lice. Baillardel ustukne kad na njemu opazi oprljenu kožu te povez preko iskopana oka. Ne mogavši savladati svoje zaprepaštenje, uzvikne:

- Sve Bogorodice, kako su vas samo unakazili!- Ipak ste me vi, Baillardele, i jedino vi, prepoznali! - reče Yves kimajući glavom.- Do vraga, zar sam se mogao dugo dvoumiti? Vaš stas i boja glasa bili su mi dovoljni!- A ipak su me one ništarije na Saint-Christopheu zanijekale. Proglasili su me čak

obmanjivačem i varalicom.- Pa da vam i nisam vidio stas ni čuo glas, prepoznao bih vas, prijatelju, samo po blijesku

toga vašeg plavog oka.Le Fort opet priđe kapetanu, zagrli ga i potapše po ramenu govoreći:

- Stari moj druže. Znao sam da ćete me smjesta prepoznati. Vi, naime, više vjerujete svojem srcu nego očima... Inače, kakve se glasine pronose o meni?

- Kažu da ste poginuli, Le Forte. La Chapelle se vratio na Martinique jednim nizozemskim brodom čija ga je posada našla onesviještenog na Antigui i spasila. Upravo je on ispričao pojedinosti o bitki i izjavio da ste u njoj zaglavili.

- Ah! Ah! I La Chapelle se dakle spasio! Bogu budi hvala! A gdje je sada i što radi? Zar se nije mogao vratiti na Saint-Christophe?

- Eh, duga je to priča - odvrati Baillardel - ali i ja, kume, imam toliko toga da vas pitam. Kako ste dospjeli ovamo? Zašto se skrivate i koji vas đavo navodi da ljudima režete uši? Znate, mnogo se o vama govori.

- U to ne sumnjam - skromno će Yves - a drukčije i ne može biti. Sjednite pored vatre, pa ćemo porazgovarati. Brzo ću udovoljiti vašoj znatiželji. Na Martinique sam stigao engleskim brodom koji je mene i svećenika potajno iskrcao na otočić Cabrit. Odande smo se čamcem prebacili na savanu Petrifications, a zatim u Marin. Ondje smo dobili konje od jednog koloniste kojim ćemo se još pozabaviti jer ga stalno držim na oku.

- No zašto ste, do đavola, odsjekli uho Bourguetu?- Toliko navaljujete s pitanjima da još nisam stigao objasniti kako Fauvel i ja radimo za

Engleze točnije rečeno, za viteza de Maubraya, ma kako to izgledalo čudno.Kapetan se sa zaprepaštenjem zagleda u Yvesa i uzvikne:- Za Engleze? Za Maubraya? Pa to je izdaja!- Na žalost je tako. Upravo je zbog toga svećenik ljut i nepristupačan. Vitez nam je obećao

svu silu stvari ako mu pomognemo: meni admiralski čin, a Fauvelu biskupsku mitru ili mjesto priora kod guvernera Thomasa Warnera, kada Coxon svrši u pakao gdje mu je i mjesto. Budući da je jednom nogom već u grobu, mislim da Fauvel neće morati dugo čekati.

- A što je skrivio Bourguet?- I on radi za Maubraya, zato je i ostao bez jednog uha.- Jeste li sigurni u to što kažete, Yves? Od koga ste saznali da je Bourguet izdajnik?- Od samog Maubraya. Tu su još trojica pa ću i njih uskoro posjetiti. Morate znati da je u

uvali Figuier bio još jedan, zapravo najopasniji zato sam mu prosvirao glavu prije nego sam krenuo ovamo.

Baillardel malo razmisli pa reče odmahujući glavom:- To mi još ne objašnjava zašto ste se zakvačili s Dorangeom. Da možda i on nije špijun?- Ne vjerujem. Uostalom, nije istina da sam mu oteo crnca. Kupio sam ga zato da Fauvelu

pomognem u njegovim humanitarnim stremljenjima, a pse sam ubio zato što su me direktno ugrozili. Uostalom, dao sam mu odštetu...

- Obećali ste mu tisuću livara, a umjesto novaca dali bezvrijednu potvrdu!- Jest - reče Yves. - A gdje sam u onom času mogao nabaviti toliku svotu?- Toliki novac nemam ni ja. Tisuću livara, bogami, nije mala stvar!- Ništa od vas ne tražim, kapetane. Dorange će prije ili kasnije sigurno biti isplaćen, ja

uvijek održim riječ...Fauvel ponovo priđe k vatri i baci u nju još jedan naramak drva da se ne bi ugasila.- Do vraga! - zlovoljno uzvikne Baillardel. - Sretan sam što vas vidim, prijatelju, ali

shvaćate li da me opet dovodite u težak položaj?- Zbilja?- Najprije ste odrezali Bourguetu uho i poslali ga majoru; zatim ste se zakvačili s

Dorangeom i najzad ukrali jednom kolonisti konja i odjeću. Mislite li da će Merry Rools na sve to zatvoriti oči? Baš je meni povjerio zadatak da uhapsim vas i vaše saučesnike. On misli da su svi ti neobični događaji djelo opasnih luđaka, zato mi je naredio da pomno pretražim čitav otok i da vas uhvatim. Što ću sada, trista mu jada?!

- Otkrivate mi vrlo zanimljive stvari - mirno će Yves. - Jako je zabavno što nas major smatra luđacima, ali... Englezi u posljednje vrijeme govore o vitezu de Villersu. Čini se da se taj nitkov vratio na Martinique.

- Jest, i o njemu se uvelike priča. Pljačka koloniste. Ovamo se vratio sa širokim ovlaštenjima poreznog upravitelja. Zloupotrebljava svoj položaj i bogati se na račun jadnih radnika.

- To mi je poznato.- Upravo sam zato zamolio La Chapellea da ostane sa mnom. Prvu su mu njegu pružili u

tvrđavi, a zatim se oporavljao u Gorskom dvorcu gdje je za generalicu obavljao neke sitne poslove. Međutim, ondje se tvrdoglavio i ponašao odviše slobodno pa je major zahtijevao da ga se otpremi na Saint-Christophe. Kako sam osjećao da svojim spletkama vitez de Villers lako može izazvati novi prevrat, a na vas više nisam smio računati, zamolio sam La Chapellea da ne otputuje. Sada se krije kod jednog moga prijatelja, posjednika u Morne-Rougeu, nedaleko odavde...

- Morate mi što prije poslati La Chapellea - reče Yves. - Potreban mi je čovjek upravo njegova kova.

- Ništa bolje neće on ni poželjeti. Nerad ga ubija. No, što će biti sa mnom, kapetane? Što da kažem Merry Roolsu koji me poslao da vas uhapsim?

- Ne dobijate sada prvi put takav zadatak, Baillardel. Sjetite se našeg smjelog pothvata u Marie-Galante!

- Ali kako da majoru objasnim svoj neuspjeh?- Nikako - reče Yves. - Šutjet ćete i pustiti da govore činjenice. Kako se ponaša u

sadašnjim prilikama?- Hm... Podržava Villersa i brani ga. Uveo ga je u Gorski dvorac i Villers se uvelike udvara

Louisi de Francillon. Mnogi već govore o njihovu skorom vjenčanju...- Zaista?- Ta kažem vam. Stekao sam dojam da major štošta ima na savjesti, pa ako toliko štiti

viteza i pomaže mu, radi to zato što ga se boji. Nastavi li Villers tako, Merry Rools će brzo biti upropašten. Da znate, Le Forte, kakvih se velikih i bogatih posjeda Villers dokopao, naprosto biste se zapanjili.

Gusar se nakašlje i ne odgovori ništa.- U izvjesnom smislu - nastavi Baillardel - umiruje me činjenica da Villers pretjeruje.

Njegova ambicija i pohlepa ne poznaju granica, a baš će ga to upropastiti. Donedavna se zadovoljavao time što je kolonistima stavljao imanja na dražbu pa ih sam kupovao za smiješno male svote. U posljednje vrijeme kao da mu to nije dosta: hoće mu se novaca. Stao je udarati ogromne globe, ali bih se zakleo da novac ide njemu u džep, a ne u državnu blagajnu. Onako uz put, Merry Rools pobire mrvice...

Le Fort je pažljivo slušao.- Evo! - uzvikne Baillardel - navest ću jedan primjer. Danas sam bio u Carbetu i zajedno s

poručnikom Belgranom tragao za vama. Raspitujući se tako po mjestu, stigli smo i do nekog Rosellea.

Yves se trgne i ponovi:- Rosellea?- Da! On je u Carbetu jedan od najbogatijih kolonista. Druži se sa svećenicima, a vrlo je

neugodan. Nedavno ga je posjetio Villers i pregledao mu poslovne knjige a kako je otkrio i neke nepravilnosti, oglobio ga je s pet tisuća livara...

- Pet tisuća livara!- Rosselle će ih do sutra navečer morati uplatiti, inače mu ne gine robija. Bit će prisiljen,

jadnik, prodati svoje crnce i jedan dio imanja, a nije siguran da će i time namaknuti čitavu svotu...

- Vrlo zanimljivo - reče Yves.- Eh, kapetane! Roselle, vjerujte mi, nije više dijete. Odvažan je to i naprasit čovjek, a ipak

ga je Villers slomio. Sve da se i potuži kralju, njegovo će veličanstvo dati za pravo Villersu...- To bi još trebalo vidjeti! - prekine ga Yves.- Možete biti sigurni. Kralj će odgovoriti neka se Rosselle radi zaštite svojih prava obrati

majoru ili generalici, a kako Merry Rools podržava Villersa, koji čak ima pristupa i u Gorski dvorac, kažem vam, Roselle će izvući kraći kraj. Eto, u kakvom smo škripcu.

- Čudne li okolnosti da ste baš Rosellea uzeli za primjer. Naime, spremam se upravo k njemu u posjete.

- Molio bih vas - reče uzbuđeno Baillardel - da neko vrijeme ne poduzimate nikakvu akciju. Najbolje će biti da vas zaborave. Ne smetnite s uma kako imam nalog da vas uhapsim!

- Sami ste za to krivi - prekori ga gusar. - Da ste me onomad poslušali, otpala bi i ta neugodna dužnost. Bili biste ostali sa mnom i pomagali mi, a ovako služite razbojnicima koji su na vlasti.

- Prije svega, ja sam u službi njegova veličanstva! - ponosno će Baillardel.- Kralj Luj iskazao mi je i previše zahvalnosti a da bi laka srca odobrio moje hapšenje.- Tako i ja mislim!Le Fort prekriži ruke i zamišljeno se zagleda u vatru. Fauvel se držao postrance i šutio

kao da ga njihov razgovor uopće ne zanima. Sada iznenada ustane i reče:- Evo Uliksa!- Tko je to? - upita Baillardel.- Crnac kojega sam kupio od Dorangea. Taj momak zlata vrijedi. Gibak je i nečujan kao

lasica a crna boja kože omogućuje mu da noću neprimijećen upada u kokošinjce.Crnac priđe potpuno gol i baci pred vatru dvije kokosi kojima je prethodno zakrenuo

vratom.- Dolaze nam kao naručene! - pohvali ga Yves.- Već mi je u želucu počelo kruljiti od gladi. Pope, operušajte te dvije ptice i stavite ih peći

jer će kapetan Baillardel sigurno ostati s nama na večeri... A ti se, Ulikse, molim te obuci. Odjeća ti je u kolibi.

Crnac se izgubi, ali se već nakon nekoliko minuta vrati obučen, pomalo neobično s obzirom na njegovu crnu put. Na sebi je imao predivan zeleni prsluk i hlače od sjajnog satena, a oko vrata šarenu maramu.

Baillardel prepozna odjeću ukradenu plantažeru.- Evo što sam odlučio - izjavi Yves. - Sutra u zoru, Fauvel će s Uliksom poći u Marin. Jeste,

pope, skoknut ćete do Desmartinieresa da vidite što ima nova i nisu li mu Englezi uputili kakvu novu poruku. Čim to obavite, vratit ćete se ovamo...

A onda će obraćajući se kapetanu:- Od vas, Baillardel, očekujem jednu uslugu. Budite tako dobri pa odmah nakon večere

pođite do kapetana La Chapellea i dovedite ga ovamo. Treba mi njegova pomoć. Nastojte mu pribaviti dobroga konja jer će mu biti i te kako potreban.

- Oslonite se na mene - reče Baillardel - ali budite oprezni i čuvajte se!

8.

LE FORT I LA CHAPELLE

Zaobišavši brdo Cadets, dvojica jahača izbiju na pritok rijeke Carbet. Korito mu je bilo pokriveno bijelim oblutkom preko kojega je veselo žuboreći tekla bistra voda.

Bilo je podne. Robove su očito odveli na njihov mršavi ručak jer se na poljima nisu čuli uobičajeni povici ni fijukanje biča. Tišinu su narušavali jedino šum rijeke i topot konja na cesti.

La Chapelle, koji je bio malo zaostao, s umornim uzdahom podbode konja pa dostigavši svoga druga, reče:

- Čini mi se, prijatelju, da je još prerano za ulazak u grad. Stigli smo čitav sat ranije nego što smo računali. Na svu sreću, u jednoj čuturici ostalo mi je nešto malo ruma a u drugoj našeg francuskog vina pa bismo mogli stati i počinuti.

Yves bez riječi sjaše pa pljesnuvši konja po sapima, navede ga da brsti po okolnom grmlju, a sam sjedne uz rub ceste.

La Chapelle mu se pridruži s dvjema čuturama. Pošto objema mučne u visini ušiju da utvrdi koliko je još pića preostalo, jednu pruži gusaru i reče:

- Evo, kume, obećanog ruma.

Yves potegne nekoliko gutljaja i vrati mu čuturu. Kad se napio i La Chapelle, Yves se nakašlje i malo zabaci plašt. Bivši zapovjednik fregate Princ Henry IV zagleda se u njega i reče:- Grom i pakao! Još ni sada ne mogu da se dovoljno načudim. Budući da sam sve vidio vlastitim očima, ovakav rasplet događaja čini mi se gotovo nevjerojatan. Sto mu jada! Bio sam ondje kad su Princ Henry IV, Tres Sainte Trinite i ona engleska fregata odletjeli u zrak. Mislio sam da sam jedino ja preživeo...

- Doznao sam da ste baš vi razglasili kako sam poginuo - upadne mu u riječ Le Fort s prizvukom prijekora u glasu. - Tu je vi jest spremno prihvatio Coxon, prior onoga psa Thomasa Warnera.

- Oglasio sam vašu smrt, kapetane, zato što sam bio uvjeren da ste završili u utrobi nekog morskog psa. Međutim, samo Bog zna, koliko sam se trudio da vašoj uspomeni pribavim dužno poštovanje. U Gorskom dvorcu, gdje su me primili na oporavak, svojom sam potresnom pričom o vašoj pogibiji naprosto rasplakao gospođu generalicu, a i Julija je svakih četvrt sata morala mijenjati pregačicu, toliko joj je bila mokra od prolivenih suza. Jest, prijatelju, tuga za izgubljenim prijateljem samo je pojačavala moju urođenu rječitost i da je nisam obuzdavao, bio bih, kako mi se čini, i zidove rasplakao!

- Neobično sam vam zahvalan - odvrati Yves - no dodajte mi tu čuturicu prije nego je sasvim iskapite, a zatim mi pričajte o Juliji.

- Jadna djevojka! - usklikne La Chapelle. - Koliko sam besanih noći zbog nje proveo u dvorcu!

- A zašto? - upita Yves mršteći se.- Toliko se zanimala za vas da sam joj neprestano morao pričati o vama. Tješio sam je

kako sam bolje mogao. Iznosio sam joj pojedinosti naših razgovora kojima je ona, navodno, bila predmet, a kako mi nju nikada niste ni spomenuli, izmišljao sam nedužne laži, samo da joj ublažim tugu. U zao čas! Plakala je tada još jače, pa što sve nisam morao izmišljati.

- Zar nije bilo dovoljno da joj o meni govorite po danu?- Ne! - uvjerljivo će La Chapelle. - Ni oka nije mogla sklopiti od tuge pa me pozivala k sebi

ili dolazila u moju sobu i salijetala me pitanjima. Htjela je da zna kako ste na dan one kobne bitke bili obučeni i što ste sve rekli. Na izvjestan način, držala me vašim duhovnim nasljednikom.

- Do vraga, lijep ste način odabrali - uvrijeđeno će Le Fort - da provjerite koliko me voli, a poznavajući nju, lako mogu zamisliti na koji vam se način odužila za pruženu utjehu.

- Čudi me - reče La Chapelle mijenjajući razgovor - što vas vidim u tim prnjama, kad je vaša otmjenost u oblačenju postala gotovo poslovičnom.

- Za moj stas - objasni gusar - nisu mogli pronaći pristojniju odjeću, a ovim se plaštem, usprkos žezi, ogrćem zato da sakrijem unakaženo lice... Baillardel mi je pričao kako vam je generalica naredila da napustite otok. Zašto?

- Ta dama ima vrlo ružnu naviku da dade pravo onome tko posljednji uzme riječ. Major me ne može ni smisliti. Mora da sam mu se zamjerio i time što su svi u meni počeli gledati vašeg nasljednika. Generalica du Parquet pronašla je izgovor kako je zbog moje mušičavosti nezgodno da ostanem u dvorcu i da bi moja daljna prisutnost mogla izazvati ogovaranja. Tako bar ja pretpostavljam, budući da mi major nije dao nikakva objašnjenja kad mi je saopćio da sam na Martiniqueu nepoželjan.

- Zar odonda više niste vidjeli ni generalicu ni Juliju?- Nijedanput. Znate da sam se skrivao kod jednog Baillardelova prijatelja... Usprkos

dobrom rumu, na toj sam plantaži umirao od dosade i čežnje za zavičajem. Kad je noćas Baillardel pokucao na vrata, prvi sam skočio iz kreveta. Zaboravio sam čak i čizme navući, zato i jesam povrijedio nogu.

- I odmah ste povjerovali sve što vam je kapetan ispričao o meni?- A zar ste i vi ikad posumnjali u istinitost njegovih riječi? Nego, prijatelju, kad sam se

našao s vama licem u lice, priznajem da...La Chapelle zastane kao da traži prikladne riječi ili kao da se boji do kraja izraziti svoju

misao.- Zašto ste umukli? što ste u tom trenutku osjetili? Što ste tada pomislili?- Rekao sam u sebi kako su vas Englezi vraški udesili.

- A da li ste me prepoznali?- Hm!... Da pravo kažem, na prvi pogled ne. Međutim, ostalo vam je jedno oko, kapetane

Le Forte, a bogami, tko je ma i jednom u njega proniknuo, mora ga se sjećati dokle god je živ.

Le Fort na trenutak ušuti uprijevši pogled pravo preda se, ali njegov drug ne bi znao reći u što se tako pažljivo zagledao. U stvari, gusar je razmišljao o svojoj nesreći i pitao se ne bi li se njome mogao i okoristiti. Nije pravo znao da li da tuguje što je tako nagrđen, ili da zahvali Bogu što će upravo takav lakše moći nadmudriti svoje neprijatelje.

- Hajde, kapetane - iznenada poviče on - ispijmo još ovo što je ostalo u čuturi i krenimo. Znate da uskoro moramo biti u Carbetu.

La Chapelle posluša. Stalno je osjećao nelagodnost pred tim čovjekom za kojega je vjerovao da je poginuo pa se onda nedostojno proglasio njegovim nasljednikom. Još više je prekoravao sebe zato što mu je on ulijevao poštovanje svojim hrabrim držanjem i načinom na koji je dočekao i ovaj najnoviji udarac sudbine.

Yves potegne samo nekoliko gutljaja pa vraćajući čuturicu La Chapelleu upita:- Poznajete li Rosellea?- Nikada ga nisam vidio.- A da li on poznaje vas?- Sigurno ne!- Tim bolje - reče Le Fort - jer ćete se uvjeriti da je to hulja. Na ceduljici koju imam u

džepu njegovo je ime vlastitom rukom zabilježio vitez de Maubray. Nikakva razloga nemamo dakle da prema njemu budemo obzirni...

- Oh, kapetane, radio on za Engleze ili ne, sama činjenica da vam taj čovjek nije po volji, dovoljna je da ga proburazim mačem.

- Ne istrčavajmo se pred rudo. Sve u svoje vrijeme. Sjetite se da nam vijesti od Fauvela ne mogu stići prije sutrašnjeg dana, a kada kažem vijesti, mislim na obavještenja o daljnim Maubrayovim planovima. Nema smisla da išta požurujemo.

Le Fort ustane i ogrne se plaštom kao da mu je hladno, pa reče:- Tako bih rado razgovarao s vama o Juliji. 0 njoj znate daleko više nego ja. Zanimalo bi

me kako se ponašala kad je saznala za moju smrt, ali sada imamo prečeg posla. Nešto mi je palo na pamet...

La Chapelle također ustane.- Hajde, prijatelju, uzjašimo! - poviče gusar. - Uz put ću vam objasniti što od vas

očekujem!

9.

ROSELLE

Kad je kapetan La Chapelle stigao na Roselleov posjed u Carbetu, robovi su upravo završili s ručkom. Njih gotovo dvije stotine prali su jedan za drugim svoje zdjele u badnju vode nakon što su pojeli svoju mršavu kašu od prosa i manioke.

Nadglednik ih je promatrao s bičem u ruci. Sa širokim slamnatim šeširom na glavi, držao se ukočeno kao da mu žega uopće ne smeta. Ipak, u jednom trenutku stade nešto prijekorno dobacivati crncima a zatim opsuje i fijukne bičem.

La Chapelle zaustavi konja i uze promatrati prizor. Među polugolim crncima bilo je starih, već sijedih ljudi, ali i onih u naponu snage s čvrstim nabreklim mišicama. Crnkinje su bile u dobi između šesnaest i trideset godina, a većinom su imale izbočen trbuh kao da su u drugom stanju. U nekih je lice bilo tetovirano a grudi uvele i obješene. Ipak su se, tu i tamo, vidjele one koje su sačuvale prijatnu skladnost oblika, gipkost i svježinu.

Među djecom La Chapelle opazi i tri mala mulata pa odmah zaključi kako Roselle održava veze s crnim ropkinjama. I predobro je bio upućen u trgovinu robljem a da ne bi znao kako su ta djeca, rođena od oca bijelca i majke crnkinje, začeta na brodu koji je

njihove majke dovezao iz Afrike. Naime, prilikom iskrcavanja veću su cijenu imale one noseće crnkinje za koje je kapetan svojom časnom riječi potvrdio da su zanijele s nekim bijelcem. Ono što se na Antilima smatralo grije-hom i zabranjivalo zakonom, na otvorenom je moru bilo dopušteno, čak se i poticalo.

Crnci se najzad svrstaju u redove i nadglednik im odmah dade znak da krenu. Pred La Chapelleom ostane ih samo nekoliko, i to onih koji su radili u pecari gdje su drobili trsku i proizvodili šećer. Oni krenu u suprotnom pravcu.

Kapetan lagano podbode konja i uđe u dvorište. Zaustavi se tek pred ulazom u kuću sagrađenu u kolonijalnom stilu, to jest od drveta i s kružnim trijemom na koji se stizalo malim stepeništem.

Kako nitko ne izađe pred njega, bez žurbe sjaše i priveže konja za stup na trijemu.Upravo bijaše zakoračio na stepenište kad netko iznutra vikne:- Adifedlore! Adifedlore! Izađi i pogledaj! Učinilo se da netko dolazi.La Chapelle zastane pa ugledavši u okviru vrata jednog starog pognutog crnca, reče:- Javi svome gospodaru da dolazim po naređenju viteza de Villersa.Rob se hitro okrene i uđe u kuću. Odmah zatim začuje se kako ga Roselle ljutito

prekorava:- Vucibatino! Nitkove! Opet se dogodilo nešto što nisi predvidio! Vratit ću te ocu

Feuilletu, pa neka te dade spalit kao vješca! Koliko sam te puta upozorio. Tvoji su tvrdili da umiješ praviti zlato, zato su te i nazvali Adifedlor2. Lažac si ti! Sva su se tvoja predskazivanja pokazala lažnima. Eto, nisi predvidio ni ovu vitezovu posjetu, a znao sam da će on doći. Još jutros si me uvjeravao da neće stići prije večeri. Zaslužio si da te...

Glas iznenada zanijemi. La Chapelle začuje pomicanje stolice, zatim bat Roselleovih koraka, a kad na vratima ugleda najzad i njega, reče s pretjeranom ud- vomošću:

- Molim da mi oprostite što dolazim ovako rano i što vas prisiljavam da prekinete ručak, gospodine. Kako osobno nije mogao doći, vitez de Villers me zamolio da vas hitno posjetim radi vašega zajednički dogovorenog posla.

Roselleu je bilo pedeset godina. U kući nije nosio periku pa su mu se na sljepoočnicama vidjele sjedine. Koščato, suncem opaljeno lice izbrazdale mu duboke bore, ali su snažne čeljusti odavale snagu i nesalomljivu volju. Stas mu je bio iznad prosjeka a pod tijesno priljubljenim hlačama nazirali su se čvrsti mišići.

S izrazom nadutosti oko usta, raširenih nosnica i s rukama u džepovima kolonist stane ispitujući promatrati došljaka. Ni najmanjom kretnjom nije pokazivao ne samo prijateljstvo nego ni uobičajenu uljudnost.

- Mislim da znate o čemu se radi - reče La Chapelle neusiljeno. - Vitez mi je rekao samo da pođem k vama po novac i da vam izdam potvrdu.

- Poručite svome gospodaru da je u mojim očima razbojnik. Vidio sam kako su mnoge zločince objesili za daleko manje krivice i nadam se da će i njega jednoga dana stići zaslužena kazna. Pravda će ipak morati pobijediti.

La Chapelle skrsti noge i reče što je mogao ljubaznije:- Moj gospodar ima mana, ali i vrlina.- Neka vrag odnese njega i njegove vrline! Lopuže i klatež u pariškom podzemlju također

imaju vrlina, a svejedno prije ili poslije završe na vješalima...- Jedan moj prijatelj - reče La Chapelle - običava reći da onaj kome je suđeno omastiti

konopac, neće poginuti od mača.Roselle zbunjeno pogleda La Chapellea pa nakon kraće stanke upita:- Radite li već dugo za toga gospodara?- Da pravo kažem, ne, gospodine... Još jutros, tako reći, nisam na njega ni mislio. Na

žalost, izuzetne prilike natjerale su me da prihvatim ovaj zadatak.Roselle uzdahne kao da želi suspregnuti svoj bijes pa reče malo ljubaznije:- Uđite!Umjesto da propusti svoga gosta, on uđe prvi u prostrani salon gdje stol nakon ručka još

nije bio raspremljen.

2 Adi iait de l'or - Adi pravi zlato.

Odaja je bila bogato namještena, ali bez pretjerane raskoši. Stolice, i posebno naslonjači, nisu bili istoga stila, no izvrsno očuvani i brižljivo održavani. Niski stolići odavali su ruke vrsnih majstora.

Roselle se nervozno ushoda i ne ponudivši gostu da sjedne. Još uvijek je uvredljivo držao ruke u džepovima.

- Tako, dakle - reče najzad - šalje vas vitez de Villers. Toliko mu se žuri! Bio mi je rekao da će doći pred večer. Neobično je brz kad se radi o plijenu.

- Ispričavam se - odvrati La Chapelle. - Moj gospodar, kako ga vi nazivate, možda i nije tako kriv. Izdao mi je nalog a ja sam se i odviše požurio da ga izvršim. Ako sam stigao prerano, navratit ću kasnije.

- Namjeravate li još dugo ostati u službi toga... toga... čovjeka?- Sto kraće budem mogao, gospodine. Što ćete! Priroda mi je podarila želudac pretjeranih

zahtjeva, pa ga moram puniti dva-tri puta na dan.Roselle prezrivo slegne ramenima.- U izvjesnom smislu - nastavi La Chapelle - radije bih prihvatio mjesto roba i brao duhan

i banane na nekoj plantaži, ali taj prokleti želudac ne može ni da smisli kašu od prosa i manioke od koje se crncima nadimlju trbusi kao bačve.

Roselle priđe kapetanu i reče:- Slušajte! Koliko ja mogu da prosudim, vi ste obični mali bogac, ali vaš je gospodar pravi

lopov. Mnogi od njih oružjem napadaju putnike, a on ni za to nema hrabrosti. Njegovo veličanstvo dalo mu je široka ovlaštenja koja on zloupotrebljava pljačkajući poštene ljude i bogateći se na njihov račun... Pri tome, misli on, ne izlaže se nikakvoj opasnosti, ali bogami, sigurnost mu je samo privremena. Ja neprestano ponavljam da će posljednju riječ imati pravda!

- Ah! - uzvikne La Chapelle u nastupu iskrenosti.- Vaše riječi pouzdano odaju poštena čovjeka. Da mi je bio ponuđen izbor, stupio bih u

vašu službu, a ne viteza Villersa. I ja sam za pravdu. Eto, gospodine, na putu k vama neprestano sam razmišljao o našim susjedima Englezima.

- Ah, tako?! - reče Roselle podozrivo stišćući oči.- Jest - nastavi La Chapelle nimalo ne gubeći samopouzdanje - i došao sam do zaključka

da Englezi, premda im se štošta može prigovoriti, ipak poštenije upravljaju svojim kolonijama nego Francuzi. Poznajem prilike na Saint-Christopheu i mogu reći da oni svoje doseljenike pomažu, ako ne i maze...

Roselle se okrene i pođe do stola gdje je stajala puna boca. Izvadivši iz kredenca dvije čaše, vrati se k La Chapelleu i reče:

- Izvolite malo ruma. Nepravedno bi bilo da vas držim odgovornim za nedjela vašeg gospodara. Mislim da ste shvatili kako je on obična lopuža... Da su se Englezi kojom srećom dokopali Martiniquea, očito nas sada ne bi mučili ovakvi jadi. Uzalud bi vitezu de Villersu bile izvanredne kraljeve punomoći; s njima bi mogao vršljati na nekom drugom mjestu, ali ne ovdje.

- Englezi - reče La Chapelle - imaju jedno dobro svojstvo: ako vas i pljačkaju, rade to pristojnije nego bilo koji drugi narod.

- Oh! - prigovori Roselle. - Zato što dopuštam da iznosite svoja stanovišta, nemojte misliti da bih rado vidio Engleze kao gospodare Martiniquea. To bi bilo najgore što bi nas moglo snaći... Ja sam iznad svega Francuz, samo eto, ne trpim lošu upravu, a najmanje francusku...

La Chapelle uzme pruženu čašu i uzdahne u znak suosjećanja. Pošto je ispi, reče:- Vitez mi je naredio da naplatim svotu od pet tisuća livara koju vam je odredio u ime

globe.- Globe! Globe! - uzvikne Roselle. - Nije htio ni da me sasluša. Kralj je rekao: »Krčenjem

stvarajte u kolonijama uvijek nove obradive površine i proizvodite što više šećera. U tu svrhu mi ćemo na obale Afrike uputiti lađe koje će vam dopremati crnce, vašu radnu snagu!« Jednoga dana dolazi ovamo Villers i kaže: »Tri stotine robova! Kakav krasan posjed! Ala ste vi bogati! Pogledajte malo oko sebe, svi vam zavide. Nije moguće da ste toliki novac zaradili bez zloupotreba. Da vidimo malo vaše račune...!« Objasnio sam mu da sam uz teška odricanja kupovao robove jednoga po jednog, a on će na to: »Kad se netko

kočoperi bogatstvom pred onima koji u životu nisu imali sreće, svojevrstan je zločinac.« Odmah zatim je dodao: »Kad bih vas zbog vaših mračnih poslova poslao na robiju, dao bi mi za pravo ne samo kralj nego i pučanstvo čitava otoka.« Zamislite, molim vas, usudio se moje poslove nazvati mračnima, a nitko nije pošteniji od mene. Jedino sam ja bio tako naivan da vodim knjige bez lažnih priznanica i utaja.

- Rum vam je izvrstan - reče La Chapelle s dosa dom - zaista izvrstan. Mislim da na cijelom otoku nema boljega. Dakako, ne govorimo o onome što ga na Saint-Christopheu prave Englezi, jer ono je pak božanski napitak. No lako je Englezima praviti takav rum. Njih nitko ne davi pretjeranim obavezama.

- Phi! Englezi! - uzvikne Roselle. - Ne zavaravajte se kad je o njima riječ. Imam ja među njima prijatelja, priznajem čak mnogo prijatelja, ali njihov guverner vrijedi isto tako malo kao i naš Merry Rools. Jednog će dana i kolonisti na Saint-Christopheu dobiti svoga viteza de Villersa, samo što će njihov doći u Cromwellovo ime. Ma kako sebe proglašavao zaštitnikom republike, taj se Cromwell sve više ponaša kao nezavisan vladar. Možda i gore od toga. Rekli su mi da se njegov narod tuži kako se jedna za drugom guše sve stečene slobode.

La Chapelle iskapi čašu i reče:- Zaboga, sve što ste mi ispričali o mome novom gospodaru nije za mene nimalo

ohrabrujuće. Siromašan sam, ali mi u grudima bije srce poštenjaka... Međutim, preuzeo sam obavezu i moram je ispuniti. Gospodine Roselle, brzo mi dajte tih pet tisuća livara, a ja ću bez zaustavljanja odmah pohitati tome vitezu de Villersu da mu odbrusim što ga ide. Bogamu, ako nikada nije vidio ozlojeđenog čovjeka, znat će kako izgleda kad vidi mene!

- Hajde, što se toliko uzrujavate. Ja i te kako imam razloga da se na njega ljutim, ali, ako vi još napušete čitavu stvar, ponovo će se okomiti na mene, pa ću skupo platiti svoju smjelost. Počekajte nekoliko dana, prijatelju, lako se može dogoditi da se sve promijeni.

- Ništa me ne bi toliko obradovalo kao temeljita promjena - naivno će kapetan - samo, pitam se kakvim će čudom do nje doći.

Otkako je počeo njihov razgovor, Roselle se prvi put nasmiješi:- Imam ja svoj plan. Ništa vam ne mogu kazati ali, sudeći po onome što ste ovdje izrekli,

uvjeren sam da ćete biti zadovoljni kad se događaji stanu odvijati. Navratite tada do mene. Brzo ću ja nadoknaditi tih pet tisuća livara.

- Uslišio vas Bog, gospodine! Silno ste razbudili moju znatiželju.- Ništa vam ne mogu reći, ponavljam.- Ah! - reče La Chapelle. - Pothranili ste u meni nadu, a sada evo i žaljenje. Hajde,

dovršimo brzo tu stvar pa da vitezu de Villersu kažemo što mislim.- Počekajte jedan trenutak.- Donesite mi pribor za pisanje. Dok vi budete pošli po novac, ja ću vam napisati potvrdu.Roselle priđe pisaćem stolu, uzme papir, crnilo i pero pa ih dade kapetanu. Ovaj odmah

počne pisati a domaćin reče odlazeći:- Vraćam se za nekoliko trenutaka.La Chapelle je odavna završio s pisanjem kad Roselle stavi na stol kožnu vrećicu u kojoj

zveknu dukati.- Imam u vas povjerenja - reče gusar - novac neću prebrojavati. Evo i priznanice, pročitat

ću vam je: »Potvrda na pet tisuća livara koje sam preuzeo za viteza de Villersa...« Je li u redu?

- Jest - složi se Roselle, još uvijek zaokupljen svojim mislima. - Ne gubite nadu i posjetite me prvom prilikom.

- Neću to propustiti.La Chapelle uzme vrećicu, pruži Roselleu učetvoro presavijenu cedulju i zaputi se k

vratima. Žurilo mu se da što prije ode, ali mu žurba splasne kad vidje kako domaćin s kućnog praga promatra njegov odlazak i ne pročitavši tekst priznanice. Smiješio se i prijateljski mahao rukom ispraćajući svoga gosta.

Kad se La Chapelle izgubi iza jednog šumarka, Roselle se vrati u kuću.

10.

VITEZ DE VILLERS SE LJUTI

Nije prošao ni jedan sat otkako je La Chapelle otišao s Roselleova imanja, kad vitez de Villers zaustavi konja pred ulazom.

Upravo htjede sjašiti kadli primijeti kako se kolonist sprema da izađe. Na glavi je imao široki slamnati šešir, za pojasom bič i već su mu izvodili konja. Vjerojatno još nije primijetio Villersovu prisutnost jer je provjeravao svoja dva pištolja pa ih onda turio u futrole na sedlu. Otkako se proširio glas o Uhorescu, svatko je bio na oprezu.

Roselle stavi nogu u stremen, a onda mu pogled iznenada padne na Villersa. Odmah je spusti na zemlju pa dozove natrag konjušara i reče mu:

- Pripazi jedan čas na konja, odmah ću se vratiti.Prilazeći Villersu koji je upravo sjašio, uzvikne prilično hladno:- Čemu imam zahvaliti vaš ponovni posjet? Zar nešto nije u redu? Da niste primili manje

novaca?- Ne znam o čemu to govorite - odvrati Villers - ali vas upozoravam da neću trpjeti takvu

osornost.- Slušajte - nastavi Roselle - novac sam vam dostavio, zar ne? Mogao sam se, dakle, nadati

da sam s tih pet tisuća livara kupio i pravo da me bar za neko vrijeme ostavite na miru!- Dostavili novac? - ponovi Villers mršteći se. - Kakvo je to trabunjanje? Kome ste dali

novac?- Pa čovjeku kojega ste mi poslali nema ni jedan sat!Villers se namršti još jače, ispitivački pogleda sugovornika, ali ne reče ništa.Nakon kraće stanke ponovi kao za sebe:- Ja da sam vam poslao nekog čovjeka?Razmisli malo a onda plane:- Da mi se možda ne podrugujete, Roselle? Kakva je to priča? Nikoga vam ja nisam

poslao! Ako ste sve to izmislili samo da zavarate porezne vlasti, nećete uspjeti.- Vašem sam izaslaniku uručio vrećicu s pet tisuća livara i on mi je na tu svotu izdao

priznanicu. Eno je u mome pisaćem stolu u kući, hoćete li da vam je pokažem?- Zaista bi me zanimalo da vidim tu priznanicu, Roselle. Uđimo...Dok su ulazili u kuću, domaćina stade obuzimati neka crna slutnja, a Villers je sve više

dolazio do uvjerenja da ga on želi prevariti. Međutim, izgovor mu je i previše naivan. Ako misli da će se izvući tako glupom laži, grdno se vara. Brzo će shvatiti taj uobraženjak kako je opasno držati budalom jednog poreznog upravnika.

Roselle pođe do stola i drhtavom rukom otvori jednu ladicu. Sjeti se kako mu je neznanac pročitao sadržaj onoga što je napisao na papiru, ali, u svojoj neoprostivoj lakomislenosti, on to nije ni pogledao. Možda je cedulja potpuno prazna. Onaj mu je čovjek ulio takvo povjerenje da je, eto, zaboravio svaki oprez.

Uzme priznanicu u ruke i otvori je. U oči mu upadnu nevješto pisana krupna slova, ali su se jasno razabirale riječi pet tisuća livara i Villersovo ime, što ga sasvim umiri.

- Evo priznanice, viteže - reče kao da mu je netko svalio kamen sa srca. - Lako je moguće da je onaj čovjek upravo sada stigao s novcem u vašu kuću. Možda ste se na putu mimoišli...

Vitez uzme u ruke cedulju ne skidajući oka s Rosellea. Ovaj je govorio tako iskreno i uvjerljivo da naprosto nije znao što da misli.

Najzad se odluči i uze glasno čitati cedulju:

Priznanica na pet tisuća livara koje sam preuzeo za viteza de Villersa...

Odjednom zastane. Od iznenadnog bijesa glas mu naprosto zamre u grlu. Kolonist opazi kako mu je lice najprije pocrvenjelo, a onda sasvim poblijedjelo.

Kad se malo pribrao, zasikće:- Platit ćete mi za ovo, Roselle! Jest, platit ćete. Već sam vam zaprijetio robijom, a sada ću

vas, bogami, onamo i poslati!... Kakva je ovo komedija? Htjeli ste se pokazati duhovitim? E

pa, ubrzo ćete vidjeti tko je od nas dvojice duhovitiji. Kunem vam se da ćete još večeras biti uhapšeni. U lancima ću vas dati otpremiti u tvrđavu, čujete li?

Sada i Rosellea spopadne mrtvačko bljedilo i on promuca:- Viteže... umirite se... ne shvaćam...- Ah, ne shvaćate! Htjeli ste me izvrći ruglu. Stavili ste na cedulju potpis Uhorezac. Mislili

ste valjda da ću zadrhtati od straha? Ne poznajete vi mene!- Uhorezac? - ponovi Roselle sa zaprepaštenjem.- Pokažite mi tu priznanicu, viteže... preklinjem vas!Stisnutih usnica i blijed kao krpa, Villers teškom mukom obuzda bijes i pruži Roselleu

cedulju. Ovaj se odmah osvjedoči da vitez ne laže. Na priznanici se stvarno vidio potpis: Uhorezac. Roselle se sruši na stolicu i cedulja mu ispadne iz ruku. Hvatajući se rukama za glavu on promuca:

- Pa to je nemoguće!... Prosto nevjerovatno! Obojicu nas je prevario... Sjedio je tu, govorio mi o vama, pio sa mnom rum... Rekao je čak i to kako je tek od jutros u vašoj službi...

Villers ga je pažljivo promatrao. Rosellea je bilo teško oboriti, ali sada je drhtao kao prut. Smije li mu vjerovati? Najzad, sve je moguće. Uhorezac nije bio izmišljotina. Na njihovu nesreću, upoznali su ga Bourguet i Dorange. Uostalom, vlastitim je očima vidio uho bez kojega je ostao Bourguet. Najzad reče:

- Kad već tvrdite da je onaj razbojnik bio u vašoj kući, možete li mi ga bar opisati?- Sjedio je, eto, tu - stade objašnjavati Roselle.- Imao je velik pusteni šešir s perima i neuredno zakopčan prsluk. Hlače su mu bile

odrezane u visini koljena, a na nogama iznošene čizme... Naravno, vanjštinom prilično neugledan, ali, i sam je rekao da ste ga zaposlili iz sažaljenja...

- A lice?- Ne baš privlačno: izborano, opaljeno suncem, ali i crveno od ruma.- Zar nije unakaženo? Kažu da je bez jednog oka i bez jedne ruke.- To ne. Vidio sam mu obadvije ruke. Osim toga, nosi i mač.Villers malo razmisli pa reče:- Vaša je priča, Roselle, zbilja neodrživa. Mora da nikada niste čuli za Uhoresca kad ste

smislili tako glupi pokušaj prevare. Svatko zna da je taj čovjek jednook i kljast, a vi mi dajete magloviti opis nekakva razbojnika. Ništa vam ne vjerujem!

- Ali ja imam dokaz! - poviče Roselle. - Još jučer sam prodao neke robove da bih vam danas mogao isplatiti čitav iznos. Možete mi slobodno pretražiti cijelu kuću, nećete naći ni dvadeset livara. Kakav me razlog mogao natjerati da prodam crnce koji su mi neophodno potrebni ako ne da vas isplatim?

- To je donekle istina!Villers se sagne, uzme priznanicu i pažljivije je razgleda. Nespretan rukopis zaista je

govorio Roselleu u prilog. Ovaj je bio prilično obrazovan i svakako je morao pisati ljepše.- Vratimo se na stvar - nastavi vitez. - Zar vam ni jednog trena nije palo na pamet da bi

vam osoba koju bih ja uputio k vama donijela moje pismo ili bar potvrdu napisanu mojom vlastitom rukom? Vaša je naivnost za svaku osudu! Ako govorite iskreno, a želio bih da tako jest, onda ste postali žrtvom vrlo smjelog lopova. Međutim, to vas nikako ne oslobađa od globe!

- Ali to će me upropastiti! - vikne Roselle. - Kad je tako, ne preostaje mi nego da s otoka iselim ili da se objesim. Za ljubav Božju, sada me slobodno možete otpremiti na robiju. Prodam li još stotinu robova, s mojom je plantažom gotovo. Propast će mi petnaest godina danonoćnog rada. Radite sa mnom što hoćete, ja ne vidim izlaza iz ovog očajanja!

Ako se Roselle nadao da će tim riječima smekšati poreznog upravitelja, ljuto se varao.Ustreba li - reče Villers - prodat ćete još stotinu robova i raditi, kako sami kažete, dan i

noć, ali tada ćete se kloniti prevara. Loše upravljanje kao i rđava djela uvijek rađaju nepredviđenim i teškim posljedicama. To sada vidite i sami...

Roselle je jecao.- No budući da sam ja dobar poglavar - nastavi Villers popustljivo - bit ću prema vama

izuzetno blag. A priori, držim vas dobronamjernim i zato vas večeras neću dati zatvoriti.

Osim toga, dajem vam četrdeset i osam sati vremena da podmirite svoj dug. Ne izvršite li do tada obavezu, kunem se da ćete na robiju!

- Oduzmite mi sve! - poviče Roselle. - Ostavite mi samo toliko da mogu platiti put brodom do Saint-Christophea. Radije ću se predati Englezima nego doživjeti da mi sav trud propadne!

Villers prijeteći zasikće:- Mislim da to iz vas progovara pometnja i očajanje. Izrekli ste riječi koje vas mogu

upropastiti, Roselle, ali ću se praviti kao da ih nisam čuo. Nemojte to nikada izreći pred nepoznatim osobama jer biste se brzo mogli naći s omčom oko vrata.

Osvrćući se uokolo kao da je nešto zaboravio, reče:- Zadržat ću ovu priznanicu. Idem u tvrđavu Saint-Pierre da porazgovorim s majorom.

Obećajem vam da će sve biti poduzeto kako bi taj razbojnik bio uhvaćen. Nije isključeno, Roselle, da dobijete natrag sav svoj novac, ili bar jedan dio... U međuvremenu po stupite kako sam vas naputio... Laku noć...

Vitez de Villers stigne u Saint-Pierre do krajnosti uzrujan. Sve od rastanka s Roselleom bijes mu je neprestano rastao. Ne samo da je ostao prikraćen za pet tisuća livara koje su mu, kako se nadao, već morale biti u bisagama, nego nije mogao podnijeti da mu se podruguje razbojnik kao što je taj koji sebe naziva Uhorescem.

Pojuri stepenicama što vode u kabinet Merry Roolsa te još izdaleka vikne stražaru:- Smjesta me najavite majoru jer mi se jako žuri.Major je na sastanku s kapetanima La Garenneom i La Valleeom.- Izvrsno! Moram i s njima porazgovoriti...Stražar uđe i smjesta se vrati te propusti viteza koji naprosto uleti u salon.Po Villersovu licu ali i naglosti, major odmah shvati da se dogodilo nešto vrlo ozbiljno.- Što vam je, rođače? - upita - Mora da je nešto hitno?Villers izvadi iz džepa famoznu priznanicu i baci je na stol vičući:- Evo što mi je! Pročitajte i sve će vam biti jasno.Merry Rools uzme cedulju i glasno je pročita pa uzvikne:- Uhorezac! Što je sad to? Objasnite nam, viteže!- Žar još ne shvaćate? Kolonist Roselle iz Carbeta bio je zbog zloupotreba kažnjen

globom od pet tisuća livara i morao ih je danas uplatiti. Osim onih kojih se to ticalo, nitko drugi nije znao za stvar. Pa ipak, kad sam stigao u Carbet, dočekalo me neugodno iznenađenje: netko se prijavio u moje ime, naplatio čitav iznos, pa onda s nečuvenom drskošću ostavio tu priznanicu.

Merry Rools se okrene k La Garenneu i uzvikne:- Bogamu! To napola objašnjava stvar i čini je još ozbiljnijom.- Tako! Vas zanima jedino objašnjenje! - bijesno će Villers. - Divno, nema šta! Ali, što ste

poduzeli da uhvatite onoga kukavca? Ništa!- Polako, rođače! Umirite se! La Garenne se upravo vratio iz posjete Dorangeu i saznao

da je primio onih tisuću livara što mu ih je obećao taj famozni Uhorezac. Sjećate li se da sam vam o tome pričao? Eto, neki je neznanac zaustavio na putu jednog Dorangeova roba i uručio mu za gospodara punu kesu novaca. Očito je da tih tisuću livara potječe od krađe u kojoj je žrtva bio Roselle.

- To je moj novac! - reče Villers. - Dorange ga mora vratiti!- Zasljepljuje vas bijes, rođače. Dorange nema nikakve veze s krađom. Naprotiv, pokazao

se vrlo uslužnim, jer nas je smjesta izvijestio o događaju kako bismo što prije uhvatili toga razbojnika, a sigurno je da se on još uvijek krije negdje u okolici.

- I još niste poslali vojnike da ga gone? Što čekate? Kad se na to odlučite, neće više ni novčića ostati od onih pet tisuća, pa kakva nam onda korist!

U ovakvu se operaciju čovjek nikada ne upušta a da prethodno ne razmisli.- Pripazite na svoje uši, majore, taj će ih nitkov na kraju i vama odrezati!

- Molim vas, viteže! Znam ja svoj posao a i odgovornosti. To nemojte zaboraviti. La Garenne i Lestiboudois de la Vallee odlaze svaki s trideset vojnika da pročešljaju kraj između Sainte-Philomene, Morne-Rougea, Saint-Denisa, Morne-Verta i Carbeta. Krenut će iz suprotnog pravca jedan drugome ususret pa će se razbojnik i njegovi saučesnici, ako ih ima, naći kao riba u mreži. Eto, takvu smo odluku upravo donijeli.

- Svakako da ima i saučesnike - reče Villers.- Roselle mi je opisao lopova kojemu je predao novac, a njegov se opis nimalo ne slaže s onim što smo ga dobili o Uhorescu. Izgleda, doduše, kao zlikovac, ali nije ćorav niti ima jednu kljastu ruku s metalnom kukom.

- To je sigurno njegov saučesnik - reče La Garenne. - Te će nam pojedinosti dobro doći. Već znamo da su s njim jedan crnac i neki svećenik, sudeći bar po mantiji koju nosi.

- Možda se radi o tajnoj družini - upozori Lestiboudois de la Vallee. - Ne bi to bio prvi put da se razbojnici udružuju u bandu radi pljačke.

- Kapetane, morat ćete bez odlaganja pohvatati sve sumnjivce i privesti ih u tvrđavu. Ovu stvar treba što prije dokrajčiti.

- A što radi Baillardel? - upita Villers. - Naredili ste mu da uhvati tu lopužu a, vjere mi, imam dojam da nam se on izruguje.

Potaknut vitezovim prigovorom, Rools nadoda:- I kapetan Baillardel uzet će tridesetak ljudi i pretražiti čitav kraj na sjeveru. Hajdemo,

gospodo! Ne tratite vrijeme nego izvršite sve pripreme i krenite na posao.La Garenne i Lestiboudois de la Vallee pozdrave i izađu. Ostavši sami, major i Villers

zagledaju se jedan u drugoga bez riječi. Rools najzad reče:- Smijali ste mi se kad sam vam izrazio svoja strahovanja u vezi s tim banditom. Vidite li

da sam imao pravo.- Oprostite mi, majore, što ću biti surovo iskren, ali vi ne radite svoj posao kako treba. Da

ste se stvarno bojali, postupali biste energičnije, i večeras bi vam se u džepu našlo tisuću livara. Dopustili ste da nas obojicu nasamare.

- Savjetovali ste mi da pripazim na svoje uši - podrugljivo će Rools - a zar ne vidite da onaj nitkov zapravo više cilja na vas nego na mene? Čini se, naime, da zna za sve vaše poslove. Tko ga je o njima mogao izvijestiti? Da u tvrđavi nema svoga špijuna?

- Mnogi su znali da Roselle mora platiti globu, a on je, iako poriče, sigurno to posvuda rastrubio. Razbojnik je dočuo i to je sve.

- Da sam na vašem mjestu, bio bih na oprezu.- Čujte, rođače. Kad baš hoćete, reći ću vam ovo: zaista bih želio da se licem u lice nađem

s tom huljom Uhorescem. Ne bih tada mnogo dao za njegovu kožu.- Da vam se ne dogodi kao onom pastiru koji je zavaravao suseljane povikom: »Ljudi, evo

vuka«... Znate li što mislim reći?- Oh, neka vas to ne zabrinjava. Imam dobre pištolje, a rukujem i mačem ništa gore od

drugih.Merry Rools najzad zaključi:- S obzirom na poduzete mjere, ti nam razbojnici više ne mogu umaknuti. Još prije

sutrašnje večeri naći će se s one strane brave, ne zvao se ja Merry Rools.- Neka vas nebo usliši, majore!.

ČETVRTI DIO

JULIJA

1.

LE FORT I LA CHAPELLE TRAŽE NOĆIŠTE

Pred ulazom u kolibu, klečeći na jednoj nozi, Le Fort je slagao otpatke šećerne trske, suho granje i lišće. Hrpa koja je pod njegovim spretnim rukama neprestano rasla bila je nalik na dječju kulu od karata. Kad je najzad bila gotova, on kresivom izmami iskru u komadiću gube i snažno puhne. Odmah se stane dizati dim, suha trava zapucketa a zatim izbije i plamen. Preostane mu još jedino da mahanjem šešira vatru sasvim raspali.

U to gluho doba noći čitav je kraj utonuo u tišinu koju su, s vremena na vrijeme, narušavali jedino pijetli svojim kukurikanjem. Zavarani mjesečinom, već su po okolnim selima stali najavljivati zoru.

Yves je polako punio lulu duhanom kadli ga u tome prekine konjski topot koji se jasno čuo u blizini. Oprezno turne lulu u džep, izvuče iz pojasa pištolj i skloni se za ogromno stablo. Bilo je to sasvim nepotrebno jer ga gotovo istog časa umiri nečiji glas:

- Polako, kume! Ne naglite! Zar hoćete da ubijete svoga starog druga La Chapellea? Istina, teško vam je raspoznavati samo s tim jednim okom!

- Istina je i to da mi je ostao nos, zato sam vas morao otkriti njuhom - odvrati pustolov osjetivši peckanje. - A vi, kad već imate sreću da su vam usta čitava, ne izbacujte kroz njih blezgarije!

La Chapelle sjaše a Yves vrati pištolj za pojas. Vidjelo se da je zlovoljan jer odmah doda:- Do đavola! Koliko vam je samo trebalo da se vratite! Već sam se stao pitati neće li biti

potrebno da vas pođem oteti iz šaka majorovih pandura. Neka me vrag odnese ako negdje niste svratili na ljubakanje. Ta recite već jednom u što ste potratili toliko vrijeme!

La Chapelle pljesne po sapima svoga konja koji se smjesta pridruži Le Fortovom pa mimo odgovori:

- Odmah čete vidjeti da se nisam zadržao bez razloga.Rekavši to, klekne pored vatre što se već toliko rasplamsala da se jasno vidjela koliba i

jedan dio okoline, pa uze razvezivati zavežljaj koji gusar sve dotad nije ni primijetio. Pred njegovim zadivljenim očima iskrsne dimljena šunka po čijoj su površini vrvjeli bijeli crvi, zatim pogačice od manioke i dvije tikve pune nekog pića.

Sjclio sam se da nešto moramo i jesti - skromno će La Chapelle. - Ništa čestitom čovjeku tako ne otvara tek kao ova vražja trka za poslom kojim ste me vi danas zadužili.

Yves dohvati nož i stade njime stresati sa šunke crve baca jući ih u vatru. Srdžba ga je već prošla pa je od užitka gutao slinu, sada već veseo kao zeba u doba parenja.

Bogami, vi ste drugar i po, kapetane La Chapelle. Jest da lupetate koješta kao da ste advokat, ali biste pameću mogli zastidjeti i jednog kardinala. Zaista sam se čudno os jećao, s nekakvom težinom u želucu. No osjetila su varljiva, kako je tvrdio moj prijatelj kapetan La Potlierie koji je štošta znao, čak je i latinski učio iz Svetog pisma, ali je svejedno zaglavio na svome brodu... Ipak bi najtočnije bilo reći da mi se želudac već bio zalijepio za kičmu.

La Chapelle ga uopće nije slušao nego je otčepio jednu tikvicu i stao s užitkom udisati zamamni miris.

- Ovo je - izjavi - vino pred kojim se mogu sakriti sva ona što potječu iz vinograda u Rambouilletu. A ako baš i nije tako, zbilja ćemo se u nedostatku boljega morati zadovoljiti i ovim, jer nečim ipak moramo isprati grlo. Kušajte ga, kume!

On dobrano potegne iz tikve pa je pruži Yvesu koji nimalo ne zaostane za njim.- Ah! - nastavi La Chapelle pucnuvši jezikom - nisam mogao odoljeti a da ne uđem u

gostionicu Debeloj opatici. Što ćete, pri svakom koraku moga vranca srebrnjaci su mi u bisagama brecali kao zvona pa rekoh sebi kako za drugo i nisu nego da ih se pretvori u pršut i vino. Uradio sam čak i bolje: evo, kume, ruma!... Hoćete li gucnuti?

- Vidi vraga! - uzvikne Le Fort. - Brzo mi dodajte tikvicu, prijatelju. Ako je taj rum isto tako dobar kao i ovo vino, kunem se da će mi se stalno nalaziti na stolu kad jednoga dana sredim svoj život.

Yves pošteno potegne kao i prvi put te se konačno sasvim oraspoloži. Vraćajući tikvu prijatelju, upita:

- Jeste li bili kod Dorangea?- Upravo se odande vraćam. Svratio sam jedino u krčmu, a to sam zbilja zaslužio, zar ne?

Zamislite, gotovo sam čitav sat čekao sakriven u grmlju na kojih stotinjak metara od plantažerove kuće i već se počeo osjećati suhim i jadnim kao spužva na pijesku. Najzad, jedan stari crnac prođe cestom i ja skočim na njega. Pomislio je jadnik da ga hoću ubiti pa mi se onesviješten skljokao u naručje, kao neka španjolska markiza pri iznenadnom napadu gusara. Toliko sam ga morao tresti da su mu gotovo oči iskočile iz glave. Kad je konačno došao k sebi, tutnuh mu u ruke kesu s novcem koji prethodno nekoliko puta prebrojih i rekoh: »Odnesi ovo svome gospodaru, on zna o čemu se radi i čeka s nestrpljenjem. Nestane li ma i jedan talir, živa ću te oderati a kožu ti objesiti na vrh jarbola moje lađe da se ondje suši.« Odmaglio je bez riječi; ja sam onda uzjahao konja i došao ovamo.

- Divno! - pohvali ga Le Fort trljajući bradu. - Vi ste, kapetane, najinteligentnija osoba koju sam ikada sreo u životu, a Bog mi je svjedok da sam ih upoznao vrlo mnogo i svakojake fele.

- Što se tiče inteligencije - odvrati nimalo skromno La Chapelle - rijetki su u tropima oni koji bi me mogli nadmašiti... Pravo da kažem, kume, izvršio sam zadatak koji ste mi povjerili, ali nešto takva meni nikad ne bi palo na pamet. Ni poštenje ni pristojnost ne bi me natjerali da onom kolonisti dadem tisuću livara... Među nama govoreći, sada prvi put vidim kako netko iz našeg klana plaća dug onome koji nije njegov član. Kako to? Taj Dorange je toliko bogat da je na vraćanje duga mogao mirne duše počekati dvadesetak godina... Hajde, neću više o tome. Gucnimo malo i prihvatimo se šunke!

- Oh! uzvikne Le Fort - govorite kao savršeno preparirani klerik. Dodajte mi tikvicu i narežite šunku.

La Chapelle izvadi nož pa njegovim šiljkom vrlo pažljivo odstrani i posljednje crve koji su Yvesovu oku promakli, sastruže malo kožu a onda spretno stade rezati kriške. Gusar koji je zabačene glave pio pred njim iz tikve naglo prestane, osluhne i opsuje:

Stotinu mu bogova! Zar to nije konjski topot?La Chapelle također osluhne pa reče:Imate pravo, dolazi netko na konju. Srećom, samo je jedan, no ako je neprijatelj, ne bih mu

preporučio da mi dosađuje upravo sada dok jedem.I.e Forlov konj, koji je pasao u blizini, zarže. Odvrati mu isto takvo rzanje, samo nešto

podalje, a odmah zatim začuje se u mraku i glas:- Hajde, umiri se, riđane!- To je Baillardel! - spokojno će Yves zatičući opet pištolj za pojas.I zaista, Baillardel dojaše u galopu. Konj mu se pravo još i ne zaustavi, a on skoči na zemlju i

poviče:- Za tijelo Isusovo! Srećom sam vas našao! Bogu budi hvala! Četu sam ostavio na pola milje

odavde! Slušajte me pažljivo jer ne smijem gubiti ni sekunde.- Hajde - mirno će Le Fort - za sve ima vremena. Naš vrijedni kum La Chapelle nabavio je

vino da bi ga anđeli pili. Prosto klizi niz grlo. Zar ga nećete kušati?- Ne! - vikne Baillardel ljutito i s nestrpljenjem.- Već čitav sat jurim pred svojim vojnicima iz straha da ne natrapaju na vas!... Umjesto da

grlite te tikve s vinom, zar ne bi bilo pametnije da se pokupite i nestanete odavde?- E, hej! - uzvikne Le Fort ne dajući se smesti - prilično ste uzrujani, kapetane Baillardel. Sve

mi se čini da ćete nam reći kako je major Merry Rools poslao na nas sve svoje pandure.

- Do đavola, zar bi vas to začudilo? Ta već sam vas bio upozorio i zamolio da ne poduzimate ništa. Umjesto da me poslušate, pošli ste okrasti Rosellea a zatim se još više izložiti plativši Dorangeu dug tim ukradenim novcem.

- To valjda nije po volji Merry Roolsu? - upita tobože naivno La Chapelle uplećući se u razgovor.

- A, ne! Ni najmanje! - plane Baillardel.- Vidi se da uopće nema smisla za duhovite šale, a rekao bih ni za poštenje - izjavi La

Chapelle. - Naime, ovo je prvi put što me gone konjičkom žandarmerijom zbog plaćenog duga! Obično je razlog suprotan...

- Živimo u naglavce okrenutom svijetu - objasni Le Fort mirno poput mudraca - i ničemu se ne smijemo čuditi. Kapetan Baillardel se navikao na nastranosti naših vlasti pa ga više ništa ne iznenađuje. Pogledajte ga! Kako samo pada u vatru!

- Ubio vas Bog! - opsuje kapetan. - Hoćete li već jednom prestati s neukusnim šalama, Le Forte, i saslušati me do kraja?

- Pa dobro, kume! Hajde, istresite sve svoje jadikovke!Baillardel zaškripi zubima od bijesa i počne:- Večeras je u tvrđavu navratio vitez. Došao je pravo iz Carbeta kamo je stigao nepun sat

nakon La Chapelleova odlaska. Možete zamisliti kakvu je pjesmicu otpjevao. Rools se užasnuo i smjesta poslao La Garennea i Lestiboudoisa de La Valleea da s odredom vojnika pretraže cijelu okolicu. Mene je strogo ukorio i naredio mi da pročešljam čitav kraj na sjeveru, sve do Macoube. Uvjeren je da mu ovaj put nećete pobjeći. Prekopat će svaki kamen, pretražiti svaki grm i travku. Zaprijetio je da će dati posjeći sva stabla i spaliti po potrebi savanu, ali se kune svim bogovima da će vas strpati u zatvor prije nego prođe četrdeset i osam sati!

Baillardel načas ušuti jer primijeti kako se Le Fort smijucka. Pri tome mu se unakaženo lice razvuklo u tako jezivu grimasu da kapetana podiđoše srsi. Pa ipak, on se nakašlje i dobaci:

- Vi se smijete, kume! Izgleda da niste svjesni činjenice kako je ova šuma nepouzdano skrovište i kako svakoga časa može na vas nabasati vojska!

- Jest, smijem se - objasni Le Fort - jer bi vašem majoru trebalo stotinjak ljudi da se dokopa dvaju ovako slabih bića kao što smo mi. Trista mu jada! Uštedio bi na vremenu da nam je poručio kako mnogo drži do naše posjete i kako je za tu zgodu već spremio kolačiće, malagu ili punč. Zar mu se toliko žuri da ostane bez ušiju?

- Uozbiljite se, prijatelju, molim vas! Vitez de Villers toliko je Merry Roolsa obasuo prigovorima da je ovaj kao izvan sebe. Ako budete uhvaćeni, uzalud ćete tvrditi kako ste vi zaista Le Fort, kraljev opunomoćenik. Dat će vas po kratkom postupku objesiti i nitko neće imati hrabrosti da potvrdi vaš identitet niti da preuzme vašu obranu.

La Chapelle, koji je dotad pohlepno jeo krišku šunke i pogačicu od manioke, prestane žvakati i reče bezbojnim glasom:

- Taj vitez de Villers postaje sve drskiji i bezobzirniji. Tako bih rado otišao do njega i ovim mu nožem, što izvrsno reže pršut, odsjekao komad stražnjice.

- Slušajte! - ljutito zaviče Baillardel - sada mi je već dosta! Upozorio sam vas da vam je za petama potjera, a mene čekaju moji vojnici. Ja ću, doduše, krenuti s njima na sjever, ali ne mogu znati što će uraditi ostali. Najzad, prijateljsku sam dužnost izvršio, a za svoju sigurnost pobrinite se sami!

- Imate pravo - iznenada se složi Yves. - Nema smisla da vas i dalje izlažemo neprijatnostima. Zahvaljujem vam na obavještenjima, kapetane. La Chapelle i ja već ćemo nešto smisliti, a sutra navečer dođite na ovo isto mjesto.

- To je prava ludost! - uzvikne Baillardel. - Namjeravate ostati ovdje? Radije se sakrijte negdje u planini. Pronađite neko skrovište, kakvu pećinu... Čekajte, baš sam se sjetio. Jedna skupina odbjeglih crnaca sklonila se u kraj koji nastavaju karipski urođenici i ondje ih je nemoguće pronaći. Pođite k njima, možda će vas dobro primiti.

- Još vam jednom zahvaljujem, kapetane, ali sutra navečer ipak dođite ovamo na sastanak. Shvatite me: svaki se čas može ovdje stvoriti moj drug svećenik, pa kako bi bilo da me ne zatekne. No budite mirni, bit ću na oprezu.

Baillardel slegne ramenima. Nikako mu nije išlo u glavu da njegova dva prijatelja nisu baš svjesna opasnosti koja im prijeti i da svojim ponašanjem gotovo namjerno srljaju u propast.

On gunđajući skoči u sedlo, prilično ljutito zaviče »zbogom!« i izgubi se u mraku.

Baillardel je već bio daleko kad Le Fort čučne pored La Chapellea i reče:- Odrežite mi, molim vas, krišku te šunke i dodajte mi jednu pogačicu. Gledajući onog

rumenog, dobro uhranjenog i poput Španjolca razmetljivog kapetana, ogladnio sam kao vuk. Uostalom, i sami ste čuli njegova blezgarenja. Što da uradimo? Imate li kakav prijedlog?

- Bogami - reče La Chapelle - kad bi smio udovoljiti svome nagonu, smjesta bih pošao da onom majoru prerežem grlo, toliko mi je već dojadio, a vama bih savjetovao da to isto učinite s vitezom de Villersom jer se odviše pravi važan.

- Iz vas govori mudrost - odvrati Yves s punim ustima - i Bog mi je svjedok kako bih Martinique, a i čitav svijet, rado oslobodio tih dvaju lupeža. Pri tomu me uopće ne bi grizla savjest, kao ni sada dok sa šunkom grizem ove crve. Na žalost, usprkos svim svojim manama, major je jedini valjani branitelj otoka. Ako udare Englezi, netko ipak mora preuzeti zapovjedništvo na bedemima a znam da Rools ne bi počinio izdajstvo, Što se pak tiče viteza, odavna me spopada želja da mu među rebra gurnem mač, samo, za to uvijek ima vremena...

- Sve je to lijepo - prizna La Chapelle - ali što da radimo kad majoru i Villersu ne smije pasti ni vlas s glave? Ovdje ne možemo ostati.

- To sam i ja zaključio - reče Yves. - A kako mi se još ne spava, pitam se kamo bih pošao u kraću šetnju.

- Pa da natrapate na odred pandura! Zar niste čuli Baillardela? Ma kako da ste hrabri i snažni, prijatelju, ništa nećete moći protiv tridesetak naoružanih ljudi. Ubit će vas prije nego trepnete okom.

- Znate li, prijatelju, gdje ćemo biti u potpunoj sigurnosti? Na kojemu mjestu nikome ne bi palo na pamet da nas traži?

- U krateru vulkana Pelee.- Tako je, ali ćemo, kad izađemo, toliko zaudarati sumporom da će naš čestiti svećenik

Fauvel morati začepiti nos. Razmotrimo i slijedeću mogućnost: zamislite, na primjer, da se ja zavučem u majorov kabinet u tvrđavi Saint-Pierre, a vi u spavaonicu viteza de Villersa. Vrlo je vjerojatno da se nitko ne bi sjetio da nas ondje traži pa ne bi moglo doći ni do hapšenja...

- Bogami, sasvim ste u pravu - uzvikne La Chapelle i naglo ustane. - Odmah idem onamo, a ako vitez ne želi moje društvo, neka me se čuva!

- Na žalost - nastavi Yves - bojem se da Villersa štiti vrlo jaka straža. Nikada nećete prekoračiti vrata njegove sobe.

- Imam ja ključ za svaku bravu - reče La Chapelle lupkajući po balčaku svoga mača.- Zašto se ne biste vratili k onom kolonisti koji vas je do moga dolaska skrivao i ugošćivao?

Da sam na vašem mjestu, zavukao bih se u baraku među robove, a u mraku smo svi crnci...- Sasvim točno - složi se gusar - tamo će se i za vas naći neko mjesto.- Ne, hvala! - reče Le Fort. - Otići ću da se nadišem svježeg zraka. Već sam vam rekao kako su

mi noge utrnule pa ih moram malo razgibati. Pođite vi svome kolonisti a sutra navečer naći ćemo se na ovom istom mjestu. Hajde krenite... zbogom!

Yves dohvati tikvu s rumom i još jednom potegne pa je onda pruži La Chapelleu. Ovaj zabaci glavu i stane da pije ne skidajući oka s pustolova.

Bilo je nečeg čudnog u njihovu ponašanju, kao da jedan pred drugim nešto kriju.

La Chapelle najzad baci preko ramena praznu tikvu pa zviždukom dade znak svome konju da priđe.

Skačući u sedlo, dobaci drugu:- E pa, dobra vam zabava!- I vama također - odvrati Yves ne pokazujući nimalo žurbu da i sam krene.

2.

MARIJU DU PARQUET MORE BRIGE

Sjedeći na klupici pred stalkom, Marija se sva zadubila u vrlo fini vez. Ipak se vidjelo da radi bez užitka, jer joj je misao stalno navraćala na majorov izvještaj o nastranom ponašanju neznanca koji je sebe prozvao Uhorescem.

Čučeći pred njenim nogama, Julija je prebirala po vunenoj pređi i odvajala istobojne niti neprestano brbljajući.

Kako je često silazila u Saint-Pierre, nije joj bilo teško saznati sve što se događa u gradu i okolici, a ponekad čak i u Fort-Royalu. Dakako, odmah bi o svemu obavještavala svoju gospodaricu, pa tako i sada uze objašnjavati:

- Mišljenja su podijeljena. Neki su, zajedno s majorom, uvjereni da se radi o luđacima, drugi su skloniji vjerovanju da imamo posla s bandom španjolskih ili engleskih gusara.

- To ne može biti - prigovori Marija. - Bourguet ih je čuo kako govore a izražavali su se, bez obzira na prostačke kletve, pravilnim francuskim jezikom.

Julija slegne ramenima.- Ne znam. Prenosim vam samo ono što sam čula. Negdje tvrde da se pojavio sam đavo,

negdje, opet, da se skupina odbjeglih crnaca udružila pa terorizira pučanstvo. Istina je međutim da se, čim padne noć, svatko zaključava u kuću i to je svakako razborito.

- Ah! - reče generalica s uzdahom. - Ti se bijednici boje i vlastite sjene. Najobičnija glasina može ih natjerati da se zavuku pod zemlju. Moguće je da su Bourguet i Dorange od silnog straha imali priviđenja.

Julija prasne u smijeh svojim ljupkim glasom kojim je neodoljivo privlačila muškarce pa primijeti:

- Uho bez kojega je ostao Bourguet nikako nije priviđenje!- Nisi me razumjela. Ja ne poričem činjenice: netko je imao razloga da Bourgueta kazni.

Međutim, lako je moguće da je tom kolonisti proradila mašta pa mu se učinilo da napadač ima samo jedno oko, a ne bi bilo čudno i da se zakleo kako je to bio sam vrag...

- Bilo kako bilo, ja se, gospođo generalice, ne bih željela naći na cesti sama s tim neznancem, pogotovo ne noću.

- Nećeš više odlaziti u Saint-Pierre sama sve dok ne pohvataju one nitkove. No, i neovisno o tome, naseljenike sve više hvata panika. I dok ih ja uporno nastojim zadržati, čak i novima napučiti Martinique, oni svakim brodom koji kreće iz Saint-Pierrea odlaze u manjim grupicama.

Toga časa začuje se na cesti konjski topot. Marija osluhne i upita:- Tko bi to mogao biti? U ovaj sat nikoga ne očekujem. Major će, kao i uvijek, stići tek

večeras. Pođi pogledati, Julijo.Sobarica brzo pokupi ostatke pređe i vrati ih u košaricu a zatim hitro potrči na vrata.

Međutim, još s prozora prepoznala je viteza koji je u dvorištu upravo silazio s konja.- Dolazi vam u posjete vitez de Villers - najavi ona.Marija odloži igle i sovjelo pa ustane i naredi sobarici:- Požuri... a onda ćeš o posjeti odmah obavijestiti Louisu. Vitez svakako dolazi radi nje.

Nekoliko trenutaka zatim uđe Villers i duboko se pokloni pred Marijom. Ona mu sa smiješkom pruži ruku na poljubac i reče:

- Dobar dan, viteže. Nismo vam se nadali tako skoro i baš zato sam vam zahvalna što ste prevalili tako dalek put od Morne-Rougea da nas obiđete.

- Gospođo generalice, zahvaljujem vam na izrazima simpatije koju prema meni osjećate. Došao sam da vam izrazim svoje poštovanje i da zahvalim za divnu večer koje sam ovdje nedavno proveo.

Ona nehajno odmahne rukom kao da želi reći kako to nema nikakve važnosti i zaputi se k jednoj klupi. On krene za njom govoreći:

- Osiin toga, htio sam s vama porazgovarati o današnjem nemilom događaju... Ah, znam da imate važnijeg posla, ali sam držao da vas moram izvijestiti jer sve ovo vrijeđa kraljevo dostojanstvo.

- Zar je stvar zaista tako ozbiljna?... Sjednite, viteže.Baš tada naiđe Julija pa joj Marija naredi:- Javi Louisi da smo dobili posjetu.Villers je pokretom ruke zaustavi i reče:- Oprostite, gospođo generalice. Istina je da će mi susret s gospođicom Louisom de

Francillon pričiniti najveće zadovoljstvo, ali je možda bolje da osim vas nitko drugi ne čuje ovo što vam imam reći.

- Kako god želite - reče Marija ne krijući iznenađenje. - Kad je tako, ti Julijo malo počekaj... Da čujemo, viteže. Izvolite!

Villers malo razmisli pa počne:- Vjerojatno ste upoznati s nezgodom koja se dogodila kolonisti Bourguetu iz Macoube?- Je li to onaj koji je ostao bez jednog uha?- Upravo on. Na cesti su ga napala dva nepoznata muškarca, dobro ga izvrijeđali pa onda

udarcem u potiljak onesvijestili. Nakon toga odrezali su mu uho i dostavili ga majoru Merry Roolsu zajedno s pismenom porukom i potpisom Uhorezac.

- Sve mi je poznato. Znam i to da su se ti isti razbojnici kasnije okomili na Dorangea pa mu oteli jednog crnca i ubili dva psa. Major je za njima uputio potjeru koju predvodi Baillardel, ali, koliko ja znam, već nekoliko dana ništa novo nije se dogodilo u čitavoj toj aferi.

- O, da, gospođo! Uslijedila su dva nova incidenta, zato sam i došao k vama. Nedavno sam gospodinu Roselleu, posjedniku iz Carbeta, provjerio poslovanje i otkrio da je utajom poreza poprilično oštetio državnu blagajnu. Nisam htio da svrši na robiji pa sam ga, u interesu mira na otoku, samo kaznio globom od pet tisuća livara.

- Pa što onda? - upita Marija.- Tu je globu Roselle morao uplatiti danas a bilo je dogovoreno da ću ja lično doći po nju.

Međutim, netko me pretekao predstavivši se kao moj izaslanik, odnio novac, a Roselleu izdao priznanicu s potpisom: Uhorezac. Eto, tako stoji stvar!

- Pa to je nečuveno! - uzvikne ljutito Marija. - Kakve li drskosti!- Jest, gospođo. Država bi ostala prikraćena za prilično veliku svotu da Roselleu nisam

objasnio kako je nasjeo jednom lopovu, ali da globu ipak mora platiti. Neka se snađe kako zna!...

Marija se nervozno uzvrpolji a Villers nastavi:- To još nije sve. Dok sam ja bio u Saint-Pierreu i podnosio majoru izvještaj o tome događaju,

Dorangeu je za otetog crnca i ubijene pse dostavljena kesa s tisuću livara u srebru. Taj novac očito potječe od onoga što su ga razbojnici prevarom oteli Roselleu.

- Nedopustiva drskost! - razjareno će Marija. - Treba smjesta nešto poduzeti. Što je odlučio major?

- Upravo se odande vraćam, gospođo generalice, a od njega sam i saznao za isplatu Dorangea. Kad sam stigao u tvrđavu, on je bio na savjetovanju s kapetanima La Garenneom i Lestiboudoisom de la Valleeom. Uporno sam zahtijevao da bez odlaganja poduzme akciju

širokih razmjera i stane na kraj pljački tih nitkova. Treba svakako požaliti što je Bourguet izgubio jedno uho, ali se nikako ne smije dopustiti da zbog razbojnika bez vjere i zakona kralj ostane bez propisane desetine.

- Imate pravo, viteže - složi se Marija - ali što će uraditi Merry Rools?- Stotinjak vojnika pod vodstvom svojih oficira pretražit će svaki grm, pretresti svaku kuću.

Svi će sumnjivci biti pohapšeni i privedeni u tvrđavu, a ako njihove izjave o boravku i zanimanju ne budu pouzdane, svršiš će u zatvor.

- Držim da Merry Rools nije mogao postupiti bolje, zar ne?- Hm! - odvrati Villers - priznajem da su mu uputstva vrlo dobra, no bilo bi mi draže da

djeluje s više odlučnosti. Da se na ovakvu akciju odlučio neposredno poslije napada na Bourgueta i Dorangea, do afere s Roselleom ne bi ni došlo.

- Možda je tako - reče Marija - i zahvalna sam što ste me sa svime upoznali. Večeras će doći major pa ćemo čuti i njega, ali vaša preduzimljivost draga mi je isto toliko koliko i sama posjeta... Budite uvjereni da ću majoru preporučiti neka ubuduće postupa s mnogo više strogosti.

- Zahvaljujem vam, gospođo generalice. Bilo bi mi neobično žao kad bih kralju u svom izvještaju morao navesti razloge zbog kojih nije bilo moguće naplatiti od Rosellea globu. To bi na dvoru izazvalo mučan utisak, pogotovo zato što, na žalost, moram reći... neke ličnosti ondje misle da je u posljednjih nekoliko mjeseci uprava na Martiniqueu prilično zakazala.

- Što se toga tiče - hladno će Marija - krivica je na ambicioznim pojedincima koji su i sami krnjili ugled njegovom veličanstvu te ih je silom valjalo navesti da se poprave.

- Oh, gospođo, nipošto nisam želio da vas uvrijedim. Htio sam vas samo upoznati da na dvoru, a on je tako daleko od Martiniquea i ondje sasvim drukčije rasuđuju o onome što se tu događa, imate mnogo protivnika. Oni vjerojatno nemaju ništa protiv vas lično, ali za svoga nedavnog boravka u Parizu i Versaillesu čuo sam kako mnogi dvorani sugeriraju kralju mišljenje da jedino muškarac može uspješno upravljati ovakvim otokom. Ti će protivnici iskoristiti svaku priliku da vam naškode. Jedino sam to htio reći, ali napominjem da ću uvijek biti na vašoj strani i pomoći vam kada god ustreba.

- Zahvaljujem vam, viteže - reče Marija, sada mnogo ljubaznije. - Nadam se da mi pomoć koju tako uslužno nudite neće biti potrebna. Mojoj će upravi, a to živo želim, uskoro doći kraj. Čekam da me smijeni moj šurjak Pierre de Vaudroques pa da se čestito odmorim. Jako sam umorna a i zdravlje mi popušta. Da nije u pitanju baština moje djece, već bih davno podnijela ostavku.

Preko Villersovih usana prijeđe zagonetan osmijeh. Generalica ga pogleda sa čuđenjem i upita:

- Zašto se smiješite, viteže? Zar mi ne biste mogli reći razlog?- Gospođo, ne bih htio povrijediti vaša obiteljska osjećanja.- Ako o tome nešto znate, dužnost vam je i da mi kažete, gospodine.- Maloprije spomenuh kako sam nedavno boravio u Parizu i Versaillesu obavljajući

pripreme za moj put ovamo. Za mene je dakle bilo važno sve što se neposredno ili posredno odnosilo na Martinique. Zato sam upriličio i susret s vašim šurjakom Pierreom de Vaudroquesom koji će, kako ste napomenuli, postati guverner čim se ovdje iskrca. Poznajete li dobro gospodina Vaudroquesa?

- Samo na temelju kratkog susreta uoči moga vjenčanja sa Jacquesom du Parquetom, njegovim bratom. Jedva da smo izmijenili nekoliko riječi. Zašto to pitate?

- Unaprijed vas molim da mi oprostite na ovome što ću vam sada reći, gospođo, ali Pierre de Vaudroques nije baš na dobru glasu... Provodi nekako pustopašan život, a u izvjesnoj prilici uvalio se i u dugove. Čim se naime saznalo za kraljevu odluku da ga imenuje guvernerom, ljudi su mu počeli pretjerano ukazivati povjerenje, a on se, na svoju nesreću, njime i okoristio. Inače mislim, gospođo, da će se zbog određenih intimnih veza još dugo zadržati u Francuskoj.

- Je li u pitanju neka žena?

- Jest, gospođo. Ona ga zadržava i postepeno upropašćuje.- Želite reći da se ne mogu nadati njegovu skorom dolasku?- Upravo tako, gospođo. Njegovo veličanstvo kralj dobro je upućen u mnoge stvari, zato što

ga o svemu izvješćuju oni kojima je u interesu da drugima škode, pa je naumio da za guvernera Martiniquea, umjesto vašeg šurjaka, postavi njegova rođaka Dyela de Clermonta.

- Rođaka moga muža - prošapće Marija. - Uopće ga ne poznajem. Zaista je čudno kako nimalo nisam upućena u te stvari. Kakav je čovjek taj Dyel de Clermont?

- Ni ja ga ne poznajem, gospođo, ali sam čuo da je odlučan i u svemu pouzdan.- Hvala vam na obavještenjima, viteže... Zamolit ću Juliju da nam donese osvježavajuća pića i

pozove Louisu.Smiješeći se kao da je Villersova otkrića nisu ni najmanje zabrinula, ona doda:- Mislim da za ovu vašu posjetu treba donekle zahvaliti i Louisi de Francillon, zar ne?Villersovo lice ozari radost.- Priznajem, gospođo, da me vaša rođakinja naprosto očarala i zaista bi mi bilo neobično

drago da je ponovo vidim.Marija pljesne rukom o ruku i vikne:- Julijo! Julijo!Sobarica se odmah pojavi.- Reci Cephysi da nam pripremi piće i javi Louisi da je čeka vitez de Villers.Julija pođe u kuhinju i prenese crnkinji Marijinu zapovijed pa onda pojuri stepenicama.

Louisu zatekne u njenoj sobi kako s knjigom na koljenima sanjari u naslonjaču.U prvi čas učini joj se da djevojka spava jer se nije ni osvrnula kad je ona ušla. Julija se u nju

zagleda sa sažaljenjem, a kako je i dalje nepomično sjedila, zovne je:- Gospođice!Umjesto odgovora začu se dubok uzdah. Sobarica joj priđe i reče:- Jadna gospođice, kako mi vi izgledate tužni!- Tužna? - tiho odvrati Louisa. - Ne, Julijo, uopće nisam tužna.- Tako bih rado za vas nešto učinila. Znam, gospođice, da niste sretni.- Jesam, jesam... više nego što možeš i zamisliti.Julija klekne pored naslonjača pa reče obujmivši nježno Louisinu ruku:- Oh, kako bih željela da mi je društveni položaj drukčiji. Bile bismo prijateljice i sve

povjeravale jedna drugoj. Koliko bi nam tada bilo lakše jer imam utisak da su nam i misli i brige podjednake... Vama bar preostaje nada!

- Zašto to kažeš?- Jer znam više nego što gospođica može i pretpostaviti, a ono što ne znam, naslućujem...- Vrlo si pametna, Julijo. Zaista mi se čini da bi bilo dobro povjeriti se... Ništa meni ne smeta

tvoj niski položaj i rado bih ti se povjerila, ali ne smijem. Nije mi dopušteno da bilo komu otkrijem to što mi je na srcu...

- I ja sam ludo bila zaljubljena u jednog muškarca - nastavi sobarica prepuštajući se i sama sanjarenju. - Još uvijek ne mogu da ga zaboravim...

- Tko ti kaže da ja mislim na nekog muškarca?- Ponavljam, gospođice, da znam više nego što možete i zamisliti. Vidi se to po vašoj ugodnoj

opuštenosti, a čita vam se u očima i na licu.- Šuti! Nitko ne smije saznati moju tajnu.- Ako je tako - odgovori Julija - morali biste biti oprezniji i nastojati da je bolje čuvate.

Svatko vam je može otkriti... Eto, na primjer, ja... kad sam neki dan ušla u ovu sobu... Ah, razbrbljala sam se i gotovo zaboravila reći zašto sam došla: dolje je vitez de Villers.

- Vitez de Villers? - ponovi Louisa kao da joj on nije bio ni nakraj pameti.- Jest, i gospođa me generalica poslala da vas pozovem... Ona misli kako ćete biti sretni da ga

vidite, a ja u to baš nisam sigurna.Louisa se lecne i upre pogled u sobaricu.

- Što time želiš reći? Kakva je to tajanstvenost i čemu ta primjedba?- Tek tako - odvrati Julija. - Moram sići jer me gospođa možda treba...Louisa umorno uzdahne i ustane iz naslonjača. Radije bi ostala tu, sa zatvorenom knjigom

na koljenima, i sanjalački promatrala zelene obronke Cadetsa i Carbeta.Vitez de Villers! Njega je bila gotovo zaboravila, još onog istog dana kada joj se udvarao.

Doduše, tada je prema njemu pokazala izvjesnu naklonost, ali je nakon razmišljanja o primljenom pismu ona brzo nestala. Vatra koju je u njoj upalio Reginald de Maubray sada se opet rasplamsala. Ona je čekala. Čekala je da se njegovo obećanje ispuni...

Polako i teška srca zaputi se k vratima i izađe.Čim je Villers ugleda na stepeništu, on ustane i pođe joj u susret pozdravljajući je sasvim

tiho.- Dobar dan, viteže - prošapće i ona. - Vaš je posjet zaista ugodno iznenađenje.- Ja imam više razloga da se radujem - odvrati on. - Gospođa generalica iskazala mi je veliku

čast time što vas je dala pozvati.Toga časa uđe Julija i reče obraćajući se gospodarici:- Gospođo generalice, dolazi major Merry Rools, upravo sam ga opazila na cesti.- Kada stigne, uvedi ga i pobrini se za njegova konja.

3.

MARIJU DU PARQUET MORE BRIGE

(nastavak)

Zatekavši u Gorskom dvorcu viteza de Villersa, Merry Rools se, ne znajući ni sam zašto, vrlo neugodno iznenadi.

Rastao se s njim pred vrlo kratko vrijeme, a on mu uopće nije govorio o tome da namjerava posjetiti generalicu. Zašto je došao ovamo? O čemu joj je govorio? Iako je tvrdio da mu je prijatelj i neusiljeno ga oslovljavao sa »kume«, major je znao koliko je on kadar da mu naškodi spretno smišljenim klevetama.

Međutim, kad opazi da se Villers smiješi i da drži za ruku Louisu de Francillon, Rools se umiri i pomisli kako je on došao samo radi djevojke. Znači, nije odustao od namjere da isprosi generaličinu rođakinju.

Ali, i ono što je on sam želio ispričati Mariji, nije bilo za Villersove uši. Zato, praveći se vrlo ljubazan, upita:

- Draga moja Marijo, je li vam vitez govorio o svome naumu da u Capesterrei, blizu Batteriesa, sagradi dvorac koji bi linijama i rasporedom pomoćnih zgrada bio sličan vašemu?

- Nije - odvrati ona - ali je u svakom slučaju to sretna zamisao. Ovom kraju, koji na žalost još uvijek nazivaju divljim, ona može donijeti samo korist. Tako bih željela da ga napučim. Izgradi li vitez u njemu dvorac okrenut k moru, nema sumnje da će mnogi kolonisti požuriti da se stave pod njegovu zaštitu.- Oprostite, gospođo generalice - javi se Villers - što vam o tome nisam ranije pričao; ja se naime držim načela da je bolje ne govoriti o svojim planovima dok se ne ostvare preduvjeti za njihovo provođenje u život. Gradnja neće početi tako skoro jer još nisam raščistio s mnogim pojedinostima.

- To je i razumljivo - uplete se Merry Rools. - Vi još nemate dovoljno iskustva i stalno su vam pred očima vrlo skladni oblici dvoraca u Francuskoj. Ovdje u tropima, međutim, klima je drukčija i sve se podređuje zaštiti od ubitačne žege... Uostalom, niste čestito ni razgledali Gorski dvorac... Louisa, morali biste vitezu pokazati vrt i sporedne zgrade, a ja ću za to vrijeme porazgovoriti s vašom rođakinjom o mnogim važnim pitanjima.

- Tako je - složi se Marija - povedi viteza, Louiso.Vitez bi vjerojatno radije prisustvovao njihovu razgovoru, ali se učini kao da je prijedlogom

oduševljen. Uostalom, Louisa je već krenula pa mu nije preostalo drugo nego da pođe za njom.Kad ostadoše sami, Merry Rools upitno pogleda Mariju. Ona odmah shvati što njega zapravo

zanima pa objasni:- Vitezovu posjetu uopće nisam očekivala. Došao je da me izvijesti o Roselleovu slučaju.Ona pođe do jedne klupe i sjedne a major joj se pridruži.- Mučna stvar - napomene on - a s obzirom na poznatu Villersovu nepopustljivost može za

sve nas uroditi na dvoru neugodnim posljedicama.- Nismo mogli predvidjeti da će se na Martiniqueu nastaniti razbojnička banda.- Reći će da nam policija ne valja. Naši će se protivnici okomiti prvenstveno na nas dvoje, a

kako smo baš nedavno dobili pojačanje u oružju i vojnicima, tvrdit će da se njima ne znamo koristiti.

- U ovom je trenutku najvažnije da se stane na kraj zlodjelima tih bandita. Treba ih što prije pohvatati, izvesti pred sud i bez odlaganja kazniti.

- To i namjeravam učiniti. Poslao sam La Valleea, La Garennea i Baillardela, svakoga s trideset vojnika, da pretraže čitavu okolicu. Uspjeh ne može izostati.

- Nadajmo se. Sve mi je to ispričao vitez, čak je rekao kako do afere Roselle ne bi ni došlo da ste odmah na početku bili odlučniji.

Rools slegne ramenima.- Vitez često govori nepromišljeno. Htio bih vidjeti što bi on radio da je na mome mjestu. Je

li to sve što vam je rekao?- Na žalost, nije, Mederic. Govorio mi je i o mome šurjaku...- Sigurno vam je spominjao njegove ljubavnice, osobito jednu zbog koje neće ni da se makne

iz Pariza pa sve stavlja na kocku.- On tvrdi kako Vaudroques nikad neće doći na Martinique te kralj ozbiljno razmišlja da na

njegovo mjesto postavi Dyela de Clermonta. Ovaj je na dobru glasu.- Velika je šteta - primijeti major - što na dvoru nemamo odanih prijatelja koji bi nas

otvoreno i iskreno izvještavali o svemu što se ondje događa. Da pravo kažem, mi nekako tapkamo u mraku, pa i onda kada mislimo da vršimo svoju dužnost i da služimo kralju, lako je moguće da on našim radom uopće nije zadovoljan. Ali, kako ste vi, Marijo?

- Vrlo sam umorna i muči me nesanica. Ima noći kad ni oka ne stisnem. Svima se čini da dobro podnosim ovu klimu, Mederic, a ona me u stvari iscrpljuje i sve više venem. Nastavim li ovako, neću dočekati starost.

- Morali biste se odmarati.- Drugo ništa i ne radim. Zar se može nazvati upravljanjem to što vas svaki dan pozivam na

savjetovanje, potpisujem akte i donosim beznačajne odluke? Svi su poslovi pali vama na leđa, prijatelju. Ne, meni je potrebna promjena zraka... Ne možete shvatiti koliko bih željela opet vidjeti Francusku. Ponekad osjetim nesavladivu želju za snijegom i pariškom hladnoćom. Koliko već godina nismo doživjeli čari zime?

- Hajte! - uzvikne Rools - sve je to, uvjeren sam, samo prolazni umor. Zdravlje će vam se brzo vratiti.

Marija ne odgovori. Neko vrijeme zadubi se u svoje misli gotovo i zaboravivši na majora, a onda će iznenada:

- Nisam slučajno spomenula snijeg, Mederic. Eto, vidite, naprosto umirem od čežnje... Morat ću se vratiti u Francusku.

- U Francusku? Ne mislite valjda ozbiljno?- O, da. Ako ništa drugo, točno ću znati kako stoje stvari s mojim šurjakom. Jedno takvo

putovanje može u svakom smislu samo koristiti.- A što ćete s djecom?

- Mislila sam i na to. Kćeri ću povesti sa sobom, a maloga Jacquesa ostaviti ovdje vama na brigu. Nikad se ne zna što se sve može dogoditi na tako dugom putovanju, a on na Antilima treba da naslijedi svoga oca.

Ona primijeti kako se Medericu stišću nosnice. Njezina namjera da otputuje silno ga je potresla. Kako bi on mogao živjeti bez nje?

- Zahvaljujem vam što ste brigu o Jacquesu povjerili upravo meni, no jeste li se upitali što će biti sa mnom? Marijo, u meni ste više puta raspirili nadu i baš sam se neki dan bio ponadao da ću konačno dobiti ono za čim odavna žudim. A eto, baš u trenutku kad ste svojim držanjem gotovo potvrdili opravdanost moje nade, vi govorite o odlasku. Da se bar mogu utješiti kako je to i posljednja kušnja na koju me stavljate!

Ona mu se ljupko nasmiješi i reče:- Sjednite uza me, Mederic, i budite razboriti.- Kada god vam govorim o svojoj ljubavi, uvijek mi ponavljate: budite razboriti! Koliki na

mome mjestu to ne bi bili! Koliki bi naprosto izgubili strpljenje!Ona ga nježno uhvati za ruke.- Mederic, u mene morate imati povjerenja i pomiriti se s mojim ćudljivostima. Ja sam samo

žena, a rekla bih još i bolesna... Jeste li razmišljali o tome koliko dužnosti koje obavljam mora da su za mene teže nego za jednog muškarca? Razmislite malo! Vi odlazite na posao, radite dvanaest, čak i šesnaest sati na dan, ponekad tako mjesecima. To vam uspijeva jer ste tjelesno i duševno otporniji, ali žena ne može sebi dopustiti nešto slično. Svaki mjesec desetak joj dana oduzima priroda, njena vlastita priroda; gotovo dvije sedmice mušičava je, nepostojana, plane za svaku sitnicu i gubi sigurnost u rasuđivanju, ako je dovoljno poštena da to prizna... Ne, Mederic, o ženi ne smijete suditi sa stanovišta muškarca, a najmanje onda ako u životu mora obavljati njegove dužnosti.

- Slažem se - reče Merry Rools - ali ćete mi oprostiti što u ovome slučaju mislim malo i na sebe. Ljubim vas, i to već godinama, a vi ste mi nedostižni. Jest, činio sam pogreške nastojeći da vas zadobijem, no jedini mi je cilj bio da vas usrećim. Otkako čekam, vi s vremena na vrijeme unosite malo svjetla u moju noć, a ja mu strastveno i pun nade polazim u susret. Kad već pomislim da sam mu se približio, to svjetlo naglo oslabi... gotovo se ugasi. Kunem vam se, Marijo, da ste mi za vrijeme onog nedavnog primanja u vašem domu gotovo formalno dali obećanje da ćete se udati za mene, a evo, sada smo dalje od toga nego ikada ranije. Bio sam uvjeren da sam konačno uspio, a više se ne radi ni o odlaganju nego želite otići od mene...

- Rastanak će biti kratak, Mederic: šest mjeseci, najviše osam Ta čuli ste da je vitez rekao kako kralj ozbiljno računa s Dyelom de Clermontom. Dvije stvari moram saznati: hoće li Vaudroques jednoga dana zaista doploviti i preuzeti dužnost guvernera i je li Dyel de Clermont, ako kraljevom voljom umjesto njega zauzme taj položaj, kadar naškoditi interesima moga malog Ja- cquesa. Ja moram braniti nasljedstvo svoga sina. Osim toga, prijatelju, rekla sam vam kako mi je potrebna promjena zraka. Jadni moj otac, umro je ne dobivši nikakvih vijesti o meni. Tako, u Francuskoj više nemam nikoga od obitelji, a moje zdravlje...

Duboko rastužen, Merry Rools joj upadne u riječ:- Znam, Marijo, da ćete pronaći stotine opravdanih razloga kako biste mi dokazali da vas ne

smijem zadržavati. U pravu ste kad se radi o vašem zdravlju i kad Jacquesu nastojite osigurati nasljedstvo. U pravu ste i kad želite saznati kraljeve namjere, no da li ste mislili i na vlastiti položaj? Čim otputujete, na mene će ovdje odmah početi vršiti pritisak.

- Tko? - osorno upita Marija.- Ne znam - stade se izvlačiti Rools. - Ima toliko ambicioznih avanturista i siguran sam da će

rovariti. Ako se brzo ne vratite, uvjeren sam da će me i pred vama pokušati ocrniti navodeći kako vam svojom lošom upravom samo škodim... Nakon vašeg povratka bit ćemo neprijatelji iako ste se mogli uvjeriti da sam vam odan i da vam dajem savjete samo onda kad je neophodno potrebno zaštititi vaše interese.

- Razumijem, ali vama nitko ne može naškoditi, Mederic. Zar vam ne ukazujem neograničeno povjerenje time što vam povjeravam maloga Jacquesa?

- Svakako! No što ako on oboli ili nesretnim slučajem nastrada, usprkos mojoj brizi? Zar ljudi neće reći da sam ja kriv? A što ćete i sama pomisliti? Vaše ojađeno majčino srce nikada mi ne bi oprostilo...

- Umirite se - živne malo Marija. - Zašto gledate sve tako crno? Jacquesovo zdravlje ničim nije ugroženo, a zašto bi mu se dogodila i neka nesreća? Opet vam kažem, u vas imam potpuno povjerenje.

Videći da je major duboko rastužen, ona ušuti i nježno ga uhvati za ruke pa neočekivano izjavi:

- Mederic, znam koliko me ljubite i što želite. Uvijek sam vas molila da se strpite i odlagala konačni pritisak, pa nije čudo da se na mene ljutite... Mogu vam reći samo jedno: odlučila sam da pođem, u Francusku, ali ću se vratiti. Kad saznam što je odlučio kralj, znat ću i što mi je raditi. Dođe li ovamo Vaudroques, ja ću se povući i samo izdaleka nadzirati njegovu upravu. Stigne li umjesto njega Dyel de Clermont i pokaže li se pošten, a svi tvrde da jest, onda ni to neće biti potrebno...

- Pa što ćete onda? - upita Rools sa zebnjom u srcu.- Ma što se dogodilo, moći ću najzad odahnuti u miru i misliti na vlastitu sreću... Tada ću

pripasti vama, Mederic, dajem vam časnu riječ.Merry Rools naglo ustane i baci joj se pred noge uzviknuvši:- Je li to istina, Marijo? Dajete mi riječ?- Od srca i neopozivo...On prigne glavu i uze joj ljubiti ruke. Najzad! U tvrdila je rok i postavila uvjete koji to

zapravo i nisu. Pristaje da bude njegova. Suze mu navru na oči. Marija oslobodi jednu svoju ruku i nježno ga pogladi po kosi čudeći se s kolikom upornošću i strastvenošću jedan muškarac može ljubiti ženu. U njegovoj silnoj želji da je zadobije, ništa Mederica nije moglo da odbije, čak ni prijetnja i izdajstvo. Molio ju je za oproštenje i kao dijete bacio joj se pred noge.

Kad najzad ustane, s lica mu začas nesta onog izraza blaženstva i on upita:- A što ako ni Vaudroques ni Dyel de Clermont ne dođu u obzir? Možda njegovo veličanstvo

odluči da vi zadržite upravu nad Martiniqueom. Što ćete uraditi u tome slučaju?Ona ljupko odmahne glavom i odvrati:- Dala sam vam riječ i nikada je neću povući. Čim u Francuskoj izgladim sporove koji mi

zadaju brige, vratit ću se i udati za vas, Mederic. Ništa me drugo ne pitajte...- Hvala - reče on glasom promuklim od uzbuđenja. - Hvala, draga moja Marijo... Ljubim vas

ludo i svakim danom više. Teško će mi pasti vaš odlazak, ali, ako treba da on bude uvod u moju sreću, neka do njega dođe već i sutra...

Odjednom zastane i podigne glavu jer se u blizini smočnice začuje neka prigušena buka.- Netko nas prisluškuje - reče on poluglasno.- Ne bojte se - umiri ga Marija. - To Julija pomaže Cephysi u pripremanju jela. One se na nas i

ne osvrću...- Trebalo bi - nastavi on - da za taj put osigurate što bolje uvjete. Poznato mi je da se i otac

Du Tertre sprema u Francusku. Zašto ne biste putovali zajedno?- To svakako - reče Marija - već i zbog toga što je on izvrstan ispovjednik. Uostalom, bit će sa

mnom i Louisa.- Louisa?... A što će biti s njenom udajom za viteza?- Vitez će počekati - odlučno izjavi Marija. - Vjenčat će se na povratku. Na brodu će mi netko

morati paziti na kćeri.Merry Rools ustane zamišljajući kakav bi još prigovor mogao uputiti Mariji. Usprkos radosti

što će mu uskoro postati ženom, neki ga je čudni predosjećaj navodio da spriječi to putovanje od kojega je, kako reče Marija, zavisila njegova sreća. Kako ništa drugo ne nađe, zadovolji se pitanjem:

- Možete li mi bar obećati da ćete biti zaista oprezni? Ne zaboravite da ste mi sve na svijetu i da bez vas ne bih mogao živjeti. Nipošto ne bih htio da vas izgubim.

- Ne brinite, čuvat ću se - reče ona sa smiješkom - i neprestano ću misliti na vas. Osim toga, pismeno ću vas izvještavati o svakoj sitnici...

Pravo još i ne dovrši svoju misao, kadli se pojave najprije Louisa de Francillon a zatim i vitez de Villers. Na Louisinom licu mogla se pročitati ravnodušnost; u njenim očima nije bilo onog sjaja kojim one uvijek živnu čim zaljubljena djevojka makar i na trenutak ostane nasamo sa svojim mladićem. Mariju to nimalo ne zabrine jer je znala koliko joj je rođakinja mlitava i zatvorena. Louisa je mogla proživljavati najuzbudljivije trenutke, osjećati se savršeno sretnom a da to ničim ne oda.

Međutim, kad generalica i major pogledaše viteza, odmah im po izrazu njegova lica postade jasno da su se malo prenaglili kad su brak između Louise i Villersa uzeli za gotovu stvar. Doduše, moglo se računati s malom, beznačajnom svađom koja često izbije između mladića i djevojke pa prođe kao ljetna oluja. Upravo na to pomisli Merry Rools kada uzvikne:

- Ah, evo naših grličica! Onda, viteže? Kakav su dojam ostavili na vas zgrada i vrt? Hoće li vam moći poslužiti kao putokaz kad budete gradili svoj dvorac?

- Svakako - reče Villers. - Moram priznati da sam još uvijek malo u nedoumici, ali sve što sam ovdje vidio mnogo će mi koristiti...

Izgovarajući riječ: nedoumica, značajno je pogledao Louisu, što Medericovu iskusnom oku nije promaklo.

Major se usiljeno nasmiješi i reče:- U to sam bio uvjeren. Ne zaboravite, Villerse, da se svatko snalazi kako umije. Znajte i to da

uspjeh u životu prati i poneko razočaranje i da ono do čega najteže dolazimo, postaje zato najljepše i najtrajnije.

- Neću to zaboraviti - suho odvrati Villers, pa reče obraćajući se generalici:- Gospođo, molim vas da mi oprostite što sam vas nenajavljen uznemirio svojom posjetom.

Zahvaljujem vam na srdačnom prijemu, vrijeme je da se vratim u Morne-Rouge.- Zar već odlazite? - začudi se Merry Rools. - Onda ćemo krenuti zajedno... Julijo!Ova je iz prikrajka pažljivo pratila njihov razgovor i dotrčala istoga časa.- Recite da nam izvedu konje - naredi major. - Potrčite, djevojko, jer se vitezu jako žuri!I protiv svoje volje Merry Rools se brzo oprosti s domaćicom. Žurilo mu se da sazna što je

zapravo toliko oneraspoložilo Villersa. Slušao je vrlo pažljivo svaku riječ što ju je na rastanku uputio Louisi de Francillon a zatim pratio i njenu reakciju. Međutim, mladić ničim nije odao što se među njima dogodilo.

Kad se nađoše u sedlu, Mederic još jednom pozdravi svoje domaćine mahanjem ruke, a vitez se i ne okrene nego namrgođen potjera konja. Čim skrenuše za okuku ceste, sigurni da ih iz dvorca više ne mogu vidjeti, Rools navali s pitanjem:

- Što se dogodilo? Vidio sam kako ste ozareni radošću izašli s Louisom iz salona, a vratili se potišteni kao s nekog sprovoda.

- Možda je to zaista bio sprovod - odvrati Villers - sahrana jedne zamisli čijem sam se ostvarenju, Bog mi je svjedok, nadao i veselio iz dvaju razloga.

- O čemu se radi? Budite jasniji, do đavola!- Poznata vam je moja namjera da se srodim s obitelji du Parquet, a brak s Louisom bio je za

to idealna prilika. Iako po prirodi malo suzdržljiva, moram reći da mi je već za našega prvog razgovora ulila nadu. Moram otvoreno reći da mi se i dopala.

- Ako je tako, ja zaista ne vidim razloga zašto da ne budete sretni!- Ah, rođače! Kako da ne vidite kad ste pogodili da nešto nije u redu i stali me ispitivati...

Kažem vam, nakon današnjeg sastanka s njom možda su zauvijek sahranjeni svi moji planovi i iluzije.

- Slušajte! - uzvikne Rools. - Budite malo određeniji, inače neću shvatiti ništa. Govorite iskreno i bez uvijanja, prijatelju, isto onako kao što ste generalici iznijeli svoje mišljenje o meni!

- Je li to prigovor? Tako, dakle! Generalica vam je prenijela moje riječi, to jest, da niste dovoljno odlučni? Pa to sam vam rekao u lice. Zar je onda kleveta?

- Mogli ste baš i prešutjeti ili izreći obazrivije. Ja vas ne ocrnjujem pred Louisom i Marijom, nego naprotiv zagovaram. Sa mnom biste morali voditi pošteniju igru... Recite mi konačno što ne valja između vas i Louise?

- E, pa čujte! One večeri mislio sam da je za mene stvar dobro krenula. Ta mi se djevojka bacila u zagrljaj i uzvraćala poljupce. Imao sam dojam da se predaje, čak sam i požalio što ne pokazuje malo više suzdržljivosti i stida. Danas se pak prenemagala i neprestano opirala: »Ne dirajte me!« »Pustite me!« »Ne prilazite mi!« Pokušao sam je obujmiti oko pasa, ali me odgurnula. Htio sam joj poljubiti vrat i kosu, kao i onomad, ali je povikala: »Ostavite me ih ću zvati u pomoć!« Uzalud sam nastojao da je urazumim i otkrijem što namjerava, šutjela je kao riba... Ne znam više što da mislim... Na ovaj način nije iz nje moguće izvući ni riječi objašnjenja...

- Trebat će da o tome porazgovorim s Marijom - reće Rools. - Krivo činite, barem za sada, što se nepotrebno izjedate. Kad se idući put nađete s Louisom, vidjet ćete da će vam prva pohrliti u susret... Zar zbilja ne poznajete žene? Što više navaljujete, sve se više povlače i uzmiču, ali, ako se pravite da ih ne primjećujete, vješaju vam se o vrat... Mene, priznajem, mnogo više zabrinjava Uhorezac nego razvoj vaših odnosa s Louisom de Francillon.

4.

SKROVIŠTE KAPETANA LE FORTA

Yves Le Fort se bez žurbe zaputi k svome konju prateći pogledom silhuetu kapetana La Chapellea, pokretnu sjenu koja se polako gubila u mraku. Jahač najzad zamakne za živice, a nema sumnje da je čekao baš taj trenutak pa da konja potjera u galopu, što Yves po topotu odmah zaključi.

Razmislivši malo, vrati se gotovo ugasloj vatri pa je stade gaziti nogama. Dobro je znao da je takva predostrožnost uzaludna jer prođu li tuda njegovi progonitelji odmah će po ugarcima i još toploj zemlji zaključiti da je netko tu malo ranije palio vatru. Međutim, daleko je opasnije bilo da iznenadni vjetar ne raspali pod pepelom varnice jer bi se tada ponovo rasplamsana vatra vidjela iz velike daljine.

Nakon toga uhvati konja za uzdu i uzjaše.U početku krene korakom, vjerojatno prepuštajući konju da sam odabere put. Životinja se

zaputi u pravcu Saint-Pierrea a Yves uze razmišljati kako da izvede i na koji način da završi tu šetnju.

Kad se najzad ukazaše bedemi tvrđave, on se zaustavi i provjeri svoje pištolje držeći ih stalno nadohvat ruke.

Međutim, umjesto da se zaputi prema staroj citadeli, on naglo skrene ulijevo i tako snažno podbode konja da ovaj bolno zarže.

Nebo je sada bilo osuto zvijezdama i po njemu se razlila kao zlato žuta mjesečina. Kamenita cesta što vodiu Gorski dvorac, obrubljena kanom i gigantskim papratima, činila se bijela kao potok među tamnim obalama.

U bližoj i daljoj okolici dozivali su se pijetli, prevareni kao dan jasnim nebom. Jedino je njihovo kukurijekanje narušavalo duboku noćnu tišinu.

Na pomolu dvorca Yves uspori kretanje.

Nikada dotad nije bio toliko uzbuđen. Koliko li je puta i u kakvim sve prilikama prolazio tom cestom! Sjeti se svoje posjete Mariji koja je u ono vrijeme službeno još bila gospođa de Saint-Andre i brižljivo krila svoju potajnu udaju za Jacquesa du Parqueta, tada još zatvorenika guvernera de Poincyja. Neobičan je bio njihov susret: on je došao da je upozori na spletke Beauforta i njegovih pomagača, a ona mu je pokazala vrata... Nedugo zatim sama je po njega poslala Juliju.

Eh, Julija! On se zaustavi da malo osmotri mjesto na kojem ju je prisilio da stane izgovarajući se da joj konj šepa. Tada ju je skinuo sa sedla, odvukao u cestar i povalio hitro kao iskusni husar.

Kao da i sada vidi sebe kako uživa u lakoj pobjedi, a žrtva i nije željela drugo nego da što prije bude savladana,

Dakako, Le Fort nije bio tako naivan da pomisli kako je on jedini kojemu je Julija dopustila da je odvuče u čestar. Znao je da je bije glas djevojke nesposobne da se odupre i najmanjem prohtjevu svoje razigrane puti, ali je također mogao sebi reći da mu je poklonila i ono najvrednije: svoju ljubav.

S mjesta na kojemu se nalazio nije još mogao vidjeti obrise dvorca u kojemu su vjerojatno već svi spavali.

Na trenutak se upita što ga zapravo vodi onamo. Kakve koristi može biti od takva pohoda? Nije li to i suviše smion pothvat koji bi ga mogao stajati slobode? Kakve li nesmotrenosti! Ako bude uhvaćen, tko će ga naslijediti? Tko će onda izvršiti ono što je sebi stavio u zadatak?

Zar ne bi bilo bolje da skrene s puta pa da na granici Capesterre potraži neku pećinu ili ma kakvo skriveno mjesto gdje bi u sigurnosti mogao provesti noć?

Osjeti tada kako ga ništa na svijetu ne bi moglo odvratiti da posjeti dvorac, makar na ulazu natrapao na cijelu četu pandura.

Koljenom podbode konja i ovaj ponovo krene.Zaustavi se tek na zaokretu ceste odakle su se dobro vidjela gvozdena ulazna vrata i još

jednom razmisli. Ako je u dvorcu postavljena straža, a to je lako moguće, morat će sebi osigurati uzmak.

Yves sjaše, iz bisaga izvadi pištolje i zatakne ih za pojas, a zatim povede konja u guštaru i priveže ga na mjestu gdje ga nitko nije mogao opaziti. Dok ga je tapšao po vratu, sablja mu je neugodno zveckala i on je ljutito pridrži željeznom kukom na svojoj ruci.

Oprezno priđe ulazu ne naišavši ni na stražara ni na ikojeg roba crnca. Dvorac je bio u potpunom mraku.

Okom odmjeri visinu vrata i prosudi da će se prilično lako moći prebaciti preko jer na vrhu nije bilo oštrih zaštitnih šiljaka. Položi dakle nogu na kvaku, lijevom se rukom uhvati za prečagu iznad glave a onda se zamahom popne te kukom na desnoj ruci dohvati gornji rub. Nakon malog predaha ponovi iste pokrete i začas se nađe s druge strane, u dvorištu imanja.

Poznavao je svaki kutak u dvorcu, zato krene prema ogradi od kamenih stupića s koje se pružao pogled na zaljev a onda je obiđe i stigne točno pod prozor Julijine sobe. Kako je često svraćao k njoj, poznavao je izvrsno raspored svih odaja.

Od samog pogleda na njen prozor, srce mu ludo zaigra. Očito bi se manje uzbuđivao da se iznenada suočio s grupom svojih progonitelja, jer bi u tom slučaju otvorio na njih vatru ili navalio mačem. Ovako, međutim, stalno je mislio na nju, osjećao njenu blizinu, zamišljao kako spava u krevetu i ne sluteći da je on tu i da joj sprema iznenađenje.

Nije razbijao glavu time kakvo će zaprepaštenje u njoj izazvati jer je bio ponesen jedino željom da se nađe s njom makar i na nekoliko trenutaka.

Podesi glas tako da ga samo djevojka može čuti, a znao je da, s obzirom na tropsku sparinu, njeni prozori moraju biti širom otvoreni te zovne:

- Julijo! Julijo!Počeka neko vrijeme, ali se nitko ne odazva.Da možda nije preselila u drugu sobu? Zar je moguće da spava tako dubokim snom?

Yves se malo odmakne i primijeti da je prozor otvoren, ali i za njegov krupni stas previsok da bi se mogao popeti.

Već se pomalo počeo i uzrujavati. Ta nije došao tamo izlažući se velikim opasnostima zato da na samom cilju doživi neuspjeh.

- Hiljadu mu bogova! - izmakne mu se psovka.- Julijo! Julijo! Zar spavaš, do vraga!Ovaj put začuje se u sobi komešanje, znak da je ipak netko u njoj. No da li je to baš sobarica?

Za svaki slučaj udvostruči oprez. Do uha mu dopre buka srušene stolice.Najzad se s prozora javi jedan glas:- Tko je?Smjesta je prepozna. Nešto golemo i divno ispuni gusarevo otvrdlo srce i prekine mu dah.- Julijo - promuca - to sam... ja.- Tko ja? Što hoćete u ovako kasni sat? Kako ste ušli? Kakav je to način?Yves se iznenada sjeti u kolikoj je mjeri unakažen. Čak i oni koji su ga izvrsno poznavali nisu

mogli priznati da izgledom svoga lica podsjeća na čuvenog kapetana.- Jedan vaš prijatelj - odgovori on neodređeno.- Moram odmah s vama razgovarati, Julijo.- Zar ne vodite o tome računa da je sada noć? Je li ovo sat da se ljudi dižu iz kreveta?- Znam da je kasno, ali ono što vam imam reći vrlo je hitno, a danju nikako nemam prilike da

se s vama nađem.- Odlazite, inače ću vikati pa ćete onda vidjeti!- Ah, bogamu! - ljutito opsuje Le Fort - još uvijek ste tvrdoglavi kao mazga. Ta kažem vam,

Julijo, da sam prijatelj i da svakako moram da vas vidim.- Recite mi svoje ime.- Ne biste mi vjerovali, nego... evo što ćemo: budući da je prozor za mene previsok, spustite

mi stolac pa ću se preko njega popeti u vašu sobu.- Ni za živu glavu! Za koga me držite? Napola sam gola!- Do vraga, valjda znam kako izgleda žensko tijelo!- Tim bolje! Laku noć!- Ah, Julijo - uzvikne Yves teško obuzdavajući bijes - nemojte me nepotrebno ljutiti! Kad

netko prevrši mjeru, ja više ne odgovaram za svoje postupke. Hajde poslušajte i dodajte mi stolac, očekuje vas najugodnije iznenađenje u vašem životu. Prevalio sam stotine milja po moru i kopnu samo zato da vas vidim, zar mislite da ću otići neobavljena posla?

- Slušajte - odgovori sobarica - zaista ste drski. Nastavite li govoriti tako glasno, probudit će se generalica, a onda ćete naprtiti sebi na vrat i njene robove crnce. Ne možete reći da vas nisam upozorila. A sada, idem u krevet. Zbogom!

- Samo trenutak... - reče on. - Ja sam prijatelj kapetana Le Forta. Strijela božja, valjda vam je poznato to ime?

- Da niste možda La Chapelle?- Najzad!- Zašto onda niste odmah rekli svoje ime? Ali, bili vi La Chapelle ili ne, nema nikakva razloga

da vas pustim u svoju sobu. Odlazite ili ću vikati!- Obješenjakinjo! - uzvikne Yves. - Platit ćeš mi to! Dakle odbijate da me saslušate, a

donosim vam važne vijesti. Vidjet ćemo da li ćete se tako prenemagati kad ovamo stignu Englezi!

Julija se lecne.- Kažete, Englezi? Nemam ja s njima nikakva posla, baš kao ni s vama!- Možda i imate. Hajde, proturite mi taj stolac pa da vam sve objasnim.Julija ne odgovori. Vidjelo se da se u njoj bore strah i znatiželja, ali zaključi da je neznanac

ipak vrlo hrabar kad se usuđuje doći u dvorac, njoj pod prozor. Ipak mora da je neobično

važno to što joj ima saopćiti. Osim toga, tvrdi da je Le Fortov prijatelj. Znala je da nije La Chapelle jer bi mu prepoznala glas.

Konačno se ipak odluči i reče:- Pripazite, dodat ću vam stolicu.Le Fort pruži lijevu ruku i čvrsto uhvati stolac, a onda se spretno uzvere. Julija ustukne.

Silno se uplaši kad se na kamenom rubu prozora pojavi gusareva kuka, zatim njegova lijeva ruka sa snažnim lopatastim prstima, kadrim da zdrobe i kokosov orah. Najzad ugleda i šešir s perima, ali ne razabra lice. Doduše, ono je bilo u sjeni, no Yves se osim toga tako ogrnuo plaštom da mu se vidi samo dio čela i ono jedino oko. Konačno se koljenom podupre o prag i kao od šale uskoči u sobu.

Tek tada Julija shvati koliko je bila neoprezna. Krupna muškarčeva pojava u mraku i nije mogla doli da izazove strah. Odjednom se sjeti svega što se u posljednje vrijeme govorilo o Uhorescu. Možda je to on?

- Ne prilazite mi! - vikne ona dršćući. - Ostanite tamo gdje jeste... Recite brzo što želite i odlazite!... Netko bi mogao naići...

Yves je stade promatrati lagano odmahujući glavom pa će nježno:- Dobra večer, mala moja Julijo. Prepali ste se, eh! Razumijem vas, ali tako mi Boga, nisam

došao da vam učinim nažao... naprotiv. Sjednite!Usprkos Yvesovim nastojanjima da je umiri, ona uzmakne prema vratima.- Slatka glupa ženčice! - reče on. - Kako si samo plašljiva!Ona se sjeti da joj je tako nekada tepao gusar i sva se strese.- Užasno vas se bojim - promuca ona. - Molim vas, ako mi zaista ne želite zlo, prestanite s

tom igrom...Yvcs šutke sjedne na rub kreveta, skine šešir i položi ga kraj sebe. Djevojka primijeti da mu

je glava ukoso ovijena maramom, vezanom u čvor.- Negdje moraš imati svijeću - reče on. - Upali je, molim te. Gdje je kresivo?- Na stolu, zajedno sa svijećom.Pipkajući on nađe kresivo, ali nikako da izmami plamen. Na trenutak zastane i napomene:- Možda je ludo što sam došao, a ipak, mislim da me nikakva sila ne bi u tome bila spriječila.Još jednom bezuspješno kresne ognjilom i nastavi ozbiljnim glasom:- Oprosti mi što sam te prepao, Julijo... Ne znam što me natjeralo da dođem ovamo, ali nisam

mogao odoljeti... Dakako, krivo sam postupio... nema sumnje. Trebalo je da ostanem skriven, nepoznat. Bio bih ti ostao u lijepoj uspomeni... Ali, zaboga, nisam za to imao snage. Sad, šta je tu je. Više se ništa ne da izmijeniti...

Ponovo dohvati kresivo i najzad mu uspije upaliti svijeću. Stijenj na njoj zapucketa a onda u sobi zatitra plavičasto svjetlo, slabo kao krijesnica u noći.

- Priđi bez straha, djevojko. Neću te pojesti, osim možda poljupcima.Videći da se ona ne miče nego da i dalje stoji kao skamenjena u kutu, on joj se primakne i

uhvati je za ruku. Učini to obazrivo, ali odlučno i prisili je da se približi svijeći čiji je plamen postajao sve veći.

Zadivi ga njeno ljepuškasto lice, fini nosić, poput breskve svježa put i oči koje su ga sa strahom promatrale, kao da žele dokučiti što namjerava.

On se nasmiješi, što ona zaključi po sjaju njegova plavog oka i sitnih bora oko usana. Iznenada povuče svoju ruku pa uzvikne hvatajući se za srce:

- Blažena Djevice! Smiluj mi se!- Da sam k tebi došao sa zlim namjerama, ne bih gubio vrijeme i samo te gledao - reče Yves

nježno. - Zar nije tako?Imala je utisak kao da se sva rasplinjuje, kao da joj je u glavi ogromna praznina. Toliko se

činilo nestvarnim ono što se nametalo njenim očima da joj i dah zastane. Nije li sve to samo tlapnja?

Najzad promuca, više za sebe:

- Nemoguće.- Što je nemoguće? - upita Le Fort iznenada obuzet silnom nadom. Ponovo je uhvati za

mišicu, istovremeno odlučno i molećivo:- Hajde reci, preklinjem te! Što držiš nemogućim?- Yves je poginuo... to je sigurno! Kako je onda moguće da...Silna radost ispuni Le Forta i on duboko uzdahne. Više nije bilo sumnje. Shvatio je da ga je

Julija prepoznala. Najprije Baillardel, a sad eto i ona. Njih dvoje su ga najviše voljeli, uvijek u njega imali povjerenja, te se nisu pokolebali kad su ga ugledali.

- Sve je moguće, Julijo - reče on - a dokaz je to što sam ovdje!Ona se rukama uhvati za glavu, ali joj se pred očima zamagli pa se sruši na krevet kličući:- Oh, Yves, da li ja ovo sanjam? Ne usuđujem se vjerovati u toliku sreću. Ako si zaista ti, reci

mi nešto, zagrli me!On sjedne pokraj nje i primijeti da plače. Tijelo su joj potresali sitni trzaji. Nije bilo potrebe

za razgovorom. Julijino držanje najbolje je svjedočilo kako ga neizmjerno ljubi. Saznanje da je u njoj izazvao tako snažan osjećaj ispuni ga silnim ponosom.

Pa ipak, nakon kraćeg razmišljanja dođe do zaključka kako je nije dostojan. Jest, kao i Baillardelu, bilo joj je dovoljno da mu čuje glas i uhvati blijesak njegova plavog oka, a ostalo je vjerojatno učinilo srce. No lice mu još nije vidjela, pa on s pravom zaključi da će se grdno razočarati kad opazi koliko je ono nagrđeno.

- Pred tobom je, Julijo, kapetan Le Fort - prozbori on tiho. - Već sam ti rekao kako me ništa na svijetu nije večeras moglo spriječiti da dođem k tebi. Moji se osjećaji nisu izmijenili i još si mi uvijek draža od života. Jedino što stoji iznad moje ljubavi jest osjećaj dužnosti i vjernost generalici i njenoj obitelji.

Julija mu se baci u naručje i rukom ga ogrli oko vrata. On osjeti njen vreli dah, čvrstinu njenih grudi, pa i sam uze milovati podatne obline njenog mladog tijela, pitajući se s uzdahom hoće li smoći hrabrosti da joj kaže cijelu istinu.

- Yves, ljubavi moja - prošapće ona. - Jedino ja nisam htjela vjerovati da si poginuo... Međutim, toliki su ljudi iznosili gotovo nepobitna svjedočanstva da su u meni ubili svaku nadu. A ja, luda, nisam htjela da te vidim ni dopustim ti da uđeš!

On je tješeći nježno potapše po leđima i reče:- Nemoj tako, Julijo. Ja nemam nikakva prava da te i dalje obmanjujem. Treba da znaš cijelu

istinu.- Kakvu istinu, Yves? Za mene je važno jedino to da si živ i zdrav, i da si pokraj mene.- Ima i druga istina, a ta je bolna. Kad je saznaš, prestat ćeš me voljeti, čak se nećeš usuditi ni

da me pogledaš... Zar još uvijek ne shvaćaš?- Ništa mi nije važno osim tvoje prisutnosti.On s naporom proguta slinu pa privuče Juliju k sebi i reče:- Ratna sreća nije ponekad naklonjena ni onim najhrabrijima.- Čudna mi čuda! Znam: natrapao si na Engleze, oni su taj put bili jači i potopili ti brod. Što

me briga kad sam te opet našla, a bila uvjerena da si mrtav... Yves, dragi moj Yves, jedino je to važno. Od sada zauvijek pripadamo jedno drugom i više se ne smijemo rastajati...

- Dopusti da ti objasnim.- Pred nama je život, bit će dosta prilike za povjerljive razgovore. Sada hoću da uživam u

tvojoj prisutnosti... Radije mi još jednom reci da ne sanjam, da je sve ovo zaista istina.- Jest, sve je istina, ali... treba da me saslušaš, i to odmah, jer kasnije možda više neću imati

hrabrosti da govorim. Bolje je da odmah sada sve čuješ jer kad budeš vidjela kako izgledam, vjerojatno ću ja biti nesretniji od tebe...

- Ne razumijem, Yves.- Već sam ti rekao da mi je ratna sreća posljednji put bila nesklona. Od eksplozije baruta

zapalili su se na brodu jarboli, oplata, jedra... jednom riječju sve... i ja sam dopao teških rana...Ona se sjeti željezne kuke na njegovoj ruci kad se uzverao na njen prozor pa reče:

- Znam, vidjela sam... Ostao si bez desne šake...- Oh, ta šaka i nije bogzna što. Dao sam izraditi kuku koja mi izvrsno zamjenjuje prste, a

kako podjednako uspješno rukujem mačem i lijevom rukom, ništa time nisam izgubio... Nego, nije to sve.

On je malo odmakne od sebe i naglo ustane. Od silnog uzbuđenja stisne onu zdravu šaku tako snažno da mu se nokti zariju u dlan. Učini nekoliko koraka po sobi, zatim se vrati k Juliji pa iznenada vikne:

- Zar se još nisi dosjetila da sam sav nagrđen? Morala si primijetiti kako skrivam lice da se ne vidi spaljena koža i iskopano oko, sve iz straha da u tebi ne izazovem jezu. Znam da ćeš mi s odvratnošću okrenuti leđa, bio sam toga i prije svjestan, a ipak sam došao. Na Saint-Christopheu nitko me nije prepoznao, a tko god mi se zagleda u lice, užasne se i okrene glavu. Eto, htio sam da sve to znaš.

Julija je sjedila kao skamenjena i šutjela. Yves to krivo protumači pa nastavi s izvjesnom gorčinom u glasu:

- Vidiš da si se prerano oduševila. Yves je živ, ali to više nije on... Bilo kako bilo, ovo suočenje sa stvarnosti nije se dalo izbjeći.

Djevojka ga uopće nije slušala jer je slijedila svoju vlastitu misao. Sjetila se svega o čemu se posljednjih dana razgovaralo u Gorskom dvorcu. Padnu joj na pamet posjete Merry Roolsa, Bourguetovo stradanje i Roselleova nezgoda koju je ispričao vitez de Villers, pa strogo reče Yvesu:

- Znači, taj Uhorezac si u stvari ti?!Preplašena posljedicama što ih takav zaključak nameće, odmah uzvikne:- Onda moraš odmah pobjeći, čuješ li? Major je u potragu za tobom uputio stotinjak vojnika.

Pretražit će čitav otok pa ako te uhvate, sigurno će te objesiti.- Čekaj, Julijo! To je nešto sasvim drugo... Zar nisi čula što sam ti rekao?- Ne želim da te opet izgubim. Odviše sam pretrpjela. Ne, zaboga!- Prestat ćeš zbog mene trpjeti jer me više nećeš ljubiti! Budeš li prisiljena da me stalno

gledaš, život će ti postati prava mora.- Radije ga s tobom prihvaćam kao moru, nego bez tebe kao divan san, Yves. Što me se tiče

da si sakat i ružan! Ja u tebi volim muževnost i dobrotu srca... Ti to ne možeš razumjeti, je li?- Iz tebe govori milosrđe, Julija, i ja sam ti zahvalan. Međutim, nemam prava da u ovakvu

stanju neprestano budem pred tvojim očima. Sada si ponesena radošću što me opet vidiš, ali sutra ćeš u Saint-Pierreu ili negdje drugdje upoznati svu silu lijepih i dobro odgojenih mladića. Usporedba će ti se nametnuti sama od sebe pa ćeš požaliti što si se vezala za me, i to iz velikodušnosti i sažaljenja.

- Ne vjerujem u to, Yves. Ne, nikako ne vjerujem - odlučno reče ona. - Neprestano ispitujem samu sebe i evo što sam otkrila. Kad mi je La Chapelle saopćio da si mrtav, dugo mi je pričao o tebi. Pa i kasnije, često te spominjao u našim razgovorima... Slušala sam ga s užitkom, ali... on mi se i udvarao.

- Mogu zamisliti. Ima čovo ukusa, kao uostalom svi mi borci na Karibima.- Ne smiješ mu zamjeriti.- Zašto bih mu zamjerio? Bio je uvjeren da sam poginuo a među gusarima ionako vrijedi

pravilo: što pripada jednome, pripada svima... Nego, nastavi s onim što si mi htjela reći.- U redu, Yves. Priznajem da sam prihvatila njegovo udvaranje, čak u njemu i uživala...

Zašto? Oh, ne zato što je bio lijep: užasno je nezgrapan i nimalo tankoćutan. Privlačio me nekim svojim posebnim značajkama zbog kojih si mi ti i bio toliko drag, te mi se činilo da u njemu gledam tebe... Da sam mu se podala, a priznajem da je pravo čudo što se to nije dogodilo, bila bih to učinila zato što te bezgranično volim i što sam u drugome zapravo tražila tebe...

- Zaista sam dirnut tvojom iskrenošću - reče Yves - i zbog nje si mi bila toliko draga. Ipak, ne prenagljuj se, molim te, dok ne...

Umjesto da završi započetu misao, on naglo odgrne plašt, skine s glave povez pa podigne svijeću u visini čela kako bi ga mogla vidjeti u svoj njegovoj ružnoći. Julija i nehotice ustukne hvatajući se rukama oko srca.

Le Fort odloži svijećnjak, na brzinu namjesti povoj i reče:- Eto, sada znaš...Shvativši da više nema smisla ostati i dalje u sobi, on se opet ogrne plaštom i zaputi ka

prozoru. Nije imao ni toliko hrabrosti da pozdravi djevojku koja je kao prikovana stajala na mjestu.

Već je bio prekoračio prozor kad Julija jurne prema njemu vičući:- Ne, Yves! Ne odlazi! Zar me nisi razumio? Što, zaboga, da uradim kako bih te razuvjerila?Bacivši se pred njegove noge, stane ga preklinjati:- Volim te takva kakav jesi i uvijek ću te voljeti... Ostani, Yves, ostani!... Bez tebe ne bih mogla

živjeti!- Ni ja bez tebe - reče on - ali uza me život bi ti bio pravi pakao!- Nije važno, ako ga ja prihvaćam i volim.On se vrati u sobu, pomogne joj da ustane, pa je nježno uhvati za podbradak i navede da

podigne glavu. U njenim očima blistale su suze, spremne da svaki čas poteku.- Julijo, je li moguće? - prošapće on. - Sad je na meni red da se pitam je li moguća takva sreća

i jesam li je zaslužio.- U to ne sumnjaj, Yves, i prestani da sebe mučiš. Radije misli na mene. Zagrli me i poljubi...- O, hoću, hoću, Julijo! - uzvikne on stežući je tako snažno da joj ponestane daha.

5.

ZALJUBLJENICI NISU JEDINI NA SVIJETU

Nikada Julija nije gubila vrijeme proučavajući samu sebe, zato se sada začudi pitanjima koja su je stala zaokupljati. Trebalo je da doživi nesvakidašnje uzbuđenje kao što je iznenadan povratak voljenog Yvesa, kojega je držala mrtvim, pa da shvati kako ga nije ljubila zbog njegova lica. Uostalom, ono ni ranije nije bilo privlačno. Koliko li su mu puta predbacivali da s onako zgnječenim nosom i mrkim pogledom liči na razbojnika. Ne, nije se varala: da se kojim slučajem podala La Chapelleu, samo bi se pokorila nagonu da traži ono što ju je podsjećalo na njenog dragana.

Još se više čudila, poznajući svoju nestalnu i pohotljivu prirodu, kako joj se uz Yvesa samo jedno vrti po glavi: da potpuno pripadne njemu i nikome više. Neobičnom joj se učini i činjenica što osjeća užitak kad je stegnu njegove čvrste, na nježnost nenavikle ruke. Voljela je čak i bol koju bi znala osjetiti dok ju je divlje grlio, jer je tako postajala svjesna koliko je on nadmoćniji, a drugo i nije željela nego da mu postane ropkinjom.

A Yves je imao dojam da ga je ozarilo neko čudesno svjetlo. Sve je u njemu poigravalo od radosti i sreće. Doživio je, eto, ljubav, i to pravu. Jedno biće poneseno strašću nije se ni osvrtalo na njegov izgled dostojan sažaljenja. Nikako da shvati na koji je način djevojčina mašta stvorila od njega božanstvo ni zašto se, na vijest da je poginuo, počela stvarati legenda onjegovoj ličnosti i njegovim junačkim djelima. Uostalom, možda ni sama Julija, zbog svoje ganutljive i nagle ćudi, nije bila svjesna koliko je na nju utjecala kapetanova posmrtna slava. Bilo kako bilo, ona je od njega stvorila božanstvo, a ono se, eto, iznenada stvorilo pred njom... Ništa je se drugo nije ticalo. Nagrde na njegovu dragom licu primala je tako ravnodušno kao da se radi o borama što bi ih vrijeme u njega urezalo.

Čitava im noć protekne u zanosnom i ludom spajanju i razdvajanju njihovih tijela koja su kazivala više nego što bi riječima jedno drugome mogli saopćiti.

Tek kad se dogorjela svijeća sasvim ugasila, Le Fort primijeti da zora rudi.Pijetli koji i inače nisu prestajali pjevati, stadoše se glasiti još jače.On okrene glavu prema prozoru i ugleda nebo blistavo poput srebra.Julija se odjednom trgne i reče:- Yves! Ponesena svojom srećom mislila sam samo na sebe. No, što će biti s tobom ako te

progonitelji uhvate?- Ne boj se - odvrati on - neću im tek tako dopasti šaka... Konj mi je u neposrednoj blizini.- Idi, Yves i skloni se. Što misliš, gdje bi mogao biti u potpunoj sigurnosti?- Prepusti to meni.I zaista, ništa mu nije izgledalo nemoguće sada kad mu se tako čudesno nasmiješila sreća.

Ustane i sjedne na rub kreveta. Sve dotada nije sebi postavljao pitanje što da učini kad ode od Julije ni kako da osigura uzmak. Uostalom, odluku je donosio uvijek u posljednji čas, a k tome, bio je uvjeren da nigdje nije tako siguran kao u Gorskom dvorcu. Tko će se usuditi da ga tu traži ako nitko ne dade mig policiji ili je izravno ne pozove.

Julija mu priđe, umilno ga ogrli oko vrata i reče:- Yves, ne valja izazivati vraga... Opet ti kažem, neću da te izgubim. Bježi, skloni se negdje na

urođeničkom području, ondje te nitko neće tražiti.Le Fort se nakašlje, rukom prijeđe preko obraza pa odgovori:- Ovaj naš sastanak mora ostati u najvećoj tajnosti. Nitko ne smije ništa saznati dok ne

izvršim ono što sam sebi stavio u zadatak. Slušaj, Julijo: Englezi spremaju napad na Martinique. Uvjereni su da sam prešao na njihovu stranu i da ću utvrđenja na otoku onesposobiti za otpor. Oni se dakako varaju, a što je za njih još gore, ja imam popis njihovih agenata. Sve ih lično poznajem, ni jedan neće izmaći mojoj kazni. Poznato mi je i to da se ovamo vratio onaj zloglasni vitez de Villers i da je pretjeranim porezima već upropastio mnoge koloniste.

- Okani se tih poslova, Yves - uze moliti Julija.- Dosta smo oboje pretrpjeli zbog duge odvojenosti. Spremna sam da krenem s tobom.

Napustit ću gospodaricu i slijediti te ma i na kraj svijeta. Na Villersa ne napadaj... Nekad si na raspolaganju imao brodove i slijepo odane ljude. Ne zaboravi da si sada sam, a da Villersa podržava Merry Rools. Oni su jači od tebe jer raspolažu vojskom i oružjem. Možeš im zadavati udarce, ali će te prije ili kasnije uhvatiti, a onda je s našom srećom gotovo!

- Oprosti! Imam ja dva-tri prijatelja i to mi je dovoljno, vjeruj ti Le Fortu. Neću mirovati sve dotle dok se Englezi zauvijek ne okane ovoga otoka. Prirastao mi je srcu kao vlastiti posjed. Do đavola, zar nisam bio pouzdanik pokojnoga generala du Parqueta i njegova desna ruka? On ništa nije poduzimao a da se prije nije posavjetovao sa mnom... Borit ću se protiv njegovih neprijatelja kao onda dok je bio živ!

Julija uzdahne a onda iznenada položi ruku na Yvesov, kožnom navlakom zaštićen batrljak i reče.

- Nečega sam se sjetila. Kako mi to ranije nije palo na pamet?- O čemu je riječ?Ona se licem primakne njegovu uhu ne samo zato da je bolje čuje, jer je morala govoriti tiho,

nego i stoga da mu osjeti dah.- Poznato ti je tko je Louisa de Francillon. Znaš ii da joj se vitez de Villers ozbiljno udvara? U

Gorskom dvorcu predviđaju mogućnost njihova braka.- Nešto sam i ja dočuo - prizna Yves - pa što onda?- Prije nekoliko dana Louisa je primila pismenu poruku viteza de Maubraya.Yves se lecne.- Kako si to saznala?- Pismo sam našla kad sam joj namještala krevet... Ta jadna djevojka kao da uopće nema

mozga u glavi, kad je tako opasan dokaz strpala pod jastuk. Reginald joj poručuje kako će

uskoro stići kao apsolutni gospodar i nada se da se njeni osjećaji prema njemu nisu odonda izmijenili. Shvaćaš li?

- Je li to sve što je stajalo u pismu?- Da, gotovo sve. Od onoga dana Louisa neće više ni da čuje za Villersa, iako je jedne večeri

dopustila da je ljubi i sama mu uzvraćala poljupce. Živi kao u oblacima i misli jedino na svoga Škota.

- I nitko za to ne zna?- Nitko osim mene. Pokušala sam je ispipati, ali ta guska nije navikla na uvijen razgovor,

osim sa svojim obožavateljima.- Pa to je, Julijo, dragocjeno obavještenje! - izjavi Le Fort. - Znao sam da je pismo bilo

uručeno jednom Maubrayovom špijunu, ali mi nije bio poznat njegov sadržaj. Umalo zbog toga nisam ubio Bourgueta, ali sam se u nedoumici zadovoljio samo time da mu odrežem jedno uho.

- Yves! - upita ona prijekorno. - Čemu ta nastranost? Zašto ljudima režeš uši?- Ponajprije - objasni Yves - nije to nikakva nastranost nego svojevrsna kazna. Kad netko

ostane bez jednog uha, počinje razmišljati o svojim nedjelima. U čitavom svijetu preziru takvu ništariju. Na tu kaznu osuđuju se manji prestupnici kako bi oni koji s njima dođu u dodir znali s kim imaju posla.

- Oh, Bože! Koga sada namjeravaš kazniti?- Još ne znam. Reći ću ti samo ovo: ako vitez de Villers i major Merry Rools nastave da me i

dalje progone, ozbiljno ću se i njima pozabaviti. Iako po mome mišljenju za to još nije došao trenutak, neću oklijevati da im dadem na znanje kako su u poređenju s Yvesom Le Fortom nemoćna djeca.

- Tjeraš mi strah u kosti!- Oh! - reče Yves smijući se. - Tvoje su uši tako lijepe da bi ti ih jedino mogao malo gricnuti...Ona mu odvrati smiješkom i baci mu se u zagrljaj. Nakon poljupca koji potraja dugo, Yves se

prvi oslobodi i napomene:- Treba da me obavještavaš o svemu što se u dvorcu bude govorilo. Vrlo je važno. Pripazi na

poštu Louise de Francillon; ona je kadra da pokuša dostaviti vitezu de Maubrayu pismo, a njega bismo se svakako morali dokopati... Inače, što kaže generalica i poduzima li nešto?

- Baš je večeras - stade pričati Julija - stigao ovamo major Merry Rools. Čim je Villers izašao da malo prošeta s Louisom, njih dvoje su poveli razgovor a ja sam prisluškivala. Mislim da će se generalica udati za Merry Roolsa, barem mu je to obećala. Namjerava otputovati u Francusku, a brigu o malom Jacquesu prepustiti njemu, jer će sa sobom povesti svoje kćerke i Louisu. Major se tome usprotivio a da ga utješi, moja mu je gospodarica obećala da će se vjenčati čim se vrati iz Pariza. Izrazila se doslovce tako, pa je on, sav ushićen, prestao da joj prigovara.

- Izvrsno! - reče gusar i pogleda kroz prozor.Kako se sve više danilo, on ustane i reče:- Sada moram otići. Na koji bi mi način mogla dostavljati informacije? Naravno, ja ću često

navraćati, ali kako ćeš mi javiti ako se nešto dogodi, a ja ne dođem?- Sjećaš li se - upita Julija - onoga mjesta na putu u dvorac, gdje sam prvi put pripala tebi?- Do vraga, zar se tako nešto zaboravlja?- Često onuda prolazim. Jednom sam ondje čak klekla i molila Boga da mi te vrati. Na metar-

dva od ceste ondje raste džinovska paprat. Kada god nešto dočujem, napisat ću ti nekoliko riječi i cedulju staviti u grm.

- Odlično!- Budi na oprezu!- Ničega se ne boj! Ti još i ne znaš za što sam sve sposoban.- Zar nedavno nisi uvidio koliko je pobjeda kratkotrajna i kako nam sreća brzo okreće leđa

bez ikakva upozorenja?

- I to kažeš baš sada kada je nebo uslišilo tvoje molitve. Zar to nije nezahvalnost? Oh, da te čuje otac Fauvel!... Kad ti opet dođem pod prozor, oglasit ću se kao papiga. Njen glas vrlo lako oponašam. Čim ga začuješ, odmah mi spusti stolicu.

- Hoću, budi siguran!On priđe prozoru. Sunce je nad zaljevom već stvaralo jasno vidljivu aureolu.- Slijedeći put - napomene on - nećemo gubiti vrijeme baveći se trećim osobama, nego ćemo

ga posvetiti jedno drugome.- Požuri, Yves... Cćphysa tek što nije ustala... Ako te opazi, počet će vikati od straha pa ćeš

biti uhvaćen!Le Fort se nasmiješi, još jednom poljubi Juliju pa, usprkos svojoj težini, hitro opkorači

prozorski prag.Nekoliko trenutaka zatim Julija unese u sobu stolicu koju joj je on dodao. Bila je slomljena

od umora, ali sretna. Te noći gotovo i nije spavala, pa ipak joj je dolazilo da potrči i kliče od sreće.

Pažljivo stane osluškivati i umiri se kad začuje topot konja koji se sve više gubio u daljini. Po njenom mišljenju, Le Fort je već bio izvan dohvata svojih neprijatelja, a nije ni slutila kako ga najteži trenuci tek očekuju i kako je najsigurniji bio zapravo u njenoj sobi.

6.

SUSRET

Dan je brzo zamijenio noć. Stigao je lak kao balerina i svojim blijedim koprenama zalepršao u krošnjama drveća, pogladio polja manioke, duhana i čivita. Dolje nad zaljevom čitav se obzor zakrvavio najavljujući skori izlazak sunca a more se zaodjelo raskošnim grimizom.

Zrak je još bio svjež i mirisav. Zinije su rastvarale svoje latice a na stabljikama kane polako su se uspravljali polegli listovi i skerletni cvjetovi. Le Fort je jahao uživajući u tišini koju su u taj rani jutarnji sat remetili jedino pijetli svojim kukurijekanjem.

Zaustavi konja pod jednim mangovim stablom, ubere nekoliko plodova i spremi ih u bisage. Otrgne zatim još jedan i stane ga gnječiti sve dok mu se pod korom ne pojavi zelenkastožuta kašica, a onda ga zagrize i s užitkom isiše sok s malo oporim okusom smrdijike. Kad mu u ruci ostade samo krupna i puna vlakana jajolika koštica, on je baci i ubere novi plod.

Da ga je netko vidio kako to obavlja temeljito i bez žurbe, nikako ne bi povjerovao da za njim od sjevera do juga otoka juri potjera. Istinu govoreći, Yves je potpuno smetnuo s uma da je u stvari progonjena divljač te mislio jedino na Juliju i ono što mu je ispričala.

Konj opet krene, sada sasvim slobodno, s vođicama oko vrata.Yves je razmišljao kako će, kad stigne na raskrsnicu putova od kojih jedan vodi u Saint-

Pierre a drugi uMorne-Rouge, skrenuti u polja pa preko njih otići ili u Capesterre ili na urođenički teritorij da ondje provede dan.

Baš je ispljunuo posljednju mangovu košticu kadli mu konj odskoči u stranu. Gusar u zadnji čas dohvati uzdu da ga zadrži, a tada mu uši propara povik:

- Ooo, hej! Kapetane Le Fort!Hitro kao munja Yves skoči na zemlju pa, zaštićujući se tijelom svoga konja, izvuče pištolj i

psujući poviče:- Koji je sad to đavo? Gdje je to pseto što tako glasno laje? Kugla mi je u pištolju već postala

nestrpljiva. Neka pokaže samo mrvičak tijela pa da ga odmah otpremim u pakao!- Cakum, pakum! Zar zbilja namjeravate ucmekati svoga kuma?- Bio kum ili vrag - odvrati Le Fort - lako mu može pomračiti sunce što je tek izašlo.U čestaru se začuje šuštanje lišća i pucketanje zgaženih grančica, a onda neznanac nastavi:

- Budite razboriti, prijatelju! Samo biste požalili zbog uzalud potrošenog baruta!Iz žbuna se pomoli umorno lice kapetana La Chapellea. Sav je bio opleten trnjem i vodio

konja za uzdu.- Bogamu! - uzvikne Yves. - Mora da ste poludjeli kad vam je u ovakvu trenutku do šale.

Malo je nedostajalo pa da vam ne prosviram glavu. Imali ste sreću žto ste se namjerili baš na mene jer ja ni u najvećoj opasnosti ne prenagljujem. A sada mi recite koga vraga radite ovdje ovako rano? Bio sam uvjeren da se skrivate među crncima onoga vašeg koloniste.

- Bože moj! - reče La Chapelle vadeći iz prsluka trnje - i ja bih vama mogao postaviti isto pitanje. Dobro znate da za nama tragaju, a ovdje je put vjerojatno najuži na cijelom otoku, prema tome za nas i najopasniji.

- Izašao sam da se malo prošetam - prostodušno će Yves. - To sam vam rekao kad smo se rastajali.

- Ah, tako! Znači, vi jednostavno šećete!- Nego šta! Da možda ne sumnjate u moju riječ?- U ovom slučaju, da.- A na čemu temeljite svoju sumnju?- Na činjenici da sam prije nekoliko sati, nedaleko odavde, nabasao na konja vraški slična

vašemu. Bio je privezan baš za stablo za koje sam ja namjeravao privezati svoga.- I što to dokazuje? - upita Le Fort.- Gotovo ništa - prizna La Chapelle penjući se opet u sedlo. - Samo, vidite kume, ja sam se

nakon toga primakao Gorskom dvorcu i znate li što sam ondje opazio?- Ništa niste mogli opaziti - odlučno se usprotivi Yves - kad je bilo mračno kao u rogu. Mora

da vam je mašta radila kao u djeteta!- Ni govora! - tvrdoglavo će kapetan. - Sasvim sam jasno vidio jednu fotelju. Ne bih mogao

točno reći je li bila crvene ili zelene boje, ali je i ona vraški ličila na onu što sam je nekad vidio kod generaličine sobarice Julije. Odmah sam zaključio kako je ta fotelja vjerojatno poslužila vlasniku onoga privezanog konja kad je otišao k sobarici da joj nazove dobru večer.

- Oh, kapetane - reče Le Fort - zaista imate dobar vid!- Bolji od ikojeg pomorca u ovom dijelu tropskoga pojasa!- O tome ne može biti sumnje, ali ste isto tako najindiskretniji čovjek na cijelim Antilima.La Chapelle se zbunjeno nakašlje pa će skrećući razgovor:- Hajde sklonite taj pištolj i uzjašite. Ovdje zbilja nemamo više što tražiti.Le Fort posluša. Neko su vrijeme šutke jahali uporedo, a onda Yves opet upita:- Smijem li znati kakvim ste poslom onako kasno otišli u Gorski dvorac?- Pa i vi ste se ondje našli - reče kapetan.- Da niste možda pošli k Juliji?- Jesam, kao i vi. Možda smo išli po istom poslu!Sada se nakašlje Yves, samo jače i u još većoj neprilici.- Znam - izjavi on napokon - da ta prekrasna i mila djevojka umalo nije podlegla vašim

čarima. Sama mi je to priznala.- Budete li vjerovali svemu onome što kažu žene, nećete daleko stići, Le Forte. Naklapaju

one kao propovjednik za vrijeme korizme, pa brbljaju svakojake ludorije i izmišljotine, najčešće samo zato da se prave važne.

- Izgleda da su vam ta njezina brbljanja bila vrlo zanimljiva kad ste je vatreno stiskali i ljubili. Priznala mi je čak i to.

- Mučno mi je bilo gledati koliko pati pa sam je nastojao utješiti. Da možda niste ljubomorni, kume?

- Nije nego! - uzvikne gusar sa zaprepaštenjem.- Sačuvao me Bog i takve bolesti! Da sam ljubomoran još i na takvu djevojku, stalno bih joj

morao biti za petama.- Iz vas govori mudrost - pohvali ga La Chapelle.

- Vi ste učeni u ljubavi kao što je Fauvel u crkvenim stvarima. Videći vašeg konja pa onda onu stolicu, znate li što sam uradio kad sam zaključio da ste skoknuli do Julije?

- Čekam da mi to kažete.- Pomislio sam kako panduri majora Merry Roolsa, koji neprestano krstare okolicom, mogu

proći i ovuda, a slijepi nisu, zar ne? Što bi učinili da su natrapali na vašega konja? Otišli bi pravo u dvorac i probudili sve živo.

- Tako je - složi se Le Fort.- Zato sam stao u zasjedu, sakriven uz rub ceste, spreman da prepriječim put svakom tko se

drzne proći.- Zar ste zbilja to uradili? - upita Le Fort duboko dirnut.- Kad vam kažem! Na trenutke mi je dolazilo da vas nekako obavijestim da sam dolje na

straži: sigurno biste u svojim nestašlucima s Julijom bili više uživali!- Ah, La Chapelle - uzvikne gusar - spreman sam da svakome prisegnem kako ste ne samo

poduzetni i pažljivi nego i drugarčina kakve nema na cijelim Karibima! Neka me se čuva tko u to posumnja!

Osjetivši se polaskan, La Chapelle snažno lupne svoga druga po ramenu pa reče:- Mogao bih sada popiti cijelu pintu dobroga ruma. Kako sve do večeras nemamo nikakva

posla, predlažem vam da pođemo k mome prijatelju plantažeru; ima u njega ruma, vina, šunke i svega što vam srce može poželjeti!

- Riječi vam vrijede suhoga zlata! Požurimo, prijatelju, jedva čekam da zasjednem za trpezu tome vašem čovi.

7.

SASTANAK U KOLIBI JOSEPHINE BABIN

Kad se stade hvatati mrak, La Chapelle i Le Fort, siti i odmorni, oproste se sa svojim domaćinom koji ih je tako velikodušno ugostio. Uzjahavši svoje isto tako nahranjene i otpočinule konje, zapute se prema kolibi Josephine Babin.

Put nije bio dalek, ali njih dvojica odlučiše da ne žure; nešto zato da konjima ne ometaju probavu, a još više da pažljivim promatranjem okolice izbjegnu neugodna iznenađenja.

Mrak je u tropskim krajevima uvijek opasan, a baš je ta noć izazivala neku posebnu tjeskobu.

- Držim da bismo morali promijeniti mjesto naših sastanaka - opomene La Chapelle. - Vaša je koliba, kume, odviše blizu krčme Debeloj opatici pa bi nas netko mogao zaskočiti.

- Od kada vam to smeta blizina jedne krčme? - upita Yves. - Za ljubav Božju, bar tamo ima uvijek vesele gužve.

- Nema sumnje, ali i žaca koji dolaze da nakvase grlo.- Tu sam kolibu - reče Le Fort - sagradio vlastitim rukama kad sam, na svoju nesreću, uzeo

za domaćicu onu Josephinu Babin. Zadak joj je bio kao u moga konja, pušila je kao Turčin, a od ogromne grbe nisi znao što su joj grudi a što leđa. Osim toga bila je i bradata, kao donedavna otac Fauvel.

- Nadam se da za njom ne žalite baš mnogo?- Da stvar bude gora, bila je ljubomorna kao pantera, a kad se jednoga dana naljutila napunila mi je trbuh olovom. I to mojim vlastitim, stotinu mu jada!

- Moram reći da takvom ponašanju nedostaje najosnovnija pristojnost - prosudi La Chapelle. - Niste valjda šutke prešli preko toga?

- Upitajte Baillardela! Uzvratio sam joj tako brzo da mrcina nije dospjela ni čuti hitac iz moga pištolja: već je bila mrtva.

- Pazite! - uzvikne La Chapelle hvatajući svoga druga za mišicu.Le Fort nagonski pritegne konju uzde i on stane. Pred njim se kroz grmlje jasno vidjelo

palucanje vatre.- Eno vaše kolibe - reče La Chapelle. - Pogledajte, već vas čekaju.- Jest - odvrati Le Fort - čekaju nas.- Ali tko? Budu li ono panduri, što ćemo nas dvojica protiv njih?Le Fort uzdahne i reče:- Krećimo se oprezno, a konje ostavimo ovdje. Prišuljat ćemo se tiho i vidjeti tko je.S pištoljem u ruci, pođu polako naprijed. Kad se toliko primakoše kolibi da se mogao čuti

govor, iznenađeno zastanu.Pored rasplamsale vatre sjedila su četiri muškarca. Vidjeli su im se samo obrisi, i to u

neobičnom položaju: čučali su oborene glave, kao da nešto promatraju i premeću na tlu. Ponekad bi se jedan od njih uspravio, s povikom podigao ruku pa je zatim naglo spustio.

- Kume - tiho će La Chapelle - koliko je meni poznato, očekivali smo dvojicu: vašeg prijatelja svećenika i Uliksa, a ondje su četvorica. Kako to tumačite?

- Očekujem i kapetana Baillardela, ali to ne opravdava prisutnost i četvrte lopuže. Primaknimo im se još malo.

Vrlo oprezno učine još nekoliko koraka i stanu osluškivati. Sada su se jasno čuli glasovi:- Dos de copas! Et cinco de bastos! Carajo! Pobre de mio!- Seis de copas, siete de bastos!- Španjolci! - reče La Chapelle. - Što će oni ovdje? Da nam možda i Španjolska nije postala

saveznik?- Odmah ćemo saznati. Za sada još slušajte...Jedan od njih uzvikne kreštavim glasom:- Quand ou nans maler, laitt caille casse tet ou!3

- Ono je crnac koji govori kreolski - objasni gusar.- Ulikse! - začu se prijekorni glas - koliko sam te puta upozorio da u igri nisi dorastao toj

gospodi. Oni su u kartanju pravi majstori, a umiju i varati.- Quand ou vler manger acque guiabe, ou douer quimber couller ou long...- Što kaže? - upita jedan od onih koji se maloprije izrazio na španjolskom.- On veli - prevede otac Fauvel - da onaj tko je naumio jesti s vragom, mora ponijeti dugu

žlicu. Pravo je rekao.- Kako bi bilo da odigramo još jednu partiju? Moći će se revanširati!- Prepoznao sam ih! - uzvikne Le Fort gurnuvši laktom svoga druga. - Slobodno im priđimo.Istovremeno potrče obojica i kao vihor ulete u mali logor. Iznenađenje je bilo takvo da

svećenik i njegovi prijatelji ne dospješe pograbiti oružje.Yves se podboči i vikne šibajući ih pogledom:- Eto, kakvi ste. Vi se kartate, a žandarmerija nam je za petama. I još se natječemo tko će se

jače derati! Zaslužujete da vam svoj četvorici odrežem jezik.Posebno prekori onoga kojega La Chapelle nikad ranije nije vidio:- A vi, sami, Chut-Up, galamite više nego svi ostali zajedno! Ne znam koje vam je englesko

pseto dalo taj nadimak, ali je njegovo značenje sasvim u suprotnosti s vašom dernjavom. A vi, Taillefer, ako sam dobro razumio, htjeli ste onako na brzinu operušati Uliksa?

- Oh! - objasni Taillefer kao da se ispričava. - Da nekako ubijemo vrijeme dok vi ne stignete, kockali smo se o odjeću ovoga crnca. Njemu ona pristaje koliko i sedlo magarcu. Chut-Up mu je dobio prsluk a ja hlače.

- Možda ste dobili i moje čizme. Kako bi bilo da vam i njih izručim?!Gledajući i dalje strogo, priđe Fauvelu koji se dostojanstveno držao po strani pa upita:

3 Na kreolskom: Kad imaš smolu, ne možeš biti pošteđen od brige, čak ni one najmanje.

- A vi, pope, preko svega toga šutke prelazite? Sigurno vas oni podsjećaju na Sveto pismo i evanđelje, na vojnike koji se kockaju o Isusove haljine. Čestitam! A vidite, nećemo tako! Ovaj je crnac pod mojom zaštitom i neka se netko usudi da ga samo dirne, čestito ću mu isprašiti tur!

Uze tada nogama rasturati vatru dok je sasvim ne pogasi pa nastavi:- Upozoravam vas da preko stotinu vojnika pretražuje otok ne bi li nas uhvatili. Toliko da se

znate ravnati, Taillefer, a i vi, Chut-Up. Ako želite dignuti sidro, molim, još nije kasno.- Oh, gospodine - reče Taillefer - nije nam bilo baš lako stići do vas. Otišao sam

Desmartinieresu, kako ste me i naputili, da saznam gdje ću vas naći. Ta se seljačina stala izvlačiti i na kraju zaprijetila da će nas prijaviti kao engleske špijune. Da u zadnji čas nije stigao ovaj čestiti svećenik, bio bih ga proburazio mačem.

- Jest - potvrdi Fauvel - u posljednji sam trenutak to spriječio, Bogu budi hvala.- Sve mi se čini - upadne im u riječ Chut-Up - da treba požaliti što ga nismo ucmekali; u ladici

njegova kredenca opazio sam punu vrećicu talira.- Talira! - uzvikne gusar. - Nije sada vrijeme da se misli na talire. Zar vam svećenik nije

kazao čime se u ovo posljednje vrijeme bavimo?- Znao sam to i prije - odlučno će Taillefer. - Zar nisam, do vraga, sudjelovao u vašoj prvoj

kaznenoj operaciji? Sve sam morao ispričati Chut-Upu prije nego je pristao da mi se pridruži. Uvjerio sam ga kako će biti prilike da se dočepamo i engleskog novca.

- Uvjeren sam da i onaj novac potječe od Engleza - izjavi Chut-Up. - Kako je do njega mogao doći ako ne špijuniranjem za te prokletnike?

Le Fort ljutito lupne nogom o zemlju i poviče:- Dosta! Hajde, pope, ispričajte nam što ste saznali kod Desmartinieresa. Je li mu poznato što

se dogodilo Bourguetu?- Nema o tome ni pojma, ali ga zabrinjava što mu se ne javlja. Od Maubraya je primio poruku

da ništa ne poduzima sve dok mu on ne nađe novu vezu za dostavljanje podataka preko uvale Figuier, budući da je Saint-Priest ubijen.

- Tako dakle!- Javio mu je još i to da će uskoro osobno doći na Martinique, te ga moli neka mu nađe

sigurno sklonište iz kojega bi s nama neprekidno mogao održavati vezu.Le Fort se okrene k dvama novim članovima svoje družine pa upita:- Na koji ste način stigli ovamo na otok?- Brodom koji redovno pristaje u Fort-Royalu. Ondje smo se iskrcali i pohitali k

Desmartinieresu u Marin.- Razmislite još jednom - reče Le Fort. - Posao u koji se upuštamo naporan je i opasan. Ne

znam da li će ikome od nas on donijeti neku dobit, ali je sigurno da svi moramo biti spremni na udarce.

- Nadam se da ćemo ih i uzvraćati - izjavi Taillefer. - Od svoje odluke ne odustajemo, zar ne, Chut-Up?

- Tako je - odvrati Chut-Up - a, bogami, više ću udaraca dati nego što ću ih primiti!- Sada kad smo se u svemu složili, preostaje jedino da čekamo na dolazak kapetana

Baillardela koii svaki čas može da stigne, ako ga nepredviđeni događaji ne spriječe. Sunce mu jarko, baš bih želio čuti što o svemu ovome misli major!

Kako nitko ne odgovori, Le Fort samosvjesno prošeta oko svojih pomagača pa uze razgazivati žeravice koje su tu i tamo još tinjale i oživljavale na večernjem povjetarcu. Nije pokazivao ni najmanjeg znaka uznemirenosti ili nestrpljenja i vidjelo se da ozbiljno razmišlja. Za to vrijeme La Chapelle je sjedio na zemlji i spokojno punio lulu. Yves se najzad vrati svojim drugovima i pažljivo se zagleda u novajlije.

Taillefer izdrži taj ispitivački pogled bez drskosti i straha, čak se gusaru ljubazno nasmiješi.Yves otvori usta kao da nešto želi reći, no onda se predomisli i pogledom prijeđe na Chut-

Upa.

Toga je pustolova prvi put vidio onomad u krčmi K nemirnom konju, ali je tada sjedio za stolom. Ovako uspravan, učini mu se malen i slabunjav, uskih ramena i krhkih udova, ničeg dakle što bi moglo ulijevati strahopoštovanje. Međutim, lice mu je bilo ružno i odbojno: obrazi obješeni, oči duboko usađene, obrve guste, usnice debele, gotovo životinjske, a duboke bore svjedočile su da je vičan suncu, kiši i vjetru. Sve je na njemu govorilo da su mu najpreče u životu bile žene, rum, opasnosti i da bi se našao u velikoj neprilici kad bi nekome morao objašnjavati pojmove dobra, zla ili časti.

Chut-Up ne izdrži Le Fortov pogled, nego okrene glavu. Na sebi je imao kaput od goveđe kože pun masnih mrlja i tragova krvi, zaostale još od vremena dok je kao lovac na bivole morao nositi čereke životinja, namijenjene lovu. Iz pojasa su mu virile drške dvaju mornaričkih velikokalibarskih pištolja, izlizane od duge upotrebe, i nož sa širokim sječivom za klanje divljih krava.

Yves se nakašlje i opet se obrati Tailleferu:- Nadam se da u Basse-Terre niste odviše brbljali o mome pothvatu u uvali Figuier, u

kojemu ste i vi sudjelovali?- Nisam ni pisnuo! - odgovori Taillefer. - Strogo sam se držao vaših uputa. Tek u posljednji

čas, kad sam doznao da je moje putovanje u Fort-Royal zajamčeno, nešto sam o tome natuknuo Chut-Upu kako bih ga nagovorio da nam se pridruži. Pomislio sam, naime,, kako vam neće biti krivo da dobijete još jednog pomagača.

- Jest, slažem se - reče Le Fort. - A kome ste predali uho onoga nitkova Saint-Priesta?- Poručniku Lavernadeu. Zapravo, želeći izbjeći objašnjenja u vezi s tim uhom, paketić sam

predao jednom stražaru u tvrđavi i naredio mu da ga uruči poručniku.- Izvrsno, Taillefer - pohvali ga pustolov - zaista ste oštroumni. Kad opet postanem šef

eskadre, budite uvjereni da ću vama povjeriti zapovjedništvo nad kojim brodom. A kako je vijest o tome uhu primljena u Saint-Christopheu ?

- Već se slijedećeg dana doznalo kome je ono pripadalo, jer je u uvali Figuier nađen u kolibi Saint-Priestov leš. Guverner se naprosto zaprepastio. Svatko je u prvi čas pomislio da se radi o grabežnom umorstvu ili možda o osveti, no kad su slijedeći dan kolonisti u Fort Louisu morali pripucati na jednu skupinu karipskih Indijanaca koji su s prijetećim povicima upali na njihovo područje, prevladalo je mišljenje da su Saint-Priesta ubili urođenici. Trebalo je samo objasniti na koji je način uho dospjelo u tvrđavu.

- I što se zaključilo?- Ništa! - reče Taillefer. - Nije se našlo nikakvo objašnjenje. Lavernade je čak povjerovao da

se radi o šali kakvog pijanog lovca na bivole, i prvi se tome nasmijao. Rekao je kako jedino žali što taj Uhorezac nije stvarno kapetan Le Fort.

- Baš se tako izrazio? - upita Yves s uzbuđenjem.- Čuo sam to od jednog stražara.Gusar obori glavu i ponovo uze šetkati oko mjesta gdje je do maločas još pucketala vatra.

Uiiks opet stane oblačiti svoju raskošnu odjeću: nikako da se načudi zašto mu je vraćaju kad ju je izgubio u igri. Svećenik je sklopljenih ruku sjedio na slamarici te se činilo da se moli Bogu. La Chapelle je mirno pušio gledajući ravnodušno preda se.

Chut-Up pomiješa karte pa će sjedajući pored Taillefera:- Kako bi bilo, kume, da odigramo partiju duraka o deset škuda?- Bit će dosta i za pet - odvrati Taillefer.- A ja smišljam takvu igru - uplete se Le Fort - u kojoj bih vas nogom obojicu prisilio da što

hitnije poskočite!- Oh, ne ljutite se - objasni Chut-Up. - Kartamo se samo zato da utučemo vrijeme. Taillefer mi

je obećavao da ću uz vas proživljavati uzbudljive trenutke i da će zlatnici naprosto pljuštati, ali zaboga, otkako sam na Martiniqueu, ne bih baš mogao reći da se ugodno zabavljam. Lijepe li mi razonode slušati svećenika kako mrmlja svoje očenaše i društva ovog crnca koji je prokockao svilene hlače pa neće da ih dade...

Le Fort naglo digne ruku kako bi prekinuo tu bujicu riječi i vikne:- Slušajte!U daljini se čuo topot konja koji se primicao u galopu.La Chapelle izvadi iz usta lulu pa ustane i reče:- Mora da je to kapetan Baillardel.- Bit će bolje da vi, Taillefer, uđete sa Chut-Upom i Uliksom u kolibu - objasni Le Fort - jer bi

Baillardelu moglo postati sumnjivo ako vidi tolike ljude. Pozvat ću vas čim on stigne, jer pred svojim ljudima nemam tajni.

Topot se čuo sve bliže i ubrzo Baillardel dovikne:- Ooo, hej, kapetane Le Fort?- Tu sam! - javi se gusar. - Priđite, bez straha...Uskoro se pojavi Baillardel sav shrvan od umora, i sjaše pa reče privezujući konja za stablo:- Da ste mi svi zdravo! Za ljubav Božju, kapetane, dobrano ste me namučili! Čitavu noć i cijeli

bogovetni dan jurim na konju dovijajući se kako da spriječim jednog vražjeg poručnika da ne natrapa ovdje na vas... Varate se ako mislite da je lako praviti se da nekoga tražite, a truditi se da na njega ne naiđete... Znajući koliko ste svojeglavi, Le Forte, najviše sam se bojao da ne banete na mjestu gdje ste znali da ćete me sigurno zateći. Možete zamisliti u kakvom bih se sosu tek onda našao!

- Shvaćam - zajedljivo će Yves - da vam ne bi bilo baš ugodno vidjeti moje lice, sada kad su ga ovako udesili oni prokleti Englezi. Na svu sreću, eto ste vi došli k meni!

- Jest, i to s lošim vijestima!- Tim bolje! - uzvikne pustolov. - U onoj kolibi imam nekoliko veseljaka kojima besposlenost

teško pada. Opasnosti će unijeti malo promjene u njihov život.Taillefer, Chut-Up, izađite da se upoznate s kapetanom: Okrenite se prema mjesečini neka

malo napase oči na vašim stravičnim tikvama. Bogami, što se tiče ljepote svi smo takvi da jedan drugome nemamo na čemu zavidjeti. Kapetane Baillardel, predstavljam vam nove članove svoje družine. Jednoga sam već vidio na djelu: sposoban je i odlučan, a drugi je tako strastven kockar da bi kao ulog stavio vlastitog oca i majku!

- Sve je to lijepo, Le Forte - reče Baillardel ne pridajući nikakve važnosti Yvesovim riječima - ali, na vašu je glavu raspisana ucjena!

- Kolika? - požuri on s pitanjem.- Tri tisuće livara!- Phi!... Nije baš darežljiv vaš major, kapetane. Mogu vam reći da tako smiješnu svotu držim

grdnom uvredom. Neka me đavo odnese ako ga ne kaznim zbog te najnovije drskosti.- Čekajte, nije Merry Rools raspisao ucjenu...

8.

KOLONISTI SE ORGANIZIRAJU

Samo sat ranije, nekoliko je konjanika prošlo kroz vrata tvrđave Saint-Pierre i smrknuta lica sjahalo na kraju dvorišta.

Zabrinut i nestrpljiv, Merry Rools je često virio kroz prozor svoga kabineta očekujući da se pojavi kakav glasnik ili netko od oficira što ih je poslao u potragu za Le Fortom. Svakim proteklim časom rastao je u njemu i strah jer je osjećao kako ga sve više napušta nada.

Pojava one četvorice koji su dolje poskakali s konja i zaputili se k njemu, umjesto da ga umiri, samo pojača njegove bojazni.

On žurno otvori vrata i dovikne stražarima:- Očekujem četiri posjetitelja, uvedite ih čim stignu!

Odmah zatim priđe opet prozoru. Došljaci se više nisu vidjeli, sigurno su se uspinjali stepenicama. Premda nije bilo dovoljno vremena da ih pažljivije osmotri, odmah ih je prepoznao. Bili su to: vitez de Villers, Bourguet iz Macoube (najuočljiviji zbog poveza preko uha) te Dorange i Roselle.

Što hoće od njega? S kakvim su novim pritužbama došli? Što će mu opet uvijeno predbaciti? Ni jedan od njih nije imao razloga da bude zadovoljan i sigurno dolaze sa zahtjevom da on požuri s gonjenjem.

Vrata se najzad otvore. Prvi uđe Villers a za njim Dorange, Roselle i Bourguet. Ovaj posljednji jedva je suzdržavao bijes, ali sva četvorica najljubaznije pozdrave domaćina.

Rools ustane i odzdravi im nekako svisoka pa reče:- Čim sam s prozora vidio da dolazite, gospodo, naredio sam da vas uvedu bez čekanja.

Pretpostavljam da je vrlo važno to što mi imate saopćiti.Bourguet stupi naprijed, očito s namjerom da prvi uzme riječ. Vidjelo se da je ljut preko

svake mjere. Vitez ga zaustavi pokretom ruke i napomene:- Dopustite, Bourguet... ja ću govoriti prvi, molim vas.Ovaj nerado pristane, povuče se malo i stane čekati. Za sve to vrijeme Merry Rools ga je

nenapadno promatrao i primijetio da je blijed kao krpa. Oko glave nosio je poprijeko vezanu cicanu maramu kako se ne bi vidjelo da mu nedostaje jedno uho. Na licu mu se čitala prijeteća odlučnost.

Roselle je stajao pozadi i šutio, ali je u sebi i on coptio od teško suzdržanog bijesa. Činilo se da jedino Dorange ravnodušno čeka da vidi kakva će se odluka donijeti. Lice mu je bilo kao u sablasti te major zaključi kako su ga drugovi silom dovukli. Naime, i on je bio žrtva Uhoresca premda nije pretrpio nikakve štete.

- U redu, Villerse - reče Rools - da čujemo što vas je dovelo k meni.- Radi veće jasnoće, majore, ispričat ću sve od početka. Gaspard Bourguet se tek jučer

osjetio dovoljno oporavljenim da može izaći iz kuće i, naravno, prva mu je misao bila kako da se što prije osveti. Vidite i sami kako su ga oni razbojnici udesili. Posjetio je, dakle, Rosellea, jer je dočuo i za njegovu nezgodu, a onda su obojica došla k meni u Morne-Rouge.

Villers se okrene prema kolonisti iz Macoube kao da od njega očekuje potvrdu za svoje riječi.

- Tako je! - reče Bourguet. - Budući da je onaj razbojnik okrao Rosellea, nas smo dvojica razmijenili mišljenje i evo do kakva sam zaključka ja došao. Tragajući za onim zločincima, vojska će doduše pretražiti cijeli otok, ali ima devedeset posto vjerojatnosti da ih neće pronaći. Meni je neobično stalo do osvete, zato sam odlučio da onome tko omogući njihovo hvatanje dadem nagradu od tri tisuće livara. Hoću da nam dopadnu šaka, živi ili mrtvi... Roselleu sam predložio da svojim prilogom poveća nagradu. Evo ga ovdje, pa neka sam kaže što mi je odgovorio.

Kolonist iz Carbeta priđe i reče:- Objasnio sam Bourguetu kako sam okraden za pet tisuća livara. Da bih namaknuo toliki

novac za porez, bio sam prisiljen prodati robove i ostati bez prebijene pare u džepu. Osim toga, u vrlo kratkom roku moram stvoriti novih pet tisuća da bih platio globu koju mi je udario vitez de Villers, porezni upravitelj. Usprkos mojoj gorućoj želji da budu obješeni oni kojih smo obojica žrtve, ne mogu dati ni novčića u tu svrhu.

- Potpuno vas shvaćam - složi se Merry Rools - pa što onda?- Ništa! - javi se opet Bourguet. - Moja ponuda važi i dalje: tri tisuće livara. Mnogo je to, tim

prije što sam i ja visoko oporezovan, ali ne previše s obzirom na osvetu za kojom žudim. Predložio sam, dakle, Roselleu da sa mnom pođe gospodinu Villersu, ne samo radi savjetovanja nego i zato da bi isposlovao odgodu plaćanja.

Bourguet se okrene prema vitezu očekujući da on uzme riječ, ali ovaj ne htjede govoriti.Roselle tada izjavi:

- Porezni upravitelj neće ni da čuje za odgodu, nego uporno zahtijeva da smjesta platim globu. To mogu učiniti jedino tako da prodam što mi je ostalo od imanja, ali ću u tom slučaju biti upropašten. Ostat ću bez novčića, bez ijednog roba, bez trunka obrađene zemlje. Preostat će mi jedino da odem s otoka i na nekom drugom mjestu potražim sreću... Jadnog li svršetka nakon tolikih godina upornog i teškog rada!

- Gospodo - reče Merry Rools - na moju veliku žalost, ništa u toj stvari ne mogu za vas učiniti. Ja, naime, odgovaram za upravu i obranu otoka, a za pitanja poreza nisam nadležan. Isto će vam odgovoriti i gospođa generalica du Parquet ako joj se požalite.

- Teške su to riječi da neću ni da čujem za odgodu - uvrijeđeno će Villers. - Predložio sam gospodinu Roselleu da sam pronađe neko prihvatljivo rješenje i na tome ostajem. Globa mora biti plaćena, a nije moja krivnja što ga je jedan lopov okrao. Njegov dug kralju ne može se poništiti...

- Gospodine majore - odvrati Roselle - pozivam vas za svjedoka. S obzirom na vaš položaj, mislim čak da bismo vitez i ja mogli usvojiti vaše mišljenje kao osnovu za poštenu nagodbu. Evo, kako ja rasuđujem: razbojnici su mi oteli pet tisuća livara i od toga već potrošili tisuću koju su vratili Dorangeu. Međutim, gotovo je sigurno da su ostale četiri tisuće još uvijek kod njih.

- Sigurno - reče Rools pokazujući sve veće zanimanje.- Ako ili pravovremeno uhvatimo, moguće je da, s malo sreće, dobijem natrag jedan dio

novca. Što prije budu uhvaćeni, sve je više nade da ću opet doći do glavnine svoga imetka. Upravo zato i podržavam Bourguetov prijedlog. Vrate li mi se četiri tisuće livara, neće biti potrebno da prodam robove i ostatak posjeda, i bit ću spašen. No, za to je neophodno da mi gospodin Villers odgodi plaćanje za tri-četiri dana. Do đavola, neće kralj propasti sve ako bude prisiljen da i osam dana počeka s naplatom.

- Vaši su razlozi zaista opravdani i, što se mene tiče, nemam ništa protiv. Međutim, opet vam moram reći, nikakva prava nemam da bilo kako utječem na viteza de Villersa: to je u njegovoj nadležnosti i jedino on može donijeti odluku.

Nastade mučna tišina, kao da je svaki od petorice muškaraca želio da drugi uzme riječ. Rools obori glavu da ne mora gledati u viteza. Čuvao se da ne iznosi svoje mišljenje želeći Villersu ostaviti punu slobodu.

A ako se ovome i žurilo da od Rosellea naplati globu, ništa manje nije želio da što prije, budu uhvaćeni Uhorezac i njegova klika.

Kako je šutnja postala neizdrživa, major pogleda Dorangea i upita ga:- A što ste vi odlučili u ovoj stvari?- Oh - reče kolonist - mene se ona neposredno ne tiče. Jest, ubijena su mi dva psa i otet jedan

crnac, ali sam za to dobio odštetu. K vama sam došao zato što su me gospoda Bourguet i Roselle izričito zamolili da im se pridružim, a da sam na njihovu mjestu postupio bih isto kao i oni. I evo, da dokažem kako im želim pomoći, jer sam iskreno ogorčen zbog nedjela onih razbojnika, odlučio sam staviti na raspolaganje vašim kapetanima pedesetak svojih robova ne bi li se krivci što prije pohvatali. Nikakvu odštetu ne tražim za one koji u toku operacija budu ranjeni ili ubijeni.

- Veseli me što to čujem - reče Rools. - Gospodo, možemo biti zahvalni Dorangeu na njegovoj velikodušnoj ponudi.

Toga časa vrata se otvore i stražar najavi kapetana Baillardela. Merry Rools je upravo bio sjeo, ali na tu vijest naglo ustane. Pogledavši značajno svoje posjetioce, on reče:

- Gospodo, moguće je da nam kapetan Baillardel donosi dobre vijesti. Nije čak isključeno da su mu zločinci dopali šaka. Hoćete li s njim razgovarati?

- Ništa drugo i ne želimo - odvrati Villers. - Svima nam je to u interesu.- Uvedite kapetana! - vikne Rools.Baillardel uđe i pozdravi sve po redu.

- Onda, na čemu smo? - požuri major s pitanjem i ne uzvrativši pozdrav. - Dolazite li da nam javite pobjedu? Vidite koliko smo zabrinuti!

- Na žalost, majore - reče Baillardel - pretražio sam čitav sjeverni dio otoka, ali ništa nisam otkrio. Nitko nije vidio Uhoresca ni zagonetnog svećenika. Pred ulazom u tvrđavu sreo sam kapetana Lestiboudoisa de La Valleea i sam će za tili čas doći da vam preda izvještaj. Ni on nije bio bolje sreće.

Merry Rools ljutito lupne šakom o stol i poviče:- Sto mu gromova! Svi se unutar ove tvrđave razmeću hrabrošću i junaštvom, ali kad treba

uhvatiti običnog lopova, nitko, a ma baš nitko, počevši od vojnika pa sve do kapetana, nije kadar pružiti čak ni obavještenje!

Vitez de Villers se prezirno nasmiješi na račun Baillardela, no ovaj bez riječi otrpi njegov zlobni pogled i majorove grdnje.

- Najzad - uzvikne sada i Bourguet - lako je krivicu pripisivati nesposobnosti vojnika i oficira, ali slaba je to utjeha. Ja sam priprost kolonist, a došao sam na Martinique zato što su mi kralj i vlada formalno zajamčili sigurnost i zaštitu. Zato i plaćam porez, uz put rečeno, pretjerano visok. Međutim, kad postanem žrtva atentata, ništa se ne poduzima, krivci su na slobodi. Gospodine Dorange i vi Roselle - nastavi on s jednakom srdžbom - ni vi niste prošli ništa bolje. Sutra ćemo dočuti kako su i drugi postali žrtve... Ovako više ne ide! Morat ću poći u Francusku i potužiti se kralju ili njegovom ministru. Budite uvjereni da će me primiti i saslušati!

- Tako je, Bourguet, i dobro ćete uraditi! - složi se Roselle. - Hvataju nas za grlo, upropašćuju nas, a ništa se nc poduzima za našu sigurnost. Zar mnogo tražimo kad zahtijevamo da nas se zaštiti? Samo Bog zna koliko plaćamo za tu zaštitu!

Merry Rools se uzvrpolji nervozno trljajući ruke i reče:- Molim vas, gospodo. Razumijem vaš opravdani gnjev, ali kontrolirajte svoje riječi jer biste

se zbog njih mogli kasnije pokajati. Savjetujem vam da se obuzdate.S Villersova lica nestane osmijeh, ono čak malo i problijedi.- Majore - reče on ponizno ali s prijekorom u glasu - čuli ste što su rekli ovi kolonisti. Ja sam

bio među prvima koji su vam preporučili da djelujete brzo i odlučno. Mlakost može lako da se okrene i protiv vas i protiv mene.

- Držim da brže nisam mogao reagirati. Nikada ranije nije ovdje poduzeta akcija takvih razmjera osim onda kad je trebalo odbiti napad dobro naoružanih i podivljalih urođenika. Bandita su samo dva, a goni ih gotovo stotinu vojnika. Što biste još htjeli?... Molim sve koloniste da pokažu malo strpljivosti.

- Strpljivosti - plane sada i Roselle ponesen Bourguetovim odlučnim prosvjedom. - Grom i pakao! To isto tražim ja i od poreznog upravitelja. On time ništa ne riskira. Ne boji se valjda da ću svoje robove utopiti ili imanje prenijeti na neko drugo mjesto? Zašto je tako nepopustljiv?

Da privuče na sebe pažnju, Villers se nakašlje i odvrati:- Ja se držim načela da treba izvršavati naređenja njegova veličanstva kralja, u prvom redu

njegovih predstavnika. Zato ću se pokoriti odluci gospodina majora. Imam, kako je on napomenuo, puna ovlaštenja. Slažem se s njim kad od vas traži da se strpite, i bilo bi zaista nepristojno da i ja ne pokažem istu takvu strpljivost. Roselle, vaši su razlozi opravdani, stoga vam odlažem naplatu globe za osam dana preuzimajući na sebe odgovornost za kršenje propisa.

Kolonisti se lice iznenada razvedri i on pomirljivo' reče:- Kad je tako, gospodine porezni upravitelju, stvar se mijenja. Rado priznajem, a vjerujem da

će se sa mnom složiti i Bourguet, kako se svatko trudi da pravdi bude udovoljeno...- Tako je - potvrdi kolonist iz Macoube.Merry Rools podigne glavu pa će obraćajući se Baillardelu:

- Jeste li čuli, kapetane? Gaspard Bourguet daje nagradu od tri tisuće livara onome tko razbojnike dovede žive ili mrtve, ili pomogne da se oni uhvate, a Dorange nam kao pojačanje stavlja na raspolaganje i pedeset svojih robova.

- A ja - izjavi Roselle - budući da sam dobio zadovoljštinu - obavezujem se da ću od svote koju dobijem natrag, deset posto dati za povećanje ucjene.

- Pošteno od vas - pohvali ga major pa nastavi.- Sretan sam, gospodo, što smo se napokon složili jer nas očekuje velik posao. Ipak moram

reći kako je puki slučaj što su nam razbojnici izmakli, ali se to neće ponoviti. U svakom slučaju, moramo izbjegavati međusobne nesporazume i razdor. Moramo se držati gesla: jedan za sve, svi za jednoga.

A onda će obraćajući se opet Baillardelu:- Možda je La Garenne bio bolje sreće nego vi, ali svejedno obavijestite pučanstvo i vojnike

da je na glavu onoga razbojnika i njegovih pomagača raspisana ucjena.Time je razgovor završen, ali ne i za Villersa. Pošto Baillardel i kolonisti izađoše, on priđe k

majoru.U dvorištu nađoše svaki svoga konja. Dorange hitro uzjaše jer mu se žurilo da što prije

stigne kući.- Vidite li - reče Bourguet Roselleu - da na kraju čovjek sve dobije ako umije pronaći pravu

riječ. Nije čak trebalo ni da podižemo glas, zar ne?- Tako je - prizna Roselle. - Ne mogu baš reći da sam iznio pobjedu, ali i to što smo dobili

ulijeva mi nadu da će Maubray stići prije nego budem prisiljen platiti globu.- Jest, možete se nadati, no zaboga, govorite tiše!...Ubrzo zatim skrenu nadesno, na put koji vodi u Morne-Rouge. Njime se nije moglo stići u

Macoubu, ali njima je bilo do toga da se što prije udalje od tvrđave. Jahali su polako i razgovarali.

Kad stigoše na raskršće, Bourguet reče:- Roselle, pozivam vas na pintu dobrog francuskog vina u krčmu Debeloj opatici. Zaista smo

to zaslužili, zar ne?- Zbilja sam u jednom trenutku pomislio da ništa nećemo izvući od onoga nitkova Villersa.

Jeste li primijetili kako se držao posprdno i drsko? Taj čovjek naprosto odiše licemjerjem i zločinom.

- Osvetit ćemo se obojica, vjerujte mi... Imate li kakvih vijesti od Desmartinieresa?- A ma baš nikakvih, sve odonda kad nam je poručio da će se Englezi uskoro iskrcati.- Po mome mišljenju, to je neminovno, a javit će nam u posljednji čas. Glavno je da ste dobili

odgodu od osam dana a za to vrijeme, budite uvjereni, štošta će se dogoditi. Možda Villers čak bude obješen. Okladio bih se da nećete morati platiti globu i da ću ja dobiti natrag svoju zemlju... Maubray je izričito obećao da će svakome biti vraćeno sve što mu je oteto.

- Upravo se zato pouzdano nadam... samo, neka požure, zaboga!Nastave tako šutke jahati još neko vrijeme, a onda ugledaju krčmu kroz čije prozore

prodiraše napolje škrto svjetlo.- Kad se pravo uzme - zaključi Bourguet - taj vam je Uhorezac u stvari, učinio uslugu. Da

vam prijevarom nije digao novac, podmirili biste njime Villersa i možda ni novčića ne biste više dobili natrag!... Sa mnom je drugačije: skupo će mi platiti ovo uho, ne zvao se ja Bourguet!

Kad se, nešto kasnije, dva zlosretna druga zaputiše cestom što vodi u Saint-Pierre, kao strijela mimo njih projaha neki konjanik. U onoj brzini ne dospješe ni da mu vide lice a i pomrčina je bila tako gusta da se ni boja dlake njegova konja nije mogla razabrati. Bourguetovu oku ipak ne umakne krupan stas i držanje jahačevo te on uzvikne:

- Baillardel!

- Mislite? Ta maločas je još bio u tvrđavi.- Lako je mogao izaći. Uvjeravam vas da je ono Baillardel. Onakve ljudeskare nema u cijelom

Saint-Pierreu. Što li, do vraga, traži ovdje u ovako kasni sat?- Nikada to nećemo saznati - reče Roselle - ali vidite, kume, da stalno moramo biti na

oprezu!

9.

MEĐU PROTIVNICIMA U TVRĐAVI CHARLES

- Coxone! Ponudite moga rođaka Maubraya pićem... Neka iznesu na stol pečenja i one izvrsne kuhane papige. Bloody balls, napunite i meni čašu!

Prior po navici okrene na ruci prsten s krupnim kamenom, znak svoga reda, a onda sporom kretnjom posegne za bocom. U sebi je mislio kako guverner Thomas Warner mnogo pije i još više govori, dok ga je Maubray kriomice promatrao i držao se suzdržljivo.

A nije se vitez slučajno našao tu niti ga je guverner pozvao na večeru iz obične učtivosti.Coxon se sa strahom pitao kako će Warner započeti najzad mučan razgovor o pitanju što ga

je on sam pokrenuo vrlo oprezno i do krajnosti prepredeno.Nije se ustručavao da sipa ulje na vatru. Warner je, naime, iznenada postao svjestan pravog

stanja stvari, a činilo se da ga sve do tada i ne zamjećuje.Zato mu je Coxon stavio nadohvat ruke oružje a istovremeno pokazao i mjesto na kojemu je

njegov protivnik najranjiviji. Bude li, dakle, Warner spretan, računao je prior, nikada se Reginald de Maubray neće oporaviti od udarca koji će mu zadati.

Videći kako guverner sav zajapuren od pretjeranog pića lupeta koješta, Coxon se s razlogom natmuri. Je li zaboravio kakvi su interesi u pitanju? Da nije smetnuo s uma cilj ovoga sastanka? Dolivao mu je piće vrlo obazrivo, no Warner, kao da je bačva bez dna, stalno je tražio još. Maubray je naprotiv pio umjereno i polako, aisto tako škrtario riječima. Već mu se oko usana nazirao onaj zagonetni i posprdni smiješak koji kao da je govorio kako je prozreo zašto su ga pozvali na večeru i kako se neće dati lako nasamariti.

Warner prinese ustima kositreni pehar pa, ispivši gutljaj, napravi grimasu i vikne:- Hej, Coxone, vi se sa mnom rugate! Mislio sam da ste stručnjak za vina, a ovo je najgori

bućkuriš što sam ga ikada okusio. Grom i pakao, to je uvreda za nepce našeg prijatelja viteza!... Zar nikakva drugog nemate u podrumu? Čini mi se da smo nedavno zarobili jednu portugalsku lađu sa dosta madeirskog vina. Mora da ga još imamo. Naredite da se smjesta iznese na stol.

- Dobro znate - reče suho Coxon poigravajući se svojim prstenom - da ste ga već popili i da je na dnu bačve ostalo tek malo taloga u kojemu se ni gušter ne bi mogao utopiti.

- Ah, Coxone - uzvikne guverner - vi ste najneugodniji prior kojega sam ikada upoznao, a Bog mi je svjedok da sam sa svakojakima dolazio u dodir! Ugodno biste se osjećali tek među onim psima Francuzima koji ništa podbogom ne rade, nego piju rum bez vina i vino bez ruma. Osim toga, napadaju bez objave rata i umjesto vojnika šalju robove da pale engleske domove. Sto mu vragova, Coxone, zaista će trebati da pođete k Francuzima...

Coxon se nasmiješi odmahujući glavom, pri čemu njegova gusta sjeda kosa zaleprša kao na vjetru, pa reče:

- Nadam se da ću se uskoro zaista naći među onim demonima.A onda će gledajući u Reginalda:- Svoju nadu temeljim na uspješnosti pothvata gospodina de Maubraya.

Reginaldova se usta razvuku u širok osmijeh. Više nije moglo biti sumnje: odviše je Warner bučan a da bi bio iskren, odviše pije a da to ne bi bilo sračunato. Pa i Coxon se pravi pretjerano sladak te mu i on sigurno sprema kakvu psinu.

Ništa za to! Zar on nije rođeni diplomat? Zar mu u toj igri nije Cromwell najjači adut?Nije ga ljutilo što mora da se suprotstavi takvim dvama neprijateljima; bio je siguran da će

ih pobijediti. Najzad, tko su oni? Jedan je nezgrapni i neumjereni gusarski zapovjednik koji je imao sreće da se slučajno iskrca na otok što su ga priželjkivali Francuzi. Jest, održao se na njemu, ali uz kakve žrtve! Čas je sklapao savez s Belain d’Esnambucom, suotlcrivačem Saint-Christophea, čas s Poincyjem, lukavijim i daleko opasnijim, jer ga je prisilio da se prizna pobijeđenim iako je na raspolaganju imao deset puta jače snage. Samo je sreća pomogla Warneru. A Coxon? Kukavni prior koji bi teškom mukom bio uspio naći mjesto nadstojnika u nekoj evropskoj opatiji. Umišljao je da ima oštroumnost i prepredenost jezuita, očito mu je u glavu udarila slava i moć jednog Richelieua. A on je bio njegova blijeda kopija, tim bezvrednija što mu se zamišljena vlast protezala na otoku, površinom i strateškim položajem potpuno beznačajnim.

Maubray je imao utisak da je on ogromna mačka koja se igra s dvama sićušnim miševima, ali to mu nimalo nije pokvarilo izvrsnu večeru! Čekao je bez ikakve bojazni samo to da mu Warner ili Coxon konačno objasne zašto su ga pozvali, točnije rečeno, da iznesu svoje prigovore.

A što ga se tiču prigovori? Zar nije on apsolutni gospodar? Dovoljno je da Cromwellu pismeno izrazi nepovoljno mišljenje pa da Warner bude smijenjen, Coxon opozvan, a obojica po potrebi i strijeljani. Čega se ima bojati?

- Nadam se - reče Coxon - da me gospodin vitez neće zaboraviti kada dođe vrijeme da se na osvojenim otocima uvede prava i jedina vjera.

- Vi ste, priore, naprosto predodređeni da budete glavar svih naših svećenika. Bar je to jasno. Ne vjerujem da će zaštitnik Republike uputiti i najmanji prigovor... Uostalom, kad bi se to i dogodilo, znao bih kako da mu odgovorim te da konačno prevagnu zdrav razum i vaše zasluge.

Coxon odmahne glavom i primijeti:- Na žalost, prestar sam za jedan takav križarski pohod.- Naravno - upadne mu u riječ vitez - osim ako ne želite da se vratite u Evropu i dobijete

mirovinu dostojnu vašega položaja.- Oh - skromno će Coxon - ja ću umrijeti na Antilima. Na karipskim otocima gotovo četvrt

vijeka obavljam svećenički poziv pa nije ni čudo da se tijelo malo istrošilo...- Hajte oče, ne potcjenjujte sami sebe - prigovori mu Maubray. - Malo je ljudi ovdje na

otocima sačuvalo takvu svježinu, bodrost i pronicljivost kao vi. Vidim to i po tome što guverner mnogo drži do vašega mišljenja.

- A ono je često pravo nadahnuće! - uzvikne Warner.- Svakako - potvrdi Maubray.- Kada ne bih znao da su sve to uobičajeni izrazi uglađenosti i poštovanja - reče Coxon - još

bih i povjerovao. Pa ipak, oni gode uhu starca koji je čitav svoj život služio Bogu, kralju i protektoru.

Maubray se nasmije malo glasnije, ali ne zlobno i dobaci:- Govorite o kralju, priore. Jeste li toga svjesni?- Jesam, sinko - odvrati Coxon ponešto strogo.- Poznati su mi kraljevi grijesi, čak bih rekao da ih nitko ne zna bolje od mene. U očima

Svevišnjega svakako je veliki krivac, ali ništa nam ne daje pravo da sumnjamo kako je Providnost tako htjela. Ima izvjesnih čuda i iskušenja koja se na prvi pogled čine beznačajnima. Naš je vidokrug ograničen a um nemoćan da dokuči ono što ga nadilazi. Mi smo prah i pepeo. Jedni će reći da je Krist dobrovoljno prihvatio smrt na križu, drugi će tvrditi da je takva bila volja njegova oca. Sasvim je sigurno da je Krist samom svojom mišlju mogao uništiti

svoj križ, satrti u prah muškarce, žene i centurione koji su ga okruživali. U svojoj srdžbi mogao je uništiti i Zemlju, a ipak nije. Kao i njegov otac, htio je da nam svojom mukom dade pouku. Tko vam kaže, viteže, da Providnost nije htjela dati takvu pouku i grijesima samoga kralja?

- Protektor Cromwell...Coxon pruži ruku ne dopuštajući Maubrayu da dovrši započetu misao pa nastavi:- Govorio sam samo o kralju. Držim da se Gospod smilovao našema narodu. Upravo zato što

ga nije smatrao odgovornim, učinio je tako da krepostan čovjek kao što je protektor uzme u svoje ruke sudbinu izdanoga kraljevstva.

- Priore - izjavi Maubray potvrdno kimajući glavom - da vas sada može čuti Cromwell, kladim se da vam ništa ne bi odbio.

Coxon se namršti i odvrati:- Mogao bih pomisliti da mi se podrugujete. Vaša upućenost u poslove diplomacije daje vam

pravo da se smijete načinu na koji jedan duhom ograničeni i kukavni svećenik tumači suvremena zbivanja u svijetu a nedostupni su mu i vladini poslovi. Revolucije u pojedinim zemljama objašnjavate vi diplomati glađu, nezadovoljstvom puka, društvenom nejednakošću i čime sve ne. Uvijek navodite materijalne teškoće, a božju volju potpuno odbacujete.

- Hajde Coxone, dosta je bilo govorancije - prekine ga Warner. - Na kraju ćete početi trabunjati! Radije vitezu napunite čašu i govorite nam o nečemu drugom, a ne o Bogu, kralju i protektoru Cromwellu. Svetog mi Đorđa, niste toliko pričali kad ste prilikom juriša na jednu španjolsku lađu navalili na neprijatelja mačem. Nikoga onda niste štedjeli i bila je prava milina gledati kako umjesto posljednje pomasti udjeljujete neprijateljima oštricu mača kroz grlo. Lijep ste primjer davali drugima!

- Eh! - drsko će Coxon - ubijao sam u ime njegova veličanstva.- A zatim ste se molili?- To je bilo nepotrebno jer kralj u čije smo ih ime otpremali na drugi svijet...- ... Radije recite u pakao!- Oprostite - zaboravio sam da su to bili Španjolci, znači, zaista su otišli u pakao... imate

pravo. Budući da je njegovo veličanstvo, kako rekoh, bio samo izvršilac božje volje, molitva za ubijene nije bila po- trebna. Samo, čudna su ta vaša peckanja. Da mi možda ne zamjerate što sam se ponekad s vama, rame uz rame, hrabro borio?

- Sačuvaj Bože! - uzvikne Warner. - Dugo sam nosio čizme od bijele kože što ste ih izuli nekom španjolskom velikašu, a leš mu se još nije bio ni ohladio. Kad bi dragulji kojima se kitite mogli govoriti, imali bismo što slušati čitavu godinu. Sjećam se i presvijetlog biskupa u Bogoti čiju ste mitru sebi stavili na glavu pa onda plesali calindu. Neka me grom ubije, bila su ono,

Coxone, divna vremena i pristao bih da sutra umrem, samo da mi je provesti nekoliko noći kao što su bile one u Santa-Cruzu! Tada ste masovno pokrštavali Indijance: ovome pola kilograma duhana, onome čašu ruma ili šaku soli, i stvar je bila gotova. Svaki bi dan oni dolazili na krštenje da nam iznenada nije ponestalo ruma.

- Nemojte tako, kapetane! - reče Coxon strogo.- Svojim upadicama samo skrećete razgovor. Govorio sam o njegovu veličanstvu i

protektoru Cromwellu. Ne tvrdim da sam u starosti postao naročito pametan, ali je sigurno da su u zemljama, stoljećima pod vlašću divljaka koji su se međusobno proždirali, mlade duše izložene kobnim utjecajima. Nije li veličina svećenika upravo u tome da u nevina srca koja su mu povjerena unosi božji duh?

- Ah, kako divno zborite, priore - uzvikne Warner - ali ušutite načas i napunite nam čaše! Nastavite li tako, rasplakat ćete i ovu nogu od stola što me toliko tišti. Ipak vas upozoravam: ako učinite to čudo, bacit ću vas u tamnicu da ondje istrunete.

- Gospodine guverneru, vi sve izvrćete u šalu, osim uvrede koju netko vama lično nanese. Izrugujete se najsvetijim stvarima i zbilja biste se morali popraviti!

- Nastavite li tako, oče - odvrati Warner - smjesta ću se povući.- Bit će to najbolje, sinko. Pođite u svoju sobu i pomolite se.

- Sad mi je već dosta - izjavi Warner teško ustajući od stola. - Viteže, čuli ste kako mi ovaj svećenik prijeti, a samo Bog zna kako bi svršio da nije bilo mene. Jest, idem ja u svoju sobu i molit ću Boga da me zauvijek oslobodi vašega kobnog utjecaja!

Warner se dostojanstveno zaputi k vratima, premda malo teturajući, a onda ih za sobom obazrivo zatvori kako se ne bi pomislilo da ga je prevladalo piće.

Coxon počeka nekoliko trenutaka pa kad mu se učini da se guverner, udaljio, dohvati sa stolića bocu madeire i reče puneći vitezu čašu:

- Divan je to čovjek.- Istina je - složi se Maubray - samo griješi. Previše pije i upropaštava zdravlje.- Zato sam i prisiljen skrivati svaku bolju kapljicu. Da mu uvijek udovoljim, stalno bih morao

trčkarati u podrum. Zar niste čuli kako je zahtijevao da donesem ovu madeiru? Pravo je čudo kako sam uspio sačuvati desetak litara. Sve bi on popio! Kušajte ovaj nektar, viteže i recite nije li dostojan bogova!

Maubray uzme pehar i srkne a onda iznenada reče bez ikakva uvijanja:- Uvjeren sam, priore da ste jedva čekali da guverner izađe kako biste mi mogli očitati

lekciju što je već danima spremate.Coxon se zagrcne i odloži čašu pa uvrijeđeno uzvikne:- Što vas navodi na takvu pomisao? Kakve mi to mračne namjere pripisujete? Ne, viteže, ni o

kakvoj lekciji ne može biti govora... Odviše ste oštroumni a da bi vam netko dijelio lekcije. Vi ih možete davati drugima, to da! Ne gospodine, nemojte me vrijeđati. Plemić ste od glave do pete i shvatit ćete da se varate.

- Vrijeme je poodmaklo - reče Maubray ne mijenjajući ton - i zaista bih želio da što prije sredite svoje misli.

Coxon pucne jezikom pa će odmahujući glavom:- Nemogući ste, viteže. Guverner i ja pozivamo vas na večeru, trudimo se da razgovor bude

neusiljen i ugodan, iskazujemo vam iskreno prijateljstvo, a vi odjednom planete kao barut.- Da imate određene namjere, odali ste malo prije sami. Hajte priore, da čujemo. O čemu se

radi. Možda o napadu na Martinique?- Donekle i o tome.- Zar se ne slažete s mojim planom? Što vam se u njemu ne sviđa?Coxon iskrivi usta i stane se neugodno vrpoljiti pa reče:- Pravo da kažem, zamjerke nisu velike. Držim da stvar požurujete, a pripreme nisu

temeljito izvršene... Međutim, to se nikoga ne tiče... Svu odgovornost preuzimate vi, zar ne?- Točno. Znam što činim i ne dopuštam da se itko u to miješa. Muči li vas još nešto?- Crnkinja! - surovo izvali Coxon videći da vitez ne trpi okolišanja.A koliko ga je samo stajalo muke dok je u razgovor upleo Boga te autoritet kralja i

protektora Cromwella. Warnerovom krivnjom uvijek se skretalo na nešto drugo.- Koja crnkinja? - upita Maubray ukrutivši se na svojoj stolici.- Vaša, ta čija bi! Ona što živi s vama, što po dvorištu tvrđave tako uvija stražnjicom da

čitava posada gubi glavu. To je ona Roza koja je morala biti prodana nekom plantažeru, ali ste je vi izvukli iz zatvora i odveli u svoj stan.

- Ah, tako! - reče pomirljivo Maubray. - Zar vas prisutnost te djevojke u mojoj kući toliko ozlojeđuje? Što joj zapravo zamjerate?

- Već sam vam rekao: njenu drskost i bestidnost. Ona ne bi smjela biti s vama. Crnci i pripadnici obojenih rasa, čak i kad su oslobođeni, moraju živjeti u barakama, daleko od svojih gospodara. Zakonske propise treba poštivati i strogo paziti da se lošim primjerom ne kvare i oni koji lako padaju u iskušenje.

Maubray se okrene na stolici i drsko se zagleda u svećenika. Ovaj ne obori pogled nego, siguran da je u pravu, dostojanstvenom šutnjom pokaže koliko je uvrijeđen. Reginald ga je i dalje gledao i po svojoj navici razmišljao kako da situaciju obrne u svoju korist. Nije tražio

ispriku za Rozinu prisutnost u svojoj kući, već je nastojao iskoristiti spor koji je izazvao prior da i njemu i guverneru Warneru zada odlučan udarac.

- Pitam se - reče on sa zagonetnim smiješkom - želite li tim svojim prigovorom izmamiti od mene neko priznanje koje bi vam omogućilo da što sigurnije prozrete moje namjere. Htio bih da je tako, inače, morat ću vam priznati, oče, da sam precijenio vašu oštroumnost.

Coxon se nervozno stane vrpoljiti na stolici pa izjavi:- Ne shvaćam što time želite reći. Znam jedino da se ta crnkinja od jutra do večeri mota po

tvrđavi, pa se vojnici smiju, ogovaraju, izruguju vam se a možda i zavide. To je nedopustivo. Ono što se zabranjuje puku kao sramotno, ne mogu to isto činiti moćnici u po bijela dana.

- Ukratko, preporučujete mi da budem na oprezu?- Morate se rastati s tom ženom! Nisam ni gluh ni slijep te, Bogu hvala, vidim što i svi drugi.- Vama je dakle do obrane morala i ničega drugog?- Nadasve zakona, a on je za svakoga isti.- Šteta, velika šteta! - uzvikne Maubray, ali bez žestine. - Sami ste malo prije priznali kako je

božjom voljom kralj protjeran iz zemlje a na njegovo mjesto došao krepostan čovjek da spasi njegove podanike. Bog je obdario... ne vjerujem da se zabunio... velikim sposobnostima i izuzetnim znanjem jedno stvorenje čija mi je pomoć potrebna za služenje tim istim podanicima. Na žalost, usadio ih je u tijelo crnkinje, a ne neke bijele žene. Je li to Bog učinio iz nepažnje ili običnog hira, ne znam. Vi ste teolog, prepuštam vama da izvedete zaključak.

- Odviše lakoumno govorite o Bogu, dijete moje. Morat ćete kajanjem iskupiti taj grijeh!- A vi ste, oče, o Cromwellu i prognanom kralju govorili takvim riječima da bi vas one lako

mogle odvesti na vješala. Pitam se, biste li tada blagoslivljali svjetinu i vrškom papuča kao što to radite sa dva prsta.

Coxon se ugrize za usnicu i oholo upita:- Je li to opomena?- Ako se želite tući - suho odgovori Maubray - slobodno birajte: mač ili pištolj. Od Warnera

sam čuo kako ste vični jednom i drugom.Coxon podigne ruku pa će pomirljivo:- Nikako, da se razumijemo. Ja kažem da je prisutnost te crnkinje u vašem domu ogavna jer

izaziva ogovaranja, a i mi sami osuđujemo takve veze. Dali ste joj doduše poseban ležaj, ali najveći dio vremena provodi u vašem krevetu. Kad u tvrđavi prolazi dvorištem, nema vojnika koji je ne uhvati oko pasa ili ne uštine za obraz.

- I ona to dopušta, zar ne?- Uopće se ne protivi.- Eto, upravo to i želim. Potrebna mi je osoba baš kao što je Roza.On iznenada lupne šakom o stol pa reče gledajući prioru pravo u oči:- Warner i vi, Coxone, provodite vrijeme u piću i raspravama o Bogu, đavlu i drugim

koještarijama, a ja djelujem. Na Martiniqueu sam zavrbovao agente, a i onoga gada Le Forta naveo da radi za nas. Imam jasan cilj: radim za budućnost svoje domovine. Osvojit ću joj carstvo tisuću puta veće od Saint-Christophea!

Stisnuvši šake, on naglo ustane i bujicom riječi stane izlagati svoje planove:- Da se Warner kojom srećom ušančio na Martiniqueu umjesto na Saint-Christopheu,

uvjeren sam da bih sada, oslanjajući se na bogatstvo i izuzetan položaj toga otoka, pripojio našoj državi sve otoke u Karipskom moru. Do posljednjega, razumijete li? Ovamo bi navalile desetine tisuća kolonista koji bi danas-sutra postali izvrsni vojnici, a onda bismo mogli krenuti u osvajanje Južne Amerike. Vidite, Coxone, Venezuela, Nova Španjolska i Zlatna Kastilja bogate su zemlje. Vjeruje se da imaju izvanrednu obranu, a dovoljna je šaka pustolova kao što su Grammontovi pa da ih zaposjedne. Navalit ću na njih pravom vojskom i osvojiti ih. Neću se kao francuski kralj zadovoljiti ubiranjem desetine od gusarskog plijena, nego ću posvuda u tropima, sve do ekvatora, izvjesiti zastavu s tri leoparda!

Coxon ga je šutke gledao i čudio se kako ranije nije shvatio zanos i nepokolebljivu vjeru toga čovjeka.

Maubray mu priđe i nastavi:- Proučite geografske karte, Coxone, i razmislite. Neće vam biti teško zaključiti što će se za

desetak-petnaest godina jednom moćnom flotom moći poduzeti s ovog otočja. Predočite sebi takvu flotu: ona diže sidro i plovi na sjever do prve luke u Sjevernoj Americi i tu se ukotvljava. Slijedite li moje izlaganje? Trenutačno, čini se, jedan mladi Francuz usijane glave, neki Cavelier de la Salle, operira u području Nove Francuske i želi osvojiti čitav onaj kraj... Kad bih odavde krenuo sa svojim brodovljem, s njim bi bilo gotovo za nepuna tri mjeseca. O, da! Morao bi priznati poraz jer se ne bi imao gdje opskrbljivati a i nikakve prilike za obnovu posade. Ah, Coxone, vi još i ne slutite kakve su naše mogućnosti!

- Možda znam i bolje nego što mislite - reče prior. - Na žalost, u svemu tome ima podosta mašte.

- Tako, dakle! - uzvikne Maubray. - Vi me podsjećate na jednog londonskog kirurga koji ni za živu glavu nije htio amputirati zgnječenu ruku unesrećenom prijatelju. Bojao se da zbog toga ne umre, a time je stvarno skrivio njegovu smrt. Međutim, poznavao sam i jednoga drugog: taj je ranjeniku odrezao ruku i spasio mu život... Ako nešto tražite s uvjerenjem da vam je trud uzaludan, ništa nećete ni naći!

Coxon se zabaci unazad pa reče obazrivo:- Govorio sam vam o Rozi. Udaljili smo se od predmeta razgovora.- Nismo. Rozu sam ja odgojio. Ona zna što od nje očekujem i kakvu joj budućnost spremam...- Postala vam je ljubavnica, a to zakon zabranjuje. Znate li, viteže, čemu se izlažete?- Na to vam mogu odgovoriti samo ovo: jedino Cromwell može da odlučuje o mojoj krivici.

Od sada je i Roza Cromwellov agent, ne zaboravite to, ni vi ni Warner!- Ali vi dolazite u sukob s propisima crkvenog prava te dajete loš i opasan primjer

stanovnicima ovoga otoka. Bit ćemo prisiljeni da vas osudimo pred Bogom, iako vas protektor Cromwell štiti svojim autoritetom.

- U redu - reče Maubray - onda me osudite. Više nemam što reći!- A što namjeravate uraditi - upita prior, iznenada zabrinut Reginaldovim držanjem.- Isposlovat ću da vas vaš red opozove i vrati u Europu, oče. Kad stignete u London, objasnit

ćete se s Cromwellovim sekretarima. To je sve!Coxon s mukom proguta slinu i smogne snage da odgovori:- Zaboravljate da je London daleko i da, prije nego vam uspije bilo što poduzeti protiv mene,

ja mogu prijeći granicu i preseliti se na neki drugi otok.- Nitko vas ovdje i ne zadržava, a najmanje ja. Uostalom, ako i pokušate pobjeći, vjerujte mi,

Coxone, ja ne bih dopustio da stignete predaleko.- Otići ću na francuski teritorij, u Capesterreu.- Poincy će vas dati uhapsiti zato što ste mu slagali da je Le Fort mrtav. Međutim, može se

dogoditi i to da vas izruči meni, pa ćete biti obješeni zbog šurovanja s našim neprijateljima iako s njima nismo u ratnom stanju. A rat je, Coxone, ipak na pomolu.

Prior obori glavu potpuno satrven. Nije mogao predvidjeti da će u razgovoru doći do takva obrata i da će biti ismijan. Osjećajući neku gorčinu u grlu, on napokon prozbori:

- Zaista ste moćni, viteže. Potcjenio sam vas i molim da mi oprostite.- Nemate baš previše skrupula, Coxone - odvrati Maubray - a ja volim ljude vašega kova.

Warner je običan prostak, ali vi biste mi mogli biti od koristi.- Čini mi se da sam vas molio za oproštenje, a to ujedno znači da ću vam služiti kako najbolje

budem mogao.- Zbilja? I bez pogovora?- Odano i požrtvovno!- Zaista sam sretan. Coxone, uzet ćete sutra knjigu rođenih i pod datumom koji ću vam ja

reći upisati Rozino prezime. Dobit će ga po nekom Englezu koji se pred dvadesetak godina

navodno vjenčao s jednom Engleskinjom... Tako će se znati oba njena roditelja... Budite uvjereni, Coxone, da će s malo pudera i šminke tu djevojku svatko smatrati bijelkinjom.

Prior prasne u veseli smijeh pa dohvativši bocu madeire uzvikne:- Nazdravimo Rozi-bijelkinji. I ja, viteže, volim ljude vašega kova jer se čovjek uvijek može s

njima nagoditi.

10.

CHUT-UP

Baillardelov izvještaj prekidao je Le Fort čestim provalama bijesa, kletvama i ljutitim udaranjem noge o zemlju.

- Eto, kume - završi kapetan svoje izlaganje o razgovoru što su ga kolonisti vodili s Merry Roolsom - u kakav ste se nemogući položaj doveli! Posvuda vas traže i uskoro nećete moći prevaliti ni četvrt milje a da ne natrapate na kakvu ništariju koja će vas potka- zati. Vaše uhićenje pitanje je od svega nekoliko sati.

Ruku skrštenih na grudima i usana stisnutih od mržnje, Yves se nervozno ushoda neprestano ponavljajući:

- Tri tisuće livara! Tri tisuće livara! Kakve li sramote! Ta se uvreda može oprati samo krvlju. Za koga me, grom ih ubio, drže te hulje major, Villers, Bourguet i Roselle?

- Eh! - primijeti Baillardel - to baš i nije tako mala svota. Kad bi plantaže davale toliki godišnji prihod, svatko bi nakon desetak godina otišao s Martiniquea i nastavio da kneževski živi od rente.

- Trista mu jada! - uzvikne sada i Chut-Up. - Tri tisuće livara! U mom ih se džepu našlo odjednom samo pedeset, i to kada smo bili zarobili galiju Speranza s Laurentom de Graffom. Pa i njih mi je, već sat kasnije, digao na kocki jedan drugar. Doduše, ni kod njega se nisu ugrijali jer ih je odmah zatim, zajedno sasvojim novcem, izgubio u krčmi K otrgnutom sidru na Leoganu.

- Nema sumnje - složi se Taillefer - lijep je to novac tri tisuće livara! Kad bih imao samo i polovicu, znao bih što da s njim uradim.

- A što biste uradili? - upita La Chapelle.- Kupio bih ovdje komad zemlje i podigao kuću, a zatim jeftino nabavio tridesetak crnaca.

Gotovo bi bilo s radom: samo bih jeo, pio, pušio lulu i spavao, dakako s nekom lijepom i živahnom priležnicom.

- Kume Le Forte - glasno će Baillardel - čujete li što kažu vaši prijatelji? Izgleda da im je vrijednost novca jasnija nego vama!

- U povijesti izdajstva - dobaci otac Fauvel - Juda se pročuo sa mnogo manjom svotom. Za deset srebrnjaka koliko je on dobio moglo se jedino iznajmiti magarca za obilazak Jeruzalema.

- Ca qoi dans coeur moune, ce couteau seul qui connain - izlane Uliks.- Što kaže? - upita Chut-Up sumnjičavo i zlovoljno.- Veli da samo nož - prevede otac Fauvel - može znati što čovjek skriva u srcu.- Neka se čuva da mu ja svojim ne ispitam slezenu!- Mir! - naredi Le Fort.- Što ćete sada? - obazrivo će Baillardel. - Da uvažavate mišljenje prijatelja, kume, dao bih

vam jedan savjet, ali vi ste svojeglavi.- Ipak recite.- E pa, da sam na vašem mjestu, otišao bih u divljinu i dugo se ne bih micao, bar ne dotle dok

se čitava ova stvar ne zaboravi.

- Tako dakle! - ljutito povikne Yves. - Znači da lekcija koju sam dao onim gadovima Bourguetu i Roselleu nije bila dovoljna kad su prema meni još uvijek tako drski. I vi mi savjetujete da se kao miš zavučem u neku rupu. Da niste dozreli za mirovinu, kapetane?

Baillardel slegne ramenima pa nastavi:- Kad se popnete na Morne-Rouge, opazit ćete daleko na istoku vrhunac planine koja se

zove Carabin. U njenom podnožju teče riječica Capot čija je voda preko cijele godine bistra i svježa. To je područje divljih urođenika, ali otkada su oni protjerani, zna onuda proći jedino pokoji lovac... Eto, kamo bih ja pošao.

- Skrivati se kao lisica u duplji i piti vodu? Vrlo zabavno, nema šta!- Ja vam predlažem, a vi izaberite: Morne-Rouge, ili konopac oko vrata!Le Fort se počeše po bradi željeznom kukom na svojoj sakatoj ruci pa, razmislivši malo, uze

promatrati svoje drugove koji su šutke pratili razgovor. La Chapelle je pušio lulu, Taillefer i Chut-Up pravili su se ravnodušnima dok je svećenik prebirao krunicu. Uliks se držao po strani šepireći se u svojoj raskošnoj odjeći.

- Preporučujete nam planinu Carabin - polako će Yves. - Kad se pravo uzme, zamisao i nije tako loša, kume. Lijepa je rječica Capot i u njoj će otac Fauvel moći loviti ribu.

- Ah! - živne Baillardel - konačno ste se urazumili. Neka vas malo zaborave a za dva tjedna opet ćemo se sastati. Bit će dovoljno da mi u gostionici Debeloj opatici ostavite poruku i ja ću odmah pohitati na sastanak.

- Dogovoreno! - reče Le Fort. - Uradit ću kako vi kažete.- A sada moram ići - završi Baillardel. - Zadržim li se predugo, mogli bi u tvrđavi zapaziti

moju odsutnost. Zbogom, prijatelji!

Prođe punih petnaest minuta od Baillardelova odlaska dok Yves opet ne uze riječ. Za sve to vrijeme neprestano je razmišljao o neobičnoj poslovici što ju je na kreolskom izrekao crnac Uliks. A on je imao povjerenje u toga momka. U krugu je obilazio oko tek pogasle vatre i s vremena na vrijeme promatrao Chut-Upa pa Taillefera i La Chapellea. Ovaj posljednji istresao je najzad lulu i opružio se da spava, ali jednim okom uvijek budan kao iskusni pomorac koji zna da se vrijeme svakoga časa može pokvariti.

Da nekako prikrati vrijeme, Chut-Up je iz džepa izvadio karte i stao ih slagati na zemlju igrajući pasijans.

Le Fort se zagleda u one odozgo i primijeti kako Chut-Up uzima peticu karo pa je meće u stranu, a zatim preko nje tri nove karte. Yvesu bi jasno da Chut-Up želi iz karata doznati kakvu se uspjehu može nadati ako se odluči na jedno nedjelo.

- Ulikse! - zovne on. - Dođi ovamo!Crnac koji je dotle čučao pred kolibom ustane i priđe. Gusar ga povede kojih dvadesetak

koraka podalje kako ostali ne bi mogli čuti njihov razgovor. Tu se zaustavi i prodorno zagleda Uliksu u oči ne izustivši ni riječi.

Mladić se ne zbuni nego izdrži njegov pogled, vjerojatno očekujući neko pitanje.- Zar nemaš ništa da mi kažeš? - upita pustolov.Crnac potvrdo kimne glavom, ali ipak razmisli prije nego će reći:- Ou capab trompe chive ou pas capab trompe barbe.Le Fort to sebi prevede ovako: majmun se ne uči kreveljenju kad odraste.A Uliks nastavi:- Faut dormir cote moune pour connain ronfler moune. (Ako želiš saznati da li netko hrče,

moraš pored njega spavati).Le Fort kimanjem glave pokaže da se slaže kako ne bi prekidao crnca. Ovaj nastavi brže, kao

da je već dobro promislio na koji će način uvijeno, ali ipak jasno, izreći svoju misao.

- Ravet pas recpecter mait' bitation. Bel noce pas vler dir’ bon menage. Quand malfini pas trouver poule il povend paille... Eh! Eh! Partir pa vler dir ouariver pou ga!

Yves se i protiv volje nasmije. Uliks je imao pravo: žohar ne poštuje gospodarevu kuću, a ono što u nama budi najveće nade, na žalost, ne ostvaruje se baš uvijek.

Kad lopov dođe da ukrade kokoš, pa je ne nađe, zadovoljit će se i slamom. Samo, objasnio je crnac, kad nekamo kreneš, to još ne znači da ćeš i stići!

- A zaključak? - upita Yves.Uliks se rukom udari po pojasu gdje mu je bio zataknut širok nož pa reče:- Fer coupe fer! (Klin se klinom izbija)!- Tako je! - uzvikne gusar. - Znaš li gdje je tvrđava Saint-Pierre?- Da! - potvrdi Uliks pružajući ruku u pravcu zaljeva.- Jesi li razumio što treba da učiniš?Bivši je rob shvatio. Usta mu se razvuku u širok osmijeh otkrivajući dva niza kao biser

bijelih zuba i on glasno reče:- Bonjour madamme, ce mouche qui lat. (Ponekad se dogodi da ljubavnik dođe u posjetu

gospođi, a natrapa na njenoga muža).- Onda požuri! - reče Yves. - šteta je što nisi u svojoj domovini. Naći ćeš nas u Morne Jacobu,

razumiješ li? Znaš gdje je to. Više pameti ima u tvome malom prstu nego u Roolsovoj i Villersovoj glavi zajedno. Uradi što je potrebno!

Uliks hitro svuče prsluk i hlače a na sebi zadrži samo pojas, za koji opet zatakne bodež. Pošto sakrije odjeću u jedan grm, nakloni se gusaru i ponovi na kreolskom:

- Faut que ce kon ça (Tako mora biti).Yves se vrati u kolibu. La Chapelle se pravio da spava, ali je širom otvorio oči kad mu se

drug približio.- Hajdemo momci! - veselo će Le Fort. - Između nas i naših neprijatelja treba uspostaviti što

veći razmak. Kapetan Baillardel, a on, bogami, nije glup, dao nam je dobar savjet. Ne sumnjam da je planina Carabin izvrsno skrovište, ali budemo li prisiljeni da ondje ostanemo osam dana, smršavit ćemo kao smrt. Opreme za lov nemamo, a kada bismo je i imali, ne bismo smjeli pucati jer bi to privuklo pozornost neprijatelja. Osim toga, lagao sam vam kad sam rekao da u riječici Capot ima mnogo riba.

- Eh! - poviče Chut-Up - tko nam jamči da nas onaj kapetan ne šalje onamo s namjerom da kasnije uputi na nas četu vojnika? Tri tisuće livara mogu i najpoštenijeg čovjeka dovesti u iskušenje.

- To sam i ja pomislio - izjavi Yves škripnuvši zubima - zato ćemo, prijatelji moji, postupiti drukčije.

La Chapelle se stane vrpoljiti a Chut-Up i Taillefer priđu kako bi što bolje čuli svoga vođu. Otac Fauvel spremi brojanice u džep.

- Vidim - zadovoljno će Le Fort - da vas sve zanima to što vam želim reći. Znam jedno mjesto na kojemu nas nitko živ neće doći tražiti, a nalazi se na sat hoda odavde prema sjeveru, iza planine Pelee. Ondje izvire rijeka Basse-Pointe.

- To je vrlo strmo i krševito mjesto - prigovori svećenik - do njega nećemo moći stići na konjima.

- A ja sam uvjeren da hoćemo - samosvjesno će Yves. - Ne zabrinjava me toliko pitanje konja koliko život Uliksa. Poslao sam ga s jednom porukom u gostionicu Debeloj opatici, a nisam mu rekao gdje će nas naći. S druge strane, ne bih želio da ovdje nepotrebno gubimo vrijeme.

Ušuti načas da čuje tko će prvi iznijeti neki prijedlog, a kako se nitko ne javi, on nastavi:- Trebat će da netko ostane ovdje. Uliksu je poznata rijeka Basse-Pointe i dovoljno mu je reći

da smo krenuli onamo. Tko se javlja da to obavi?- Ja! - spremno će Chut-Up.

- Odlično! - uzvikne Le Fort gotovo sa zahvalnošću. - To sam i očekivao... E, pa ostanite vi, Chut-Up, a ja vam se kunem da ću vas prvom prilikom nagraditi kako i zaslužujete. A vi ostali, gospodo, za mnom!

Yves hitro priđe svome konju i uzjaše ljutito požurujući Fauvela i La Chapellea.Kad su svi već bili u sedlu, Yves se okrene i vikne prijateljski odmahujući rukom:- Zbogom, Chut-Up, i neka je sa srećom, ako tako smijem reći!Zatim podbode konja i krene.

Le Fort je jahao na čelu i svi su šutjeli. Ne prođe ni pet minuta kad gusar iznenada zaustavi konja, a za njim i ostali.

- Što se dogodilo? - upita La Chapelle. - Jeste li nešto čuli?- Ne! - odvrati Le Fort - samo želim nešto kazati Tailleferu.On pogledom potraži pustolova a ovaj priđe i reče:- Naređujte, kapetane!- Što mislite da u ovom trenutku radi Chut-Up?Pitanje se činilo tako smiješnim da Taillefer od čuda raskolači oči i uzvikne:- Ta zar mu niste zapovjedili, kapetane, da kraj kolibe čeka Uliksa?- Jest, tako je. Vjerujete li da je poslušao?- Zašto ne bi?- Kladim se o Uliksove haljine da ga ondje više nema.- Što vas navodi na takav zaključak? - uvrijeđeno upita La Chapelle.- Tri tisuće livara, sto mu gromova! Chut-Upu je i previše drag novac a da odmah po našem

odlasku ne bi odjurio u tvrđavu Saint-Pierre. Neka me đavo odnese ako se varam; otišao je da nas proda majoru. Tko hoće da se sa mnom kladi?

Taillefer obori glavu i reče:- Kapetane, Chut-Up je moj ratni drug. Znam da voli novac, ali ne vjerujem da bi...- Tra, ta, ta! - vikne Yves. - Tko želi da se okladi?- Sad, ako Chut-Up i jest izdajica - nastavi Traillefer - nikako ne bih želio da i mene strpate u

isti koš zato što sam ga ja doveo!- Ako je otišao majoru - izjavi La Chapelle - neka se otac Fauvel slobodno pomoli za njegovu

dušu. Iz ovih stopa idem da sredim s njim račune, i to na način koji najmanje očekuje!Već htjede krenuti kadli ga Le Fort zaustavi i napomene:- Poduzeo sam mjere sigurnosti. Račun o kojemu govorite možda je u ovom trenutku već

sređen, a ako nije, bit će uskoro. Međutim, hoću da stvar izvedem načistac, zato vam predlažem da se svi vratimo u kolibu. Ne zateknemo li ondje Chut-Upa, znači da je odjurio u tvrđavu Saint-Pierre. Zar to nije i vaše mišljenje?

- Jasno kao dan! - reče La Chapelle.- Drago mi je, ali moramo biti oprezni. Chut-Up je mogao izbjeći klopku koju sam mu

postavio. Ako uspije obavijestiti majora, za nepun će se sat sručiti na nas sto-dvjesta vojnika. Predlažem vam dakle da ne pođemo u planinu Carabin, kako nam je savjetovao Baillardel, niti na rijeku Basse-Pointe nego na brdo Jacob. Uostalom, Uliksu sam i rekao da će nas naći ondje.

- Naprijed! - vikne La Chapelle. - Dosta je vremena već izgubljeno.- Kako za koga - primijeti Yves.Okrenuvši konje i Le Fort opet stane na čelo kolone. Za njim su zamišljeno jahala tri njegova

druga. Nisu se ti ljudi bojali ni Boga ni vraga, ali i sama pomisao da je među njima špijun i izdajica bila im je nepodnošljiva.

Stigoše već do kolibe Josephine Babin a da nitko ne progovori ni riječi. Yves prvi sjaše i uđe u kolibu. Bila je prazna. Dotle je La Chapelle pretraživao šumarak ne bi li našao Chut-Upova konja.

- Nema ni njega! - dovikne.- Eto vidite? Zar nisam imao pravo? - upita Yves.- Samo da ga Uliks ne promaši - reče Taillefer - inače ću se njime morati ja pozabaviti.

Uostalom, to mi je i dužnost jer sam ga ja doveo.- Učinit će to onaj koji ga prvi dohvati - zaključi Le Fort. - A sada pravo na brdo Jacob!

11.

FAUT QU’CE KON ÇA! (TAKO MORA BITI)

Tamno Uliksovo tijelo stapalo se u mraku s deblima eukaliptusa i gajićima bajahondi. On je spretno preskakivao preko redova bodljikavih kaktusa a da se nijednom nije ogrebao. Činilo se kao da nekim posebnim čulom otkriva blizinu agava i aloja. Koža na njegovim tabanima, tvrda kao rog, bila je neosjetljiva na oštro kamenje. Osim toga, da ne bi pravio buku, naglo se pod niskim granama saginjao a gomile suharaka preskakivao kako mu pod nogama ne bi zapucketali.

Cestu što vodi u Saint-Pierre dobro je poznavao. Pa ipak, prije no što će na nju izbiti, zaustavi se na jednom mjestu gdje je među gorostasnim papratima rastao gusti grm bambusovih trski. Bilo ih je svakojakih: od onih tankih i savitljivih za prutila, do onih golemih od kojih se u kolonijama prave sudovi za vodu i nošenje hrane, tako da se usijeku između dvaju čvorova.

On izvadi nož i odabere jednu, debelu kao dječja ručica. Onako zelenu i meku, lako je odreže. Pažljivo je očisti od lišća i podesi prema visini svoga tijela, a zatm odsiječe jednu lijanu. Vidjelo se da to ne radi prvi put jer su mu pokreti bili brzi i sigurni. S pomoću lijane priveže za tanji kraj trske nož i čvrsto ga oplete oko drška. Odmjerivši rukom težinu i ravnotežu tako dobivenog ubojitog koplja, on se nasmiješi i reče u sebi:

- Faut qu'ce kon ça!Jest, tako je moralo biti. Kapetan je donio odluku a Uliks dao obećanje. S kopljem u ruci

krene prema cesti. Drugi bi u mraku zalutali, ali njemu pomogne urođeni nagon za orijentaciju, svojstven crnačkoj rasi. Ubrzo, na nekoliko koraka pred sobom, ugleda bijelu traku obasjanu mjesečinom, put što vodi u tvrđavu. Nadesno, jasno su se vidjele njene palisade, udaljene svega nekoliko stotina metara. Crnac se zavuče u obližnji gusti grm i stane čekati.

Ni u jednom mu trenutku ne pade na pamet da se i on i kapetan Le Fort možda varaju u pogledu stvarnih namjera Chut-Upa.

Još se manje pitao da li će pustolov doći i kako će Yves udesiti da mu omogući slobodu kretanja koju će on iskoristiti da pohita u Saint-Pierre.

Uliks je u sebi jedino ponavljao:- Faut qu’ce kon ça!Nije bio nestrpljiv. Bude li trebalo, čučat će tu cijelu noć, nepomičan kao panj, spreman da

baci koplje.- Faut qu’ce kon ça!Primijeti da se nebo sasvim razvedrilo i da se na mjesečini razabiru stvari kao usred bijela

dana. Više mu ni crna boja kože ne bi mogla pomoći da ostane nezapažen.Konjski topot iznenada naruši tišinu noći. Negdje se oglasi jedan pijetao, a drugi mu

odgovori. Uliks se i ne pomakne, samo jače stisne u ruci svoje bambusovo koplje.Udarci kopita po kamenitom putu čuli su se sve jasnije što se konj više približavao.Crnac lagano okrene glavu te kroz šipražje jasno razabere konja i jahača. Mišići na rukama i

nogama instinktivno mu se napnu.

Chut-Up je prilazio ne sluteći nikakvu opasnost.Kad stiže u visinu grma gdje se krio crnac, odjednom kao da predosjeti zasjedu jer uspori

kretanje i stade se ogledati lijevo-desno. U tom trenutku Uliks snažno zamahne rukom i koplje zviždeći poleti kroz zrak.

Mora da ga je Chut-Up čuo jer on nagonski podigne ruku da zaštiti lice, a onda ispusti gotovo životinjski krik, popraćen užasnom kletvom.

Uliks i dalje ostane sakriven da vidi učinak izvršenog napada, ali sa zaprepaštenjem opazi kako Chut-Up vadi iz mišice nož koji ju je proburazio. Rana je bila tako laka da je bez teškoća mogao stići u Saint-Pierre i počiniti izdajstvo. Dokaz za to bio je i napunjen pištolj što ga je ponio sa sobom.

- Boga li mu njegova, gdje je taj nitkov koji me ovako podlo zaskočio? - opsuje.Videći da mu se konj propinje, Uliks skoči iz grmlja i uhvati ga za uzdu nastojeći izbaciti

Chut-Upa iz sedla. Sada, naime, kad je ostao goloruk, preostalo mu je jedino da protivnika zadavi.

To nije moralo biti teško. Crnac je bio neobično snažan, gibak kao mačka, a i stasom je nadvisivao inače slabašnog gusara.

Odjekne hitac i kugla prošiša Uliksu uza samo uho.- Prokleti robe! - zaprijeti Chut-Up. - Kožu ću s tebe oderati i izvaditi ti utrobu pa je baciti

psima!On snažno podbode konja da ovaj poskoči od bola. Uliks se sruši na zemlju, a kako ne htjede

ispustiti uzdu, životinja ga stade vući za sobom. Oštro kamenje počne mu parati kožu, zarezivati meso. Chut-Up je i dalje prijetio da će ga ubiti. Uostalom, ništa mu drugo nije preostajalo. Toga je crnca trebalo ubiti kako ne bi dospio izvijestiti Le Forta o izdajstvu kojega će uskoro postati žrtva. Osim toga, radilo se i o osobnoj osveti.

Našavši se u podređenom položaju i bojeći se da ga konj ne zgazi, Uliks ispusti uzde i pokuša pronaći svoje koplje. Chut-Up primijeti kako je koraknuo natrag te pomislivši da on bježi, poviče:

- Nećeš mi uteći!Istoga časa izvuče drugi pištolj i jurne s konjem na Uliksa. Ovaj se baš bio sagnuo da podigne

bambusov prut s nožem kad Chut-Up sabrano nanišani i opali. Noćnu tišinu propara oštar prasak. Negdje zalaje pas a onda se u daljini oglasi još jedan.

Uliksovo tijelo vidjelo se na cesti kao velika crna mrlja. Gusar pomisli da je to varka pa napunivši opet pištolj, sjaše i oprezno priđe crncu koji je nemoćno ležao. Iz grudi mu je curila krv koju je suha zemlja požudno upijala.

Chut-Up ga udari nogom u slabine, ali se Uliks i ne pomakne. Jedino se po jedva čujnom stenjanju moglo zaključiti da je još živ.

Iako je bio već sasvim bezopasan, pustolov mu hladnokrvno ispali još jedan metak u potiljak. Tijelo se niti ne trgne.

Opet se u daljini začuje lavež pasa, sada otegnut i jači.Chut-Up se zacereka pa priđe konju i uzjaši ga. Osjećao je kako mu se ruka polagano koči.

Bojao se samo da crnac nije otrovom premazao nož kojim ga je ranio. Znao je što su Afrikanci sve kadri učiniti a razumijevao se i u pravljenje otrova. Nakon kraćeg razmišljanja zaključi da opasnosti nema jer bi Uliks sigurno bio upotrijebio otrov s brzim djelovanjem i on bi u tom slučaju već odavno bio mrtav.

Snažno podbode konja i pohita u tvrđavu. Obraduje se kada, stigavši onamo, ustanovi da je zbog njegove pucnjave dat znak za uzbunu.

- Smjesta me povedite k majoru Merry Roolsu - reče stražaru na ulazu. - Znam gdje se kriju Uhorezac i njegovi pomagači. Pohvatat ćete ih kao ptice u gnijezdu!

12.

IZDAJICA I MAJOR

Trgnuvši se iz sna, major se uspravi i protrlja oči. Pred sobom ugleda dva stražara, jednoga od njih s bakljom u ruci.

Nikada ga nisu budili bez vrlo važna razloga.- Što hoćete? Što se dogodilo?- U tvrđavu je došao neki čovjek - reče prvi stražar. - Ranjen je u ruku i opasno krvari. Veli

da zna gdje se krije Uhorezac.- Zaboga! - uzvikne Merry Rools pa smaknuvši naglo pokrivač, skoči iz kreveta. - Tko je on?

Gdje je?- Na hodniku, ali neće da kaže svoje ime. Htjeli smo mu previti ranu dok vi ne stignete.

Odgovorio je da je stvar odviše hitna i važna a da bi se gubilo vrijeme. Zahtijeva da mu se najprije isplati obećana nagrada od tri tisuće livara.

Merry Rools je upravo navlačio hlače. On se sa čuđenjem zagleda u stražara i ponovi:- Tri tisuće livara? Što to ima da znači?- On tvrdi da toliko iznosi ucjena raspisana na razbojnilcovu glavu.- Da, istina je - reče Rools - ali će morati počekati. Uredit će to s Bourguetom. Tko je taj

čovjek. Kolonist? Mornar?- Više mi liči na protuhu i očito nije iz ovoga kraja. Nitko ga od nas ne poznaje a i stražari

kažu da ga nikada ranije nisu vidjeli.- Dobro - reče Rools - uvedite ga u moj kabinet. Velite da krvari, zato pripazite da mi ne

uprlja pi-saći stol, ali najprije stavite na nj napunjeni pištolj. Nikada ne znaš s kim imaš posla.- Razumijem, gospodine majore!Rools mehanički poravna čipkane nabore na svojoj noćnoj košulji pa navuče čizme, ali

propusti da natakne periku. Odviše mu se žurilo da bi pazio i na takve sitnice. Izađe i brzim korakom krene u svoj kabinet.

Unutra zatekne nezanca kako sjedi u naslonjaču od bambusove trske. Bio je gologlav i lijevom šakom čvrsto stiskao mišicu na desnoj ruci. Stražari su već upalili svijeće i strpljivo čekali.

Chut-Up se i ne pomakne kad major uđe. Uostalom, ovaj ga gotovo i ne pogleda jer je najprije htio provjeriti da li je njegovo naređenje izvršeno. Umiri se kad na hrpi spisa zaista opazi napunjeni pištolj. Tek tada priđe neznancu i reče:

- Vidim da ste ranjeni. Tko ste vi?- Zovu me Chut-Up.- To vam nije prezime, nego valjda nadimak.- Tako je. Prezime sam zaboravio, a nije ni važno. Znam gdje se nalazi Uhorezac. Dajte mi tri

tisuće livara što ste ih obećali onome tko ga oda pa ću vas povesti u njegovo skrovište. S njim su još trojica i lako ćete ih uhvatiti. Četvrti sam bio ja, ali više nisam jer želim osloboditi svijet od takva ološa.

Major pogledom ošine pustolova. Kako mu je stražar rekao, njegov razbojnički izgled i nepristojno ponašanje nisu nagoviještali nikakvo dobro.

- Na koji ste način doznali gdje se onaj nitkov skriva? - upita Rools.- Ta bio sam s njim - prizna Chut-Up.- Vi niste s Martiniquea? Odakle ste došli?- Živio sam na Hispagnoli, a zatim prešao na Saint-Christophe. Ondje sam prvi put vidio

kapetana Le Forta.

- Ah, tako! - uzvikne Rools s još većim nepovjerenjem. - Ako mislite da je pozivanje na kapetana Le Forta neka preporuka, grdno se varate. Uostalom, on je mrtav i besmisleno je o njemu govoriti...

Chut-Up se podrugljivo nasmije i reče:- On da je mrtav?! To kažu oni na Saint-Christopheu. Ondje tvrde da su zvona oglasila

njegovu smrt i da je čak služena misa za pokoj njegove duše. Pa ipak, kapetana Le Forta vidio sam živa i zdrava u gostionici K nemirnom konju, a dokaz je i to što nitko nije htio povjerovati u njegov identitet. Nije ga prepoznao čak ni krčmar, iako ga je vidio hiljadu puta. Identificirao ga je moj drug Taillefer koji je nekad plovio pod zapovjedništvom viteza de Grammonta. Izgleda da je Le Fort nakon teških povreda zadobivenih u jednoj pomorskoj bitki ostao strašno unakažen. Englezi su mu navodno potopili brod, a njega spasili iz mora i dugo liječili.

- To su priče za djecu - odgovori Merry Rools.- Upozoravam vas da nisam raspoložen za takve šale, pogotovo ne ovako kasno u noć!

Nastavite li tako, naredit ću da vas zatvore pa ćete se sutra kajati.Chut-Up slegne ramenima i upita pokazujući na svoju ranu:- Zar je i ovo šala? Da ne mislite možda kako sam sam sebi zabio koplje u ruku? Učinio je to

jedan crnac, neki Uliks, kojega je kapetan Le Fort oteo posjedniku Dorangeu. Nisam tome prisustvovao, ali znam kako se dogodilo. Le Fort je naslutio da ću ga ja potkazati pa je poslao Uliksa da me dočeka na cesti i ubije. Bogu budi hvala, ucmekao sam ja njega, a tako i treba tim gadovima crncima.

Zatim će obraćajući se stražaru:- Je li netko otišao po onaj leš na cesti?Rools strogo ponovi pitanje.- Jest - odgovori stražar. - Bit ćete obaviješteni čim ga dovezu.Major nekoliko puta prijeđe rukom preko čela, kao da se želi uvjeriti da ne sanja, pa

uzvikne:- Kapetan Le Fort! Ne, nije moguće!- Kažem vam da je to on! - nastavi Chut-Up. - Prepoznali su ga i drugi, na primjer kapetan La

Chapelle.- La Chapelle! Zar on nije na Saint-Christopheu?Chut-Up se ponovo nasmije.- Za sada je s Le Fortom, a tako isto i svećenik Fauvel. Osim toga, prepoznao ga je i vaš

kapetan Baillardel; ni on se, izgleda, nije dugo dvoumio. Inače, baš ga Baillardel izvještava o svemu što se u tvrđavi događa. Tako nam je večeras ispričao kako je obećana nagrada od tri tisuće livara onome tko pomogne uhvatiti Le Forta i njegovu bandu.

- Grom i pakao! - poviče Rools. - Pa to je da poludiš! Baillardel? Pa da, svašta se može očekivati od toga nitkova! Do đavola, on je zaista kadar da brani Le Forta a nas da izda! A tu je i Fauvel, stari naš znanac!... Nadajmo se da sve to nije izmišljotina...

- Pitajte Baillardela, štošta će vam taj imati da ispriča!- Straža! - prodere se Merry Rools. - Svejedno je govori li ovaj čovjek istinu ili ne!

Baillardelovo držanje u prošlosti dopušta pretpostavku da je kadar svašta učiniti. Poručite zapovjedniku milicije neka ga smjesta uhapsi i hitno mi pošaljite ovamo Lestiboudoisa de La Valleea i kapetana La Garennea!

Jedan od stražara već se zaputi k vratima kadli se izvana začuje jako kucanje.- Naprijed! - vikne major.Pojavi se jedan podoficir i reče:- Našli smo tijelo onoga crnca nasred ceste. Jedan mu je metak prostrijelio grudi a drugi

glavu. Vjerojatno su to oni hici što smo ih maloprije čuli...- Eto vidite! - pobjedonosno će Chut-Up - da nisam lagao. Bit će dovoljno da pozovete

Dorangea, on će sigurno prepoznati u njemu svoga odbjeglog roba.

- Neka najprije uhapse kapetana Baillardela! - poviče Rools glasom koji je podrhtavao od bijesa. - Okujte ga i bacite u tamnicu! Kunem vam se da će mu biti suđeno po skraćenom postupku. O toj se hulji u posljednje vrijeme čuje samo najgore. Ništa ga ovaj put neće spasiti, a ni kapetana Le Forta ako je to zaista on. Terete ih tolike optužbe da im ne gine konopac!

Kad se zatvoriše vrata za podoficirom koji je zapovjedniku milicije odnio nalog za hapšenje Baillardela, Rools opet priđe Chut-Upu i reče:

- Ne gubimo više vrijeme. Smjesta kažite gdje se krije taj bijednik. La Garenne i La Vallee poći će da ga uhvate.

- Nećemo tako! - mirno odgovori Chut-Up.- Zašto ne?- Obećali ste tri tisuće livara a... moje obavještenje vrijedi toliko. Govorit ću tek kad mi date

novac, prije ne.- Neka đavo nosi vaš novac! Odmah ćete mi reći gdje je skrovište one rđe, ili ću vas...Chut-Up problijedi.- Da ne namjeravate škrtariti za nekoliko zlatnika?- Mene se ta stvar ne tiče. Nagradu je obećao Bourguet pa se s njime i objasnite. To je sve.

Dat ćete mi potrebna obavještenja, ili ću vas, bogami, natjerati da mi ih dadete, i to brže nego što možete pretpostaviti...

- Nemojte tako - oprezno će gusar - svako se obećanje mora održati. Kad sam krenuo ovamo, riskirao sam život; vidite to i po rani koju sam zadobio. A sada...

- A sada - vikne Rools - naredit ću da vas zatvore i objese ako ne progovorite! Jeste li razumjeli? Maločas ste priznali da ste onom razbojniku saučesnik i zajedno s njim počinili ste mnoga nedjela... Govorite ili ću zapovjediti da vas podvrgnu postupku kakav jedino i zaslužujete!

Chut-Up primijeti kako se stražari već spremaju da ga pograbe. Iako prestrašen, on još jednom pokuša pregovarati:

- Spreman sam da govorim, zato sam i došao k vama. No... zar mi ne biste mogli obećati da ćete Bourgueta navesti neka nagradu preda meni?

- Zaslužujete uže oko vrata, a zahtijevate novac. To je previše i za lupeža kao što ste vi!- Ako me podvrgnete mučenju - izjavi Chut-Up - neću vam ništa odati. Kad Le Fort vidi da

mu se crnac ne vraća, promijenit će skrovište, a onda mu možete staviti soli na rep.Merry Rools uzdahne pa će pomirljivo:- Usprkos vašim zločinima, jamčim vam za život i smatrat ću da ste se pokajali. Obavezujem

se da ću i Bourgueta izvijestiti o ovome što ste uradili, a on će postupiti po svome nahođenju. Eto tako! A sada govorite! Već sam dosta vremena s vama potratio.

Chu-Up razmisli pa reče pokazujući na svoju ranjenu ruku:- Vjerujem da ćete održati riječ... Naredite da mi previju ranu pa ću vas povesti na mjesto

gdje se nalazi Le Fort.- Dabome, i vi ćete s nama, ali najprije recite gdje se krije!- Na istočnoj strani planine Pelee, kraj izvora rijeke Basse-Pointe.- Izvrsno! Stražari, dajte znak za uzbunu! Ne smije nam umaknuti! Ako bude potrebno,

povest ćemo tri odreda vojnika. Gdje su, do đavola, La Garenne i La Vallee?U tom se trenutku začuje kako netko trči hodnikom:- To su sigurno oni - reče jedan od stražara.- Uvedite ih bez najavljivanja! - vikne major.Vrata se najzad otvore te u sobu ulete La Garenne i La Vallee. Bili su u potpunoj ratnoj

spremi i zasopljeni od trčanja.- Gospodo! - uzvikne Rools i ne pozdravivši ih.- Kapetan Baillardel nas je izdao. Dok smo mi tragali za kapetanom Le Fortom... hoću reći

Uhorescem, Baillardel ga je izvještavao o svakom našem koraku i tako mu omogućavao da se uvijek pravovremeno skloni. Znajte da je Baillardel uhapšen!

- Le Fort? - zbunjeno upita La Garenne.- Jest, Le Fort! Ovaj mi je čovjek rekao gdje se sada krije. Čini se da Uhorezac nije nitko drugi

doli po zlu čuveni kapetan Le Fort!- To je nemoguće? - izjavi La Vallee. - Le Fort je mrtav. Okolnosti nam je lično ispričao

kapetan La Chapelle. Sa Saint-Christophea stigla je potvrda o njegovoj smrti: sami Englezi izvijestili su o tome guvernera de Poincyja.

- Do đavola, sve mi je to poznato kao i vama. Pa ipak, pojedinosti koje mi je iznio ovaj čovjek sasvim su me pokolebale. Ali, ništa za to. Bio to Le Fort ili netko drugi, sada znamo gdje ćemo ga naći. Uzet ćete tri odreda milicije i opkoliti čitav kraj oko Basse-Pointe. Neće vam moći umaknuti. S vama će poći i ovaj čovjek, ali najprije mu previjte ranjenu ruku. Izgleda da su četvorica, uračunavši svećenika Fauvela i kapetana La Chapellea koje već poznajete.

La Vallee i La Garenne značajno se pogledaju kao da jedan drugoga pitaju nije li major šenuo pameću. Pa ipak, prisutnost ranjenog neznanca nepobitno je govorila da su se zbili značajni događaji.

- Zaboga, ne gubite ni časa, nego sakupite svoje ljude i odmah krenite. Ja idem da malo porazgovorim s kapetanom Baillardelom. Ah, taj još i ne sluti što mu se sprema!

On priđe svom pisaćem stolu, uzme s njega pištolj i zatakne ga za pojas, a onda, kao da se iznenada nečeg sjetio, zaustavi na vratima La Garennea i reče mu:

- Ovoga čovjeka, koji tvrdi da se zove Chut-Up, ne gubite iz vida. Neka bude stalno pored vas. Nikad se ne zna. Možda vas namjerava namamiti u klopku. Učini li bilo što sumnjivo, prosvirajte mu glavu.

Chut-Up još jednom slegne ramenima pa se, usprkos bolovima, opako naceri i vikne ustajući iz naslonjača:

- Prokleti major! On još uvijek misli da sam namjerno sebi izranio ruku kako bih ga zaveo u bludnju.

13.

MAJOR UPOZNAJE GENERALICU SA SITUACIJOM

Marija je upravo ustala. Sjedeći pred toaletnim stolom brižljivo je uvijala duge pramenove svoje blistave kose. S naročitim užitkom omatala ih je oko glave kao zmije, a onda ih opet rasplitala jer je, usprkos želji da se počešlja drukčije, držala da jedino dugi uvojci koji slobodno padaju niz uši i lice ističu otmjenost njenih crta i daju ljupku ženstvenost cijelom njenom biću.

Julija nije bila toga mišljenja. Stojeći pozadi svoje gospodarice, pratila je svaki njezin pokret a generalica nije smatrala nedoličnim da je pita za savjet.

- Dugi vam uvojci još više produžuju lice - objašnjavala je sobarica. - Gospođi bi više odgovaralo da ih povezom priljubi uz sljepoočnice i podigne iznad čela u obliku dijadema. Znam da vam nije do osvajanja muškaraca, ali oni ipak vole promjenu. Drago im je kad žena svaki dan izgleda drugačija...

- Prestanite! - reče Marija smijući se. - Onaj koji je u mene zaljubljen ne bi trpio nikakvu promjenu...

- Znači da mu gospođa želi ugoditi!Marija slegne ramenima a šal kojim je bila ogrnuta klizne na pod. Julija primijeti da joj je put

još uvijek nježna i bijela i da se nimalo nije izmijenila od vremena Saint-Andrea i Fouqueta, kad joj je pomagala u odijevanju prilikom večernjih izlazaka. Nije mogla a da se ne divi vječnoj mladosti te žene koja je uspješno odolijevala tropskoj klimi te rađanju i podizanju djece.Marija

je zaista izuzetan stvor - pomisli ona - i sigurno će, kad se opet pojavi u Francuskoj, zavrtjeti muškarcima glavom a u žena izazivati zavist i ljubomoru.

Na kraju joj to i reče:- U palači Louvre, u Versaillesu, neće biti dame kojoj će se toliko diviti, za to vam jamčim.

Dovoljno je da čovjek promatra žene kolonista na ulicama Saint-Pierrea pa da shvati kako se ljepota može uspješno sačuvati opreznošću i svagdašnjom njegom, ali, za to je potreban poseban dar. Vrijeme nije ostavilo na gospođi nikakva traga. Sunce joj je kožu milovalo, a ne ogrubilo.

Marija opet slegne ramenima i nasmiješi se znajući koliko vrijede komplimenti što ih žene izmjenjuju međusobno. Pa ipak, osjeti se polaskana jer bi Julija radije šutjela nego da joj kaže ono u što sama ne vjeruje.

- Jadna moja Julijo! - reče ona duboko dirnuta.- Previše si ljubazna prema svojoj staroj gospodarici a da bi mogla biti objektivna. Kad vidim

mladenačku svježinu Louise, zastidim se sama sebe, a još mi je teže zbog muškarca koji mi godinama udvara i navaljuje molbama da se za njega udam. Pravo kažu da je ljubav slijepa jer nije moguće da on ne primjećuje ubitačne bore oko mojih očiju.

- Gospođa je još uvijek vrlo poželjna, a to kažem zato što dobro poznajem muškarce.- Oh! - reče Marija - ti imaš iskustva ponajviše s topnicima iz Saint-Pierrea... Ništa ti ne

predbacujem, zato nemoj poricati. Takav je i kapetan La Chapelle, vidjela sam ga na djelu...Generalica se okrene na stolici pa, gledajući sobarici ravno u oči, upita bez srdžbe a ipak s

izvjesnim prijekorom:- Kad se pravo uzme, prebrzo si zaboravila Le Forta, zar ne?- O, varate se gospođo! - odgovori Julija. - Ništa ne može da ga potisne iz moga srca.

Uostalom, zar njega itko može zaboraviti?- Budi uvjerena da ga ja nisam zaboravila - reče Marija. - Dobro znam što mu dugujem. A

znaš li što sam odlučila? Hajde pogodi!- Ne znam, gospođo.- Prije nego krenem u Francusku dat ću odslužiti stotinu misa za pokoj njegove duše. Isto

toliko i za dušu guvernera du Parqueta... neka se u nebu opet nađu zajedno!- Oh, gospođo generalice - naglo će Julija - počekajte još malo, molim vas!- Zašto da čekam? U luku je stigao brod i isplovit će za tri-četiri dana... Dok stigne drugi,

proći će dosta vremena. No, što ti je sad odjednom?- Ništa, gospođo.Međutim, Julija je problijedjela kao mrtvac i generalica primijeti kako je zateturala.U tom trenutku Marijinu pažnju privuče neka buka koja je dopirala izvana.- Netko dolazi! Jesi li čula?Julija osluhne. Od one noćne posjete Le Forta svaki bi se put trgla kad bi rzanje konja

upozorilo da netko prilazi dvorcu. Znala je da Yvesa ne plaše nikakve opasnosti i strahovala je da ne bude uhvaćen, što bi se lako moglo dogoditi ako se nesmotreno i naočigled sviju pojavi na imanju.

- Pođi da vidiš tko je - reče Marija.Sobarica potrči k vratima i već ih htjede otvoriti kadli je generalica pozove natrag.- Pogledaj s prozora!Ona to i uradi pa će s iznenađenjem:- Stigao je major, gospođo generalice. Upravo je sjahao i Cephysa mu vodi konja u štalu.- Brzo siđi i reci mu neka se malo strpi. Eto mene za koji trenutak.Julija pojuri niza stepenice čudeći se kao i Marija toj neoubičajenoj jutarnjoj posjeti, jer je

Rools obično dolazio predvečer. Otkako je znala da je Le Fortov boravak na Martiniqueu ilegalan, bojala se za njegov život i o svemu ga obavještavala.

Merry Rools baci šešir na stolac i upravo je skidao rukavice kad sobarica uđe u salon. Ona se pokloni i reče:

- Dobar dan, gospodine majore. Gospođa generalica zna da ste ovdje i odmah će sići.- Odmah, odmah - progunđa Rools - koliko ću morati čekati?- Samo dok ne završi sa češljanjem.- Čujte, Julijo, može me saslušati i s neurednom kosom. Imam joj saopćiti neobično važne

stvari. Skoknite opet do nje. Neće joj biti teško da shvati kako je vrlo hitno kad dolazim ovako rano.

- Možda bi bilo dobro da joj kažem o čemu se radi? - drsko će sobarica goreći i sama od znatiželje.

- To se tiče samo nje i mene. Hajde požurite!Zbog hladnog majorovog tona Julija se lecne i odmah je prođe volja da i dalje navaljuje.

Pohita dakle stepenicama u generaličinu sobu i već s vrata reče:- Gospođo, major je, izgleda, vrlo nestrpljiv i želi da odmah dođete. Kaže čak da mu je

svejedno da li ste počešljani ili ne.- Major pretjeruje - odvrati Marija. - Zar ovako neuredna ne ličim na Cephysu? Neka počeka!- Ali on uporno zahtijeva, gospođo, i da vidite kakvim tonom!- Neka ga! Ponudi ga jelom i pićem, daj mu što god zaželi.- Teško je s njim danas. Nije ni inače odviše ljubazan, ali ga se sada naprosto bojim...- Radije reci da si malo uzbuđena. Tko bi i tebe još mogao prestrašiti, Julijo?Sobarica polako stane silaziti stepenicama. Čuvši njene korake, Rools joj pođe u susret i

upita:- Što je?- Oh, vrlo mi je žao, gospodine majore, ali gospođa još nije gotova... Traži da malo počekate.- Grom i pakao - promrsi on kroz zube. - Vratite se i recite joj da je Le Fort unutar naših

bedema! Čujete li, Le Fort! S njim je i gusarska banda!Juliji se učini da će joj srce prepući. Načas osjeti vrtoglavicu i uhvati se za ogradu stubišta

kako ne bi pala u nesvijest. Konačno smogne snage i gotovo šapćući upita:- Zar je Le Fort uhvaćen?- Još nije, ali će biti uskoro.On malo razmisli pa će sumnjičavo:- Zašto me to pitate, Julijo?- Ne znam. Govorite o njemu nekako čudno... o gusarima koje je oko sebe okupio.Mora da je Marija čula glasno izgovorene majorove riječi jer otvori vrata svoje sobe i poviče

odozgo:- Govorili ste o Le Fortu, Mederic? Kakva je to sad priča?- Ah, draga moja Marija, ne radi se ni o kakvoj šali. Stvar je vrlo ozbiljna, zato sam vas i

molio da što prije siđete.- Jeste li baš sigurni u ono što tvrdite? Ta svi su nas uvjeravali da je Le Fort mrtav.- Izgleda da nije.- Evo silazim!Ona žurno uđe u sobu, dohvati s komode svilenu maramu i poveže njome kosu koju još nije

dospjela počešljati. Jednako uzbuđena kao i Julija, zaboravi čak zatvoriti za sobom vrata i stane silaziti, a Rools joj pođe u susret. Još na stepenicama ona mu pruži obadvije ruke a on ih nježno poljubi i reče:

- Da, Marijo, Le Fort je na Martiniqueu. On je taj zloglasni Uhorezac. Kako se toga nismo ranije sjetili!... Ovaj put mu vješala ne ginu, za to mogu jamčiti.

Marija naglo povuče svoje ruke iz njegovih i hladno upita:- Zašto vješala? Što znači »ovaj put«? Dobro znate koliko mi je taj čovjek drag i kako mi je

odurno kad netko o njemu loše govori. Budite jasniji!- Trebalo je da počnem drukčije, imate pravo. Još uvijek se varate kad ocjenjujete moje

namjere. Ja mislim, Marijo, da sam često imao pravo. Ako sam nekad i pogriješio, uvijek sam na vrijeme ispravio pogrešku. Da za vrijeme onih žalosnih događaja Le Fort i nije došao na

Martinique sa svojom četom gusara i razbojnika, vaša bih prava i interese bio jednako dobro obranio i ja kao što je to on uradio. Samo, eto, taj mi se čovjek nikada nije sviđao. On je obična propalica. Dokaz je i njegova sadašnja zločinačka rabota. Reže kolonistima uši, krade im robove, konje i odjeću. Jednomu je čak oteo pet tisuća livara kojima je kralju imao platiti desetinu! Zar to nisu postupci okorjelog zlikovca?

Marija ravnodušno slegne ramenima i upita:- Jeste li vidjeli kapetana Le Forta?- Nisam. Nakon što je Bourguet raspisao ucjenu na njegovu glavu, jedan od saučesnika

došao je da ga izda. Dovoljno je samo pogledati toga saučesnika pa da odmah postane jasno kako je nisko pao i sam Le Fort: običan drumski razbojnik. Ali to nije sve! Morate znati da sam noćas dao uhapsiti i kapetana Baillardela koji je s njim surađivao. A znate li što je taj radio? E pa, zloupotrebljavao je naše povjerenje i sve što bi čuo u mome kabinetu, odmah dojavljivao Le Fortu. Da stvar bude ljepša, ja naivčina povjerio baš tome kapetanu zadatak da uhvati Uhoresca. Dakako, odmah je odjurio da mu to saopći spomenuvši i ucjenu raspisanu na njegovu glavu.

- Sjednimo - reče Marija. - Toliko ste me zbunili tim vijestima da su mi se noge kao presjekle... No, što je moglo navesti kapetana Le Forta na takav čin?

- To ćemo saznati tek onda kad ga uhvatimo. Noćas nam je došao neki Chut-Up i odao gdje se krije. Odmah sam s La Garenneom i La Valleeom uputio tri odreda milicije da ga iznenade u njegovom skrovištu i uhite.

Marija malo razmisli pa upita:- Zar mi niste rekli da Bourguet uopće nije imao neprijatelja?- Jesam!- Nije li čudno da kapetan Le Fort, ako je to zaista on, iz čista mira, napada čovjeka kao što je

Bourguet? Neki razlog mora postojati, a vi ga ne znate. Zaslijepljeni bijesom i svojom mržnjom prema Le Fortu, niste ni pokušali da o njemu razmišljate. Držim da moramo postupati razborito. Le Fort je častan čovjek i sve radi savjesno i promišljeno. Često sam imala prilike da se u to uvjerim. Morali ste preporučiti svojim ljudima da prema njemu budu vrlo obzirni ako ga uhvate...

- Obzirni! - zgranuto uzvikne Merry Rools ne shvaćajući generaličinu blagost. - Zaboravljate da je Bourguetu odrezao uho, Roselleu oteo pet tisuća livara određenih za plaćanje poreza a zatim prijetio Dorangeu.

- Sve je to točno, ali ja ne mogu zaboraviti ono što je učinio za mene. Osim toga, budite uvjereni da bez opravdanog razloga kapetan Baillardel ne bi stao na njegovu stranu. Jeste li ga podvrgli saslušanju?

- Posjetio sam ga u zatvoru, ali neće da govori.- Je li vas omalovažavao ili možda vrijeđao?- Ni jedno ni drugo. Izjavio je da bi prije sebi odrezao jezik nego progovorio i riječi.- Ah! - zamišljeno će Marija. - Sigurna sam da bi meni sve priznao... Vi ste ponekad surovi,

Mederic. Pitam se po čijem nagovoru radite tako naprasito, gotovo nepromišljeno.- Da mi možda ne predbacujete što želim stati na kraj nedjelima toga gusara? Ja odgovaram

za red i sigurnost na otoku, a nasilje je već počelo!- Predbacujem vam jedino što se niste dovoljno raspitali. Da poznajete Le Forta, znali biste

da nije poput drugih. I on je nagao, ali, kada god je nešto poduzeo, morala sam mu kasnije izraziti svoju zahvalnost za ono što je učinio.

- Kad je tako, naredit ću da vam ga privedu čim ga uhapse - progunđa Rools. - Ispitajte ga sami pa ćete vidjeti.

Govorio je s takvom gorčinom da Marija shvati kako se sprema na odlazak. Ona s uzdahom reče:

- Mrzite Le Forta, zar ne? Bili ste sretni kad ste čuli da je poginuo. Sada, kad ste čuli da je živ, htjeli biste mu se osvetiti. Po drugi put dali ste zatvoriti Baillardela. Izgleda da vas prošlost

ničemu nije podučila. Kao i nekad, spremate Le Fortu vješala, a zaboravljate da su umjesto njega visili onda vaši prijatelji... Čuvajte se, Merry Rools!

- Ja sam vojni zapovjednik Martiniquea i dužnost mi je, ponavljam, da na otoku osiguram red i zakonitost.

- Ako uhvatite Le Forta tražim jedino to da s njim postupate obazrivo sve dok ne bude izveden pred sud.

- Dovest ću ga k vama, ako želite, pa ga ispitajte vi sami.- Radije ću ja doći u tvrđavu.- U izvjesnom smislu to bi bilo pametnije.Merry Rools ustane, nervozan i razočaran. Požali čak što se požurio da Mariju izvijesti o

onome što je saznao.- Jeste li se upitali - iznenada će ona - što se može dogoditi ako kolonisti dočuju da je Le Fort

živ?- A što bi oni mogli poduzeti?- Gotovo ga svi obožavaju. I u Saint-Pierreu i u Fort-Royalu postao je živa legenda. Kažete li

o njemu ma i jednu ružnu riječ, navući ćete na sebe svu silu neprijatelja. Osim toga, ako Le Fort ima opravdanog razloga za svoje čudne postupke, bijes stanovnika okrenut će se protiv vas. Jeste li na to mislili?

Merry Rools se odjednom uozbilji pa gladeći bradu prizna:- Nisam predvidio takvu mogućnost. Međutim, kakvo bi valjano opravdanje taj morski

pljačkaš mogao imati za svoje mračne pothvate?- Ne znam. To ste pitanje morali postaviti sebi prije nego ste krenuli ovamo.- Slušajte, draga Marijo - potišteno će Mederic.- Kada god se spomene ime te osobe, uvijek među nama dođe do prepirke. Čim se povede

razgovor o Le Fortu, ja kao da odmah izgubim vašu ljubav i poštovanje. Zašto se onda čudite što ga mrzim? Iznenađuje vas što postupam ovako, a zar mi baš vi niste predbacili sporost i neodlučnost u cijeloj ovoj stvari?

- Tada još nisam znala o komu se radi, a vjerojatno ni Villers.- Uostalom, izgleda da se i Villers zbog nečega želi s njim obračunati...- Najteže mi je to što ću morati otputovati prije nego se čitava stvar sredi. Bojim se da u

mojoj odsutnosti, tako pristrani i nagli, ne počinite neku pogrešku zbog koje bismo se kasnije oboje kajali. Naprosto strahujem od onoga što bi se moglo dogoditi kad ja ne budem tu.

- Griješite, draga moja Marijo, mnogo griješite. Zar ste odjednom izgubili u mene povjerenje? Držat ću se u svemu vaših savjeta. U izvjesnom smislu, više bih volio da ne krenete na put, ali nisam zaboravio što ste mi obećali pa ću jedva čekati da se vratite.

Kako Marija ništa ne odgovori, major se zabrine i upita:- Jeste li se možda predomislili? Da se vaši osjećaji prema meni nisu izmijenili?- Ne, Mederic, nisu. Vi u svemu vidite sebe, veliki ste egoist. Ja mislim na Martinique i svoga

sina Jacquesa te se pitam ne bi li bolje bilo da ga povedem sa sobom.- Već sam vam rekao da ću na njega paziti više nego na rođenoga sina. Ostavite ga ovdje,

Marijo. On nasljeđuje svoga oca, dakle i Martinique. Nikad se ne zna što se može dogoditi. Za vrijeme njegove odsutnosti ovdašnji bi ga spletkari, a i oni na dvoru, mogli razvlastiti... Osim toga, jamčim vam da mu se ništa neće dogoditi dok bude pod mojom zaštitom.

- Hvala vam, Mederic, velika hvala. Na vas i računam...Ona mu srdačno pruži ruku a on je strastveno poljubi. Lice mu se iznenada razvedri a vrati i

samopouzdanje. Sada je bio siguran da ga, uprkos svemu, Marija voli i priznaje da je u pravu.Već je bio uzeo šešir i spremao se da ode kadli vidje kako dolazi Julija. Činilo se da je izašla

iz smočnice, ali majoru bi sumnjivo što nije čuo otvaranje i zatvaranje vrata. Sobarica uđe u svoju sobu, a major neko vrijeme počeka pa reče Mariji:

- Imam dojam da nas ta djevojka uhodi. Možda je prisluškivala naš razgovor?

- Zašto? Kakvu bi korist od toga imala? Eto, Mederic, sada već sumnjičite i Juliju. Odavna je u mojoj službi a, osim toga, gotovo pred njom i nemam tajni.

- Ne volim poslugu koja prisluškuje.Generalica slegne ramenima.- Posvuda vidite špijune i razbojnike, toliko vam je Le Fort zavrtio glavom. Ako je Julija i čula

što ste rekli, zadržat će to za sebe. Ta kome bi išla pričati vaše tajne?- Odavao ih je Baillardel, a Julija je bila zaljubljena u Le Forta. Tko vam kaže da već nije znala

da je živ i kako je Uhorezac zapravo on?- Na kraju ću morati zaključiti da se vi bojite, Mederic!- A možda vi, Marijo, svjesno zatvarate oči pred istinom... Moram se odmah vratiti u tvrđavu,

nadam se da će me dočekati s kakvim novostima. Do viđenja, draga moja.Ona mu pruži ruku na poljubac i reče:- Do viđenja, prijatelju... Izvijestite me o svakoj promjeni.- Budite spokojni, vratit ću se večeras...Ušavši u svoju sobu, Julija uzme list papira, crnilo i pero te s mukom stade črčkati onih

nekoliko redaka namijenjenih Le Fortu. Ne samo da nije bila vična pisanju nego ni vremena nije imala za detaljan prikaz razgovora što su ga vodili major i generalica.

Ona samo navede kako se hitno moraju sastati jer mu ima saopćiti vrlo važne pojedinosti o hapšenju Baillardela. Napomene i to kako se saznalo da je Le Fort živ.

Upravo tada zovne je Marija, zato brzo sakrije pismo i pohita. Gospodarica je prekori:- Tako dakle! Sad si počela i prisluškivati?!- Oh, gospođo, to je teška optužba.- Rekao mi je major. Tvrdi da te zatekao na djelu...- Gospođo, bila sam sa Cephysom u smočnici i izašla baš kad se major opraštao. To je sve.- Nisi čula o čemu smo razgovarali?- Ne, gospođo.Marija zastane u nedoumici, obori glavu a onda je opet podigne i neočekivano reče:- Le Fort je živ!Julija ustukne kao od iznenada dobivenog udarca pa ponovi trepćući očima:- Le Fort živ!- Čini se da je istina... Samo, ponaša se nedolično. On je taj čuveni Uhorezac o kojemu se

toliko govori.- Znači da će ga uhvatiti i zatvoriti?!- Nadam se da s njim neće loše postupati. U tom sam smislu dala majoru izričita naređenja...

Jesi li sada zadovoljna?- Oh, da, gospođo... a ipak se za njega strašno bojim.Julija brizne u plač, svjesna da je Le Fort otkriven, ali i zato da sakrije strah što ju je Merry

Rools zatekao kako prisluškuje.

PETI DIO

LE FORTOVA PRAVDA

1.

IZVJEŠTAJ O NEIZVRŠENOM ZADATKU

Već se stala spuštati noć kad jaki odred milicije, predvođen kapetanima La Garenneom i La Valleeom, uđe u dvorište tvrđave.

Privučen bukom, Merry Rools ustane i pojuri na prozor. Čitav dan protekao mu je u grozničavom iščekivanju. Toliko mu se žurilo da sazna rezultat potrage da se nikakva posla nije laćao.

Pedesetak ljudi već je prošlo kroz dvorište. Jedan za drugim, privezivali su konje za željezne kolutove ili za ogradu na zidu, a onda se najzad pojave La Garenne i La Vallee.

Za njima zaredaše ostali vojnici. Svi su bili umorni i utučeni. Merry Rools ljutito lupne nogom o pod i priguši kletvu; a kako i ne bi kad još ni jednog zarobljenika nije ugledao.

Kapetani prepuste konje ordonansima pa razgovarajući krenu prema stepeništu što vodi k majoru. Ovaj bijesno stisne usne.

Međutim, prosto poskoči kad posljednji konj uđe u tvrđavu. Preko njegova sedla bilo je prebačeno beživotno tijelo nekog čovjeka. Pesnice mu se stisnu same od sebe a lice naceri.

No radost mu ne potraja dugo. Zaista nije trebalo mnogo pa da po stasu zaključi kako ono nije leš kapetana Le Forta. Uostalom, po čizmama i hlačama odmah u njemu prepozna potkazivača Chut-Upa.

Duboko razočaran, priđe k vratima, otvori ih i vikne stražaru:- Dolaze kapetani La Garenne i La Vallee, odmah ih uvedite.Oficirima se nije žurilo. Predugo su se povlačili teško prohodnim putovima i neutrtim

stazama, stotinu puta riskirali da padnu u provaliju i razmrskaju se na oštrom stijenju.La Garenne počeka na stepenicama svoga druga i reče mu:- Lako je moguće, kapetane La Vallee, da već za nekoliko trenutaka dospijemo u zatvor.

Major nikako neće htjeti shvatiti da usprkos brižljivom traganju nismo otkrili nikoga, čak ni trag kakva logora ili pogašene vatre, niti komadić odjeće zakačene u prolazu o bodlje bajahondi.

- Upravo zato i žalim što ste prebrzo ustrijelili onoga nitkova Chut-Upa. Major bi ga sada pritisnuo pitanjima i sigurno bi priznao da nas je odveo na krivi trag. Ovo uzaludno danonoćno lutanje potpuno me slomilo.

- Jest - prizna La Garenne - možda sam malo prenaglio... Nije trebalo da tako brzo ubijem onog izdajnika. Znam, predbacit će mi brzopletost.

La Vallee mu prijateljski položi ruku na rame i reče:- Meni uopće nije žao što ste onoga gada otpremili na drugi svijet. Platili ste izdajici račun i

sad je sve u redu. Znate li što ću reći majoru ako previše bude pokazivao svoje nezadovoljstvo?

- Ne! Kažite, La Vallee.- Reći ću mu da sam čuo kako Chut-Up viče: »Sklanjajte se, dolazi milicija!«- To ćete reći? - upita La Garenne iznenađen i ganut.- Zaboga, tako i vi morate kazati! Sasvim sam siguran da će se najmanje deset mojih vojnika

zakleti na ono što im je najdraže kako su čuli to isto. Valjda i vi imate desetak hrabrih i odanih momaka?

- Oh, za to nemam brige. Sada kad smo se dogovorili, kao da mi se kamen svalio sa srca.Popnu se za još nekoliko stepenica a onda opet stanu. Ovaj put Lestiboudois de La Vallee

progovori prvi:- Najzad, ja i nisam nezadovoljan. Bio bih očajan da sam nabasao na Le Forta!- A tek ja! - uzvikne La Garenne. - Nisam zaboravio što mu sve dugujemo. Njemu imamo

zahvaliti što nismo već mrtvi ili pod vlašću Engleza!

- Uvjeren sam da nije bez razloga odrezao Bourguetu uho ni Roselleu oteo pet tisuća livara. Svaki je Le Fortov čin uvijek posljedica neke plemenite pobude.

- Pokušajte to objasniti majoru!La Vallee tužno odmahne glavom. Uskoro se oba nađu pred kabinetom svoga zapovjednika.

Stražar žurno otvori vrata i odmakne se da ih propusti.La Garenne uđe prvi. Sav smrknut, Merry Rools mu pođe u susret i reče:- Ništa mi ne morate objašnjavati. Već sam izraz vašega lica govori da niste uspjeli.- Tako je, majore - odvrati La Garenne. - Jahali smo punih dvadeset sati i pretražili čitav kraj

između Mont-Pelea, Macoube, Basse-Pointe i Marigota. Pročešljali smo svaki šumarak, zavirili u svaki grm i pećinu na urođeničkom području. Chut-Up se najzad sjetio kako je kapetan Baillardel savjetovao Le Fortu da se skloni u podnožje planine Carabin, na izvoru rijeke Capot. Pošli smo i onamo i sve tako temeljito ispitali da bismo i iglu u plastu sijena bili pronašli, a kamoli ne čovjeka.

- Živa istina! - potvrdi La Vallee.- Kako vidim, ubili ste Chut-Upa!La Garenne značajno pogleda Lestiboudoisa kako bi ga naveo da govori.- Jest, majore - reče ovaj. - La Garenne mu je opalio metak u leđa zato što je s vrha jednog

brda, na koje smo se upravo bili popeli, zavikao »Sklanjajte se, dolazi vojska!« Da sam se u onom trenutku zatekao kraj izdajice, bio bih učinio isto što i La Garenne.

Merry Rools obori glavu... Oficirima nije mogao zamjeriti jer im je sam dao upute da tako postupe čim Chut-Up učini nešto sumnjivo. Dakako, htio je ovoga samo prestrašiti i mislio je da će to oficiri shvatiti. No sada, kad je izdajnik mrtav, kako da dođe do obavještenja o Le Fortu i svemu onome što je propustio da sazna prije nego je uputio potjeru?

- U svakom slučaju - primijeti La Vallee - nismo mnogo izgubili s tim nitkovom Chut-Upom, a Bourguet će uštedjeti tri tisuće livara!

Merry Rools se hitro okrene.- Vama je do šale, ali ne i meni. S pravom sam se nadao da ćete uhvatiti lopove ili bar nešto

više doznati o njima.- Nismo mi krivi - mirno izjavi La Vallee. - Ne možemo odgovarati ni za Chut-Upa ni za

njegove informacije. Ne znam na kakvu je kartu on igrao, ali mogu reći samo ovo: pošalju li me sutra na neko drugo mjesto, gdje su navodno opet vidjeli Le Forta, pa ga ondje ne nađem, neću za to biti kriv baš kao ni danas. Držim da smo u cijeloj ovoj stvari bili vrlo naivni.

- Kako to mislite?- Lijepo! - uzvikne La Vallee. - Znamo da je Chut-Upa, kad je krenuo u tvrđavu, napao neki

crnac, Le Fortov prijatelj. Jasno je kao dan da je toga crnca poslao njegov vođa kako bi Chut-Upa spriječio da počini izdajstvo.

- Tako je! - upadne mu u riječ La Garenne.- Pustite kapetana da govori! - zapovijedi Rools.- Videći da se crnac ne vraća, Le Fort je shvatio da je pothvat propao i da vam je Chut-Up sve

ispričao. Zato nije krenuo ni na rijeku Basse-Pointe ni na planinu Carabin.Merry Rools nemoćno slegne ramenima i reče:- Logično zaključujete, moram priznati, no jasno je i to da ste s onako jakim odredom ipak

mogli uhvatiti bandita. Što ćemo sad, Bože moj! Da niste ubili Chut-Upa, mogli smo s pomoću njega namamiti Le Forta u klopku, a ovako...

La Garenne se malo nakašlje kako bi na sebe privukao pažnju pa primijeti:- Zar ne vidite, gospodine majore, da ste i ne znajući već namjestili Le Fortu klopku?- Ne razumijem, budite jasniji.- Dali ste zatvorili Baillardela, a Le Fort nikako neće dopustiti da mu stari drug čami u

tamnici. Poduzet će sve da ga što prije oslobodi i pri tome počiniti kakvu nesmotrenost, a tada ćete ga lako uhvatiti.

Merry Rools udari šakom o stol i uzvikne:

- Bogami, La Garenne, imate pravo! Trebat će pojačati nadzor i posvuda postaviti stražare. Tako ćemo ga sigurno ščepati.

- Osim ako... - prigovori La Vallee.- Čega se bojite? - upita major.- Eh, lukav je to i dovitljiv čovjek a znamo da mu u hrabrosti nitko na Antilima nije ravan.

Ništa ga neće spriječiti da svoj naum i izvrši.- Dosta je hvalospjeva tome razbojniku, La Vallee! Zar ne vidite da je to nedolično?- Htio sam reći da je kadar djelovati na način koji uopće ne možemo predvidjeti...- Kako? Recite brzo i bez uvijanja!Videći koliko je major zbunjen, La Vallee se načas pokoleba a onda ipak reče:- Pretpostavimo da pozove na odgovornost generalicu... ili vas lično.- Zašto mene?- Svašta je on kadar, vjerujte mi.- Časne mi riječi - složi se La Garenne - moglo bi mu pasti na pamet da se osveti, umjesto da

oslobađa Baillardela!Merry Rools se ugrize za usne. Morao je priznati da oficiri nemaju krivo. Koliko ga je puta

gusar utjerao u škripac i držao ga u svojoj vlasti. Da nije bilo Marije, u jednom je trenutku mogao čak i život izgubiti.

- Osim toga - naglasi La Garenne - Le Fort je još uvijek kraljev opunomoćenik. Ne zaboravimo na njegovo pravo da na Martiniqueu ispravlja nepravdu... a mi, eto, hoćemo da ga uhapsimo!

- Ako počini zločin, dužnost nam je da ga uhapsimo i izvedemo pred sud. Dokaže li mu se krivica, mora biti obješen. Uostalom, obratit ću se predstavnicima Krunskog vijeća i siguran sam da će mi u tome dati odriješene ruke!

Nastane duga šutnja koju prvi prekine La Vallee:- Što da radimo, gospodine majore? Ljudi su nam mrtvi od umora a tako isto La Garenne i ja.- Za sada ništa. Odmarajte se i čekajte moja naređenja.Naglo se spuštala noć pa stražar uđe da upali baklje. Merry Rools se oprosti s oficirima i oni

izađu.Ostavši sam, on duboko uzdahne. U dušu mu se stade uvlačiti nemir i strah. Jest, bogami,

svašta se od Le Forta može očekivati, no hoće li se usuditi da napadne baš njega, i to usred tvrđave? Nemoguće!

Sjeti se Marije koja mora da i sama nestrljivo čeka da sazna rezultat potjere. Bilo je kasno za odlazak u Gorski dvorac, ali želja da je vidi nadvlada svaki obzir. Možda će prema njemu biti obazrivija i nježnija? Možda će ga čak i utješiti?

Uostalom, sprema se na dugo putovanje te mjesecima neće imati prilike da s njom razgovara.

Brzo donese odluku. Siđe u dvorište i naredi da mu izvedu konja.

Sat kasnije dva jahača izbiju na cestu što iz Saint-Pierrea vodi u Gorski dvorac. Tama je bila gotovo neprobojna i da im je palo na pamet da se zaustave, njihove sjene potpuno bi se stopile s onima okolnog raslinja. No oni su jahali jedan pored drugoga i ne nastojeći da se skrivaju. Uostalom, sve do brda Jacob nisu sreli ni žive duše.

- Kapetane La Chapelle - reče Le Fort - pokazat ću vam mjesto na kojemu ljupka Julija ostavlja za mene pismene poruke. To je krošnja jedne gorostasne paprati i lako ćete je zapamtiti. Po potrebi, moći ćete po poruku dolaziti umjesto mene.

- Nitko na Antilima nema tako oštar vid kao ja - pohvali se gusar. - U noći bez mjesečine kao što je ova mogao bih čitati Sveto pismo.

- Ta vaša sposobnost sada će nam dobro doći ako mi je Julija ostavila ondje pisamce.

- Inače, nosim sa sobom kresivo i puščani fitilj, a lako mogu pokupiti i šačicu krijesnica. Kad ih stavim na papir, slova postanu vidljiva kao usred dana. Svećenik Fauvel bi rekao da se Bog za sve pobrinuo.

- Jest - promrmlja Le Fort - stvorio je krijesnice i zmije, čestite ljude i izdajice.- Za izdajnike - spremno napomene La Chapelle - predvidio je barut i olovne kugle, a

njegovo je djelo i slučajnost koja će mi jednoga dana pomoći da se licem u lice nađem sa Chut-Upom i prosviram mu tikvu.

- Ako se takva slučajnost ne dogodi, stvorit ću je ja sam...Nastave zatim šutke jahati sve do mjesta na kojemu je nekad davno Julija smicalicom bila

navela Le Forta da siđe s konja, kad su se iz Saint-Pierrea zajedno vraćali u Gorski dvorac.- Evo, stigli smo - reče Yves. - Sjašite, La Chapelle, i odvedite konje u šikaru a ja ću potražiti

onu paprat.Le Fort mu predade uzde svoga konja i razmakne granje uza sam rub ceste.- Ima ovdje jedan prolaz! - dovikne mu. - Dođite!La Chapelle posluša. Iako se hvalio svojim vidom, s mukom se probijao kroz gusto grmlje

slijedeći svoga druga. No zato je imao odličan sluh pa je išao u pravcu šušnja i tako stigao do Yvesa. Ovaj je upravo pipkao u mraku po jednom žbunu visoke paprati i iznenada veselo uzviknuo:

- Evo pisma! Moja je ženkica održala riječ. Iz njega ćemo saznati i više nego što bi nam mogao ispričati Baillardel. Upalite taj fitilj, kume, pazite da vam ga vjetrić ne ugasi.

La Chapelle nije čekao da mu se to kaže i već je udarao kresivom. Stijenj se začas upali i zasja kao zvjezdica. On onda snažno puhne i izmami plamen pa osvijetli pismo koje je Le Fort baš u tom trenutku otvorio.

Poruka je bila vrlo kratka, ali i onih nekoliko redaka izazovu u Le Fortu nezadrživi bijes.- Tisuću im bogova! - opsuje. - Uhapsili su Baillardela!- Za ime Isusovo - sumorno će La Chapelle, kao i uvijek savršeno miran.- Jeste li vidjeli što javlja Julija?- Ne, jer sam diskretan i nikada ne čitam ljubavna pisma.- Ovo je sve prije nego to! - uzvikne Yves. - Znadu tko sam, a Baillardela su uhapsili pod

optužbom da je moj saučesnik... Shvaćate li, La Chapelle? Sada su sigurni da sam živ, a ipak su počinili to apsurdno i gnusno djelo. Izgleda da se major zakleo kako će me natjerati da skončam od kapi!

- U tome će i uspjeti, ne prestanete li se uzrujavati!- Đavo ih odnio! Sve mi se čini da ću im cijelu tvrđavu Saint-Pierrc dignuti u lagum!- Počekajte Ivanjdan pa neće morati paliti kresove! No znate i to da kad netko zapali kuću,

štakori se svejedno uvijek izvuku.- Ah! - uzvikne Le Fort cepteći od bijesa - i vi me, La Chapelle, počinjete ljutiti. Neću trpjeti

da mi se istovremeno podruguju major i njegova klika i moji prijatelji. Da više niste ni pisnuli, inače ću vam škrge iščupati, ne zvao se ja Le Fort!

- Ne sjećam se više tko je ono rekao da je vaše pravo ime Mrtvački Lijes.- Tako je: Yves Le Cercueil!... Da ne vidite u tome neko zlo, gospodine La Chapelle?- Sačuvao me Bog! Tim prije što su Mrtvački Lijes i Kapela (La Chapelle) kao stvoreni da idu

zajedno. Mislim da jednako dobro kao i vi mogu rezati uši a i na pištolju nisam ništa manje brz. Moram dapače reći da u posljednje vrijeme stalno o tome razmišljam. Vi sve obavljate sami. Udesili ste Bourgueta, zaklinjete se kako ćete odrezati uši sad Roselleu, sad Villersu, a šta će onda ostati meni?

- Zakleo sam se da će ti nitkovi ostati bez ušiju, a kaznu ću izvršiti kad mi se prohtije!- U redu - reče La Chapelle - natječimo se onda barem za one Villersove!- Pucat ćemo u limenu kanticu svaki po tri metka... Smatrajte da ste već izgubili!- To ćemo vidjeti sutra čim se razdani. Toliko sam siguran u svoju pobjedu da ćemo se

nakon toga natjecati i za Gamelleove uši, pa onda sve ili ništa.

- Prihvaćam! Neka me vrag odnese ako izgubim.- Psst! Tiho. Čujem neki topot.Yves osluhne, pa će bez razmišljanja:- Jest, netko dolazi na konju iz Gorskog dvorca. Možda je Merry Rools.- Uslišio vas Bog!- A može biti i Villers.- Ah, kume - reče prigušeno La Chapelle - vjerujte mojoj riječi kao da vam ju je dao rođeni

plemić. Siguran sam da ću vas sutra u gađanju pobijediti, pa ako to dolazi Villers, neka njegove uši pripadnu meni.

- Kuga vas umorila: neka mu ih skine onaj koji bude brži.- A što ako je Merry Rools?- U tom slučaju - prošapće Yves - pustite da s njime porazgovorim. Poznajem ga bolje nego

vi, on ne trpi prostačke izraze. Osim toga, jednoj visokoj dami, koja je pred njegovim portretom nekad pala u zanos, obećao sam da mu neću nagrditi lice.

- Krećimo se rubom ceste ali tako da nas zaklanja grmlje - predloži La Chapelle.- Nikako se ne uplićite!- Budite sigurni da ću šutjeti kao riba. Više nego itko drugi ja volim pametne razgovore i

otmjeno ponašanje.- Ne zaboravite da sam bio primljen na dvoru i gledao kardinala Mazarina kao sada ovdje

vas! Fuj, bio je namirisan kao kakva antilska drolja koja ima čitavu četu ropkinja...- Požurite, Le Forte, evo stiže.Gusar posluša a časak zatim šapne mu u uho:- Stvarno je major!

2.

NEKOLIKO TEŠKIH TRENUTAKA MERRY ROOLSA

Major Rools vraćao se iz Gorskog dvorca sav kao u oblacima. Nikada dotad nije Marija pokazala prema njemu toliku nježnost niti mu ukazala tako bezgranično povjerenje.

Ako i jest žalio što odlazi, ako mu se srce i stiskalo na pomisao da je dugo neće vidjeti, tješio se njenim izričitim obećanjem da će odmah nakon povratka misliti na vlastitu sreću i zajedno s njim osnovati novi dom. Takva je nagrada dostojna čekanja.

Nešto mu je ipak pomutilo veselje: Marijina radost kad je čula da Le Forta nisu uspjeli uhvatiti. Što to povezuje - pitao se on - dva tako različita i u svemu suprotna bića ako se izuzmu usluge što joj ih je pustolov učinio?

Sjenka tuge ipak nije mogla zamagliti radost pobjede. Najzad, Marija će mu postati ženom...Već je zamišljao sebe u Gorskom dvorcu i živnuo na pomisao kako će se očinski brinuti za du

Parquetovu djecu. Nikome neće prepustiti odgoj maloga Jacquesa, sam će ga pripremati za životne nedaće. Poučavat će ga u gađanju, mačevanju i diplomaciji, a isto tako i pravilima ponašanja na dvoru, što će mu sve biti neophodno kad postane punoljetan.

U svome sanjarenju Merry Rools krene i dalje. Kad uzme Mariju za ženu, kralj će biti prisiljen da prizna njegove zasluge za koloniju. Zar on nije jedan od najstarijih drugova pokojnoga Jacquesa du Parqueta? Zašto bi, prema tome, postavio za generalnog guvernera nekakva Pierrea de Vaudroquesa ili Dyela de Clermonta koji ništa ne znaju o Antilima? Do Jacquesove punoljetnosti guverner će biti on.

Sva su ta razmišljanja ispunjala radošću njegovo srce, ali, da mu je netko predložio da bira između guvernerskog položaja i Marijine ljubavi, bez oklijevanja bi se odlučio za ovo drugo. Toliko je godina čekao na obećanje koje mu je generalica sada izričito dala.

Pustio je konja da slobodno ide i samo onda prihvaćao uzde kad bi na kamenitom tlu on malo posrnuo. Nije mu se žurilo... Ugodno je bilo prepustiti se maštanju na svježem noćnom povjetarcu, tim više što je znao da će se u krevetu dugo boriti sa snom.

Odjednom mu još jedna misao poremeti ružičaste snove. Sjeti se neugodnog viteza Villersa koji mu lako može omesti račune. No kako da ga se riješi?

Stane se pitati ne bi li bolje bilo da je Mariju upozorio na njegove mračne poslove i naveo sve zloupotrebe pa da ona uputi dvoru tužbu, kadli iz grmlja iskoči neka prilika i uhvati mu konja za opuštenu uzdu.

Merry Rools se trgne tako jako da umalo ne odleti iz sedla.- Da ste mi zdravo, majore! - začuje podrugljiv, rastrgan glas. - Nikakvih nesmotrenosti,

molim! Raširite ruke dok vam iz bisaga ne izvadim oružje!- Što znači sve ovo? - upita major sa zebnjom. - Zabranjujem vam da mi priđete.- Griješite kad govorite takvim tonom - javi se jedan drugi glas, ovaj put iz šibljaka - jer vam

nišanim pravo u glavu, a obarač na mom pištolju toliko je osetljiv da ga može pokrenuti i vjetrić. To bi vam, da je ostao živ, mogao posvjedočiti i jedan engleski nitkov koji nije htio da ozbiljno shvati naređenje.

Merry Rools raširi ruke govoreći:- Vi ste Le Fort!- Kapetan Yves Le Fort, glavom... Zahvaljujem vam na pištoljima, zadržat ću ih kao dragu

uspomenu.- I tako se, dakle, prometnuste u običnog drumskog razbojnika! Čestitam! Lijep svršetak za

čovjeka koji je stalno govorio o časti i kojega je njegovo veličanstvo obasulo najvećim dobročinstvima!

- Ah, prestanite Merry Rools, inače ću dati znak La Chapelleu pa ćete u hipu dobiti metak u glavu. Nisam došao da vas opljačkam nego da vam malim razgovorom prosvijetlim pamet. Okoristite se njime prije nego ostanete bez ušiju, jer smo maločas ja i La Chapelle igrom htjeli riješiti komu će od nas dvojice pripasti čast da vam ih odreže!

- Razoružali ste me, ali me vaše prijetne neće zastrašiti. Nije ovo prvi put što vas vidim pred sobom.

- Tako je, na žalost! Ugrij zmiju na grudima, pa će te ujesti! Morao sam vas otpremiti na drugi svijet zajedno s vašim prijateljima Plainvilleom, Sagalyjem i Vignonom. Neka me đavo obrije nasuho ako i danas otrpim uvredu kakvu ste mi već nanijeli. Čudno! Znate tko sam, vidjeli ste i kako sam postupio s engleskim špijunima Bourguetom i Roselleom, a ipak ste moga starog druga Baillardela strpali u zatvor. Da stvar bude gora, vi veselo jašete cestom, bezbrižan kao leptirić. Grom i pakao! Za daleko manje krivice bacao sam prijestupnike preko ograde broda ili ih vješao o jarbole, i svi su završili kao hrana ribama.

- Ima i takvih - začuje se iz grmlja - kojima su samo odrezane uši, no bit će vremena da se i oni skrate za glavu!

- Ah, kume - reče Le Fort - budete li me stalno prekidali, nikad neću završiti.Rekavši to, on tako snažno pritegne konju uzdu da ovaj odskoči dva koraka unatrag. Merry

Rools se jedva održa na njemu. Le Fort se zacereka pa nastavi:- Hajde, majore, ja sam susretljiv. Uhvatite mu se za grivu. Ostala mi je samo jedna ruka, ali

ima u njoj snage za obadvije. U prstima osjećam takvu silinu da bih njima lako mogao smrskati čovjeku glavu, kao što sam stotinu puta razbio kokosov orah. Već sam vam rekao da u glavi nemate ni trunka pameti. Ne znam što vam je ispričao Bourguet, ali istinu svakako nije... Reći ću vam još i ovo: na Martinique nisam došao specijalno zato da vidim vas. Još manje mi je do toga da vam odrežem uši, jer za to sam u prošlosti imao nebrojene prilike... Ne! Obećao sam jednoj osobi koju neobično volim da ću vam ostaviti taj ukras kako bi vas mogla gledati bez jeze.

Malo-pomalo Roolsu se vrati samopouzdanje. Još uvijek je bio na konju, dakle u prednosti pred svojim napadačima, iako nije mogao vidjeti onoga što se krio u grmlju. Treba samo da

podbode konja pa će gusar koji ga drži za uzdu naglavce odletjeti u jarak. Ništa za to što oni imaju pištolje, a on ne. Jašući u galopu, brzo će biti izvan njihova dometa. Na kraju, ostao mu je mač, a to je i više nego dovoljno da se uspješno suprotstavi tome brbljavcu.

Major se nasmije izazivački drsko i reče:- Zaista vas prepoznajem, Le Forte, po toj bujici riječi. Rekli su mi da vam je lice sada

izobličeno i da vas neću prepoznati ako se negdje sretnemo. Već i ovo što ste ovdje izrekli potvrđuje da ste to zaista vi: lažete, vrijeđate, licemjerni ste i razmetljivi; prijetite kad se osjećate sigurni i blebećete, a unutra ste prazni. Eto, kakvi ste, Le Forte! Prepoznao bih vas među tisućama drugih!

- Imate fini sluh, gospodine - pomirljivo će Yves.- Zar će zbilja trebati da vam odrežem uši?- Što čekate? - upita La Chapelle.- Čekam - odvrati Le Fort ozbiljnošću od koje majora podiđe jeza - da upamti sve što mu

imam reći jer me više neće moći čuti kad ostane bez ušiju.Priđe zatim Roolsu kao da mu želi pokazati svoje unakaženo lice i upita:- Zar mislite, majore, da ne pogađam vašu misao? Vi kažete sebi: iznenada ću podbosti

konja, on će jurnuti a ovaj će lupež odletjeti u grabu, zar ne? Držite se čvrsto jer ću vam dokazati da se to ne može dogoditi!

Hitro poput munje Le Fort olabavi uzdu i zakači je kukom na sakatoj ruci; istovremeno, trgne iz pojasa nož i stade šiljkom bockati konja u grudi, a ovaj zarže od bola i stane se bjesomučno propinjati. La Chapelle prasne u smijeh.

Merry Rools se teškom mukom održavao u sedlu, dok je konj uzalud pokušavao da se otrgne iz Yvesove ruke koja ga je čvrsto držala. Prosto se prilijepio uz njega i pravo je čudo kako nije svršio pod njegovim kopitima.

Kad mu se učini da je zabave dosta, upita:- E pa, mislite li još uvijek, majore, da mi možete kliznuti iz ruku? Naravno, to je obična

metafora jer imam samo jednu ruku!Iako savladan, Mcrry Rools hrabro odgovori:- Sami ste sebe stavili izvan zakona. Neću mirovati dok vas ne uhvatim i ne vidim kako visite

s konopcem oko vrata... Ne uspije li to meni, uspjet će mome nasljedniku. Nikakve milosti ne očekujte od vojnog zapovjednika Martiniquea ma tko on bio... Još nešto: u našim međusobnim sukobima sreća je do sada uvijek bila na vašoj strani, ali će vam jednoga dana okrenuti leđa. Ništa nije tako nepostojano kao ona. Možda ćete me tada moliti i preklinjati, no računajte samo s mojim prezirom... Doduše, mnogi govore kako vas krase velike vrline, ali kakva korist od njih kad izdajete svoju domovinu, umjesto da joj služite. Vjerojatno ste se rodili pod nesretnom zvijezdom!

- Glupan! - poviče Le Fort. - Da mu ostavimo uši a izvadimo oči, stvar se nimalo ne bi promijenila. Strašno je biti slijep kod zdravih očiju! Takav je i ovaj tupoglavi i vrlo umišljeni major!

- To pojednostavljuje cijelu stvar - dobaci iz grmlja La Chapelle. - Vama oči, a meni uši!- Zar ste i na trenutak mogli pomisliti da ću se dati zaklati kao ovca? - plane Merry Rools.- Bee! Bee!... - vikne La Chapelle.- Koji to magarac bleji nastojeći oponašati majora? - upita Yves. - Zar niste obećali da ćete

šutjeti?- Kad jedan magarac zareve, drugi mu uvijek odgovara! - odvrati pustolov kojega je

razgovor očito počeo zabavljati.- Pogrde jednoga nitkova ne mogu me uvrijediti - izjavi Rools trudeći se da mu glas zvuči

uvjerljivo.- U svom dugom životu vidio sam ih svakakvih!- I proživljavali kojekakve teške trenutke, zar ne, majore? Sjećam se dana kad ste bili

prisiljeni da mi izručite svoj mač i kad sam naredio da vas strpaju u onu istu ćeliju u kojoj

sada... tako mi kažu... čami kapetan Baillardel. Zatvoriti Baillardela, prokletstvo! štošta sam već otrpio, ali ovo bogami neću!

- Baillardel je zloupotrijebio svoj položaj, izigrao guverneričino povjerenje i teško se ogriješio o dužnosti koje mu je povjerio kralj, odnosno njegovi predstavnici. Zato će biti kažnjen. A sada, gospodo, završimo! Napadnite me, a ja ću se braniti. Tako mi Boga, nećete lako izaći sa mnom na kraj!

Rekavši to, on hitro pograbi uzde i silovito podbode konja. Životinja se propne i odskoči natrag, ali se na njegovo veliko čudo odmah umiri. Nije uspjela da se otme iz Le Fortove ruke koja ju je poput kliješta stiskala oko vrata. Major shvati da je izgubljen te posljednjom snagom očajnički pokuša trgnuti mač. Ruka mu zastade na balčaku jer istoga časa osjeti na trbuhu oštar bol, kao da ga je netko dodirnuo šiljkom bodeža.

- Učinite li još samo jedan pokret, ubit ću vas! - upozori ga Yves. - Imate sreću što sam svoga druga izričito zamolio da ostane samo posmatrač. Malo je nedostajalo pa da vam duša ne odleti u pakao, a ne poslušate li me, budite sigurni da ćete uskoro primiti pošiljku s Villersovim ušima!

Je li Rools shvatio da se Le Fort ne šali, ili je računao da će se izvući hineći hladnokrvnost, činjenica je međutim da se odjednom sasvim umirio. Naravno, Yves nije mogao očekivati da Merry Rools pažljivo i sa zanimanjem prati svaku njegovu riječ, a ipak, ni jedan trenutak nije posumnjao da će uraditi ono što mu bude predložio.

- Majore - počne on - molim vas da dobro pazite na ovo što ću vam sada reći. Više se ne radi o tome da nas dvojica međusobno sređujemo stare račune... Ja sam prošlost zaboravio i Bog mi je svjedok kako ama baš ništa ne bih imao protiv vas da mi se ovih posljednjih dana niste grdno zamjerili. Na Martiniqueu ima izdajnika koji rade za Engleze. Morate znati da ovi spremaju vrlo jake snage za napad na otok. Običan slučaj, za mene inače nesretan, omogućio mi je da to saznam, a ono što sam već poduzeo jamči da će ti psi Englezi doživjeti poraz i u napadu izgubiti flotu. Drugo vam za sada ne mogu reći. Ni moj prijatelj Baillardel ne zna više od toga. Što se tiče kažnjavanja, najprije Bourgueta pa zatim Rosellea, vjerujte da to nije slučaj. Postoji opravdan razlog.

Merry Rools upita promuklim glasom:- Tvrdite li da Bourguet i Roselle šuruju s Englezima?- Svakako, točnije rečeno s vitezom de Maubrayom.- S Maubrayom? Neka đavo nosi toga licemjera! - ljutito uzvikne Rools.- I odnijet će ga, vjerujte mi majore, no slušajte me pažljivo. Bourguet i Roselle nisu jedini.

Kad primite pošiljku s uhom jednoga koloniste iz Fort Royala, odmah počnite s pripremama: naoružajte svoje ljude a topnicima naredite da uz oružje odmah postave nabijače i čistilice... Najzad, ako jednoga dana dočujete da je od mene stradao neki plantažer u Marinu, smjesta pripremite čabrove i upalite fitilje, razumijete li?

Merry Rools malo razmisli pa reče:- A zašto da vam vjerujem? Uvijek ste bili protiv mene! Zašto me danas upozoravate na

opasnosti? Da ne činite to kako biste spasili sebe?- Ah - odgovori Le Fort - kako ste vi sebični! Ništa ne biste žrtvovali za dobro svoje

domovine. Vama je samo do vašega položaja i časti, a meni do Martiniquea i njegove guvernerice Marije du Parquet.

- U redu - reče Rools - neću zaboraviti vaša upozorenja.- Oh - uzvikne Yves - nije to dovoljno!... Morat ćete organizirati uspješnu obranu otoka, inače

ću i vas proglasiti izdajnikom kao Bourgueta, Rosellea i druge... A tada me se čuvajte!- Vi ste đavo!- Ponajprije, pustit ćete Baillardela iz zatvora.- Nemoguće! Protiv njega je već podignuta tužba i mora mu se suditi.- Kad je tako - odvrati gusar - čujte onda ovo: ne bude li Baillardel do sutra navečer

oslobođen, preksutra ćete dobiti jedno uho vašega dobrog prijatelja, viteza Villersa. Svaki dan

zakašnjenja platit ćete jednim uhom, a kako ih on ima samo dva doći ću onda po vaše. Četvrtoga dana bit će još ozbiljnije!

- Zar mislite da ćete me zastrašiti?- Glupost! - uzvikne prezirno Yves. - Da smo se ja i moj drug La Chapelle povodili samo za

ličnim osjećajima, vaše bi tijelo već stajalo ukočeno i mrtvo uz rub ceste. Samo, eto... vi na otoku zapovijedate oružanim snagama i ja vas pozivam da ih stavite u stanje pripravnosti.

Le Fort ušuti. Nije mu bilo lako pogoditi majorove misli, ali je s razlogom vjerovao da ga je svojim otkrićima uzbudio i bar donekle pridobio.

Merry Rools najzad upita:- Želio bih znati jeste li me ovdje na cesti čekali, ili je do susreta, došlo slučajno?- Mogao bih vam odgovoriti da sam vas čekao, ali to nije istina. Susret je zaista slučajan.

Ovime je prestala i potreba za vrlo nezgodnom posjetom koju bih vam inače sutra ili prekosutra morao učiniti u tvrđavi Saint-Pierre da vam saopćim ovo isto.

Major malo razmisli pa reče:- Znam da o pitanju časti imate svoje posebno mišljenje, no zar mi ipak ne biste mogli

prisegnuti da je istina sve što ste rekli?- Dajem vam svoju časnu riječ!- Što sada namjeravate učiniti?- Ono za što sam i došao u ovaj kraj; skoknut ću do Gorskog dvorca.Merry Rools se lecne i uzvikne:- To nikako! Zabranjujem vam da posjećujete generalicu.- Nemate vi što zabranjivati, majore. Možete jedino poslati u dvorac vojnike da me uhapse,

ali to vi nećete učiniti, zar ne?- Zašto idete u dvorac?Yves pusti konja i malo se odmakne pa reče djenuvši opet bodež za pojas:- I opet bih vam mogao lagati kako želim vidjeti svoju prijateljicu Juliju. Ne, čuo sam da se

generalica sprema na put u Francusku pa idem da se s njom oprostim.- U ovako kasni sat? To je bezumno!- Za hrabre ljude ne postavlja se pitanje vremena!- Neće vas htjeti primiti!- Morat će!- Nikada nisam vidio tako smjelog, ali i nepromišljenog čovjeka.- O, jeste! Takav je, na primjer, vitez de Villers!- Nikakve veze nemam ja s vitezom. Dužnosti su nam potpuno različite. Zašto mi stalno

govorite o njemu?- Zato jer je odviše bezobziran pa će svojom pljačkom upropastiti koloniju.Merry Rools obori glavu i ušuti. Znao je koliko je gusar poduzetan i sjeti se La Valleeova

upozorenja da Le Fort možda ima opravdanje za svoje nastrane postupke. Pustolov mu je to sada lično potvrdio. Kako su neki kolonisti mogli održavati vezu s Englezima, a da on to ne dozna? Koliko li se toga događalo na otoku mimo njegova znanja!

Sve će to trebati oprezno ispitati.- Slušajte, Le Forte - iznenada će Rools - ovaj naš susret mora ostati tajna, čak i za

generalicu.- To ovisi samo o vama.- Obavezujem se da ću šutjeti.- I ja - reče Le Fort pružajući mu svoju jedinu ruku.- Zbogom!- Do viđenja, majore, i ne zaboravite što vam je dužnost!Merry Rools podbode konja i izgubi se u noći.

3.

LE FORT U DVORCU

Le Fort je još uvijek gledao za majorom čija se prilika gubila u mraku kad La Chapelle dovede konje.

- Je li istina - upita on - da ne odustajete od svoje posjete dvorcu?- Zar nisam zato i došao? - odvrati Yves. - Jest, idemo onamo. Uzjašite, La Chapelle,

požurimo!- Kakve li štete! - reče malo kasnije La Chapelle, više kao za sebe.- O čemu je riječ? Za čim to žalite? - upita gusar.- Što ste pustili majora da ode. Njegove uši bile su vam nadohvat ruke a ja sam mu pištoljem

ciljao pravo u glavu. Možda nam se za to više nikad neće pružiti prilika.Yves prezirno slegne ramenima. Ništa njegov drug nije shvaćao. Za njega je rezanje ušiju

bila obična šala i ugodna razbibriga. Dalje od nosa nije vidio.- A da se i ne govori o tome - nastavi La Chapelle - kako je Merry Rools zbilja kadar poslati

pandure da vas uhvate kad budete u dvorcu.- Neće se usuditi.- Nisam u to baš siguran.- Bit ćete na straži kao i nekad te me hicem upozoriti na eventualnu opasnost. Još sam uvijek

hitar, sunce mu jarko! Ali ne bojte se, major je shvatio da su mu Englezi sada veća i neposrednija opasnost nego ja. Osim toga, naslućujem kako mu baš ne bi bilo krivo da njegov prijatelj Villers doživi kakvu nezgodu. Tačuli ste kako se izričito ograđuje od njega. Mora da ga Villers nečim drži u šahu, ali još ne znam čime. Major očito nema čistu savjest.

- Ah! - uzvikne La Chapelle razočarano. - Mi smo lovci na uši, divljači ima u izobilju, a nikada ne pucamo!

- Samo vi štedite barut i dobro nabrusite mač. Uskoro će biti dosta prilike da se poslužite oružjem.

Stigoše najzad pred dvorac pa Yves sjaše i reče La Chapelleu:- Sakrijte se negdje u blizini, čuvajte konje i ne začudite se ako čujete zov papige.- Ne brinite - umiri ga pustolov - zapalit ću lulu i dobro otvoriti oči, premda se u ovoj

pomrčini malo što može vidjeti.- Do viđenja - vikne Yves i udalji se.Ovaj put se mnogo lakše popne preko željeznih vrata i tek kad se nađe u dvorištu, požali što

se nije poslužio zvoncem te naredio da ga najave generalici. No gotovo odmah zaboravi učinjeni propust: želio se sastati s Julijom, a u generaličinu prisustvu vjerojatno ne bi mogao s njom izmijeniti ni riječi.

On dakle obiđe dvorac pa kad stigne pod sobaričin prozor, oglasi se resko poput are. Zov je bio tako jak da već slijedeći trenutak djevojka pomoli kroz prozor svoje ljupko lice.

- Hej Julijo! To sam ja, Yves!- Govori tiše! Nisam sigurna da je generalica već zaspala.Malo zatim vrati se sa stolicom i pruži je gusaru. Kao i prošli put, on opkorači prozorski prag

i uskoči u sobu gdje ga mlada žena dočeka raskriljenih ruku. Nježno je privine k sebi i stane ljubiti uzbuđujući se toplinom njenih čvrstih grudi što ih je osjećao pod lanenom spavaćicom. Bila mu je to nagrada za sve brige i iskušenja i on se potpuno preda slatkoj opuštenosti i zaboravu.

Julija se trgne i reče:- Toliko sam se bojala za tebe da se čudim kako sam još živa. Da nije bilo onako važnih

novosti koje sam ti morala saopćiti, uopće ne bih bila napisala ono pismo. A onda sam rekla

sebi kako ćeš svakako htjeti da me vidiš i kako ćeš sigurno doći bez obzira na opasnosti kojima se izlažeš.

- Dobro je što si mi pisala - izjavi Le Fort - jer ono što sam saznao iz tvoga pisma ponukalo me da štošta raščistim s majorom.

- Kako? - usklikne Julija. - Razgovarao si s njim?- Baš smo se maloprije rastali - skromno će Y- ves. - Razgovarali smo vrlo uljudno...Tek tada se sjeti kako je Merry Roolsu obećao da o njihovu sastanku nikome neće reći ni

riječi pa nadoda:- Da nisi ni pisnula o ovoj stvari. Taj sastanak mora ostati tajna čak i za generalicu.U sobi je gorjela svijeća pa Yves opazi kako ga ona začuđeno promatra, kao da još uvijek ne

vjeruje u ono što joj je rekao.- Ako si se s njime zaista sastao - prigovori Julija - poslat će vojnike da te uhvate. Ovdje

nikako nisi siguran!- Ne brini, među nama je došlo do nagodbe... Ima li i drugih novosti osim Baillardelova

hapšenja?- Merry Rools je bio ovdje sve do maloprije i dugo razgovarao s gospođom generalicom.

Oprezno sam prisluškivala jer on u mene sumnja, čak je to gospođi i rekao. Potužio se kako su La Vallee i La Garenne u potrazi za tobom bezuspješno pretražili čitav kraj oko rijeke Basse Pointe... To je gospođi očito bilo drago jer se stala smijati, a major se naljutio. Da ga umiri, morala mu je obećati kako će se nakon povratka iz Francuske za njega udati. Otišao je sav sretan!

- Slušaj, Julijo - reče Le Fort - sada ćeš probuditi generalicu i kazati joj da sam tu i da je svakako moram vidjeti.

Djevojka se trgne i poviče:- Što? Jesi li poludio?- Kažem ti, probudi generalicu i najavi joj moj posjet.- Ni govora!- Uradit ćeš kako ti kažem. Moram s njom razgovarati.- Oh, Yves, čini mi se kao da sanjam... Ili se možda sa mnom šališ?- Hajde najavi me, izgubio sam već dosta vremena. Budeš li oklijevala, bit ću prisiljen da sam

probudim cijelu kuću. Zar me zbilja ne poznaješ?- Dobro - reče krotko Julija - samo da se nečim ogrnem i odmah idem.- Hajdemo zajedno, ja ću počekati u salonu.- Kako hoćeš.Oh, koliko mu se divila! Samo je natčovjek mogao biti tako neustrašiv: doći noću posjetiti

generalicu, a zna da ga goni pedesetak vojnika koji ga svaki čas mogu uhvatiti.Ona ipak uzme svijeću, otvori vrata i izađe. Yves krene za njom i ne trudeći se da prikrije

svoju prisutnost. Njegovi teški koraci odzvanjali su pustim hodnikom.Julija mu pokaže jednu klupicu i reče:- Sjedni tu i počekaj. Morat ću te neko vrijeme ostaviti u mraku...Ona krene stepeništem i već nakon nekoliko trenutaka Yves začuje kako kuca na Marijina

vrata. Generalica još nije bila zaspala jer se kroz zatvorena vrata začuje njen prigušen glas:- Jesi li ti to, Julijo? Što se dogodilo?... Čula sam malo prije neku kriku.- Da, gospođo, ja sam... Tu je... tu je... Oprostite mi, gospođo, što smetam ovako kasno, ali...Vrata se naglo otvore te Yves opazi Mariju u prozirnoj kućnoj haljini koju je upravo

zakopčavala.- Luda djevojko - poviče ona - hoćeš li već jednom reći što je?U glasu joj se osjećala zabrinutost i strah.- Gospođo generalice, dolje je kapetan Le Fort - promuca najzad Julija.- Le Fort! - ponovi Marija s nevjericom.- Jest, gospođo, moli da ga primite.

- Otkud on sad? Gdje je?- Čeka dolje u salonu.- Kreni i osvijetli mi stepenište...Marija stane hitro silaziti. Bila je sva lepršava u širokoj svilenoj haljini te usprkos blijedom

svjetlu voštanice, Le Fort ugleda njene divno građene noge. Još uvijek je bila dražesna i vitka, no iako joj je svaki mišić podrhtavao, jasno su se nazirale njene ženstvene obline.

Prosto uletjevši u salon, ona sklopi ruke kao na molitvu i uzvikne:- Le Forte!Stajao je gologlav i čekao da mu priđe. Julija podigne svijećnjak a Marija tek tada ugleda

povez koji mu je skrivao praznu očnu duplju. Neugodno se trgne kad opazi da je sav prašan i gotovo u dronjcima.

- Bože moj, vi ste to, Le Forte! - usklikne iskreno potresena. - Oh, u kakvu ste jadnom stanju!Yves se duboko pokloni. I njega je dirnulo što je Marija odmah dotrčala i što ju je iskreno

ražalostilo njegovo sadašnje stanje.- Gospođo generalice - prošapće on - čuo sam da odlazite s Martiniquea pa nisam mogao

odoljeti želji da vas ne dođem pozdraviti i izraziti vam svoje poštovanje.Ona mu pruži ruku a on klekne i poljubi je.- Ustanite, kapetane. Ne zaboravljam da bih zapravo ja morala klečati pred vama u znak

zahvalnosti za sve što ste učinili za mene i moju obitelj.- Gospođo generalice, moj je mač još uvijek u vašoj službi i baš sam zato proglašen

odmetnikom. Eto, neprestano se moram skrivati i mijenjati boravište kako bih zavarao pandure koji su mi stalno za petama.

- Za mene nikada nećete biti odmetnik, Le Forte!- Zahvaljujem vam - reče Yves. - Znam, na žalost, da prividno sve govori protiv mene, a

vjerojatno su me pred vama i ocrnili. Pa ipak, nisam htio da otputujete dok vam ne prisegnem da ovo što sada poduzimam ima za cilj jedino zaštitu Martiniquea i vaših osobnih interesa.

- Sjednite, kapetane. Sigurno ste gladni i žedni. Želite li nešto?- Ništa, gospođo generalice.Marija se obrati Juliji:- Pođi, dijete, tiho u smočnicu, donesi nam bocu ruma i čaše, a onda možeš na spavanje...Zastane trenutak oklijevajući pa nadoda:- Znam da bi ti željela malo duže ostati s kapetanom, ali se moraš strpjeti jer ono što mi ima

reći tiče se nesumnjivo samo mene.Julija kimne glavom i pođe da izvrši naređenje. Ubrzo zatim vrati se s bocom i čašama pa,

stavivši na stol i svijećnjak, milo pogleda pustolova i ode.- Znači, prijeti nam velika opasnost? - upita Marija puneči gusaru čašu.- Gospođo, Englezi se namjeravaju iskrcati na otok, i to sa znatnim snagama. Sve je

organizirao vitez de Maubray kojega sam bio zarobljenik sve donedavna. Uvjeren je da sam prešao na njegovu stranu i da sada radim za njega. Tako sam i došao do liste njegovih agenata na Martiniqueu. Sve ću ih kazniti kad za to dođe vrijeme, a neki su već počeli ispaštati.

- Jesu li to Bourguet, Roselle i Dorange?- Bourguet i Roselle. Na druge će već doći red.- Ali, zar nije bilo jednostavnije da o svemu izvijestite majora? On bi se pobrinuo da

izdajnike stigne zaslužena kazna.- To bi pokvarilo moje planove. Osim toga, Merry Rools me nikako ne voli i pokazao bi

nepovjerenje... Konačno, u Maubrayovim sam očima i ja izdajica, ali u njegovoj službi, misli on. Namjeravam jednim udarcem uništiti Engleze, i to tako da ih natjeram u njihovu vlastitu zamku.

- Nadate se uspjehu?- U to sam siguran.

- Znam - šapćući reče Marija - da ste izuzetan čovjek. Uvijek sam sebi predbacivala što to nisam shvatila već nakon našega prvog susreta...

Nježno pogleda gusara i oči joj bijesnu radošću kad upita:- Sjećate li se toga susreta? Ako se ne varam, zaprijetila sam tada da ću pozvati svoje robove

neka vas otjeraju... Naravno, onda još nisam znala koliko ste odani i hrabri, a smetao mi je vaš neobični način izražavanja. Ono što sam držala gaskonjskom brbljavosti, bila je u stvari značajka vaše junačke prirode. O, dragi moj Le Forte!

Yves osjeti kako ga nešto stišće u grlu. Otvori usta da nešto kaže, ali ni glasa da prozbori. Sjeti se da je tako uzbudljiv trenutak doživio jedino onda kad ga je primio Lambert, lični kraljev tajnik.

Najzad se ipak pribere i reče:- Molim vas, gospođo generalice, ne podsjećaj te me na prošlost. Trudim se da sve

zaboravim... Tu i tamo kažu kako sam naprasit i beskrupulozan, običan bandit bez časti, a kad se osvrnem na čitav svoj život, ne vidim ni jednog djela koje ponovo ne bih učinio, bez straha da ću izgubiti život vječni.

- Uvijek ste bili pouzdan prijatelj i vjerni službenik, čak i onda kada sam bila u zabludi i uskraćivala vam dužno povjerenje.

- Imate o meni pretjerano dobro mišljenje, gospođo generalice. Usprkos mojoj samosvijesti i, kako vi kažete, gaskonjskoj brbljavosti, ima trenutaka kada se osjećam nemoćnijim od djeteta. Istovremeno sam grub i preosjetljiv... Nikada nikome nisam to povjerio, a jednog sam dana, evo, morao otkriti svoje srce. Komu bih, gospođo, ako ne vama? Samo, molim vas, uvažite tu moju slabost, inače ću se rasplakati kao one ženice kolonista kad u pristaništu Saint-Pierrea ispraćaju svoje muževe. Nedoličnog li ponašanja za jednog Uhoresca!

- Baš vas zato volim, Le Forte, što ste jednostavni i iskreni. Izvanjskom grubosti samo prikrivate meko srce.

Ona ušuti i zagleda se u pod, a ni Yves se ne usudi podići glavu. Nešto ga je još više diralo od otvoreno izražene generaličine simpatije; neko mračno, neizrecivo osjećanje ispunjalo ga je uznemirenošću i strahom. Da mu je sat ranije netko rekao kako će se ovako kasno sastati s generalicom, bio bi u nevjerici slegnuo ramenima, a sam Bog zna da se lako snalazio u svakakvim situacijama.

A eto, stvarno se nalazio u salonu iz kojega je malo ranije izašao major, dok možda stotine kolonista zajedno s vojnicima vrebaju na njega te svaki čas mogu da opkole kuću i da ga uhvate. Divno li je ne osjećati se poput drugih smrtnika, izdići se iznad osrednjosti zahvaljujući samo svojim vrlinama. A Marija ga još i hvali, izražava mu svoju zahvalnost i duboko poštovanje.

On uhvati njen odsutni pogled i zapita se o čemu to razmišlja. Možda se u duhu vraća na onaj dan kad ga je na livadi bila pozvala da sjednu pod stablo s odlukom da mu se poda i tako još više učvrsti njihov savez?

Sada se i njemu vrate u sjećanje oni trenuci i ispune ga ujedno slašću i gorčinom. Na svu sreću, shvatio je njen zanos kao običan diplomatski ustupak, ali se uspomena nije dala izbrisati! Međutim, godine su prošle, stvari su se izmijenile a ni on nije više onaj nekadašnji Le Fort.

Pridigne se, dohvati čašu i prinese je ustima. Jaki i vrući rum dobro mu je došao da se oslobodi neprilične raznježenosti.

- Gospođo generalice - počne odlučnim glasom - još vam imam nešto reći i možda sam najviše zbog toga i došao ovako kasno. Spremate se na put.

- Da, u Francusku - reče Marija. - Prekosutra kreće fregata Saint-Anne a zapovjednik je kapetan Curtis, izvrstan pomorac kako se čini.

Ona primijeti kako se Yves ustručava izreći svoju misao pa nastavi:- Međutim, ovo što ste mi povjerili navelo me na razmišljanje i mislim da ću otkazati kabine

na brodu. Ako Englezi napadnu Martinique, moram biti tu.

- Što ćete u Francuskoj? - upita Yves.Slegnuvši malo ramenima kao da želi reći kako je to duga priča, Marija odgovori:- Idem da porazgovorim s kraljem. Znate kao i ja da je za nasljednika mome mužu odredio

Vaudroquesa, prema tome ja samo privremeno vršim dužnost guvernera. Čini se, međutim, da Vaudroques nikada neće ovamo stići jer ima sasvim druge planove. Njegovo veličanstvo predviđa i mogućnost da to mjesto povjeri jednom našem rođaku, Dyelu de Clermontu, zato moram znati na čemu smo. Ja sam samo žena, Le Forte, i to postarjela, s mnogo sjedina pod perikom.

- Ja više nemam ni kose ni perike - našali se Yves - a ne more me brige kao vas.Marija se ljubazno nasmiješi i reče:- Znam koliko ste odani i mojoj obitelji i Martiniqueu... Naši doseljenici, kao uostalom ni

Englezi, neće vjerovati u našu snagu sve dok ovdje bude zapovijedala jedna žena. Osim toga, zaboga, ja sam svoju dužnost izvršila.

Ona položi ruku na gusarevo koljeno pa nastavi:- Postoje za mene dva rješenja, Le Forte; jedno je da udajom za Merry Roolsa prenesem

vlast na muškarca a istovremeno dadem svojoj djeci novog oca... Možete li me shvatiti, prijatelju? Govorim vam u strogu povjerenju, svjesna da ionako sve znate o meni. Možda bi se taj čovjek pokazao energičnim i sposobnim. Ja bih mu pomagala a on bi me slijepo slušao...

Ušuti načas nemoćno kršeći ruke pa uzvikne:- Ali ne mogu, Le Forte, nikako ne mogu! Prisiljavam se, no čim ga vidim, sve ispada

suprotno i počinjem se pretvarati. Potreban mi je, on to zna, te svakim danom postaje nasrtljiviji... Dovoljno je da samo malo povisim glas pa da odmah izgubi glavu i rasplače se kao dijete. Što mi onda preostaje nego da hinim ljubav, da ga milujem i mazim... Ne, u njega se više ne mogu pouzdavati.

Ona se zdvojno primi rukama za glavu a Yves stisne usne i zabrinuto upita:- Je li neiskren ili vam možda prijeti?- Ne - prizna Marija - to ne bih mogla reći. Prepiremo se, prigovaramo jedno drugom, ali sve

je to beznačajno. Zaljubljen je u mene, no ja mu nikad neću moći uzvratiti ljubav. Ni sama ne znam zašto. Do sada bih svakome bila popustila, a njemu nikako... Drama je upravo u tome što ga ne volim...

- Je li vam još uvijek potreban?- Na žalost, da! Marljiv je, radi čak pametno a ja mu pomažem i savjetujem ga.- Zaista je šteta jer bi i meni bio potreban.- Naročito vas molim, kapetane, ne učinite mu ništa nažao. Zadužila sam ga da mi pazi na

sina dok budem odsutna. Jacques mora ostati ovdje kako ne bi izgubio pravo na Martinique, a nikad se ne zna što se može dogoditi na tako dugom putovanju... Spomenula sam kako za mene postoje dva moguća rješenja. Ako odbacimo prvo, to jest udaju za Roolsa, ostaje ono drugo: požuriti kralja da pošalje ovamo Vaudroquesa ili Dyela de Clermonta. Međutim, vaša me otkrića navode da odgodim svoj odlazak u Francusku.

- Ni govora, tu ću biti ja. Možda neću živjeti dugo, zato je bolje da sve uredite što prije, no dotada će stvari ići kako vi želite!

- Kakve li vjernosti, Le Forte!- Kad već imate u mene povjerenje, onda čujte moj savjet: otputujte!Marija tužno odmahne glavom i primijeti:- Nije mi lako ostaviti malog Jacquesa, ta majka sam mu. Kako je žalosno na silu se odricati

majčinskih nježnosti samo zato da bih mu osigurala budućnost!- Namjeravate li povesti svoje kćeri i Louisu de Francillon?- Da!... Bojim se za Louisu, pogotovo nakon ovoga što ste mi ispričali. U životu sam učinila

dosta pogrešaka, ali sam se i popravila. Louisa nije. Zaklela bih se da je još uvijek zaljubljena u viteza de Maubraya... Ostavim li je ovdje, kadra je počiniti najveće ludosti...

- A vitez de Villers?

- Ah, još uvijek joj se ludo udvara. U početku mu je spremno uzvraćala i bila čak oduševljena, pa smo ja i Merry Rools već kovali planove za njihovu budućnost. Njihov brak smo držali gotovom stvari, a onda se sve izmijenilo. Villers navraća, a ona ni da ga pogleda.

- Bolje da je tako - reče Le Fort.- Zašto bolje?Gusar ostade zatečen i požali što se istrčao, no odmah se snađe:- Mislim reći kako je bolje da krene s vama. Već na brodu bit će vam od pomoći a u Parizu će

paziti na djecu.Nastade stanka za koje oboje utonuše u razmišljanje. Mariju je i dalje ubijala neizvjesnost,

ali je odlučila da posluša Le Fortov savjet i da otputuje. A on je dolazio do zaključka kako je zaista vrijeme da ustane i da se oprosti s domaćicom, tim više što ga La Chapelle sigurno čeka s nestrpljenjem. Pa ipak, sjedio je kao prikovan ne mogavši odvojiti pogled od salona u kojemu je tako često bio priman. Svaka ga je sitnica na nešto podsjećala, osobito zidne slike i naslonjači. U jednom od ovih kao da i sada vidi generalnog guvernera Jacquesa du Parqueta, a sjeti se i Marijine radosti kad se on vratio iz zatočeništva. U mislima mu prohuja vlastita burna mladost. Nejasno je osjećao da će se nešto dogoditi što će mu onemogućiti da se više ikad nađe s Marijom ovako nasamo i slutio da su to njegovi posljednji rajski trenuci.

- Kapetane, uzmite još malo ruma! - začuje Marijin glas.- Bogami hoću - uzvikne on - i to s razlogom! Tko zna da li ću više ikad imati prilike da pijem

ovakvog.- Zašto ne, Le Forte? Vrata ove kuće uvijek će vam biti otvorena. Dok u njoj budem živjela,

ništa se neće promijeniti...Umalo što joj Yves u svojoj brzopletosti ne odgovori: »O tome se baš i radi: dok vi budete tu!

No kako ćete dugo i sama još ostati u Gorskom dvorcu?«On uzme čašu i iskapi je. Sav potišten, a i zato što prosudi da bi mu dobra trka na konju

pomogla odagnati crne misli, naglo ustane i reče:- Gospođo generalice, vrijeme je da idem. Oprostite mi što sam vas uznemirio ovako kasno u

noć, ali znate i sami, moram se skrivati.- Ne ispričavajte se, kapetane, bila sam tako sretna što vas ponovo vidim.- Oduzeo sam vam mnogo dragocjenog sna.- Zar je to važno?- Zahvalan sam vam, gospođo - prošapće i brzo krene prema klupici na koju je bio odložio

šešir.Marija ga je pratila pogledom. Usprkos jadnoj odjeći i teškoj unakaženosti, još uvijek je to

bio on. Neobična snaga izbijala je iz svakog njegova pokreta.Vrati se generalici sa šeširom u ruci. Baš kad se htjede pokloniti, pogledi im se susretoše.

Začudo, Mariju ne užasne duboki ožiljak od kojega su mu usta stalno ostala iskrivljena, opazi samo bljesak njegova jedinog, poput neba plavog oka.

Nekoliko trenutaka ostadoše tako promatrajući jedno drugo. Marijina nježna put, osuta jedva vidljivim maljama, podsjeti ga na sočne breskve u dalekoj Francuskoj. Kosa joj je u dugim uvojcima padala niz ramena i on se sa smiješkom sjeti kako se našalila na račun svojih sjedina kojih zapravo i nema. Oh, koliko se puta divio odsjaju te njene kose, baš kao i zjenicama lješnikove boje...

- Kapetane - reče ona neobično nježno - sjednite i počekajte jedan trenutak... Načas ću vas ostaviti u mraku jer pri ruci nemam druge svijeće...

On se upita što li to namjerava, ali posluša i sjedne na klupu položivši šešir na koljena. Gledajući kako se sa svijećnjakom u ruci hitro uspinje stepenicama, poboja se da je više neće vidjeti.

Međutim, već nakon nekoliko trenutaka ona opet siđe i on primijeti kako joj se među prstima njiše zlatni lančić.

Stavivši svijećnjak na stol, ona mu priđe i reče:

- Ponesite ovo kao uspomenu na mene. Kralj vam je poklonio medalju sa svojim likom, a evo sada i moga priznanja.

On primi medaljon svojim krupnim prstima i stane ga s udivljenjem razgledati kao neku svetinju.

- Pa to je vaš portret, Marijo...- Da, Yves. Tu je minijaturu dao izraditi gospodin de Saint-Andre. Jacques je uvijek govorio

da je vrlo uspjela i lijepa i neobično ju je volio. Zato sam je i sačuvala... Nego dajte mi je, sama ću vam je staviti oko vrata.

On joj vrati medaljon i ona mu ga šutke objesi. Držeći da nije dostojan takva dara, Yves zbunjeno natakne na glavu šešir i žurno se zaputi k vratima. Marija iznenađeno zastane i ne sluteći koliko je svojim poklonom uzbudila toga pustolova, vična jedino oružju, te ga još jače vezala za sebe.

Međutim, pred samim vratima on se okrene pa skidajući šešir reče:- Riječi me bolje služe kad u toku bitke izdajem na brodu naređenja nego kada u salonu

sudjelujem u razgovoru. Međutim, srcem sam uvijek uz svoje prijatelje i nikad ih nisam iznevjerio. Može se dogoditi da ovo bude posljednji naš susret, zato vam kažem slijedeće: krenite na put mirno i s pouzdanjem. Nad malim Jacquesom bdjet ću ja i kunem se da mu se ništa neće dogoditi. Do posljednjeg daha borit ću se za njegova prava i sigurnost. Oprostite mi ako sam vas bilo kada uvrijedio.

Ona potrči za njim i vikne:- Le Forte!Već je bio uhvatio za kvaku i otvorio vrata kad ga ona uhvati za ruku i ponovi:- Le Forte!On se okrene a ona ga iznenada zagrli i poljubi.Otrgnuo se i kao pijan istrčao napolje, nijednom se ne okrenuvši. Žurilo mu se da u mraku

obriše suze kako ih ne bi vidio La Chapelle koji ga je nestrpljivo čekao.

4.

MERRY ROOLS RAZMIŠLJA

Merry Rools se umoran vraćao iz Gorskog dvorca. Bilo je još rano jutro, ali se čitav kraj kupao u suncu. Onako jašući, pokušavao je ocijeniti događaje što su se zbili u posljednjih četrdeset i osam sati, a oni su se tako brzo izmjenjivali da dvije noći nije ni oka stisnuo. Najprije su ga zbog dolaska Chut-Upa izvukli iz kreveta te je odmah morao donijeti važne odluke, a onda još i razmišljati o njihovim mogućim posljedicama.

Zatim ga je, već bijesna zbog neuspjeha La Valleea i La Garennea, usred noći zaskočio na cesti stravični kapetan Le Fort i zasuo ga prijetnjama. Susret s tim čovjekom dozvao mu je u sjećanje većinom neprijatne doživljaje, prošlost punu poduhvata, nada i razočaranja.

A kako da ne doživi živčani slom kad ga je iz šikare iznenada napao njegov najljući neprijatelj, razbojnik za kojim je u potjeru poslao svoje vojnike. Ni te noći Merry Rools nije mogao da zaspi.

Kakve mu se sve misli nisu rojile u glavi, koliko li je bilo nagađanja i pretpostavki, a i strahova kojih se nagutao.

Sunce još nije bilo izašlo kad je jutros ustao. Da bi se oslobodio grozničave napetosti, zaronio je glavu u hladnu vodu i pri tom se pitao: »Što se moglo noćas dogoditi između generalice i Le Forta? O čemu su razgovarali, kakve odluke donijeli?«

Ne nalazeći zadovoljavajućeg odgovora, osjetio je još veću muku. Upravo zato, usprkos želji da svoj su-sret s gusarom nikome ne spominje, zaputio se vrlo rano u Gorski dvorac.

Mariju je zatekao vidljivo umornu i po tome zaključio da je i ona kasno legla. Sigurno je s Le Fortom vodila dug razgovor. Za svoju ranu posjetu naveo je tako neuvjerljiv izgovor da se Marija samo nasmiješila.

Sada se sjeti njenih savjeta:»Mišljenja sam, majore - rekla mu je ona - da s Le Fortom treba postupati taktično i vrlo

obazrivo. Vi ga ne volite zato što se u izuzetno teškim prilikama pokazao vašim protivnikom, ali ja moram priznati da je meni osobno, mojoj obitelji pa i Martiniqueu uvijek bio odan. Možda se sada namjerno poslužio maskom drumskog razbojnika kako bi prikrio djelovanje koje će nam svima donijeti spas. Možda ga i njegova nagrđenost sili na takvu ulogu, bez sumnje i njemu samome mrsku, pa bi o tome trebalo razmisliti...«

Kako je on šutio zaokupljen onim što mu je gusar osobno govorio, Marija nastavi:»Jedno uho odrezano Bourguetu, pet tisuća livara otetih poreskom upravitelju koji, uzgred

budi rečeno, nije baš omiljen u narodu, zatim jedan oteti crnac i dva ubijena psa nisu dovoljan razlog da posumnjam u namjere toga čovjeka!«

- Ipak su to djela koja zakon osuđuje - odgovorio je on - a osim toga, podnesene su i tužbe te smo dužni goniti Le Forta.

- Nema sumnje - rekla je Marija - ali u određenim prilikama potreban je i diplomatski takt. Le Fort krije neku tajnu i nju bismo morali otkriti. Zato je, majore, prijeko potrebno da ga prestanete mrziti.

- Tako dakle! Da mi možda ne predlažete pakt s tim razbojnikom?- To ne. Radije recimo kako bih željela da se s njim dogovorite o onome što bi trebalo

poduzeti ako Englezi napadnu Martinique.Nakon tih riječi Merry Roolsu bi jasno da je Le Fort otkrio Mariji isto što i njemu.Odlazeći od nje, pitao se kako da priđe Le Fortu a da se ne ponizi. Naime, gonjenje je već

poprimilo takve razmjere da se prekonoć nije moglo obustaviti. A što bi rekli Villers, Bourguet, Roselle ako bi on pokazao i najmanju želju da zaboravi događaje u kojima su oni bili žrtve?

Nikada se nije nalazio u takvoj neprilici. Nešto mu je udno duše govorilo da, usprkos mržnji koju osjeća prema gusaru, može sve izgubiti ako se ogluši o njegove savjete i ne uvaži njegovo mišljenje o događajima koji su na pomolu.

A opet, Yvesova drskost i nepopustljivost dovodile su ga do bijesa. Nekim njegovim zahtjevima bilo je nemoguće udovoljiti, kao na primjer da se Baillardel pusti iz zatvora.

Kako da jednostavno oslobodi kapetana? Što da navede kao razlog? Što bi na to rekli Villers i Bourguet? Odmah bi protiv njega počeli spletkariti...

No zadrži li Baillardela u zatvoru, izložit će se velikoj opasnosti. Jedan dan zakašnjenja stajat će Villersa jednog uha.

To majoru i ne bi bilo baš mrsko, ali treći dan zakašnjenja platio bi tada svojim uhom.Pa ipak, zašto da se boji toga pustolova? predbaci sebi uspravivši se u sedlu. Zar mu

sigurnost ne jamče zidine tvrđave Saint-Pierre i njeni vojnici? Kako bi ga Le Fort u njoj mogao ugroziti?

Stane se tješiti i svojim držanjem pred onim dvama razbojnicima. Iako su ga napali iz busije i razoružali, hrabro je odolijevao njihovim prijetnama. Možda su mu se čak i divili?

Nasmiješi se na pomisao kako bi se samo proveo Villers da se kojim slučajem našao na njegovu mjestu, a sve bi dao da mu se tako nešto dogodi.

5.

VILLERS PROTIV LE FORTA

Stigavši u tvrđavu Saint-Pierre, Merry Rools prepusti konja jednom stražaru pa pokunjeno i bez žurbe krene u svoj kabinet. Još uvijek nije pronašao način kako da izađe iz svoga nezavidnog položaja.

Polako se uspne stepenicama, ali kad stigne u predsoblje određeno za njegovu ličnu stražu, opazi na klupi Villersa koji ga je očito čekao.

Čim ga ugleda, vitez ustane i pođe mu u susret. Lice mu je tako bilo ozareno radošću da je čovek načas zaboravljao njegov licemjerni izraz.

- Dobar dan, majore - uzvikne on - konačno ste stigli! Čekam vas već dva sata a namjerno sam došao rano kako bih bio siguran da ću vas još zateći.

- Dobar dan, viteže - odzdravi mu Merry Rools sumorno. - Mogli ste me čekati u mome kabinetu. Što se dogodilo kad ste tako veseli?

- A vi ste mi nekako tužni. Priličnije bi, bogami, bilo da ja vas upitam: što vam je?- Ne pretpostavljate, valjda, da me sve ove brige oduševljavaju!- Koješta! - reče Villers položivši mu srdačno ruku na rame. - Mislim da sada znam kako ću

vas osloboditi svih vaših muka.- Ah, tako! - odvrati Rools i neugodno se trgne na pomisao da mu Villers možda sprema još

kakvu neprijatnost.- Uđimo, odmah ću vam objasniti.Stražar hitro otvori vrata a major propusti svoga gosta, pa

kad i sam uđe, polako ih za sobom zatvori.Dok se Villers smještao u naslonjač, Rools izvadi iz pojasa dva pištolja i stavi ih na stol.

Otkopča zatim prsluk pa izvuče još dva i položi ih uz one prve.- Sveta Bogorodice! - uzvikne vitez prasnuvši u smijeh. - Zar je toliko zavladala nesigurnost

kad vam je za običnu jutarnju šetnju potreban čitav arsenal oružja?- Ne rugajte se - reče Rools. - Savjetujem vam da kao i ja nosite pod odjećom rezervno oružje

kako biste se mogli braniti ako vas, kao što su mene, iznenada napadnu i razoružaju.- Mudar savjet! - prizna Villers. - Zaista ga neću zaboraviti, pogotovo ne sada kad se

spremam za izuzetan pothvat.- Da čujemo. Što ste to smislili?- Ništa naročito. Jednostavno, malo sam razmišljao da vidim na čemu sam...Major umalo da ne vikne kako to i sam radi već dva dana, ali mora da je vrlo glup kad još

nije našao rješenje. Zadrža ga jedino spoznaja da su Villersove brige drukčije od njegovih pa im je i lijek morao biti drukčiji.

- Pa što onda? - upita Rools neodređeno.- Možete li mi dati neograničena ovlaštenja?- U vezi sa čime? Najprije moram da upoznam vaš plan.- Treba osloboditi Baillardela!Major naglo ustane i brzo priđe Villersu, pa kad vidje da su mu još uvijek čitava oba uha,

stane odmahivati glavom kao da ne vjeruje svojim očima.- Znam - reče porezni upravitelj - da to što od vas tražim izgleda na prvi pogled pretjerano.

Poznato mi je također da kapetanovo oslobođenje ne ovisi više samo o vama budući da je tužba podnesena predstavnicima Krunskog vijeća koji onda moraju dat svoj pristanak... Pa ipak, uvjeren sam da možete hitno sazvati sjednicu Vijeća i isposlovati da taj izdajnik bude pušten iz zatvora.

Merry Roolsu ote se dubok uzdah, kao da mu se kamen svalio sa srca. On opet sjedne i odvrati:

- Ja doista mogu sazvati Vijeće i izložiti mu vaš plan. Njegovi će članovi još prije dati svoj pristanak ako vi podržite moj prijedlog. Ne vjerujem da će htjeti navući na sebe vaše neprijateljstvo. Svi se i odviše boje da im ne dođete prekapati poslovne knjige i račune, zato prijedlog možemo donekle već smatrati usvojenim. Samo, zašto želite osloboditi Baillardela?

- Upravo ću vas time riješiti vaših briga!Villers se zavali u naslonjač s pobjedničkim osmijehom. Radovao se i zbog svoje dovitljivosti

i zbog majorove potištenosti koju je sada zamijenilo zaprepaštenje.- Zar još uvijek ne pogađate moje namjere? - upita.- Ne - odgovori Rools. - Da vam Le Fort nije uputio prijeteću poruku pa želite možda steći

njegovu naklonost?- Trista mu jada, zaista me slabo poznajete! Zar vam odmah nakon svoga povratka na

Martinique nisam rekao kako će mi prva briga biti da se tome gadu dostojno osvetim? Budite sigurni da ću ga kazniti, i to vlastitom rukom.

- Dao Bog, viteže. Hoćete li mi konačno objasniti svoj plan?Villers ustane i počne brzo govoriti šetkajući po kabinetu:- Znam da je Le Fortu Baillardel desna ruka a on se nalazi u našem zatvoru. Pretpostavite da

ga jednostavno pustimo na slobodu. Što bi on najprije uradio?- Nastojao bi, nema sumnje, da se što prije sastane sa svojim ortakom.Villers raširi ruke i uzvikne:- Eto vidite, nije bilo teško pogoditi! Pustit ćete Baillardela na slobodu, on će odjuriti k Le

Fortu, a mi ćemo ga slijediti i pohvatati cijelu bandu.- Zamisao nije loša - prizna major - ali dopustite jednu primjedbu: Baillardel ne mora znati

gdje se nalazi najnovije Le Fortovo skrovište.- Siguran sam da će mu razbojnik to nekako dojaviti.- Ako ništa drugo, vrijedi pokušati.- Vidite da je moja zamisao dobra. Sve sam predvidio. Sada kad su Chut-Up i onaj Dorangeov

crnac mrtvi, ostala su samo četvorica, ako se ne varam.Merry Rools stane brojati na prste: Le Fort, svećenik Fauvel, Taillefer i La Chapelle!Villers se lecne i naglo okrene:- Rekli ste La Chapelle? Nevjerojatno! Zar mu niste naredili da napusti Martinique?- O, da! Znači da se vratio ili uopće nije ni otišao. Što ja tu mogu?- Ne valja vam policija. Morali ste narediti da ga vaši ljudi odvedu na brod, a i inače voditi

evidenciju o svakome tko se ovdje iskrca. No, pustimo to; njih su samo četvorica pa vam neće biti potrebno slati vojsku. Mislim da njeno kretanje vrlo brzo zapaze oni nitkovi, a baš im je to i omogućilo da svaki put pročitaju naše namjere i na vrijeme šmugnu. U ovakvim se poslovima ne pouzdajem mnogo u vojnike. Zapravo, vjerujte mi, oni se vesele nesreći koja je zadesila Bourgueta, a ni za me i Rosellea ne osjećaju baš simpatiju te nam se sigurno smiju iza leđa znajući da se zbog neuspjeha ljutimo. Njih zanima samo to da redovito primaju plaću. Oficiri su, naprotiv, pošteniji. Međutim, da bi čovjek u nečemu uspio, mora biti ponesen oduševljenjem. Zato sam mislio da bi najbolje bilo da u potjeru krenu izravno pogođeni Bourguet i Roselle, te oficiri La Garenne i Lestiboudois de la Vallee, a ja bih, ako ustreba, mogao preuzeti zapovjedništvo... Možda nagovorimo i Dorangea da nam se pridruži. Čini se da je to prznica i zlopamtilo pa će jedva dočekati da izmlati onoga koji ga je napao.

Merry Rools se značajno nakašlje i reče:- Budite oprezni! Jest, njih su samo četvorica, ali vi kao da zaboravljate s kim imate posla. Le

Fort nije bilo tko; koga god upitate na Martiniqueu, svatko će vam reći da mu u svakoj prilici pomaže sam đavo.

- Ne bojim se ja đavola, pa sve da se preruši i u kapetana Le Forta, drumskog razbojnika.- Svrzimantija Fauvel izvrstan je strijelac, a što se tiče La Chapellea, lično sam se jednom

prilikom uvjerio kako je mnogo jači i lukaviji nego obični gusar. Osim toga, kao i sva takva

čeljad, uopće ne trpi od grižnje savjesti pa će vam mirne duše odrezati jedno uho ili prerezati grkljan. Savjetujem vam, dakle, da budete vrlo oprezni.

- A što znate o Tailleferu?- Ništa više od vas, to jest ono što nam je o njemu rekao Chut-Up. Vjerojatno je i on običan

nitkov.Villers malo razmisli pa uzvikne:- Neka me đavo odnese ako sedam-osam odlučnih i dobro naoružanih ljudi ne bi stalo na

kraj tim razbojnicima. Najzad, prema njima ne moramo imati nikakva obzira, nego ih bez oklijevanja ustrijeliti kao što su oni učinili s Dorangeovim psima!

- Pravo kažete. To bi nam uštedjelo dugo i vrlo mučno suđenje s obzirom na to što je Le Fort vrlo omiljen. Dakle, pokušajte sreću, Villerse!

- I hoću. Jamčim vam da će se Bourguetovih tri tisuće livara naći u mome džepu. Idem odmah k njemu da mu objasnim svoj plan a zatim ću poći k Roselleu i Dorangeu. Porazgovorite osobno s La Valleeom i La Garenneom i dajte im potrebna naređenja. Neka budu spremni da krenu sa mnom čim ih pozovem.

- Odmah ću se za to pobrinuti.- U međuvremenu, hitno pozovite na sjednicu predstavnike Krunskog vijeća, a da sve bude

kako treba, još danas poslije podne pustite Baillardela iz zatvora.- Oh! Učinit ću to vrlo rado - uzvikne Merry Rools s neprikrivenom radošću - zaista hoću!Pogleda zatim Villersa pa nastavi nekako zagonetno:- Baillardelovim oslobođenjem možete i vi samo dobiti!- Oprostite, nisam razumio - reče Villers.- Mislim reći - objasni major - da što prije kapetan izađe iz zatvora, sve je vjerojajtnije da

ćete brzo otkriti gdje se skriva Le Fort...Villers se samodopadno nasmiješi. Imao je dojam da je Merry Roolsa očarao svojom

odlučnošću i pronicljivosti. On ustane da se oprosti:- Idem ravno Bourguetu!- Neka je sa srećom! - reče Rools ispraćajući ga.

Opet se La Vallee i La Garenne nađoše pred Merry Roolsom, ali ovaj put vedrim i mirnim kao nikada ranije. Činjenica je da mu se težak kamen svalio sa srca. Villers nije ni slutio koliko mu je pomogao. Baš kad nije znao kako da udovolji prijetećem Le Fortovom zahtjevu da Baillardela pusti iz zatvora, a da se pri tom ne obruka, došao je vitez i osobno ga za to zamolio.

Predstavnici Krunskog vijeća sastat će se da donesu odluku, ali nitko se - računao je Rools - neće usuditi suprotstaviti volji poreznog upravitelja, ne samo od straha nego i zato što je njegov prijedlog zaista bio dobar. Lako je moguće da ga prihvate jednoglasno jer tko bi se htio izlagati Villersovoj osveti?

Tako je Rools udovoljavao svakome: Mariji, koja je sigurno na Baillardelovoj strani, zatim Villersu, a konačno i pučanstvu pred kojim je sa sebe skidao svu odgovornost. Postajao je na izvjestan način samo promatrač u jednom sporu koji je svaki čas mogao uroditi zlim plodom.

Najzad, sve je manje bio uvjeren kako je za spas otoka i osiguranje prava baštinicima du Parqueta nužno spriječiti Le Forta da dokraja izvrši što je naumio. Premda je još uvijek bio kivan na toga gusara, čak ga i mrzio, ipak je svojim ličnim osjećajima pretpostavljao dobrobit kolonije i Marijine interese.

Major ih stade ispitivački promatrati. La Vallee, stari d'Esnambucov drug, ne trepne ni okom. Znao je da ga suprotstavljaju Le Fortu a u njegovu se hrabrost uvjerio onoga dana kad se iskrcao na Martinique i izjavio mu da će sa svega dvadesetak ljudi zauzeti tvrđavu Saint-Pierre. To je, dakako, bez muke i izvršio. A njegovu čestitost davno je upoznao i La Garenne. Bio je slijepo odan obitelji du Parquet, kao i on sam. Kad se pojavio Le Fort, osobno je naredio

svojim ljudima da na njega ne otvaraju vatru. Po tome se jasno dalo zaključiti kakav će stav zauzeti prema Yvesu u bilo kojim prilikama.

- Gospodo - započne major - upravo je sada izašao odavde vitez de Villers pošto mi je izložio svoj plan. Ne znam koliko taj plan vrijedi... ali, molim vas, nastojte me shvatiti, na prvi se pogled čini da je zaista ostvarljiv. Sigurno pogađate da se još uvijek radi o hvatanju kapetana Yvesa Le Forta.

La Garenne značajno pogleda svoga druga. Dogodilo se prvi put da major naziva gusara njegovim pravim imenom i činom. Je li moguće da La Vallee to nije primijetio? Možda i jest, ali ničim nije odao.

- Ukratko - nastavi Merry Rools - evo o čemu se radi: kapetan Baillardel, za kojega je dokazano da je počinio izdaju jer je pomagao krivcu umjesto da ga uhapsi, sada je u zatvoru. Međutim, vjerojatno jedino on zna gdje se skriva Le Fort, pa je vitez de Villers smislio slijedeće: Baillardel će odmah biti pušten iz zatvora, ali će se nadzirati svaki njegov korak. Nema sumnje da će on otići k svome saučesniku ili pokušati na bilo koji način stupiti s njim u vezu. U svakom slučaju, poslužit će vitezu kao lovački pas, ako tako mogu da kažem, jer će otkriti divljač i odvesti lovce u njenu jazbinu. Jeste li razumjeli?

Sad La Vallee značajno pogleda La Garennea kao da želi saznati što on o tome misli. Ovaj je očito razumio jer spremno odgovori:

- Gospodine majore, ako Le Fortovo hapšenje stvarno naređuje vlada otoka Martiniquea, onda je za to krajnje vrijeme.

- Kako to? A zašto, molim vas?- Jer sada čitavo pučanstvo u Saint-Pierreu, Carbetu i Fort-Royalu zna da su Uhorezac i

kapetan Le Fort jedna te ista osoba. I sami znate da je on živa legenda. Ljudi ga naprosto obožavaju i uzet će ga u zaštitu, a ako ih ne preduhitrimo, može se dogoditi da nam ga otmu iz ruku... Naravno, ako ga uopće uhvatimo.

Merry Rools stisne usne i uzdahne:- Nitko ne zna bolje od mene kakav ugled uživa taj...Ne nalazeći prikladniju riječ, on nastavi:-... on uživa. Za ovaj je kraj učinio zaista mnogo, ali se sada svjesno stavio izvan zakona. Ja tu

ništa ne mogu i molim vas da to uvažite.- Vijest da je živ pronijela se munjevito cijelim otokom - uplete se u razgovor La Garenne. - I

sami robovi pjevaju noću u barakama pjesme u kojima se veličaju njegova djela... Valja reći da u njemu vide svoga osloboditelja.

- Osloboditelja! - začuđeno uzvikne major. - Kako to?- Lijepo, gospodine. O onom događaju s Dorangeovim crncem uveliko se priča. Robovi su

uvjereni da su se Le Fort i onaj svećenik vratili na otok samo zato da njih oslobode i da se skrivaju dok ne dođe povoljan trenutak.

- Glupost! - poviče Rools. - Tako nešto može se roditi samo u glavi crnca! Ukidanje ropstva upropastilo bi koloniju i izazvalo pokolj bijelaca!

- U čitavoj toj priči ima manje mašte nego što se misli - objasni La Vallee. - Za vrijeme potjere razgovarali smo s mnogim kolonistima i svi su nam rekli isto. Vrlo je vjerojatno da je Dorangeov crnac, pošto su ga Le Fort i svećenik Fauvel oslobodili, išao od kolibe do kolibe da javi veliku vijest o skorašnjem oslobođenju.

Major bijesno lupne šakom o stol.- Lijepo, bogami! Taj je čovjek opasniji nego što sam mislio... Tako dakle, sprema pobunu

robova!- Ne pretjerajmo - reče La Vallee. - Između onoga što je isprela mašta crnaca i onoga što radi

Le Fort nema možda nikakve veze. Pa ipak, moramo djelovati brzo ako vlada zaista želi da kapetana uhvatimo.

Merry Rools, koji je dotle nervozno šetkao po kabinetu, opet sjedne za svoj pisaći stol. Na pomolu su bile nove, nepredviđene poteškoće. Što da uradi?

Pitao se nije li gusar sretniji i zadovoljniji od njega, iako je izopćen i progonjen. Njemu je, eto, nešto poleglo na dušu i ne da mu da jasno vidi stvari ni da odluči komu da se pridruži.

- Gospodo - reče napokon - znate kao i ja da smo sve poduzeli kako bismo uhvatili Le Forta. Do sada nam je uvijek umaknuo, možda zato što u samom našem garnizonu ima saučesnike. Danas mi je vitez de Villers predložio lukavo smišljen plan koji će omogućiti da pohvatamo ološ što drži u strahu naš otok. Postao bih i ja krivac kad ga ne bih poslušao i sve poduzeo da taj plan uspije. Tu su i tužbe Bourgueta i Rosellea, pa zato moram razmotriti svačije mišljenje, razmisliti o svačijem prijedlogu...

Zastane malo tražeći riječi kojima ne bi otvoreno rekao što misli, a ipak dovoljno jasno da dva kapetana shvate kako on drži Le Forta mnogo manje krivim nego što drugi tvrde.

- Baillardel je neki dan iznio zaista zanimljivu pretpostavku. Rekao je da Le Fortova nasilnička djelatnost možda proizlazi iz vrlo plemenitih pobuda. Najzad, svašta je moguće. Najdraže bi mi bilo da dođe k meni i da mi ih objasni, a to bi već i do sada bio učinio da je pošten. Ja sam još uvijek vojni zapovjednik Martiniquea.

La Vallee i La Garenne potvrdno kimnu glavom.- Da bi proveo u djelo svoj naum - nastavi Merry Rools - vitez de Villers treba nekoliko

pouzdanih ljudi. Kako ne namjerava voditi operaciju velikog opsega, odlučio se za malu grupu koju će sačinjavati Bourguet, Roselle, Dorange i vas dvojica. On misli da za hvatanje Le Forta nije potrebna čitava vojska. Ja sam osobno jamčio za vas i morate biti spremni da krenete čim Baillardel bude pušten na slobodu. Izvršavat ćete Villersova naređenja kao i moja vlastita. Jesmo li se razumjeli?

- Slažemo se - reče La Garenne odgovarajući i za svoga druga.- Vitez se želi dokopati bandita živih ili mrtvih, svejedno... Savjetuje čak da se bez opomene

puca na svaku sumnjivu osobu.Zastane jedan trenutak pa reče kao da se ograđuje:- Što se mene tiče, više bih volio da kapetana Le Forta mogu saslušati ovdje u kabinetu. Lako

je moguće da on ima štošta zanimljivo i važno da mi saopći.Silazeći malo kasnije niz stepenice, dva oficira ne mogaše suzdržati smiješak.- Čudno - reče najzad La Garenne kad se nađoše u dvorištu - zaista je čudno kako je major za

vrlo kratko vrijeme promijenio mišljenje i stav.- Strah je početak mudrosti - lakonski odvrati La Vallee.

6.

NEDOUMICA KAPETANA BAILLARDELA

Baillardel potpiše otpusnicu u uredu upravitelja zatvora i nađe se na slobodi ne razumijevajući kako se to moglo dogoditi. Vratili su mu čak oružje i rekli da pođe u konjušnicu po svoga konja.

Koliko god se trudio da nađe objašnjenje za svoje iznenadno puštanje iz zatvora, govorio je sebi kako je ono u suprotnosti s vojnim propisima i majorovim prijetnjama.

Ponajprije, zašto major nije osobno došao u ćeliju da mu to saopći? Zašto uopće nije bio podvrgnut saslušanju? Dobro je znao da u tvrđavi postoje svakojaka mučila koja i onima najtvrdokornijim brzo razvezuju jezik.

Da se Merry Rools nije prevario te priznao svoju grešku? Ili se Le Fort, kao i uvijek neustrašiv, za njega zauzeo? Ovo posljednje moglo bi dovoljno objasniti zašto je major izbjegao neugodan susret.

Baillardel izađe i protrlja oči, odvikle od danjega svjetla. Otkako je s okovima na rukama i nogama bio bačen u pljesnivu ćeliju, neprestano je razmišljao i došao do slijedećeg zaključka:

kao i u prošlosti, Martinique je opet pao u ruke ambicioznim spletkarima i pustolovima, pa je Le Fortovo gledište jedino ispravno. Do đavola, Yves se barem bori protiv tih nitkova, a zar ne bi bilo pametnije da i on, Baillardel, priđe k onima što su stavljeni izvan zakona a bore se za pravednustvar nego da služi protivnicima na vlasti koji gaze kraljeve zakone?

Idući u konjušnicu, primijeti kako iz tvrđave izlazi jedna skupina konjanika. Premda su izjahali žurno, prepozna među njima La Garennea i La Valleea, a trećega, onoga koji se nalazio na čelu, nije dobro vidio no učini mu se da je vitez de Villers. Tko da pogodi kakvim to poslom zajedno odlaze dva oficira i porezni upravitelj?

Baillardel slegne ramenima. Što ga se, najzad, to tiče? Obećao je sebi, ako ikada izađe iz mračne i vlažne tamnice, da će najprije poći popiti čašu ruma. Kako njegovo puštanje na slobodu nije bilo ničim uvjetovano, a i inače je naumio da ubuduće sve radi svojom glavom, bez obzira na majorovo ili generaličino mišljenje, odluči skoknuti do krčme Debeloj opatici kao da ispunja neki zavjet.

Dok su mu u štali sedlali konja, on je s praga promatrao što se zbiva u dvorištu. Bio je sat popodnevnog odmora pa su se vojnici gurali u kantini da što prije dođu do osvježujućeg pića. Oni s malo novaca u džepu kockali su u nadi da će dobiti i nekako nakvasiti grlo.

Pogled mu slučajno zapne o zatvorene prozore majorova kabineta na prvom katu, a začuje i odmjereni korak vojnika koji je pred njim čuvao stražu.

Kad mu najzad izvedoše konja, uzjaše i stane se pitati neće li ga na izlazu zaustaviti stražar. Zaista nije mogao vjerovati da će mu nakon dokazanog saučesništva s Le Fortom biti ostavljena potpuna sloboda kretanja. Pitao se čak nije li to možda klopka, ali najpreče je ipak bilo da se tako sretni događaj obilato zalije pićem.

Straža ga propisno pozdravi i propusti, a on podbode dorata i zaputi se u krčmu. Udisao je svježi zrak punim plućima dok mu je sunce sušilo odjeću što je za čamljenja u samici neprestano upijala vlagu. Osjećao je kako postaje sasvim drugi čovjek. Slobodu je doživljavao jedino kao mogućnost da može ići kamo god želi. Oh, da mu je znati Le Fortovo skrovište, smjesta bi odjurio k njemu!

Baillardel je bio uvjeren da za sve te neočekivane olakšice i pogodnosti ima zahvaliti svome vjernom drugu koji je sigurno zaprijetio Roolsu ljutom osvetom ako ga ne pusti iz zatvora. To je bilo dovoljno i za sada ga drugo nije zanimalo.

Pred ulazom u gostionicu Debeloj opatici nije stajao nijedan konj te se s pravom ponada da će biti jedini gost. Onako živčano iscrpljenom, nije mu bilo ni do kakva razgovora.

Privezavši dorata za drvenu ogradu, nježno ga potapše po vratu pa naglo otvori dvokrilna vrata.

Unutra je bilo tako mračno da Baillardel jedva razabere obrise triju muškaraca, svakoga za drugim stolom.

On pljesne rukama i poviče:- Hej, krčmaru! Brzo donesite dobar punč da jedan ubogi uznik malo pročisti grlo.Jedan prazan stol u sredini prostorije učini mu se najprikladnijim, pa skinuvši opasač sjedne

i stane požurivati krčmara.- Ah, vi ste to, kapetane Baillardel! - uzvikne ovaj. - Nema vas već dva dana. Što se dogodilo?

Da niste bili na kraćem putovanju?U birtaševu tobože nedužnom pitanju osjećao se žalac ironije pa Baillardel odgovori:- Hajte molim vas, kao da svi ne znate da sam bio zatvoren u tvrđavi Saint-Pierre! Čemu ta

zloba i prenemaganje?- Jest - odvrati gostioničar - priznajem da su neki moji gosti tvrdili kako ste u bajboku, ali

sve da sam u to i povjerovao, jutros bi s razlogom posumnjao.- A zašto?- Jer su opet donijeli za vas pismo... Odmah ću vam ga dati. Kad sam donosiocu rekao kako

se lako može dogoditi da zadugo ne dođete... a samo Bog zna koliko ste mi dragi gost... odgovorio je da ćete večeras sigurno doći.

- Gle, molim te! A tko je to bio?- Nije htio kazati svoje ime. Otišao je ne popivši ni kapi. Prosto nevjerojatno!- Hoćete li mi dati to pismo? - upita Baillardel.Krčmar zavuče ruku pod zamazanu pregaču pa iz džepa izvadi jedan učetvero presavijen

list papira. Kapetan ga uzme gledajući uporno u svoga sugovornika kao da po izrazu njegova lica želi saznati i ono čega nema u pismu.

Gostioničar se diskretno povuče govoreći:- Odmah ću vam donijet punč, kapetane!Baillardel se nalakti na stol i odmota papir, ali ne dospije pročitati ni prvu riječ jer na

potiljku osjeti hladnu cijev pištolja. Ipak podigne glavu te pred sobom opazi i drugi pištolj, uperen pravo u njegovo čelo. Nejasno osjeti kako mu sa strane stoji još jedna osoba.

- Da se niste ni maknuli! - naredi mu jedan glas po kojemu odmah prepozna viteza de Villersa. Ne možete nam pobjeći. Pred vama stoji Roselle, zar ga niste prepoznali? Hajte Roselle, skinite šešir da vam kapetan može vidjeti lice. Pozadi vas je Bourguet! Tako dakle, upozoreni ste, zar ne? A sada, ovamo s tim pismom.

Villers mu ga naglo istrgne iz ruku i ne čekajući ga sam preda.Baillardelu nije trebalo dugo da shvati zašto su ga pustili na slobodu. Namamili su ga u

klopku. Preko njega će saznati gdje se krije Le Fort i uhvatit će ga.- Dobro ste ovo izveli, nema šta!- Oh, ne pokušavajte pružiti otpor, kapetane - nastavi Villers. - Cijenimo vas kao vrsnog

mačevaoca, ali Bourgueta je iskustvo poučilo da bude hitar na pištolju, vjerujte mi.- Navikao sam da ukrštavam mač samo sa časnim ljudima - izjavi Baillardel - ali takvih ovdje

ne vidim.- A koga onda vidite?- Ološ iz pariškog podzemlja.Vitez se obijesno nasmije:- Samo vi nastavite, kapetane. Budite drski i slobodno pustite svoju jezičinu, ionako nećete

zadugo. Ubrzo ćete je isplaziti kad vam se konopac nađe oko vrata i čitav će Saint-Pierre dohrliti da je gleda.

On letimice pročita pismo pa još radosnije dovikne Roselleu:- Zamolite kapetana La Garennea i La Valleea koji čekaju napolju u šumarku neka dođu po

ovoga lupeža i vrate ga u njegovu ćeliju.- Zar mi nećete dopustiti da popijem naručeni punč? - upita Baillardel kojemu se nakon

početnog iznenađenja vratilo samopouzdanje.- Punč! - usklikne Villers. - Nećete, bogami, niti čašu vode!- Tako dakle! - odvrati Baillardel. - Kunem se Bogom da ćete mi za ovo platiti!

7.

LE FORT I LA CHAPELLE RAZGOVARAJU O VILLERSU

Pod jednom hridinom u planini Morne Jacob, gdje su Le Fort i njegovi drugovi našli sklonište, svećenik Fauvel bacao je na vatru suho granje. Toga istog jutra La Chapelle je ulovio ženku jednog leguana. Pošto su joj izvadili utrobu, životinju su položili na travu pored vatre.

Ubrali su zatim jednu bundevu i nožem je rasjekli nadvoje. Tako su dobili dva suda. Jedan su do polovine napunili vodom a u drugi stavili meka bjelkasta jaja leguana. Po običaju karipskih urođenika, Fauvel je na žaru grijao plosnate kamičke pa ih onda ubacivao u vodu. Time se naime postiže da ona brzo uzavri. Kako mu je to odmah i uspjelo, on ubaci jaja koja se začas skrute, a onda se stane spremati da ispeče leguana.

Nedaleko od njega Le Fort se zbog nečega uzrujavao. Sjedao je pa naglo ustajao i sa zabrinutošću gledao u podnožje planine. Ništa, međutim, nije vidio doli zelenkaste, mjestimice riđe padine. Čitav je kraj bio pust, jedino, daleko dolje u ravnici bujalo je raslinje i vidjela su se skladna polja duhana i indigovca te plantaže šećerne trske.

La Chapelle naprotiv potpuno miran, izvadi iz džepa svežanj karata što mu ih je ostavio Chut-Up i reče Yvesu:

- Sinoć smo se dogovorili da ćemo igrati o Villersove uši. Dok svećenik sprema ručak, zašto ne bismo odlučili tko će mu ih odrezati?

Le Fort priđe i upita:- Gdje su vam kocke?- Nemam ih - odgovori La Chapelle - a vjerojatno ni vi. Nemamo ni limene čaše iz koje bismo

ih bacali, ali evo karata. Vjerujte mi, nisu obilježene!- Dobro, onda se kartajmo - reče Yves. - Upozoravam vas da sam i u kartanju isto tako jak

kao i u bacanju kocka. Nema igre u kojoj me itko do sada pobjedio.- Ni mene - izjavi La Chapelle. - U gostionici K nemirnom konju češće sam pio na račun svojih

protivnika nego za vlastiti novac. Koju igru želite?- Dajem vam prednost. Izaberite sami.- Ah, meni je svejedno: durak, žandar ili bilo što drugo. Villersove će uši pripasti meni pa

upleo se i sam vrag.- Onda igrajmo žandara kad već hoćete - reče Yves. - Pomiješajte karte a ja ću presjeći.La Chapelle posluša. Već po hitrim pokretima protivnikovih suhih crnkastih prstiju, osutih

žutim pjegama kao prezrela banana, Le Fort shvati da se nikako nije namjerio na početnika.La Chapelle podijeli svakome po tri karte, a onda druge tri položi otkrivene na tlo.- Počnite - reče Yvesu. - U ovoj igri ionako će izgubiti samo jedan, a to je vitez.- Izgubit će dvojica - ispravi ga Le Fort. - On i vi; ali najprije vi, jer ću ovog trefa staviti na

šesticu, uzeti damu i osloboditi se trojke karo.- Trista mu jada! - uzvikne La Chapelle. - S malo više sreće mogli ste i pobijediti, ali ta trojka

karo je moja. Uzimam je i odbacujem dvojku herc. Gotovi ste, kume, tako mi očiju!- To ćemo još vidjeti! - odvrati Le Fort i položi karte da ih usporedi s protivnikovima.- Evo - utvrdi La Chapelle - moja je sekvenca jača od vaše mršave terce. Prvu ste rundu

izgubili, kume, a mislim da ćete i drugu.- To ćemo još vidjeti - ponovi Yves. - Dodajte mi karte.On podijeli La Chapelleu, pa onda sebi, svakome po tri karte i okrene slijedeće tri. Srce mu

zaigra kad vidje što je dobio. Imao je asa tref, dvojku tref i devetku karo. U talonu je vidio trojku tref i desetku pik na koju je mogao staviti svoju devetku pa zatim uzeti trojku.

- Vi počinjete prvi - uzvikne - i neka me đavo očerupa, ako vam ovu partiju ne dobijem!La Chapelle se zamisli. Yvesa spopadne strah kad vidje kako on posiže za trojkom tref koju

je sam toliko priželjkivao... I zaista, La Chapelle stane pipkati svoje karte, izvuče jednu i položi je na posljednu s desne strane te odlučno uzme baš trojku tref. Le Fortu se smrkne pred očima i on poviče:

- Čuvajte se ako ste se poslužili varkom jer ću vam, ne zvao se ja Le Fort, odrezati uši kao i Villersu!

- Ja ne varam! - odgovori uvrijeđeno La Chapelle. - Ova je sekvenca, u to sam uvjeren, jača od svega što možete imati u rukama.

Yves već htjede ljutito baciti u zrak svežanj karata kadli njegovo osjetljivo uho začuje konjski topot.

On naglo ustane i opsuje:- Tisuću mu bogova, La Chapelle! Prisiljavate me da utaman tratim vrijeme dok drugi rade

za nas. Idite do bijesa, evo dolazi Taillefer!- Tako dakle! Zakleo bih se da ste izgubili!

- Kako možete tvrditi da sam izgubio kad niste ni vidjeli moje karte? Niste valjda toliki nitkov?

- Tailleferov dolazak služi vam samo kao izgovor da se izvučete i sakrijete karte. Villersove uši moraju pripasti meni.

- Vama? Ponovite to još jednom!- Hoću, i spreman sam da dokažem ono što tvrdim, ako je potrebno i mačem.- Grom i pakao! - opsuje Yves - raščistit ćemo to odmah!- Okanite se! - dovikne im Fauvel. - Vi biste se svađali, a potjera nam je za petama!- Neka nam presudi svećenik - reče La Chapelle - i sklonite se ako ne želite da vas

proburazim.- Idite do đavola s tim vašim majmunskim svađama! - ozbiljno se naljuti otac Fauvel. - Riješit

ću vaš spor tako da pucam u jednog i drugog!Na Taillefera su bili i zaboravili, a on stigne u pravi čas, skoči s konja i poviče:- Kapetane! Kapetane!Le Fort se okrene i reče:- Tiše, čovječe, tiše! Nisam gluh, čuo sam vas.Taillefer potrči prema svojim drugovima ne hajući za konja. Bio je zadihan i zbunjeno

mahao rukama. Najzad reče:- Uhapsili su Baillardela!- Zbilja! Zar to već nismo znali?- Naime, bili su ga pustili, a sad su ga opet zatvorili.Yves se počeše po bradi pa će nervozno:- Molim vas, Taillefer, govorite jasnije.- Najprije da sjednem, ne mogu više od umora... Evo, kako je bilo. Prema našem dogovoru,

odnio sam pismo u krčmu Debeloj opatici a zatim otišao da malo prošetam po luci. To nije bilo nesmotreno jer me u Saint-Pierreu nitko ne poznaje. Mora da su me smatrali mornarom s fregate Saint-Anne koja sutra kreće u Francusku.

- Prijeđite na stvar, vražji brbljavče! - naredi mu Le Fort.- Dakle, vratio sam se navečer u gostionicu da provjerim je li kapetan dolazio i primio

poruku.- Nadam se da jest i da su mu uručili moje pismo - reče Yves prijeteći.- Da, kapetane, Baillardel je zaista došao. Krčmar mi je ispričao kako je sjeo za stol i naručio

punč, no čim je otvorio vaše pismo, skočila su na njega tri čovjeka naoružana pištoljima i oteli mu ga. Jedan od njih bio je vitez de Villers, a drugi vjerojatno Bourguet, jer je primijećeno da ima samo jedno uho. Po krčmarevu mišljenju treći je morao biti Roselle.

- Do đavola! - uzvikne gusar.- Vitez je zatim zamolio jednoga od svojih pratilaca da pozove kapetane La Valleea i La

Garennea koji su vani čekali, sakriveni u šumarku. Baillardel je navodno tražio da počekaju dok popije punč, na što je Villers odgovorio: »Nećete ni čašu vode!«

- Boga mu! - opsuje Yves. - Zar još i to?- Odveli su ga u tvrđavu i opet bacili u zatvor.Taillefer zastane da predahne. Bilo mu je drago što je izazvao toliko uzbuđenje. Le Fort se

toliko uzrujao da je cijelo vrijeme samo psovao. Najzad ipak upita:- Je li to sve?- Ne sasvim - odgovori Taillefer. - Posumnjao sam da je krčmar bio u dosluhu s Villersom pa

sam zaprijetio da ću mu prerezati grkljan ako samo pisne o cijeloj toj stvari. On se bacio na koljena i stao se zaklinjati kako je nedužan, kako neobično voli kapetana Baillardela od kojega da mu je samo kapetan Le Fort uvaženiji gost, a da su mu obojica često znala prevrnuti cijelu krčmu.

- Tako je - prizna Yves - pravo kaže. Vlastitim je očima vidio kako sam proburazio Fourdraina, Lasiera i Amoula.

- Budete li svaki čas upadali Tailleferu u riječ - prigovori La Chapelle - ispast će da ste pobili sve živo na Martiniqueu, a mi još uvijek nećemo znati na čemu smo.

- Nastavite - reče Yves.- Krčmar mi je još kazao kako se Villers neko vrijeme zadržao u krčmi čitajući pažljivo

pismo pa ga onda upitao za Josephininu kolibu.- I što mu je on odgovorio?- Da je to vjerojatno kućica u kojoj je nekad živio kapetan Le Fort sa svojom priležnicom

Josephinom Babin...Yves redom pogleda Taillefera, svećenika i La Chapellea kao da od njih želi čuti priznanje da

je Villersova drskost prevršila svaku mjeru. U stvari, nije mogao vjerovati da se porezni upravitelj usudio tako bezobrazno dirnuti i u njega samog.

On se bučno nakašlje, rukom prijeđe preko lica, a ono jedino oko sijevne mu takvom mržnjom da La Chapelle osjeti užitak.

- Najzad - reče - ovaj me nerad već počeo daviti, a kako se vrijeme ne može ubiti kartanjem, treba vjerovati da je Bog uslišao moje molitve.

- Bog uvijek čuje one koji u njega vjeruju - reče svećenik s uvjerenjem. - Ponekad se odazove sa zakašnjenjem, ali nikada ne iznevjeri.

- Ako sam dobro razumio - nastavi Le Fort - u Josephininoj kolibi nećemo zateći Baillardela nego viteza i nekoliko njemu sličnih hulja. Tako mi svete Filomene, prilika da se opet nađemo s onom lopužom toliko je povoljna da je ne smijemo propustiti. Hajdemo onamo!

- Ručak će začas biti gotov - prigovori Fauvel.- Postarajte se da se ne ohladi - odvrati Yves. - Kad se vratimo, više će nam prijati... Nešto

sam smislio!

8.

BAILLARDELOVO HAPŠENJE

Da je Taillefer stigao u krčmu samo nekoliko trenutaka ranije, bio bi prisustvovao hapšenju kapetana Baillardela. Naime, vrlo je malo vremena proteklo od Villersova odlaska iz krčme Debeloj opatici i gusarova povratka. Da je znao za hapšenje, možda bi se bio začudio što na cesti nije sreo kapetane La Valleea i La Garennea koji su dobili zadatak da Baillardela vrate u tvrđavu Saint-Pierre.

Čim je Roselle izašao i pozvao oficire, ovi mu smjesta priđoše.- Dođite uhapsiti kapetana - reče im on. - Vitez zahtijeva da ga odvedete u tvrđavu. Pazite se

jer može biti opasan. Imate li ga čime vezati?- Ne brinite - odgovori La Garenne - nosimo sa sobom toliko čvrstoga konopca da bismo

njime mogli svezati i desetoricu.Uskoro se na vratima pojavi Baillardel a za njim Bourguet s uperenim pištoljem.- Neka uzjaši - naredi kolonist iz Macoube. - Vežite mu ruke odostrag a i noge pod trbuh

konja.Baillardel samo slegne ramenima i pokori se. Znao je da je svaki otpor uzaludan. Kad mu

oficiri priđoše da ga vežu, on im prezrivo dobaci:- Najviše me u cijeloj ovoj stvari boli što vidim kako neki Francuzi dobrovoljno pristaju da

uprljaju ruke.- Koji to izdajnik govori o časti? - upita Bourguet. - To je isto kao da se hijena tuži kako joj

strvina zaudara!- Hijena uvijek nađe drugu hijenu koja zaudara još više od nje pa joj se spremno pokori -

dostojanstveno odgovori gorostas.

- Hajdemo kume - blago će La Vallee - odupirati se zbilja nema smisla.- Inače, bit ćemo prisiljeni da jako stegnemo konopce što bi vam nepotrebno prouzrokovalo

bol - objasni La Garenne.Baillardel im pruži skrštene ruke. Roselle dotrči i pomogne da mu noge vežu konju pod

trbuh a zatim se vrati Bourguetu koji je na vratima čekao da vitez izađe. Obojica pogledom ispratiše oficire i njihova uznika. Bili su zadovoljni sami sobom, a tako isto i Villers koji je još uvijek razgovarao s krčmarom.

On napokon izađe i reče:- Znam sve pojedinosti. Živoga mi boga, još noćas dokopat ćemo se Le Forta. Prema onome

što stoji u pismu, naći će se u Josephininoj kolibi nešto prije ponoći. Nada se susretu s Baillardelom, a nabasat će na nas. Priznajte da sam ovo dobro izveo!

- Priznao je to i Baillardel, što može samo da vam polaska, viteže - reče udvornički Roselle. - Što se mene tiče, mogu jedino poželjeti da one lopuže nisu spiskali sav novac koji su mi oteli.

La Vallee, Baillardel i La Garenne već su bili odmakli. Jahali su dosta brzo ne izmijenivši ni riječi. Mu- čnije nego Baillardelu bilo je njegovim starim drugovima koji su se zajedno s njim uvijek borili za pravednu stvar dolazeći čak u sukob s vojnim propisima i kraljevim naredbama kad je to bilo za dobrobit Marti- niquea.

Najprije La Garenne, a odmah zatim i La Vallee, uspori kretanje svoga konja pa se i uznikov povede za njima.

- Kapetane Baillardel - upita prvi - je li istina da ste se ponovo sastali s Le Fortom?- Ah! - prezirno će Baillardel. - Najprije ste poslužili onoj hulji kao žace a sada ste postali i inkvizitori.

La Vallee se nakašlje i reče:- I ja bih ga vrlo rado opet vidio. To je bio pravi čovjek. Uvijek ću se sjećati njegova dolaska u

Carbet, kad sam u tom gradu još bio zapovjednik milicije. Imao je svega dvadesetak ljudi, a zaklinjao se da će zauzeti Saint-Pierre a da ni metka ne opali... Moja ga je žena čestito pogostila. Čini mi se kao da je to jučer bilo!

- A ja znam - podupre ga La Garenne - da gospođa generalica nema vjernijeg oficira nego što je Le Fort...

- Kad već izričete tolike pohvale o našem starom prijatelju - ironično odgovori Baillardel - zašto tako uporno nastojite da ga uhapsite?

- Uhapsimo! - uzvikne La Vallee. - Tko vam kaže da ga želimo uhapsiti?- Pa to se jasno vidi iz cijelog vašeg ponašanja!La Garenne naglo zaustavi svoga konja pa tako prisili i druga dva da stanu.- E, ovo zaista moramo objasniti - reče La Vallee pa okrene konja i zađe Baillardelu za leđa.Istoga časa La Garenne sjaše, izvadi kratak ali širok nož pa jednim zamahom prereže

konopac kojim su Baillardelu bile vezane noge oko gležnjeva. Na isti način oslobodi mu i ruke. Uznik se još pravo i ne snađe od iznenađenja, a on ponovo uz jaše i reče:

- Sad vam preostaje da učinite dvije stvari... drugu ćete lako pogoditi... Snažni ste, Baillardele, gotovo isto toliko kao i Le Fort. Neko ćemo vrijeme jahati zajedno a vi ćete nas u povoljnom trenutku obojicu gurnuti u jarak uz cestu. Jeste li razumjeli?

- Želite da pobjegnem? - uzvikne tronuto Baillardel.- A šta bismo drugo! - odvrati La Vallee. - Zar nismo učinili sve što je potrebno da u tome

uspijete?- Major i vitez pozvat će vas na odgovornost. Kaznit će vas i zatvoriti umjesto mene.- Neka vas to ne zabrinjava, kapetane. Večeras će umjesto vas otići Villers onamo gdje je

trebalo da se sa- stanete s Le Fortom... Požurite i upozorite Le Forta da mu namještaju klopku.- O, Bože, pa vi ste zbilja vjerni drugovi!- A kako da ne budemo vjerni Le Fortu nakon svega što je za nas učinio? On riskira život, a

mi samo nekoliko dana zatvora... Eto, Baillardele, imate samo da šmugnete u šumarak; neko će vas vrijeme zaklanjati drveće, a onda trčite uz rijeku i zaobiđite planinu Pele...

- I što ću ja tamo?

- Potražite Le Forta, zaboga!- Mislite da je ondje? Na žalost, sam Bog zna gdje je. Da to znam, ni časa ne bih oklijevao,

vjerujte mi... Vaše je plemenito nastojane uzaludno. Meni ne bi uspjelo da ga upozorim na opasnost a vi biste bili strogo kažnjeni. Odvedite me samo u tvrđavu... možda će se moći učiniti nešto drugo... Sada, kad znam vaše namjere, nešto ću već smisliti.

- Griješite, Baillardele! Samo nekoliko skokova, i nitko vas više neće uhvatiti!- U tvrđavi vas očekuje tamnica - uze ga uvjeravati La Vallee. - Razmislite!- Ne brinite, Le Fort će pronaći način da me odande izvuče. Zaboga, neće mu to biti prvi put.- Bolje vam je da budete u prirodi nego da u zatvorskoj ćeliji gladujete i spavate na truloj

slami.Baillardel položi ruke na rame La Valleea koji mu se toga trenutka nalazio bliže i upita:- Hoćete li mi objasniti zašto se toliko zauzimate za Le Fortovu stvar? Njegove vam namjere

nisu poznate a čuli ste i da se stavio izvan zakona. Ukratko, sve što o njemu znate jest to da na čudan način kažnjava na Martiniqueu koloniste.

- La Garenne i ja - izjavi La Vallee - imamo u njega potpuno povjerenje, tim više što mu se pridružio i takav čovjek kao što ste vi. Zar to nije dovoljan razlog?

- Zahvaljujem vam - odgovori kapetan s vidljivim uzbuđenjem. - Mišljenje koje imate o meni duboko me dira. Ako ste zbilja odlučili da služite Le Fortu, moram vam reći da je naumio očistiti otok od engleskih špijuna. Bourguet, Roselle i neki drugi dostavljaju vitezu de Maubrayu obavještenja koja bi mu imala omogućiti da na naše obale iskrca jake vojne snage. Mi nemamo dovoljno vojnika da to spriječimo. Le Fortov se plan sastoji u tome da Engleze pusti neka priđu i da ih uvjeri kako branitelji Saint-Pierrea i Fort-Royala neće uopće pružiti otpor. U svojoj samouvjerenosti sigurno će počiniti kakvu nesmotrenost, a to će pružiti priliku da se flota komodora Penna zauvijek uništi.

- Sveti Bože! - usklikne La Garenne. - Nitko neće moći reći da nisam sudjelovao u tako uzvišenom zadatku.

- Za mene vrijedi to isto - javi se La Vallee - a u tvrđavi Saint-Pierre znam mnoge koji bi nam se mogli pridružiti, ako nitko drugi a ono sigurno Belgrano i La Haussaye. Bit će dovoljno izgovoriti Le Fortovo ime pa da nam priđu i vojnici, pogotovo ako ih na to potaknemo.

- Jasno je dakle što treba da uradite - nastavi Baillardel. - Nikakve koristi ne bi bilo da umjesto mene budete bačeni u zatvor. Odvedite me u tvrđavu pa neka me slobodno vrate u ćeliju. Obojica ste pozvani da vitezu Villersu pomognete u hvatanju Le Forta, zato mislim da tom ambicioznom i drskom nitkovu svakako morate pokvariti račune.

- Vi tvrdite - reče La Garenne - da su Roselle i Bourguet izdajnici i da su se prodali vitezu Reginaldu de Maubrayu.

- U to sam siguran. Le Fort je to doznao tako da je Maubraya obmanuo kako želi raditi za njega pa mu je ovaj predao listu svojih agenata na Martiniqueu.

- Kad je tako - nastavi La Garenne - gorim od želje da prvom prilikom tim huljama prosviram glavu.

- Možda će vam se ona pružiti još večeras - napomene La Vallee.- Zaista ste odvažni i pošteni - ganuto će Bail- lardel - a sada mi brzo opet svežite ruke i noge

i povedite me majoru. Siguran sam da ćemo na kraju pobijediti.- Kad je Le Fort u pitanju, sumnji nema mjesta. Osim toga, bit će dovoljno objaviti pučanstvu

prave razloge Le Fortova povratka na Martinique pa da možemo računati na svačiju podršku i pomoć.

- Blažena Djevice! - uzvikne Baillardel pružajući prijateljima ruke da mu ih vežu - dobro sam rekao da će mi Villers skupo platiti što me spriječio da popijem naručeni punč. To će mu se dogoditi i prije nego sam se nadao!

9.

U JOSEPHININOJ KOLIBI

Sedmorica muškaraca, dva po dva, jahala su putem što vodi u krčmu Debeloj opatici. Villers je bio na čelu, a uz njega Bourguet. Teško je reći koji je od njih dvojice bio uzbuđeniji. Prvi je podrhtavao kao lovac u svome prvom lovu i sa strahom se pitao hoće li gonjena divljač uletjeti u klopku kako se predviđalo. Drugi je, iako nošen željom za osvetom, obnavljao u noćnoj tišini uspomene na strašnu nesreću što ga je zadesila ne baš tako davno da i sada ne bi osjećao jezu. Pa ipak je odlučio da jaše na čelu, zajedno s vitezom, kako bi na znak za uzbunu prvi mogao otvoriti vatru.

Pozadi su, rame uz rame, jahali Roselle i Dorange, a za njima La Garenne i La Vallee. Na začelju se nalazio sluga krivičnog suca Duviviera, kojemu je stavljeno u dužnost ne samo da goniocima pomogne u mraku pronaći put do kolibe Josephine Babin nego i da podnese izvještaj o okolnostima u kojima odmetnici budu pohvatani ili ubijeni.

Taj je sluga bio iskusan jahač, više od pola života proveo u sedlu, a zvali su ga La Violette, nadimkom vrlo uobičajenim u vojsci. Držao se pozadi iz više naloga. Slabo je pratio događaje na Martiniqueu i veću je pažnju posvećivao timarenju svoga konja nego seoskim naklapanjima. Nadalje, jedino je on brižljivo provjerio ormu, zato je i zaostao za drugima. Najzad, nije mu se nimalo žurilo da stane na čelo kolone, jer je iziskustva znao da je ludo progonjenom medvjedu pružati slatkiše, kad može da ti odgrize i ruku.

To mu nije smetalo da stalno iznosi svoje mišljenje za koje ga, uostalom, nitko nije ni pitao, osim ako se radilo o uzgoju i timarenju konja.

Kad Villers konačno opazi slabo osvijetljene prozore gostionice Debeloj opatici, podignutom rukom dade znak svojim pratiocima da stanu.

Pošto počeka da prispiju oni zaostali, zovne La Violettea i reče mu:- Stigao je trenutak da preuzmete vodstvo. Već sam vas upozorio kako ne želim proći pokraj

krčme, a vi ste mi na to odgovorili kako primate na sebe da nas kroz šumu neopazice provedete do Josephinine kolibe.

- Tako je - potvrdi La Violette. - Ovaj kraj poznajem isto tako dobro kao i vijuge u ušima svoga konja koje svako jutro čistim vrhom kažiprsta.

- Znate da ćemo do kolibe morati pješice - nastavi vitez. - Topot konja mogao bi nas odati.- Čuo sam, kuga me ubila! - reče La Violette. - Da pravo kažem, ogavno mi je gledati

pripadnika konjice kako gazi pješke. Koliko god ga je lijepo vidjeti dok je srastao sa sedlom, toliko je nespretan i smiješan kad mora zadignuti sablju i gegati se kao patka, sve od straha da mamuzama ne ozlijedi nožne listove.

- Odgovorite mi samo to - ljutito će vitez - gdje možemo sakriti konje i neprimjetno nastaviti put.

- Oh, viteže - odvrati La Violette - slijeva od vas je šuma. Ima tamo sigurnih mjesta na kojima će konji u miru brstiti dok mi budemo išli naprijed. Pazite jedino da ih ne privezujete za stabla s korom, jer će od nje dobiti proljev. Neka radije jedu izdanke, to će ih pročistiti i osvježiti.

- Neka đavo odnese toga brbljavca! - poviče Bourguet. - On misli samo na konje, kao da nemamo pametnijeg posla nego da njih mazimo. Ne zaboravite, viteže, da smo pošli u lov na čovjeka!

La Violette sjaše i dade Bourguetu znak da govori tiše pa nastavi:- Molite Boga da divljač zateknemo u njenom logu!- Ne uzrujavajte se, Bourguet - umiješa se Villers. - U izvjesnim prilikama čovjek mora biti

popustljiv. Ma kako La Violette bio glup, on nam je potreban. Bit će kasnije prilike da mu kažete što o njemu mislite... ako u žaru pobjede na to ne zaboravite.

Sada i Villers sjaše i povede svoga konja do La Violetteova. To isto urade i ostali pa svi skrenu s ceste i stanu se probijati kroz čestar.

- Neka konji ostanu zajedno - preporuči La Violette - ali ih rasporedite tako da im se ne zapletu noge. Nema ničeg ljepšeg, ali ni glupljeg od tih životinja. Ako pritiskom koljena ne date konju znak na koju stranu treba da se okrene, izgubit će glavu i umalo da neće pasti.

Videći kako Villers, Bourguet i Dorange oklijevaju, on sam prihvati njihove konje i pođe da ih sputa. Pri tom je neprestano gunđao i nešto nejasno prigovarao, a kad pristupi Roselleovu konju, stane mu s divljenjem opipavati gležnjeve i reče:

- Vraške li kobile, snažna je i živahna. Dao bih za nju svoju Cassandru i još deset zlatnika.- Za ljubav božju! - uzvikne Roselle. - Ako sada ušutite i sretno nas dovedete na cilj, pa još i

uspješno obavimo posao, poklonit ću vam je. Što mogu više da obećam? Ali, prije svega ušutite!

- Dobro, dobro! - reče La Violette - Samo vi krenite za mnom, stići ćete brzo i bez lutanja do Josephinine kolibe.

- Počekajte jedan trenutak - zaustavi ga Villers baš kad se spremao da zađe u šumu. - Jeste li svi ponijeli oružje? Ni jedan pištolj ne smije ostati u bisaga- ma. Uputu znate, zar ne: pucati! Pucati čim vam se na dometu pokrene neka ljudska prilika. Napominjem da su s Le Fortom još trojica. Može se dogoditi da opazimo tek dvojicu ili trojicu, ali naš dogovor ostaje na snazi; savjetujem vam da pucate samo nasigurno, i to prvenstveno na onoga koji bude najkrupniji: to će svakako biti Le Fort...

Mora da je to ime podsjetilo La Violettea na neku osobu jer on reče:- Poznavao sam nekog Le Forta. Bio je kapetan i izvrstan borac, ali nije birao konje. Uzimao

je prvoga koji mu se našao pri ruci, makar i obično kljuse.- Dosta! - poviče Villers. - Prestanite! Idite naprijed i ako još samo otvorite usta, zatvorit ću

vam ih zauvijek.- Dobro, dobro - opet promrmlja La Violette. - Slijedite me.Jedan po jedan krenu šumom, zaklonjeni krošnjama drveća. Kad prijeđoše rijeku Peres,

počeše padati krupne kapi. Villersu se ote kletva.- Kiša će ići na ruku razbojniku - upozori Bourguet.- Ništa nas neće zaustaviti - odlučno će vitez.Bourguet odmahne glavom i odgovori:- Da znate kako su jake tropske kiše, ne biste tako govorili. Začas se rijeka može izliti iz

korita i otplaviti kolibu.- Kunem se da ću onom gadu prosvirati glavu prije nego ga bujica odnese! - ljutito poviče

Villers pa se obrati La Violetteu:- Koliko još ima do Josephinine kolibe?- Ako krenemo cestom, oko četvrt milje - odvrati ovaj.- Zašto pominjete cestu? Koliko ovim putem?- Dvostruko više, osim ako ne počne padati kiša.- Produžimo! - naredi Villers kojemu su živci bili već sasvim popustili. - Krenimo dalje, inače

ću pucati u toga glupog vodiča još prije nego ugledam Le Forta.Teško je bilo probijati se kroz divlje raslinje, osobito kroz bajahonde načičkane dugim

oštrim bodljama. Ipak, najzad stignu na jedno mjesto gdje je drveće bilo rjeđe jer je tu, nekad davno, neki kolonist sigurno raskrčio šumu, a onda je po njegovu odlasku bilje opet počelo bujati, samo bez reda.

La Violette je još uvijek išao na čelu, ravno naprijed.- Je li još daleko? - ponovo upita Vilers.- Oko četvrt sata - reče on.- Čuvaj se ako smo zalutali! Neću ti ostaviti ni toliko vremena da se pomoliš!La Violette se veselo nasmije i objasni:

- Oh, budite spokojni, imao sam ja i osobnih razloga da upoznam ovaj kraj. Još pred nepun mjesec krenuo bih drugim putem iz straha da ne natrapam na Paulinu koja me ovdje čekala. Ala biste je vi bili prepali! Danas te opasnosti nema jer je mrcina otišla za nekim mornarom s fregate Bourgogne, a zakleo bih se da je s njim ostala u drugom stanju...

- Dosta! - opet poviče Villers.La Violette ušuti. Na nebu je sjao pun mjesec. Njegove blijede zrake probijale su se kroj

krošnje i osvjetljavale suhu zemlju na kojoj su na svakom koraku pucketale grančice iako su gonitelji hodali vrlo oprezno.

Vodič odjednom stane i počeka da ga dostigne Villers, a onda mu prstom pokaže svjetlo što je žmirkalo u daljini i reče:

- Eno Josephinine kolibe!- Sveta Bogorodice! - prigušeno uzvikne vitez.Možda nikad u životu nije osjetio toliku radost, a ipak se znao savladati. Sada i on počeka da

stignu njegovi drugovi pa im reče:- Gledajte! Ono svjetlo pred nama kazuje da smo stigli na cilj.A onda će izvadivši pištolj:- Gospodo, naša je ptičica u gnijezdu. Budemo li u napadu promišljeni, Le Fort nam ne može

pobjeći. Već sam vam rekao: milosti ne smije biti!- Zar vam nije čudno - prigovori Roselle - što su Le Fort i njegovi upalili vatru, a znaju da su

progonjeni?- Ti su nitkovi pretjerano samouvjereni i možda nas omalovažavaju. Bogami, da se nisam

bojao kako bi u posljednji čas mogao odati našu prisutnost, bio bih s nama poveo i onu hulju kapetana Baillardela neka prisustvuje prizoru kakav nikada nije vidio.

Koristeći se mrakom, La Garenne i La Vallee značajno gurnu jedan drugoga laktom. Vitez naredi La Violetteu da se skloni jer sada, kad se mogao upravljati prema svjetlu što je potjecalo od vatre pred kolibom, on mu više nije bio potreban. Zatim se obrati Roselleu i Bourguetu pa reče:

- Vi ćete se nalaziti na desetak koraka, jedan lijevo a drugi desno od mene. Vi, La Garenne i La Vallee, neprimjetno zaobiđite kolibu i postavite se tako da naleti na vas onaj razbojnik koji nam eventualno izmakne i pokuša pobjeći prema sjeveru.

- Samo pripazite - upozori ga La Vallee - da zabunom ne pripucate na nas.- Ne bojte se!Dvojica oficira odvoje se od grupe i stanu skretati u širokom luku kako bi zauzeli određeni

im položaj. Upravo su to i željeli, ali se nisu usudili predložiti kako u Villersu ne bi pobudili sumnju.

Kad je vitez prosudio da se dovoljno primakao, on dade znak Roselleu i Bourguetu da priđu. La Violette ostane pozadi, dobro sakriven. Svi su hodali polako i oprezno pazeći da im pod nogama ne pucketa suho granje. Ona svjetlost je nešto oslabila, ali se još uvijek jasno vidjela.

Stigavši na oko tridesetak metara od kolibe, Villers se zaustavi. Vatra se već bila ugasila, jedino je vjetar još raspirivao pokoju žeravicu. Vidjeli su se jasno obrisi kućerka u kojemu je nekada stanovala Josephina Babin i tri šćućurene ljudske prilike pred ognjištem.

Bourguet se sagne i šapne Villersu u uho:- Časne mi riječi, oni spavaju.- Tim bolje - odvrati vitez. - Nećemo im dati priliku da se probude.A onda će obraćajući se Dorangeu i Roselleu:- Jeste li spremni?Odgovore mu laganim kimanjem glave.- Priđimo još malo bliže - predloži Bourguet. - Nema smisla pucati dok ne budemo sigurni da

ćemo pogoditi. Ali, vidim samo trojicu, četvrti je izgleda pobjegao.- Glavnina je tu - utješi ga vitez - nema razloga da se tužimo.

Primaknu se dakle još bliže i sklone se za deblo golemog eukaliptusa kojemu su požutjele grane umorno visjele. Bio je to idealan zaklon. Villers rukom dade znak svojim pratiocima da se postave iza njega. Odatle su spavači predstavljali odličnu metu za imalo uvježbanog strijelca. Onaj najkrupniji, s glavom pognutom nad ramenom i sa šeširom široka oboda, svakako mora da je Le Fort. Do njega je, sudeći po mantiji što se na mahove vidjela kada god bi vjetar raspirio žeravice, bio otac Fauvel. Sigurno ga je san savladao između dviju molitava. Treći je spavao oslonjen o stup kolibe.

Vitez se ni u snu nije mogao nadati da će naići na tako laki plijen, lišen svake obrane. U sebi stade zahvaljivati majoru što je danonoćno dao progoniti tu bandu nitkova i tako ih, mrtve od umora, natjerao da zaspe baš u trenutku kad im prijeti smrtna opasnost.

On podigne pištolj u visinu desnog oka, no tada se okrene i reče:- Roselle, vidite li svećenika? Prepuštam ga vama, vi, Bourguet, uzmite na nišan onoga što se

naslonio na kolibu, a ja ću pobrinuti za Le Forta. Brojit ću do tri, a onda pucajte.On opet podigne pištolj i tri hica odjeknu gotovo istovremeno u noćnoj tišini.Gust oblak crnoga dima ovije načas strijelce.- Pucajte još jedared! - živo naredi Villers. - Bolje je pogoditi leš nego gledati kako ranjenik

bježi...Sada jedan za drugim, polako i pažljivo nanišane, pa opale i drugi metak. Onako zaneseni, i

ne primijetiše kako se ni jedna od triju prilika i ne pomaknu. Jedino se Le Fortov šešir otkotrlja u vatru i poče da gori.

- Bogami, čestitam, prijatelji! - uzvikne Villers kad se dim razišao. Naprosto smo ih pokosili. Nisu imali vremena ni da shvate što im se dogodilo. Hajde potrčimo! Možda vi, Roselle, dobijete natrag svoj novac.

On pravo i ne dovrši svoju misao, a ona se dvojica već nađoše pred kolibom. Kad ih najzad dostigne, začuje samo zajedljivu kletvu.

- Što se dogodilo! - upita. - Zašto ste tako bijesni?- Pogledajte sami - dobaci mu Bourguet udarivši tobožnjeg Le Forta tako snažno da se

otkotrljao u vatru.Villers se zabezekne.- Pa to su snopovi slame! - ote se Roselleu. - Jedan je umotan u plašt a drugi u svećeničku

halju. Onaj treći je obično strašilo za ptice!Rekavši to, on se podrugljivo nasmije i reče:- Kad se samo sjetim da sam u ovo vrijeme mogao biti u svom krevetu, a evo sam po drugi

put ispao budala i dopustio da me onaj lopov opet prevari. Dolazi mi da zbog uludo utrošenih metaka uputim Bogu uvredljivo pismo!

- S njima je sam đavo - složi se Bourguet - samo im je on mogao pomoći.Skrštenih ruku i cepteći od bijesa, Villers je gledao kako na vatri gori Le Fortov plašt u koji

su bili umotani otpaci šećerne trske. Plamen koji se visoko dizao u noći osvjetljavao je njegovo, kao u sablasti blijedo lice.

Bourguet ljutito lupne nogom o zemlju i poviče:- A sve smo radili u tajnosti, nitko nije mogao saznati što spremamo! Sad će se ona lopuža Le

Fort slatko smijati na naš račun.- Činjenica je... - uze objašnjavati Roselle, ali se odjednom sjeti svojih pet tisuća livara pa

reče:- Čestitam, gospodine porezni upravitelju. Po vašem pričanju, kao da mi je novac već bio u

džepu. Bogami, toliko sam se danas naradio da to vrijedi onoliko koliko vam dugujem, a da i ne govorim o ruglu kojemu ste me izvrgli kad ste me uvukli u ovu avanturu. Sutra će se po Saint-Pierreu pričati kako smo se dali nasamariti strašilima kojih se ni ptice ne bi pobojale. Nećemo moći ući ni u jednu krčmu a da nam se ne nasmiju u lice.

Vitez je teško disao. Prigovori njegovih drugova boljeli su ga očito više od vlastitog neuspjeha. Kao da već čuje poruge Merry Roolsa dok mu bude pričao kako ga je Le Fort izigrao usprkos njegovu mudro smišljenom planu.

- Čekajte, budite malo uviđavni! - stade ih moliti. - Zar i sami niste odobrili moj plan i rekli da je dobar? Zato ste i pošli sa mnom. Tko je mogao slutiti da ćemo umjesto u žive ciljeve pucati u umjetne? Budimo pošteni!

- Znam samo to - odgovori Roselle - da me više nećete uvlačiti u ovakve noćne šetnje. Bogami, radije bih se uortačio s onim gusarskim razbojnikom!

Toga časa stignu pred kolibu La Vallee i La Garenne. Prilično dugo slušali su žučljive prepirke triju posramljenih junaka, ali nisu htjeli prići sve dok im nije uspjelo savladati neobuzdan smijeh. Oni, naime, nisu bili prevareni.

Brzo su otkrili podvalu. Videći kakva opasnost prijeti Le Fortu i njegovim drugovima, odmah su pošli da ih upozore a umjesto njih našli vješto izrađena strašila.

- Što je sad? - upita La Vallee. - Čemu sva ta galama? Zar je došlo do nesloge?- Nesloge? - vikne Bourguet. - Pogledajte pa ćete sve razumjeti. Kad se samo sjetim da nas u

ovom trenutku oni banditi možda odnekud kriomice promatraju i podrugljivo nam se smiju!La Violette, koji je šutke pratio čitav taj prizor, priđe k ostalima i reče snuždeno odmahujući

glavom:- Pravo sam ja rekao: molite Boga da one ptičice zateknete u gnijezdu.- Samo ste mi još vi nedostajali! - plane Bourguet. - Ne prestanete li blezgariti, lako se može

dogoditi da se u Saint-Pierre vratim s vašim lešom na konju.

10.

ONI KOJE VISE NISU OČEKIVALI

Bourguetovu prijetnju poprati duga i mučna šutnja. Villers iskoristi priliku i pođe da izbliza osmotri svećenikovu mantiju. Bila je već dotrajala, mjestimice razderana oštrim bodljama bajahonde a na laktovima sasvim izlizana.

On je raširi i jasno opazi rupe učinjene kuglama iz pištolja pa promrmlja:- Baš je šteta, ne bi bio izvukao živu glavu.Priđe zatim spodobi naslonjenoj na zid kolibe. Njena je odjeća bila u još žalosnijem stanju:

stari prsluk, vjerojatno nađen uz cestu ili skinut s kakva plota, toliko je bio otrcan da bi i posljednji prosjak na Martiniqueu radije hodao gol kao crnac nego ga stavio na sebe. Ono što se izdaleka ili u noći moglo učiniti hlačama, bio je običan komad krpe kakvim robovi pokrivaju spolovilo. Vitez se toliko uvrijedi da prostački opsuje.

Međutim, trebalo je donijeti odluku: ili priznati poraz i vratiti se u tvrđavu, ili nastaviti s pretraživanjem okolice. Na kraju, on predloži:

- Mogli bismo ipak malo pročešljati šikare. Dobro je napomenuo Bourguet da nas oni lupeži možda prate pogledom, skriveni negdje u grmlju.

- Da je tako - primijeti La Garenne - vjerojatno bi već na nas pripucali iz svojih pištolja. Slabo vi poznajete Le Forta kad mislite da on ne bi uzvratio napad. Siguran sam da će, kad za ovo sazna, htjeti vratiti milo za drago.Toga časa, opet počnu bubnjati krupne kapi, sada mnogo teže i gotovo mlake. Gust oblak zastre mjesec.

- Uskoro će kiša - upozori La Vallee. - Sprema se tropska oluja i bit će bolje da se vratimo u tvrđavu, samo ne znam hoćemo li onamo stići prije nje.

- Nadajmo se - reče La Violette - ionako ovaj pothvat nije obećavao ništa dobro. Sruči li se jedan od onih pljuskova kakvi su obični u ovo doba godine, konji će potrgati uzice i razbježati se pa ćemo za njima trčati deset milja. Usplahire se na sam bljesak munje.

- Vratimo se - spremno će Roselle - i to čim prije. Svi imamo i pametnijeg posla nego da dangubimo u ovom čestaru koji gotovo nitko od nas ne poznaje.

- Neka bude tako - reče Villers s gorčinom - ali se kunem da će mi onaj lopov ovo skupo platiti!

Kako više nije bilo razloga da prikrivaju svoju prisutnost, krenu puteljkom koji prolazi pokraj krčme Debeloj opatici te izbija na cestu što vodi u tvrđavu Saint-Pierre.

Sada je La Violette bio na začelju. Hodao je sporo, povijenih nogu i uvučenih stopala, pazeći kao iskusni jahač da ostrugama ne zakači kopče na svojim čizmama. Pred njim su, rame uz rame, išli La Vallee i La Garenne. Jedino oni nisu bili žalosni zbog doživljenog neuspjeha nego su se, naprotiv, radovali. Razgovarajući o mecima izrešetanim strašilima, Lestiboudois de la Vallee stane pripovijedati kako je vlastitim očima vidio pištolj engleske proizvodnje kojemu je cijev iznutra ižljebljena pa mu je domet mnogo veći a točnost gađanja neupoređiva.

- Više se pouzdajem u vlastito oružje - uvjeravao ga je La Garenne - ponajprije zato što ga poznajem i umijem se njime služiti. Osim toga, ponekad malo zagrijem olovne kugle što još više proširi rane u protivnikovu tijelu...

- Kažu da će u Francuskoj oružnici uskoro dobiti puške kojih će meci moći probijati i najdeblje oklope.

Villers, Bourguet i Roselle, koji su šuteći jahali pred njima, potjeraju nešto brže svoje konje jer je kiša postajala sve gušća. Vjetar je već povijao krošnje drveća i lomio poneku granu. Oluja tek što nije izbila u svoj svojoj žestini.

La Violette nespretno ubrza korak vičući:- Potrčimo, gospodo, jer će nam se konji razbježati prije nego do njih. stignemo!- Naši su čvrsto privezani - izjavi La Garenne. - Zar ne La Vallee?Najzad prijeđu most preko rijeke Peres i ugledaju svjetla krčme.- Bogami - poviče La Vallee - ovdje ćemo isto tako biti zaštićeni od oluje kao da smo i u

tvrđavi. Ne mislite li i vi tako?- O, da! - odgovori La Garenne. - Obavijestimo ostale...Obojica potrče naprijed da saopće Villersu kako će svratiti u krčmu na čašicu pića koje su

zaista zaslužili.- Neka s vama pođu Bourguet, Dorange i Roselle ako to žele, ali ja se vraćam u tvrđavu -

odgovori Villers.- Ne, vratit ćemo se i mi - rekoše kolonisti.Dva se kapetana odvoje od grupe i uđu u krčmu.Odmah im padne u oči podoficir koji je s kositrenim peharom u ruci pjevao neku pjesmu na

francuskom kakvim govore crnci. Kako je leđima bio okrenut vratima, nije ni primijetio dolazak oficira pa je nastavio s pjevanjem. Pet njegovih vojnika toliko su se zanijeli pjesmom da su čak zaboravili i na piće.

A on je pjevao:

Ničeg nema slađeg od grada Dođi i nastani se.Na selu samo tegliš,A ovdje su užici nakon rada.Nema žene ljupkije od mene,Ne dopusti da ti srce vene.Kako misliš osvojiti suknju Ako stalno hodaš praznih ruku?Svaku ženu držim glupom svrakomAko ljubav ne naplati kapom!

Završivši pjesmu, pogledom zaokruži po slušateljstvu, iznenađen što ne čuje pljesak. Tek tada opazi pridošle oficire.

- Kako to, Lacote, da se nalazite ovdje? - strogo upita La Garenne.Ovaj zbunjeno odloži pehar pa će pokajnički:- Pošao sam u obilazak jer su nam javili da se oko rijeke Peres čuje pucnjava. Sve smo

pretražili, ali ništa nismo otkrili.- Možda ste pažljivije razgledali ovu krčmu nego šumu oko rijeke! - dobaci mu La Vallee.- Ah! - stane se ispričavati narednik. - U krčmu smo ušli zato što je počela padati kiša.- A gdje su vam konji?- U patrolu smo krenuli pješice, kapetane.Oficiri se sporazumiju pogledom. La Garenne slegne ramenima i reče pomirljivo:- U redu! Ostanite i pijte, samo nemojte galamiti.Njegovu velikodušnost vojnici nagrade pljeskom, a La Vallee pronađe slobodan stol i zamoli

druga da sjedne.Pošto naručiše dva punča i malo okvasiše grlo, La Vallee tiho reče prijatelju:- Razbijam glavu kako da Baillardela obavijestim o Villersovu neuspjehu. Tko bi mu to

mogao dojaviti u zatvoru?- Bilo bi nesmotreno da s njim pokušamo mi razgovarati. Izvidjet ću koji oficir vrši nad njim

nadzor, pa ako je to La Houssaye, lako ću sve udesiti... Nego, ja sam razmišljao o nečemu drugom i pitao se kako bismo mogli stupiti u vezu sa... sa... vi već znate s kim.

- Uvažite činjenicu da je on vrlo sumnjičav. Ni sam Baillardel nije znao gdje da ga potraži, a kad bismo slučajno na njega i naišli, u što sumnjam, mogao bi nas uzeti za neprijatelje i na nas pucati.

Toga časa, jaka kiša zapljusne u prozore krčme a olujni vjetar stane zviždati probijajući se kroz pukotine na vratima. La Vallee ustane da pogleda kako je napolju baš u trenutku kad munja propara nebo. Sjedajući opet za stol, on reče:

- Neće imati vremena da stignu u tvrđavu. Pokisnut će do kože.La Garenne se stane smijuckati:- A što ako je La Violette bio dobar prorok pa im se konji zapleli? Ta ionako, jedva da su

dosad stigli do mjesta gdje smo ih ostavili privezane!- I to će ih zadržati najmanje pola sata... Hoćemo li po još jedan punč, kapetane?- Zašto ne, i to u zdravlje onoga na kojega ste malo prije mislili.Napolju se začuje prasak.- Grom! - otme se La Valleeu.- Hm! Hm! - sumnjičavo će La Garenne. - Ne bih se zakleo da ono nije hitac iz pištolja.Njegov drug odmahne glavom i reče:- Kažem vam da je grom. Kome bi još po ovako pasjem vremenu barut mogao ostati suh?Baš kao da želi opovrgnuti njegovu tvrdnju, opet napolju odjekne prasak, ali ovaj put se

njihovo iskusno uho nije dalo prevariti.Oni se značajno pogledaju.- Dobro bi bilo da pogledamo što je - reče La Garenne. - Što mari da je kiša.- A što ćemo s patrolom?- Ako je to ono čega se pribojavam, bolje je da ih ne vučemo za sobom. Izađimo tako da oni

ne primijete...

Kad se približiše mjestu gdje su bili ostavili konje, Villers pozove La Violettea i naredi mu da ih pođe potražiti.

Mokar do kože i cvokoćući od hladnoće, ovaj zađe u čestar.Dorange, Bourguet, Roselle i Villers ostanu na cesti zaštićujući lica rukama jer su mlazevi

kiše, popraćeni snažnim vjetrom s mora, udarali i grebli poput mačjih kandža.

- Požuri malo, prokleta prirepino! - nestrpljivo vikne Villers. - Zar više ne znaš gdje si ostavio konje?

Njegovo pitanje ostane bez odgovora. Vjerojatno mu je glas nadjačala oluja pa ga La Violette nije ni čuo.

Ipak, već nakon nekoliko trenutaka, on se pojavi i reče zbunjeno mašući rukama:- Neka me đavo odnese ako ovo razumijem! Ostavili smo sedam konja, a sada ih je deset više

jedan!- Deset više jedan! - ponovi Villers. - Što time hoćeš reći?- Taj je čovjek poludio - izjavi Bourguet. - Oluja i strah usirili su mu mozak. Što mu to znači

deset više jedan?- Ja tako brojim - reče Violette pokazujući ruke sa svih deset prstiju a onda ih stisne sve

osim jednoga.- Kažem: deset više jedan.- Pa to je jedanaest - zaključi Roselle. - Pravo kaže Bourguet, zaista je poludio!Kolonist iz Macoube prasne u smijeh, prvi put otkako su otišli iz Carbeta.- A moguće je i to, ako je Roselleova kobila bila skotna pa se oždrijebila dok smo mi bili

odsutni. Ne znam, inače, zašto bi ih sada bilo jedanaest!- Oh - reče ozbiljno La Violette - znam da je ta životinja živa vatra, ali vam se mogu zakleti da

nije bila skotna jer sam joj na polasku opipao trbuh. Uostalom, nikada nisam vidio da je neka kobila pobacila zato što se prestrašila oluje.

Više ni Villers nije osjećao šibanje kiše jer mu je voda toliko raskvasila periku da su mu se njeni pramenovi prilijepili za čelo i lice. On ih razmakne rukom i uzvikne:

- Čekajte!Drugovi ga začuđeno pogledaju, uzalud nastojeći da mu u onakvoj pomrčini pročitaju misao

po izrazu lica.- Što ste opet naumili? - upita Dorange. - Da nas ne kanite povesti u novu šetnju? Mogu vam

reći da ćete krenuti sami. Bogamu, još se uvijek pitam zašto sam se dao uvući u ovu pustolovinu u kojoj sam upropastio nove hlače i prsluk, a da i ne govorim o pištoljima koje će mi se sutra osuti rđom.

- Ako vam se žuri, Dorange, vratite se kući pješice - odgovori vitez. - Ako ondje ima sada jedanaest konja, znači da je četiri netko doveo. Shvaćate li? A zar nismo krenuli u potragu baš za četvoricom bandita? Zakleo bih se da su nam podvalili. Očekivali smo ih u Josephininoj kolibi, a oni su bili ovdje.

Iz šume dopre snažan prodoran glas kakvu na Martiniqueu nije bilo ravna. Ojačao je izdavajući s komandnog mosta zapovijedi za oluje i mirnoga mora i izlazio iz herkulskih grudi.

- Bogami, viteže, zaista ste pronicljivi i vraški prepredeni.- Le Fort! - uzvikne Dorange. - To je Le Fort!- Jest - potvrdi pustolov istim tonom, ali i s nekom zloslutnom podrugljivošću - glavom Le

Fort, a s njim su svećenik, La Chapelle i Taillefer! Dvojica od njih nikako vas ne trpe. Meni lično uništili ste plašt, a i ovaj svećenik, koji je sada sav u svili, neće vam čitav svoj život, zahvalite Bogu što će biti kratak, oprostiti što ste mu upropastili lijepu sivu mantiju!

Sva petorica stanu kao ukopani. Protivnike nisu mogli vidjeti jer ih je zaklanjalo grmlje, a zbog mraka nisu mogli odrediti ni na kojoj se strani nalaze. Osim toga, računali svi s tim da imaju posla s odlučnim i beskrupuloznim ljudima, pa ako i jesu četvorica - La Violette nije dolazio u obzir kao borac - ipak su u podređenom položaju jer su zatečeni, a protivnici su vični tučnjavama i ubojstvima.

Nevrijeme malo popusti, vjetar nešto oslabi, ali se grane na drveću i dalje savijahu.Le Fort se opet oglasi, sada još podrugljivije:- Tako dakle! Nadali ste se da ćete nas otpremiti na drugi svijet zgnječivši nas kao obične

štakore. Bogami, viteže, dobro ste sračunali udarac. Da ste toliku oštroumnost pokazali u Francuskoj i namamili u klopku oca Feuilleta, danas biste bili zamjenik guvernera ili nešto

slično, zar ne? Na svu sreću, stara hajdučina Le Fort budno je pazio i omeo sve vaše planove. Kako vidite, otac Feuillet još je uvijek živ, a i gospođa du Parquet na položaju guvernera.

U tom trenutku bljesne munja i osvijetli načas stravično gusarovo lice, koje se zbog kiše što mu je curila niz ožiljke i raskvašeni povez oko oka učini još ružnijim.

- Pa to je sam đavo! - poviče La Violette i baci se potrbuške u jarak uz cestu.Villers hitro izvuče pištolj i potegne obarač, ali oružje zataji.Yves ponovo prasne u smijeh:- Zar me držite djetetom? - upita. - Mislite li da bih vam se otkrio kad ne bih bio siguran da

vam je kiša smočila barut? Eh, viteže, štošta još imate naučiti. Zaista je šteta, velika šteta, što nećete imati vremena da sve naučite jer ćete brzo umrijeti.

Vitez ne odgovori nego se povuče malo natrag i trgne mač. Zvuk što ga oštrica proizvede kliznuvši iz korica, a i njen slabi bljesak, otkriju pustolovu njegovu namjeru.

Na svoje veliko čudo, Villers osjeti kako mu se mač ukrstio s nekim drugim i da je ruka koja ga drži čvrsta i sigurna, jer već od prvoga protivnikova udarca osjeti u zglavku oštar bol.

- Pobrinite se za ostale - vikne Le Fort - a meni neka Bog oprosti! Prekasno sam se sjetio kako sam krivičnom sucu Jacquesu Tardieu dao obećanje da neću potezati mač na ovoga bijednika.

- Ah! - usklikne La Chapelle pritrčavši k Yvesu.- Prepustite ga onda meni, do đavola, ionako sam vam ga dobio na kartama!- Sveta Bogorodice! Ne bih vam ga ustupio ni za tisuću pijastera! Ne želim se odreći ovakva

užitka!Villers je bio prisiljen da stalno uzmiče i već se nalazio nasred ceste. Kiša ga je zasljepljivala

i mač mu se činio težim nego obično.- U pomoć, Roselle! - poviče on. - Priteknite mi u pomoć i oprostit ću vam čitav dug!U glasu mu se osjećalo očajanje, što Le Forta ispuni radošću.- La Chapelle! - vikne Yves - zgrabite Rosellea i Bourgueta i ne dopustite da pobjegnu. Dajem

vam dvojicu za ovoga jednoga!Za to vrijeme Dorange je mudro zaključio kako se brzim bijegom može spasiti. On se

okoristi Le Fortovom upadicom i šmugne u šumu. Presjekavši hitro konopce kojima su bila vezana tri konja, uzjaše na jednoga i nemilice ga podbode. Ne mareći za granje i trnje koje ga je greblo do krvi, preskoči jarak i začas se nađe izvan domašaja.

Kako dva preostala konja preplašeno istrčaše na cestu, Bourguet uhvati jednoga za uzdu, i kao vrstan jahač, skoči u sedlo ne posluživši se čak stremenima.

Međutim, zaboravio je da je tu i svećenik Fauvel. Ovaj otkopča svileni prsluk što ga je našao i obukao na mjestu gdje ga je Uliks bio ostavio kad je potrčao za Chut-Upom, pa izvadi pištolj brižljivo pokriven navlakom. To je iz opreza uradio čim su počele padati prve kapi kiše i tako spriječio da mu se barut smoči. On dakle nanišani i opali.

Bourguet je prignuo glavu sasvim uz vrat konja i bjesomučno ga podbadao ostrugama. Jedan trenutak, njegova se uspravna prilika jasno ocrta u svjetlu munje i Fauvelu se učini da ga je promašio. Međutim, malo podalje, jahač zaglavinja u sedlu a konj stane teturati. Bourguet se najzad prevrne, a kako u padu nogom zakači stremen, ostane visiti glavom nadolje. Težina vučenog tijela zamori konja i on se konačno zaustavi.

U međuvremenu, Roselle je uzalud pokušavao da uhvati onoga drugog konja. La Chapelle ga dostigne pa, upirući mu vršak svoga mača u leđa reče:

- Bilo bi mi odvratno da vas ubijem ovako neviteški. Branite se!- Vi ste razbojnici - dobaci mu kolonist iz Carbeta izvlačeći mač - i Bog će mi priteći u

pomoć!- To vam od srca želim - odvrati La Chapelle - samo, bojim se da po ovakvu nevremenu on

ima i drugih briga!Roselle počne uzmicati tako da se nađe što bliže Villersu S pravom je zaključio da će se, ako

jedan od njih savlada svoga protivnika, zajedno lakše otarasiti o- noga drugoga. Uz rub ceste

stajali su svećenik i Taillefer i šutke promatrali prizor. Mora da je njihova prisutnost ubijala u kolonisti i posljednju nadu.

Pa ipak, u svome je očajanju pokušavao sve ne bi li se spasio. Villers ga najzad opazi i dovikne mu:

- Pravimo što veću buku, možda nas La Garenne i La Vallee čuju!... Nemoguće da i do njih nije doprla pucnjava.

- Lako su je mogli shvatiti kao grmljavinu - reče Roselle.Više ne dospije izgovoriti jer mu vršak La Chapelleova mača proleti tako blizu lica da stekne

dojam kako mu se nos raspolovio. Nije mogao osjetiti kako mu teče krv budući da je kiša po obojici lijevala kao iz kabla.

Roselle se najzad nađe tako blizu Villersa da se u onoj gužvi više nije moglo sa sigurnošću reći čiji je koji od četiriju mačeva. Je li vitez pomislio da mu kolonist dolazi u pomoć? S obzirom na to da je izvrstan mačevalac, to bi bilo moguće. Pa ipak, odbivši uspješno jedan vrlo vješti Le Fortov udarac, on se naglo okrene i stane trčati prema krčmi.

Istoga časa svećenik opet izvuče pištolj i opali. Da li je uslijed vjetra kugla skrenula ili je on zbog kiše i mraka loše procijenio udaljenost, činjenica je da porezni upravitelj nije prestao trčati.

- Za njim! Za njim! - vikne La Chapelle - Ne propustite divnu priliku da mu rasporite trbuh!Gusar nije ni čekao njegov savjet. Usprkos tromosti svoga teškog tijela, kišom natopljenoj

odjeći i raskvašenim starim čizmama koje su se klizile na kamenitoj cesti, potrči za poreznim upraviteljem i počne ga stizati.

Tek tada, neočekivano ugleda pred sobom svjetlo što je dopiralo iz gostionice Debeloj opatici i vrata koja je netko iznenada otvorio. Ne misleći na to kako netko u posljednji čas može Villersu priteći u pomoć, nastavi da za njim trči sve dok ga ne začuje kako viče:

- Ah, Bogu budi hvala! La Garenne! La Vallee! U pomoć! Evo Le Forta!Vrata se na gostionici opet otvore pa Yves naglo zastane. Prema njemu su već trčali oficiri a

za ovima ugleda i šest vojnika naoružanih kopljima. Iako je vjetar i dalje puhao, vrata ostanu otvorena jer ih je posljednji iz patrole zaboravio za sobom zatvoriti. Pustolov shvati da mu prijeti opasnost od opkoljavanja.

Odmah prosudi kako, ometan olujom, neće moći uspješno odoljevati devetorici protivnika od kojih su dvojica, La Vallee i La Garenne, iskusni borci. Dobro ih je poznavao i često viđao na djelu.

- Grom i pakao! - ote mu se psovka.Brzo pogleda iza sebe i primijeti kako mu netko dolazi u pomoć. Po hodu i stasu prepozna u

njemu Taillefera i odmah mu se vrati samopouzdanje.Bilo je krajnje vrijeme jer je Villers već nasrtao na njega. Sada, kad je znao da mu dolazi

pomoć, kao da je dobio krila. S još većom naprasitošću i mržnjom on povikne:- Ovamo! Imamo ih, razbojnike! Ubili su Bourgueta! Nikakva obzira ni milosti prema

njima...!Yves opet trgne mač, ljuteći se što je i načas mogao pomisliti da će ga sreća napustiti. Eto,

već stiže Taillefer a za njim će i svećenik. La Chapelle će brzo smaknuti Rosellea pa će se onda naći učetvero pred neprijateljima, koji su doduše brojčano jači, ali nemaju pravog razloga za borbu.

- Tako mi čizme svetoga Blaža - uzvikne Yves - morat ću vas, viteže ubiti jednim jedinim udarcem!

On nasrne s boka, a Villers se odmakne dobra tri metra i odgovori:- Na moju veliku žalost, okusit ćete ubod koji sam lično ja izmislio i nazvao ga »srećković tko

ga izbjegne«... Namijenio sam ga jedino plemićima i otmjenim ljudima. Zahvalite Bogu što i vas u njih ubrajam!

Yves odbije udarac i spremi se da izbaci desnu nogu za protunapad kad mu do uha dopre poznati La Garenneov glas:

- Sveti Bože! Ubit će Le Forta! Ovamo, La Vallee, spriječimo onoga lupeža Villersa u njegovu naumu!

- Dolazim - javi se La Vallee - ali ide i patrola!- Pa to je ganutljivo - usklikne Yves - vi ste više nego braća! Zadržite časak patrolu, evo me

odmah k vama, samo da otpravim u pakao ovoga prokletnika kojemu je već duša na jeziku!Pojavi se i Taillefer, bijesno vitlajući sabljom.- Jurišajte na patrolu, kume Taillefer - vikne Yves - oficiri su nam prijatelji!Villers se ponadao da će iskoristiti trenutak Le Fortove nepažnje dok je izdavao naređenja i

već se spremao da mu zadnjom snagom zada udarac, kadli ga ove posljednje riječi naprosto dotuku. Dakle, još jedna izdaja. Bilo je to i previše za njegove iscrpljene živce. Gasi mu se, eto, i posljednja nada. On posrne i odskoči u stranu: s jedne niske grane, koju je pri tome zakačio glavom, prolije se po njemu nakupljena voda. On pokuša jedino što mu je preostalo i poviče:

- Vojnici iz patrole, u pomoć! Ovdje sam po majorovoj zapovijedi, zahtijevam da mi pomognete!

- Idi do đavola huljo - poviče neki glas koji ni on ni Le Fort ne prepoznaše.Villers najzad shvati da je s njim gotovo. Napušten od svih i iznemogao, bio je spreman da se

baci na koljena, a u jednom mu se trenutku učini da vidi kako mu protivnikov mač već prodire u tijelo i probija srce. S naporom uzmakne još nekoliko koraka pa držeći mač iznad glave, vikne glasom slomljenim od tuge:

- Milost!Le Fort stane i upita sa zaprepaštenjem:- Što ste kazali?- Molim za milost - promrmlja vitez.Umjesto odgovora začuje posprdan smijeh, a onda na grudima osjeti hladni šiljak mača.- Nikakve milosti, zmijo - odvrati Le Fort - previše si zla učinio!Villers se baci na koljena.- Ustani - naredi mu Yves - i brani se, inače će ti La Chapelle odrezati uši!- Odrežite mi ih - plačljivo reče nesretnik, gotovo bez daha. - Nemam više snage ni da

podignem mač. Predajem se i molim da mi poklonite život.- Ah, tako! - odgovori Le Fort. - Nitkov koji pristaje da mu odrežu uši i time ga zauvijek

obeščaste nije dostojan da živi!- Ja ću se iskupiti...- Do đavola! Spremao sam se da vam kao plemiću zadam svoj posebni i neobranjivi udarac,

ali vidim da ću vas morati ubiti a da i ne upoznate moju vještinu.Villers baci mač, pa sklopivši ruke, poviče:- Vidite da se više ne želim boriti. Ako me ubijete, bit će to umorstvo!- Zašto vam je, do vraga, toliko stalo do života?- ljutito uzvikne Yves. - Objasnite mi, viteže, kako biste mogli nastaviti da živite s ljagom na

imenu i dopustiti da ljudi pričaju o vašem kukavičluku?- Neću da se sporim - izjavi Villers. - Prihvaćam sve uvjete. Tražite od mene što god hoćete,

kunem se da ću udovoljiti svakom vašem zahtjevu.- E, to je već pametnije! Izgleda da ćemo se moći nagoditi - mirno odvrati Yves ali i s

porugom u glasu, što vitez i ne osjeti od silnoga straha. - Da vidimo što bih od vas mogao zahtijevati? Biste li, na primjer, otišli k majoru Merry Roolsu i odrezali mu uši?

- Ako baš hoćete, zašto ne! Najzad, taj me lopov i nahuškao protiv vas.- Ah! Zbilja?Le Fortu se smuči i on s prezirom pljune. U jednom trenutku osjeti kako od gađenja ne bi

čak imao snage da toga bijednika proburazi mačem.- Što je? Još niste završili s gospodinom, poreznim upraviteljem - upita netko mirnim

glasom.Yves se okrene pa ugledavši La Chapellea reče:

- Vitez i ja kao da smo u salonu. Gospodin preda mnom kleči i podnosi mi molbu. Što biste, kume, učinili kad bi vam gospodin Villers sam ponudio da pođe odrezati uši majoru?

- Ja bih najprije odrezao njegove - mimo izjavi La Chapelle - i mislim da oklijevanjem nepotrebno gubite vrijeme. Ja sam, vidite, onoj hulji Roselleu odmah probio grlo i gotovo slomio mač o njegovu tvrdu jabučicu!

A onda iznenada uhvati Le Forta za ruku i poviče:- Zaboga, sad sam se sjetio! Pa taj čovjek pripada meni, dobio sam vam ga na kartama!

Prepustite mi ga, molim vas!- Da vam ga predam? - pokoleba se Yves. - Bio bi to zaista lijep dar!Pogledom stane prelaziti s gusara na viteza. Ovaj se jedva držao na nogama. Ličio je na

pokisla psa kojemu su od dugoga trčanja i blata što se za njih nahvatalo toliko otežale šape da ih više i ne osjeća.

- Ogavna mi je to osoba - prizna Le Fort. - Tolika je kukavica da nemam volje ni da ga dotučem. Rado vam ga prepuštam, tim više što tvrdite da ste ga dobili u igri. Zahvalite Bogu, Villerse, što me stvorio ovako milosrdnim.

- Neka mu se radije pomoli! - reče La Chapelle.- Došlo je za to vrijeme.- Božje milosrđe vrijedi isto toliko koliko i molitva - začuje se iz mraka ozbiljni Fauvelov

glas.Le Fort prestane da se zanima za viteza i njegove saučesnike, jer se u taj čas pojaviše

kapetani La Vallee i La Garenne, željni da ga što prije zagrle. On najprije snažno potapše po ramenu La Garennea, pa tako snažno stisne oko oko pasa La Valleea da mu umalo nije polomio rebra. Nimalo ga nije začudilo što se patrola izgubila u noći.

- Za Boga živoga - usklikne on - kako je divno naći se opet s prijateljima! Kad samo pomislim kako me na Saint-Christopheu nitko nije htio prepoznati, čak ni oni s kojima sam se viđao svaki dan...

Ogrli svoja dva stara druga, pa s njima žurno krene cestom, kao da ne želi vidjeti kako će Villers završiti. Nisu bili daleko odmakli kad mukli krik propara noćnu tišinu. Ne pridajući važnost onoj kuknjavi, upita:

- A što je s našim Baillardelom?- U zatvoru je!- U zatvoru? - polako ponovi Yves a onda se sjeti Bourgueta i Rosellea pa reče:- Nadam se da će nekoliko primjera kao što su ovi večeras učiniti da se vrata njegove

tamnice širom otvore... Što kažem, u to sam čak siguran!Zatim se okrene i vikne:- Oj Fauvele, Taillefer, La Chapelle! Čim budete gotovi s poslom, dođite u krčmu Debeloj

opatici.A onda će šapćući La Garenneu u uho:- Što mislite o jednom dobrom punču? Neka me vrag odnese ako onoga krčmara ne prisilim

da dobro potpali vatru kako bismo se čestito mogli osušiti... Ah, da, kapetane La Vallee, što ste uradili s patrolom?

- Vrlo jednostavno! - odvrati oficir. - Kad su vojnici vidjeli da smo trgnuli mač, prosudili su da je najpametnije nestati. Moram reći i to da bi narednik koji ih je vodio teško mogao objasniti svome pretpostavljenom zašto su se našli u krčmi... Osim toga, Le Forte, kada god se vi pojavite na otoku, čitava armija ljudi spremno će stati na vašu stranu!

- Blagi Bože! - začuje se za njihovim leđima La Chapelleov glas. - Hoćemo li već jednom krenuti Debeloj opatici. Od prodika ovoga popa već mi se i utroba počela okretati. Ali, Le Forte, opet ću s vama zaigrati za Villersove uši, ali sada slobodno mogu da izgubim jer su mi one već u džepu!

11.

U GOSTIONICI »DEBELOJ OPATICI«

Položivši na balčak mača svoju sakatu ruku sa željeznom kukom, Le Fort se ispravi i malo isturi prsa, kako bi svojom pojavom izazvao što jači utisak, te prvi uđe u gostionicu. Nakon iznenadnog odlaska patrole, ova je začas ostala prazna, a kad krčmar ugleda gorostasa s raskvašenim povezom oko glave, njegovo nagrđeno lice te sjaj onoga jedinog, plavog oka, ne posumnja ni načas da se pred njim nalazi strašni Uhorezac, čuveni kapetan Le Fort o kojemu je govorio čitav otok. On ničice padne pred njega i uzvikne:

- Za ljubav božju, evo opet moga staroga gosta! Vatra mi je pogašena, ali imam izvrsnog ruma i takva vina iz Francuske da bi ga i kralj poželio vidjeti na svome stolu.

- Upali brzo vatru, lopužo! - prodere se na njega Yves - ako ne želiš da te odalamim po toj svinjskoj njuški! Donesi šunke, pogačica, kobasica i stavi peći jagnjeći but. Vino mora da poteče isto kao ona bujica napolju! Jest ćemo u tvojoj kuhinji da se malo prosuše ove prnje na nama...

Posljednji uđe u krčmu svećenik Fauvel, šepajući zbog svoje drvene noge. Yves i bivši zapovjednik fregate Princ Henry IV prasnuše u smijeh kad na njemu opaziše izblijedjelu i promočenu svilenu odjeću koja je nekad pripadala kolonisti Ranvilleu a zatim crncu Uliksu. Hlače su mu sezale jedva do koljena pa je s onom drvenom nogom ličio na pticu štakaru dok lovi ribu, a voda joj stalno kaplje niz tijelo.

Uvrijeđen zbog smijeha što ga je izazvao svojom pojavom, Fauvel se namršti i nešto promrmlja, a kad vidje da smijeh postaje sve jači, reče strogo:

- Malo više milosrđa, dijete moje! Ah, milosrđe! To je najveća ljudska krepost nakon one božje! I ja bih se mogao smijati vama, ali ću se zadovoljiti time da vas podsjetim kako sam po vašem nagovoru obukao ove svjetovnjačke prnje, pošto ste mi skinuli mantiju i naveli me da sudjelujem u vašem lukavom i grešnom pothvatu!

Sad se namršti Yves te upita:- Pope, što time mislite reći? Da možda ne žalite što ste metke uputili tamo gdje treba?- Ne radi se o mojim mecima - odgovori svećenik gledajući Yvesu hrabro u ono jedino oko. -

Da nije bilo mene, kapetan La Chapelle bio bi sigurno ubio onoga jadnog viteza...Le Fort se naglo uspravi:- Pa što onda? Da vam možda nije žao viteza?La Chapelle se nakašlje i obori glavu, a kako Fauvel problijedi i ušuti, reče:- Eto, vidite oče! Zar nisam imao pravo kad sam rekao da ste krivo razumjeli riječi našega

starog druga? Počinjete li sada shvaćati da sam bio u pravu kad sam htio posjeći onoga lopova umjesto da ga pustim pobjeći...

- Tako vam Boga! - razbijesni se Yves. - Nećete mi valjda reći da ste Villersu dopustili da pobjegne?

- Eh - bojažljivo će La Chapelle - tako je htio svećenik! A evo na čemu smo: Villers je pobjegao... samo bez ušiju, kako bi mogao brže trčati!

Tamnocrvene brazgotine na Le Fortovu licu iznenada problijede, a ono jedino oko rastvori se kao da će iskočiti iz duplje. Vilice mu stanu podrhtavati i on smrknuto reče:

- Dopustili ste da vam Villers uteče... Niste ga dakle ubili!...- Na žalost - odvrati La Chapelle - spriječio me u tome ovaj pop. Malo je trebalo pa da i mene

ne otpremi na drugi svijet kao Bourgueta, i to s obrazloženjem da je za noćas dosta krvi.- Bijedni kapucine! - zaviče Yves. - Heretiče i paklenski otrove! Izdajniče! Đavolov i majorov

ortače! Čitavu smo se noć mučili uzalud! Sve je propalo zbog mračnjaštva jednog fratarčića koji je sada još i bez mantije! Priđite, dušobrižniče, da vas zadavim!

- Dosta! - odlučno reče Fauvel pa i sam ustane te s bukom položi na stol pištolj. - Smirite se, Le Fort!

Yves razjapi usta, ali ne uzmogne progovoriti ni riječi. Od negodovanja i srdžbe izdade ga čak i njegov oštri jezik. Fauvel to iskoristi pa nekako važno uze da objašnjava:

- Zahvaljujem Providnosti što mi je za svjedoke, a rekao bih i nepristrane suce, poslala ova dva poštena oficira: La Garennea i La Valleea...

Ovaj posljednji uhvati Le Forta za mišicu i navede ga da se primiri i opet sjedne. Gorostas se pokori, ali se ukoči kao kip od kamena.

- Ne vjerujem, Le Forte, da sam ja jedini čuo vaše riječi - nastavi Fauvel. - Neka me grom na mjestu ubije ako niste rekli doslovce ovo: ». . . tolika je kukavica da nemam volje ni da ga dotučem«. Kako se te riječi mogu shvatiti na dva načina, vi ste izbjegli nesporazum viknuvši: »Zahvalite Bogu, Villerse, što me stvorio ovako milosrdnim.« Kad sam to čuo, dijete moje, prekrstio sam se i srce mi je zaigralo od radosti pa sam u sebi rekao: »Ovaj jadni stvor je dosta uprljao ruke krvlju, ali će mu ovo djelo milosrđa donijeti oprost od grijeha i uvesti ga u kraljevstvo nebesko...«

Yves se rukama uhvati za glavu da začepi uši pa gotovo šapćući reče:- Krv! Grijesi! Oprost! Kraljevstvo nebesko! Ovaj je pop, bogami, pijan!- Budite malo obzirniji prema svojim bližnjima - zlovoljno mu dobaci svećenik.- Ne znam što me to odvraća da vas ne ubijem.- Hajte kume - umiješa se La Chapelle - ne žestite se. Villers je otpirio brže od vjetra, ali što

sada može da poduzme onakav bez ušiju? Gdje da se pojavi a da ne izazove smijeh? Potpuno je onemogućen.

- Trebalo ga je uništiti! Još uvijek može biti opasan.Na svu sreću, uđe krčmar noseći boce, čaše i jelo. Videći tako zavodljive stvari, pustolov

naglo sjedne i vikne još uvijek namrgođeno:- Dodajte ovom popu bocu. Uz piće mnogo manje govori gluposti. Neka pije sve dok ne

pukne!Fauvel dohvati čašu i doda je La Chapelleu koji je baš uzimao u ruku vrč. Šum dragocjene

tekućine izazove bljesak u njegovim očima i on glasno reče:- Dok ne pukne! Pretjerano i neuljudno! Ipak moram reći, kapetane, da ste vi tankoćutan

čovjek a da se samo na trenutke zaboravljate. Zato, kunem vam se Bogom, lično ću vam udijeliti posljednju pomast kada za to dođe vrijeme.

Le Fort jednim zalogajem proguta cijelu kobasicu pa onda iskapi čašu. Zlovolja ga sasvim prođe i on reče zvučno pucnuvši jezikom:

- Hvala, pope! Po uzvišenosti vaših misli i profinjenom govoru odmah se vidi da ste bili predodređeni za svećenički poziv. Svi su, ili gotovo svi, viđeni s kakvim ste suosjećanjem Bourgueta poslali na drugi svijet hicem iz pištolja. Zaboga, mora da je onoj lopuži to polaskalo. Zamislite kako je divno umrijeti u sedlu, pogođen blagoslovljenom kuglom! Ako mu nitko nije pritekao u pomoć, mora da su mu i sada noge u stremenima!

- Neka me đavo odnese - progunđa La Chapelle - ako je mogao stići daleko, premda ga je prostrijelio pobožan i milosrdan čovjek...

- A zar ste vi, kapetane - odvrati mu podrugljivo Fauvel - postupali u rukavicama kad ste ubili onog izdajnika Rosellea?

- Taj mi je izdajnik, kako vi kažete, dao dobru pouku - reče bivši zapovjednik Princa Henryja IV bezbojnim glasom. - Zakleo sam se, naime, da ću ubuduće svakog protivnika, ma tko on bio, gađati najmanje deset palaca iznad ključne kosti. Naši su mačevi i suviše lomni a da bi odoljeli odskoku čovjeka koji vidi da ćete ga ubiti. Sve do posljednjeg časa on se nada kako će vas savladati a kad shvati da se prevario, sveti Bože, toliko od čuda razvali usta da bi mogao progutati ne samo oštricu mača nego i balčak s branikom, pa i cijelu vašu ruku! Roselle ih je tako razjapio da bi bio progutao cijelu tvrđavu Saint-Pierre.

- Sve je to lijepo - promrsi Le Fort - samo, niste ubili Villersa!

- U izvjesnom smislu, baš mnogo i ne žalim. Bio bih mu gađao u srce, a kako je njegovo tvrđo kao kamen, otupio bih svoj mač.

Krčmar se opet pojavi i reče:- Sad kad ste zavarali glad, izvolite gospodo u kuhinju. Tamo vas očekuje dobra vatra,

kuhano vino i pačji paprikaš; uvjeren sam da ćete se osjećati mnogo ugodnije...- Te vam riječi zlata vrijede - izjavi Le Fort i hitro ustane.Sva šestorica naprosto upadnu u krčmarevo svetište gdje se, još više nego u velikoj sali,

osjećao miris zagorjele masti, ali je zato u peći hučalo kao da čitav eskadron husara hrče u svojoj spavaonici nakon duga marša. Yves se smjesti pokraj peći a njemu se pridruže La Vallee i La Chapelle.

- Ah, drugovi moji dragi - uzvikne on tapšući ih po ramenu - nedostaje nam još jedino naš hrabri Baillardel. Ali ništa za to, već sutra će biti na slobodi!

- Tko zna! - reče La Vallee.- Potpuno sam siguran i baš sada o tome razmišljam. La Chapelle, učinite mi jednu uslugu.

Umotajte pažljivo jedno uho poreznog upravitelja i točno naznačite čije je, a sutra će se gospoda oficiri pobrinuti da ono stigne u ruke majoru Merry Roolsu. Neka mi đavo prdne pod nos ako Baillardel ne bude smjesta pušten iz zatvora!

- Možda je Villers potražio zaštitu u tvrđavi - iznese svoju pretpostavku La Garenne.- To je malo vjerojatno - odgovori Yves. - Sumnjam da se, onako bez ušiju, htio pokazati u

garnizonu. Međutim, njegovo će uho podsjetiti majora da mora pripaziti na svoje vlastite uši i još će mu jednom potvrditi da Le Fort nikada ne govori naprazno.

Ugodan miris paprikaša ispuni prostoriju. Čaše su već bile pune vina. Yves dohvati jednu i podigne je do visine očiju razmišljajući kome da nazdravi. Tada se odjednom sjeti, lice mu ozari smiješak i on klikne:

- Smrt Englezima! Neka živi generalica du Par- quet!- Smrt Englezima! Živjela generalica! - ponove njegovi drugovi jednoglasno.- A sada za stol. Sjednimo, prijatelji, i neka ide do đavola onaj leguan oca Fauvela koji nas

čeka onamo na kiši, u planini Jacob!- Slažem se - reče svećenik - neka vrag slobodno odnese leguana kad su pred nama kobasice,

paprikaš i vino.On sklopi ruke, poluglasno zazove blagoslov božji i prekrsti se, pa prije nego će razrezati

kruh, ucrta u njega križ vrškom noža.Odmah poslije večere, Yves digne noge na stol pa zapalivši lulu stane odbijati kratke

dimove. Napolju je kiša prestala, jedino se u daljini još čula potmula grmljavina. Ujutro će za cigli sat žarko sunce sasušiti polja i raskvašene putove.

La Chapelle je svakome punio čašu čim bi vidio da je ostala prazna.- Gospodo - počne veselo Le Fort kao da je već zaboravio Fauvelov propust - obraćam se

vama La Garenne i La Vallee. Opet vam kažem, kad sutra u zoru uručite ovo uho majoru.. . bude li potrebno, izvucite ga iz kreveta... požurit će da oslobodi Baillardela još prije nego na glavu namjesti periku. Baillarđel neće ni primijetiti da je vani bjesnjela oluja.

- Rado bih u to htio vjerovati - primijeti La Garenne - ali s Roolsom nikada ne znate na čemu ste!

- Rools je o svemu obaviješten. Rekao sam mu u četiri oka zašto sam opet došao na Martinique. Ne bojte se, neće vrdati, čak pretpostavljam da će se radovati Villersovoj nesreći...

- Pa dobro! - reče La Vallee. - Smatrajmo da je to već riješeno. Međutim, jeste li razmislili kapetane, što da uradimo ako se Englezi, kako vi kažete, pokušaju iskrcati na naše obale?

- Bože sveti! Trebat će podići na noge čitav otok a to, vjerujte, nije nimalo lako. Nijedan naseljenik ne smije ostati po strani, čak će i robovi morati pomoći.

- Ništa lakše od toga - izjavi La Garenne. - Bit će dovoljno da ja i La Vallee sutra razglasimo kako smo se sastali s vama i objasnimo ljudima što spremate. Brzo će shvatiti i vaše neobične postupke i svi će vam prići kao jedan!

- I robovi također - nadoda La Vallee. - Među njima se pronio glas da ste na Martinique došli samo zato da ih oslobodite. Neki tvrde da to i niste vi nego vaš »zombi«, što otprilike znači da vas drže uskrslim od mrtvih. Očekuju vas kao obećanog spasitelja.

- To je i više nego što možemo poželjeti - oduševi se Yves. - Ako možete osigurati hitnu mobilizaciju, i k tome dobrovoljnu, pobjeda će biti naša!

- Za to vam jamčimo - reče La Garenne.Le Fort ispije nadušak punu čašu a onda je odloži i uzvikne.- Divno! Posjetite dakle Baillardela i pronesite otokom radosnu vijest. Ja ću urediti sve što je

potrebno u Fort Royalu. Još ne znam s koje će strane udariti eskadra komodora Penna, ali ću saznati čim u Marinu posjetim Desmartinieresa. Obavještavat ću vas o svemu što poduzmem, ali vas već sada molim: neka s tvrđave Saint-Pierre nikako ne otvaraju vatru bez moga naređenja. Pustite neka se neprijateljske fregate i drugi brodovi sasvim približe, ja ću lično dati znak za napad. Kunem vam se da će biti više zarobljenika nego što ih možemo prehraniti!

- Za naš uspjeh! - klikne La Vallee dižući čašu.Videći da je njegova prazna, Yves dade La Chapelleu znak neka mu je napuni pa ponovi:- Za naš uspjeh! I neka naš major sanja noćas ugodne snove jer ga već sutra može pritisnuti

prava mora!Pošto i otac Fauvel iskapi svoju čašu, okrene se ka Tailleferu i reče mu medenim glasom:- Sine moj, bio bih vam neobično zahvalan kada biste skoknuli do Josephinine kolibe i

pogledali je li moja mantija još upotrebljiva.- Vidio sam je - javi se La Garenne. - Na njoj je samo jedna rupa više, a inače je kao i prije.

Dakako, morat ćete je osušiti.La Vallee se iznenada udari po čelu i uzvikne:- Sto mu bogova! Zaboravili smo da generalica sutra putuje u Francusku a ja i La Garenne

komandiramo počasnim bataljonom koji će se postrojiti u luci. Noćas, dakle, ni govora o spavanju!

Le Fort malo razmisli pa naglo povuče sa stola svoje duge noge i dovikne krčmaru:- Očistite malo ovaj dio stola i brzo mi donesite list papira, crnilo i pero!A onda će obraćajući se La Garenneu:- Budite tako ljubazni da ovo pismo sutra uručite generalici.

ŠESTI DIO

NEMA POČINKA ZA LE FORTA

1.

MARIJIN ODLAZAK

Prvi je u Gorski dvorac stigao otac du Tertre, u pratnji svećenika Feuilleta, Chevillarda i Tehenela. Naredio je da njegov skromni prtljag odnesu pravo na brod. Bila je to fregata Sainte-Anne a njome je zapovijedao kapetan de Courtis. Čekalo se da samo stigne generalica pa da brod odmah isplovi.

Dok je Marija obavljala u svojoj sobi posljednje pripreme, svećenici su sjedili u salonu i promatrali tri teške okovane škrinje što su svaki čas imale biti natovarene na kočiju.

I zaista, već nakon nekoliko trenutaka uđe Quinqua s još jednim robom pa ih stanu iznositi.- Mislim da će putovanje biti ugodno - iznenada progovori otac Feuillet skrstivši ruke na

debeli trbuh.- Početkom augusta more je uvijek mirno. Nadam se da nećete doživjeti nikakve

neugodnosti i to vam iskreno želim. Prošle godine, 1658, imao sam prilike da požalim što svoje putovanje nisam odložio za mjesec-dva, premda je sve prošlo bez većih posljedica. Ah, dopustite mi, čovjek nikada nije dovoljno oprezan kad na brodu duge plovidbe sklapa poznanstva. Brod je, konačno, ipak samo uzani pokretni otočić na kojemu često olako prihvaćamo kao prijatelje i takve osobe koje znadu biti opasne. Gospode, nitko to ne zna bolje od mene! Jest, vjerujte mi, treba se nadasve bojati pustolova što se prave nedužnim ovčicama!

Čestiti svećenik još ni sada nije shvaćao u kakvu je avanturu bio upleten u Parizu. Buka nečijih koraka prekine njegovo pripovijedanje.

Svi okrenu glave prema vratima i ugledaju majora Merry Roolsa, u pratnji kapetana La Garennea i La Valleea, te pukovnika La Houssayea.

Oni ustanu i pođu da se rukuju s oficirima.- Čekamo gospođu generalicu - objasni otac du Tertre. - Poručila nam je da će začas biti

gotova. Svaki trenutak može da naiđe jer joj je i prtljaga već u kolima.Baš tada Julija žurno siđe niz stepenice, pa opazivši Merry Roolsa, priđe mu i reče:- Gospodine majore, gospođa generalica je zamolila da skoknete do nje čim stignete. Eto nje

odmah, samo da dovrši pisma - reče više za umirenje svećenika.Rools pogleda svoje oficire pa onda kažiprstom hitro dodirne usne kao da im i ovaj put

preporučuje neka o tome šute.- Odmah ću se vratiti - reče i pojuri stepeništem.Čim je bio dovoljno daleko da nikoga ne može čuti, otac Tehenel se obrati oficirima s

napomenom:- Čini se da major nije baš ushićen generaličinim odlaskom, ali bi se reklo da ga nešto muči

još više od toga... Pa i vi mi, gospodo, izgledate dosta zabrinuti. Da se nešto ozbiljno ne događa na našem otoku?

- Ništa, oče, a ma baš ništa - spremno odgovori La Vallee. - U svakom slučaju ništa što bi nas moglo rastužiti više od odlaska gospođe du Parquet.

Tvrdnja nije zvučila baš uvjerljivo pa otac Tehenel odluči da se podrobnije o tome obavijesti čim ode iz dvorca. Ipak se ljubazno nasmiješi oficiru i vrati se šutke u svoj naslonjač.

Marija je za pisaćim stolom baš posipala prahom mokru tintu na dovršenom pismu kad Merry Rools uđe u njenu sobu. Ona odmah ustane i pođe mu u susret:

- Dobar dan, Mederic. Da znate samo kako sam uzbuđena i potištena! Zaista ne znam što mi je. A ipak, sama sam se odlučila na ovaj put. Cijele noći nisam ni oka stisnula...

- To je zbog one oluje - napomene major.- Jest, ali i zbog nečega drugog. Ružno sam sanjala, spopadaju me neke crne slutnje... Ah, sve

mi nešto govori da uopće ne otputujem!

- Čovjek se uvijek osjeća tako kad se sprema na dalek put - objasni Rools. - No, budite spokojni, ništa vam se ne može dogoditi, a u vašoj odsutnosti pazit ću na Jacquesa više i brižljivije nego da mi je vlastiti sin.

- Hvala, Mederic. Znam koliko ste plemeniti, pa ipak...- Fregata Sainte-Anne odličan je brod, a kapetan de Courtis prvorazredni pomorac. Vjerujte,

ugodno ćete putovati.On joj priđe i nježno je privije na grudi. Marija se načas opusti, sretna što osjeća zaštitničku

snagu muškarca, no odmah se otrgne i reče:- Zar ne bi bilo pametnije odložiti ovo putovanje za mjesec-dva? Recimo do dolaska drugog

broda...- Ne! Ne! - živo će Rools. - Sve je spremno, otputujte!- Bože moj! Reklo bi se da ste sretni što se rastajemo!- Ni govora, mila moja; nego, što prije otputujete, prije ćete se i vratiti. Kako možete ne

vjerovati da mi srce puca zbog toga rastanka? Već se danima zbog njega uzrujavam. Nestrpljivo ću čekati da se vratite pa da ostvarim najveći san svoga života...

Istinu govoreći, Roolsu se neobično žurilo da se Marija što prije ukrca. Nije želio da čuje za sinoćnje krvave događaje jer bi njena zabrinutost i strah time samo porasli.

- A što mi drugo preostaje nego da vam se pokorim - reče Marija vraćajući se za svoj pisaći stol. Evo, Mederic, dat ću vam nekoliko pisama. Čitavu sam noć razbijala glavu kako da sastavim ono što se odnosi na moga sina Jacquesa, u slučaju da mi se nešto dogodi pa ga više nikada ne vidim. U njemu su majčini savjeti i mislim da bi i njegov otac, kad bi bio živ, upotrijebio iste riječi da od njega stvori čovjeka dostojna svoga imena...

Ona ga pažljivo zatvori i providi svojim pečatnjakom. To isto uradi s još jednim pismom na kojemu nije bilo imena ni adrese. Nekoliko trenutaka stane njime kuckati po noktu svoga palca, a onda se odluči i reče ozbiljnim glasom:

- Mederic, držim da u vas mogu imati potpuno povjerenje, zar ne?- Sigurno - odgovori on. - Mislim da u to ne smijete sumnjati.- U redu! Evo, dakle, još jednog pisma. Namjerno sam izostavila ime naslovnika, zato vas

molim da mu ga lično uručite.Gledajući majoru pravo u oči, ona reče gotovo surovo:- Znam da toga čovjeka ne volite i da ga nikada niste ni voljeli, ali, ako se iz bilo kojega

razloga više nikada ne vratim na Martinique, molila bih vas da zaboravite svoju mržnju prema njemu. Možete li mi zadati riječ?

- Ne znam o komu se radi - jetko odgovori on - ali vam dajem plemićku riječ, Marija, da ću vašu želju ispuniti!

Ona duboko uzdahne.- Zahvaljujem vam, Mederic. Ovo je pismo namijenjeno kapetanu Le Fortu.- To sam i mislio - reče Rools naglo pocrvenjevši - ali ono što je obećano mora se i izvršiti!- Odluku sam donijela zato jer znam koliko ste odani. Ne morate mi objašnjavati kako vam

je teško bilo dati riječ, ali da vas umirim, reći ću vam sadržaj pisma. Molim Le Forta da u slučaju moje smrti uradi za vas, koji ćete preuzeti brigu o mome sinu, ono isto što bi učinio za mene lično. Isto tako ga molim da u slučaju vaše smrti... a nikad se, na žalost, ne zna što se može dogoditi... štiti moga malog Jacquesa i bude mu kao otac. Sigurna sam da će tako i postupiti. Vi, Mederic, zapravo i ne poznajete toga izuzetnog čovjeka. Od sada ćete u svakoj prilici moći računati na njegovu pomoć jer ga ovim pismom izričito za to molim, a uvjerena sam da će me razumjeti i poslušati... Preklinjem vas, budite i vi popustljivi i nastojte se obuzdavati. Za boravite stare mržnje i približite mu se!

- Hoću, ne samo zato što me vi molite nego i... - zastane malo jer je po prirodi teško priznavao svoje pogreške pa nastavi -... i zato što danas uviđam da se pod prividom drumskog razbojnika krije u njemu hrabar i pošten čovjek...

- Oh, kako sam sretna! - reče Marija s istinskim uzbuđenjem. - Osjećam kako me napušta strah... Jest, vrijedan je to čovjek, ali svojeglav pa se njegove vrline u prvo vrijeme ne zamjećuju, Što ćete, nitko ga nije učio da bude blag, obazriv i taktičan, ali ako i jest nagao i surov, umije da bezgranično voli. Priznajte, da nije bilo njega...

On je prekine dižući obje ruke:- Znam, Marija, znam...- Eto, zahvaljujući vašoj uviđavnosti, otputovat ću sada gotovo sretna. Pomirite se s Le

Fortom i surađujte!Mederic se nekako zabrinuto ushoda po odaji, kao da ne zna na koji bi način izrazio ono što

misli, a onda priđe generalici i reče, nježno je uhvativši za ruku:- Sve mi se čini da sam najzad shvatio njegove prave namjere. Drugo vam ne mogu reći.

Naime, sve više dolazim do uvjerenja da je on u pravu. Naravno, drugi bi na njegovu mjestu drukčije postupali, no vidjeli smo da se on povodi za svojom divljom i neobuzdanom prirodom. Možda će i po drugi put spasiti Martinique.

- Što time mislite reći? - naglo upita Marija.Rools se ugrize za usne. Videći da se malo istrčao, reče:- Jedino to da nam može biti od koristi. Htio sam naime da na put krenete potpuno smireni.

Kunem vam se da će između njega i mene još danas biti uspostavljen mir.Generaličino lice ozari smiješak. Ona pritrči majoru i baci mu se u naručje govoreći:- Hvala vam što ste me oslobodili jedne brige. Uzmite dakle ovo pismo za njega i ostavite me

začas nasamo; za nekoliko trenutaka bit ću gotova, a dotle pročavrljajte malo s onim svećenicima jer mora da su već nestrpljivi.

Gušeći se od uzbuđenja, Merry Rools ne progovori ni riječi nego snažno zagrli Mariju i stane je vatreno ljubiti. Tada se sjeti kako mora prekinuti te divne, ali i bolne trenutke ako pred njenim gostima želi pokazati dostojanstvenu smirenost.

- Vidjet ćemo se dolje u salonu - reče i izađe.Odmah zatim netko lagano pokuca na vrata i uđe Julija ne čekajući za to dopuštenje.- Što se dogodilo? - upita Marija.Sobarica izvadi iz njedara jedno pismo i objasni:- Uručio mi ga je potajno kapetan La Garenne i zamolio da vam ga predam, ali tako da major

ne vidi.Marija ga žurno otvori i stane čitati:

Gospođo generalice,Stvar se blizi kraju, a rasplet će početi u Fort Royalu kamo smjesta moram da krenem. Vrlo mi

je žao što neću prisustvovati vašem ispraćaju, pa zato neka vas prate moje najljepše želje. Otputujte spokojni i bez kajanja, ja ću bdjeti nad Jacquesom kao da sam mu otac. Čim podrežem krila kolonisti Desmartinieresu u Marinu, sve će biti u redu i odmah ću poći u »Gorski dvorac«. Kad se vratite, zateći ćete ga kao mladića dostojna imena koje nosi. Primite pozdrav, gospođo generalice, od vašeg odanog

Le Forta

Marija opet savije pismo i turi ga u njedra a Julija joj u očima opazi suze.- Piše mi tvoj prijatelj Le Fort - objasni ona sobarici. - Žali što ne može doći da me isprati i

pozdravi...- Zar bi se usred bijela dana usudio doći u Gorski dvorac?- Valjda, bi! - zamišljeno će generalica. - Imam dojam da nam nešto taje. Major se sav zbunio

kad se poveo razgovor o Le Fortu. Mora da su se noćas izgladili mnogi sporovi.- Ali gdje je Yves? - usudi se upitati Julija.- Piše mi da ide u Fort-Royal a zatim u Marin da nešto raščisti s kolonistom

Desmartinieresom. Ne znam o čemu se zapravo radi. Desmartinieres je jedan od najbogatijih ljudi na otoku... zar je moguće da se i on nalazi među izdajnicima?

Prekine je Louisa de Francillon koja odmah s vrata napomene:- Dolje vas čekaju, rodice. Ona su gospoda već nestrpljiva...- Evo me, gotova sam.Pošto siđe u salon, generalica se sa svima rukuje a svećenici joj dadu svoj blagoslov.- Djeca su u kočiji - reče Louisa. - Mali Jacques još spava, treba li da ga probudim?- Ne, nikako, i nemojte mu još ništa reći. Ne želim da se rasplače. Poći ću da ga poljubim

netom sve bude spremno za polazak.- Pa sve je već spremno, gospođo - reče otac du Tertre. - Čeka se samo da dadete znak. Ako

dopuštate, ja ču do Saint-Pierrea putovati s vama u kočiji, a ova će nas gospoda pratiti na konjima.

- Onda idem vidjeti Jacquesa. Molim vas da me ispričate samo načas.Kad ponovo siđe, Mederic opazi kako krišom briše suze. Bila je blijeda kao smrt i ruke su joj

drhtale. Navikao da je vidi uvijek jaku i sabranu, upita se kakav li joj mračni predosjećaj još burka dušu, pa se i on snuždi.

On ipak pozove svećenike da krenu s njim i osobno pomogne ocu du Tertreu da se popne u kočiju. Za ocem Chevillardom izađu pukovnik de la Houssaye i kapetan La Garenne. Louisa htjede uhvatiti Mariju pod ruku, ali je ova gurne naprijed. Julija je plakala i rubom pregačice brisala suze, a Marija joj sa smiješkom reče:

- Pruži mi obraz, Julijo, hoću da te poljubim...Sobarica se hitro obriše i promuca:- Plačem zato, gospođo, što vas silno volim.- Zar misliš da ja tebe ne volim? - upita Marija ljubeći je u jamice na licu pa je zagrli još

jednom i šapne joj u uho:- Hajde, uskoro ćeš opet vidjeti svoga Yvesa. Predaj mu ovaj moj poljubac... Zbogom, Julijo!U dvorištu su svi čekali. Prolazeći pokraj La Garennea, ona ga uhvati za ruku i poluglasno

reče:- Zahvaljujem vam na donesenom pismu. Recite kapetanu da ću ga uvijek nositi u svom srcu

i ma što poduzeo, neka zna da uživa moje neograničeno povjerenje. Neću zaboraviti ni to što vama lično dugujem...

Rekavši to ona se žurno zaputi na vrata i izađe. Nekoliko trenutaka zatim kočija se već kretala cestom što vodi u Saint-Pierre. S terase dvorca Julija ju je plačnim okom slijedila sve dok joj se na jednoj okuci nije izgubila iz vida.

2.

ZLI UDES VITEZA DE VILLERSA

Villers je začuđeno slušao Fauvela dok je La Chapelleu preporučivao da bude milosrdan. Kako da shvati toga čudnog svećenika koji je maloprije bez oklijevanja ubio čovjeka, a sada zagovara blagost? Nije li to obična šala? Dakako, i Le Fort je govorio o blagosti, ali tako posprdno da se vitez ničemu nije mogao nadati. Je li ovaj svećenik još bezočniji i ne zbija li s njim još okrutniju šalu?

Ali ne! Njegove su riječi bile iskrene i toliko dirnule La Chapellea da je povukao mač kojega je hladni šiljak vitez već osjećao na svojim grudima. Pomisli kako je došao trenutak da sve stavi na kocku pa se baci na koljena i počne pokorno moliti:

- Milost! Vidite da sam razoružan. Zar ćete me ubiti kao psa?Silna ga radost obuze kad vidje kako bivši kapetan fregate Princ Henry IV vraća svoju sablju

u korice. Hitro poskoči i stane bježati, ali ga La Chapelle brzo sustigne i čvrsto ga stisne.- Pustite me - zaviče Villers otimajući se.

Od snažnog udarca pod plećku poleti naprijed i licem padne na zemlju. Pri tom bradom udari o nagnjili panj i osjeti kako gubi svijest. Nešto vrlo teško pritiskalo mu je leđa. Zatvori oči i stisne šake znajući da će ga neprijatelji bezobzirno ubiti ako se onesvijesti.

Iznenadna bol, ljuta kao živa vatra, zapara mu glavu od sljepoočnica do čela. Pomisli da ga skalpiraju i zaurla kao životinja.

Teret što ga je dotad osjećao na leđima iznenada nestane. On zatvori oči i učini mu se da pada u neki mračni bezdan.

Kad dođe k sebi, primijeti da je potpuno sam. Kiša je bila prestala, ali glava kao da će mu prsnuti.

Obujmi je rukama pa istovremeno osjeti nezadrživu potrebu za povraćanjem i beskrajno očajanje: više nije imao ušiju; njegovi su ga krvnici opako ranili i zauvijek nagrdili.

Kao progonjena divljač stane nasumce trčati, plačući od boli, straha i tuge.Zora ga zatekne na rubu jednog polja šećerne trske gdje se bio srušio a da ni sam ne zna

kako. Ondje ga je savladao san, a probudilo jedno jato papiga koje su onuda kričeći proletjele.Bio je uprljan krvlju od glave do pete, ali kad oprezno opipa rane, utvrdi da je krvarenje

potpuno prestalo.Što da uradi? Već je potpuno zaboravio kako je kukavički molio za milost Le Forta i njegove

saučesnike, zaboravio čak i riječi milosrđa svećenika Fauvela koji je, najzad, samo Le Fortov plaćeni ubojica, dakle izrod kojega treba uništiti.

Iz daljine odjednom dopre tužna i jednolična pjesma u kojoj odmah prepozna jednu od onih zlosretnih tužbalica što ih robovi pjevaju kad ih vode na rad. Ustane i pokuša da odredi gdje se nalazi. Prva mu je briga bila da dobije pomoć i najpotrebniju njegu.

Nije mu dugo trebalo da otkrije kako je u blizini Dorangeove plantaže. A što je s njim? Je li i on ubijen u sinoćnjem okršaju?

Još uvijek preplašen, teturajući krene jednim puteljkom koji ga je po njegovu mišljenu morao dovesti do neke kuće. Tu se na prolasku vrlo često znao odmarati. Sada je bio iscrpljen ne samo od umora i uzrujanosti nego i od obilnog krvarenja.

Na izlazu iz jednog šumarka, iznenada ugleda Do- rangeovu drvenu kuću, sagrađenu u kolonijalnom stilu. Ubrza korak, ali ne stigne daleko jer začuje nečiji snažni glas:

- Stoj, tko ide?Pred njim se stvori neki čovjek s puškom u ruci. Oko njega se tiskalo desetak crnaca i

prijeteći mahalo mačetama.Villers stisne oči i jedva promuca:- Jeste li to vi, Dorange?- Jesam - osorno odgovori čovjek - i upozoravam vas da sam dobro osiguran protiv

drumskih razbojnika. Što hoćete od mene? Odgovorite brzo, inače ću vam prosvirati glavu!- Zar me ne prepoznajete? Ja sam Villers! Vitez Villers...Začuje uzvik iznenađenja, a onda se onesvijesti.Prvo što ugleda kad dođe k sebi, bila je prostrana, suncem osvijetljena soba s lijepim

namještajem od cedrovine. Ležao je na hasuri a jedna mu je crnkinja kvasila rane koje su ga sada mnogo manje boljele. Duboko uzdahne. Pogled mu najzad padne na plećatu ljudinu što se nad njega nadnijela i gotovo istoga časa začuje poznati Dorangeov glas:

- Dobro su vas udesili, dragi moj. Tko je to uradio?- Čudnog li pitanja - odgovori Villers gotovo ljutito - kao da niste noćas bili sa mnom!

Pobjegli ste glavom bez obzira...- Ne žalite se zbog toga, tko bi vas inače sada njegovao. Nego, niste shvatili moje pitanje.

Zanima me koji vam je od ona četiri bandita odrezao uši.- Više se točno ne sjećam, ali znam da je Le Fort navalio prvi. Kako sam nije mogao sa mnom

izaći na kraj, pozvao je u pomoć još jednog saučesnika, a onda je dotrčao i svećenik Fauvel koji nije ništa bolji od njih...

Dorange bijesno lupne nogom o pod i poviče:

- Nezamislivo je to što se sada događa na otoku! Mogu ljudi reći što god hoće, ali za života generala du Parqueta niste se morali bojati da će vas netko osakatiti, čak ni divlji urođenici. Bože, kamo će nas sve ovo odvesti?

Domaćin se udalji, a i crnkinja kao da je završila s pružanjem pomoći. Villers osjeti oko glave čvrst platneni povoj, sa spretno zavezanim čvorom na čelu, kako to čine kreolke na Martiniqueu. Podigne se na lakat i primijeti kako ropkinja izlazi s krčagom i oblozima. Dorange se opet stvori pred vitezom, ovaj put sa čašom u ruci, i reče:

- Popijte ovo. Za deset minuta osjećat ćete se sasvim oporavljeni.Villers posluša i pohlepno iskapi čašu.Rum je zaista bio prvorazredan i s nekom posebnom aromom; mirisao je na cimet i đumbir.

Pekao je u grlu, ali ugodno grijao utrobu. To je zaista mogao biti univerzalan lijek kako je uvjeravao kolonist, koji iznenada upita:

- A što ćete sada?- Zar vam se žuri da što prije odem?Dorange ostane zatečen neugodnim protupitanjem i počne nešto mrmljati, a onda reče:- Pažljivo me saslušajte, Villerse. Još se i sada pitam kako sam se dao uvući u tu avanturu, s

dvjema usijanim glavama kao što su Bourguet i Roselle. Kad se pravo uzme, ja nikada nisam imao ozbiljnog razloga da se potužim na Uhoresca, a noćas, zbog svoje gluposti, umalo da nisam izgubio glavu. Kako vidite, uspio sam je spasiti, a sada mi je još milija nakon onoga suludog bijega na konju.

- Vi ste obična kukavica, dragi moj - trpko reče Villers. - Ja ne priznajem svoj poraz i osvetit ću se...

- Dobro! - zlovoljno će Dorange - recimo da sam plašljivac, ali vi ste se zaratili sa samim đavlom i više ne računajte na mene... Sada stvari stoje drukčije: želim ostati po strani i sklopiti mir s tim čuvenim Le Fortom. Nakon noćašnjih mučnih događaja, naoružao sam svoje robove, a i sam uvijek nosim pušku. Vaša je sreća što sam vas zatekao u zaista jadnom stanju. Malo je nedostajalo pa da vas zamijenim s nekim od onih razbojnika i napunim vas olovom...

Villersovo lice poprimi pakostan izraz, a kad Dorange vidje da on šuti, ushoda se po sobi svojim teškim korakom pa iznenada vikne:

- Gospodine porezni upravitelju, ne znam kako vam je uspjelo iznijeti živu glavu i to me uopće ne zanima, ali ću vam reći ovo: imate veliku moć i radit ćete sa mnom što budete htjeli, kao uostalom s tolikim drugima. No, trista mu jada, vidite li u što ste sami sebe uvalili! Zato vam kažem: čim se malo priberete, izvolite napustiti moju kuću i više se u nju ne vraćajte... Ako se jednog dana ipak pojavite, kunem se da ću na vas pucati... Dakle, odmorite se još malo, a onda odlazite! Mislim da smo se razumjeli.

Vitez se s naporom uspravi na krevetu i pokuša spustiti noge na pod, ali je još bio toliko slab da se opet svali nauznak te pomirljivo reče:

- Bože moj, što ste vi, Dorange, nagao i srdit čovjek! Zašto bih vas mučio nakon svega ovoga što ste za me učinili? O, ne! Zahvalnost nije za mene samo prazna riječ, vjerujte... Hoćete li biti tako dobri da mi donesete još jednu čašu ovoga rajskog pića i, ako vas smijem zamoliti, da se sa mnom kucnete?

- Hoću - odvrati Dorange - ali pod uvjetom da onda odmah odete.- A čega se to bojite?- Možda su vam slijedili trag, a ne bih želio da odnekud bane Le Fort i njegova klika i da vas

ovdje zateknu.On ode i donese dvije čaše. Villers uzme svoju i gucne s očitim užitkom. Alkohol mu je davao

hrabrost, vraćao boju njegovu licu, unosio jasnoću u njegove zbrkane misli. Jednom riječju, osjećao se kao preporođen.

- Na zdravlje! - reče Dorange.

- U vaše! - odvrati vitez. - A sada, prijatelju, još samo nekoliko riječi. Što biste vi učinili da ste na mome mjestu? Naravno, pitam vas za savjet... Još sam uvijek malo smućen, shvaćate li? Savjet mi ne možete odbiti.

- Pa evo - odgovori Dorange - da sam na vašem mjestu, ne bih čak pokupio ni prtljagu, nego bih se još jutros ukrcao na brod koji polazi u Francusku.

- A što će onda biti s mojom osvetom onim razbojnicima i službom koju mi je kralj povjerio? To bi značilo da izdaj em i našega vladara i Martinique!

- Onda pođite k majoru, jedino vam on može biti od neke koristi!- Hm! - reče Villers nakon kraćeg razmišljanja - U prvi mah, zaista se čini opravdanim da

pođem k njemu, ali kakvoj se pomoći mogu nadati? To je slabić i kukavica, a noćas sam se uvjerio da ga izdaju i njegovi vlastiti vojnici...

- Onda iskoristite odlazak Sainte-Anne i uputite kralju pismo u kojemu ćete iznijeti sve te činjenice.

- To je već pametnije... Doduše, na rezultat će se morati dugo čekati, ali osveta zahtijeva strpljivost. U međuvremenu, ja ću se pritajiti i čekati svoj trenutak...

- Tako je - složi se Dorange. - Činjenica da vas oni razbojnici noćas nisu ubili potvrđuje da im nije ni stalo do vaše kože. Živjeti možete i bez ušiju, zato se sakrijte i čekajte dok vam opet ne narastu!

- Prestanite s glupim šalama! - Jetko dobaci vitez.U tom trenutku začuje se u daljini neka grmljavina od koje se ranjenik sav strese. Nakon

drugog i trećeg pucnja, on zabrinuto upita:- Što je to?- Top sa tvrđave Saint-Pierre. Odaje počast generalici du Parquet. Prekasno je za vas,

prijatelju. Niti više možete otputovati, niti poslati pismo jer je Sainte-Anne već digla sidro...Villers ustane i učini nekoliko koraka po sobi. Alkohol mu je malo razbudio snagu te osjeti

neodoljivu potrebu za djelovanjem. Odlučno stupi pred Dorangea i reče:- Sad mi drugo i ne preostaje nego da pođem k majoru. Morat će me saslušati i udovoljiti

mojim zahtjevima.Dorange se zagleda u njega, pa možda iz sažaljenja ili tračka simpatije, pripomene:- Ako vjerujete, kao što ste rekli, da je garnizon protiv vas a za Le Forta, možda bi bilo

pametnije da se ne pokazujete u Saint-Pierreu. Nemojte se uvrijediti, ali vaša bi pojava mogla izazvati porugu!

Vitez bijesno stisne šake. Morao je priznati da je Dorange u pravu. Dok se ne osveti, ne smije se ondje pokazivati. No, kako onda stići do majora? Dorange mu je, lako reći, pokazao vrata, pa je nemoguće da ga pozove na sastanak u ovu kuću...

Bez ikakva ustručavanja natoči sebi još jednu čašu bijeloga ruma i već nakon prvog gutljaja učini mu se da je našao rješenje.

- Dorange! - vikne sav radostan. - Otkako sam postao žrtva u onom napadu, ne smijem se više kretati bez oružja. Vi mi ga morate posuditi, a ako je potrebno, i platit ću vam čim mi to prilike dopuste. Moje je oružje ostalo ondje gdje su me razbojnici napali.

- Što želite? Ovu staru pušku?- Donesite mi mač i dva pištolja, a trebat će mi i konj. Ima ih dosta u vašoj štali. Za sve to

izdat ću vam propisnu priznanicu.- Ne - reče Dorange s nekim čudnim smiješkom - ovo vas neće stajati ništa: izdajte mi

potvrdu da su moje poslovne knjige u redu i ovjerite je svojim potpisom. Time smo sve rekli.- Kad je tako, donesite mi pisaći pribor i oružje te naredite da mi smjesta osedlaju dobra

konja.Dorange izađe trljajući ruke od zadovoljstva. Stvar se za njega dobro svršila, jer, konačno,

ako je i ostao bez ušiju, Villers još uvijek ima vlast nad poreznim obveznicima.Četvrt sata kasnije, ponijevši mršavu užinu, Villers zajaše krepkog i živahnog vranca i zaputi

se u Gorski dvorac.

3.

ZMIJA SE SPREMA ZA NAPAD

Kad je odlučio da pođe u Gorski dvorac, vitez de Villers postupio je isto kao i Le Fort kad je bio progonjen. Zaključio je, naime, da se nigdje neće osjećati tako sigurnim kao upravo ondje. Kući, u Morne-Rouge, nije smio jer bi svaki čas onamo mogli banuti njegovi neprijatelji. Zar će mu moći odbiti gostoprimstvo u dvorcu gdje su ga uvijek tako ljubazno dočekivali i već ga pomalo smatrali zaručnikom Louise de Francillon? To nikako ne, a u odsutnosti generalice još uvijek će se u toj golemoj zgradi naći za njega udobna soba. Osim toga, radi nadzora nad malim Jacquesom, onamo će često morati svraćati Merry Rools, a gdje da s njim slobodnije razgovara nego u dvorcu, daleko od znatiželjnih ušiju i izdajnika?

Razmišljajući o tome tko osim crnačke posluge stanuje u tom velikom kamenom zdanju, sjeti se jedino ljepuškaste i nestašne Julije i njenih potajnih pogleda koji su odavali koliko je vatrena i lako osvojiva. Bit će to izvrsno društvo za vrijeme njegova oporavka.

Pomisao na oporavak iznenada ga podsjeti na njegovu nesreću, koju je gotovo bio zaboravio, i on se upita neće li se mlada žena kao što je Julija s gađenjem okrenuti kad opazi njegovu nagrđenu glavu. Najzad, i to će se vidjeti, a Julija je u njegovim planovima ionako sporedno lice.

Stigavši pred dvorac, pogleda kroz rešetkasta željezna vrata nije li u dvorištu privezan koji konj. Biobi sretan da je ugledao Roolsova dorata, ali što je major u taj rani sat, nakon ispraćaja generalice, mogao da traži u dvorcu? Sigurno ne bi došao da razgovara s Julijom.

Nečujno sjaše i ne pljesne rukama kako se obično doziva netko od crnačke posluge, nego priveže konja za alku u zidu i priđe ostakljenim vratima.

U salonu je bila Julija s crnkinjom Cephysom, a kako je ova još držala u ruci krpu, moglo se pomisliti da je brisala prašinu s pokućstva i bila prekinuta u radu. S turobnim osmijehom zaista je slušala Juliju, a ova je govorila tako tiho da se spolja ništa nije moglo čuti.

Villers pokuca na vrata a djevojka se naglo trgne i okrene. Kako je vitez već pomolio glavu kroz odškrinuta vrata, ona se ukipi od čuda.

- Molim vas da mi oprostite što ulazim ovako, ali budući da se nitko nije odazvao kad sam kucao, bio sam tako slobodan da... - slaže vitez ne dovršivši svoju misao.

- Bože, kako ste blijedi! - uzvikne Julija. - Da niste bolesni?- Oh, nije mi ništa, samo mala slabost... Nadao sam se da ću još zateći gospođu generalicu,

kadli sam na putu ovamo začuo topovsku salvu njoj u počast.- Uđite, zaboga - reče Julija, nenavikla da dugo bude mrzovoljna. - Cephysa, brzo donesi rum,

šećerni sirup i limune... Ovo će vas piće brzo okrijepiti, viteže.Villers joj pođe u susret i pokloni se, a onda joj uzme ruku s namjerom da je poljubi. Julija je

povuče i smireno reče:- Ja sam, viteže, samo služavka... Ako ste došli da posjetite i gospođicu de Francillon, morat

ću vas razočarati jer i ona u ovom trenutku plovi prema Francuskoj...- Bit će mi dovoljno i vaše društvo - vragolasto reče Villers i sjedne na divan.Cephysa se vrati s poslužavnikom, a Julija uzme bocu s rumom da sama spremi napitak.

Villers je neprestano puhao kao da je premoren dugim jahanjem, a ona ga je iskusnim okom krišom promatrala. Zašto je došao u ovako neuobičajeno vrijeme kad zna da gospodari nisu kod kuče? Što zapravo želi?

Sjetivši se upozorenja svoga dragog Yvesa, ona zadršće jer vitez je lako mogao da mu ovdje namjesti klopku ako je doznao da je on potajno posjećuje. Pružajući mu čašu, ona se zavodnički nasmiješi i upita:

- Je li to vaša modna kreacija? Vidim da ste počešljani na neobičan način!- Objasnit ću vam - neodređeno reče Villers i prihvati čašu - no zar ste u kući potpuno sama?- Da, sama... ili točnije sa crnačkom poslugom i malim Jacquesom, ali sada on spava,

siromašak. Majka ga je načas probudila, kad je pošla da ga na odlasku poljubi, ali je opet zaspao. Baš sam o tome razgovarala sa Chephysom kad ste vi ušli. Bojala sam se da mu se nešto nije dogodilo.

- I tako ćete mjesecima biti sami?- Naravno! Zašto ne?- Nije vas strah?Julija mu odgovori svojim zvonkim smijehom.- Čega bih se bojala, moj Bože? Crnci su mi slijepo odani. Neobično su poslušni otkada ih je...

kapetan Baillardel udesio, više ih noću ne moramo zaključavati u njihovu baraku... Čim bi netko sumnjiv počeo vršljati oko kuće, odmah bi mi dotrčali u pomoć.

Villers stane prstima bubnjati po stolu pa će nestrpljivo:- Sigurno, ali mi se ipak čini nesmotreno da jednu mladu i zamamnu bijelkinju kao što ste vi

čuva samo banda crnaca. Kako generalica nije na to mislila, pogotovo zato što je tu i njen sinčić?

- Na njega pazi major.- E, onda je sve u redu? - reče Villers, a Julija se upita govori li to ozbiljno ili podrugljivo.Promatrajući vješto namješten povez koji mu je potpuno skrivao uši, ona reče u sebi:

»Muškarac nije toliko spretan da bi sam mogao načiniti sve te složene nabore i uzlove. Zašto li mu to treba?«

- Ne znam ni sama što da vam kažem - iznenada će ona. - Generalica je, kako vidite, otputovala. Da možda niste došli nekim važnim poslom?

Udahnuvši duboko nekoliko puta kao da ga nešto guši, Villers pogleda oko sebe pa reče gotovo žalosno:

- Došao sam da se ovdje sklonim. Progoni me razbojnička banda, a čak se ni kući ne mogu vratiti. Da pravo kažem, kad sam čuo topovsku salvu u čast generalice, ponadao sam se da ću ovdje zateći majora... On bi vam, pretpostavljam, dopustio da me primite na stan...

- Netko vas je ugrozio? Bojite se? - upita ona, a kako Villers ne odgovori, nastavi:- O kojim je banditima riječ?Odmah se pokaja zbog toga pitanja. Nešto je zazebe u srcu jer odmah u mislima dovede u

vezu Villersov povez i Uhoresca. Tako dakle! Opet je upleten Yves Le Fort.Da nekako popravi pogrešku, reče sa smiješkom:- Pa naravno, sigurno su to porezni obveznici prema kojima ste bili prestrogi!- Pogodili ste, ljepotice! - uzvikne Villers iznenada razdragan. - Sada vidim da ću se morati

okoristiti svim ovlaštenjima koje mi je dalo njegovo veličanstvo te u ovom gotovo nenastanjenom dvorcu rekvirirati jednu sobu!

- Zašto rekvirirati? - uvrijeđeno odvrati Julija. - Pa vi ste ovdje stalni gost. Obratite se majoru, ja sam samo... obična služavka. Ponavljam, razgovarajte s Merry Roolsom.

- Jest... hoću! Čekat ću ga ovdje i, kako vi kažete, ljubazna Julijo, smatrat ću se do tada gostom, makar kasnije morao pribjeći rekviziciji... Tako dakle, to smo izveli načisto... Nego, draga moja, gladan sam kao vuk. Nemate li štogod pri ruci čime bih mogao izdržati do ručka?

- Pitat ću Cephysu. Hoćete li voća?- Bilo što, samo se vratite brzo.- Nastojat ću.Julija odjuri, a Villers ustane. Uslijed prejako stegnutog poveza stalno se znojio pa su ga rane

jako pekle. Ushoda se po salonu, ali ipak zadovoljan što se stvari povoljno odvijaju. Na trenutak se bio pobojao da mu Julija ne zatvori vrata pred nosom, izgovarajući se kako su joj zabranili da ikoga primi. Baš zato je i ušao onako krišom.

On nagonski pođe prema prozoru da vidi što je s njegovim konjem, kadli ga jedan dječji glas prisili da se okrene:

- Dobar dan, viteže!- Gle! Pa to ste vi, gospodine Jacques du Parquet. Znači, prepoznali ste me?- Naravno! Vi ste vitez Villers, prijatelj moje rođakinje Louise... Zašto se niste vjenčali? Sada

ćete morati čekati mjesecima. Naime, jutros je Louisa s mojom majkom otputovala u Francusku.

- Znam! Znam, ali ću čekati dok se ne vrati.- Zašto?- Eh, mladi moj viteže, brzo ćete otkriti kako u životu postoje nužnosti i obaveze... recimo,

prilike koje čovjeku ne dopuštaju da radi ono što bi želio...Da bi se dječaku umilio, on ga nježno pogladi po zlaćanoj kosi, ali ovaj se odmakne i reče:- Ne volim da me netko dira.Pri tom mu sijevnu oči, što viteza podsjeti na njegovu majku. Da bi nekako popravio utisak,

Villers primijeti:- Pa vi ste još u noćnoj košulji... Zar ne mislite da će vas Julija zbog toga ukoriti?- Možda hoće, ali ovo je izuzetan dan. Bit ću tjednima odvojen od majke... A kakav vam je to

povez na glavi, viteže? Podsjeća na one zatucane debele kreolke u Saint-Pierreu, kao što bi rekao kapetan Le Fort...

- A ti poznaješ... Le Forta?- On mi je prijatelj. Od njega sam dobio prve pouke u mačevanju, iako vrlo rijetke. Odavna ga

nisam vidio, ali Julija tvrdi da će se uskoro vratiti.- Vratiti? A gdje je sada?- Ide po Martiniqueu i reže uši izdajnicima i bezbožnicima.Villers pocrveni i okrene glavu kako dječak ne bi primijetio njegovu zbunjenost. Međutim,

ovaj brzo okrene razgovor i upita:- A gdje je Julija? Zašto vas ostavlja samog? Zar niste najavili svoju posjetu?- Odmah će doći. Treba li ti nešto?Dječak naglo pocrveni. Villers je već bio primijetio kako stalno drži jednu ruku na leđima, no

sada je on pokaže: bio je u njoj zgužvani list papira.- Što je to? - upita vitez.Jacques savije papir i sakrije ga u svoju šačicu pa zbunjeno odgovori:- Kad je majka došla da me poljubi, sagnula se i ja sam je htio zadržati, ali mi je rekla da brod

ne može čekati. Primijetio sam kako joj kroz otvor na bluzi proviruje ovo pismo pa sam ga neprimjetno izvukao. Namjeravao sam joj ga vratiti kad opet dođe u moju sobu, ali se više nije pojavila. Postupio sam vrlo ružno, zar ne?

- Sitnica, obična sitnica - nehajno reče Villers.- Ipak ste na to morali odmah upozoriti vašu gospođu majku.- Jest, ali sam opet zaspao.- Onda se nadajmo da za gospođu generalicu nije od osobite važnosti.- Ne vjerujem, a i pročitao sam ga. Kapetan Le Fort joj poručuje...Dječak naglo ušuti kao da se sjetio kako time krši tajnost dopisivanja, a i ne primijeti kako

se Villers iznenada uzvrpoljio.- Kapetan Le Fort, kažete. Onda nije ništa ozbiljno ni važno... Pokažite mi to pismo pa da vas

odmah razuvjerim.Jacquesovo ustručavanje prestane. Zašto, uostalom, da bude nepovjerljiv prema odličnom

prijatelju svoje obitelji? Zar nije odlučeno da će Louisu uzeti za ženu i zar majka nije s njim bila uvijek najljubaznija? Otvori šaku i već htjede predati vitezu pismo kad za svojim leđima začuje strogi Julijin glas:

- Što to radite, Jacques? Dajte mi odmah to pismo. I kako vam uopće pada na pamet da čitate majčina pisma?

Villers pruži ruku nastojeći pošto-poto saznati sadržaj poruke koja se možda ticala njega lično, ali Ja- cques, hitar kao i sva djeca potrči k Juliji i preda joj pismo. Ne znajući kamo da ga skloni, sobarica učini ono isto što je ranije uradila Marija i turi ga u njedra.

- Viteže - reče ona ponešto hladno - evo Cephyse s voćem i osvježujućim pićem. Hoćete li prijeći za stol.

Villers prosudi kako je najpametnije sve okrenuti u šalu kako se ne bi primijetilo njegovo razočarenje:

- Zar mi nećete praviti društvo?- Hoću, ali samo dok se ne uvjerim da imate sve što vam treba. A vi Jacques, skoknite da se

presvučete i ne pojavljujte se više u odjeći za spavanje!Dječak pocrveni sve do ušiju. Nije bio navikao da djevojka tako s njim razgovara. Uvijek

nasmijana i vedra, stalno se šalila i nikada ga nije grdila. On uđe u svoju sobu pitajući se je li Julija ljuta zato što je došao u salon nedolično odjeven, ili zbog ukradenog pisma. Njen ukor, a zatim i sjećanje na majku koja je sada tako daleko, ispune mu srce tugom i on osjeti kako mu se oči pune suzama. Ponos ga ipak navede da se obuzda i da ne brizne u plač. Dotle je Villers, u prisustvu Julije, otmjenim pokretima otkidao kriške krupne naranče.

Mučilo ga je to slučajno otkriveno pismo. Kako se moglo dogoditi da se Marija dopisuje sa čovjekom koji je sebe stavio izvan zakona, a znala je da za njim traga milicija? On posumnja u zavjeru širokih razmjera. Samo, protiv koga je uperena? Protiv Roolsa i njega samog? Tko sve u njoj sudjeluje? Marija, La Vallee, La Garenne i drugi garnizonski oficiri sve sami Baillardelovi saučesnici!... Nema sumnje, upletena je i Julija. Način na koji je maločas ščepala ono pismo najbolji je dokaz.

Bio je svjestan da je potražio sklonište u kući gdje su prema njemu svi neprijateljski raspoloženi, ali zaključi kako će imati i mogućnost da otkrije mnoge tajne.

U razmišljanjima ga iznenada omete Julija svojom napomenom:- Vidite li, viteže, kolika će biti moja odgovornost zbog toga dječaka. Da je bar sa mnom

ostala njegova rođakinja Louisa!- Ako dopustite - odgovori on - ja ću pripaziti na maloga. Njemu je sada potrebna muška

ruka a, nemojte se uvrijediti, nepovoljna je okolnost što je sve do danas bio okružen samim ženama.

- Gospođa je generalica dokazala da umije biti odlučna kao i svaki muškarac - odbije Julija njegov prigovor.

- Jacques du Parquet postat će jednog dana guverner Martiniquea, a to znači vojnik. Trebat će mu učitelj jahanja, mačevanja i štošta drugo.

- Držim da će se za sve to pobrinuti major kad dođe vrijeme.Villers uzme s pladnja bananu pa, guleći je polako, reče tobože ravnodušno:- Rekao mi je da se već vježbao s Le Fortom.- Rijetko, i to više radi zabave.Već htjede prinijeti bananu k ustima kadli iznenada podigne glavu pa, zagledavši se Juliji

pravo u oči, ozbiljno upita:- Što je moglo navesti toga čovjeka da piše generalici? Što ima da njoj kaže jedan obični

razbojnik?- Ne znam - reče Julija. - Najdragocjenija vrlina jedne služavke jest diskrecija. Uostalom,

gospođa generalica nije smatrala potrebnim da mi čita svoja pisma.- Nadam se da je s majorom bila povjerljivija... Najzad, draga moja Julijo, taj kapetan Le Fort

običan je lopov i ubojica pa ga treba izručiti pravdi. Osim toga, sud mora da zna i ona njegova djela koja su počinjena sa znanjem i trećih osoba.

- Pretpostavljam da je generalica znala što radi. U svakom slučaju, ne treba računati s tim da ću ja bilo kome predati ovo pismo, pa čak ni sucu. Jednostavno ću ga spremiti u gospođinu škrinjicu gdje će ga i naći kad se vrati.

Villers prasne u smijeh:

- Tako valja, Julijo! Gospođa generalica zaista je imala s vama sreće. Ne govoreći o vašim vrlinama, pravi je užitak imati pored sebe tako lijepu i uvijek veselu osobu. Već sam vaš smiješak ispunja čovjeku dušu radošću.

- Hvala - reče Julija.- Mora da ste to često čuli.Djevojku nimalo ne zbuni vitezovo udvaranje. Bila je na to navikla a iskustvo ju je naučilo

kako da se brani i u kojem trenutku da i sama prijeđe u napad. Međutim, voljela je šalu, zato mu se ljupko nasmiješi, a zatim odmah reče:

- Prestanite! Nije sada vrijeme za šalu. Kad dovršite s jelom, pokazat ću vam vašu sobu.On odmah ustane i izjavi:- Ja sam spreman!Došavši do vrata, malo se odmakne i kavalirski je propusti. Sada mu je bilo drago što je

došao u dvorac jer sreća mu se najzad nasmiješila. Osjećao je da će saznati razloge zbog kojih mu je neprijatelj do sada ne samo izmicao nego ga na kraju i pobijedio. Ali, ništa za to, već će se on osvetiti svim razbojnikovim saučesnicima. Dakako, najprije se mora dokopati onoga pisma kako bi mogao dokazati da je Marija surađivala s Le Fortom. Bože, kakvo će zaprepaštenje nastati u Francuskoj kad se sazna za generaličinu prljavu ulogu!

On krene stepenicama za Julijom i začuje kako je otključala jedna vrata.- Hoće li vam odgovarati ova soba? - upita ona i nesvjesno uđe.Villers petom zatvori za sobom vrata i zagleda se u Juliju.

4.

ZMIJA UJEDA

Julija se zbunjeno okrene. Iako je muškarcima umjela iz pogleda pročitati namjere, ipak se upita da li je bljesak u Villersovim očima odraz putene želje ili neko prepredeno ispitivanje onoga što ona zna o posljednjim događajima. Na kraju zaključi da je sve to možda posljedica onog odvratnog i smiješnog poveza oko njegove glave.

Pomisli kako je ipak najbolje sve okrenuti u šalu pa upita:- Što vam je, viteže? Uopće niste odgovorili na moje pitanje.- Soba je više nego lijepa - reče on i stane joj se primicati s proračunatom sporošću. -

Posebnu ljepotu daje joj vaša prisutnost, krasna Julijo.- U njoj je sve što vam treba, a i krevet je udoban.- Ah, ne dovodite me u napast!- Budite ozbiljni! Tu je i zvonce kad želite dozvati Cephysu...- Ne dirajte ga, zaboga! Ne želim da mi itko svojim dolaskom pokvari ovaj čarobni trenutak...Ukočivši prstima batić, on uzme zvonce i strpa ga pod jastuk pa prošapće:- Divno mi je s vama ovako nasamu. Jedna poslovica kaže da vrag ne miruje kad se

muškarac i žena nađu sami u kući.- Ne bojim se ja vraga - veselo će Julija. - Uostalom, nismo sami. U kući su sluge i mali

Jacques.- Oni nam neće trebati.On uhvati Juliju za ramena i zagleda joj se u oči.- Hajte viteže, pustite me - reče ona bez srdžbe - čeka me toliki posao.- Neobično mi se sviđate, Julijo.- Djetinjarije! To kažete svakoj ženi... Možda ima jadnih budala koje vam nasjedaju, ali ne ja.- Okrutni ste, Julijo.- Louisa... Louisa de Francillon koju ste tako brzo zaboravili nije bila toliko okrutna, zar ne?

- Između mene i Louise nema ničega. Priznajem da sam se u izvjesnom trenutku bio za nju malo zagrijao, ali je to brzo prošlo...

- Zar nije odgovarala vašim željama?To dvosmisleno pitanje postavi mu Julija sa smiješkom od kojega joj se na obrazima stvore

dražesne jamice.- Nije odgovarala mome pojmu idealne žene, i to je sve - reče on. -Hladna je, premda

naizgled...- A ja sam - upadne mu Julija u riječ - santa leda kada to hoću. Ne računajte da ćete se na

meni ugrijati... Eto tako! Smjestite se što udobnije, a ako želite, mogu vam poslati i nekoliko knjiga da čitanjem prikratite vrijeme.

Pokuša da mu se otme iz ruku, ali je on stisne još jače te privuče k sebi i drsko joj se zagleda u oči. Julija izdrža taj pogled zlovoljno, ali još uvijek bez srdžbe. Villers je nježno poljubi, ali njena usta ostanu zatvorena i hladna.

- Jeste li sada zadovoljni? - upita ona. - Hoćete li najzad dopustiti da odem?- Uzvratite mi poljubac. Niste valjda od kamena.- Budite razboriti i pustite me. Znate i sami da imam stotinu poslova.- Ne prije nego što dobijem ono što želim.Nadala se da će svojim hladnim držanjem viteza urazumiti, ali on postane još uporniji.

Obećavajući sebi da mu više neće sama prilaziti nego uvijek slati Cephysu kad mu nešto zatreba, ona se naglom kretnjom pokuša istrgnuti. Međutim, on je to i očekivao, pa je iznenada podigne i baci na krevet upivši joj se u usta kao hobotnica svojim pipcima.

Ona se stade otimati i bespomoćno batrgati. Ni vikati nije mogla jer joj je poljupcem začepio usta.

Glas o lakoći kojom se Julija podavala dopro je do uha i Villersu pa se sada začudi njenom nenadanom otporu. Konačno, on je plemić i sigurno stoput vredniji od nekih La Violettea i Les Fleursa dolje u garnizonu. Bio je uvjeren da će, čim makne prstom, ona spremno dotrčati i strastveno mu se baciti u zagrljaj.

Budući da mu glavni cilj nije bio da posjeduje tu lijepu djevojku, uopće se nije ljutio. U svakom slučaju, mislio je, slomit će njen otpor; samo, Julijini pokušaji da se otme, još su ga više raspaljivali. Kako je nastojala da se izmigolji savijajući se, poput zmije, bio je prisiljen da joj koljenima stiska bedra a od dodira s njenim toplim tijelom hvatala ga je omaglica.

Konačno mu uspije uhvatiti je za zglavke i raširiti joj ruke na jorganu, a već ionako priklještene noge sada su joj samo podrhtavale.

- Što je ljepotice? Čemu to prenemaganje? - upita on pobjednički.- Vi ste običan podlac! - izusti Julija.Stajali su tako neko vrijeme nepomični i šutke se promatrali. U njegovim se očima moglo

pročitati likovanje, a u njenima prezir i mržnja. Ona reče mirnim, malo muklim glasom:- A sada me pustite, inače ću vikati i dotrčat će Cephysa. Čuvajte se Quinquea jer će vas

zadaviti ako vas uhvati.- Nećeš ti vikati, ljepotice - samouvjereno će vitez - jer će dotrčati i mali Jacques, a ovo bi

zbilja bio divan prizor za njegovih dvanaest godina, zar ne?- Kako se ne stidite silom uzimati jednu ženu?- Sama si kriva, predivna Julijo. Zašto pružaš otpor? I ja više volim na nježan način, ali me ti

prisiljavaš.Ona se još jednom pokuša izvući, no uzalud. Položaj u kome se našla izazivao je u njoj

ogorčenost, a istovremeno i uzbuđenje koje se više nije dalo obuzdati. Prekoravala je zbog toga samu sebe i ljutila se na svoju lako upaljivu prirodu. Drugi bi, reče ona u sebi, imao više izgleda, ali ovome neću popustiti. Pa to je Villers, Le Fortov neprijatelj, a nije isključeno da mu je Yves odrezao uši.

Ona primijeti kako joj se opet primiče licem, s namjerom da je poljubi, pa rastvori usne i malo izvuče jezik znajući da on upravo to želi. Nije mogao slutiti da ga namjerava do krvi ugristi.

Međutim, umjesto da je poljubi, on joj umiljato šapne u uho:- Daj mi ono pismo, i pustit ću te da odeš.- To ne! - ljutito poviče ona, uzalud pokušavajući da se uspravi. - Ni govora!- Onda ću ga morati oduzeti silom - reče Villers.Jednom svojom snažnom šakom on joj hitro stegne obadvije ruke, a onom slobodnom stane

pipati po njedrima. U tom rvanju, za kojega pismo malo izviri, on s užitkom pomiluje njene čvrste grudi, nježne i tople kao dvije golubice. Julija je ubrzano disala.

- Evo konačno toga čuvenog pisma! - uzvikne on podrugljivo. - Znaš li da bi te već i to što je nađeno kod tebe moglo primorati da pljesniviš u zatvoru? Je li u njemu neka razbojnikova poruka? Zar to ne dokazuje ni manje ni više nego da si mu saučesnica?...

- Da je Le Fort ovdje - reče ona pljunuvši mu u lice - naprosto bi vas raskomadao, ali za to uvijek ima vremena.

- Čini se da ga dobro poznaješ, djevojko! Što je on zapravo tebi?- Sve! - bijesno će ona. - Sve! A kada dozna za ovo...- Znam, odrezat će mi uši. To je njegov način - odgovori Villers, teško obuzdavajući gnjev -

samo, prije ću ja njemu doći glave!On slobodnom rukom spremi pismo u džep na prsluku pa joj se požudno opet zagleda u oči.- Znači, priznaješ da si mu ljubavnica?- To se vas ne tiče!- O, da! I više nego što misliš. Zašto se Le Fortova ljubavnica ne bi podala meni?- Zvat ću u pomoć, kunem vam se!- Pokušaj, obješenjakinjo, pa ću te zadaviti. Tko će se usuditi da me pozove na odgovornost

kad objasnim da drukčije nisam mogao doći do ovoga pisma, važnog dokaznog materijala?- Vi ste bijednik, a uz to i bez trunka savjesti! Ah, pravo je imao Yves!- Znam da je Yvesova riječ u ovoj kući bila svetinja, ali sada je s time gotovo. Najprije ću se

naplatiti na tebi. Šteta što on to ne zna!Naglom kretnjom razdere joj bluzu i razgoli bujne grudi, ne mareći za njeno očajničko

otimanje. Već je osjećala kako joj je rukom zašao pod suknju i od toga je stade hvatati neka čudna omaglica. Pokreti su mu sada postali nježni, gotovo nespretni, ali za djevojku još uzbudljiviji jer ju je ta nespretnost već počela uznemirivati.

- Hajde! Hajde! - tiho će Villers s izvjesnim prijekorom u glasu. - Zašto praviš neprilike? Čemu ta suzdržljivost?

- Ja to ne želim!- Lažeš!- Smilujte mi se... preklinjem vas...Ona se ugrize za usne jer joj odjek vlastitog glasa otkrije da se već predaje i da će joj biti žao

ako je Villers sada pusti. »Velika sam ja bijednica - predbaci sama sebi - najobičnija drolja... A Yves... Yves...«

Dvaput još izgovori šapćući njegovo ime, a onda osjeti kako pohota u njoj postaje sve određenija i jača što je više nastoji obuzdati.

- Cephysa! - vikne i očajnički se trgne. - Cephysa, u pomoć!Što zaboga radi ta crnkinja? Da ona dođe, sve bi bilo u redu. Međutim, Villersu se kao

iskusnom muškarcu nije žurilo.- Cephysa! Quinqua! - vikne ona opet.Vitez je uhvati za grlo i stisne. Julija stane gubiti dah, svjesna njegove prijetnje da će je

zadaviti. Zato zatvori oči i pusti da je nosi vrtlog kojega se toliko bojala, a potajno ga ipak priželjkivala.

Kad najzad oslobodi njeno grlo, ona počne normalno disati, ali joj čitavo tijelo stane potresati očajnički jecaji. Ni suze što joj potokom potekoše niz lice nisu mogle isprati osjećaj stida. Ostala je ne samo živa nego i u svakom djeliću svoga tijela osjećala slatku opuštenost, svjesna da je i sama pridonijela Villersovoj pobjedi.

Pošto ustane i dovede u red svoju odjeću, vitez ironično upita:- Vidiš li sada kako nije trebalo da pružaš otpor? Mislim da se ne možeš požaliti.Ona sjedne na krevet brišući oči krajičkom svoje razderane bluze pa reče:- Odlazite!- Nije bilo loše - dobaci on. - Slijedeći put bit će još bolje, to ti mogu jamčiti. Nema smisla

kvariti ovako divnu igru kao što smo uradili nas dvoje.- Više ne možete ostati u ovoj kući, morate odmah otići.On izvadi iz džepa pismo i priđe k prozoru pa pošto ga pročita, vrati se k Juliji i pruži joj ga

te reče:- Zanimljivo! Vrlo zanimljivo. Sad barem znam gdje ću naći onog razbojnika Le Forta. S

kakvim ću mu samo veseljem reći koliko mu je prijateljica iskusna, vatrena i podatna. Pravi vulkan, a k tome i lako upaljiva!

- Ubit će vas, a meni će biti žao što to neću vidjeti.- Baš ste nezahvalni! - uzvikne on hineći uvrijeđenost. - Mislim da sam zaslužio nešto bolje.- Naduti uobraženjak!Kako ona ni jednom kretnjom ne pokaza da želi uzeti pismo, on ga baci do nje na krevet.

Lice mu poprimi izraz mržnje i on posprdno reče:- Želio bih da vam ovaj doživljaj, koji vas čini se još uvijek ispunja tugom, ostane u živom

sjećanju. Jedan mali Villers, vjerujte mi, bio bi svakako vredniji od jednog malog Le Forta. Ako ništa drugo, bio bi plemić.

- Mrzim vas!Ona se uspravi i naglo potrči na vrata, ali se tamo zaustavi i brizne u plač zaklanjajući lice

rukama.- Ne pravite gluposti! - dobaci joj on. - Zašto svemu ovome pridajete važnost koju stvarno

nema?... Uostalom, ja odlazim pa možete biti potpuno mirni.Julija otvori vrata i otrči u svoju sobu, sva zbunjena i očajna. Nije ni čula kad je vitez sišao

stepenicama i stigao u dvorište. Tek kad je začula topot njegova konja, znala je da je otišao.Villers se polako zaputi cestom prema obali, no ubrzo podbode konja. Nadao se da će prije

Le Forta stići u Marin ka Desmartinieresu. Ovaj će mu biti moćan saveznik i njegovom će se pomoći sigurno osvetiti razbojniku.

5.

LE FORT KOD DESMARTINIERESA

Desmartinieresovoj kući dolazilo se alejom obrubljenom visokim stablima kokosovih oraha koja su umorno spuštala svoje lepezaste, na rubovima kao zlato žute duge listove.

Bilo je to jedno od najprostranijih imanja na otoku, a sigurno i najbogatijih, sudeći po izgledu velikog broja pomoćnih zgrada oko kuće.

Spremišta su bila krcata indigova lišća, manioke i duhana, ali i svakovrsne hrane jer je oprezni Desmartinieres htio biti siguran ako dođe do nestašice.

Uz ogromnu baraku, koja je mogla da primi i do trista crnaca, vidjele su se i kolibe oslobođenih robova koji su posjedovali vlastiti komad zemlje pa ga nakon dnevnog rada obrađivali za sebe. Uokolo su lunjale njihove dugonoge crne svinje. Odmah uz cestu pružalo se

unedogled polje šećerne trske, a odnekud se čulo i jednolično kloparanje mlina u kojemu se drobi trska pa se od njenog fermentiranog sirupa pravi šećer.

Le Fort, Taillefer, svećenik i kapetan La Chapelle zapute se tom alejom. Bilo je kasno poslijepodne i robovi su se svaki čas imali vratiti s posla. Kad se mala družina primače nastambi, psi izađu iz svojih kućica i stanu bjesomučno lajati pokušavajući da se otrgnu s lanca.

Upozoren njihovim lavežom, ali i rzanjem usplahirenih konja, Desmartinieres izađe na terasu pred kućom.Bio je to čovjek od svojih četrdeset godina, neobično mršav, izborana i suncem opaljena lica, a šiljatom bradicom podsjećao je na kardinala Richelieua za posljednjih dana njegova života.

Stas mu je bio znatno iznad prosjeka a imao je manu da neprestano trlja ruke. Da mu dugi i mršavi prsti nisu imali jake izbočene članke, pomislio bi čovjek da su to igle.

Nekoliko je trenutaka nepomično stajao na terasi i nestrpljivo lupkao bičem po čizmama koje su mu sezale sve do koljena. Kad se najzad pokrenuo, došljaci opaze na njegovim petama krupne mamuze s kotačićem, kakve nose Španjolci.

On s nekoliko riječi umiri četiri velika psa koji su kroz zabaljene gubice pokazivali svoje duge i oštre zube, a onda rukom zaštiti oči od sunca što je polako tonulo u more.

Po njegovom krupnom stasu Desmartinieres smjesta prepozna Yvesa Le Forta, no kako su se psi i dalje propinjali na lancu, ljutito skoči na jednoga od njih i nekoliko ga puta ošine bičem po gubici. Bio je to vrlo opasan pas. Umjesto da se umiri, on se stade bjesomučno propinjati, s očitom namjerom da navali na došljake. Nekoliko novih udaraca bičem najzad ga opamete te se cvileći i ližući ranjenu gubicu povuče u svoju kućicu. Ne osvrćući se na ostale koji su i dalje lajali, domaćin pođe u susret svojim gostima. Le Fort sjaše i pozdravi ga:

- Da ste mi zdravi, kume!- Živjeli! - odvrati Desmartinieres nekako preko volje. - Bože dragi, gdje ste bili sve ovo

vrijeme? Ah, kako sam vas nestrpljivo očekivao. Dolazite, tako reći, u posljednji čas!- E, da - odvrati Yves sa smiješkom - ja uvijek stižem u posljednji čas.- Samo se vi šalite, bogamu, ali neka me grom ubije ako sam znao gdje da vas potražim.U znak pozdrava, Yves prstima dodirne rub šešira i kimne glavom, a njegovi drugovi

prepuste posluzi konje pa i oni priđu.- Zdravo - reče im kolonista - i okanimo se, molim vas, ceremonije upoznavanja. Ljut sam

kao ris i nemam vremena za društvene formalnosti!- Baš ste ljubazni, nema šta - nasmije se Yves.- Nije ovo trenutak za ljubaznosti, da se razumijemo. Toliko vas toga imam pitati. Neka me

voda nosi ako uopće shvaćam vaše postupke. Sto mu gromova, zar vi to nazivate: raditi u tajnosti!... Nagutao sam se straha. Svaki sam čas očekivao da odnekud banu vlasti i pozovu me na odgovornost.

- Zbog čega? - naivno upita pustolov.- Zaboga, zbog svih vaših spletaka!- Kažite samo - gotovo surovo reče gusar - koji je od nas dvojice dobio zadatak? Pitam li ja

vas na koji način obavljate ono što od vas traže, premda se uskoro i to može dogoditi... Bitno je, čini mi se, to da sam dobro obavio postavljeni zadatak, zar ne? Uvijek nastojite da i vi tako radite, Desmartinieres!

- Ako ste uspjeli, onda je sve u redu - reče ovaj nešto mirnije. - Uđite, nema smisla da razgovaramo ovdje. Uskoro će se s polja vratiti crnci, a ne želim da nadglednik tura nos u naše poslove. Taj se i inače prti u stvari koje ga se ne tiču, i morat ću ga pozvati na red.

Mrmljajući nešto što nitko od prisutnih nije razumio, Desmartinieres se uputi prema kući a njegovi gosti za njim.

Kuću je okruživao velik nadsvođen hodnik sa stupcima. Blagovaonica je bila gotovo isto tako velika kao ona vojnička u tvrđavi Saint-Pierre. Gospodar u nju stupi ponosno i samosvjesno, ali sada mnogo prijazniji, jer obraćajući se svojim posjetiteljima upita:

- Čime vas mogu ponuditi? Pretpostavljam da ste jahali čitav dan pa ste sigurno gladni i žedni.

- Tako je - prizna Le Fort - i ovo je prvi put da osjećam žeđ. Obično, prije nego krenem na put mnogo pijem, ali sam danas zaboravio da to učinim. Mislim da će nam za početak dobro doći kupica onog zlatastog ruma kojim ste me ponudili prilikom moje posljednje posjete, a onda biste mogli donijeti malo suhe slanine i kobasica. Želuci nam nisu baš izbirljivi, glavno da je jelo ukusno i masno.

Desmartinieres nekoliko puta lupne bičem o mahagonijev stol a zatim, kao da taj prijeteći doziv nije bio dovoljan, snažno poviče:

- Blandina! Blandina!Pojavi se krasna, sasvim mlada mulatkinja izbočena čela, ali svijetle puti. Njene crne

bademaste oči bile su živa vatra a šarena tijesna bluza još joj je više isticala nabrekle grudi. Ispod suknje s crveno-bijelim prugama jasno su se ocrtavala njena vitka i čvrsta bedra. La Chapelle stade napasati oči na toj mladoj ljepotici u kojoj je bilo nečeg životinjski prirodnog, a opet i razvratnog, zatim uze promatrati domaćina ne bi li dokučio kakvi su odnosi između njega i ropkinje. Odmah mu postane jasno zašto je Desmartinieres uzeo Blandinu k sebi u kuću pa pošto to otkrije, izvuče iz prsluka negdje zakačenu kaktusovu bodlju i uze njome čačkati zube zatvorivši napola oči.

- Ah, tu si, Blandina - umiljato reče posjednik - najprije nam donesi ruma, sirupa i limuna, a malo kasnije suhe slanine, pogačica i vina. Hajde djevojko, požuri.

Blandina izađe njišući se u bokovima od čega bivšeg zapovjednika Princa Henryja IV stane hvatati morska bolest.

Desmartinieres pokaže rukom na udobne stolice i naslonjače pa pošto njegovi gosti sjednu, uzvikne:

- Trista mu jada, kako to izgledate? Kamo ste se svi zavlačili? Ni odbjeglom crncu, kad ga uhvatimo, nije odjeća u tako jadnom stanju. Najkukavniji od svih ipak ste vi, kapetane Le Fort. Do đavola, zar u Saint-Pierreu niste mogli nabaviti ništa pristojnije?

- Pa i nisam! - prizna Yves gledajući sažalno svoje otrcane i probušene čizme te prašnjave hlače. - Pokušavao sam navući svileni prsluk i hlače koje ovaj pobožni svećenik nije htio da obuče, ali tek što sam u njih zavukao svoje udove, popucali su svi šavovi, a puceta na prsluku odletjela su deset metara daleko čim sam prvi put udahnuo.

Desmartinieres pogladi bradu pa malo razmisli i reče:- Počekajte jedan časak, možda su mi još u kući odijela koja vama trebaju. Donio sam ih sa

sobom kad sam doselio na Martinique, a onda sam bio gotovo isto tako krupan kao sada vi. Zbog ove proklete klime i briga što mi ih je na vrat naprtila naša bezobzirna vlast, osušio sam se kao trska.

Kad se djevojka vrati vrteći izazovno stražnjicom, gospodar joj naredi:- Pođi, Blan-Blan, u moju sobu i potraži u velikoj škrinji prsluk i ljubičaste hlače... Ah, Le

Fort, ne mogu jamčiti da se brokatni opšivi nisu izjeli, ali ćete svakako izgledati pristojnije nego u tome što je na vama... Čekajte, najbolje je da pođete s Blandinom i da se ondje presvučete. Ako vam ona odjeća u škrinji ne odgovara, potražite nešto prikladnije u velikom ormaru, nadesno od nje... Ti znaš gdje je to, Blandina, zar ne?

Le Fort odloži na stol svoj mač, pištolj, kesicu s olovnim kuglama i rog za barut te krene za ropkinjom ponosno se isprsivši. La Chapelle iskrivi usta i škripne zubima, ali kad mu je već izmakla mulatkinja, on posegne za čašom, napuni je do vrha rumom i iskapi ne trepnuvši okom.

- Užitak vas je gledati! - reče Desmartinieres smijući se.- Eh, pogledajte radije toga svećenika, ja mu nisam ni šegrt. Ne znam tko je od nas dvojice

veća ispičutura, ali sam siguran da on negdje ima rupu kroz koju mu piće otiče, jer vam taj može cugati i čitav tjedan pa mu opet nije dosta.

Ne pridajući osobitu važnost tim navodima, Fauvel je samo slegao ramenima jer iz principa nije uopće reagirao na klevete. Umjesto toga, navalio je na slaninu koja je tako ugodno mirisala na limun i papar; pod zubima su mu krčkale izvrsno pečene pogačice i La Chapelle je slobodno mogao da ga optuži za tisuću grijeha, on se ne bi ni pomakao s mjesta niti propustio ijedan zalogaj zato da mu odgovori.

A Le Fort je brzao za gipkom Blandinom. Na svakom koraku kao da je iz nje izbijao neki fluid od kojega mu se sve vrtjelo u glavi. Dostigao ju je na početku dugog hodnika i prešao ga zajedno s njom, položivši ruku na njeno punahno oblo rame i rekavši u sebi: »Baš kakva meni trebaju«.

Stigavši najzad pred jedna vrata, ona ih otvori pa zajedno uđu u pretjerano veliku sobu, mračnu zbog noći koja se upravo spuštala.

- Morala sam ponijeti svijeću - prošapće djevojka.- Kako? Zar ti ne govoriš kreolski? - začudi se on.- Oh, ja znati k'eolski - reče ona smijući se - ali više volim francuski. Tako govori gospodin

Desmartinieres.- On je dobar, zar ne?- O, vrlo dobar. Puno me voli.- I ja te volim, Blan-Blan... Ti si baš djevojka kakve su meni drage...Rekavši to, sagne se da je poljubi u vrat, ali istovremeno uhvati svojom šapetinom njenu

mladenački svježu i jedru dojku. Njoj se učini kao da joj hiljade trnića prodire kroz kožu pa ga blago odgurne i reče umiljato:

- Budite razboriti, kapetane.- Hajde, ti si pametna, čak vrlo pametna; to sam odmah primijetio. Samo jedan pogled, i

gotovo! Le Fort smjesta procijeni kakva je djevojka... Ti si najljepši cvijet na cijelom Antilskom otočju!

- Tjerate me da se crvenim, kapetane - prošapće ona. - Počekajte me jedan trenutak, idem da potražim svijećnjak.

- Neka idu do vraga i svijeća i svijećnjak! - poviče ljudeskara. - Ja sam ti kao mačka: jednako vidim po danu i po noći, ali najbolje razaznajem opipom.

Ona se odmakne kao da ga se boji, prijeđe na suprotnu stranu velikog kreveta s baldahinom a onda stane pred jednu škrinju s velikom željeznom bravom i reče:

- Odijela su unutra, odmah ću vam ih pokazati.I zaista, začas izvuče čitavu hrpu odijela, Le Fortu se učini da su same prnje, i poslaže ih na

krevet.- Probajte ih, kapetane. Bude li potrebno negdje nešto ušiti, poći ću po šivaći pribor.- Vražja obješenjakinja! - veselo uzvikne Yves.- Stalno govori kako će poći sad po ovo sad po ono, dok je kod mene sve već spremno što

njoj treba.On počne raskopčavati prsluk pa se Blandina spremi da izađe, no on je hitro pograbi za

mišicu i primora da se vrati.- Zar se bojiš gledati muškarca dok se presvlači? Jesi li ga ikada vidjela gola?- O, da! - bezazleno će ona.- Nadam se, i to ti samo služi na čast, djevojko... Kad žena zna kako je građen muškarac, ona

umije da vozi polako i da raspne jedra kad za to dođe trenutak. Za koji čas, reći ćeš mi da li si vidjela mnogo ovakvih kao što je kapetan Le Fort. Onaj koji ga je gradio, pobrinuo se da sve na njemu bude prvorazredno. Udarci ga mogu okrnjiti, ali nikako uništiti.

U polumraku nadilazeće noći on se iznenada pred njom uspravi, gol kao od majke rođen. Djevojka stane drhtati, a kad je radi umirenja nježno uhvati za ruku, osjeti da je njeno drhtanje više pretvaranje nego posljedica istinskog straha.

- Sa svijećom bih vas bolje vidjela - smjelo reče ona.

- Vidjeti, opipati i nagađati tri su različite stvari - izjavi Yves gotovo ozbiljno. - Ah, premlada si da bi znala to i još štošta drugo. Moj prijatelj kapetan Baracuda znao bi reći da su u životu žene dvije stvari bitne: oblačenje i svlačenje. On je Tvrdio da se najbrže svlače one koje se sporo oblače i cifraju... E pa, što do vraga čekaš, Blan-Blan, nakon ove poučne lekcije?

- Sve je to lijepo - prigovori ona - ali ako me zatekne gospodin Joseph, opet će me vratiti u baraku, među druge robove.

- Tko je taj gospodin Joseph?- Gospodin Desmartinieres, ako to niste znali...- To bi me zbilja začudilo, djevojko - zagonetno će Le Fort pa je obujmi oko pasa i privije na

svoje kosmate grudi. Bila je tako vitka i nježna da mu se učini kako u svojim snažnim rukama drži bespomoćno ptiče, te nagonski olabavi zagrljaj od straha da je ne zaguši.

U taj čas netko tiho pokuca na vrata i otvori ih ne ostavljajući Yvesu ni toliko vremena da se odmakne od Blandine. Do ušiju mu dopre reski glas kapetana La Chapellea:

- Naš me je domaćin uvjerio da će se i za mene naći ovdje prikladna odjeća... no sve mi se čini, Le Forte, da ću se morati zadovoljiti onim što vama preostane, i to u dvojakom smislu, ako se ne varam.

- Mogli ste radije ostati dolje nešto duže i popiti još koju čašicu - kiselo odvrati Yves. - Ne znam da li ćete nešto naći među ovim prnjama, ali sam siguran da ta odjeća na vama daje veću slobodu pokreta i udobnost.

- Vidim da se u Adamovu kostimu osjećate najudobnije i da vam ama baš ništa ne sputava pokrete... Samo, morali biste se požuriti. Desmartinieres je već nestrpljiv i kad sam krenuo ovamo, upravo je počeo govoriti o Maubrayu nešto što bi vas sigurno vrlo zanimalo...

Yves nešto progunđa i stade oblačiti hlače i košulju. Izlazeći iz sobe, on prijekim okom pogleda svoga druga i dobaci:

- Nešto sam za vas pristavio k vatri, kapetane! E pa, dobar tek! Samo, vratit ću vam milo za drago, ne zvao se ja Le Fort!

Njegove riječi dočeka gusar bučnim smijehom.Ipak se Yves vrati u blagovaonicu s izrazom zadovoljstva na licu. Imao je na sebi grimizni,

zlatom izvezeni prsluk i nešto prekratke hlače koje su mu oko koljena zjapile, no taj se nedostatak lako dao prikriti čizmama. On ponovo uzme svoje oružje i zahvali Desmartinieresu na njegovoj darežljivosti.

- Sjednite, Le Forte - reče ovaj - punč vam je na stolu. Pijte i čujte ono što sam već rekao vašim prijateljima.

Yves nadušak ispije čašu i pogleda svećenika koji je spokojno nastavio da jede pogačice i šunku ne osvrćući se uopće na ono što se oko njega događa. Tada Desmartinieres nekako značajno reče:

- Ponavljam, zbilja ste stigli u posljednji čas... Noćas očekujem viteza de Maubraya.- Noćas? - uzvikne Le Fort trgnuvši se od iznenađenja. - Kažete, još noćas?- Baš tako. Poruku sam dobio pred pet dana, ali nisam znao gdje da vas potražim. Sad je,

hvala Bogu, sve u redu jer vi ste tu!- Tako dakle - veselo će Yves - nadam se da ćete nam stvar pobliže objasniti.- Sve je vrlo jednostavno. Roselle mi je prenio naređenje da na rtu Salines dočekam viteza i

osiguram smještaj za njega i njegovu družicu.- Njegovu družicu?- Upravo tako!- Grom i pakao! - poviče Yves. - Nikako ne volim da se u naše muške poslove uvlače

lakomislene žene!- Reći ćete to lično njemu, ali ne zaboravite da zapovijeda on.- Tako je. Donekle mi je drago što ću se opet sastati s vitezom jer mu imam štošta saopćiti.

Svi ćemo poći da ga dočekamo.

- Bit će sretan da vas vidi, pogotovo kad čuje da ste, kako sami kažete, uspješno izvršili zadatak. Pa ipak...

On oklijevajući zastane pa tek kad ga Yves ohrabri kimanjem glave, nastavi nekako zlovoljno:

- Ipak se još uvijek pitam zašto ste ono učinili. Odrezali ste Bourguetu jedno uho i opljačkali Rosellea, zar ne?

- Jesam, i to lično - reče ponosno Le Fort. - Pa što onda? Zašto vas to zbunjuje? Znajte, dragi moj, da su nas ti ljudi bezočno varali, gotovo meni pred nosom. Nije mi trebalo dugo da se uvjerim. Sve bi nas bili prodali za šaku boba!

- Nevjerojatno! A ja sam mislio da su potpuno pouzdani! Bože moj, komu čovjek da danas vjeruje?

- Baš tako, kume! Evo vam i dokaza! Zar mi niste jednoga dana spominjali vitezovo pismo koje je trebalo uručiti gospođici Louisi de Francillon u Gorskom dvorcu? E pa vidite, taj ga je nitkov pročitao, a zakleo bih se da ga uopće nije ni predao!

- Što je s njim mogao uraditi? Kako ste to saznali?- Ne znam kako je svršilo s tim pismom, ali mućnite malo glavom kad je već imate. Tvrdim

da ono nikada nije dospjelo u ruke gospođici de Francillon jer, zašto da vam krijem, ona se zajedno sa svojom rođakinjom, generalicom du Parquet, ukrcala na fregatu Sainte-Anne i otputovala u Francusku. Kako su nam obojici poznate veze između viteza i te devojke, lako možemo zaključiti da bi ona, pročitavši pismo, radije bila pobjegla iz dvorca nego pošla na taj put.

Kolonist odobravajući kimne glavom a onda ipak prigovori:- A što je zgriješio Roselle?- Roselle! - uzvikne Yves, spretan i u laži. - Recimo koju i o toj velikoj hulji. Krasno društvo,

nema šta! Taj vam se Roselle pred Bourguetom pravio kao da je Villersov neprijatelj, a zapravo je služio njemu!

- Ne razumijem - izjavi Desmartinieres.- Pa to je bar jasno, prijatelju. Zar mislite da bi Villersu odgovaralo da na Martinique dođu

Englezi? Naprotiv, to bi ga upropastilo. Zato s razlogom vjerujem da se Villers pravio prijateljem tih ljudi kako bi što lakše saznao što svi mi zajedno spremamo... Svaka neoprezno izgovorena riječ mogla je uroditi našim porazom, pa sam stvari morao dovesti u red... Za sve što tvrdim imam nepobitne dokaze - drsko zaključi on.

Tužno i mršavo domaćinovo lice kao da se još više izduži. On bojažljivo primijeti:- Vi nekako govorite kao da tih ljudi više i nema.- Točno! Pobio sam ih gotovo sve, i to osobno - nehajno izjavi Yves.Desmartinieres se lecne i ušuti, a kad savlada zaprepaštenje, reče:- Vidim, bogami, da vi ne znate za oklijevanje i da ste dostojni legende koja vas prati. Vitez

de Maubray je imao sreću kad se na vas namjerio... Ah, sjetio sam se, kako stoje stvari s tvrđavom Saint-Pierre?

Le Fort se nakašlje pa glasno reče:- Eskadra komodora Penna može slobodno doploviti jer s tvrđave Saint-Pierre neće biti

ispaljen ni jedan jedini metak. Brodovi će se moći usidriti u luci i u potpunom miru iskrcati trupe. Upravo zato i dolazim ovako kasno kako biste vitezu de Maubrayu to mogli saopćiti.

- Sveti Bože! Čestitam, kapetane - završi Desmartinieres. - Noćas ćete ga lično obavijestiti i vjerujem da će se obradovati!

6.

LICEM U LICE S NEPRIJATELJEM

Odmah kad se izađe iz Saint-Anne, počinje pusta savana Petrifications, osuta riđim kamenjem i načičkana, tu i tamo, grmovima bodljikavih kaktusa. I oni životare na tom čudnom zemljištu koje ima neobičnu moć da svaki predmet, nakon izvjesnog vremena, pretvori u kamen.

Stigavši do Salinesa, muljevitog i smradnog jezerca, Le Fort opazi kako u daljini strši iz mora otočić Cabrit. Upravo se ondje nedavno iskrcao iz jedne engleske lađe, zajedno s ocem Fauvelom.

Iznenada se sjeti koliko je bio umoran kad je stupio na čvrsto tlo i stane se pitati kako je uopće ostao živ nakon onih teških rana, opasnih kirurških zahvata te napornog jahanja u uvalu Figuier i na Saint-Christophe, kamo je otišao posljednjim naporom volje.

Osjeti ponos zbog čvrstine svoga karaktera, no kad se sjeti Maubrayeva prijedloga da izda svoju zemlju, opet ga spopadne stara njegova srdžba pred kojom je sve moralo pokleknuti. Trenutačno je mogao naći oduška u tome da pobije nekoliko izdajnika, ali je znao da se ubrzo mora suočiti s neprijateljem kojega je iz više razloga najjače mrzio.

Pod vodstvom Desmartinieresa, mala četa prođe kroz Salines i krene prema obali. Uskoro se pojave gusti grmovi manzenila, koje su nekoć posadili karipski domoroci da ih štite od osvajača.

Dovoljno je samo dotaknuti jedan list te zloćudne biljke pa da se odmah osjete duboke bolne opekline.Znajući za tu opasnost, pustolovi su se vrlo oprezno primicali obali. Napokon u svijetlu mjesečine opaze kako se poput zlata ljeska pijesak. Na udaljenosti od oko pola milje ugledaju najzad tamne obrise Cabrita i njegove mnogobrojne grebene.

Desmartinieres pođe naprijed, tik uz more, a ostali potjeraju konje za njim prateći ga u stopu. Nakon izvjesnog vremena on se zaustavi pa pružajući ruku prema hridini jednostavno reče:

- Eno ih!La Chapelle priđe Le Fortu i šapne mu:- Primijetio sam još ranije neko svjetlo na otočiću. To je očito ugovoreni znak, ali ne može se

svatko pohvaliti da ima najbolji vid na Antilima.- A ja sam pomislio - odgovori podrugljivo Yves - da vas je Blan-Blan toliko izmoždila da ste

zaspali u sedlu.- Čestitam vam. Već je bila potpuno spremna, nisam je morao zagrijavati.Desmartinieres stigne u jednu dražicu i sjaše, a dva gusara tiho nastave razgovor.- Kume - reče mu Le Fort - došao sam do zaključka kako nema smisla da nepotrebno gubimo

vrijeme. Budući da je u tvrđavi Saint-Pierre sve spremno, molim vas da od ovoga trenutka ne puštate kolonistu iz vida. Jeste li me razumjeli?

- Onaj koji se ne služi očima i ušima, nije dostojan da živi - izjavi La Chapelle tonom kao da se to samo po sebi razumije.

- Ipak nastojte da se ne istrčavate.- Stupit ću u akciju točno onda kad prilike budu zahtijevale - umiri ga La Chapelle.Pošto uz pomoć Taillefera i svećenika sakupi veliku količinu suhog granja i morske trave,

Desmartinieres ih nagomila uza samu obalu i spremi dovoljno drva pa kresivom upali vatru. Tek tada primijeti kako se Le Fort i La Chapelle drže po strani te ih prijekorno upita:

- Koga vraga šapućete jedan drugomu? Da niste možda na tihoj misi? Bolje bi bilo da ste nam pomogli.

- Posao je obavljen - odvrati Yves - kakva smisla imaju naknadne pritužbe?

Po svom običaju, kolonist promrmlja neki odgovor koji nitko nije razumio. Plamen se sada visoko dizao i mora da se jasno vidio s otočića Cabrit. La Chapelle zavali na žalo, napuni lulu i zapali je žeravicom. Desmartinieres ga je gledao poprijeko iako mu je bio saučesnik. Smetalo mu je njegovo nehajno držanje i drzovitost, kratko rečeno, nepristojnost mada ni sam nije bio ljubazan čovjek.

Pošto ga je netko vrijeme tako strijeljao očima, slegne ramenima i glasno reče:- Si bon Die v’lait, Saints pa capab!La Chapelle prevede u sebi nimalo se ne zbunivši: »Kad bi dobri Bog to htio, sveci ne bi imali

nikakve moći«, što je očito bila jasna aluzija na Maubraya i njegovu moć nad pustolovima. La Chapelle se kamišem počeše po čelu pa bezazleno odgovori:

- Baton qui bat’ chien blan’ c’est li qui bat chien noner... (Istim se štapom tuče i bijeli i crni pas) - dajući time na znanje da je Desmartinieres u jednakoj zavisnosti kao i on.

Kolonist se namršti i upita jedva suzdržanim bijesom:- Da se možda ne želite sa mnom svađati? Iako sada nije za to vrijeme, upozoravam vas da

ću znati uzvratiti.- Quand ou jouez aque ti chien, li ba ou pouces (Kad se igrate sa psićem on vas napuni

buhama) - odvrati kapetan.Bojeći se da njegov drug prerano ne prevrši mjeru, Le Fort se uplete i reče:- Gle, čini se da stiže neki čamac!- To su oni! - grozničavo odvrati Desmartinieres.Mora da je ono bio prilično velik čamac jer s obale ubrzo primijete u njemu četiri ljudske

prilike. Bila je to prava lađa u poređenju s onim kanuom od gumovca kojim su se na Martinique iskrcali Le Fort i Fauvel. Nema šta, Maubray se pobrinuo i za udobnost.

Kanal Sainte-Lucie bio je obasjan mjesečinom pa su se sada jasno isticali veslači, kao da su na bijeloj podlozi.

- Izgleda da je vitez zaista u društvu neke žene - zlovoljno izjavi Yves. - Prava šteta s obzirom na čisto muški posao koji nas očekuje!

- Ima ih sedmero - utvrdi Desmartinieres - četiri člana posade i tri putnika.Rekavši to, on iz opreza zadigne sare na čizmama i zagazi u more kako bi mornarima

pomogao da čamac izvuku na pijesak.Pustolovi se i ne pomakoše. La Chapelle je polako istresao pepeo iz lule lupkajući njome o

prljavi nokat svoga palca i čekajući da mu drug dade znak kada da ustane. Kad čamac najzad pristane, Yves zagazi u pijesak koji su zapljuskivali valovi. Jedan od veslača skoči u more pa zajedno s Desmartinieresom nasuče čamac. Jedan drugi uzme Maubraya u naručje i iznese ga na obalu, a zatim se vrati pa iznese i onu ženu. Najzadnji se iskrca neki neznanac.

- Dobra večer, viteže de Maubray! - uzvikne Yves.- Raduje me što vas opet vidim. Jeste li ugodno putovali?- Izvrsno, Le Forte, da ne može biti bolje! - odvrati vitez malo nadmeno, ali mu se lice smrači

kad opazi kako mu polako prilaze dva nepoznata muškarca: La Chapelle i Taillefer.- Tko su ta dvojica? - upita. - Pobogu, dosta vas se okupilo!- E da! - reče Le Fort. - Sad, što je tu je. Dopustite, ovo je kapetan La Chapelle, moj stari

suborac, a ovo Taillefer, vođa palube, ili nešto slično, viteza de Grammonta. Ali, vidim bogami da ni vi niste stigli sami. Neka, bit će veselije, pogotovo s ovako krasnom djevojkom koju još nismo upoznali.

Maubray se ponosno nasmiješi pa se okrene i vikne:- Priđi, Rozalija, ovo su sve prijatelji. Mislim da ih poznaješ!Dotrči i Fauvel vukući svoju drvenu nogu. Ime, a i sam lik, učine mu se nekako poznati. I

zaista, odmah u njoj prepozna mulatkinju Rozu, bičevanu zarobljenicu s fregate Monarch, s kojom je zajedno čamio u brodskom zatvoru.

- Sveta Bogorodice! - uzvikne on kad opazi koliko su je lijepa odjeća i druženje s vitezom učinili naočitom i otmjenom. - Duše mi, ne usuđujem se vjerovati svojim rođenim očima!

Reginald se i dalje smiješio polaskan u svojoj taštini. A kako i ne bi bio ponosan kad je od poludivlje Roze očito stvorio uljuđeno biće. štoviše, malu je ropkinju podigao do takva položaja o kojemu ona nije mogla ni sanjati, a još manje Fauvel i Le Fort.

Ipak prosudi kako njenu prisutnost mora nečim opravdati, pa reče glasom koji ne trpi prigovora:

- Rozaliju sam poveo da mi bude od pomoći. Naime, ocijenio sam da nam ona može biti od velike koristi. Drugom prilikom govorit ću vam o njoj kako među nama ne bi bilo nikakvih nesporazuma. Za sada mogu reći samo to da sam joj dao jedan zadatak kojim je stavljam na kušnju. Ako uspije, svačemu se može nadati.

Rozalija se konačno udostoji okrenuti i dobaci pustolovima drzak i nadmoćan pogled.»Eh, mala - reče u sebi Yves - da mi je pri ruci dobar bič, zaplesala bi ti, bogami. Brzo bih iz

tebe istjerao đavla, baš kako je to radio moj prijatelj vitez de Grammont, no za to još ima vremena. Kad se pruži prva prilika, neću je propustiti.«

Već prilično nestrpljiv, Desmartinieres priđe i upita:- Što čekamo? Kakve su vaše namjere? Hoćemo li se vratiti u Marin da porazgovorimo o

cijeloj stvari?- Jeste li za nas doveli konje? - upita Maubray.- Samo jednoga. Nisam mogao predvidjeti da će vas doći tako mnogo. To niste naveli u

svojoj poruci.Vitez ga energično prekine i reče:- Već ćemo se snaći. Rozalija će jahati pozadi mene na sapima, zar ne, darling? Međutim,

iskoristimo priliku i razgovarajmo o poslovima ovdje, umjesto da idemo u Marin. Tu bar nema radoznalih ušiju. Le Forte, prijatelju, vi ćete nam reći što ste uspjeli obaviti. Ah, da, pričekajte jedan časak...

On se okrene prema čamcu i vikne:- Butsone, dođite, molim vas!Ovaj dotrči gegavim koracima a vitez mu položi na rame ruku i reče obraćajući se Le Fortu:- Butson je došao sa mnom da čuje kako stoje stvari i u kolikoj ste mjeri uspjeli ostvariti naš

zajednički plan. On će se vratiti i o svemu izvijestiti komodora Penna. Nadam se da komodor neće biti razočaran vašim radom. Što vi kažete?

- Ja kažem da će taj čestiti komodor, kada čuje vijesti, narediti da se donesu sve gajde i natjerati posade brodova da plešu. Zaboga, sve je spremno, čeka se samo na komodora i njegovu eskadru. U izvjesnom smislu, čak se nikad ranije jedna engleska eskadra nije očekivala u Saint-Pierreu s tolikim nestrpljenjem. Bit će najbolje da to što prije obavimo. Neka se Penn pojavi za dva-tri dana i začas će sve biti gotovo!

Reginald pljesne rukama i veselo poviče:- Bravo, bravo! I u nas se odobravanje izražava tim povikom. Čuli ste sve i razumjeli, zar ne

Butsone?- Yes, milord!- Ovdje me nazivajte vitezom. Pospiješit ćemo stvari, gospodo, jer se i meni žuri da što prije

postanem guverner Martiniquea. Sjednimo na pijesak i porazgovorimo... Vi, Le Forte, ovdje do mene!

Pustolov mu se pridruži a Maubray uzme bambusov štapić i nacrta na pijesku zatvorenu krivulju, oblikom sličnu zrnu graha.

- Pratite pažljivo - preporuči on. - Ovdje je Fort-Royal, ondje tvrđava Saint-Pierre. Između njih, u sredini, nalazi se Carbet... Ah, da, umalo ne zaboravih, Le Forte. Moram vam reći da su stigla pojačanja koja sam zatražio od protektora Cromwella. Sada raspolažemo sa šest linijskih brodova od pedeset do devedeset topova i sa četiri fregate od dvadeset do četrdeset topova te dva pomoćna broda. Ukupno imamo pet stotina marinaca, dvije čete artiljeraca i jedan dobrovoljački odred od petsto ljudi formiran na Saint-Christopheu. Martinique nam je dragocjen, pa kako vidite, nismo škrtarili.

- Osvojit ćete ga bez borbe - ozbiljno reče Yves osjećajući kako ga nešto steže u grudima pri spominjanju tolikih snaga. - Pobjeda će vam biti tim lakša što s tvrđave Saint-Pierre neće biti ispaljen ni jedan topovski hitac!

- Bravo, još jedanput! - odvrati Maubray. - A sada, da vam izložim plan komodora Penna. Ako otkrijete nešto što bi ga moglo osujetiti, odmah mi recite kako bi ga Butson obavijestio, a on onda izvršio nove pripreme. Istovremeno ćemo napasti Saint-Pierre i Fort- -Royal. Gamelle mi je javio da Fort-Royal gotovo i nema prave obrane. Dovoljno će biti da onamo uputimo jednu fregatu i dva linijska broda. Glavnina flote krenut će na Saint-Pierre. Dvije se stvari mogu dogoditi: da grad pruži otpor, ili se preda bez borbe. Vi kažete, Le Forte, da nam se neće oduprijeti; tim bolje! Samo, može iskrsnuti i nešto nepredviđeno. Na prvi topovski hitac s tvrđave, mi ćemo sa svojih brodova otvoriti vatru i na nju i na kuće u gradu. Komodor će zatim odlučiti da li da iskrca sve svoje trupe u Saint-Pierreu ili da dvije fregate izdvoji i s pomoću njih zauzme Carbet. Međutim, ako na tvrđavi topovi budu šutjeli, naši će se ljudi iskrcati na kopno, zauzeti grad i okolicu, a zatim prodrijeti u unutrašnjost.

- Ah! - reče Le Fort - vidim da slabo poznajete sadašnju situaciju. Moguće je da su vas izvjesni izdajnici krivo obavještavali, ali se nadam da ću vam kasnije podrobno sve to objasniti. Za sada tvrdim samo to da vas Saint-Pierre očekuje. Zar možete poželjeti išta više? Poručite komodoru da će biti dočekan kako i zaslužuje, časne mi riječi! Osušio mi se dabogda jezik ako lažem.

Reginald teatralno raširi ruke i likujući usklikne:- Le Forte, prijatelju dragi, bit ćete nagrađeni za učinjene usluge. Jeste li čuli, Butsone?

Nemam što da nadodam: sve se odvija kako smo predvidjeli. Pođite obavijestiti komodora i neka smjesta isplovi. Nadam se da ću biti među prvima koji će dočekati njega i njegove trupe. Živio Cromwell, gospodo!

- Živio Cromwell! - ponove Butson i četiri mornara sa čamca.- Odnio te đavo! - promrsi Le Fort kroz zube.

7.

ROZALIJA BARLOW-MEEDOW

Kad mala četa uđe u aleju što vodi na plantažu, psi se usplahire, pa onda stanu bjesomučno lajati. Desmartinieres pođe naprijed da ih umiri.

- Počekajte jedan trenutak - reče - ti su psi prave zvijeri; mogli bi rastrgati lance i baciti se na vas.

Tek pošto se na kućnim prozorima pojavi svjetlo, Maubray i njegovi pratioci opet potjeraju konje. Još prije nego stigoše do terase, na vratima se pojavi domaćin a psi se sada oglase prigušenim režanjem. Ne čekajući da joj itko pomogne, mulatkinja tako hitro sjaše da joj zaleprša podsuknja. Maubray prvi uđe u prostranu odaju gdje je već čekao raskošno postavljen stol sa srebrnim vrčevima i tanjurima te pozlaćenim priborom za jelo. Salon je bio ukrašen svakojakim tropskim cvijećem i bogato osvijetljen ogromnim svijećnjacima s više ogranaka.

Desmartinieres dočeka svoga uglednog gosta s umiljatim smiješkom i reče:- Gospodine viteže, dobro došli u ovaj dom kojemu svojim prisustvom ukazujete čast. Od

ovoga trenutka on pripada vama!- Hvala, dragi prijatelju! - odgovori Maubray. - Dirnut sam vašim srdačnim dočekom, ali mi

dopustite da primijetim kako sada imamo mnogo važnijeg posla nego što je gošćenje.- Bit će kako vi odlučite, milorde - prošapće Desmartinieres.- Što vi mislite, Le Forte? - upita

Reginald očekujući da će se i on s time složiti.

- Oh, ja sam mislio - odvrati ovaj - da je sve već uređeno i da se više nema što dodavati. Nego, moj vam je želudac u svako doba spreman da primi birana jela, a ne smeta mi ni to ako moram govoriti s punim ustima. Bogami, odavna nisam imao prilike zasjesti za ovako bogatu trpezu.

- Jeste li gladni, Rozalijo? - upita Reginald medenim glasom.- Zaista bih rado večerala - prizna mulatkinja.Glumljena otmjenost i prizvuk prezira u glasu bivše ropkinje, a i važnost koju joj je pridavao

Maubray, bili su kadri razbijesniti Yvesa, ali on samo stisne zube znajući kako još nije stigao trenutak da srdžbi može dati oduška.

Rozalija se sve dotle držala malo po strani i šutjela, a Fauvel ju je netremice promatrao. Neobjašnjiva promjena na toj djevojci naprosto ga je zapanjivala. On se sjeti razgovora što ga je vodio s njom u tvrđavi Charles, dok je još bila samo bijedna zatvorenica Roza, i stane se pitati kakvu čarobnu ili točnije paklensku moć ima Maubray kad je toliko opčinio to ništavno biće.

Kao da obojici pogađa misli, Reginald se lupne po čelu i reče:- Molim vas da mi oprostite, zaboravio sam na svoje obećanje da ću vam govoriti o Rozaliji.

Znajte dakle da je u mojoj službi te da kao i ja služi neposredno protektoru Cromwellu, a time i cijeloj Engleskoj. Pogrešno ste mogli pretpostaviti da je Rozalija porijeklom Francuskinja, međutim, brižljivo provedenom istragom utvrdilo se da je kći engleskih doseljenika, nastanjenih na Saint-Christopheu pred više od dvadeset godina.

Tako drska i besramno izrečena laž toliko zaprepasti Fauvela da od čuda razjapi usta. Viteza to ne zbuni i on nastavi:

- Njeno je pravo ime Rozalija Barlow-Meedow, kako stoji zapisano u matičnoj knjizi rođenih na Saint-Christopheu. Prvo je prezime očevo a drugo majčino. Ne može dakle biti govora - odlučno reče on - o bilo kakvoj sumnji ili zabuni.

- Marim ja za sve to koliko i za nezreli mangov plod! - odvrati Le Fort sliježući ramenima, a onda doda jedva s prikrivenom drskosti:

- Pa što onda? Nisam li ja prvi bijelac koji je na ovom otoku vratio jednom crncu slobodu? To vam može potvrditi svećenik Fauvel jer je bio prisutan, čak mi u tome i pomagao. Reći ću još ovo: čim izvršim zadatak, svim ću se silama založiti da se oslobode svi robovi, ako ni zbog čega drugog, a ono da udovoljim želji ovoga popa. Ne poznajem njegove razloge, ali mora da su zaista valjani.

- Kako! - uzvikne Desmartinieres gušeći se od negodovanja - htjeli biste osloboditi robove?- Baš tako! - suho odvrati Fauvel. - Crnci su pred Bogom naša braća.- Ali - prigovori kolonist naglo problijedivši - zar vi kao svećenik ne znate da ukinuti ropstvo

znači usprotiviti se samom Duhu Svetom koji, na usta svetoga Petra, izričito naređuje robovima neka ostanu u tome stanju i ne poziva njihove gospodare da ih oslobode?

Fauvel odlučno slegne ramenima i izjavi:- Protestanti ostavljaju crnce u neznaboštvu s izgovorom da bi bilo nedostojno držati u

ropstvu svoju braću po Kristu. Katolici, naprotiv, žele ih pokrstiti ali se njihovo kršćansko milosrđe svodi na puki obred krštenja, isprazan i potpuno bezvrijedan za ljude koji se ne boje muka u paklu jer su, kako s pravom kažu, već na njih navikli na plantažama.

Maubray pljesne rukama:- Prestanite, gospodo, taj je razgovor zaista besmislen. Ne znam zašto je kapetan Le Fort

iznenada pokrenuo pitanje ropstva, ali dopuštam sebi slijedeću napomenu: bez crnaca šećer bi bio skuplji. Robovi su sagradili piramide i druge velike građevine koje bez: njih ne bi uopće postojale.

- Čovjek ne mora biti rob da bi stvarao velika djela - reče Fauvel.- A ja velim - naglasi Desmartinieres - da u kolonijama nikada nećemo imati dovoljno tih

radnika koji su po prirodi naviknuti na žarku klimu.

- Smijem li vas podsjetiti da su te kolonije bile napučene i prije dolaska bijelaca i da su upravo oni pobili domoroce, a sada traže radnu snagu.

- Čekajte malo! - nastavi kolonist s neizrecivom mržnjom. - Priznat ćete da je nemoguće sažaljevati crnce kad im je nos tako zgnječen, a zar inače može razborit čovjek prihvatiti misao da je Bog mogao useliti dušu u sasvim crno tijelo.

- A imaju li dušu - podrugljivo upita Le Fort - oni kojima koža nije sasvim crna?- Nemaju ni oni! Pravo kaže poslovica: ako je Bog stvorio crnce, onda je sigurno đavo stvorio

mulate.Desmartinieres se već gušio od bijesa, ili možda zaprepaštenosti, kadli otac Fauvel prasne u

smijeh i mirno reče:- U redu! Pretpostavimo da u sasvim crnom tijelu nema duše, ali morat ćete priznati da to

sasvim crno tijelo često ima zamamne oblike te da iz njega progovara đavo isto tako snažno kao iz tijela nekih kolonista, a oni su potpuno bijeli... Isti je slučaj i s mulatkinjama. Najzad, pitanje je da li je baš vrag stvorio mješance i zanimalo bi me da o tome čujem mišljenje lady Rozalije Barlow-Meedow... ili što li je već.

La Fort primijeti kako je Reginald najprije problijedio a zatim pozelenio, kao porubi na njegovu prsluku, i već se spremi da ga preduhitri ako bi pokušao nasrnuti na svećenika. Međutim, Roza drsko pogleda Fauvela i dobaci mu s izrazom gađenja i prezira na licu:

- Ja se potpuno slažem s milordom Reginaldom de Maubrayom: crnci su isto tako potrebni kao i brašno za pravljenje kruha ili platno da se od njega sašije košulja. Ne shvaćam zašto se jedan katolički svećenik protivi trgovini crnim robljem. Oni ovdje nisu ništa više nesretni nego u svojoj zemlji gdje ih kojekakvi krvoločni vladarčići izrabljuju, zlostavljaju i čak prodaju trgovcima kad ovi dolaze kupovati ebanovo drvo. Uostalom, vi biste se kao svećenik morali tome radovati jer vam se tako pruža prilika da ih pokrštavate i propovijedate evanđelje!

- Ali trista mu jada! - opsuje Fauvel ljutito lupajući nogom o pod - zar baš i u ovom trenutku ne propovijedam evanđelje? Možda sam ja jedini katolik koji je shvatio da ne treba poučavati crnce nego bijelce koji ih podjarmljuju!

Desmartinieres mu priđe sav razjaren, ali ga svećenik samo odgurne dlanom i reče:- Pustite me da dovršim. Morate znati da misija o kojoj vam je govorio kapetan Le Fort

postaje sve hitnija jer je na pomolu treća rasa, ni crna ni bijela, a baš ti mješanci ne obećavaju ništa dobra u budućnosti...

- Kako to! - upita Maubray gotovo prijeteći.- Odmah ću vam reći. Jednoga će dana ta rasa zanijekati jedno ili drugo svoje porijeklo, a

možda i obadva, premda ovo drugo izgleda manje vjerojatno. Bilo kako bilo, sve ukazuje na to da će najprije zanijekati crnu, obespravljenu rasu koja ju je neizbrisivo obilježila, a obespravili ste je vi kolonisti i trgovci ljudskim tijelima... Samo, crna će rasa i sama zanijekati mješance, baš kao što će to uraditi i bijela. Zato se i obraćam bijelcima koji drže svu vlast, koji jedini možda imaju dušu, kako je ovdje maloprije rečeno, i upozoravam ih da nemaju prava rađati djecu koju će svi njihovi odbaciti, kojih će se odricati i crnci i bijelci a možda ih i ubijati. U svakom slučaju, nailazit će na opći prezir.

- Eto, gospođo - reče s odobravanjem Le Fort, premda vjerojatno nije razumio baš mnogo od onoga što je kazao svećenik, ali je po smrknutom Maubrayovu licu zaključio da sigurno ima pravo, a još više zato što mu se žurilo da zasjedne za stol - eto, čuli ste zaista pametno izlaganje ovoga svećenika. Ne bih se iznenadio da jednoga dana postane advokat, kardinal ili čak papa!... Bogme, pope Fauvel, mora da vam je taj govor dobrano otvorio tek!

- Samo časak! - strogo uzvikne Reginald. - Mislim, gospodo, da ćete misionarski zadatak o kojemu tako grlato govorite moći izvršiti tek onda kada za nj dobijete dopuštenje. Kad se dokopamo Martiniquea, ne namjeravamo ga upropastiti time da crncima damo slobodu. Naprotiv, moja prva briga bit će izdavanje naredbi koje će ih prisiliti da još više rade. Kad bi se o- slobodili, brzo bi podivljali. Tko zna za ljudske žrtve u Dahomeju, Kongu i na Obali Rudnika, lako će razumjeti kako prodajom u ropstvo crnci zapravo izbjegavaju da ne budu ubijeni na

najokrutniji način. Najzad, kad ja ovdje preuzmem zapovjedništvo, vidjet ćete da će crnci ostati pod vlašću svojih gospodara dokle god se meni bude činilo potrebnim!

Fauvel s bijesom pogleda Le Forta držeći da je on donekle odgovoran za ovakvo stanje stvari pa zavuče ruke u rukave svoje mantije i okrene vitezu leđa kako ne bi morao planuti.

- Oh! - reče Le Fort - onaj koji zapovijeda uvijek ima pravo, a ima ga sve dotle dok raspolaže oružanom silom.

Reginald se zaputi prema njemu i suho reče:- Poznata mi je vaša ćud, kapetane. Znam da ste naprašiti, ali bih u vašim očima ispao budala

kad ne bih rekao da sam prozreo vaše namjere kad ste ono govorili o ropstvu i trgovini crnim robljem... E pa vidite - reče podižući glas i naglašavajući svaku riječ - nešto ćete svi vi dobro morati utuviti sebi u glavu! Dosadilo mi je već slušati: crnci trpe, crnci se preznojavaju i previše rade! Rozalijo! - vikne on. - Reci im kako ćemo ih natjerati da se znoje dvostruko više! Jest, gospodo, Rozalija Barlow-Meedow govori njihovim jezikom, zna njihove tajne i vidjet ćete kakav će im biti radni učinak čim ona kolonistima dade neke upute koje za sada drži u tajnosti.

- Baš je to ono ružno i sramotno na što neprestano upozoravam - upadne mu u riječ otac Fauvel.

Maubray prijeđe preko njegove upadice pa reče sasvim neočekivano:- Hoću da znate jednom zauvijek kako, usprkos vašim mogućim pretpostavkama a možda i

vjerovanju, Rozalija Barlow-Meedow nije mulatkinja. Osim toga ponavljam da sam joj namijenio vrlo važnu ulogu, i to nemojte zaboraviti. Skupo će mi platiti tko god je uvrijedi, kunem vam se. Već sutra poći će u Fort-Royal, a kako naše dvije zemlje, bar koliko ja znam, nisu međusobno zaraćene, zapovjednik tvrđave morat će primiti i ugostiti tako krasnu osobu... Ona dobro zna po kakvu je poslu šaljem... Ako uspije, u što ja ne sumnjam, pomoći će mi da naš utjecaj proširimo i na okolne Grenadinske i druge otoke, a možda čak i na zemlje Južne Amerike kojih jezik poznaje.

Yves zviždukne od udivljenja.- U tom slučaju - ponovo se uplete Fauvel - vaš stav i moj samo se teoretski razlikuju... S

vašim dopuštenjem, pokušat ću objasniti kako to...Prekine ga usred riječi dobro poznati lavež divljih Desmartinieresovih pasa. Domaćin se

trgne, a Maubray izvuče iz pojasa pištolj i upita:- Koji bi to vrag mogao biti u ovako kasno doba noći? Nadam se da niste još nekoga pozvali

u goste.- Zbilja ne znam tko je! - odvrati kolonist i sam bijesan pa pogledavši podozrivo pustolove,

pojuri na vrata. U sobi zavlada takva tišina da si i muhu mogao čuti.Konjski topot na cesti jasno je govorio da neki jahač stiže u galopu. Psi stanu lajati još

bjesomučnije.- Nastave li tako - primijeti Maubray - još će se otrgnuti s lanca, a dobro bi i bilo, do đavola,

da rastrgaju toga drznika.- Ne uzrujavajte se - reče mu mirno Le Fort. - Čega se imamo bojati? Čuje se samo jedan

konj, a nas je toliko da bismo mogli odoljeti cijeloj četi. Radije pogledajte, Desmartinieres, tko to dolazi.

Ovaj dohvati pušku i polako odškrine vrata.Toga časa, netko sav zadihan poviče napolju:- Hej Desmartinieres, to sam ja, Gamelle!- Trista .mu jada, Gamelle! Ala ste nas prepali svojim dolaskom.- Prepast ćete se još više kad čujete kakve vam vijesti donosim - reče došljak i sjaše pravo

pred vratima.- Uđite, samo uđite - odvrati Desmartinieres i propusti ga ispred sebe. - Objasnit ćete nam to

unutra.Kolonist iz Fort-Royala, sav usopljen i prašan, s odjećom prilijepljenom od znoja, uđe

smrknut i zabrinut.

Letimice pogleda prisutne a kad među njima opazi Maubraya, uzvikne:- O, hvala Bogu! Živi ste i zdravi, gospodine viteže. Stigao sam, znači u posljednji čas!- I meni je drago što vas vidim, Gamelle - blagonaklono odvrati Reginald. - Što se dogodilo?

Nekako ste uzrujani!Umjesto da odgovori, plantažer naglo izvuče dva teška pištolja pa, uperivši jedan u Le Forta

a drugi u grupicu koju su sačinjavali Fauvel, Taillefer i La Chapelle, poviče:- Izdaja! Ovi vam nitkovi, gospodine viteže, pripremaju klopku. Donosim za to i dokaze! Ah,

bilo je kranje vrijeme...Maubray problijedi i upre u Le Forta ispitujući pogled. Ovaj se samo dobroćudno nasmiješi i

skrsti ruke na grudima, kao da Gamelleovim optužbama ne pridaje nikakvu važnost. To nekako umiri neupućenog plemića koji pomisli da se vjerojatno radi o nekom nesporazumu. Najzad on osorno reče:

- Izložite, Gamelle, što imate reći, ali vrlo kratko, molim vas, jer sada nemamo baš mnogo vremena.

- Smijem li napuniti svoju lulu? - mirno upita La Chapelle.- Ako se samo maknete, ustrijelit ću vas! - prodere se Gamelle. - Sve ću vas postrijeljati kao

pse jer drugo i niste!

8.

NA RASKRŠĆU BOUQUETS

Iako od svog odlaska iz Gorskog dvorca nije gubio ni časa, vitez de Villers izbije na rijeku Pilote tek u sumrak, koji je u tropskim krajevima vrlo kratak. Brzo će se spustiti noć, a od Marina ga dijeli još čitava milja. Pa kad i stigne u taj gradić, kako da nađe put koji vodi na Desmartinieresovu plantažu?

Konj mu je pod ostrugama ljutito frktao, naglo dizao i spuštao glavu i sav drhtao od umora. I protiv volje Villers sjaše i povede ga do rijeke, pa dok je konj pio, i sam sjedne na žalo da se odmori ne ispuštajući uzde iz ruku.

Pitao se kako će ga Desmartinieres primiti, ali je dobro promislio što će mu reći. Zar ne dolazi da ga spasi, da ga upozori kako mu mrski Le Fort radi o glavi? Međutim, nametalo se i ono mučnije pitanje: hoće li stići na vrijeme? Što ako ga je Uhorezac već pretekao?

I sama ta pomisao još ga više uznemiri. Ne mareći za umor i groznicu što su je izazvale još svježe rane pod stegnutim povezom oko njegove glave, naglo ustane, opet skoči na konja i pojuri u Marin.

Već je u daljini opazio svjetlo na drvenom šiljatom zvoniku kapucinskog samostana u Marinu a da nikoga nije sreo na cesti. Međutim, ubrzo se našao na jednoj raskrsnici s koje se zvjezdasto račvalo više putova. Koji je onaj pravi? On zbunjeno zastane požalivši što se u Fort-Royalu nije bolje raspitao, ali ne htjede kasniti.Ušmrknuvši s užitkom malo burmuta, baš htjede krenuti prema jugu kadli začuje kako mu se u galopu primiče neki konj.

Trenutak zatim ugleda na putu, kojim je i sam htio poći, obrise jednog jahača. Napokon netko tko će mu moći dati obavještenja. On se postavi nasred raskršća i počeka. Mora da je konjanik zamijetio čovjeka na putu jer on naglo uspori kretanje, a Villers mu dovikne:

- Ej, čovječe! Evo sam zalutao, možete li mi pomoći?Neznanac šutke priđe i zaustavi se na nekoliko koraka pred vitezom pa upita:- Tko ste vi da u ovaj sat tako lunjate uokolo?- Mogao bih vam odgovoriti hicem iz pištolja - odvrati vitez - ali ću vam ipak reći da sam

porezni upravitelj Martiniquea i da želim stići k plantažeru Desmartinieresu.

- Zar zbilja? - podrugljivo reče jahač. - Vidi, molim te... porezni upravitelj... I zaputili ste se, kažete, ka Desmartinieresu.

- Ne vidim što u tome ima čudnog, no hoćete li se već jednom izjasniti?- Tvrdite, dakle, da ste vitez de Villers?- On glavom!Neznanac nekako čudno pucne jezikom a onda izvuče pištolj i reče:- Ne zvao se ja Gamelle ako vas ne odviknem da se ljudima izrugujete. Morate znati, kume,

da je Villers mrtav. Eto tako, sad znate. Ubio ga je onaj nitkov Uhorezac, njega i još nekoliko čestitih ljudi.

- Ako mislite na Rosellea i Bourgueta, onda je to točno. Bio sam s njima kad je počinjen zločin, ali se lako možete osvjedočiti da sam ja ostao živ. Da znam koji to pasji sin širi lažnu vijest, skupo bi mi platio, kunem vam se.

Gamellea kao da zbuni iskreni prizvuk vitezovih riječi jer reče:- Neka je tako, ali što hoćete od Desmartinieresa? Znajte da mi je on prijatelj.- Bogu budi hvala! Neće biti previše ako ga i obojica budemo branili. Sad ja vama moram

reći da sam doznao... predugo bi bilo da objašnjavam kako... da je Le Fort odlučio poći u Marin i ubiti Desmartinieresa, kao što je i onu dvojicu koje smo prije spomenuli.

- Isuse Kriste! - uzvikne Gamelle. - Moje su sumnje bile dakle opravdane!- Govorio sam bez uvijanja. Zar ne bi trebalo da i vi budete jasniji?- Najprije mi kažite zašto se toliko zanimate za Desmartinieresa. Na ovom otoku ne uživate

baš dobar glas, to vam kažem u lice... ako ste zaista porezni upravitelj.- Znam da me se boje... a kad ste već povjerovali u moju smrt, lako ćete shvatiti da me onaj

prokleti Le Fort podvrgao teškom mučenju. Valjda shvaćate što je to želja za osvetom? A tko vam je rekao da su me ubili?

- Pred nepun sat bio sam u Fort-Royalu i ondje se samo o tome govorilo. Sada vam zbilja mogu vjerovati. Kako vijesti ovdje na otoku idu od usta do usta, lako se iskrivljuju. Osim toga, ako je Le Fort ubio Rosellea i Bourgueta, imam stotinu razloga za bojazan da će pokušati ubiti Desmartinieresa i mene. Grom i pakao, baš noćas!

- Što time hoćete reći?- Ništa, ništa, govorim onako za sebe...Gamelle se zamisli a Villers ne pokaza više onakve žurbe, sada kad je otkrio da mu je

pratilac prijatelj čovjeka kojemu se zaputio i u kome je već naslućivao saveznika. Silno se obraduje kad Gamelle reče:

- Ne samo da treba spasiti Desmartinieresa nego moramo uhvatiti Le Forta i dotući ga kao opasnu zvijer. Ne mislite li i vi tako?

- Bit ću sretan, budem li ga mogao ubiti vlastitom rukom.Gamelle se opet zamisli. Stane se pitati je li Maubray već stigao ka Desmartinieresu kako je

bilo javljeno. U tom slučaju, ako je i Le Fort već ondje, a očito je izdao englesku stvar, kakva li će drama započeti njegovim dolaskom! Mora što prije uskočiti u igru.

A opet, tko zna što o svemu tome misli Villers? Najbolje će ipak biti da on ostane po strani. Treba pošto-poto spriječiti da se nađe licem u lice s Maubrayom.

- Možda će vam se za to vrlo brzo pružiti prilika - reče on nekako zagonetno. - Evo, što vam predlažem: nalazimo se na raskršću Bouquets a samo taj put pred vama vodi na Desmartinieresovo imanje. Dobro poznajem čitav kraj. Do kuće vodi duga aleja, s obiju strana zasađena kokosovim orasima. Odmah na početku aleje nalazi se velika hrpa komina od šećerne trske a može da posluži kao izvrstan zaklon i zasjeda. Nitko neće moći pobjeći iz kuće a da ne prođe pokraj te gomile. Biste li Le Forta mogli prepoznati u mraku?

- Do đavola! Među tisućom drugih!- Naoružani jeste... Dakle, ako mu uspije da nam pobjegne, vi ćete odande moći na njega

pucati, zar ne?

- Sigurno, i kunem vam se da mi ruka neće zadrhtati! Međutim, Desmartinieresu ne smijete poći sami. Le Fort jest nitkov, ali je prepreden i opasan.

- Može taj razbojnik da zvecka sabljom koliko hoće, ja ga se ne bojim. Hajte molim vas, mnoge sam takve već vidio na djelu! Osim toga, Desmartinieres kao ni ja nije kljast!

Villers odmah zaključi da mu cijela stvar odgovara. Gamelle je zaista odlučan i hrabar, a i ono što predlaže ide mu na ruku. Pomisao da bi s pustolovom opet morao ukrstiti mač, nikako ga nije privlačila. Znao je kako bi to moglo završiti. Osim toga, bio je nasmrt umoran od tolikih nezgoda u toku dana. Konačno, manja je opasnost pucati iz busije, pa sve i da promaši.

- Gamelle - reče Villers - plan vam nije loš. Ako još i uspije, bogato ću vas nagraditi!- Pazite vi samo da ne pripucate na kojega od nas!- Već sam vam rekao da bih Le Forta prepoznao među tisućama.- Što se nagrade tiče - zagonetno će Gamelle - možda ćete imati sreću, viteže, da ona

pripadne baš vama. Usluga za uslugu! A sad krenimo, ne smijemo gubiti vrijeme.Villers i ne pokuša dokučiti njegove zagonetne riječi nego pođe za njim.Već nakon nekoliko minuta stignu pred aleju. Gamelle zaustavi konja pa pokazujući prstom

na gomilu komina, reče:- Eno vašega skrovišta. Konja sklonite malo podalje, ali ne predaleko, kako biste mogli brzo

odmagliti ako promašite metu. Kad sve bude gotovo, ja ću vam prići i javiti se otegnutim zviždukom da me možete prepoznati... Za koji čas, čut ćete lavež pasa, pa neka vas to ne zabrine. Čim začujete pucnjavu, budite spremni da po potrebi pucate na bjegunca. Inače, imajte u Desmartinieresa i mene potpuno povjerenje!

Villers povede konja i skloni ga za jedan grm, a zatim se vrati iza gomile i odabere takvo mjesto da ga ni po mjesečini nitko ne bi mogao primijetiti. Zatim čučne i stane provjeravati jesu li mu pištolji u redu. Ništa mu ne preostane doli da čeka, a srce mu radosno zaigra na pomisao da će se uskoro osvetiti.

9.

NE MOŽE SE UVIJEK POBJEĐIVATI

- Hajde govorite! Dokažite svoje optužbe! - ponovo naredi Reginald plantažeru iz Fort-Royala.

- Desmartinieres - poviče Gamelle izbjegavajući direktan odgovor - ti su razbojnici došli ovamo samo zato da vas ubiju. Čujete li, isto onako kao što su ubili Rosellea i Bourgueta!

- Rosellea i Bourgueta? - ponovi Maubray pa se mršteći okrene k Yvesu kao da od njega očekuje potvrdu.

- Izdajnike! - ravnodušno i gotovo šaljivo reče Le Fort. - Fuj! Kad uklonite ovoga luđaka... a možda je, bogami, i on upleten u njihovu izdaju... sve ću vam potanko objasniti, milorde.

Očito zbunjen, Reginald se obrati Desmartinieresu i upita:- Vi ste to znali?Kolonist obori glavu, a kako nije imao razloga da laže, prizna:- Jest, znao sam.- Kako ste saznali? Zašto mi ništa niste rekli?- Saopćio mi je Le Fort osobno i rekao da su nas Roselle i Bourguet izdali.- Eto vidite! - uzvikne Yves prišavši k stolu pa, iskoristivši trenutačnu Gamelleovu pometnju,

dohvati krupan i sasvim zreo mangov plod, s ljubičastim mrljama na zlatnožutoj kori. - Eto vidite! Zar je trebalo da se pohvalim ubojstvom koje je moglo izazvati sumnjuda sam i sam izdajica? Gamelle je lud ili nas obmanjuje, zato bi i meni bilo drago čuti njegovo objašnjenje prije nego se razbjesnim.

Ne dopuštajući protivniku da dođe do riječi, on snažno povikne:- Milorde! Bezumnost ovoga bijednika dovodi me u položaj nespojiv s mojom časti i

dostojanstvom. Sama činjenica što mu niste naredili da skloni pištolj uperen u mene dokazuje da me sumnjičite. Već sam vam rekao da s tvrđave Saint-Pierre neće opaliti ni jedan jedini top, ali pod uvjetom da ja budem ondje, shvaćate li, te da posada zna kako ta naredba i dalje važi. Međutim, ako me ovaj pasji sin ustrijeli ili se ja naljutim pa odem i od svega dignem ruke, posada će pucati, a vaš će komodor Penn otići na morsko dno da proučava kakve su boje ribe na Martiniqueu.

Reginald proguta slinu, očito obeshrabren. Gamelleove mu optužbe nisu bile jasne a razbor mu je nalagao da se ne istrčava. Međutim, Le Fortova prijetnja toliko ga je prepala da nije znao komu da povjeruje ni kakvu odluku da donese.

Yves snažno zagrize mangov plod koji je sve dotad brižljivo gnječio rukama a Reginald konačno upita:

- Jeste li čuli, Gamelle? Govorili ste o dokazima, pa onda ih, bogamu, već jednom iznesite!- Oprostite! - uzvikne Yves s ustima punim prožvakane mangove kaše. - Oprostite, ali neću

ništa da slušam dok taj konkvistador ne zatakne pištolj za pojas!- Nije mi ni nakraj pameti! - odvrati Gamelle. - Raskrinkao sam vas! Lukavi ste vi, ali mene

nećete prevariti. Dokle god mi budete na nišanu, razgovor ću voditi ja!- Zbilja! - reče Yves i namigne svojim jednim okom La Chapelleu koji se blaženo smješkao. -

Zar zbilja?Hitro kao mačka skoči Le Fort naprijed pa svu onu mangovu kašu nagomilanu u ustima

snažno ispljune Gamelleu u lice, od čega se ovaj sasvim zbuni i obnevidi. Istoga časa, pritrči La Chapelle i tako mu zakrivi zglavke da mu oružje ispadne iz ruku. Desmartinieres se htjede umiješati, ali mu Maubray rukom dade znak da ostane na svom mjestu i reče:

- Nema sumnje, ovako je bolje. Moram priznati da mi se Gamelleovo ponašanje nije dopalo. Uglađen čovjek tako ne postupa, zato i ne zamjeram Le Fortu... Obrišite lice, Gamelle, i jasno iznesite svoje pritužbe!'

Le Fort prasne u smijeh, nešto zbog zaista smiješnog položaja u kojemu se našao Gamelle, prisiljen da s gađenjem skida s očiju i lica mangovu kašu, a još više zbog toga što je sila prešla sada na njegovu stranu.

La Chapelle se vratio na svoje mjesto i tobože iz opreza turio oba Gamelleova pištolja sebi u džepove. Dotle je Taillefer čačkao zube ananasovim bodljastim listom a svećenik se pravio kao da ga se sve to uopće ne tiče.

Maubray još i nije pravo dovršio rečenicu kad Yves opet povikne:- Hajte, Gamelle, govorite! Počnite već jednom, do đavola, ili ću mjesto vas to ja morati

učiniti!- Ne, ne! - reče Škot. - Neka nam objasni kako je došao do uvjerenja da ste vi izdajica, Le

Forte, a onda ćete se moći braniti koliko god budete htjeli, obećajem vam.- Izražavate mi nepovjerenje pred ovim nitkovima, milorde - odvrati Gamelle - ali ćete to

požaliti! Brzo ćete, zaboga, shvatiti da vam se izruguju! Večeras sam u Fort-Royalu sreo neke oficire koji su mi rekli da su tri neznanca... njihov opis u svemu odgovara ovim lopužama: Le Fortu, La Chapelleu i ovome trećem ovdje što tako prostački čačka zube... ubili tri čovjeka na cesti koja vodi u Saint-Pierre. Žrtve su Roselle i Bourguet te porezni upravitelj Martiniquea Villers, za kojega, viteže, sigurno nikada niste čuli. Ja lično vjerujem da je među napadačima bio još i ovaj svećenik, ne znam je li pravi ili lažni, ali je dobro poznat po krvavim sukobima u kojima je učestvovao kao Le Fortov pomagač.

On naglo ušuti kako bi došao do daha.- Je li istina da ste ubili Bourgueta i Rosellea - mirno upita Maubray.- Nego što! Kakvog su vražjeg posla mogle imati te hulje s Villersom kojega svi na otoku

mrze? Neka nam to objasni Gamelle!- I kojega bi i pakao s gađenjem izbljuvao - javi se inače uvijek šutljivi La Chapelle.

- Ovaj razbojnik neće da kaže - nastavi Gamelle - kako su Roselle i Bourguet pošli s Villersom baš zato da njega uhapse. A zašto su ga htjeli uhapsiti?...

- Stoj - vikne Yves. - Odgovorit ću ja! Ako su Bourguet i Roselle htjeli uhapsiti mene, kapetana Le Forta kojemu je milord vitez de Maubray povjerio tako važan zadatak, zar to nije dokaz da su htjeli osujetiti naše planove? Nisu li, dakle, izdajnici? Jesu li oni duhovno pripremali stanovništvo Saint-Pierrea za dolazak Engleza te nagovorili oficire i posadu tvrđave da ne pucaju na njihovu eskadru kad se približi gradu? Ne, uradio sam to ja. Oni su se, naprotiv, sastali s Villersom koji je svakome poznat kao podlac i licemjer. Ali, viteže, razmislite malo. Da smo se povezali s takvim čovjekom, nitko ne bi pristao uz nas, osim možda šačice zaslijepljenih kolonista.

- Sve je to nepotrebno trošenje riječi - uplete se La Chapelle. - Vi ste Le Forte plemeniti i odani te nema potrebe da se opravdavate. Kako bi bilo da s tim već jednom završimo?

- Što? - uzvikne Yves. - Zar biste kao častan čovjek mirno trpjeli da vas kleveću? Ja, bogami, ne mogu, premda mi sve ovo postaje pomalo i smiješno.

- Rekli ste što ste imali, a ja više ne mogu od gladi! - odgovori La Chapelle.- Smijem li i ja kazati koju? - iznenada upita Desmartinieres. - Dopustite mi da primijetim

kako je u svemu tome štošta nejasno i sumnjivo. Odvratno je slušati ono što vi i svećenik govorite o crncima i ropstvu. Mnogi vaši stavovi i postupci naprosto me zbunjuju.

- Ako još niste shvatili - dobaci mu Yves - znači da vam u glavi ima manje mozga nego što može stati u koštici ovoga mangovog ploda. Pozivam vas da se i vi izjasnite!

- Ništa lakše nego optužiti neke od nas za izdaju! Gdje je dokaz da niste uklonili Rosellea i Bourgueta baš zato što su otkrili vaše vlastito izdajstvo? Možda su vam oni smetali? Još nešto: tvrdite da posada tvrđave Saint-Pierre neće otvoriti vatru na englesku eskadru, a tko osim vas može to jamčiti? Kakve dokaze pružate za svoje tvrdnje?

- Grom i pakao! - plane Yves vadeći pištolj - još me nitko nije tako sumnjičio. Morate znati da nikada nisam lagao, osim kad je to zahtijevala neka plemenita stvar. Dokaz će biti olovna kugla kojom ću vam prosvirati glavu!

Maubray se hitro postavi među protivnike i povikne:- Mir! Prestanite! Sve je to strašno odvratno. Ne zaboravite da je pred vama ljupka i

osjetljiva žena i nastojte se obuzdati.- Slažem se! - prodere se La Chapelle - a imam i pametan prijedlog. Budući da će se sve

završiti kako smo i predvidjeli, zašto ne sjednemo za stol? Osjećam kako mi već rastu zazubice!

- Vi šutite!... Zaista, Le Forte, prijetnja nije nikakva obrana. Ona često dokazuje suprotno od onoga što neko tvrdi. Složit ćete se da imam pravo zauzeti stav suca, kao što imam pravo i da saznam istinu. Sumnje što ih je Desmartinieres izrazio i mene su na izvjestan način pokolebale. Nekakvo nam objašnjenje morate dati. Zašto ste ubili onu trojicu?

Yves kao da se primirio. Bilo bi se čak reklo da, onako vješt u dvoboju riječima, još i uživa što se razgovor nastavlja premda za njega pomalo i opasan.

- Sve je jasno kao dan - reče on. - Porezni je upravitelj Villers najprije operušao Bourgueta, zatim udario paprenu globu Roselleu. Bilo bi logično pretpostaviti da im je zbog toga postao smrtni neprijatelj, a vidite, jednoga lijepog dana zatekao sam ih svu trojicu kako do zuba naoružani jašu cestom. Zašto? Krenuli su da uhapse, bace u zatvor ili možda ubiju baš onoga koji vam tako vjerno služi, milorde!

Rekavši to, on se dostojanstveno pokloni ali pretjerano duboko.- Obrazloženje vam je zaista uvjerljivo - prizna Maubray.- A zašto ste im odrezali uši? - neočekivano upita Desmartinieres.- Jer mi se to prohtjelo, kume - odgovori podrugljivo Yves.Maubray se trgne i reče:- Čekajte, to je zaista zanimljivo! Odjednom sam se sjetio događaja na Saint-Cristopheu koji

ni do danas nije razjašnjen. Mislim na zagonetnu smrt Saint-Priesta. Možda ćete nam o tome

baš vi, kapetane, moći kazati nešto više - nastavi on gotovo optužujući. - Naime, Saint-Priest je nađen mrtav u jednoj kolibi u uvali Figuier. I njemu je netko prosvirao glavu pa onda odrezao jedno uho. To nastrano rezanje ušiju teško tereti upravo vas.

- Ah! Koliko ću puta morati još ponoviti da su ti ljudi izdajnici? - bijesno će Gamelle.- Šutite!... Gdje ste, uoči iskrcavanja na otočić Cabrit, proveli noć, Le Forte? Baš one je noći

ubijen Saint-Priest. Sjećam se da sam tada svratio k vama u sobu, a otac Fauvel mi je rekao da ne zna gdje ste.

- Znate li, viteže, da me počinjete opasno vrijeđati - progunđa Le Fort - a kad me prije večere netko uvrijedi, moram se pobiti ako ne želim da mi uzavri krv!

On ušuti i zareda pogledom po svim prisutnima. Osjećao je da dolazi do odlučnog obrata. Sukob tek što nije izbio. Jesu li njegovi drugovi za nj spremni?

La Chapelle je sjedio poluzatvorenih očiju i činilo se kao da spava, ali je on dobro poznavao svoga druga i znao da će na dani znak pripucati hitro poput munje.

Taillefer se blaženo smješkao. Možda je u duhu obnavljao čitav onaj prizor u uvali Figuier, u kojemu je bio ne samo promatrač nego i aktivni sudionik. Jedino svećenik zabrine pustolova. Fauvel je oružje nosio pod mantijom i svakako će mu trebati izvjesno vrijeme da ga potegne. Osim toga, zbog one drvene noge lako može izgubiti nekoliko trenutaka što bi za njega moglo biti kobno.

Gamelle iskoristi iznenadnu Le Fortovu šutnju pa priđe Maubrayu i nešto mu povjerljivo šapne u uho. Yves primijeti kako se ovaj začudio i odjednom namrštio. Odmah zatim mu priđe i reče naglašavajući svaku riječ:

- Mislim da smo nepotrebno izgubili dosta vremena. Gamelle mi je upravo saopćio jednu novu činjenicu. O tome nije htio govoriti ranije bojeći se da me ne kompromitira u očima svjedoka koji se začudo nalazi ovdje u blizini. Da, Gamelle, prijatelju dragi, skoknite do onoga čovjeka i smjesta ga dovedite. Samo on može da unese istinu u čitavu ovu stvar. Ako ništa drugo, saznat ćemo zašto tako silno mrzi kapetana.

Izgleda da je jedino Le Fort shvatio o komu se radi. On bijesno pogleda Fauvela čijom je krivnjom ostala na životu tako opasna guja, ali ga još više zabrine što je La Chapellea izgleda potpuno savladao san.

- Pođite po toga čovjeka - ponovi Maubray.Yves ljutito lupne nogom i vikne:- Grom i pakao! Počekajte malo! Zar ne vidite kakvu mi uvredu nanosite time što me hoćete

suočiti s mojim najljućim neprijateljem? Ja vam večeras donosim pobjedu bez borbe, a vi me, ne znam čime, optužujete samo zato što su dva lupeža zaglavila na cesti!

- Dok se ne dokaže protivno, bila su to dva naša vjerna prijatelja. Osim toga, ni slučaj sa Saint-Priestom nije još razjašnjen!

- Možda sam i njega ubio - povikne Yves kako bi Fauvelu dao vremena da se pripremi. - Uskoro će me početi optuživati za smrt svakoga tko bilo gdje pogine u tropima. Trista mu jada, zar Desmartinieres nije sam izjavio ocu Fauvelu, čujete li ocu Fauvelu... Fauvele, strijela vas božja ubila!... Fauvelu kojemu se kao svećeniku mora vjerovati, da je Saint-Priesta ubio neki karipski urođenik.

»Vražji pop - pomisli u sebi Yves - zaspao je na nogama i uopće više nije kadar da nešto shvati na pola riječi.«

- To su razglasili Francuzi - reče Maubray - ali bih se zakleo, Le Forte, da vi osobno najbolje znate na koji je način zaglavio.

Yves prasne u smijeh, a Gamelle se i ne pomakne. Tada se gusar lupne po trbuhu kao da je čuo duhovitu šalu pa reče:

- Zbilja ću vas sada začuditi. Naime, znaju za to i drugi. Upitajte samo Taillefera koji je ovdje prisutan. On je bio sa mnom u uvali Figuier kad...

Dva iznenadna pucnja nadjačaju njegov glas onemogućivši mu da dovrši započetu rečenicu.

10.

S VILLERSOM U NJEGOVU ZAKLONU

Sakriven gomilom komina, porezni je upravitelj u početku pažljivo motrio na kuću. Dobro ju je vidio na kraju drvoreda zahvaljujući svjetlu što je iz nje dopiralo. S vremena na vrijeme, primijetio bi kroz prozor kako se u sobi netko miče, ali ne dovoljno jasno da bi razaznao tko je.

Da bi nekako utukao vrijeme, brojio je zvijezde, zatim pratio sporo kretanje mjeseca, a kako se ništa nije dogodilo od onoga što je očekivao, stade se pitati nije li ga Gamelle prevario. A opet, da je i on Le Fortov saučesnik, zar bi ga postavio ovdje u zasjedu? Osim toga, ono pismo Le Forta nedvojbeno je sadržavalo prijetnju Desmartinieresu.

Zamarao se tim pitanjima ne shvaćajući što je moglo usporiti predviđeni razvoj događaja. Već je bio počeo gubiti nadu kad do njega dopre odjek snažnog Le Fortova glasa. Predviđajući da će sukob svaki čas izbiti, on se uspravi i čvrsto u ruci stisne držak pištolja. Međutim, opet zavlada tišina, njemu potpuno neshvatljiva.

Nasmiješi se tek na pomisao kako se Le Fort i njegovi drugovi sada preznojavaju pod optužbama Desmartinieresa i Gamellea, sigurno dobro čuvani od naoružanih domaćinovih slugu.

Ponovnu gusarovu viku protumači kao njegov mučan pokušaj da sa sebe svali krivicu. Na trenutak dođe u iskušenje da se primakne kući. Napokon, neprijatelja ne bi promašio ni tako skriven iza vrata, ali se sjeti dabi lavež pasa mogao otkriti njegovu prisutnost, pa odluči da počeka.

Kad najzad odjeknuše ona dva pucnja koja se u njegovim ušima stopiše u jedan, srce mu zaigra od radosti. Le Fort je mrtav, o tome ne može biti sumnje! Tišina koja nakon toga zavlada samo pojača njegovo uvjerenje i dođe mu još jednom da potrči u kuću i pljune na leš svoga neprijatelja.

Ipak u njemu prevlada oprez. Sjeti se kako je pustolov neobično lukav i snalažljiv. Možda i nije stradao, možda su ono hici iz njegova pištolja?

Pametnije će dakle biti da ostane u zasjedi. Uostalom, zato i jest tu. Nema sumnje, približava se trenutak kada će i on odigrati svoju ulogu. Opet stane čekati očiju uprtih u kućna vrata. Kad se ova otvore i ako Le Fort pokuša izaći, njegova će se snažna pojava jasno ocrtati u svjetlu, a tada će Villers prijeći na djelo...

Sasvim izmijenjenim, ali vrlo mirnim glasom Le Fort reče:- Ne mičite se, viteže, ako ne želite biti mrtvi! Sad će vas svećenik razoružati... To vrijedi i za

vas, profinjena lady Rozalija, inače biste se mogli pokajati!Ako i jest bio bez jedne noge, Fauvel nije bio kljast. Za tren oka izvuče ispod mantije pištolj i

hitro zađe Škotu za leđa. Bez riječi mu oduzme pištolje i mač te ih položi na stol, izvan njegova dohvata.

Maubray je stajao blijed kao krpa a vilice su mu podrhtavale od gnjeva i razočaranja. Roza, vjerojatno vičnija nasilju i krvavim prizorima, iako i sama blijeda, držala se hrabro i objesila se o ruku Reginaldu kojemu je pritrčala tražeći zaštitu.

Yves se ushoda pred njima neprestano mašući pištoljem kao da želi procijeniti brzinu i točnost kojom je La Chapelle pogodio svoje žrtve, a ovaj je spokojno opet punio svoje oružje barutom i olovom.

- Čestitam, kapetane - reče Yves prolazeći pored Desmartinieresova mrtva tijela - zaista majstorski pogodak!

Kolonist je na mjestu ostao mrtav. Najprije je licem udario o stol, a onda mu je tijelo u padu povuklo i dio posuđa i pribora za jelo. Još maločas kao snijeg bijeli stolnjak bio je sada umrljan krvlju, a on se kao klada opružio na tlu, čak bez i jednog trzaja.

Gamelle, pogođen usred grudi, pao je na desni bok a onda se, koliko je dug i širok, svalio na pod. Ipak je uspio da se malo podigne te grčevito pokušao izvući iz pojasa pištolj, ali mu ga je La Chapelle još ranije bio oduzeo. Klečeći na jednom koljenu, posljednjim je snagama nastojao ustati a Le Fort je bez ikakve sućuti promatrao taj žalosni prizor.

Rana je, međutim, bila smrtonosna. Gamelle otvori usta kao da želi nešto reći, ali se ona sama zatvore ne propustivši ni glasa. Svakim pokretom šiknuo bi mu kroz zube mlaz krvi i vijugavo klizio niz bokove.

- Htjeli ste znati, viteže, kako sam ubio Saint-Priesta - progovori najzad Le Fort. - E pa, mislim da vam je to ovdje zorno prikazano!

- Bijedniče! - odvrati Maubray glasom koji je podrhtavao više od bijesa nego straha. - Znači, izdali ste nas. Ah, trebalo je da poslušam ovu dvojicu. Sada je kasno, ali ću se osvetiti, vidjet ćete!

- To je malo vjerojatno, milorde!- Jest, bolje je da i mene ubijete jer znate kakvim sam vam mukama zaprijetio ako me

prevarite!- Kako ne, do vraga! Često sam razmišljao o tim mukama, ali sam ih spremio za vas,

gospodine. Krivo činite što me na njih podsjećate jer dolazim u iskušenje da vas ubacim u onu prešu za drobljenje šećerne trske, i to s nogama naprijed.

Roza se ovaj put zaista prepadne pa, tiho jecajući, čvrsto zagrli svoga ljubavnika. Umjesto da je odgurne, Škot je uhvati za rame i privije k sebi kako bi je ohrabrio.

- Kapetane - umiješa se La Chapelle - naši su hici vjerojatno privukli pažnju nadglednika i on svaki čas može dotrčati s crncima. Otarasimo se ovih nitkova i udaljimo se što prije.

- Strpite se - reče Le Fort. - Ovaj vitez je dobar govornik, a s takvima uživam čavrljati. Na žalost, usprkos svojoj rječitosti, nema ni trunka pameti. Zaboga, viteže, morali ste otkriti dvosmislenost mojih riječi kad sam vam objašnjavao kako će vaš komodor Penn biti dočekan na ovom otoku. Šteta! Nećete biti ondje da provjerite točnost mojih navoda, ali ćete u- mrijeti zadovoljni što ste istinu čuli iz mojih usta!

Dok se Yves tako iživljavao, Fauvel tapkajući onom drvenom nogom priđe k vratima i nasloni na njih uho. Mora da je začuo nekakvo komešanje jer najzad odškrine vrata i reče:

- Netko ide. Sigurno je to nadglednik. Dolazi jadnik da vidi što ima nova.- Odoh ja - reče La Chapelle žurno prilazeći svećeniku - a vi se oče pomolite za ovog

znatiželjnog i odviše naivnog vjernika jer će uskoro biti hladan i krut kao stari pršut.Le Fort ga zaustavi povikom:- Samo časak! Ako s tim nadglednikom ne dolaze i crnci, prepustite ga meni. Taillefer i vi,

kapetane, ostat ćete umjesto mene ovdje pokraj milorda i lady Maubray. Idem da porazgovorim s tim nadglednikom jer mi je iznenada pala na pamet jedna misao u vezi s crncima.

On širom otvori vrata a na zemlji se ocrta sjena njegova gorostasnog tijela, okupanog jakim svjetlom iz sobe. Prije nego će izaći, poluglasno reče:

- Ako taj škotski gad i njegova ulickana glupača samo pisnu, otpremite ih na drugi svijet kao i onu dvojicu.

Rekavši to, zakorači na trijem i pođe u susret nadgledniku čiji su se koraci već čuli.

Kad Villers ugleda na vratima krupnu gusarevu pojavu, odmah podigne pištolj i stane nišaniti, ali osjeti kako mu ruka dršće kao list na povjetarcu. Videći da Le Fort hoda polako,

duboko uzdahne. Premda ga je želja za osvetom nagonila da odmah puca, prosudi da je udaljenost još velika i da bi lako mogao promašiti.

Još jedanput stane čekati kako bi bio siguran da će pogoditi.Sad je barem bio načistu s onim što se dogodilo: smrtonosne hice ispalio je dakle pustolov.

Samo, koga je ubio? Gamellea, Desmartinieresa ili možda obojicu? Jest, prasak je bio toliko snažan da su dva hica bila možda ispaljena istovremeno.

Jeza ga podiđe na pomisao da će se sada potpuno sam morati suprotstaviti neprijatelju.Pa ipak, još uvijek bolno sjećanje na odrezane uši navede ga da donese neopozivu odluku:

junački će dočekati onu hulju pa ma što se dogodilo. Ubit će ga, makar i sam morao poginuti, a zna se da i slabiji pobjeđuje kad je doveden do očajanja.

Toga trenutka primijeti da Le Fort više nije sam. Pred njm je išao još jedan čovjek, a kako su obojica šutjeli, Villers se potpuno zbuni... Šta li je opet smislio onaj pustolov?

Nadglednik najzad iskrsne iz mraka i grdno se iznenadi kad pred sobom ugleda Yvesa i začuje njegovo pitanje:

- Jeste li vi nadzornik? Kako se zovete?- Esperandieu!... A tko ste vi? Što radite ovdje? Učinilo mi se da čujem neku pucnjavu...- Ničega se ne bojte, Esperandieu - umiri ga gusar - ništa se osobito nije dogodilo.

Desmartinieres, moji prijatelji i ja morali smo potrčati za jednom crnkinjom koja je htjela pobjeći.

- S našeg imanja nije. Još su večeras svi bili na broju...- Ne, gospodine. Ovaj je vlasništvo jednoga plemića i, kako se čini, mnogo mu je do nje stalo,

premda se sprema da je zbog pokušaja bijega nauči pameti. Eto zašto ste čuli viku.- A oni hici?- Umotali smo u papir malo baruta i zapalili joj ga pod stražnjicu kako bismo je podsjetili na

pravila ponašanja u civiliziranom društvu.Esperandieu pucne jezikom kao da najzad shvaća ono što je do tada morao nagađati pa

reče:- Ah, sitnica. Sada vas prepoznajem. Zato ste dakle noćas izjahali s mojim gospodarom... A ja

se pitao kamo ćete u tako velikom broju i zašto niste poveli pse. Hajte, ta gadura ionako ne bi stigla predaleko. Da ste se obratili meni, do sada bi već bila mirna kao bubica!

- Vaš je gospodar uradio kako je htio - neodređeno reče Le Fort. - Inače mislim da se s vlasnikom sporazumio da je previše ne ozlijede jer je namjerava kupiti. Vidjet ćete, divan je to primjerak.

U taj čas začuje se iz kuće otegnuti ženski vrisak. Nadzornik se nasmije i reče vragolasto namignuvši Yvesu:

- Čini mi se da je gospodin Desmartinieres počinje obrađivati kako i zaslužuje: ne dopustiti joj da svu noć oka stisne. Kad je konačno upokori, preporučit ću mu jedno sredstvo kojim se služe karipski domoroci a koje robovima zauvijek oduzima želju da bježe. Treba da mi je prepustite samo jedan sat, tek toliko da obavim što je nužno i pošaljem je u kratku šetnju. Neka me nabiju na kolac, ako joj ikada više padne na um da pobjegne.

- A što biste joj to učinili? - znatiželjno upita Yves.- Oh, ništa komplicirano. Na ovakvim se imanjima uvijek zakolje pokoje prase, zar ne?

Jednostavno spremite komad kožurice sa gustim čekinjama, dva prsta širok, uvučete joj ga u vaginu i zašijete usmine. S takvom metlom među nogama neće poći daleko, pa da budete sigurniji, morate joj istovremeno turiti u čmar ljutu papričicu. Od toga stane trčati i mahnitati a kad se vrati sva u krvi, zauvijek je izliječena.

- To ću morati ispričati svome svećeniku - promrmlja Yves više za sebe - a dotle, Esperandieu, učinit ćete nam veliku uslugu ako potražite Desmartinieresov kalup za žigosanje i užarite ga na vatri. Što prije ta mrcina bude obilježena, tim bolje!

- Pouzdajte se u mene, idem odmah - reče on i žurno se udalji.Le Fort se vrati u kuću smiješeći se od zadovoljstva. U njegovoj odsutnosti gotovo se ništa

nije izmijenilo. Zbog prijetnje koju je bio izrekao, Roza je u svojoj nijemoj tuzi samo još jače ogrlila viteza kao da je on gospodar njene sudbine.

Kad ih je podozrivi Taillefer htio razdvojiti, divlje je kriknula i upravo je to bilo razveselilo Esperandieua.

Mulatkinja i Maubray još su uvijek stajali pripijeni jedno uz drugo, a njemu se opet vratilo samopouzdanje. Iako još uvijek blijed, ponosno je skrstio ruke, isturio malo grudi i drsko se zagledao u pustolove. Roza, naprotiv, zadršće od straha kad vidje da se Le Fort vratio. Možda je točnije ocjenjivala događaje i jasno sagledavala opasnosti koje joj prijete.

Gamelleov i Desmartinieresov leš nitko još nije dirao. Ovaj posljednji ležao je potrbuške pa se jasno vidjela na kaputu rupa kroz koju je La Chapelleovo tane izašlo.

- Taillefer! - vikne Yves.- Izvolite, kapetane!- Poznajete li dovoljno put što vodi u Saint-Pierre da biste za vrlo kratko vrijeme mogli stići

u tvrđavu?- Ne brinite, kapetane, lako ću se ja snaći.- U redu. Onda čujte, prijatelju. Odrežite jedno uho toj svinji Gamelleu i odnesite ga brzo u

tvrđavu majoru Merry Roolsu. Kazat ćete mu kome je pripadalo i neka me Bog ubije ako odmah ne shvati što to znači!

11.

SUDBINA REGINALDA DE MAUBRAYA I ROZE

Kako Taillefer jedan trenutak neodlučno zastane, Le Fort upita:- Što je? Zar niste čuli moju zapovijed?- Eh! - s uzdahom će gusar. - Do sada sam prisustvovao čitavoj priredbi pa ne bih htio

propustiti ni ovu zadnju točku. Ukratko, želio bih vidjeti što će biti s ovim stranim plemićem.Yves primijeti na stolu vrčeve pune opojnoga crnog vina pa, kimajući glavom u znak da se s

njim slaže, nasmiješi se i prijazno reče:- Predstava će biti u dva dijela. Što se tiče ovoga plemića, kako vi kažete, mislim da će biti

obješen... Kad ste već tu, oče - obrati se sada Fauvelu - napunite molim vas te čaše jer umiremo od žeđi, a onda oprezno izvucite stolnjak i pokrijte tijela tih vražjih stvorova koji me vrijeđaju već i time što moram da ih gledam.

Zabulji se zatim onim jednim okom u Maubraya pa nastavi:- Jest, zaista mislim da morate biti izvedeni pred sud. Zahtijevat ću da vas major Merry

Rools podvrgne ispitivanju i onda osudi. Cromwell mora znati da ste doživjeli poraz i glavom ga platili.

- On će me osvetiti!- Ne računajte previše s tim. Ubuduće, bit ćemo mnogo oprezniji.Ispivši nadušak punu čašu, lupne njome o stol pa priđe Škotu i mulatkinji pokazujući im

svoje užasnonagrđeno lice. Maubray se ukoči, ali ne ustukne, a djevojka se još jače privije uz njega.

- Tako dakle, ljepotice, vi smatrate da je ropstvo isto tako neophodno društvu kao kvasac brašnu. Zaista lijepa i slikovito izražena misao! Ne znam da li ste u pravu, u svakom slučaju,

nemate krivo kad tvrdite kako je za crnce bolje da ih prodaju nego ubijaju... Zato ćete se i vi spasiti tako da postanete ropkinja.

Fauvel je već pokrio leševe stolnjakom i dohvatio čašu s vinom, ali čuvši posljednje Yvesove riječi, on je odloži na stol i prošapće:

- Kapetane, poznajem u tančine život te mulatkinje. Neprestano je okajavala tuđe grijehe. Nepravedno bi bilo da danas opet bude kažnjena zato što ju je opčinio jedan sadist i luđak.

- Takva joj je sudbina - odgovori Yves. - Tako je i vama bilo suđeno da vam Englezi odrežu jednu nogu i bace je morskim psima, a meni da ostanem bez jedne ruke i jednog oka. Ne smijemo se protiviti volji božjoj!

Toga časa začuje se na vratima kucanje a Yves potrči i otvori ih. U sobu uđe nadglednik držeći u ruci gvozdenu šipku s užarenim žigom na kraju. Malo mu je trebalo da na podu opazi nekako čudno nadignut stolnjak, prevrnute tanjure i srebrni pribor za jelo, a kad umjesto gospodara ugleda sve sama nepoznata lica, on se sav izobliči od straha i htjede pobjeći. Međutim, Yves hitro zatvori vrata a La Chapelle mu uperi pištolj pravo u trbuh.

- Što vam je, čika Esperandieu? - upita gusar. - čega ste se uplašili? Žena koju treba žigosati tu je pred vama - reče upirući prstom u Rozu - a u žigosanju robova sigurno ste vještiji od mene. Hajde, pokažite mi kako se to radi!

Nadglednik stane kolutati očima i prošapće:- Ali... gospodin Desmartinieres...- Kako, molim? Imate li nekih prigovora?- Ja vas uopće ne poznajem - hrabro će Esperandieu - a ne vidim ovdje ni svoga gazdu.

Navikao sam da mi samo on zapovijeda, a što se tiče ove žene...Maubray iznenada prekine svoju upornu i nadmenu šutnju i poviče:- Ova žena nije ropkinja, nego dama iz visokog engleskog društva. Pazite se! Koliko ja znam,

naše dvije zemlje nisu u međusobnom ratu, pa ako ovoj djevojci padne samo i vlas sa glave, polagat ćete račun protektoru Cromwellu!

- Ah! - prezirno će Yves - čini mi se da je on sada i previše zaokupljen svojom Republikom a da bi se osvrtao na ono što se događa u ovoj sobi. Hajde požurite, nadgledniče, žig vam se gotovo ohladio!

- Ta žena ne može biti ropkinja - usprotivi se Esperandieu. - Svatko vidi da je bijelkinja... Ja neću počiniti takvo nečasno djelo... Da je moj gospodar...

- Bijelkinja? Koješta! E pa, uvjerite se vlastitim očima!Le Fort iznenada uhvati Rozu za mišicu i tako je naglo okrene da bi bila pala da se nije

uhvatila za njegov prsluk, a onda joj onom željeznom kukom na svojoj ruci razdere bluzu. Na njenim golim, kao borova kora smeđim leđima, ukažu se ispupčeni tamni ožiljci, tragovi nekadašnjeg bičevanja. Djevojka se nemoćno uhvati rukama za glavu i brizne u plač.

- Pogledajte izbliza ako baš želite - reče Le Fort nadgledniku - i recite mi što je to.- Leđa mulatkinje koja su već okusila bič - prizna Esperandieu.- Onda joj brzo udarite žig pa da s tim završimo!Fauvel koji je sve to šutke promatrao opazi kako se nadglednikova ruka već primiče Rozinu

desnom ramenu. Premda je morao priznati da njegov stari drug ima donekle pravo, sjeti se koliko ga je u onim tragičnim okolnostima bila potresla sudbina te djevojke.

Zar ga upravo ona nije navela da preispita svoj život i da se popravi? Nije li mu baš njen zao udes otkrio pravi smisao milosrđa i pridonio njegovu vlastitom obračenju?

- Stanite, Le Forte - vikne on - moram s vama razgovarati!- Što je sad, pope? - hladno upita gusar. - Okanite se gluposti! Zbog vaših plemenitih osjećaja

na ovom otoku uskoro više i neće biti poštenih ljudi jer će ih potisnuti hulje. Još sam se maločas uvjerio kakvu ste zbrku izazvali svojom blagošću!

- Činjenica je, kapetane - odlučno izjavi svećenik - da ja bolje nego itko poznajem životni put ove jadne djevojke. Malo prije sam rekao da je uvijek ispaštala zbog drugih. Sad i ja počinjem pomalo vjerovati da je prokleta, jer kako bi se inače mogla spetljati s tom škotskom zmijom.

Mora da je do srži zatrovana grijehom kad mu se još uvijek vješa o vrat, a ima nepobitne dokaze da je izdajica... Ipak se usuđujem tvrditi da nije ona kriva, već taj nitkov koji ju je zaludio. Njega treba kazniti, a ne nju.

- A koga vraga namjeravate s njom učiniti?- Prepustite je meni. Molitvama ću iz nje istjerati đavla.Gusar malo razmisli. Svećenikovo izlaganje nadilazilo je njegove spoznajne mogućnosti, ali,

ako se i nije uvijek slagao s njegovim mišljenjem, bio je nemoćan kad ga je za nešto usrdno molio.

- Onda je uzmite - uzvikne on - samo, udesetorostručite svoje molitve jer je ta bludnica i iznutra tako gnjila kao što je izvana!

A onda, nakon kraće stanke, promrmlja kreolsku poslovicu:- Fai’ neg’ bien, ce Bon Dieu ou batt’. (Uradite crncu dobro, pa će vas dragi Bog kazniti.)U međuvremenu, Fauvel priđe Rozi, uzme je za ruku i odvoji od grupe koju su sačinjavali

Maubray, La Chapelle, Esperandieu i Le Fort. Taillefer se zaputi na vrata i reče:- Vaše će naređenje biti izvršeno, kapetane!- Sretno! - dobaci mu Le Fort.- Sretno! - ponovi La Chapelle kao jeka.Ubrzo zatim začuje se bijesni lavež pasa i Tailleferova psovka, a onda bat njegovih koraka

zamre u noći. Rzanje konja i njegov topot po kamenitoj cesti uvjere Yvesa da je njegov drug sretno krenuo.

Villers opazi kako mu u susret dolazi jahač, ni po čemu sličan Le Fortu. Da to nije Desmartinieres? Možda dolazi po njega? Za svaki slučaj on izvuče pištolj.

Kad Taillefer projaha mimo njega, u zadnji se čas savlada da ne pripuca i time sasvim nepotrebno otkrije svoju prisutnost. Najzad, malo su ga se ticali Le Fortovi pomoćnici, on je htio ubiti njihovog vođu...

Međutim, prolaz toga neznanca navede ga na zaključak da je rasplet događaja sada već pri kraju i da mora biti vrlo oprezan.

Kad najzad spusti pištolj, Taillefer je već bio daleko.

12.

PREURANJENO RADOVANJE

- Ja mislim - izjavi Le Fort - kako više nema razloga da se ovdje i dalje zadržavamo.Obraćajući se zatim Esperandieu, i odviše uplašenom da bi Škotu priskočio u pomoć, reče:- Vratite se sada u krevet i nastojte zaspati. Dat ću vam dobar savjet, gospodine. Ne

poduzimajte ništa do sutra ujutro, inače biste se mogli pokajati!Maubray se nađe u nezavidnom položaju. Dokle god je tu nadglednik, postoji i nada da će se

nekako izvući. Ako on ode, ništa neće moći sam protiv tolikih neprijatelja.- Počekajte! - oštro poviče on. - Imate posla s razbojničkom bandom. Pred mojim su očima

ubili vašega gospodara, a njegov vam je leš tu pred nogama, pokriven stolnjakom. Zar ništa nećete poduzeti? Što čekate, trista mu jada? Vičite! Pozovite u pomoć crnce!

Ne snalazeći se nikako u tim zamršenim zbivanjima, nadglednik nemoćno pogleda u Yvesa, zatim u stolnjak na podu pa onda u Reginalda. Činilo se da je sasvim bezopasan, ali je to bilo samo prividno. Naime, on iznenada postane svjestan dramatičnih i krvavih događaja i jasno se opredijeli. Jedno je izvan svake sumnje: Maubray ima pravo.

Pa ipak, umjesto da pozove robove, vjerojatno zaključane u baraki, on nasrne na Le Forta koji mu je zakrčivao prilaz k vratima. Zalet je bio tako neočekivan i snažan da Yves izgubi ravnotežu i posrne. U zadnjičas uhvati La Chapellea za ruku, a kako je ovaj držao u njoj pištolj,

oružje opali samo od sebe. Kugla prohuja svega dvadesetak palaca iznad Maubrayove glave i zabije se u drvenu oplatu na zidu.

Za to je vrijeme Esperandieu već bio napolju i trčao kao lud.Le Fort stane sipati psovke i ne primijetivši da se Reginald srušio kao da je pogođen.Međutim, ovaj u djeliću sekunde shvati kako mu se neočekivano pružila povoljna prilika.

Kad se Fauvel prignu k njemu, on naglo skoči na noge pa oborene glave pojuri na vrata. To će biti njegov spas, pomisli, jer su pred kućom konji. Uzjahat će jednoga, podbosti ga ostrugom, prevaliti milju-dvije u savani, a onda mu mogu staviti soli na rep.

Uvjeravao je sebe kako će se nekoliko dana skrivati na mjestu gdje nikomu ne bi palo na pamet da ga traži. Jest... dovoljno će biti nekoliko dana.

Dotle će stići i eskadra komodora Penna - morat će doploviti jer se njemu neće pružiti prilika da ga izvijesti o izdaji - a kako je očito da je Le Fort lagao, doći će do bitke. Nego šta! Takve će snage biti upućene protiv otoka, da Englezima pobjeda ne može izmaknuti! Bit će nešto više žrtava, i to je sve. Međutim, u Maubrayovu duhu te su stvari bile sada sporedne, a nametalo se pitanje kako da se izvuče iz kandža Le Forta.

A ovoga je možda po prvi put u njegovu životu netko zatekao nespremna. Osovio se baš u trenutku kad je Maubray hitro šmugnuo kroz otvorena vrata.

- Pucajte! Pucajte, zaboga! - vikne Yves.Kokot na La Chapelleovu nabijenom pištolju škljocne, ali pucanj izostane.U mlazu svjetla što je iz sobe prodiralo napolje, Le Fort opazi kako Škot grabi prema pasjim

kućicama a odatle prema konjima.On dohvati pištolj, mirno nanišani i opali.Međutim, bilo da je naboj bio loš, ili je njemu ruka zadrhtala, ili možda zato što se upleo sam

đavo, Reginald se ne sruši; čak se podrugljivo nasmije. Osjećao je da mu se osmjehuje sreća jer čim je došao do konja, svjetlo ga više nije zahvaćalo. Ponadao se da konji neće biti privezani, a slobodan je bio samo jedan. Koliki li dobitak na vremenu! Onima koji se dadu za njim u potjeru trebat će nekoliko minuta dok odvežu konje, a dotle će on već juriti, možda na najbržem i najizdržljivijem od svih. Izbora doduše nije imao, ali zašto se ne bi upravo to dogodilo?

- Pa ona hulja bježi! Tako mi čizme svetoga Blaža, još će nam i umaknuti!Sada i Le Fort istrči napolje. Maubray je već prilično odmakao te Yves shvati kako bi

besmisleno bilo progoniti ga u mraku. Stane se tješiti mišlju kako ta bitanga ne može više biti opasna. Iako je na slobodi, ni na koji način ne može uputiti poruku komodom Pennu niti osujetiti postojeće planove.

Ponovo opsuje i htjede nasumce ispaliti još jedan metak, no onda reče sebi kako bi ludo bilo uzalud trošiti barut te se vrati u kuću.

A Reginaldu se vratilo samopouzdanje i bio je pijan od radosti. Sakriti se, bit će prava igrarija. Snalazio se on i u mnogo težim prilikama. Zar jednom nije nadmudrio pučanstvo Case-Pilotea kad mu je zapalilo kuću i čekalo da u njoj izgori?

Ujahavši u aleju, htjede podbosti konja, ali ustanovi da mu je desno stopalo nekako odrvenjelo a koljeno neće da se savine. Rukom opipa list i osjeti pod prstima toplu ljepljivu tekućinu koja je mogla biti samo krv, njegova vlastita krv. Znači, Le Fortovo ga je tane ipak pogodilo. Opasno doduše nije, ali stvara neprilike kad je čovjek progonjen.

Uspravi se na konju i svim se silama stane odupirati neodoljivoj želji za povraćanjem. To mu najzad i uspije a onda ga prožme čudna lagodnost. Boli više nije osjećao, samo mu se pred očima hvatao sve gušći mrak i kao da ga je neka nevidljiva ruka vukla sad naprijed, sad natrag. Da bi se održao u sedlu, grčevito se uhvati konju za grivu, ali u prstima više nije bilo snage, a u glavi mu se sve okretalo. Kad najzad nauznak pade na zemlju, začudi se što uopće ne osjeća bol. Kao kroza san, začuje nečije šapatom izgovorene riječi, ali nikako da im shvati smisao.

Konačno, u blijedom sjaju mjesečine, opazi nad sobom neku ljudsku priliku. Zbog poveza oko njene glave pomisli da je neka starica, a onda zaključi da je ipak muškarac kad ima toliko

snage da ga može podići. Od pomisli da je to Le Fort i da će ga sada ubiti, opet se uzruja i osjeti potrebu za povraćanjem.

- Ovi pištolji ne valjaju ništa! - prodera se Le Fort kad opet uđe u kuću. - Vidi se da pripadaju izdajnicima. Morao sam ponijeti majorove premda on sam ne vrijedi mnogo. Tako bih sigurno bio otprve pogodio. Ništa ne toliko ne ljuti koliko nepotrebno rasipanje baruta.

- Ne uzrujavajte se, kapetane - stane ga tješiti La Chapelle. - Ona hulja ne može stići daleko. Naći ćemo ga. U izvjesnom smislu, nije mi ni žao što je pobjegao. Da smo ga ubili, sada bismo se već počeli dosađivati, a ovako, pustolovina se nastavlja.

Tako je i bilo.Villers je iz svoga skrovišta jasno vidio sve što se dogodilo. Primijetio je kako Le Fort puca

za nekim neznancem, ali mu nije bilo jasno tko je bjegunac. Pouzdano je znao da Gamelle nije. Možda je onda Desmartinieres? Uostalom, ma tko on bio, sigurno je prijatelj, čak i saveznik, jer im je Le Fort obojici dušmanin.

Nadao se da će gusar pojuriti za neznancem i već se spremao da ga dočeka i ubije, zato se silno razočara kad vidje da se vratio u kuću i za sobom zatvorio vrata. To ga je još više zbunilo.

A onda se došljak pred njim srušio, što je lako moglo značiti da ga je Le Fortovo tane ipak pogodilo.

On mu blago potrese rame i upita:- Jeste li ranjeni, gospodine? Vidio sam kako je na vas pucao onaj nitkov Le Fort. Tko ste vi?Videći da Reginald ne može izgovoriti ni riječi, Villers ga odvuče pozadi gomile komina a

onda pođe po njegova konja i priveže ga pokraj svoga.Kad opet priđe ranjeniku, primijeti kako teško diše, ali je sada već mogao govoriti. I zaista,

on jedva čujno upita:- Tko ste vi?- Isto sam pitanje maločas postavio i ja vama, ali mi niste odgovorili.- Mora da sam se onesvijestio. Pretpostavljam da sam ranjen u nogu. Možda ste mi spasili

život, a čovjek obično želi znati ime onoga koji mu je pomogao.- Pa dobro. Recimo da sam i ja Le Fortov neprijatelj. To bi moralo biti dovoljno da nas

dvojica postanemo saveznici.- Ako je tako - gotovo s bijesom reče Maubray - zašto onda niste pritekli u pomoć kad je onaj

razbojnik ubio Desmartinieresa i Gamellea?- Ubio?! - zaprepasti se Villers. - Pa taj je čovjek zbilja sotona!... A kako sam mogao dotrčati

kad uopće nisam znao što se događa? Stigao sam ovamo s Gamelleom i on mi je savjetovao da se ovdje sakrijem kako bih Le Forta mogao iz busije ubiti ako mu uspije da pobjegne.

Reginald uzdahne i odgovori:- By god! Ipak ste čuli pucnjavu. Trebalo je da se prikradete i pucate kroz prozor. Dopustite,

ali niste se pokazali baš pronicljivi.- Lako je to sada reći. Gamelle i ja bili smo se dogovorili da postupim upravo ovako kako

sam i učinio. Sada mi se njegovo ponašanje čini nekako čudnim, pogotovo otkako ste vi ovdje.Nisam znao da ste i vi u kući. Nije li Gamelle htio spriječiti da se s vama sretnem?

On se naglo uspravi pa uzvikne dižući u zrak pesnicu:- Sveti Bože! Došlo je vrijeme kad čovjek više nikome ne smije vjerovati. Eto, i vi odbijate da

kažete svoje ime... Imate neki čudan naglasak, mora da niste odavde.- Ja sam Škot. Da nema u tome kakva zla?- Jeste li Desmartinieresu bili prijatelj?- I njemu i Gamelleu, i to odličan. Ja sam vitez Reginald de Maubray. Dugo sam živio ovdje na

Marti- niqueu, a ako o meni želite saznati nešto više, iscrpne vam obavijesti može dati moja prijateljica, gospođa du Parquet. Da li vam je to za sada dosta?

- Neću vas dalje ispitivati - reče Villers iznenada obuzet nekom nejasnom sumnjom. - Možete li mi ipak reći kakvi su razlozi naveli Le Forta da ubije ta dva čovjeka?

- Duga je to priča - prošapće Maubray. - Da nisam u ovako teškom stanju, pokušao bih vam sve o- b jasni ti, ali mislim da ovo nije pogodno mjesto ni pravi trenutak.

- Tako je - složi se Villers. - Sada ću vam previti ranu i pomoći vam da se popnete na konja jer ovdje ne smijemo ostati. Krenut ćemo ravnicom prema jugu. Tamo ćemo sigurno pronaći kakvo polje šećerne trske koje će nam poslužiti kao pouzdano skrovište. Kad se oporavite, vidjet ćemo što se može učiniti.

On proreže Škotu nogavicu pa u svjetlu mjesečine opazi na njegovoj nozi dvostruku ranu.- Ipak ste imali sreće. Ozljeda je samo površinska. Kugla je probila mišić i izletjela. Rana nije

opasna. Neko ćete vrijeme mirovati i brzo će zacijeliti kad je budemo temeljito očistili.On maramom previje Škotu nogu pa, uhvativši ga ispod pazuha, pomogne mu da na jednoj

nozi došepesa do konja. Nekoliko trenutaka zatim obojica se izgube u noći.

SEDMI DIO

ENGLEZI

1.

SVATKO ZA SVOJIM POSLOM

Po prilici milju daleko od Case-Pilotea, Le Fort i La Chapelle zaustave se uz rub ceste koja je vijugala uz more, a onda se na tom mjestu strmo nad njim uspinjala. Pred pustolovima se unedogled pružala njegova zelena, gotovo mirna voda izbrazdana srebrnastom pjenom valova. Bliže kopnu, jasno su se na dnu vidjeli koralj ni grebeni, a na pučini, poput crnih točkica, laki ribarski čamci od izdubenog debla gumovca, kakvi su svi na Karipskom otočju.

La Chapelle sjaše pa iz bisaga izvadi pečenu kokoš, pogačice i tikvu vina - što je iz opreza sve ponio kad su odlazili od Desmartinieresa - zatim potapše konja i pusti ga da slobodno pase. Sjahao je i Yves i sjeo malo podalje na jednu plosnatu hridinu. Kad mu La Chapelle priđe s hranom, odmah ga prođe zlovolja a oko mu bljesne od pohlepe.

Često mu je sam miris paprikaša znao vratiti dobro raspoloženje, a nakon Maubrayova bijega baš mu je ono najviše trebalo. Toliko je polagao na toga čovjeka i nadao se da će mu pred svjedocima iznuditi priznanje, a time konačno prisiliti Merry Roolsa da hitno izvrši pripreme za obranu od Engleza, ako to još nije učinio.

- Sada malo gucnimo i prihvatimo se jela - odlučno reče La Chapelle - jer od gladna čovjeka nema vajde. Osim toga, svaki čas može banuti otac Fauvel; ta otkako smo se s njim rastali u Fort-Royalu, nismo jahali nego miljeli kao puževi. Ako i jesam po prirodi darežljiv, strah me hvata i od same pomisli da gledam kako mi pred nosom prazni ovu čuturu, a sam Bog zna da je taj svećenik bačva bez dna. Kad je već o njemu riječ, vjerujete li da je uspješno izvršio zadatak? Je li zapovjednik tvrđave ozbiljno shvatio njegova upozorenja ili pomislio da časni otac pati od priviđenja?

- Poznajem svoga popa isto kao što mi kažiprst pozna svaki kutak u nosu, a džepni nožić šupljine u zubima. Ne zaboravite da vas taj čovjek može usred bijela dana uvjeriti kako je noć i dokazati vam da je čestita Roza isto tako bjeloputa kao neka Turenka iz stare ugledne obitelji. U njega možemo imati povjerenja, a ako su ga posjeli za stol i iznijeli preda nj dovoljno jela, ni topovima ga odande neće otjerati.

- Uslišio vas Bog! - promrmlja La Chapelle i izvadi iz tikve vršak kukuruznoga klipa koji je služio umjesto čepa. - Ipak, mislim da je nepristojno za jednog svećenika hodati ulicom u društvu djevojčure koja diže nos kao da je engleska kraljica.

- Ah, neka vas to ne zabrinjava! Fauvel se nikada nije osvrtao na govorkanja a i vama bih preporučio da pred njim to ne spominjete. U svakom slučaju, bilo bi mi drago da uskoro stigne jer bih se želio naći u Saint-Pierreu prije nego padne noć. Pitam se je li Taillefer pametno nastupio i da li se major nakon njegova objašnjenja sjetio mojih riječi.

- Ne želite odviše živo da se svećenik vrati prije nego poručamo. Hajte kume, povucite za ovaj batak a ja ću za drugi. Neka slučaj odluči komu će pripasti veći komad.

Yves odloži tikvu iz koje je upravo počeo da pije pa potegne. Kokoš se raskine nadvoje, a njemu ostane onaj manji dio. Namrgodi se malo, ali ne reče ništa. Kako je nožem trebalo još presjeći jednu tetivu, La Chapelle iskoristi priliku pa oba komada izjednači po veličini. Le Fort zagunđa od zadovoljstva, ali mu ne zahvali.

- Glavu bih dao odsjeći - reče s punim ustima bivši kapetan Princa Henryja IV - da je Taillefer uspio. Isto sam tako uvjeren da je i majoru konačno proradio mozak, inače za njegovu kožu ne bih dao ni ovu kokoš koja je, do vraga, ipak mogla biti nešto mekša!

Obrisavši rukavom usta, opet potegne iz tikve pa, prije nego će je pružiti drugu, mućne malo njome da odredi koliko još ima vina. Yves nagne i dugo je ne odvoji od usta.

Nisu pravo još ni počeli jesti kad začuše na cesti konjski topot. S batkom u ruci, La Chapelle hitro skoči, popne se na jednu izbočinu i pogleda dolje na obalu. Za tren oka vrati se Le Fortu pa reče i dalje žvačući:

- Zaista su oni! Zamislite, ona prokleta crnkinja još ima na glavi veliki šešir s perima i kočoperi se u onoj širokoj haljini. Pa to je da svisneš! Sva sreća da je ušila rasparanu bluzu inače bi jadni vojnici u Fort-Royalu popadali sa bedema naginjući se da je vide. Okladio bih se da je svatko tko ju je onako odjevenu vidio, u pratnji svećenika, pomislio kako ide na vjenčanje.

On opet sjedne i popije nekoliko gutljaja pa, pucnuvši jezikom, zagrize novu pogačicu oko koje su u rojevima lijetale muhe.

Grickao ju je slasno do posljednjeg zalogaja i baš oblizivao prste kad svećenik i Roza izbiše navrh strmine. Konji su im se jedva držali na nogama i umorno objesili glave.

- E, heej! - vikne Yves ogradivši usta rukama.- Ooj! - odvrati Fauvel bezvoljno i zaputi se prema gusarima.Kad najzad stigne do njih, sjaše na onu drvenu nogu a onda pomogne mulatkinji da i ona

siđe. La Chapelle se zagleda u taj neobični par teško obuzdavajući smijeh. Nikako da se načudi nastranoj odjeći Maubrayove ljubavnice te odjednom stade hihotati ne mareći što mu mrvice štrcaju kroz prorijeđene zube.

- Pa kakve nam vijesti donosite, pope? - upita Le Fort tako jakim glasom da ga se moglo čuti u trećem selu.

Fauvel nešto promrmlja pa, ne brineći se više za svoju suputnicu, sjedne između gusara. Miris vina podraži mu nosnice i on se stade ogledavati ne bi li gdje opazio bocu.

- Sveta Bogorodice! - uzvikne trljajući stražnjicu o travu. - Ima trenutaka, kapetane, kada mi je žao što ne smijem psovati kao vi. Čini mi se da bi mi odmah bilo lakše.

- Čekajte, Fauvel - poviče Yves - nećete mi valjda reći da vam Levassor nije povjerovao!- Ne radi se o Levassoru, on sve uzima zdravo za gotovo, nego o Rozi. Kakve li pokore!

Svakomu sam je nudio, a nitko je nije htio. Eto, predložio sam i Levassoru, koji je kako rekoh duša od čovjeka, da je uzme za služavku... Znate li što mi je odgovorio? Da odavno više nije u godinama kad muškarac obigrava oko žena. Osim toga, rekao je, njegovi vojnici polude čim ugledaju neku djevojku pa bi njena prisutnost u tvrđavi izazvala veći metež nego deset topovskih salvi s neprijateljskih brodova.

Roza se držala postrance i oborene glave šutke slušala što o njoj govore.- Zatim sam - nastavi Fauvel - posjetio oca Bonina. Kako znate, on je starješina jezuita.

Nasmijao mi se u lice i kazao da kao normalan čovjek vidi draži te djevojke a da upravo zato, jer je svećenik, mora misliti na spas svoje pastve. Zamolio me da je što prije odvedemo budući da svojom prisutnošću može izazvati nerede i razbuktati više strasti nego hiljadu đavola zajedno.

- Morali ste je ponuditi nekom plantažeru - reče Le Fort. - Mnogi su od njih samci a krevet im je širok kao lađa.

- I to sam pokušao. Pošao sam u Pointe des Negres, gdje se baš nedavno nastanio Mathieu Merlin, i pomislio kako će mu biti potrebna valjana služavka. Isuse i Marijo! Baš mu je pred nekoliko tjedana pala na pamet zlosretna misao da se oženi. Već smo se bili sporazumjeli da će je otkupiti za stotinu livara, kadli upadne njegova supruga. Čim je ugledala njenu odjeću, pomislio sam da će se baciti na nas te iskopati oči njoj, meni i svome mužu.

Nakon malog predaha, Fauvel nastavi:- Đavo je njome ovladao još i više nego što sam tvrdio, kad je svatko odbacuje. O, da! Mora

da joj je te zamamne obline podario vrag, a ne Bog!- Onda priznajte - dobaci mu La Chapelle - da taj vaš vrag nema baš loš ukus.- Zar vas nisam upozorio, pope - promrmlja Le Fort susprežući smijeh - da će vas dragi Bog

kazniti ako učinite dobro crncu?- Do đavola! - uzvikne bivši zapovjednik Princa Henryja IV - zar je ta hulja Maubray jedini

kadar da je smiri? A ja vam kažem, da me ne sprečavaju vaši obziri, bila ona crnkinja ili ne, rado bih se njome pozabavio. Brzo bih iz nje istjerao sotonu, i to iz čistog sažaljenja. No taj je Škot imao jednu nepopravljivu manu: rodio se na nevaljaloj strani La Manchea.

Čuvši kako tako loše govore o njenom draganu, Roza se uhvati rukama za glavu i brizne u plač.

- Gle! - poviče Le Fort smijući se. - Vrag već izlazi iz nje u obliku suza; sigurno se uplašio kapetana La Chapellea.

A onda će ozbiljno:- Hajde, razgovarajmo o važnijim stvarima. Kako je protekao vaš susret s kapetanom

Levassorom i što ste utanačili?- Upozorio sam ga - odgovori svećenik - da svaki čas mogu doploviti dva engleska linijska

broda i jedna fregata i uperiti na tvrđavu topove. Pitao sam ga ima li dovoljno oružja i ljudi da odbije napad a on je odvratio da to nisu nikakve snage i da će ih začas potopiti. Ipak će, da bude sigurniji, dati prenijeti nešto artiljerije iz malog utvrđenja Anses d’Arlets i uputiti poziv dobrovoljcima.

- Pametno! - složi se Le Fort. - Poznajem toga Levassora. Nije baš mnogo pronicljiv, ali je hrabar i izvršit će što je obećao. Drugo od njega i ne tražimo.

On ustane pa tresući sa sebe mrvice manioke pogleda jednog pa drugog svoga druga i zapovjedi:

- Vi ćete, La Chapelle, smjesta u tvrđavu Saint-Pierre a s vama će poći i otac Fauvel. Nadam se da će vas ondje ljubazno dočekati. Zatražit ćete da vas primi major i saopćiti mu da ću ga ubrzo posjetiti. Naglasite da se svaki čas može pojaviti neprijateljska eskadra i potanko mu ispričajte što se dogodilo ovdje u Marinu.

Fauvel se značajno nakašlje i promrmlja:- Treba predvidjeti svaku mogućnost. Što ako nas Merry Rools ne htjedne primiti? Što da

radimo ako ne povjeruje?- Sumnjam da je toliko ograničen, no ako se to dogodi... e pa, neka mu La Chapelle

jednostavno prosvira glavu - hladno zaključi on.- Bolje bi bilo da i vi krenete s nama. Bar u vas ima povjerenja cijela posada!- Ne! - odlučno će Le Fort. - Mene čeka drugi posao. Moram otići u Gorski dvorac da vidim što

se ondje događa nakon generaličina odlaska.- Radije recite - podrugljivo mu dobaci La Chapelle - kako idete k jednoj osobi koja vas

zanima više od svega!- Imate stotinu puta pravo - prizna Yves - samo, ne radi se o osobi na koju vi mislite. Možda i

imate najbolji vid na Antilima, ali vam u glavi ima isto toliko pameti koliko u spužvi kad je more izbaci na obalu!

2.

OVO JE NESMILJENO DOBA

Yves Le Fort nije spomenuo kako mu je stalno na pameti bijeg Reginalda de Maubraya. Pitao se na kojem je mjestu mogao potražiti sklonište.

Odjednom se sjeti da je u razgovoru s La Chapelleom, dok su i njih dvojica bili progonjeni, bio zaključio kako je najsigurnije sakriti se u Gorskom dvorcu jer nikome neće pasti na um da ih baš ondje traži.

Znao je koliko je čvrsta veza između Louise de Francillon i škotskog plemića: onako ludo zaljubljena u njega, bila bi kadra da ga sakrije. Ona je doduše otputovala u Francusku, ali to Maubray nije znao. Ako je odlučio da se ondje skloni pa nikoga nije našao da ga zaštiti, zar nije bio kadar uzeti nekoga kao taoca? Već i sama ta mogućnost ispunjala ga je strahom i nestrpljenjem.

Ako je zbilja htio da vidi kako se u Marijinu odsustvu odvija život u Gorskom dvorcu, onda nije mogao poželjeti bolje prilike.

Pred glavnim ulazom on sjaše i pažljivo osmotri kuću. Činilo se da je pusta. Prozori Marijine sobe i njene rođakinje Louise bili su zatvoreni a kapci namaknuti. Međutim, vrijeme popodnevnog odmora davno je prošlo. Priveže konja za ogradu i uđe.

Terasa se kupala u suncu. Dolje nad zaljevom, pod nebom bez ijednog oblačka, galebovi su s krikom slijetali na more.

Yves se zaputi u salon i već htjede pokucati na vrata kad u vrtu začuje ciku i smijeh.Miješala su se dva glasa: jedan prodorni dječji, na mahove kričav, a drugi zvonak i čist, očito Julijin. Gusaru srce zaigra od radosti. Hvala Bogu, nepotrebno je strahovao! Mali je Jacques živ i zdrav, a i nju će vidjeti. On se nasmiješi i nečujno obiđe kuću. Prošavši pored prazne barake, jer su u taj sat crnci još radili na polju, došulja se do jednog tropskog drveta opletenog lijanama i sakrije se za njegovo deblo.

Odatle sav raznježen stane promatrati prizor. Kroz grmove kane i zinija pojavljivala se na mahove svijetlo- crvena Julijina haljina. Sobarica je trčkarala amo-tamo, okretala se oko sebe pa oko nekog nevidljivog predmeta kao da se s nekim hvata u kolo. Pri tom se smijala, a odgovarao joj je bučnim smijehom mali Jacques. Yves se pažljivo zagleda u dijete.

Nosio je male crvenkaste čizme, hlačice od zelenog satena i zeleni prsluk a preko ovoga poprijeko prebačen pojas. O njemu je visio drveni mač koji je svaki čas vadio i njime vitlao Juliji pred nosom. Osobito je padala u oči njegova umjetna crna brada koja mu je u žaru igre malo kliznula u stranu.

Već je sada dječak imao prodoran pogled Jacquesa du Parqueta i fine ali energične crte lica. Njegovo se držanje dopadne Le Fortu te on u sebi reče: »Baštinik Martiniquea bit će izvrstan upravljač. Naseljenici će se moći u njega pouzdavati a ako se pokaže premekan, tu sam ja da mu ojačam volju.«

Bezbrižna dječakova radost dirne u srce prekaljenog borca kakav je bio Yves.- Vjerujte mi, gospodine Jacques - uvjeravala ga je Julija - da ste strašni s tom bradom.

Odmah je skinite! Osim toga, strašno je vruće. Zašto toliko držite do nje?- Jer sam ja kraljev gusar, a oni svi nose bradu.- Ne baš svi.- Nose. Oni najopasniji...- Kapetan Le Fort je nema.- To je istina - prizna dijete a onda malo razmisli i reče: - Ali, on ima čin admirala, a oni nose

samo bradicu ispod donje usne kao Henri IV.- On ima čin admirala, ali vi ćete, Jacques, biti guverner Martiniquea. Mislite i na to da s

takvom bradom nikada sebi nećete naći ženu.- Da Le Fort nosi bradu, ti se ne bi za njega udala?- Sigurna sam da bih, samo, možda bih ga natjerala da je obrije.Nastade tajac a onda se opet začuje Jacquesov glas:- Zašto on više ne dolazi k nama? Odavna ga nisam vidio. Vjeruješ li da će se jednoga dana

vratiti?Na Julijinu se licu mogla pročitati neizmjerna tuga. Ona umorno reče:- Jest, sigurno će se vratiti.- Htio bih da se njegovom pomoći obučem kao što je bio obučen i on kada nam je dolazio u

posjete... Oh, kako je bio visok i snažan... sve se treslo dok je on govorio. Bio je lijep, zar ne? Vjeruješ li da je i kralj tako lijep?

- Hajde Jacques, nastavimo s igrom, hoćeš li?- Ne, dosta mi je - reče dječak bacivši na zemlju svoju drvenu sablju. - Htio bih pravi mač,

onakav kakav ima Le Fort.Od silna uzbuđenja Yvesa nešto stegne u grlu. Kako da ne bude ponosan što ga u kući još

uvijek spominju. Divno li je čuti kako to dijete, budući baštinik i upravljač otoka, s ponosom i

oduševljenjem izgovara njegovo ime. Odluči da im se pokaže pa zaobiđe grm iza kojega se do tada krio.

Prvi ga opazi Jacques i krikne od straha. Julija se okrene i pojuri da zaštiti dijete ali onda prepozna došljaka i uzvikne:

- Yves! Dragi moj Yves!Mali du Parquet raskolači oči od čuda.- To je kapetan Le Fort - veselo će ona i pođe mu u susret.- Kapetan Le Fort? - s nevjericom ponovi Jacques.Kad ga je posljednji put vidio, bio je otmjeno odjeven i samosvjestan, a oko vrata mu visila

kolajna s kraljevim likom. Sada je pred njim stajao čovjek u otrcanoj odjeći koja očito nije bila krojena po njegovoj mjeri, lica puna jezivih brazgotina, s crnim povezom oko jednog oka i sa željeznom kukom umjesto desne šake. Sve je to ispunjalo dječaka opravdanim strahom.

- Yves! Yves! Dragi Moj Yves - ponavljala je Julija u njegovu zagrljaju zaboravljajući na prisutnost dječaka koji ih je sa čuđenjem promatrao.

On se najzad otrgne kako bi porazgovorio sa Jacquesom koji je baš bio skinuo bradu napravljenu od neke stare perike i mrgodno se držao po strani.

- Kako to? - upita ga. - Nećeš ni da me pozdraviš?- Ne! - odgovori dječak i bojažljivo turi svoju plavokosu glavicu Juliji u suknju.- Zašto? Učinilo mi se da s udivljenjem govoriš o kapetanu Le Fortu - nastavi Yves sa

smiješkom.- O njemu, da - odlučno izjavi Jacques - ali vi niste moj prijatelj Le Fort. Vas se ja bojim,

imate tako ružno lice. Julijo, reci mu neka ode.- Ludice - blago ga ukori Julija. - Dođi, Yves, toliko toga imam da ti kažem.Ona makne dijete u stranu pa uhvati pustolova pod ruku i krene s njim prema kući. Uz put,

stane u sebi ponavljati stotinu puta postavljeno pitanje nakon onog neugodnog doživljaja s vitezom de Villersom: da li da sve ispriča Yvesu, ili je bolje prešutjeti istinu?

»Ne reci ništa!« - govorio joj je neki unutrašnji glas. Yves uopće nije bio ljubomoran i sigurno je znao za tolike njene avanture koje ne samo da nije izbjegavala nego ih ponekad i svjesno tražila, kao uostalom i s njim lično. Upravo se zato pitala, nakon što ju je Villers silovao, zašto ne može da zataji taj odnos u kojemu je, mora priznati, i sama uživala, a samo je jedan od tolikih što ih je imala sa svakojakim muškarcima.

Po prirodi iskrena, teško je mogla shvatiti kako je mrsko sjećanje na tu nezgodu zapravo posljedica saznanja da je Villers počinio svojevrsno oskvrnuće jer je Le Fortu ukrao ono što je samo njemu pripadalo otkako se nedavno vratio sa Saint-Christophea.

Kad su ušli u kuću, Julija je bila toliko uzrujana da je pustolov upita:- Zašto si tako nervozna? Zar se ne veseliš mome dolasku?- Kako smiješ to i pomisliti! Hajde sjedni. Cephysa, Cephysa, brzo donesi ruma, sirupa i

limuna za kapetana Le Forta!Yves sjedne a ona stane pred njega i reče:- Moram ti nešto reći.- U redu. Dođi ovamo pa da čujemo.Ona počeka da Cephysa stigne s poslužavnikom i odmah je otpravi pa, pošto gusaru napuni

čašu koju on odmah ispije, upita:- Jesi li ti odrezao Villersu uši?- Nisam - pošteno prizna Yves - učinio je to La Chapelle. Toliko je gad bio ustrašen da je

okretao vrat kao koza na izdisaju, pa mu nisam mogao napipati glavu. Zašto spominješ Villersa?

- Zato što je došao ovamo odmah nakon generali- čina odlaska. Glava mu je bila povezana rupcem kao u neke stare crnkinje.

- Pa što onda?

- Jacques je u šali izvukao majci iz njedara sakriveno pismo što si joj ga ti uputio. Villers je to primijetio i uzeo ga.

- Tko mu ga je dao? - upita Le Fort tako stišćući čašu da Julija pomisli kako će mu se u ruci zdrobiti.

- Poslužio se silom, to jest ukrao ga je... Kako mi je generalica ukratko ispričala njegov sadržaj, zaključila sam da ga on ne smije pročitati.

- Znači, oteo ga je tebi iz ruku? Hulja! A zašto je došao ovamo?- Da traži sklonište. Bio je prestrašen i htio da mu se za neko vrijeme dade jedna soba.- Nisi smjela dopustiti da se dokopa toga pisma - reče Yves s prizvukom prijekora u glasu.- To sam rekla i sama sebi. Ali, što sam mogla, Yves? On je bio jači.Kako je to izgovorila oborivši oči, u Le Fortu se iznenada javi sumnja i on plane od ljutine:- Je li to sve što je dobio od tebe? Mislim pismo, i ništa drugo?- Jest - promuca Julija neuvjerljivo.- Nadam se da onom lupežu nisi dopustila ništa drugo... On ima naviku da uvijek silom

uzima ono što mu se uskraćuje...Ona ne odgovori. Među njima ispriječi se duga i mučna šutnja. Yves progovori prvi:- Ma što da je učinio, skupo će mi platiti. Osjetit će ili ovu zdravu ruku ili željeznu kuku... Ne

govorimo više o tome, Julijo. Zaboravi...Ispije čašu punča do posljednje kapi. Rado bi se dao u potjeru za Villersom, čak prije nego za

Maubrayom, ali prosudi kako ima jedan preči zadatak. Natočivši ponovo sebi ruma, reče:- Pozovi Jacquesa, mora odmah sa mnom. Zato sam i došao.- Kamo ga vodiš?- Englezi spremaju napad na Saint-Pierre čitavom jednom eskadrom i svaki čas mogu

doploviti. Može se to dogoditi sutra, prekosutra, ali najkasnije do kraja ovoga tjedna. Sigurno će topovima pucati na Gorski dvorac jer vjeruju da tvrđava neće pružiti otpor. Kad vide da su se prevarili, pucat će na sve, samo da izazovu što veću pustoš. Bilo bi nerazborito zadržati dječaka ovdje. Sklonit ću ga u tvrđavu jer sam njegovoj majci obećao da ću se starati za njega.

- A što će reći major?- Shvatit će, ako nije do sada. Pomalo se i čudim što već nije došao po njega.- A što će biti sa mnom, Yves? Zar se opet moramo rastati?- Spremi sve što misliš da je potrebno tebi i dječaku. Vratit ću se po tebe ili ću nekoga poslati

da vas dovede.- Jacques je još nemoćno dijete.- Javi mu neka se spremi, posadit ću ga pored sebe na konja.Julija neodlučno zastane. Teško joj je bilo odvojiti se od dječaka kojeg je voljela kao da ga je

sama rodila, ali ipak vikne:- Jacques! Jacques! Dođi brzo ovamo, ideš u tvrđavu da vidiš vojnike!I Julija i Le Fort ostanu zatečeni kad u neposrednoj blizini začuše dječji glas:- Tu sam! Zašto tako vičete?- Uhodio si nas, nevaljalče! - reče djevojka. - Znači, čuo si što smo govorili?- Naravno! I želim reći ovome gospodinu, koji se izdaje za kapetana Le Forta da se slažem s

onim što je rekao o vitezu Villersu. Vitez je otmjenije obučen nego on, ali mu je lice još ružnije.- Hoćeš li ušutjeti, Jacques? - zbunjeno i srdito naredi Julija. - Opet ti kažem da je ovo naš

prijatelj Le Fort.- Ako je tako, neka dokaže!Hitro kao vjeverica, dječak skoči i širom otvori prozor pa pokazujući na mangovo drvo puno

nezrelih plodova reče:- Vidiš li onaj što visi na najnižoj grani? Ako si zaista Le Fort, probit ćeš ga prvim hicem.

Pokušaj!

- Grom i pakao! - promrsi Yves. - Rado bih to učinio, ali s ovim prokletim pištoljima koji pogađaju udesno kad ciljam ulijevo, teško da ću uspjeti. Evo, pokušat ću da onaj tvoj plod oborim tako da mu pucam u peteljku.

Izvuče pištolj i dok je Julija, unaprijed bojeći se praska začepila uši, polako nanišani. Međutim, ruka mu se iznenada spusti a mali Jacques otvoreno pokaže koliko je razočaran, što pustolova natjera na smijeh.

- Znao sam da ti nisi Le Fort! - povikne dječak.- Zbilja? O, Bože, priteci mi u pomoć!U djeliću sekunde pištolj se ponovo podigne a iz cijevi sukne plamen.- Pao je, oboren je! - veselo će Jacques. - Idem da ga donesem.Yves se ponosno isprsi, vrati pištolj za pojas i nasmiješi se, zadovoljan samim sobom. Kad se

dječak vrati s plodom kojemu je na vidljiv način bila otkinuta peteljka, on ga potapše po licu i upita:

- Onda, hoćeš li poći sa mnom? Naučit ću te mačevati i dat ću ti isti ovakav mač kao što je moj. Možeš dobiti i pištolj, ako baš želiš, a pokazat ću ti kako se to obara neki plod na udaljenosti od dvadeset koraka. Dakle, idemo li?

- Hoću li dobiti pravi mač i pravi pištolj?- Naravno. Osim toga, naučit ću te jednom takvom udarcu od kojega se ni najvještiji

mačevalac ne može zaštititi. Zahvaljujući njemu, moći ćeš kasnije sam odoljeti čitavoj jednoj četi.

Ponuda je bila primamljiva, ali je dječak još uvijek oklijevao i pogledom pitao Juliju.- Dobro znaš da u kapetana Le Forta možeš imati potpuno povjerenje - reče djevojka.- Jest, jest... ali on je tako ružan. Julijo, jesam li i ja bio toliko ružan s onom bradom?- Još više, vjeruj mi!- Onda je više neću stavljati... Dobro, rado ću poći s njim...

Le Fort je smjestio dječaka preda se u sedlo, ogradivši ga svojim snažnim rukama, te s njim polako jahao prema Saint-Pierreu.

U dodiru s njegovim čvrstim mišicama i širokim grudima Jacques se osjećao siguran kao u kolijevci i raspitivao se za sve što bi mu palo na pamet: za pištolj, mač, naboje, brodove, topove, vojnike i tvrđavu...

- Vjeruješ li, kapetane Le Forte, da ću s pomoću tvoga, dosad nepoznatog udarca mačem, moći osvojiti svijet? - upita on.

- Gle vra... hm! hm! Svakako da hoćeš!- Julija kaže da ću jednoga dana i ja postati general.- Da, i to zapovjednik cijelog Martiniquea. Naslijedit ćeš svoga oca, a on je kupio i ovaj i neke

druge otoke. Kad odrasteš, sve će to pripasti tebi.- Onda ću se morati boriti kao ti, kao što se borio i moj otac?- Nadam se da neće biti potrebno, i to želim od sveg srca, ali ćeš se s vremena na vrijeme

moći sjetiti da je donekle i stari kapetan Le Fort pridonio da se sve ovo dobije i osigura za tebe.

Nakon kraće stanke dječak upita:- Zašto nosiš taj povez koji ti sakriva oko?- Jer više nemam oka, a rupa koja na tom mjestu zjapi još je strasnija od ovih ožiljaka na licu.- A nemaš ni jedne ruke, kad nosiš kožnu rukavicu sa željeznom kukom.- Ta mi kuka uspješno zamjenjuje prste.Jacques se malo zamisli pa reče:- Znaš da si me jako uplašio kad si došao k nama. Julija mi je baš objašnjavala kako ružni

ljudi ne mogu sebi naći ženu. Jesi li ti oženjen?

- Nisam, mali moj.- Valjda ćeš se jednog dana ipak oženiti?- Ne znam.- Možda te se žene jako boje... Čini mi se da nisi uvijek bio tako ružan...- Nisam, zaboga! Ne mogu reći da sam bio neki ljepotan, ali bi se tolike bile udale za mene da

ne bi mogle stati na cijelom Martiniqueu!- A ja ću ti reći, kapetane, da se moraš oženiti Julijom. Ona tvrdi da si lijep i rado bi se udala

za tebe... Ali, ako su ti sve žene na Martiniqueu bile supruge, Julija ti možda neće biti dovoljna?- O, hoće, hoće!- Morat ću joj to reći kad se vratimo. Sjećaš li se, Le Forte, kad si dolazio k nama sa širokim

šeširom. Ah, kako si mi bio drag! Naročito su mi se sviđale tvoje zelene čizme i mač...Konj je polako gazio spotičući se o kamenje na cesti. Njegov jednolični korak uspava dječaka

pa Le Fort najzad odahne.Bilo mu je drago da su ta nevina dječja usta prestala postavljati pitanja koja su i nehotice

oživljavala u njemu tolika bolna sjećanja. Jacques toga nije bio svjestan, ali će jednoga dana saznati...

On se zagleda u dječakove plave kovrčaste kose, u uvojke što su mu pali na visoko pametno čelo. Lice mu je istovremeno odražavalo nježne majčine crte i očevu odlučnost. To je svatko mogao opaziti i baš zato je za okorjelog pustolova Jacquesovo malo i krhko tijelo postalo najdragocjenije dobro što mu ga je sudbina mogla povjeriti.

Baš kad se iznad krošnja drveća ukazaše bedemi tvrđave, Yves odjednom opazi na cesti tri jahača koja su kasom išla prema Gorskom dvorcu. On u jednom odmah prepozna kapetana Baillardela a u drugom majora Merry Roolsa. Tek kad im se znatno primakoše, otkrije da je treći Taillefer.

Hajde neka! Znači da je sve krenulo kako je on želio.Nakon nekoliko trenutaka dojuri Merry Rools u galopu i vikne:- Kapetane Le Forte!Yves stavi prst na usta i reče:- Tiho! Probudit ćete dječaka.

3.

VILLERS RAZMIŠLJA

Tek što je granulo, sunce je odmah počelo nemilosrdno žeći, ali usprkos sparini Reginald de Maubray, sakriven u polju šećerne trske, stao je cvokotati zubima čim se probudio. Groznica mu je tresla čitavo tijelo, no on ipak pogledom potraži svoga druga.

Villersovo mjesto bilo je prazno, ali ga komešanje među stabljikama trske podsjeti da su nedaleko odande sakrili konje.

Nekoliko trenutaka zatim, trske se razmaknu i pojavi se Villers. Kako je s glave skinuo povez, Škotu odmah upadne u oči njegovo zastrašujuće lice bez ušiju.

Sišući komadić trske kao da je ječmeni šećer, on reče:- Ništa drugo nisam našao čime bih ugasio žeđ. Nigdje u okolici ni kapi vode pa sam vam

donio ovo.Pruži mu komad bambusove trske koju Reginald hitro prinese svojim suhim ustima.Villers sjedne na zemlju pa će sa smiješkom koji je više ličio na nehotično kreveljenje:- Pomislio sam kako u sadašnjim okolnostima nema smisla da vam i dalje krijem nesreću

koja me zadesila. Vidite da su mi rane još svježe.

- Mislim da sam razumio - prošapće Maubray odmahujući glavom. - Ako se ne varam, to je Le Fortovo djelo.

- Njegovo i njegovih ubojica. Zaskočili su me dok sam spavao, njih četvorica-petorica. Od mrkle noći ni-sam vidio pa prije nego sam uspio i shvatiti što se događa, evo što su mi učinili. Podlaci! Sada, mislim, shvaćate razloge moje mržnje?

- Svakako! - odvrati Škot s tjeskobom i nepovjerenjem.- Bilo bi mi drago da sada čujem zašto ga vi mrzite. Vremena za razgovor imamo napretek,

zar ne, a osim toga sinoć ste mi obećali da...- Bit će dovoljno da vam pokažem ovu ranu - prekine ga Maubray - ali mora da ste čuli za

Bourgueta i Rosellea. Zar to nisu bili vaši prijatelji?Sada Villers osjeti nepovjerenje.- Jesu - prizna on. - Ubio ih je Le Fort. Sigurno ih želite osvetiti?- Ne pitajte me.Villers ispljune sažvakanu trsku što mu se lijepila za zube pa će nakon kraćeg razmišljanja:- Konačno, vi ćete najbolje znati zašto je Le Fort najprije ubio tu dvojicu pa onda

Desmartinieresa i Gamellea. Zar zbilja nije čudno što ste se zatekli kod Desmartinieresa baš u trenutku kad se ondje pojavio Le Fort?

Škot ne odgovori. I te kako mu je trebala pomoć toga, gotovo nepoznatog druga, ali je oklijevao da mu se otkrije. Pa ipak, ako se družio s Roselleom i Bourguetom, mora da su ga na neki način upoznali s njegovim planovima.

- Gospodine Villers - oprezno reče Reginald - mislim da je još rano da vam se povjerim, ali, ako ste zaista prijateljevali s ljudima o kojima je riječ, onda ste, na temelju onoga što su vam vjerojatno ispričali, mogli i sami doći do određenih zaključaka.

- Kako ste samo zagonetni!- Iz nužde. Mogu vam jedino reći da se spremaju značajni događaji, pa ako nas je već

združila zajednička nesreća i želja za osvetom, jamčim vam da ćemo uskoro dobiti punu zadovoljštinu.

Villers shvati da ranjeniku neće više izmamiti ni riječi pa stane grozničavo razmišljati. Odjednom otkrije da Le Fortovo kažnjavanje osoba koje su jedne drugima potpuno tuđe, a žive na suprotnim stranama otoka i nemaju nikakva razloga da se viđaju i posjećuju, mora imati neki dublji smisao.

Kriomice stane promatrati plemića pa, sjetivši se njegova jedva zamjetljivog tuđinskog naglaska, iznenada zaključi da se radi o zavjeri. Englezi su je skovali, a Le Fort ju je nanjušio kad se vratio sa Saint-Christophea.

Razmišljajući o teškim posljedicama koje bi mogla imati njegova zaista kobna zabluda, sav se strese. Zauzmu li Englezi otok, gospodarit će oni, a onda je gotovo s njegovom funkcijom poreznog upravitelja. Na Martinique će se doseliti Britanci i dovesti svoje činovništvo a Francuzi će biti protjerani, osim onih koji budu optirali za osvajača.

Villers shvati da mora biti na oprezu a kad vidje da ranjenik uporno šuti, reče:- Viteže, ne možemo se beskonačno kriti na ovoj plantaži. Vašu ranu treba liječiti, a valja

misliti i na hranu. Najbolje je da potražimo neko selo.- Selo! - uzvikne Maubray. - Kako bismo objasnili porijeklo naših rana? Počeli bi nas

ispitivati i postali bismo sumnjivi!- Zaboravljate da sam ja opunomoćenik njegova veličanstva i da me ovdje moraju uvažavati.

Osim toga, zar mi niste rekli da ste generaličin prijatelj? Čega se onda imate bojati?Maubray mrzovoljno promrmlja:- Ničega, dakako... pogotovo kad ste vi sa mnom. Gdje se u stvari, sada nalazimo?- Ako se ne varam, jahali smo prema jugu do Marina a onda cestom uz more. Prešli smo

zatim jednu rijeku, mislim da je to bila Pilote, a sada mora da smo u blizini Diamanta.- Dobro sam proučio kartu što ju je izradio otac Feuillet...

Villers pomisli kako će izraziti neko svoje mišljenje, ali Škot naglo ušuti. Kakva ga je nužda, upita se on, mogla navesti da prouči tu kartu. Zatim glasno reče:

- Osjećate li se dovoljno snažnim da se možete držati u sedlu?- Uradit ću sve što mogu.Maubray je bio prisiljen da se pomiri sa činjenicama: rana ga je učinila nesposobnim za

borbu. Ma kako da je bezopasna, mogla bi se ubrzo zagnojiti ako hitno ne dobije pomoć, jer je valjalo računati s komarcima, muhama i tropskom vrućinom.

Prije svega mora ozdraviti, zato je rizik neminovan. Uostalom, i nije baš tako velik, razmišljao je on. Kad Penn zagospodari otokom, tko će se usuditi da mu išta predbaci? Ako dotle i upadne u neprilike pa ga u najgorem slučaju Francuzi zatvore, komodorova će pobjeda sve srediti.

- Ako mislite - nastavi on - da bi me u Diamantu mogli uspješno liječiti, onda krenimo. Muči me groznica, ali ću nekako smoći snagu.

- To se vidi - reče Villers nekako dvosmisleno - no ako ste i dovoljno hrabri, onda se nećemo zadržati u Diamantu, nego nastaviti put sve do u Anses d'Arlets.

- Ali to je mnogo dalje! Zašto baš u Anses d’Arlets, molim vas?- Jer je to mala luka...- Imate neke skrivene namjere, viteže?!- Možda! - reče Villers tiho i obori glavu. - U luci se uvijek nađe neki čamac ili jedrilica koji

pripadaju kolonistima.- Pa što onda?- Čamcem se može otići s ovoga otoka i otploviti na neki drugi...Aluzija je bila i previše smiona te se ponada da će sada i Škot otkriti karte. Međutim, on je i

dalje oklijevao. Držao se nekako glupo i zbunjeno izbjegavajući da sugovorniku pogleda u oči. Ovomu se učini da je to zbog bolova od rane pa objasni:

- Rekao sam to za slučaj da vam se prohtije otići na Saint-Christophe. Na kratko, dakako, dok vam ne zacijeli rana, a onda biste se opet vratili i osvetili se.

Ovaj put, Reginald se nasmiješi i prošapće:- Ako je istina to što kažete o čamcima, zbilja bih mogao poći u Anses d’Arlets. Poznajete li

ondje nekoga?- Ne, ali ćemo ipak dobiti podršku i pomoć. Ne zaboravite da imam pravo vršiti rekvizicije.- Jest, moramo onamo! - odlučno će Škot. - Vidim da ste poslušali moj savjet, viteže, i da ste

razmislili o onome što su vam natuknuli Roselle i Bourguet. Sad je red da i ja kažem kako vitez de Maubray nije nezahvalan pa kad za to dođe trenutak, neće zaboraviti pomoć koju ste mu pružili.

- Sve mi se čini da bih ja vama morao zahvaliti - reče Villers zagonetno.Naime, srce mu je odjednom zaigralo od radosti. Najzad je gotovo sasvim razotkrio tajnu

toga tuđinca. I on je neprijateljski špijun i izdajnik, baš kao i oni kolonisti u Marinu, Fort-Royalu, Carbetu i Macoubi kad su na sebe navukli Le Fortovu osvetu. Sada mu je sve postalo jasno...

- Zahvalit ćete mi u pogodnom času, hoću reći kad dobijete zasluženu nagradu. Inače mislim, viteže, kako neće biti potrebno da se prebacujemo na Saint-Christophe... Najprije se otisnimo na more, a onda ću vam sve objasniti... Vidjet ćete, brzo ćemo naići na prijatelje...

Zaustaviše se u Marigotu, pokraj rijeke, da se napiju i napoje konje. Maubray izreže svoju košulju pa krpicama stane ispirati ranu. Bol je još uvijek bila jaka, ali ipak podnošljiva. Krv je prestala teći, ali je noga otežala i teško bi se bez pomoći popeo u sedlo. Pošto završi s ispiranjem, pozove Villersa da mu previje ranu i zauzla povoj. Nakon toga obojica uzjašu pa udare prečacem kako bi zaobišli selo Diamant.

Kako su zbog bolova što ih je Škot stalno osjećao bili prisiljeni da jašu korakom, u Anses d'Arlets stignu tek potkraj jutra. Vrućina je bila ubitačna, a budući da je Villers opet stavio povez oko glave, pretjerano se znojio.

- Siđimo sa ceste - predloži on svome drugu - i držimo se mora. Obala je široka, ali pazite na otrovna stabla mankanilja. Kad se približimo luci, savjetovao bih vam da se sakrijete na nekom prikladnom mjestu a ja ću poći u selo da se malo raspitam.

Ionako sumnjičavom Reginaldu taj se Villersov prijedlog nikako ne dopadne te on osorno upita:

- Zašto i ja ne bih pošao s vama?- Budem li primoran da rekviriram neku jedrilicu - snađe se vitez - vlasniku bi se moglo

učiniti čudnim što mi je za to potrebna pratnja stranoga plemića... za kojega vjerojatno nije nikada ni čuo.

Objašnjenje je bilo uvjerljivo pa Maubray prihvati njegov prijedlog.Uskoro na jednom zavoju obale opazi mali gat na zabijenom kolju te Villers zaustavi konja.

Osmotrivši pažljivo okolicu, opazi jedan gust šibljak s nekoliko krošnjatih stabalceta pa reče Škotu:

- Eno vam izvrsnog skrovišta. Bit ćete u hladu i zaklonjeni od svačijeg pogleda.Reginald, koji je do tada promatrao lučicu, okrene se i kimne glavom u znak pristanka, ali

napomene:- Čini se da ondje nema nikoga... Ne vidim na moru čak ni ribara. Ako me ne varaju oči, u luci

je usidrena predivna jedrilica, baš kakva nama treba.- Brzo ću saznati tko joj je vlasnik.- A zašto da je rekvirirate? - podrugljivo upita Maubray. - Zašto uopće razgovarati s

vlasnikom kad se naprosto možemo ukrcati i isploviti a da za to nitko i ne zna?- To bi se moglo, ali bismo onda morali krenuti prema jugu. Nedaleko odavde je tvrđavica s

obalnom stražom. Jave li joj krađu koju vi predlažete, mogli bi otvoriti vatru i potopiti nas.Reginald uzdahne i reče:- Za sve imate odgovor. Krenite, dakle, i neka vas Bog čuva!- Bog ili vrag - odvrati Villers - glavno je da uspijemo.Odmah zatim skoči na zemlju i pomogne drugu da sjaše, što baš nije bilo lako, a onda ga pod

ruku odvede do gajića. Vrati se onda po njegova konja i priveže ga iza njega tako da slobodno može brstiti.

Baš kad se htjede udaljiti, Maubray ga pozove natrag i reče:- Ah, viteže, morat ćete mi ustupiti jedan vaš pištolj.- Zašto? Nitko vas ovdje neće tražiti.- Možda mi ipak ustreba, a vama za rekviriranje nisu potrebna dva, kad još imate i mač.- Ne znam čemu je to potrebno. Ovdje ste izvrsno sakriveni.- Da vas mogu upozoriti... Pretpostavite da nam je onaj razbojnik Le Fort ušao u trag, a on je

to kadar.- Nemoguće!- Napokon, ne volim da budem bez oružja. Ono mi daje osjećaj sigurnosti.To se nikako ne dopade Villersu i on stade oklijevati. Reginald navede i onaj posljednji

razlog:- Budete li mi i dalje odbijali tako beznačajnu stvar, prisilit ćete me da u vas posumnjam,

viteže. Jeste li vi plemić ili niste?Villers nerado izvuče iz pojasa pištolj i pruži ga Škotu, a onda se namrgođen i zlovoljan

udalji bez riječi.- Budite oprezni! - vikne za njim Reginald.

Podbovši snažno konja, Villers krene prema tvrđavi koja se dizala na jednoj uzvišici pozadi sela Anses d’Arlets i odakle se odlično moglo pratiti kretanje brodova što stižu s juga.

Silno se iznenadi kad vidje da je cesta zakrčena naoružanim vojnicima koji su snažnim konjima prevozili topove s njihovim postoljima. Zaustavi se i upita jednoga podoficira:

- Što se dogodilo? Kamo ćete s tim topovima?- Spremamo se za jednu proslavu - našali se narednik.- Bogami, bit će malo prebučna - uzvikne vitez - a ovih dana nije neki veliki svetac niti

rođendan njegova veličanstva!- Ipak će biti veselo - odvrati podoficir - jer topove vozimo u Fort-Royal gdje Englezima

spremamo doček...- Englezima?- Zaboga! Zar ste pali s neba, gospodine? Valjda ste čuli kako telal obznanjuje da se traže

dobrovoljci za obranu grada?- Nisam, jer se upravo vraćam s urođeničkog područja. Imate li malo vremena da zadovoljite

moju znatiželju?- Moglo bi se i to ako pođete sa mnom u grad. Uz punu čašu u gostionici K vrhovnom lovniku

odmah će mi se razvezati jezik...- Našli ste pravoga čovjeka - reče Villers predosjećajući da će saznati veliku tajnu.

4.

VITEZ JE PRISILJEN DA BIRA

U krčmi K vrhovnom lovniku narednik se spusti na klupu od grubo tesanog drva pa rukavom obriše oznojeno čelo. U jednom uglu ćaskala su za stolom dva plantažera. Na Villersov povik dotrči krčmar s masnom prljavom krpom oko vrata i stane brisati ruke o pregaču na kojoj su se vidjele mrlje od krvi i čađe. Vitez naruči vrč vina i dvije čaše pa pogledom dade znak podoficiru da počne s izlaganjem.

- Radi se o novom podvigu onog vraškog Le Forta! - značajno će narednik. - Mora da ste za njega čuli, što ne? Taj vrag od čovjeka, za kojega se vjerovalo da je umro na Saint-Christopheu, vratio se živ i zdrav na Martinique, zajedno s nekim neobičnim svećenikom Fauvelom od kojega se već godinama ne odvaja.

Villers kimanjem glave pokaže da mu je to poznato.- I tako vam je taj Fauvel - nastavi podoficir pošto je gucnuo iz čaše - rano jutros došao u

tvrđavu i zatražio da ga odvedu kapetanu Levassoru. Po svemu sudeći radilo se o vrlo važnim otkrićima... Najzanimljivije je to da su ga stražari htjeli zatvoriti misleći da je pijan. Moram reći da je s njim bila i jedna žena... Tako mi svetoga Blaža, prava drolja! Jedva sam je uspio vidjeti, ali vam mogu reći da bi sa stotinjak takvih Martinique brzo bio prepun dječice. I da ne duljim, taj je svećenik donio Le Fortovu poruku da nas svaki čas mogu napasti Englezi. Iako Fort-Royal nije tako ugrožen kao Saint-Pierre, Levassor je, ne sumnjajući u svećenikove izjave, odmah naredio da se obrana grada pojača. Baš zato s tvrđavice u Anses d’Arletsu prenosimo topove na naše bedeme. Eto, kako stoje stvari, gospodine. U vaše zdravlje!

- A kako je Le Fort uspio saznati za taj napad? To mi nikako nije jasno - primijeti Villers.- Vrlo jednostavno: uhvatio je na djelu i ubio nekoliko naših kolonista koji su radili za

Engleze, a dokopao se i jednog njihovog špijuna, nekog viteza Maubraya... Ah, prekratko ste na Antilima da biste znali tko je Maubray. To je neki Škot koji se prije mnogo godina toliko zamjerio ovdašnjem pučanstvu da se ono pobunilo i zapalilo mu kuću. Pravo je čudo kako se iz nje živ izvukao... Na žalost, svemu je tome u priličnoj mjeri kriva i generalica. Sad, bilo kako bilo, taj je Maubray sasvim sigurno u Cromwellovoj službi jer to tvrdi Le Fort.

- Ali mi s Englezima nismo u ratu - začudi se Villers. - Zašto bi nas napali kad za to nemaju razloga?

- Imaju ih za izvoz, gospodine. Htjeli bi se jednostavno dočepati Martiniquea. Ovdje je zdrava klima a zemlja plodna. Njih zanimaju duhan, šećer, rum... i to je sve. Sada o tome znate isto koliko i ja pa je vrijeme da se vratim svojim vojnicima. Sretan put, gospodine, i evo vam jedan moj savjet: ako ne znate što da radite, javite se odmah u tvrđavu kao dobrovoljac. Svaki će nam čovjek dobro doći.

- Hvala - reče Villers - neću se oglušiti.Narednik ustane i krene prema izlazu a porezni upravitelj baci novac na stol i stane

razmišljati.Nikako da se načudi iznenadnoj promjeni svoga položaja. Znači, Le Fort je nastupio kao

branitelj otoka a ubijeni francuski kolonisti, kao i oni kojima je odrezao uši, bili su izdajnici. Zar Roselle nije otvoreno rekao - potvrdio je to i Rools - da bi se rado predao Englezima jer bi pod njihovom vlašću navodno sve krenulo nabolje na Martiniqueu? Jedna je stvar začudo sasvim jasna: Le Fort je branio interese kralja i države, a oni koji su se borili protiv njega svi su izdali svoju domovinu. To su odavno znali Baillardel, La Garenne i mnogi drugi oficiri u tvrđavi Saint-Pierre.

A on, Villers, spasio je život najopasnijem špijunu, na kojega je pucao Le Fort, i sada ga još skriva. Što da radi? Maubrayov je život u njegovim rukama. Ako ga izruči, iskupit će se za grijehe što ih je počinio iz neznanja i pomiriti se s utjelovljenim đavlom Le Fortom.

Polako ustane i izađe iz gostionice potišten i zabrinut.Nekako protiv volje odveže konja. Izmirenje s pustolovom neće mu vratiti uši. A što će biti s

osvetom? Je li uopće moguće da se izmire?Krajnjim naporom volje ipak skoči u sedlo. Više mu nije bilo ni nakraj pameti da se zanima

za čamac. Prije svega, morat će se temeljito objasniti s Maubrayom.Zaputi se pravo na obalu i brzo nađe skrovište u kojemu je ostavio Škota. Čuvši kako netko

dolazi, Reginald, koji je na tropskom suncu bio malo zadrijemao, sjedne i izvuče pištolj, a kako odmah prepozna došljaka, reče:

- Ah, to ste vi. Onda, jeste li uredili ono sa čamcem?Villers sjaše pa, pustivši konja da pase, odgovori smrknuto:- Moram se s vama porazgovoriti.- Damned!4 Kako to izgledate? Čovjek bi se zakleo da ste vidjeli Le Forta ili njegovu utvaru!- Gotovo da je tako, viteže. Zapravo, samo sam sreo vojnike koji odvoze pojačanja u Fort-

Royal. Shvaćate li što mislim da kažem?- Recimo da naslućujem. Izjasnite se!- Pretpostavljam, Maubray, da ste se potajno iskrcali na otok kako biste svojim

sunarodnicima omogućili da ga zauzmu.- I to vas zbunjuje?- Ne zaboravite da sam ja Francuz i, kako mislim, častan čovjek.- A osim toga i pametan, pretpostavljam. Moram li iz tih vaših riječi zaključiti da je našem

zajedništvu došao kraj?- Tek smo počeli s razgovorom. Morate znati da je Le Fort omeo vaše planove. Iskrcavanje

Engleza neće biti iznenađenje: sve je spremno za odbijanje njihova napada. Lako je moguće da je za vama već izdana tjeralica na cijelom Martiniqueu. Svaki vas čas mogu uhvatiti a ako se to dogodi, budite uvjereni da će vas objesiti.

- Bože sveti, zaista ste dalekovidni - prizna Maubray a lice mu se iskrivi od grča. - Nastavite. Što mi onda predlažete?

- Čekajte! Ranije sam samo nagađao, a sada imam i dokaze. Ako ostanem s vama i ne predam vas vlastima, uvjeren sam da će me proglasiti vašim saučesnikom, a to znači i izdajicom. Dakle, i ja riskiram da budem obješen.

4 Prokletstvo!

- Jasno kao dan! Znači, izručit ćete me?- To nisam rekao, viteže. Bez obzira na okolnosti, ne mogu zaboraviti da se moram osvetiti

Le Fortu. Podnijet ću za to izvjesne žrtve, a bude li potrebno, uspavat ću i vlastitu savjest.Reginaldu se otme dubok uzdah i on reče:- U tom vam slučaju može ustrebati moja pomoć. Razmislite, jadni moj viteže. Zbunjeni ste i

u velikoj nedoumici, ali ja ću vas izvući. Slušajte što ću vam reći. Priznajem da je Le Fort omeo moje namjere i to je zaista neugodno. Eskadra, koja tek što nije stigla, nada se lakoj pobjedi jer vlada uvjerenje da s tvrđava neće biti otvorena topovska vatra. Međutim, dogodit će se suprotno: posade će pružiti otpor. Pa što onda? Morate znati da je protektor Cromwell pokrenuo znatne snage, sposobne da slome otpor ne samo vojske i policije nego i građana, pa čak i robova, ako bi nekome palo na um da i njih naoruža. Mogu vam jamčiti da je vjerojatnost naše pobjede osam puta veća. Razmislite malo!

Villers šutke obori glavu.- Ako me izručite - nastavi Maubray - lišavate se, da tako kažem, svoje osvete i odričete se

velike dobiti. Za nekoliko dana postat ću guverner ovoga otoka, a kad sam vam govorio o svojoj zahvalnosti, nisu to bile prazne riječi. Vi ćete mi još biti potrebni...

Villers podigne glavu i pogleda Maubrayu pravo u oči:- Pomoći vam, bilo bi previše, ali mogu, recimo, šutjeti... Shvatite me: vi vjerujete u svoju

pobjedu, a zaboravljate da je s Le Fortom sam đavo. Ne želim da postanem vaš saučesnik. Izručiti vas neću, nego sakriti i donijeti vam čak hranu. Ako po završetku bitke pobjeda pripadne vama, vaši će vas već pronaći. U protivnom, zakunite mi se da ćete i vi prešutjeti njegu i pomoć koju vam noćas ukazujem. Ne poznajemo se i nikada se nismo vidjeli!

- Slab ste mi vi saveznik, viteže - ogorčeno uzvikne Maubray - a možda i kukavica! U životu ima trenutaka kada čovjek mora znati odabrati, a vi se ne usuđujete igrati ni nasigurno.

- Ne vrijeđajte me! - smrknuto će Villers. - Zaboravljate, izgleda, da je vaš život u mojim rukama!

- To je istina, a moja je slabost i u tome što mnogo držim do života. Pa ipak ga riskiram jer sam muškarac. Uostalom, s pravom se kaže da sve dok je čovjek živ, ima i nade. Želim, dakle, po svaku cijenu spasiti sebi život, a ako mi danas sreća nije sklona, sutra će biti bolje.

- Jeste li voljni da prisegnete kao što od vas tražim?- Znači, odlučili ste da me napustite! Požalit ćete! Pa dobro, kad baš hoćete, donesite mi

hrane a ako me uhvate, reći ću da vas uopće ne poznajem. Nastojat ću što prije zaboraviti ove mučne trenutke.

- Vratit ću se sada u grad - reče Villers - i donijeti vam sve što je potrebno, a onda se snađite kako znate!

- Slažem se - odgovori Reginald - samo se vratite što prije i ne pokušajte da me izigrate!Villers slegne ramenima i vrati se svome konju.Gledajući ga kako se udaljuje, Maubray osjeti nemoćni bijes. Da nije te proklete rane,

drukčije bi on s njim razgovarao. Prezirao je toga odvratnog poreznog upravitelja, usprkos posljednjoj usluzi koju mu je obećao učiniti. Međutim, kao vješt diplomat, znao je da se u politici ne biraju sredstva, pogotovo kad se radi o velikim pothvatima, pa se počne pitati kamo da pođe kad ostane sam. Morat će potražiti kakvu goru, ali ne predaleko, jer s ranjenom nogom ne može dugo jahati. Sada kad ima pištolj moći će neko vrijeme živjeti od ubijene divljači, a dotle će stići i Englezi.

Zabrinjavala ga je jedino činjenica da su Le Fort i njegovi drugovi i Villersovi neprijatelji. Ako njega uhvate, neće li ga odati kako bi sebe spasio? Zašto bi on morao imati više obzira?

Iznenada mu padne na pamet jedna misao i on teškom mukom ustane. U ulozi kakva je odavna njegova, ništa ne smije prepuštati slučaju.

Polako se stane svlačiti dok najzad ne ostane sasvim gol. Na njega u rojevima navale muhe, ali on i ne osjeti kako ga ujedaju.

Klečeći na oba koljena, uze gomilati pijesak sve dok ne poprimi oblik čovjekova tijela a onda odozgo razastre odjeću. Neupućeni prolaznik lako bi malo izdaleka mogao pomisliti da je to on i da čvrsto spava.

Nakon toga, očito zadovoljan uspjelom varkom, uzme u ruku pištolj što mu ga je Villers teška srca dao i zavuče se u obližnji čestar.

Ondje sjedne na jedan kamen i stane strpljivo čekati... Nikad se ne zna, Villers bi mogao i prekršiti zadanu riječ.

5.

U MARIJINOJ SJENCI

Merry Rools se uljudno odmakne i pusti Le Forta da prvi uđe kroz vrata što ih je pridržavao jedan stražar. Yves opet osjeti onu silnu radost koja ga je uvijek obuzimala kad bi, zahvaljujući svojoj hrabrosti, iznio pobjedu u nekoj teškoj borbi.

A ova u koju se sada upustio teža je nego sve ranije, tim više što ga počinju pritiskati i godine, kako je potajno sebi govorio.

Ovaj put uspio je obuzdati svoje samoljublje i time se ponosio još više jer je održao obećanje dato generalici du Parquet. Nje sada nema ovdje da to vidi, ali će jednoga dana saznati...

Major uđe za njim i uputi se prema svome pisaćem stolu, a njemu dade znak da sjedne u fotelju. Yves se iznenada sjeti kako zapravo nije izgubio ni jednu jedinu povlasticu ni ti prava što mu ih je dao kralj. On se ponosno uspravi i svisoka pogleda majora prije nego će sjesti.

Merry Rools stane nervozno prekapati spise pa reče muklim, gotovo slomljenim glasom:- Jest, kapetane, vaša je poduzetnost svakako bila opravdana! Mea culpa! Morao sam se

ranije sjetiti. Sigurnost ovoga dječaka važnija je od svega pogotovu zato što sam njegovoj majci dao obećanje... Na žalost, živimo u nemirnim vremenima pa dolazi do svakojakih nesporazuma... Najzad, sve vam je to poznato, Le Forte, i vi me razumijete, zar ne?

Rools je bio zbunjen. Glas mu je odavao da se potpuno povlači i baš to dirne gusara, kruta ali i osjetljiva čovjeka. Major ustane, odmakne stolac pa priđe Le Fortu i iskreno reče:

- Oh, kako sam vas mrzio, kapetane, a kako i ne bih kad ste mi bili najljući neprijatelj... Otkako se poznajemo, neprestano se sukobljavamo. Šteta! Trebalo je da uvažavamo jedan drugoga... Na žalost, naravi nam se ne slažu pa su često beznačajne sitnice onemogućavale da se razumijemo. Jer, konačno, kapetane, ako smo se ponekad prividno i mirili, uvijek je to bilo silom oružja, a na njemu ste neprestano bili jači.

Yves je slušao nekako s nerazumijevanjem i pitao se što on zapravo želi postići.- A i pravo je uvijek bilo na vašoj strani - nastavi Rools. - Međutim, u našim međusobnim

sukobima uvijek je nekako izgledalo da ste vi krivac. Da li se s time slažete?- Lako je moguće - odvrati Yves. - La Chapelle tvrdi za sebe da ima najbolji vid u ovom dijelu

svijeta, a svatko će se složiti da sam u procjenjivanju događaja ja najdalekovidniji. Ako je vama ponekad nedostajala takva dalekovidnost, neću se zbog toga, majore, na vas nabacivati kamenom.

- Jest, mrzio sam vas - opet će Rools s nekom prijekornom žestinom - ali ste sami za to krivi!- Čini mi se - prigovori Yves - da sam prema vama bio neobično velikodušan. Ako i niste baš

pronicljivi, majore, nemojte mi reći da se toga ne sjećate.- Ne, ništa nisam zaboravio... Doživljavao sam poniženja, a to se ne zaboravlja tako lako.

Međutim, vi me vjerojatno i sada silno mrzite.Yves odmahne glavom pa naglo ustane i uzvikne:- Nije istina! Slabo me poznajete, majore... Točno je da sam često ustajao protiv vas i u sebi

vas proklinjao. Jednom sam požalio što vas nisam objesio ili vam prerezao grkljan kad ste mi

pali šaka, ali znate kako je, neshvaćen i razbješnjen čovjek nije uvijek svjestan svojih postupaka... Reći ćete da sam naprasit, a ipak sam vas poštedio. Zašto bih vas, dakle, sada mrzio? Zar se ne slažemo u tome kako će obojici koristiti ako zaboravimo dosadašnje raspre? Ne idemo li rukom pod ruku, složniji nego ikada, u susret pobjedi koja će Martiniqueu i njegovu baštiniku osigurati mir za mnogo godina.

- Veseli me kad čujem da spominjete maloga Jacquesa - tiho će Rools. - Oh, kako bih želio da nas ubuduće povezuje iskreno i ničim nepomućeno prijateljstvo. Za to će nesumnjivo trebati vremena jer osjećajima se ne može zapovijedati...

Njegove su riječi bile prožete tolikom iskrenošću da su Le Forta dirnule u srce. On opet sjedne i ušuti vrpoljeći se u naslonjaču.

- Pa ipak - nastavi Rools nakon kraće stanke - držim da bi moja osobna ispovjed već sada mogla poboljšati naše odnose, još i više nego događaji kojima idemo u susret. Zato ću govoriti, a vi me slušajte. Jest, mrzio sam vas kao svoga najljućeg neprijatelja premda to nije bilo po volji gospođi generalici. Nisam mogao drukčije... Bio sam uvjeren da ste običan razbojnik i da ćete me prvom prilikom ubiti ako prije ja vama ne dođem glave. Preksinoć sam se uvjerio da sam bio u zabludi... Sjećate li se našeg susreta na cesti što vodi u Gorski dvorac? Već sam tada postao svjestan koliko sam prema vama nepravedan. Nakon toga, razgovarao sam s Marijom... hoću reći s generalicom, i ona mi je toliko toga ispričala o vama. Sve što u ovom trenutku mogu učiniti jest to da pred vama skinem šešir, gospodine Le Fort!

Yves duboko udahne, kao i uvijek kad se morao boriti protiv snažnih osjećaja.- Znajte da sam toga trenutka - završi Rools - prisegao Mariji da ću se s vama izmiriti i

truditi se da vam postanem prijatelj.- Merry Rools! - uzvikne Yves drhtavim glasom, ali snažno kao da sa zapovjedničkog mosta

na brodu izdaje naređenja. - Roolse, vaše su me riječi duboko dirnule! Volim one koji priznaju svoje pogreške jer sam svjestan svojih vlastitih i znam kako malo vrijedim. Međutim, nikada nisam, shvaćate li, mislio na svoju ličnu korist. Da se danas-sutra htjednem oženiti, prvo što bi mi djevojka predbacila bio bi moj prazan džep.

Uvijek sam radio za kralja, obitelj du Parquet i za Martinique! Drugi bi se, nema sumnje, u toj borbi služili drukčijim sredstvima, ali ja nisam mogao iz svoje kože. Takva mi je ćud i priznajem da nije nimalo ugodna.

Major se blaženo nasmiješi i reče mirnije:- Sporazum što ga sada sklapamo može samo koristiti onima koje ste upravo spomenuli. Ni

ja više ne mislim na svoje vlastite probitke. Da samo znate kako je teško upravljati ovakvim otokom. Laskavci i varalice stalno vas odvode na krivi put... I Villers me, to vam je sigurno poznato, uhvatio u svoju mrežu. Malo je nedostajalo pa da mu se predam na milost i nemilost...

- Još je uvijek na životu - napomene Yves - a to znači i opasan. Neka vas to ipak ne zabrinjava jer ćemo ga brzo uhvatiti, a razloga ima i previše da ga otpremimo na vješala. Pravo je govorio kapetan La Potherie da neće poginuti od mača onaj kojemu je suđeno da bude obješen.

Merry Roolsu bijesnu oči i on reče:- Bio bih vam zahvalan, Le Forte, kad se u to više ne biste miješali. Ne želim da shvatite kako

branim toga bijednika, ali, kad se bolje razmisli, on je samo nesavjestan službenik, a ne izdajica... Nije se prodao Englezima... Vidite, došlo je do nesporazuma. Bože moj, donekle ste ga i sami skrivili svojom naglosti.

- Možda imate pravo - pomirljivo će Yves - i možda je sam Bog naveo Fauvela da se uplete i tako mu spasi život.

On ustane kao da se želi oprostiti, ali mu major rukom dade znak da opet sjedne i reče:- Počekajte još samo časak, kapetane.Pošto iz ladice svoga pisaćeg stola izvadi jedno pismo, on ga pruži pustolovu i objasni:- Dala mi ga je generalica pred sam odlazak na put i zamolila da vam ga uručim. Ne znam što

u njemu piše, ali sudeći po onome što mi je rekla, lako mogu pogoditi.

Yves ga drhtavom rukom otvori pomažući se željeznom kukom. Bio je vrlo uzbuđen i pitao se hoće li smoći snage da do kraja ostane sabran. Pročitavši više puta onih nekoliko redaka, brižljivo savije pismo i spremi ga u džep kao veliku dragocjenost. Za sve to vrijeme Merry Rools je tobože nezainteresirano sređivao na stolu spise, a zapravo ga je pažljivo promatrao.

- Majore - reče najzad gusar - gospođa me generalica moli da se s vama izmirim i da pazim na njenog sina. Kunem se ovdje pred vama da ću izvršiti jedno i drugo.

On ponovo ustane i dostojanstveno položi onu sakatu ruku s kukom na balčak svoga mača a major mu priđe i reče:

- Kad je tako, kapetane, među nama više i nema nesporazuma. Obojica smo svjesni da ćemo stalno misliti na tu ženu kojoj smo i ja i vi posvetili svoj život i dok god nas sjećanje na nju bude povezivalo, naši će neprijatelji nailaziti na neprobojan zid.

Le Fort se duboko pokloni, u znak da se s time slaže, i zaputi se k vratima kadli ga Rools uhvati za rukav i nadoda:

- Ne znam, Le Forte, što nam sprema sudbina, ali bi mi bilo drago kad biste i vi pazili na maloga Jac- quesa. Uz tako postojana i hrabra čovjeka siguran sam da će postati savršeno skladna ličnost.

- Pouzdajte se u mene! Idem sada da porazgovorim s posadom tvrđave a zatim ćemo Baillardel, La Garenne, La Vallee i ja zaći među koloniste da njih i njihove robove pripremimo za obranu obale. Vidite, majore, dobro je što Englezi spremaju napad, jer moramo učiniti da im to bude i posljednji...

- Bit će teško - reče Rools.- Užasno, ali i dobra lekcija koju, vjerujte, neće tako brzo zaboraviti.- Kapetane Le Forte, preuzmite zapovjedništvo nad oružanim snagama Martiniquea!

6.

MAUBRAYEVA ZAHVALNOST

Villers nije pogazio zadanu riječ. Trudeći se da bude vuk sit i koza cijela, jer se našao između dvije vatre, učinio je u svojoj ropskoj poniznosti još i više nego što je obećao.

Iz svoga zaklona u gustom grmlju Reginald napokon spazi kako se polako primiče na konju kojemu su kopita propadala u prhki pijesak. Iznenadi se kad vidje da dolazi praznih ruku.

Sa zabrinutošću se stade pitati što bi tome mogao biti uzrok, ali ga umiri činjenica da je Villers došao sam. Možda je u zadnji čas donio neku novu odluku.

Još uvijek mučen sumnjama, on počeka da sjaše i nečujno zapne kokot na pištolju.- Hej! - uzvikne Francuz prilazeći nepomičnoj prilici što je ličila na Maubraya. - Baš ste

odabrali trenutak za spavanje, Maubray!Ovaj shvati da odmah mora promijeniti svoj raniji plan.- Ne spavam - odgovori on - a Villers se preplašeno trgne kad osjeti da glas dopire iz

suprotnog smjera. - Kako vidite, pred vama je samo moja prazna odjeća... Morat ćete mi oprostiti, kume, zbog ovoga čudnog postupka, ali vidite, osjetio sam potrebu da se malo raskomotim, što u prirodi baš i nije lako... Jeste li ovaj put bili sretnije ruke? Možete mi odgovoriti i ne okrećući se, prijatelju!

- Vaše je ponašanje zbilja neobično - odgovori Villers trudeći se da kroz lišće opazi svoga sugovomi-ka. - Vidjet ćete da nisam škrtario. Ispalo je i bolje nego sam se nadao. Hranu nosi za mnom jedan crnac a on će vam slijedećih dana pružati pomoć i njegu. Osim toga, pristaje da vas odvede u Capesterreu, na urođenički teritorij, gdje se ničega nećete morati bojati. Karibi su u ovom trenutku mirni. Oni će vam donositi vijesti pa ćete točno znati kada da potražite svoje ako pobjeda bude njihova. Konačno, jedino čega se u tom kraju imate bojati jesu

naoružane grupe odbjeglih crnaca, ali s vašom sposobnošću uvjeravanja i s ovakvim vodičem brzo ćete se s njima sprijateljiti.

- Vrlo mi je žao što sam vam zadao tolike brige - reče Maubray. - Zaista ste pravi plemić, ali i opaki Francuz te običan idiot!

- Viteže! - poviče Villers. - Vaše me ponašanje...Oštar pucanj propara usijani zrak i prekine ga usred riječi. Pogođen posred čela, on raširi

ruke kao da se želi uhvatiti za granu a povez mu s glave padne na pijesak. Jedan trenutak ostane stojeći i Maubray se već poboja da ga nije promašio, iako mu se na čelu jasno vidjela krvava rupica, a onda se licem sruši na zemlju.

Gol kao od majke rođen, Maubray se uspravi i puhne u cijev pištolja da iz nje istjera dim.Uzbuđen počinjenim djelom, nije više ni osjećao bolove u nozi. Priđe opruženom tijelu i

gurne ga nogom, kako bi se uvjerio da u njemu zaista više nema života, pa se nasmiješi zadovoljan samim sobom.

»Eto - reče u sebi - u ovome malom ratu prvi je žabojedac poginuo od moje ruke.«Ne gubeći ni časa, hitro otpaše ubijenoga i skine mu mač a onda uzme pištolj, vrećicu s

olovnim kuglama i rog za barut.Žestoko se trgne kad iza sebe začuje jedan uplašeni glas:- Isuse i Marijo! Zašto to vi učinili?Izvukavši pištolj, naglo se okrene i ugleda nekog crnca kako kleči sklopljenih ruku a kraj

njega jednu pretrpanu vreću. Čak i u takvu položaju vidjelo se da je pravi gorostas.- Tko si ti? - upita Maubray videći da mu od roba ne prijeti nikakva opasnost.- Ja vama donio hranu, dobli go'podaru... Ja vas odvesti u Capesterreu.Pokazujući na Villersov leš, on doda:- Ovaj gosp’n mene otkupio od koloniste Gourbeyrea da vama moći služiti.Tek sada Reginald shvati da je francuski vitez bio iskren i učinio više no što je obećao, te

prasne u smijeh. Drama se za njega počela pomalo pretvarati u lakrdiju.- Kako ti je ime? - upita.- Damballa, dobli go’podaru.- Dobro, Damballa, brzo svući toga, kako ti kažeš, gosp’na i pazi da mu ne upropastiš odjeću.

Obuci ga zatim u ove moje prnje. Požuri!Još uvijek uplašen, Damballa posluša. Svaki komad dodane odjeće Maubray brižljivo

pretraži i nađe u džepovima prilično mnogo zlatnika te osobne isprave i jednu punomoć francuskog kralja. Sve to vrati gdje je i bilo pa obuče pokojnikove hlače, košulju i prsluk. Poveseli se kad ustanovi da se u njima dobro osjeća premda su mu hlače bile ponešto tijesne.

Povadi zatim iz svojih džepova sve isprave, a među njima je bilo i vrlo važnih. Iako, odlazeći sa Saint-Christophea, nije ni pomišljao na to da bi mu se naum mogao izjaloviti, ipak ih je ponio iz urođenog opreza. Pomislio je kako bi mu mogli ustrebati da i samome Pennu nametne svoju volju ako bi ovaj u žaru pobjede postao previše samosvjestan. Uzeo je pasoš, potpisan Cromwellovom rukom, koji mu je davao pravo da zahtijeva pomoć od svakog britanskog državljanina te svoja diplomatska akreditivna pisma. Izdvoji samo jedno novčano pismo na svoje ime za neku banku u Liverpoolu, plod uspjelih trgovinskih poslova na Antilima. Kako je uza se imao i neka beznačajna pisma, upućena na njegovu adresu, naredi Damballi da ih sveže uzicom i turi u džep mrtvacu koji je sada bio obučen u Škotovo odijelo.

Crnac, izgleda, uopće nije shvaćao svrhu te neobične zamjene odjeće, ali se iz straha čuvao da iznese svoje mišljenje, do kojega Maubray uostalom nije nimalo držao.

Kad je sve bilo gotovo, glavom dade znak crncu da ustane. Jadnik je drhtao kao prut i pitao se neće li doživjeti istu sudbinu kao i Villers. Međutim, Reginald mu vrlo ljubazno reče:

- Damballa, možeš li se zakleti da ćeš mi biti vjeran?- Mogu, dobli go’podaru!- Ovaj me nitkov izdao - nastavi Škot pokazujući prstom na leš. - Polakomio se za mojim

novcem... Najzad, nisam dužan da ti išta objašnjavam. Dobro si izvršio svoj zadatak a sada

ćemo zajedno poći u Capesterreu. Jahat ćeš na konju ovoga čovjeka, ali najprije natovari ovu vreću s hranom.

- Razumijem, dobli go’podaru!- Vjeruješ li ti u zombije5?- Da, dobli go’podaru!- E vidiš, jedan od njih bio je i taj čovjek. Kod nas na otocima, odakle ja dolazim, da bi

zauvijek uništili jednog zombija, odsijeku mu glavu. Shvaćaš li? Uzmi dakle onaj veliki kamen i razmrskaj mu lubanju kako nas više ne bi došao uznemirivati...

- Ja smjeti nešto reći, dobli go’podaru?- Govori!- Ja bi toga gosp’na dati jesti ribama... Od njega ostati samo kosti.- Divno! Pametan si ti, Damballa, vrlo pametan... Tako je. Gurni ga u more, ali ne čitava. Mora

ostati vidljiv kako bi ga ljudi lako našli.- Ja uraditi tako, dobli go’podaru!- Hajde, pomoći ćeš mi zatim da se popnem u sedlo.- Ja znati liječiti rane... Vi brzo biti zdravi, dobli go’podaru!- Tim bolje, ali o tome ćemo kasnije. Požuri, moramo što prije otići odavde.U pijesku, žutom poput zlata i pomiješanom s ostacima koralja, Damballa bez poteškoća

nađe jednu stjenovitu dražicu koja je sva vrvjela rakovima. Turi glavu nesretnog viteza u more i već za nekoliko minuta lice mu se više nije moglo raspoznati. Pošto se obojica popeše u sedlo, Reginald pusti da ga crnac vodi.

Nikakva žaljenja ni grižnje savjesti nije osjećao. Premda je Villersa upoznao tek nedavno, duboko ga je prezirao. A kako i ne bi kad je zaboravio da je plemić te dopustio da mu odrežu uši? Osim toga, bio je Francuz, dakle neprijatelj.

Međutim, najviše se u dnu duše radovao lako predvidljivim posljedicama svoje jezive inscenacije.

Ako njegovi sunarodnjaci dožive poraz, on će iz njega izvući ogromnu korist. Sjeti se kako su Le Forta dugo držali mrtvim, pa zašto sada ne bi i njega kad se nalazi u potpuno istom položaju?

7.

NAPAD

Branitelji otoka bili su dan i noć u stanju pripravnosti, ali ni do kakva sukoba nije dolazilo.Ujutro je s Guadeloupa bila doplovila fregata Triton i usidrila se pred Saint-Pierreom. Kad je

njen zapovjednik, kapetan La Coste, došao u tvrđavu da prijavi svoj dolazak, silno se iznenadio na vijest da očekuju napad moćne engleske eksadre, jače od svih što ih je neprijatelj do tada opremio protiv francuskih posjeda na Antilima. Još se više iznenadi kad vidje kako je brižljivo pripremljena obrana.

Odredi milicije bili su upućeni u Morne Balisier, Morne Rouge i Morne des Cadets. Duž rijeke Carbet kao i na lijevoj obali rijeke Peres, spremno su čekali kapetani La Garenne i La Vallee da s naoružanim robovima, koje su im kolonisti stavili na raspolaganje, da odbiju Engleze ako im uspije da se iskrcaju na tlo Martiniquea.

Sve su trupe bile izvrsno sakrivene u najgušćim dijelovima šume. Hrana se na konjima dopremala iz tvrđave kako se ne bi morale paliti vatre, što bi protivnika moglo navesti na oprez.

5 Duhovi pokojnika koji se vraćaju u život.

Kapetan La Coste spremno ponudi Yvesu pomoć svojih stotinu i dvadeset mornara, odreda prekaljenih boraca, koji su jedva čekali da udare na neprijatelja.

Razumljivo je da sada više nije smio isploviti jer je Le Fort sve pripreme želio sačuvati u najstrožoj tajnosti, što mu La Coste dakako nije zamjerio.Istina je i to da se vrsni pomorac nije nimalo uzrujavao zbog bitke koja je bila na pomolu nego se i veselio stupici u koju će uletjeti eskadra komodora Penna.

Zato je u štapskim prostorijama, iz kojih Yves uopće nije izlazio, razgovarao s njim o taktičnim pitanjima a Baillardel je pažljivo slušao njihova izlaganja.

Ako im prilike i nisu dopuštale da skoknu do gostionice Debeloj opatici, zato im na stolu nije nedostajalo ni izvrsna jela ni dobroga vina.

Kapetan je zdušno praznio čašu, sve brže što se više bližio čas napada koji je s nestrpljenjem očekivao.

- Svojih ću stotinu i dvadeset laskara - izjavi on - posakrivati raspoređene u obliku lepeze, pa čim Englezi stupe na kopno, bacit ću ih na njih da ih pokolju kao prasce!

- Ne, ne! - reče Le Fort. - Vi ste hrabri, ali i nagli kao jegulja kad ugleda crva. Ja imam drukčiji plan. Zaboga, dobro znam što mogu očekivati od vaših hrabrih i borbenih momaka, zato ću ih kao rezervu uputiti na područje Saint-Denisa. Budu li Englezi uporni, postane li ishod borbe neizvjestan, ubacit ću tih vaših stotinu vragova u prve redove i odmah će se sve preokrenuti u našu korist. Mislim čak kako će biti dovoljno da se samo pokažu i viču pa da Britanci odmah mole za milost.

- Lisac ste vi, kapetane - odvrati La Coste - i to prevejani! Sada jasno vidim, nas bismo dvojica u tropima mogli ostvariti velika djela.

- Trebao bi nam još i La Chapelle - reče Le Fort - pa na ovim morima ne bi više ostao ni jedan žderač haringi.

- A na mene ste zaboravili?! - prigovori Baillardel. - Ja dakle mogu u staro željezo?- Oh! Vi biste morali - odgovori Yves jedva susprežući smijeh - nešto smisliti da vas uhvate i

zatvore pa da vas vaš stari drug odande izvuče!- Grom i pakao - opsuje Baillardel - vi me vrijeđate! Odmah povucite te riječi, inače ću, vjere

mi, potegnuti sablju!- Hajde umirite se! - umiješa se La Coste. - ostavite svoje mačeve za Engleze kada dođu

ovamo.Toga trenutka upadne u dvoranu kurir i pozdravi lupnuvši petama.- Što je? - upita Yves.- Imam za vas pismo, kapetane. Šalje vam ga kapetan Levassor.- Svetog mu Blaža! - uzvikne pustolov. - Evo napokon novosti! Daj da vidim, naredniče!On hitro otvori pismo i brzo ga pročita. I dok su njegovi drugovi napeto očekivali da im

saopći kako je nastupio veliki trenutak, Yves razočarano uzvikne:- Ništa, osim da je zmija zgažena!- O kakvoj to zmiji govorite? - upita Baillardel.- Slušajte:

Fort RoyalKapetane Le Fort,Čast mi je saopćiti vam da je na obali u Ances d’Arletsu jučer nađeno tijelo jednog muškarca.

Kako je s glavom bilo uronjeno u vodu, lice je sasvim nagrđeno; očito su ga izgrizli rakovi. Isprave nađene kod te osobe navode na zaključak da se radi o škotskom plemiću, vitezu Reginaldu de Maubrayu.

Evo i nekih dokaza:1) Jedno novčano pismo na njegovo ime za neku banku u Liverpoolu te više pisama na

engleskom jeziku, potpuno beznačajna sadržaja.2) Vitezova odjeća potpuno odgovara opisu koji nam je o njoj dao otac Fauvel.3) Na čeonoj kosti vidi se rupica, sigurno od metka.

Naredio sam da se tijelo ukopa jer se već počelo raspadati, a navedene stvari stoje vam na uvid kada god zaželite. Držao sam potrebnim da vas hitno izvijestim o smrti tako opasnog špijuna.

Pozdravlja vas vaš odani kap. Levassor

- Time smo uštedjeli konopac za vješala - primijeti Baillardel. - Tko li je samo dokrajčio tu hulju?

- Ja i nitko drugi - reče Le Fort. - Misleći da sam ga promašio, one noći nisam ni oka stisnuo i već sebe počeo prekoravati kako sam ostario. Sada vidite, do đavola, da nije tako! Bio je smrtno ranjen, lupež, pa se dovukao do obale da ondje crkne kao pas. Fuj, požderali su ga rakovi! Ništa bolje nije ni zavrijedio, smrdljivac!

- Bit će jedan manje! - napomene La Coste. - Tako ste u borbi koja još nije ni počela, vi Le Forte, ubili prvog Engleza. U to ime, dužni ste da nam opet napunite ovaj vrč koji je ostao prazan!

- Bio je neprijatelj i vama dvojici, zato neka mi vrag puhne u stražnjicu ako i vi ne platite svaki po vrč! - vikne Yves lupnuvši snažno pesnicom o stol.

Odlučivši da će Triton ostati usidren s odgovarajućim brojem topnika i mornara kako bi, ako ustreba, mogao pojačati vatru branilaca tvrđave te onemogućiti bijeg kojem engleskom brodu, tri se kapetana raziđu zadovoljni jedan s drugim. Yvesu je La Coste bio vrlo simpatičan, a ovaj bi opet rado vidio njega na svome Tritonu.

Sve je dakle bilo u redu, samo se još čekalo na Engleze koji nikako da se pojave. Prijetila je opasnost da budnost popusti i već su se čuli prigovori kako je uzbuna bila preuranjena.

Vojnici su se na položajima počeli dosađivati i nikako da ubiju vrijeme. Hrane i pića davali su im u izobilju, kartali su se i kockali, ali nikako da zaborave veselu vrevu u Saint-Pierreu, bučne gostionice i vatrene djevojke, osobito slobodne mulatkinje, koje su ih nakon službe dočekivale i odvlačile u grmove bajahondi i polja zasađena kavom.

Unovačeni robovi, naprotiv, pokazivali su veliko zadovoljstvo. Činilo se da ih veseli što će bez straha od kazne moći najzad mučiti bijeloga čovjeka koji je kriv za sve njihove patnje. Nikakvu razliku nisu pravili između pojedinih narodnosti. Englezi ili Francuzi, sve je to ista sramotna rasa, a kad već ništa ne mogu protiv svojih gospodara, mržnju će iskaliti tako da pobiju na stotine tih »gosp’na«...

Dok su čistili pištolje i oštrili mačete kojima su inače sjekli šećernu trsku, neprestano su morali prekidati njihove ratničke plesove što su ih sačuvali kao uspomenu na svoju daleku domaju Afriku.

Kad se sunce rađa iz mora, ovjenčano je crvenim kolobarom koji svemu oko sebe daje odsjaj vatre. Tada se zarumene vrhunci brda, hridine i obronci, što znači da je počeo novi dan. Tamnomodrom pučinom Kariba protegne se zatim valovima namreškana srebrnasta brazda, ali je horizont još uvijek zastrt maglenom koprenom...

Baš kad se sunce stalo dizati nad Atlantikom, stražar na tvrđavi Saint-Pierre opazi u daljini neke crne točkice kojih je iz časa u čas bilo sve više.

Najprije ih doživi kao nepomične pjege na plavoj podlozi mora, a kad malo napregne vid, opazi kako postaju sve određenije i mijenjaju mjesto. Sad bi se približile jedna drugoj, sad opet udaljile. Nešto kasnije, stanu se pojavljivati nove točkice i svrstavati se uz one prve.

Osmatrač potrči u postaju za uzbunu i počne bjesomučno udarati batom o zvono.

Vojnici određeni za obranu tvrđave spavali su obučeni u zajedničkoj prostoriji a oružje, municija i rezervna hrana stajali su im nadohvat ruke. Ma kako im san bio dubok, začas su se mogli opasati te dohvatiti pušku ili topovski nabijač.

Toga jutra bili su surovo probuđeni. Izostalo je ono uobičajeno zijevanje i protezanje udova. Na prvi odjek zvona stotinjak njih već je bilo na nogama i s oružjem u ruci dotjerivalo odjeću. Za to vrijeme, dobrohotne kantinerke i kuhari stupili su pred stroj s punim kazanima i stali naizmjence dijeliti toplu juhu i rum.

Na bedemima, topnici su već odavna pripremili svoje topove a isto tako upaljače, nabijače i badnjeve s vodom za hlađenje cijevi. Da im usred bitke voda ne bi ponestala, užurbano su dopunjali one iz kojih je jednim dijelom bila ishlapila ili slučajno iscurila.

- Sve mi se čini da je znak za uzbunu dat prerano - došapne Le Fort Baillardelu kad su s pukovnikom La Houssayeom pošli da s nekoliko riječi ohrabre vojnike.

Pasatni je vjetar doduše tjerao eskadru ravno prema tvrđavi, ali ni u najpovoljnijim uvjetima brodovi komodora Penna nisu mogli stići na domet topovima branilaca prije početka popodneva. Dotle će grozničavost iščekivanja među vojnicima neprestano rasti, a stari je ratnik znao koliko to može biti opasno uoči bitke.

U gradu i okolici nije bilo ništa bolje, pa je stalno morao smirivati duhove zalazeći u kuće te obilazeći plantaže od rijeke Peres do Carbeta gdje su na položajima bili dobrovoljci i naoružani robovi.

Drago mu je bilo kad je na povratku u tvrđavu sreo one koloniste koji su se zajedno sa svojim robovima crncima stavili njemu na raspolaganje. Posvuda su ga dočekivali s poklicima oduševljenja i nitko od njih nije ni najmanje sumnjao u pobjedu. Ta koliko je već puta baš on uspješno uspostavljao red. Zar se nisu ispunila sva njegova predskazivanja i neće li još jednom spasiti Martinique pošto je pravim čudom otkrio zavjeru i poduzeo sve da se neprijatelj spremno dočeka? Nitko se više nije ni osvrtao na njegovo zastrašujuće unakaženo lice.

Držeći se uspravno u sedlu, Yves im ljubazno mahne rukom i reče:- Eto vidite da sam imao pravo! Još donedavna bili ste uvjereni kako je stari kapetan Le Fort

svoje otpjevao te slobodno može u starački dom, zar ne? A vuk umalo da ne zatekne na spavanju i pastira i njegovo stado! Tko je ono jučer rekao da je Evropa napustila i zaboravila ovaj jadni otok? Pogledajte, zaboga, one brodove! Oni pokazuju koliko Stari svijet misli na nas! A šalje ih Cromwell!

U tvrđavu stigne oko dva sata, upravo kad eskadra u savršenom redu doplovi pred Saint-Pierre.

Kao iskusni pomorac, Yves odmah primijeti kako je komodor naredio da se spuste jedra, što je znatno usporilo kretanje njegovih brodova. Usprkos Maubray- ovoj poruci koju mu je prenio Butson, Penn je bio na oprezu.

Pa ipak se s flotom toliko primakao luci da je došao na domet topova i zadovoljno trljao ruke videći da oni ne otvaraju vatru. Budući da nije ispalio počasni plotun, koji bi hranitelji mogli shvatiti kao početak napada, šutjeli su i njihovi topovi.

Le Fort je dalekozorom promatrao kasar pozadi kojega su se na krmi vidjela četiri fenjera i jasno uočio skerletnu komodorovu uniformu i njegovo lice. Nasmiješio se videći koliko je ono veselo.

Četiri linijska broda okruže najzad admiralski brod a njima se, sa svake strane po jedna, primaknu dvije fregate. Vještim i smjelim manevrom, kao da su u luci, priđu zatim bojni brodovi i jedna topovnjača. Zbog teže pokretljivosti i sporosti u manevriranju, stavili su se pod zaštitu ostalih jedinica.

Od toga se trenutka Le Fort stane bojati da neki nestrpljivi topnik, iznerviran dugim čekanjem, ne potpali barut ili da koji revnosni oficir sa svojega skrivenog položaja ne naredi

četi da krene u napad. Na svu sreću to se ne dogodi iako su Englezi već spustili u more čamce s naoružanim mornarima.

Bile su to vrlo čvrste prijevozne brodice od kojih je svaka mogla primiti do dvadeset ljudi sa svom opremom. Prva skupina krene smjelo prema obali ne misleći na moguću opasnost.

Stigavši najzad u luku, stanu se polako iskrcavati kao da idu na izlet te se postroje na molu čekajući da stignu ostali.

Iz časa u čas bilo ih je sve više a oficiri su vršili smotru kao da je osvajanje već završeno. Za nepun sat, tri stotine marinaca zaposjedoše čitavo pristanište Saint-Pierrea. Prosudivši da više nema nikakve opasnosti, konačno se dovezoše i viši oficiri, također u skerletnim uniformama. Bili su spokojni i vjerovali da je Ma- ubrayov plan uspio.

Međutim, Le Fort je dalekozorom pažljivo pratio iskrcavanje i primijetio da je komodor ostao na admiralskom brodu. Kako mu baš tada priđe Merry Rools, Yves mu reče:

- Za koji trenutak stići će k vama oficiri i službeno zatražiti da im predate grad.- Što da im odgovorim? - upita major.- Reći ćete im da su se na Martinique iskrcali bez pasoša i dopuštenja i da je njihov komodor

najveći prostak što ste ga ikada vidjeli. To je, uostalom, istina jer je propustio da u znak pozdrava ispali uobičajeni plotun. Ostalo će vrlo brzo shvatiti, u to sam uvjeren.

Major siđe i naredi da se otvore vrata, ali i odmah zatvore čim u tvrđavu uđu engleski oficiri. Nakon toga vrati se u svoj kabinet.

Sa svoje osmatračnice Yves je izvrsno vidio kako dolaze pa pozove Baillardela. Kad ih ugleda, ovaj reče:

- Ah, pa to je da svisneš! Nikako ne trpim prisutnost stranih brodova u našim vodama i čim vidim te drske Engleze, udari mi krv u glavu.

- Umirite se i radije pogledajte kroz ovaj prozorčić. Uskoro će početi predstava a vjerujem da će ova biti ljepša od svih kojima ste ikada prisustvovali.

Toga časa oficiri uđoše u tvrđavu a za njima se uz škripu lanaca i kolotura polako stade dizati viseći most. Yves se okrene, pa videći da su i topnici i njihovi pomoćnici sasvim spremni, vikne gromkim glasom:

- Na svoja mjesta! Gotovs! Pali!Strahovita eksplozija potrese zidine i ograde tvrđave a u zrak se vine gust oblak crnoga

jetkog dima.Sa svih strana stadoše odjekivati povici veselja, ali i psovke i uvrede na račun neprijatelja.

Začas nanovo napunjeni topovi stanu jedan za drugim rigati vatru. Komodorovi ljudi još ne uspješe ni uzvratiti paljbu, a već su im dva linijska broda, jedna topovnjača, jedna fregata i brod za opskrbu bili onesposobljeni za borbu.

Kad vidješe u kakvu su ih klopku uvalili vlastiti oficiri, začas se, obuzeti panikom, raštrkaše oni Englezi koji se već bjehu iskrcali na obalu. Jedni su skakali u more a drugi izgubljeno trčali prema zaleđu tražeći pogodan zaklon. Da im u bijegu ne bi smetali, bacali su koplja i puške. Uzalud su niži oficiri nastojali da ih zadrže i ponovo okupe, nitko se više nije odazivao na poziv dobošara i gajdaša.

Tada s okolnih brežuljaka nahrupe odredi milicije u redovima po deset, a Yves kroz dalekozor opazi kako iz pravca Carbeta i rijeke Peres nadiru još i skupine crnaca vitlajući mačetama i zašiljenim bambusovim motkama.

- Pobjeda! Pobjeda! - poviče Baillardel. - Admiralski brod sprema se na odlazak. Otvarajte vatru, topnici, ne dopustite da nam pobjegne!

- Ako na kopnu ne spriječimo pokolj - promrmlja Le Fort - neće biti ni jednog zarobljenika. Uostalom, zašto da se zbog toga uzrujavam, do đavola. Stalno sam se zaklinjao da će ti prokletnici skupo platiti moje oko i ruku te nogu oca Fauvela.

Sada se uz gruvanje topova jasno čulo i puškaranje, a vidjelo se i kako hranitelji silaze sa brežuljaka pa čim koji opali iz klečećeg stava, opet puni pušku i kreće dalje.

U jednom trenutku pobjeda ipak postane neizvjesna jer se, poneseni mržnjom i borbenim žarom, naoružani crnci i redovite francuske jedinice nađoše sučelice jedni drugima, a Englezi u sredini. S divljim kricima, kao pomahnitali demoni, crnci su nadirali ne mareći što i njih pogađaju meci branilaca. Mačetama i sjekirama obarali su Engleze koji su se pred jedva nekoliko trenutaka iskrcali u besprijekornom redu i dotjeranim uniformama kao da idu na paradu.

Svi oštećeni engleski brodovi već su bili uspješno razvili jedra i isplovili, a usprkos tome admiralski brod komodora Penna ostade na mjestu i izvjesi bijelu zastavu.

- Gle vraga! - uzvikne Baillardel. - Mislio sam da bježe. Pogledajte, Le Forte, pa oni se predaju. Ta gospoda žele pregovarati.

- Penn ne može napustiti svoje ljude pošto ih je iskrcao na kopno - reče Yves. - Nametnut ćemo im uvjete predaje i budite uvjereni da će ih prihvatiti, inače ću, kunem vam se, pobiti sve zarobljenike. Đavo ih odnio, nismo mi njih napali nego oni nas, zar ne? Dirnete li u osinjak, znate što možete očekivati... Baillardel, upamtit će oni današnji dan. Zakleo sam se da ću ovoj zemlji osigurati mir za najmanje deset godina. Kad mali Jacques postane punoljetan, neka sam brani ono što smo mu danas uspjeli sačuvati, i neka u obrani bude isto tako odlučan kao i mi danas!

8.

NA RUŠEVINAMA

Sahranivši svoje poginule borce - a to je brzo obavljeno zbog žarkog tropskog sunca - stanovnici grada Saint-Pierrea dadoše se odmah na odstranjivanje ruševina. Premda gotovo i nije bilo obitelji koju ta bitka nije zavila u crno, radili su nekako zdušno jer neprijatelj je pobijeđen upravo zaslugom onih koji su svoj život dali za slobodu.

Mnogi su kolonisti oslobodili one svoje robove koji su se pokazali najhrabrijima pa su im za usluge što su ih učinili koloniji prepustili da sami odluče hoće li za plaću raditi i dalje na plantaži, ili za svoj račun obrađivati zemlju koju će od države dobiti na poklon.

Pregovori između komodora Warnera i Poincyja o puštanju engleskih zarobljenika, kojih je i pored velikog broja poginulih još uvijek bilo mnogo, bili su mučni i dugi. Za čitavo to vrijeme zadržano je stanje pripravnosti jer su se pronosili glasovi kako je Cromwell, saznavši za poraz Pennove eskadre, odlučio uputiti kaznenu ekspediciju i slomiti ohole koloniste Martiniquea koji se hvastaju da su zgazili englesku zastavu.

Le Forta, koji je pažljivo pratio odvijanje pregovora, neobično iznenadi činjenica što Warner ne zahtijeva da se najprije pusti na slobodu tako značajna ličnost kao što je bio vitez Reginald de Maubray. Yves je naime brižljivo pazio da tkogod ne izlane kako je Maubray vjerojatno mrtav. Budući da ni do kraja nitko nije spominjao toga čovjeka, ubrzo ga i on zaboravi.

Prođoše tako dva mjeseca, a već je i posljednji britanski zarobljenik bio otpremljen na Saint-Christophe, kad jednoga ranog jutra doplovi iz Saint-Maloa neki brod i usidri se u zaljevu Saint-Pierrea.

Za sve to vrijeme, Le Fort je bezbrižno provodio dane u Gorskom dvorcu, u društvu Julije i maloga Jacquesa od kojega se odvajao jedino onda kad je poslom morao otići u tvrđavu.

U dvorcu je stanovao i otac Fauvel jer nije znao kamo bi inače, a bila mu je odvratna i sama pomisao da se nastani u tvrđavi Saint-Pierre. Dodijelili su mu sobu Louise de Francillon i tu je najveći dio vremena provodio u pisanju rasprave o položaju crnaca, s namjerom da je kasnije objavi u Francuskoj i zahtijeva ukidanje ropstva. Gotovo ga i nisu viđali. Čak su mu i obroke nosili u sobu koju je tako preuredio da je više ličila na skromnu monašku ćeliju. Što se tiče Roze, jedva je uspio nagovoriti Le Forta da joj dopusti spavati u baraci s drugim ropkinjama.

Za sada je obavljala kućne poslove, ali se usprkos njenom prividnom miru vidjelo da nikako nije zadovoljna tim novim položajem. Previsoko se bila uspela na društvenoj ljestvici!...

Jednoga poslijepodneva, dok je malom Jacquesu davao pouke u mačevanju i baš objašnjavao kakvom će kretnjom sigurno zavarati protivnika pa mu onda zadati smrtni udarac, u dvorac stigne jedan majorov izaslanik.

Julija ga uvede u salon i odmah potraži Le Forta, a ovaj se nerado odazove jer je i njega radovalo mačevanje, ništa manje nego dječaka.

Posjetilac je bio kapetan La Coste.- Ugodnog li iznenađenja, kume! - veselo uzvikne Yves grleći ga svojim snažnim rukama. -

Zaista sam sretan što vas opet vidim i što još jednom mogu da istaknem kako su se vaši momci hrabro borili. Da se na vrijeme nisu umiješali, naši bi crnci, uvjeren sam, bili pobili sve Engleze.

- Lako je moguće - reče La Coste - ali, što manje na svijetu bude tih pivopija, ugodnije će se u njemu živjeti. Samo, nisam došao ovamo da slušam komplimente prijatelju. Htio bih isploviti!

- Što? Zar vam zabranjuju da odete iz Saint-Pierrea?- To ne, kapetane - reče La Coste vrpoljeći se na stolici - nego, želio bih dići sidro već sutra u

zoru ako vjetar bude povoljan. Sigurno ste čuli da je jutros stigao jedan brod iz Saint-Maloa i, evo, o čemu se radi: on mora da odmah nastavi put u Hispanolu, a kako se njegov kapetan isto tako boji Španjolaca kao i Engleza, zamolio me da do Leogana plovimo zajedno.

- Pa krenite onda u Leogane! - uzbuđeno će pustolov. - Tko može da vas u tome spriječi? Možda vam se uz put pruži prilika da zaplijenite kakav brod, što iskreno želim... Ah, sveti Blažu, da sam malo mlađi...

- Kako? Znači li to da biste onda i vi pošli sa mnom? Znate li da ide i La Chapelle? Hajte molim vas, ako već po godinama niste mlađi od njega, a ono sigurno po snazi i okretnosti.

- Sveti Bože, da mi je sada samo deset godina manje, zaista bih malo razmislio. Samo eto, moram ovdje još štošta da sredim...

- Dobro! - reče La Coste uvažavajući nekako prebrzo njegove razloge. - Slušajte, Le Forte, večeras u tvrđavi dajem oproštajnu večeru. Bit će prisutan major a doći će i vaši prijatelji La Chapelle, La Garenne, La Vallee pa i Levassor ako do tada stigne iz Fort-Royala. Kako vidite, na okupu će biti sve odreda junaci. Nadam se da ćete nam se i vi pridružiti, a samo sam zato i došao da vas pozovem.

- Reklo bi se da me ne poznajete baš dobro! - uzvikne Yves. - Gdje je slasno jelo i dobra kapljica, tu sam i ja. Nikada u tome nisam iznevjerio pa neću ni sada. Zaboga, dakako da ću doći i to u punom sjaju svoje osobe!

- E, takve se riječi rado slušaju! Još nešto: major vas moli da što prije dođete u Saint-Pierre jer vam želi saopćiti nešto neobično važno.

Le Fort pogleda kroz prozor da vidi koliko još ima do zalaza sunca pa reče:- Samo da malo prodrmam svoga svećenika i otrgnem ga od njegovih pisanija pa ću odmah

poći s vama. Morate znati, kapetane La Coste, da bez oca Fauvela ne idem na drugarske večeri.- Znam, zato nisam ni spomenuo njegovo ime - odvrati La Coste smijući se.Konji su već bili osedlani a Fauvel i La Coste čekali su u dvorištu Le Forta. On se zadržao

nešto duže u salonu gdje je s Julijom vodio vrlo živ a ipak ganutljiv razgovor.Da je kojim slučajem na to obratio pažnju, bio bi u djevojčinim očima primijetio sjaj teško

suzdržavanih suza.Naime, Julija je po navici prisluškivala iza vrata i čula svaku riječ koju su u razgovoru

izmijenili La Coste i Le Fort, pa je zaključila kako ima razloga da bude zabrinuta.Ne shvaćajući uzrok njene iznenadne tuge, koju ni smiješkom nije uspijevala prikriti, Yves je

snažno zagrli i strastveno prošapće:- Julijo, mila moja Julijo.- Što je sad, smetenjakoviću? - okrene djevojka tobože u šalu. - Što ti je? Zar si zaboravio da

te čekaju?

- Znam - odgovori on - ali sam se iznenada sjetio kako je mali Jacques rekao da ću s ovako unakaženim licem teško sebi naći ženu... Držim da djeca često pravilnije rasuđuju nego mi odrasli.

Julija se još jače privije uz njega pa, jedva susprežući plač, izgovori u jednom dahu:- Zar jedno drugom nismo već sve rekli kad smo o tome razgovarali?- Ne bih želio da se za me udaš iz sažaljenja pa da ti život postane pakao.- Nemoj se izvlačiti, Yves - šapatom će ona. - Znači, moja je sumnja opravdana?... Sigurno mi

opet spremaš neko neugodno iznenađenje?- Hajde ludice, umiri se!- Kamo sreće da se taj kapetan La Coste nije vratio!- Budi razborita - reče on nastojeći se osloboditi njena zagrljaja - major će se uzrujavati kad

vidi da nas još uvijek nema. Zbogom Julijo!Ona se još jače priljubi i zarije mu prste u mišice a on najzad shvati kako je naslutila da ga

opet privlači zov mora i pustolovine. Julija se prva izvije iz zagrljaja i tiho reče:- Sada idi, Yves... požuri, ali jedno nikada nemoj zaboraviti: ja ću te čekati.Videći ga kako dolazi, La Coste i Fauvel uzjašu i krenu. Le Fort uradi isto, ali ih pusti da malo

odmaknu. Bio je turoban i zabrinut jer su mu neprestano padale na pamet dječakove riječi. Julija tvrdi da i ona njega ljubi. Kako je to moguće? Istina je da žene gaje mnoge iluzije kojih se međutim brzo oslobađaju. One su nekako uvijek bliže snu nego javi, a kad se iznenada probude, i najljepši san učini im se kao teška mora. Ne, on nikada neće dopustiti da se premetne u takvu moru i da svojom rugobom čitav život muči djevojku ako se uda za njega.

La Coste i Fauvel čekali su da stigne pa da zajedno uđu u tvrđavu, ali se on na njih i ne osvrne, već žurno pođe majoru. Ovaj je, blijed kao smrt, nervozno hodao po sobi, a kad opazi njega, potrči mu u susret i uzvikne hvatajući ga za ruku:

- Ah, Le Forte, prijatelju dragi, sretan sam što ste napokon stigli!Yves primijeti da su mu oči crvene kao od plača, ali odagna misao da bi jedan Merry Rools

mogao u tolikoj mjeri podleći osjećajima. Zato se uljudno nasmiješi i reče:- Kapetan La Coste priređuje večeras oproštajnu večer...- Kad bih mogao, najradije ne bih ni prisustvovao - hladno će Rools. - Sigurno ste čuli da je

danas stigao iz Saint-Maloa jedan brod i usidrio se pred Saint-Pierreom?- Jest, sa terase dvorca vidio sam mu jarbole.- Njegov zapovjednik, kapetan Petit-Guillaume, donio mi je iz Francuske vijesti i upravo sam

zato htio da s vama razgovaram.- Hm! Reklo bi se da nisu baš ugodne!- Jedna je užasna, Le Forte, a druga, bar što se nas tiče, utješna. Trećeg septembra umro je

Cromwell. Poželimo da njegov nasljednik odustane od suludih planova za osvajanje Martiniquea!

- Tko će ga naslijediti?- Njegov sin Richard. Na žalost, dobio sam i pismo od oca du Tertrea, a kako se ono

podjednako tiče i mene i vas, najbolje je da ga proučite.On priđe svome pisaćem stolu pa uzme pismo i dade ga pustolovu. Ovome najprije upadne u

oči datum: 6. septembra 1659, ali preskoči nekoliko prvih redaka i sa zebnjom stane čitati nastavak:

»... prvih je dana putovanje bilo vrlo ugodno; gonjen pasatnim vjetrom, brod je plovio gotovo po mirnom moru, ali tjedan dana kasnije podigne se oluja i valovi stanu bjesomučno udarati. Mnogi putnici obolješe. Hrana je bila loša a uskoro se zbog valjanja i posrtanja broda more pomiješalo s pitkom vodom te su i oni najzdraviji počeli povraćati.

To samo pogorša ionako načeto zdravlje generalice du Parquet. Zbog užasnih grčeva u želucu i stalnog povraćanja više nije ni izlazila iz kabine. Brodski je liječnik poduzimao sve što je mogao i stalno bio pored nje, a treba pohvaliti i gospođicu Louisu de Francillon koja se nije odvajala od njena uzglavlja ni danju ni noću.

Pa ipak, slijedećih se dana generaličino stanje još više pogorša. Ona zatraži da joj dovedem obadvije kćerkice, pa pošto ih nježno izljubi, zamoli gospođicu de Francillon da preuzme brigu o njihovu odgoju. Najteže joj je dakako bilo što u tim teškim trenucima nije pokraj nje njezin sin Jacques, ali se tješila mišlju da je on u dobrim rukama. Ako im lakomisleni stric i ne bude kadar osigurati očevinu, čvrsto se nadala da će kućni prijatelji i odani oficiri braniti probitak njihove obitelji, kako iz poštovanja prema njoj tako i zbog uspomene na generala du Parqueta kojemu toliko duguju.

Pošto je izdala i posljednje upute, zatražila je da joj svećenik dade zadnju pomast. Tri dana kasnije preminula je u teškim mukama.

Izgleda da ju je Bog bio upozorio. Naime, uoči samog polaska broda »Sainte-Anne« generalica mi je sa suzama u očima priznala kako predosjeća da više nikada neće vidjeti rijeke i brežuljke Martiniquea. Dokle god je udaljenost to dopuštala, pogledom je pratila »Gorski dvorac« u kojemu je, kako reče, proživjela osamnaest najljepših ali i najbolnijih godina svoga života.

Ako se vratite u Francusku, uzalud ćete tražiti grob generalice du Parquet. Budući da se putovanje bližilo kraju, gospođica de Francillon zamolila je kapetana Courtisa neka joj dopusti zadržati tijelo pokojnice. On je na to pristao i dao leš usoliti kako bi pokojnica mogla počivati u grobnici predaka njenog muža. Međutim, brod zahvati silna oluja, a budući da nije prestajala tri dana, neki praznovjerni Portugalci udare u viku kako je tome krivo tijelo pokojnice. Na brodu dođe do otvorene pobune koja kapetana i posadu prisili da ga bace u more...«

S tugom u srcu, Yves šutke vrati majoru pismo. Sada je shvaćao zašto je plakao, ta i sam je jedva susprezao suze. Toliko je bio zaprepašten i utučen da ni riječi nije mogao izgovoriti.

- Sahranjena je i moja posljednja nada - muklo reče Rools. - Trebalo je da se odlučnije usprotivim tome putovanju... Razoružala me svojim obećanjem, i to je bilo dovoljno... Mislio sam jedino na vlastitu sreću.

- Čovjek je najnesretnii tek onda kada dobije sve što je želio - prozbori konačno Yves.U sjećanje mu se vrati prizor kad je posljednji put potajno navratio u dvorac. Kao da i sada

osjeća uzbudljiv dodir medaljona što mu ga je tom prilikom Marija objesila oko vrata. Zatim se ljupki generaličin lik izgubi, a zamijeni ga Julijin. Zašto je tijelom i dušom bio odan Mariji? Zašto ju je obožavao kao idola? Zašto mu se sada, kad nje više nema, čini kao da je svoju ulogu odigrao i da više nema što tražiti u životu?

- Ali ne, tu je i Julija.- Jedino što nam od nje ostaje - iznenada reče major - jest mali Jacques...Pomisao na krhkog dvanaestogodišnjeg dječaka vrati Yvesa u stvarnost i on odlučno reče:- Julija će mu postati drugom majkom, a vi i ja učinit ćemo od njega pravog čovjeka. Vi ćete

se brinuti za njegov odgoj, a ja ću ga upućivati u tajne plovidbe i ratovanja na moru i naučiti ga da rukuje oružjem.

Rools ga pogleda s iznenađenjem i reče:- Kako? Zar niste odlučili da otplovite s kapetanom La Costeom? Bar mi je on tako rekao...- Pred nepun sat zaista sam to namjeravao, a razlozi su bili mnogobrojni. Sada se sve

mijenja. Volim Juliju, a izgleda i ona mene. Naša ljubav više ni za koga nije tajna... Pa ipak, nešto me sprečavalo da vjerujem u sretan završetak takve ljubavi... Sada, međutim, mislim da će nam mali Jacques u određenom smislu postati sin i pomoći da otklonimo mnoge zapreke našoj sreći. Vi ćete mu, majore, postati skrbnik...

- Razumije se, ali to što ste sada naveli isto tako mijenja i moje planove. Moram upravljati ovim otokom sve dok ne stigne Jacquesov stric, zato neću imati vremena da se bavim dječakom. Osim toga, nisam zaboravio da ga je Marija podjednako povjerila i meni i vama. Preuzmite dakle vi brigu o njemu, Le Forte.

- Vrlo rado - uzvikne pustolov. - Tako će, preko ovoga mališana, Marijina sjena uvijek lebdjeti nad nama.

9.

NOVO DOBA

Pri kraju večere, pošlo je na trenutak prigušio svoju bol, Merry Rools neočekivano ustane s nekakvim papirom u ruci i počne svečano:

- Gospodo, zahvalan sam kapetanu de la Costeu što je ovom večeri omogućio da proslavimo našu pobjedu i pružio mi priliku da svima vama zahvalim na velikim uslugama koje ste učinili kralju i koloniji.

Prvim brodom koji krene u Francusku poslat ću podroban izvještaj o događajima i vašim junačkim podvizima. Njegovo će veličanstvo, dakle, saznati što sve dugujemo Yvesu Guillaumeu Le Cercueilu, rečenom Le Fortu, i nagradit će ga kako bude prosudilo da je najbolje. Osim toga, upućujem kralju molbu da kapetanu Baillardelu podijeli naslov baruna od Reintyja, jer u tome kraju ima mali posjed, a molim ga da ne zaboravi ni znatnu pomoć koju su nam pružili kapetani La Chapelle, La Garenne, Lestiboudois de La Vallee i La Coste te pukovnik da la Houssaye, koji svi zaslužuju počasni mač i zlatnu kolajnu s vladarevim likom.

Major načas zastane promatrajući lica uzvanika a onda se zagleda u oca Fauvela, koji kao da je dremuckao uz praznu čašu, te nastavi:

- Dopustite mi da rečem koju i o našem svećeniku čija nam je pomoć u svakom pogledu bila dragocjena. Prije nego je otputovala u Francusku, gospođa generalica du Parquet je odlučila da crkvi pokloni imanje što ga je svojevremeno bio kupio njezin muž i odredilada se za uspomenu na njega nazove Zakladom Saint-Jacquesa. Molim oca Fauvela da preuzme imanje i da na njemu dade sagraditi kuću i crkvu. Razumije se da je novac osiguran i da ću se osobno starati za sve izdatke.

Svećenik se trgne i ustane da zahvali majoru, ali mu od uzbuđenja riječ zastane u grlu. Prisutni prasnu u smijeh, a on raširi ruke pa rastvorenih usta kao riba na suhom nemoćno sjedne.

Malo kasnije gosti ustanu, pa dok je Le Fort čestitao svome suborcu svećeniku, Merry Rools se neopaženo iskrade iz dvorane. Taj dan je za njega bio naporan i tužan...

Već je bila mrkla noć kad se gosti stadoše opraštati u dvorištu. Nad Saint-Pierreom vladala je duboka tišina. Život je ponovo ušao u svoju kolotečinu: pecare, šećerane i čivitare opet su proradile i njihova su se svjetla odražavala u mirnim vodama zaljeva.

La Chapelle, Baillardel, La Garenne, La Vallee i svećenik krenu za Le Fortom prema izlazu iz tvrđave a začas im se pridruži i kapetan de La Coste koji se bio malo više zadržao ćaskajući s La Houssayeom. Yves se šutke zaputi k svome konju.

- Bog nam je svjedok - reče mu Baillardel - da nas je major sve obradovao, ali priznajem da bih u ovom trenutku ja bio najsretniji kad biste odustali od odluke da se opet vratite na more i kad biste ostali s nama.

Yves se zbunjeno nakašlje i pogleda u svoga vjernog druga, ali mu ne odgovori. Pogled mu odluta prema zaljevu gdje je stajao usidren brod kapetana de La Costea. Toga časa priđe mu La Chapelle i poviče:

- Eh, kume, vrijeme je da se odlučite ako vam je zaista stalo da posjetite Hispanolu! Taillefer se nije kolebao. Izgleda da na onom otoku poznaje sve krčme i za njima umire od čežnje. I ja sam donio odluku... Čini se da s malo sreće neće biti teško naći neki brod na Kornjačinom otoku... Mora se priznati da je velika čast biti u kraljevoj službi, ali ona nikome ne donosi bogatstvo. Prekopajte mi sve džepove, zavirite i pod postavu na odjeći pa neka me đavo odnese ako skupite tri škude. Bojim se da ni vi, Le Forte, niste ništa bogatiji od mene.

- Bogami to je živa istina - prizna Yves. - Da sam večeras morao platiti svoj udio, sutra ne bih mogao svratiti na čašu vina u krčmu Debeloj opatici.

- Pa onda pođite s nama da malo gusarimo! - reče La Chapelle.

- Prokletstvo, kapetane! - uzvikne Yves. - Kako vi znate pogoditi čovjeka ondje gdje je najosjetljiviji. Kad bih poslušao samo svoje srce i prazan džep, ne bih dugo oklijevao i kunem se da bi se začas našli i brod i posada... U tome bi mi pomogao guverner de Poincy i dao...

Usred riječi prekine ga otac Fauvel koji mu s gunđanjem tutne u ruku uzde i reče:- Kapetane Le Forte, ne zaboravite da u Gorskom dvorcu čekaju na nas!- Onda, što ćemo, Le Forte? - uplete se La Coste dok je Baillardel pomagao šepavom

svećeniku da se popne u sedlo. - Za razmišljanje vam je ostalo svega nekoliko trenutaka. Vama je, La Chapelle, osigurana na brodu kabina i ondje vas već čeka Taillefer!

- Ja polazim s vama - izjavi La Chapelle.Yves mu priđe i snažno ga potapše po ramenu a onda se hitro okrene i teška srca zaputi k

izlazu iz tvrđave vodeći svoga konja za uzdu.- Zbogom, prijatelji, zbogom! - vikne za njima de La Coste.Le Fort osjeti kako ga nešto steže u grlu. Gledajući kako La Chapelle i de La Coste nestaju u

daljini, duboko uzdahne.- Hajde uzjašite! - prodere se Fauvel.Le Fort posluša a onda se u sedlu okrene i dovikne drugovima koji su ostali u tvrđavi:- Baillardel, La Vallee, La Houssaye, La Garenne, skoknite sutra do nas u dvorac na čašicu

punča!- Doći ćemo, razumije se!Fauvel je već bio odmakao pa Yves podbode konja da ga dostigne. Nastave tako jašući

uporedo i šuteći a onda Fauvel prijekorno reče:- Tako mi Bogorodice, već sam se bio pobojao da ćete opet počiniti ludost. Jest, u jednom

sam trenutku povjerovao da ćete krenuti za onom bekrijom La Chapelleom i time pogaziti zakletvu. Ne zaboravite da ste prisegnuli kako ćete neprestano bdjeti nad malim Ja- cquesom.

- Ništa ja ne zaboravljam - odvrati Yves - samo sam se načas upitao hoću li dugo moći izdržati a da pod nogama ne osjetim brodsku palubu. Još se i sada pitam ne zavarava li pomorac sam sebe kad se pokušava skrasiti na kopnu. U zemljoradnju se uopće ne razumijem, a osim toga, kako sam već rekao La Chapelleu, nemam u džepu ni prebijene pare.

- Došlo je vrijeme da se smirite. Poslušajte glas razbora!- Oh, znam da više nisam mlad, ali usprkos zadobivenim ranama, osjećam u sebi silnu snagu.- Ipak morate promijeniti dosadašnji način života, sine moj - hladno će svećenik - i to

temeljito, ali o tome ću vam govoriti kasnije.Kako baš stigoše na raskršće gdje počinje put što vodi u dvorac, Yves nagonski zaustavi

konja pa to isto uradi i Fauvel. Uspravivši se u stremenima, on se zagleda u zaljev koji će mu već nakon nekoliko koraka zakriti drveće i grmovi bajahonda.

U moru su se ljeskala svjetla Tritonovih fenjera, nebo je bilo osuto zvijezdama, a iznad brda Fumee blistao je pun mjesec. Dvojicu drugova zapahne opori miris mora.

- Priznajte, Fauvel - reče Le Fort - da je ono divna fregata i da je La Chapelle sretniji od nas kad je odlučio da opet zaplovi.

- Koješta! - osorno odgovori svećenik. - Moram vam reći da nikada nisam volio more. Trebalo je da se kao i otac Feuillet bavim znanošću. Mogao sam i ja izrađivati geografske karte, proučavati i sakupljati biljke... ili pisati rasprave o životu i običajima karipskih domorodaca. Umjesto toga izgubio sam jednu nogu a možda se odrekao i Boga!

Le Fort ne odgovori nego koljenom podbode konja da krene brže, a Fauvel ljutito nastavi:- Mislim da ste za sva moja razočarenja i grižnju savjesti krivi vi i nitko drugi. Mora da me

sam đavo onoga dalekog dana natjerao da pođem s vama!- A za čim to imate žaliti, pope? - oholo mu dobaci Yves. - Dobit ćete Zakladu Saint-Jacques,

crkvu i kuću. Zar vam nisam uvijek govorio da je pred vama sjajna budućnost? Valjda niste toliko nezahvalni da ćete mi pripisati u grijeh što sam vas doveo do blagostanja i omogućio vam da na najbolji način služite Bogu i crkvi?

- Ne mogu da zaboravim kako ste me otrgli od pobožnosti i bogougodnih djela obećavajući mi tijaru. Bože moj, kad se samo sjetim što sam sve učinio za vas i Kako sam bio naivan.

- Naivan? - poviče gusar. - Kako se usuđujete reći tako nešto? Dakako, priznajem da parohija Zaklade Saint-Jacquesa ne donosi ni biskupsku palicu ni papinsku tijaru, ali ćete se u svojoj župi ipak osjećati kao mali papa!

Fauvel ušuti a onda, nakon kraćeg razmišljanja, reče pomirljivo:- U toj župi, kako vi kažete, obući ću se u kostrijet te skrušenom molitvom i trapljenjem

nastojati opet zadobiti milost našega Gospoda... Savjetovao bih vam da i vi krenete tim putom.- A zašto bih se, do bijesa, i ja morao trapiti? Uvijek sam bio dosljedan samom sebi, pa ako

sam se ponekad i zamjerio Bogu, nisam to radio namjerno jer sam služio kralju i generalu du Parquetu!

- Pričam ja gluhome priču - promrmlja svećenik. - Dobro, govorit ću sada bez uvijanja pa ćete me valjda razumjeti. Kapetane Le Forte, vi svojim ponašanjem izazivate sablazan!

- Što ste to rekli?- Jest, sablazan! Vaše odnose s Julijom osuđuju svi pošteni ljudi, a da se i ne govori o tome

kako će vašom krivnjom jadna djevojka otići pravo u pakao. Zar mislite da će Roza, kojoj nastojim dokazati njene grijehe i izvesti je na put kreposti, moći išta razumjeti od onoga što joj pripovijedam, kad vidi kako šutke prelazim preko razvratnog života koji vi vodite pred mojim očima?

- Hej! Polako, pope! Opet ste pustili jezičinu kao advokat!- Morate se bez odgađanja oženiti Julijom!- To je, pope, nemoguće!- A zašto, molim vas?- Ponajprije zato što veza o kojoj vi govorite mora, po mome mišljenju, da se provjeri

obostranim iskustvom, a zato je potrebno izvjesno vrijeme.- Muka i pokora! Vama nema spasa. Imate rijetku sposobnost da upropastite svakoga tko

vam se približi. Mislim da više ni riječi neću s vama progovoriti, bar ne dotle dok se ne pokorite volji Gospodnjoj.

- Uslišio vas Bog! U tom slučaju neću morati slušati vaša naklapanja...- Pokusni brak, pokusni brak! - zagrmi Fauvel.- Je li moguće da vam je duša tako niska i crna? Izbljuvat će vas i sam pakao kad onamo

dospijete!- Niste me razumjeli - reče Yves pomirljivo.Nakon toga obojica ušute i nastave put ne požurujući svoje konje. Yves stane razmišljati.

Konačno i njemu postane jasno da je svećenik u pravu kad ga upozorava da je došlo vrijeme da se skrasi na jednom mjestu i pođe u mirovinu.

Gotovo je s pustolovinama, rikom topova, noćnim jahanjima i sa životom na moru koje je toliko volio. Mač će mu polako rđati u koricama...

On duboko uzdahne. U svijesti mu iznenada iskrsne Villersov lik i on načas poželi da se taj vitez opet odnekud pojavi. To bi omogućilo čitav niz novih pustolovina...

- Ali ne! Jasno je da nastupa novo doba pa je dobro i za njega i za Martinique da ono dođe do punog izražaja. To je u prirodi stvari, a njemu, Le Fortu, ostaje još da izvrši svoju posljednju i svetu dužnost: du Parquetova sina učiniti potpunim čovjekom.

Stigavši u Gorski dvorac, zateknu Juliju i Rozu kako u svjetlu voštanica sjede sučelice jedna drugoj i ćaskaju. Pred njima se nalazila zidna tapeta koju je Marija počela vesti, ali je nije dospjela završiti.

Čim ugleda Yvesa, Julija ustane i poleti mu u zagrljaj šapćući:- Nije potrebno da mi bilo što kažeš...

On osjeti kako sva drhti i opazi suze u njenim očima.- Umiri se, ludice moja - reče joj poluglasno.- Oh, Yves, kako sam sretna! La Coste je otplovio, a ti si tu!... Bojala sam se da se više nećeš

vratiti!On se nasmiješi pa udaljivši je malo od sebe, kako bi je pažljivije mogao promatrati, reče:- Prozrela si me, dakle. A možda si, nevaljanice, i prisluškivala? Ne, zaista si pametna i

pronicljiva, u to sam se uvjerio već onda kad sam prvi put stupio u ovu kuću... Kako vidiš, nisam otputovao a više i neću! Eh, red je da se jednom i ja pokorim ocu Fauvelu. Prokleti pop, ljuti se na mene i neće više da razgovara. Ako mu još padne na pamet da mi se obrati na latinskom, morat ću naučiti i taj vražji jezik... Sjeti li se njegovo veličanstvo da mi dodijeli malu rentu... a bilo bi dovoljno da mi dade toliko zlata koliko je potrebno da se njime pokriju sve rane što sam ih zadobio služeći njemu... kupio bih komadić zemlje što je moguće bliže Zakladi Saint-Jacques. Trista mu jada, uzeli bismo nekoliko crnaca, tek onako da nam budu suradnici i prijatelji, a nabavili bismo i pse. Dovoljno bi bilo malo polje šećerne trske da mogu piti vlastiti rum, a na jednom bih jutru zasadio duhan da mi lula uvijek bude puna...

- Zaboravio si stol, na kojemu bi uvijek bilo postavljeno i za oca Fauvela kad kojim slučajem naiđe...

Le Fort iskrivi usta i odvrati:- Imaš pravo... Primamio bi ga moj izvrsni rum od kojega bi mu se razvezao jezik kao

vijećniku u vrhovnom sudu... Samo, eto, sve su to tlapnje i mjehuri od sapunice... Moram ti, naime, reći da mi je kesa praznija nego što je morski jež usred ljeta.

- Ništa za to - reče Julija - zadovoljit ćemo se i kolibom koju ćeš sagraditi vlastitim rukama!- Lijep bi mi to bio stan za sina generala du Par- queta o kojemu ću se morati starati do

njegove punoljetnosti!- Barem bi tako naučio u kakvim prilikama žive kolonisti kojima će on danas-sutra morati

upravljati. Bilo bi mu to dragocjeno iskustvo...Le Fort snažno zakašlje, a kad svećenik krišom izvede Rozu, on uhvati Juliju pod ruku i

otprati je do njene sobe.

10.

MIRNIJI DANI

Kad Merry Rools zaustavi konja pred željeznim vratima Gorskog dvorca, lice mu ozari širok osmijeh, ali je u duši osjećao neutješivu tugu. Izbjegavao je ljude, čak i Le Forta kojega je najzad zavolio pošto je shvatio njegovu naprasnu ćud, ali i veliko poštenje. Pomoglo mu je i to što je Marija i sama voljela toga čovjeka.

Nitko ga nije čuo kad je došao jer je snažni Le Fortov glas nadjačao topot njegova konja. On stade iz prikrajka promatrati prizor što se pružao pred njegovim očima.

- Bočni stav! - derao se Yves do pasa gol izlažući tako pogledu svoje mnogobrojne ožiljke i snažne kosmate grudi. - Palac ispružite duž balčaka, a ostale prste podvijte! Ne bojte se, gospodine, da će vam mač ispasti iz ruke! Držite ga čvrsto, do vraga! Njegov vrh mora se naći u visini očiju! Olabavite koljena, još... još! Budite gipki kao trska na vjetru, bogamu, i psujte malo kao što činim i ja kad Julije nema u blizini. To će vam koristiti... Hajde, isturite desnu nogu i spremite se za udarac, ali ne tako ukočeno kao da ste od olova!

Jacques je poslušno izvršavao naređenja, ali je mač koji mu je poklonio Yves bio pretežak za njegovu nejaku ruku te šiljkom neprestano padao naniže.

- Bravo, Jacques! - vikne najzad major. - Bravo, mali moj! Uz takva učitelja, već za šest mjeseci ne bih želio ukrstiti s tobom mač!- Oh! - reče Yves - još uvijek ne ide kako treba, ali

sam ga naučio jednom svome, posebnom udarcu i ne bih mnogo dao za vašu kožu kad biste se danas-sutra s njim htjeli mjeriti. Već nakon pet sekundi postali biste hladan leš. Hajdemo, Jacques, za danas je dosta. Odnesi mač u kuću i stavi ga na njegovo mjesto...

On sam pođe do stabla gdje su mu na grani visili košulja i prsluk, pa pošto ih na brzinu obuče, vrati se i pozdravi majora.

- Dobar dan, kapetane! - odzdravi mu Rools. - Kako vidite, požurio sam da vam donesem vijesti, a ima ih iz Francuske i Hispanole.

- Nadam se da su ugodne. Bit će bolje da ih čujemo uz čašicu ruma.- Javlja vam se La Chapelle lično, i evo njegova pisma. Pretpostavljam da će vas sirenski

nastojati namamiti u nove pustolovine... ali, čuvajte se!- To mi svaki put kaže i svećenik Fauvel kad se nađemo zajedno, a još se pred osam mjeseci

bio zakleo da sa mnom više neće progovoriti ni riječi.- Viđate li ga često?- Sve rjeđe otkako je osnovana Zaklada Saint-Jacques i dovršena njegova kuća. Odao se vrlo

strogoj pobožnosti pa mislim da na njega kao topnika više neću moći računati. Sad će početi s izgradnjom crkve...

- Govorite o njemu kao da ga žalite.- Da i ne... No, evo smo stigli, majore. Uđite, molim vas.Pošto gosta uvede u salon, Yves snažno pljesne rukama i vikne: - Julijo! Julijo! Brzo donesi punč za majora, a i ja umirem od žeđi!Djevojka se odazove iz smočnice i reče da će začas donijeti sve što treba.- Raskomotite se, majore - iskreno će gusar - u ovoj ste kući viđeniji gost nego ja. Imam

dojam da na neki način potkradam pokojnike, ali tu je mali Jacques i sve pripada njemu... Moram vam priznati da se između ovih zidova na trenutke osjećam čak nelagodno. U prvo sam vrijeme mislio da sam bolesno obazriv, a kasnije sam shvatio da mi svaki kamen ugrađen u ovaj dvorac budi bolne uspomene. Ponekad mi se čini da su zidovi upili svaku riječ našega generala i njegove pokojne supruge te da ćemo iznenada opet čuti njihov glas... Jest, koji put imam utisak da me zove Marija... Glupo je, znam, ali kada god uđem u ovu kuću, učini mi se da će se na stepeništu pojaviti ona...

Merry Rools upravi pogled u tom pravcu i on mu se zaustavi na vratima Marijine sobe koja će ubuduće biti stalno zatvorena. Srce mu se stisne a oči ovlaže kad se sjeti žene koju je ludo volio, a nije bilo suđeno da pripadne njemu. Bolje nego itko drugi shvaćao je smisao onoga što je tako nespretno izrekao Yves. Kako da se taj čovjek, koji ni izdaleka nije uživao njegove povlastice, ne osjeća nelagodno u tome golemom zdanju nad kojim lebde drage sjeni tolikih odličnika? Rools u duhu vidje sebe kako se žurno penje tim istim stepenicama, kako kuca na Marijina vrata i ulazi u njenu sobu ne čekajući da mu se ona odazove. Sada, kad nje više nema, i on se nekako osjeća tuđincem u toj kući u kojoj se nekada s pravom osjećao pomalo i domaćinom.

Krišom stane promatrati bivšega gusara i iznenadi se koliko je oronuo, svega nekoliko mjeseci nakon pobjede nad Englezima.

Bez obzira na nagrde, pojedinosti na njegovu licu jasno su pokazivale da je starost pritisla gorostasa koji joj se sve dotad odupirao svojim vatrenim temperamentom.

- Kapetane - reče mu major - vi kažete da se mučno osjećate zbog nekakve obazrivosti, a zar nije točnije da vas muči nerad?

- Bože moj, možda je tako, premda sam se sav predao ovome divnom dječaku Jacquesu. Stalno sam u pokretu i nikada mi s njim nije dosadno... A mnogo mi pomaže i Julija.

- Kad već spominjemo kretanje i rad, moram vam saopćiti i vijest koju je pronio jedan kolonist iz Lamentina. Bio mu je pobjegao jedan rob i on se za njim dao u potjeru, a kako je s urođeničkog područja priskočila bjeguncu u pomoć čitava banda naoružanih crnaca, morao se i protiv volje povući. Međutim, njegov je nadglednik uspio zarobiti jednog od tih odbjeglih i naoružanih crnaca, a znate i sami da ih u zabačenom dijelu Capesterre ima nekoliko stotina...

Kad su uhvaćenog crnca pritisli pitanjima, izjavio je da ih vodi neki strani oficir, po njihovu mišljenju Englez... Navodno je to Reginald de Maubray, ali ja ne vjerujem.

- O, ne! Taj je završio kako je i živio, to jest kao svinja. Crnci odviše vjeruju u zombije... Ali, mene bi osobito zanimalo kakav je bio kraj zloglasnog viteza de Villersa!

- Mora da mu je tijelo istrunulo negdje u savani Petrifications... U svakom slučaju, te novosti sigurno gode vašem pustolovnom duhu koji u vama sigurno još uvijek tinja. Bilo bi zanimljivo doznati tko se izdaje za Maubraya i kakav je udes snašao Villersa.

Yves odrično odmahne glavom.- Ne, majore. Ponajprije, Julija bi mi iskopala i ovo jedino oko kad bih joj samo spomenuo

kako opet namjeravam otići. Da nije toga, znate i sami, već bih odavna bio odmaglio... Pokušajte me razumjeti, majore, prije nego me osudite: odlazeći sa Saint-Christophea na gusarenje, mnogi su moji drugovi živo željeli da se vrate bogati kako bi ostatak života mogli provesti u lagodnosti i mirno umrijeti u svom krevetu. Mislim da sam jednom ili dvared i ja to isto poželio...

Yves ušuti i zamisli se. Jesu li mu pred oči iskrsli likovi starih drugova La Chapellea, Grammonta, Cherpraya i svih onih što su s njim nekada gusarili?

- Pa ipak - nastavi on nakon kraće stanke - ne mogu se požaliti. Uz ovakva dječaka ne može biti dosadno, tim prije što...

Misao mu prekine Julija koja uđe s poslužavnikom. Poklonivši se majoru, ona zamoli za oproštenje što se tako dugo zadržala.

- Julijo - reče Le Fort - ja ću sam pripremiti punč. Ostavi nas jedan časak.Djevojka se opet nakloni i tiho poput mačke izađe iz salona. Le Fort upravo htjede nešto reći

kadli Rools podigne ruku i izjavi:- Morate mi oprostiti, dragi moj, što sam razgovor otegao pokušavajući se malo i našaliti.

Već sam vam rekao da su mi iz Francuske stigle vijesti a neke se od njih tiču i vas. U znak zahvalnosti za usluge što ste ih učinili koloniji, njegovo vam veličanstvo vraća, bolje reći, ponovo potvrđuje sve titule i prava koja iz njih proizlaze jer je glas o vašoj smrti bio stigao i na dvor. Čim to poželite, moći ćete opremiti najbolji brod na Martiniqueu i otisnuti se na more...

On počeka da vidi kakav će utisak izazvati njegove riječi, ali na njegovo veliko iznenađenje Yves tužno odmahne glavom i odgovori:

- Ni fregata Taureau ni bilo koji ovdašnji brod nisu u takvom stanju da bi im se na krmu mogla izvjesiti četiri fenjera, znak admiralskog ranga. Svima njima potrebni su temeljiti popravci. Ostarjeli su... kao i ja... Osim toga, moram se starati za malog Jacquesa. Doduše, mogli biste me u tome zamijeniti dok bih ja bio na moru, ali sada imam još i Juliju.

- Znači, odlazite u mirovinu! - uzvikne Merry Rools prasnuvši u smijeh. - Tko bi to mogao i pomisliti!

- Jest - potvrdi Le Fort - i to u žalosnu mirovinu. Kad se samo sjetim kako sam pregrštima bacao dukate, ponekad samo zato da namamim ribe. Naime, uživao sam gledati kako se praćakaju u prozirnoj plavoj vodi. Bio sam mlad, obijestan i sigurno malo luckast... Međutim, danas bi mi dobro došla jedna kućica ma kako skromna ona bila!

- Oprostite - živo će major - zaboravio sam ono najvažnije. Njegovo vam veličanstvo dodjeljuje iz svoje osobne blagajne godišnju mirovinu od tri tisuće livara...

- Grom i pakao! - poviče Le Fort. - Umije živjeti taj kralj! Ali, da zna kako sam krivnjom Engleza izgubio ne samo ruku i oko nego i zlatnu medalju s njegovim likom, sigurno ne bi bio toliko darežljiv prema ovako nedostojnom stvoru kao što sam ja. Tri tisuće livara! Tako mi čizme svetoga Blaža i tijare oca Fauvela, to je i više nego mi je potrebno!

On naglo ustane i vikne:- Julijo! Julijo! Imat ćemo plantažu šećerne trske, kućicu i veliko polje duhana!- Je li moguće? - oduševljeno će djevojka dotrčavši na tako radosnu vijest.- Živa istina! - potvrdi major. - Nego, ostanite koji časak, Julijo. Ima još nešto što morate čuti

oboje. Vi ste, Le Forte, spomenuli kuću. Ne može biti ni govora o tome da mali du Parquet živi

u običnoj kolibi... Na žalost, uskoro ćete morati napustiti Gorski dvorac jer će u njemu boraviti novi guverner. Vjerojatno će to biti Jacquesov stric, iako iz jednog povjerljivog pisma doznajem da bi u posljednji čas, umjesto Dyela de Clermonta, mogao biti imenovan neki Jean Clodore. Bila bi zaista šteta, jer bi dječakovi interesi mogli time biti ugroženi. Na svu sreću, još uvijek smo tu mi... I da ne duljim, morat ćete otići iz dvorca... Oh, ne bojte se, stvar nije tako hitna.

Julija i Le Fort pogledaju se sa zaprepaštenjem, a Rools mirno nastavi:- Poznajete li moje imanje u Morne-Rougeu? Dosta je veliko i bogato a svojevremeno sam ga

bio iznajmio vitezu de Villersu dok ne sagradi vlastitu kuću u području Batterie, sasvim po uzoru na ovaj dvorac. Da je još živ, već bi se bio pojavio, a u tom slučaju ja vjerojatno više nikada ne bih povratio to imanje. Jednostavno bi mi ga oteo i, da pravo kažem, to sam očekivao te ga već bio i prežalio. Nedavno raskrčena zemlja tek je sada počela davati puni rod. Obrađuju je mnogobrojni crnci a i kuća je vrlo udobna...

- Divno je to od vas, majore, što nam dajete krov nad glavom - reče Le Fort. - Bože moj, negdje se ipak moramo smjestiti dok ne podignemo vlastiti dom. Prihvaćamo s oduševljenjem da dotada budemo vaši gosti, zar ne Julijo?

- U redu - odvrati Rools - ali da sve bude kako treba, morat ćete mi potpisati jedan papir. Već sam se s Villersom, priznat ćete, i previše bio izložio opasnosti a da bih to učinio još jednom.

Izvadi iz džepa papire, pa dok je Julija otišla po crnilo i pero, Le Fort zamišljeno stane puniti lulu i reče:

- Naprosto sam zapanjen. Manje bi me slomio napad desetorice naoružanih razbojnika nego ova iznenadna poplava dobročinstava. Tko se mogao nadati, majore, da ćete me jednoga dana ovoliko zadužiti?

Uto se i Julija vrati s pisaćim priborom. Rools umoči pero u tintamicu pa ga pruži Yvesu i reče:

- Potpišite ovdje. Tako! Sada još i ovdje, molim. Priđite, Julijo, i potpišite se i vi na istim mjestima. Jedan ću primjerak odnijeti sutra javnom bilježniku, a ovaj ostaje vama.

- Zar se vi nećete potpisati? - upita Yves.- Morali ste primijetiti da sam to već učinio.Le Fort prasne u smijeh, što se događalo jedino onda kad je bio izuzetno radostan, i reče:- Trista mu jada! Zaista bi bilo veselo da sam ovime potpisao svoju vlastitu osudu!Dohvativši zatim bocu, napuni rumom tri čaše pa predloži:- Pijmo za napredak Martinquea, za kraljevo i naše zdravlje!Merry Rools nazdravi svima pa odlažući čašu reče:- U ovom će dvorcu novoimenovani guverner moći stanovati samo do Jacquesove

punoljetnosti, a čim nastupi taj dan, opet će pripasti mladiću zajedno s upravom nad Martiniqueom. Poželimo da svi tada budemo još u životu, a dotle čuvajte dječaka i uspješno ga odgajajte kao što ste već počeli.

- Kad stigne njegov stric, nastojat će da nam ga oduzme - izrazi Julija svoju bojazan.- Mogu se zakleti da će dječak ostati s vama. Marija mi je dala pisma iz kojih se jasno vidi da

ona to želi, zato čitavu stvar prepustite meni.Nastade tajac. Le Fort se zbunjeno uzmeškolji trepćući očima kao da se budi iz nekoga sna a

major mu reče:- Ako imate malo vremena, admirale, zamolio bih vas da skoknete sa mnom do Zaklade

Saint-Jacques. Rado bih s vama pogledao kako napreduju radovi na crkvi i pročavrljao s ocem Fauvelom...

- Vrlo rado - odgovori Yves. - Julijo, naredi molim te da mi osedlaju konja!Duboko uzdahnuvši, on nastavi:- Eto, sada i ja imam poslugu, a nekada ni za živu glavu ne bih bio dopustio da se u to prti

netko drugi. Zaista sam otišao u mirovinu!

11.

NEŠTO ČEMU SE NISU NADALI NI LE FORT, NI JULIJA, NI SVEĆENIK

Pritisnuti ubitačnom sparinom, dva su prijatelja sporo jahala putem što vodi u Zakladu Saint-Jacques. S vremena na vrijeme, Le Fort je krišom promatrao svoga suputnika Merry Roolsa. Sve otkako su otišli iz dvorca, činio mu se nekako čudnim, osobito njegov smiješak koji je mogao izražavati radost, ali i neku neobjašnjivu podrugljivost.

Uostalom, je li to uopće bio smiješak?- Hajde požurimo! - iznenada će major veselo.- Otac Fauvel nas ne očekuje, ali se nadam da će ga naša posjeta neobično obradovati. Ne

vidim časa da obavim još i posljednju formalnost, a za to mi je potrebna njegova pomoć.Le Fort se učini da je time objašnjen njegov zagonetni smiješak. Mora da Rools sprema

svećeniku još jedno ugodno iznenađenje, a formalnost koju je spomenuo može se ticati samo Zaklade Saint-Jacques.

Kako je major bio nešto odmakao, on podbode svoga konja i požuri se da ga sustigne.Najzad se pred njima ukaza imanje. Posvuda su se vidjeli zaposleni crnci: jedni su prenosili

kamenje, drugi u zemlju zabijali kolce za ogradu. Malo pozadi vidjela se prostrana drvena koliba s krovom od palmina lišća i nadstrešnicom za sušenje mesa na otvorenom.

- Evo smo stigli - reče Rools. - Ostavit ćemo konje ovdje i pješke poći svećeniku.Le Fort šutke sjaše i priveže konja za jedan grm, pa pošto to uradi i major, zajedno prijeđu

gradilište izapute se prema kolibi. Uz put su sa zanimanjem promatrali kako napreduju radovi.

Već nakon dvadesetak koraka, do uha im dopre neko pjevanje i oni se u čudu pogledaju.Jedan meketavi i ponešto slabi muški glas miješao se s jasnim, iako malo bojažljivim

ženskim glasom.Major se i nehotice nasmije i upita:- Što je sada to, pobogu? Da svećenik nije postao učitelj pjevanja?Yves ne znade što da odgovori. Nastave tako sve dok jasno ne razabraše i riječi.- Pjevaju na latinskom - objasni Rools. - Časne mi riječi, to otac Fauvel poučava neku ženu u

crkvenim pjesmama!Nije se prevario, jer kad stigoše pred širom otvorena vrata, ugledaše svećenika sa svježom

tonzurom na glavi i s velikim listom papira u ruci. Pred njim je pognute glave nepomično stajala Roza te i sama gledala u rukom ispisane note.

- Hajde, hajde - govorio je Fauvel koji zadubljen u svoj posao nije još bio zamijetio došljake - malo više žara i uvjerljivosti! Još ćemo jednom ponoviti Saint-Leonovu liturgiju, najljepšu koju sam ikada čuo... Počnimo:

Liber sacramenturum, romanae Ecclesiae...Fauvel je već bio podigao ruku da označi takt kadli ga snažni Le Fortov glas natjera da

prosto poskoči:- Da ste mi zdravo, pope Fauvel! Stižemo u pravi čas da pojačamo vaš kor. Na svoja mjesta!

Pripremi glasnice za pjevanje! Pozor!Svećenik se zbunjeno okrene, pa kad opazi posjetitelje, lice mu poprimi zabrinut i ljutit

izraz.- O, ne! - dobaci on jetko. - Dolazite baš u nezgodan čas! Ako mislite da imam vremena za

bacanje...- Kad čujete zašto sam došao - reče Rools smijući se - sigurno ćete promijeniti mišljenje.- A što mogu! - progunđa rezignirano svećenik.

- Roza, dijete moje, za danas smo završili. Nastavit ćemo sutra...Crnkinja ponizno izađe iz kuće odnoseći pod pazuhom svoju partituru i ne pozdravivši

posjetioce. Fauvel je isprati pogledom i lice mu najzad ozari smiješak. Obraćajući se zatim svojim gostima, on objasni:

- Moram priznati da je prilično uznapredovala. Obećao sam sebi da ću je izvesti na put svetosti i u tome ću uspjeti... Već je zaboravila raniji sramotni život. Evo, zamislite kapetane, neki dan mi je jedan kolonist donio na poklon demižon domaćeg ruma i tom prilikom započeo razgovor o Maubrayu.

- O Maubrayu? - začudi se Le Fort.- Jest. Do ušiju mu je dopro glas da se neki plemić stavio na čelo odbjeglih robova koji se

kriju u okolici Vauclina i da ga svi zovu Maubray... Kad je Roza čula njegovo ime, nije ni okom trepnula. Zar to nije uvjerljiv dokaz koliko se promijenila?

- Da, da - promrmlja pustolov - već mi je dosta naklapanja o onome mrskom Škotu, a što se tiče Roze, da sam na vašem mjestu učinio bih od nje samo uzornu ropkinju!

- Ona će služiti Gospodu! - suho odvrati svećenik a zatim reče obraćajući se majoru:- Mogu vam ponuditi samo ove klimave stolice.- Zadovoljit ćemo se i njima - reče Yves. - Nego, spomenuli ste rum. Dajte da mu bar vidimo

boju ako već niste pocucali cijeli demižon, što bi vama bilo prilično.- Još i sada stoji u ostavi kako je i donesen. Morate znati, kapetane Le Forte, da u ovom

čednom domu pijemo samo vodu. Ovdje caruju skrušenost i suzdržljivost.- Do vraga i te vaše odluke! - poviče Yves. - Veseliji ste i ugodniji bili dok smo zajedno

odlazili na rijeku Peres. Tada ste znali isprazniti punu čuturu dok bi okom trepnuo!Fauvel užasno iskrivi lice i objema rukama začepi uši te Rools zaključi kako se mora

umiješati.- Oče - reče on - donosim vam radosne vijesti. Najprije morate znati da se njegovo

veličanstvo osobno zanima za Zakladu Saint-Jacques.Svećenik skrsti ruke na grudi i uzvikne:- Blažena Djevice! Zahvaljujem ti što si uslišila moju molitvu!- Vašoj župi isplaćivat će godišnju rentu od tisuću livara...Starcu u očima bijesnu suze, pa pošto s mukom proguta slinu, reče obraćajući se Yvesu:- Vidite li, sine moj, da Bog čuje one koji mu se obraćaju s molitvom pokajnicom? Jest, ja sam

se vratio na pravi put a razmišljajte o tome i vi, umjesto da sramotno živite u grijehu i izgovarate bogohulne riječi u ovom pobožnom domu!

- Nikada niste ni skretali s pravoga puta jer ste služili kralju - odgovori Yves. - Nego, ja mislim da ovo moramo proslaviti. Hajde pope, osedlajte konja i pođite s nama. Večerat ćemo s majorom u Gorskom dvorcu a lako se može dogoditi da to bude naša posljednja zajednička večera!

- Ni govora! - povikne Fauvel. - Sada vodim pustinjački život i više ne izlazim iz kuće. Nema tako teškog trapljenja koje sebi ne bih nametnuo samo da se otkupim od grijeha i zaslužim jedan kutak u raju!

- Grom i pakao, tražite više nego ikada ranije. Nekoć vam je trebala mitra ili tijara, više se ne sjećam, i jurili ste za njom kao zec za kupusom, a sada vam se prohtjelo i raja. Oholost, častoljubivost, lakomost: - tri smrtna grijeha. Žao mi je što vam to moram reći, ali drukčije ne mogu jer sam iskren. Što vi o tome mislite, majore?

Merry Rools, kojega je sve to očito zabavljalo, uđe u igru:- Držim da Bog ne bi zamjerio ocu Fauvelu što je otišao k prijatelju na večeru, pogotovo ako

u njegovoj kući ima da učini jedno dobro djelo.Fauvel se ushoda po sobi tako da je pod odzvanjao od nabadanja njegove drvene noge pa

srdito poviče:- Odstupi sotono, Le Forte! Opet me nagovarate da skrenem s puta spasenja. Jest, u vama je

sam đavo. Već sam iz svoje svijesti uspješno bio istisnuo uspomenu na pecanje u rijeci Peres,

na vino i rum, a vi me sada opet podsjećate kako su sve te mrske i pogubne stvari vrlo ugodne. Tako mi živoga Boga, neću popustiti pred tom napasti!

- Ah - veselo uzvikne Yves - još uvijek niste zaboravili psovati! E, takvoga vas volim: razdražljivog, bezbrižnog poput leptira i spremnog na psovku, kao u stara dobra vremena kad ste iz topova otvarali vatru na one pse Engleze!

- Hajte oče - ponovo se umiješa Merry Rools - Le Fort je predusreo moju misao. Zbilja treba da pođete s nama u Gorski dvorac. Dakako, nije to naređenje, ali držim da to smijem od vas tražiti... Recite Rozi neka se i ona spremi. Julija će se obradovati kad vas vidi, a ako dopuštate, poveo bih vas preko Morne-Rougea kako bi naš prijatelj Le Fort mogao letimice pogledati plantažu o kojoj sam mu govorio.

- Dobro - reče Fauvel mršteći se - ali vas upozoravam kako nije dobro što vodimo i Rozu...Nekoliko trenutaka zatim sva trojica krenu prema Morne-Rougeu a crnkinja je jahala na

istom konju s Fauvelom, pozadi na sapima.Ne prođe dugo i oni stignu pred jedno prostrano zdanje oko kojega su pod vodstvom

nadglednika užurbano radili crnci. Rools dade znak da se zaustave i reče:- Razgledajte sve na brzinu jer odmah krećemo dalje.Ubrzo zatim svi opet uzjašu ne znajući što da misle o čudnom majorovu držanju.Kao i uvijek, prvi se oglasi Yves i stane peckati svećenika:- Ne znate da njegovo veličanstvo nije ni mene zaboravilo te da mogu već sutra opremiti

brod i isploviti?Fauvel ravnodušno slegne ramenima.- Zar ne biste pošli sa mnom ako bi mi ustrebao dušobrižnik?- Ni za živu glavu! - prodera se Fauvel.Bili su stigli na jednu uzvišicu odakle se izvrsno vidio zaljev, okupan zalazećim suncem, i u

njemu usidrene lađe. Nad njega se sa svojim čvrstim zidinama nadnijela tvrđava Saint-Pierre a dolje u luci vladala je uobičajena vreva.

- Da pravo kažem - prošapće Le Fort - više bi mi trebao dobar topnik jer na Saint-Christopheu i drugdje ima još dosta Engleza. Zar vas, pope, više ne podilazi želja da posegnete za nabijačem i fitiljem?

Fauvel se muklo nakašlje ne odvajajući pogled od brodova. Je Ii u mislima proživljavao burne događaje u kojima je nekada sudjelovao? Nisu li ugodna sjećanja opet uzburkala njegovu dušu?

- Sto mu bogova! - opsuje on kao i nekad. - Krivo sam učinio kad sam pristao da opet slušam vaša blebetanja. Vi ste, Le Forte, najopasniji čovjek kojega sam ikada upoznao. Zahvaljujem Bogu što imam da izvršim hitnu i svetu dužnost, tako neću biti prisiljen da vas i dalje slušam. Najbolje je da se okrenem i smjesta vratim na radilište gdje mi podižu crkvu!

- Ne! - poviče Rools pograbivši uzdu njegova konja. - To ne smijete uraditi. U dvorcu nas nestrpljivo očekuje Julija. Jest, Le Forte, ona zapravo čeka vas. Znatiželjna kao i sve žene, mora da je odmah po našem odlasku pročitala svaku riječ ugovora koji ste naslijepo potpisali a tiče se one plantaže u Morne-Rougeu...

- Što time mislite reći? - upita pustolov.- Pa sigurno je primijetila kako tamo piše da ćete moći useliti tek pošto vas otac Fauvel veže

zakonitim brakom. Radi se o tome da vam imanje poklanjam kao vjenčani dar. Eto zašto joj se žuri da se što prije vratimo sa svećenikom. Svjedoci na vjenčanju bit ćemo ja i Roza, ako nemate ništa protiv.

- Grom i pakao! - opsuje Yves. - Tako mi svetoga Blaža, neprimjetno ste mi stavili nož pod grlo, majore!

A onda će obrativši se Fauvelu:- Divno smišljeno, zar ne? Ali ništa za to. Nastavite vi, pope, s izgradnjom vaše crkve, ali, ako

mi jednoga dana ustreba vrstan topnik, nećete se izvući... Znam gdje ću vas naći...

- Požurimo - šturo odgovori svećenik. - Kad je tako, ne ostajte ni trenutak dulje u grijehu, kapetane. A vi, majore, neka ste tisuću puta blagoslovljeni!

KRAJ TREĆE KNJIGE