Cena 1 K.

Revolucionarni pokret

Jugoslavenskih mornara

u Šibeniku god. 1917.-18.

Pobilježio h ronološkim redom

JBD A N BIVŠI REVOLUCIONAR AC.

4.

Revolucionarni pokret

Jugosla venskih mornara

u Šibeniku god. 1917.-18.

Pobilježio hronološkim redom

JEDAN BIVŠI R^VOIvUCIONARAC.

Split, u ve ljač i 1919.

PREDGOVOR.

R ad i kratkoće vrem ena i nem ogučnosti, da dobijem

sve po tankosti o revolucionarnom radu u sada okupira-

noj zoni, ne m ogu izn ije ti sav potrebiti m aterijal. Ovom

se brošurom ne može podati prava slika svili dogadjaja,

već iznosim ti glavnim potezim a i hronološkim redom

onoliko, koliko se sjećam.

N eka ova knjižica po takne i di'uge, da iznesti sve,

sto im je konkre tnoga , tačnoga i is tin itoga poznato.

Na ovaj če se način moči pokupiti sav po treb iti

j m aterija l i napisa ti p reg led n a i prava povijest našeg

' A revolacionarnog rada pro ti bivšoj A ustro -U garsko j mo­

narhiji.

P i s a c.

TJ v o d .

Prigodom zaposjednuća Šibenika po Talijanima imadoh sreču (i ako proti svojoj volji), da dodjem u dodir s nekim Tali- janskiin časnicima. Oni mi izraziše veliko začudjenje nad činje- nicom, što pučanstvo Dalmacije goji nepovjerenje naprama nji­ma. Oni, rekoše mi, da ne dolaze k nama kao neprijatelji, več kao prijatelji za uzdržavanje mira i reda, da nas štite od Nije- maca, da nam u svakom pogledu budu od pomoči, a ne dolaze u Dalmaciju kao osvajači, nego kao nosioci slobode. Italija ne misli potlačivati tudje narode, ali Dalmacija je od davnine tali- janska zemlja (!), te stoga mora pripasti majci domovini, a Ju ­goslavija nema na nju nikakva prava, jer ovi, koji se ispovje- daju danas Jugoslavenima u Dalmaciji, samo su odnarodjeni Ta- lijani. Austrija je po njihovom mnijenju pogodovala Jugoslavene a na štetu talijanskog življa. Zato su bili Jugoslaveni oduvijek vjerni podanici Austrije a još danas su pravi austrijanci. Ju g o ­slaveni su se najhrabrije borili u redovima austrijske vojske, dok su sinovi Italije prolijevali svoju krv za slobodu malih naroda, pa tako i Jugoslavena, a ovi nijesu nista doprinijeli za svoj slo­bodu. Po njihovom mišljenju, Italija je najviše pridonjela za pob- jedu antante nad centralnim državama; ona je spasila Srbiju i samu Francusku od propasti.

Tako i drugo slično pričahu mi Talijani. Mislim, da cio svijet znade, koliko je zapravo Italija doprinijela u ovom svjet- skom ratu za pobjedu Entente, te stoga držim da nije nužno, dao torne gubim riječi, a niti je to moja nakana. Moja je nakana samo ta, da nasuprot talijanskih predbacivanja Jugoslavenima, dokažem činjenicama e su i Jugoslaveni pored brace Čeha m nogo doprinijeli raspadu Austro-Ugarske monarhije. Cijelom je

svijetu poznato, samo Talijani neće da o torne znadu koliko s« Jugoslaveni stradali po tamnicarna i logorima interniraca, te ko­liko ili je bilo povješano. Sigurno nisu stradali radi njihove lo­jalnosti naprama Austriji. Dok su Austro-Madžari-Nijemci tjerali talijanske vojske do preko Pijave, dotle su jugoslavenski voj- nici dezertirali u „zeleni kader“ i preko fronte, te kovali urote proti svojih tlačitelja Austro-Madžara. Dokaz zato su mnoge po- bune kod raznih jugcslavenskih pukovnija i ratne mornarice. Kod ratne mornarice je ipak postojala velika revolucijonarna organi­zacija, koja je imala svoje sijelo u Šibeniku.

Predbacivanja Talijana, da Jugoslaveni nijesu doprinijeli nista za svoju slobodu, bestemeljna su. Nasuprot su oni činilt poteškoće jugoslavenskim revolucijonarcima, te je krivnja bas- Talijana, što se nije na vrijeme izveo revolucionarni plan, što ću dokazati.

Moja nakana je, da opišem u kratkim črtama rad revolu- cijonarnog odbora jugoslavenskih mornara u Šibeniku od po- četka njegovog djelovanja pak sve do talijanske okupacije grada, Nije mi nažalost moguće, da navedem tačno vrijeme" pojedinog: dogadjaja, jer iz bojazni pred otkričem revolucionarne organi­zacije, bio je naš princip u Šibeniku i Zadru ne bilježiti ništa„ več sve usmeno izvoditi i raditi.

P i s a c.

tome znadu koliko su ima interniraca, te ko- radali radi njihove io- Madžari-Nijemci tjerali su jugoslavenski voj-

ronte, te kovali urote az zato su mnoge po- i ratne mornarice. Kod evolucijonarna organi­la ./eni nijesu doprinijeli 'lasuprot su oni činilt ma, te je krivnja bas- rolucionarni plan, što

m črtama rad revolu- ra u Šibeniku od po- anske okupacije grada, čno vrijeme' pojedinog; ivolucijonarne organi- idru ne bilježiti nista.,

P i s a c.

1.

Težak je bio položaj naših mornara u početku a i za vri­jem e cijelog svjetskog rata.

Pozvani su pod omraženi barjak, da se biju za svoje tla­čitelje, koji idu samo za tim, da im nam etnujoš teže lance, nego š to su ih do sada imali. Čute se bespravnim robovima, koji moraju šutiti i slušati zapovijedi svojih gospodara. Težak im je bio položaj i stoga, što se morahu boriti protiv onih, za koje su bile sve njihove simpatije i od koji h su oni očekivali svoj spas i svoju slobodu. Znali su oni, da če naš izmučeni i ispa- čeni narod još gore nego dosada robovati, ako Centralne Vlasti pobijede. Najzadnji je naš mornar znao, d a n e može od Austrije ništa dobra očekivati, te je želio pobjedu demokratskih zapadnih Vlasti i velike Rusije, od kojih je očekivao svoju slobodu i spas od tiranstva. Naš je mornar imao več u početku tvrdu vjeru, da če pravda ipak prije ili poslije pobjediti usprkos njemačkog mi­litarizma i njemačke sile.

Bilo je i teških dana za naše mornare, osobito iza uzmaka Srba, sloma Rusije i kašnje za napredovanja Nijemaca do Marne. Vidilo ili se snuždene, potištene i nekako malaksale. Ali je ta potištenost trajala samo kratko vrijeme, jer su uvidjeli da uspr- i o s svim pobjedama Austro-Nijemaca-Madžara, Ententa se sve više i više jača.

Takovo i slično je bilo duševno raspoloženje jugoslaven- skih mornara. A jesu H oni mogli štogod doprinijeti za svoju slobodu ? U početku rata ništa. Bili su pomiješani izmedju Ni­jemaca i Madžara, svojih krvnih neprijatelja, u nemogučnosti da išta urade. Brodovi i ratne luke bile su pune austrijskih špijuna, koji su na svakoga vrebali. Jedna jedina nesmotrena riječ dos- tajala je da ih se proglasi politički nepovjerljivim, a iza toga čekala ih tamnica, internacija a za mali koji čin i vješala. Šta su dakle mogli raditi mornari kod ovakovih prilika? Morali su se ponašati mirno i tajiti svoje osječaje. Ali oni ipak nisu miro­vali, oni su nasuprot radili i mnogo radili protiv svojih tlačitelja. U početku su se držali doduše pasivno. Izvršivali su istina za­povijedi svojih tlačitelja, ali sasvim slabo, preko volje, baš ono- Jiko, koliko je bilo neophodno nužno, a da ne upadne u oči

njihovo držanje. Bilo je ipak i takovih, koji se nisu ograničili samo na pasivno držanje, već su izražavali otvoreno svoju mr- žnju protiv tlačitelja, a posljedica toga bila je tamnica. Poznalo je, da su tamnice ratne mornarice u Puli bile uvijek prenatrpane političkim kažnjenicima.

Iza ulaska Sjedinjenih Država Američkih u rat prešli su mornari na pozitivan rad. Prije svega započelo se* potkopava- njem discipline a kašnje i revolucijonarnom propagandom. Auk- toritet oficira Nijemaca i Madžara padao je danomice tako, da na posljetku oficiri nisu imali nikakovog povjerenja u naše mor- nare. Mornari su cesto i otvoreno istupali protiv svojih starje- šina, a dobru izliku zato davala im je loša hrana.

Dvaput j e istupila momčad u većem stilu i to jedanput u Puli a drugi put u Boci Kotorskoj. Uslijed pomanjkanja dobre organizacije nisu nažalost ove pobune uspjele, te je kod ovili prigoda mnogo naših mornara postradalo. Nekoliko ih je bilo strijeljano a mnogi su bili zatvoreni i kašnje internirani. Što nije bilo zatvoreno i internirano, to je bilo većim dijelom iskrcano i pod pratnjom bajuneta odaslano k pješadiji, te nadomješteno njemačkim i madžarskim mornarima.

Pa ipak sve profumjere nisu bile u stanju da uguše naci- jonalno-revolucijonarni duh naših mornara. Poslije prvih neus- pjeha radilo se na novoj organizaciji. U Šibeniku je pak pos- tojala u tančinama sprovedena revolucijonarna organizacija još od početka 1918, koju vlasti, uza sav aparat špijuna nisu bile n stanju da otkriju.

II.

Kod naših je mornara u Šibeniku, kojih je bilo 90% od cjelokupne momčadi, odmah iza ulaska Amerike u rat zavladao nacionalno-revolucijonarni duh. Opažalo se medju njima neko tajno šaputanje, dogovaranje; po lokalima vani a i na brodo- vima pjevalo se slavenske te strane revolucijonarne pjesme. Nitko se više nije bojao iskazati svoje simpatije za demokratske na­rode. Mornari počeše držati tajne sastanke, kod kojih se rasprav- Ijalo o opčem položaju, te o potrebi revolucijonarne organiza­cije, da u zgodnom času uzmognu dokazati cijelom svijetu, što

koji se nisu ograničili ali otvoreno svoju mr­la je tamnica. Poznato bile uvijek prenatrpane

eričkih u rat prešli su ipočelo se* potkopava- im propagandoli!. Auk- I je danomice tako, da povjerenja u naše mor­ii protiv svojih starje- sa hrana.i stilu i to jedanput u sd pomanjkanja dobre spjele, te je kod ovih0. Nekoliko ih je bilo lje internirani. Što nije čim dijelom iskrcano i adiji, te nadomješteno

stanju da uguše naci-1. Poslije prvih neus-

Šibeniku je pak pos-Dnarna organizacija još arat špijuna nisu bile u

kojih je bilo 90% od merilce u rat zavladao se medju njima neko na vani a i na brodo- :ijonarne pjesme. Nitko je za demokratske na- , kod kojih se rasprav- volucijonarne organiza- :ati cijelom. svijetu, što

su kadri da izvrše za ujedinjenje i slobodu. Vidjalo se Srbe, Hr­vate i Slovence kako jedan drugomu zajamčuju solidarnost i za- daju vjeru, da ih nikakova sila neče moči više razdvojiti. Poje- dinci su zalazili medju momčad, te joj tumačili potrebu jedne jake organizacije, da se uzmogne na prvi poziv domovine ak ­tivno istupiti protiv dosadanjih tlačitelja. Na ovom mjestu treba istaknuti rad podčasnika Franje Petretiča, koji je u svojstvu pro- losa več tekom 1917. godine organizirao gotovo .svu jugoslaven- sku momčad na brodu „Schwarzenberg“, na kojem je on bio ukrcan. Nije se ograničio samo na organizaciju momčadi ovog broda, več je zalazio i medju momčad drugih jedinica i obje- kata. Petretič je bio poznat medju svini našim mornarima u Ši­beniku, koji bi bili za stalno u svako doba istupili na njegov prvi poziv. Uz njega je mnogo radio na toni polju podčasnik Josip Aleksa, takodjer od broda „Schwarzenberg“. Nadalje treba istaknuti rad štapskog podčasnika Ivice Tkalčeviča sa torpiljarke broj „31“, koji je bio kasnije predsjednik revolucijonarnog od ­bora. Tkalčevič je mnogo doprinio osvješčivanju mornara. Pored ove trojice radio je na tom polju i viši podčasnik Pero Del- treppo od popunbenog Zapovjedništva mornarice u Šibeniku, koji je, pozvan u vojništvo početkom 1917, odmah nakon svog do- laska u Šibenik u ožujku iste godine, razvio veliku propagandu medju našim mornarima. Ali ne samo ova četvorica, več i mno­go drugih naših ljudi radilo je-svom snago m na revolucijonar- noj propagandi, kao n. pr. podčasnik Ivan Ljubenko, pozniji povjerenik revolucijonarnog odbora, koji je organizirao cijelu bateriju „Ražina“. Opasan je to bio posao, jer nikad nije mogao čovjek znati, govori li s poštenom osobom ili austrijskim špijunom. Ovi ljudi, koji su zalazili medju momčad, stajali su vazda da tako kažem pod vješalima. Ali naše mornare nije trebalo mnogo osvješčivati, oni su svi ono isto mislili, što i osobe, koje su do- lazile medju njih, da ih osvijeste. Kasnije je dapače stajalo vodje revolucijonarne organizacije mnogo truda, da odvrate momčad od nepromišljenih čina, koji bi im samo mogli škoditi a nipošto koristiti.

Treba nepomenuti, da s e je propaganda vodila bez stalnog programa. Spomenuti vodili su revolucijonarnu propagandu bez medjusobne veze. Oni su znali jedan za drugoga, ali svaki je radio na svoju ruku.

U tom djelovanju zatekli su ih dogadjaji u Boci Kotorskof u veljači 1918. godine.

Nekoliko dana iza tih dogadjaja doznade Deltreppo preko svog pouzdanika, mornara Petra Benutiča, da posade broda „Schwarzenberg“ i baterije „Ražina“ spremaju pobunu. Deltreppo odluči, da po što po to zapriječi pobunu, buduči da je predvi- djao da bi bez dobre organizacije, bila bezuspješna. Stoga za- moli Benutiča, da podje odmah na „Schwarzenberg, te pozove k njemu Petretiča u svrhu, da u zajednici s njime zapriječi tu bezizglednu pobunu. U mjesto Petretiča, koji se je nalazio baš tada na dopustu dodje k Deltreppu več spomenuti podčasnik Ale­ksa i mornar Krste Kuzmunič, i on im razloži da je pobuna bez dobre organizacije več unapred osudjena na neuspjeh, te ih zamoli neka uplivišu na momčad, da bi za sada odustala od ta- kovog čina, jer bi grehota bila da i jedan naš čovjek uzalud strada. Obeča im, da če se odmah pr stupiti na posao za jednu dobru organizaciju cijele šibenske luke, ali se stoga ne smije istupiti bez predhodnog savjeta s uvaženim Jugoslavenskim po- litičkim vodjama. Nato se izaslanici momčadi izraziše sporazum­nima s izvodima Deltreppovim, te mu obečaše da če čekati na. daljnje upute. Time bi spriječena prenagljena pobuna. Ovo se dogadalo jedne subote polovicom veljače. Sutradan u jutro po ­dje Deltreppo odmah Tkalčeviču, te mu ispripovjedi cio doga- d j a j . Ova dvojica zaključiše nato osnutak revolucijonarnog od ­bora, koji če imati zadaču da provede cijelu organizaciju Šibe­nika.

U tu svrhu zaključiše sastati se na večer u stanu Deltrep- povom te pozvati na sastanak Petretiča, koji se je bio povra- tio onog dana sa dopusta, poštanskog činovnika Vladu Mileta i oružničkog štražmeštra Petra Petkoviča, koju je dvojicu Tkal- čevič poznavao kao dobre rodoljube.

Na tom je prvom sastanku Tkalčevič kao najstariji razio- žio prisutnima svrhu sastanka. Opisao im je opči položaj, sta­nje u ratnoj mornarici, raspoloženje jugoslavenske momčadi, te potrebu jedne revolucijonarne organizacije, e da se u zgodnom momentu uzmogne oružanom šilom otresti se nametnutog i omra- ženog tudjeg jarma. Tkalčevič predloži osnutak revolucijonarnog odbora, koji če imati zadaču, da

T

adjaji u Boci Kotorskof

)znade Deltreppo preko tiča, da posade broda ìaju pobunu. Deltreppo

budući da je predvi- bezuspješna. Stoga za- warzenberg, te pozove ici s njime zapriječi tu

koji se je nalazio bas omenuti podčasnik Ale- razloži da je pobuna

ena na neuspjeh, te ih :a sada odustala od ta ­in naš čovjek uzalud piti na posao za jednu

ali se stoga ne smije im Jugoslavenskim po- čadi izraziše sporazum- bećaše da če čekati na oljena pobuna. Ovo se

Sutradan u jutro po- ispripovjedi ciò doga- k revolucijonarnog od- jelu organizaciju Sibe-

večer u stanu Deltrep- , koji se je bio povra- :inovnika Vladu Mileta

koju je dvojicu Tkal-

ič kao najstariji razlo- n je opči položaj, sta- islavenske momčadi, te e, e da se u zgodnom se nametnutog i omra-

nutak revolucijonarnog

1. Provede jaku revolucijonarnu organizaciju u Šibeniku.2. Dodje u dodir sa vodečim Jugoslavenskim političarima,

o d kojih če primati direktive za svoj daljni rad.3. Uspostavi vezu sa Jugoslavenskim odborom u inozemstvu.Prisutni odobriše Tkalčevičev predlog te bude osnovan uži

■odbor, u koji su bili izabrani :Tkalčevič presjednikom, Deltreppo podpresjednikoin, Petre-

lič tajnikom a Mileta blagajnikom. Na to zakleše se svi na vjer- nost a iza toga bi sjednica zaključena. U svrhu dogovora za ■daljnji rad sazvana bi naredna sjednica za slijedeču večer. Za­ključilo se takodjer, da se sjednice imadu obdržavati u stanu Deltreppovom tajno i samo noču, te se o cijelom radu ne smiju voditi nikakovi zapisci. Dojduče večeri pristupiše sjednici svi osim Petkoviča, Radi toga bi sjednica odgodjena za narednu večer-. Petkovič bude pozvan na odgovornost. On se izgovarao sa službom, te obeča doči na slijedeču sjednicu koja je bila saz­vana za istu večer. On je opet izostao. Ostala četverica odluče na to isključiti Petkoviča iz odbora radi bjelodanog kukavičluka.

Par dana iza toga bi sazvana sjednica. Kod te sjednice bi odlučeno da odbor mora, prije nego se pristupi stvarnom radu stupiti u doticaj sa političarima u Zagrebu. Buduči pak da je za tu svrhu trebalo novčanih sredstava, a odbornici nisu tih imali, moralo se je prije svega potražiti novaca. Držeči da srpsko pra­voslavna crkvena opština u Šibeniku imade kakav fond obratiše se Tkalčevič i Deltreppo paroiiu Krstanoviču. Razložiše mu nji- Jiovu nakanu, te ga zamoliše da im pribavi koju svotu novaca. Ali nije se moglo doči do novca radi nepoznatih razloga.

Naredile nedjelje otputovao je Deltreppo u Split, te se je osratid na jednog sada uvaženog političara, moleči ga za savjet. Ovaj ga uputi na vodeče politicare u Zagrebu. Deltreppo vrati se na to drugog dana u Šibenik, te odluči prodati svoje pokučtvo u svrhu, da stečenim novcem uzmogne jedan član odbora puto- vati u Zagreb. U Perkoviču sretne poznatu mu braču Franju i Valentina Žic, te poznavajuci njihov patrijotizam, ispripovijedi im dosadanji rad i .neuspjeh, te svoju nakanu. Oni ne htjedoše ni čuti o prodaji pokučstva več mu obečaše svoju pomoč. Vrativši se u Šibenik zamole ga za sastanak na večer. Sastadoše se u njegovom stanu, te mu, a da ih on zato nije ni zamolio, stave

na raspolaganje 1500 Kr. u revolucijonarne svrne. Istodobno obečaše odboru i daljnju pomoč.

Na taj je način bilo odboru omogučeno, da pošalje jednog izaslanika u Zagreb. Za tu misiju je bio odredjen Tkalčevič. Sada im se nametnulo pitanje, kojemu političaru da se obrate. Mileta je stavio predlog, da se pozove Pavu Roca iz Vodica, koji če im moči dati u tom pogledu najbolji savjet. Tako bi i učinjeno. Roca dodje u Šibenik, [razložena mu bi cijela stvar, našto ih on savjetova, neka sé obrate na Dr. Matu Drinkoviča. On je njemu dobar prijatelj, te če u svrhu legitimiranja pred Dr. Drinkovičem uručiti njihovom izaslaniku jedan list. Roca se nato vratio kuči u Vodice te obečao donijeti list prije odlaska Tkalčeviča. Medjutim Roca nije mogao radi lošeg vremena, stiči u Šibenik pravodobno t. j. još prije odlaska Tkalčevičeva tako, da je ovaj tnorao otputovati bez pisma. Obečalo mu se, da če mu pismo biti poslano postom u Zagreb, te neka taino pričeka, dok mu stigne. Roca je stigao istog dana u Šibenik i predao pismo revolucijonarnom odboru, koji ga je odmah poslao pre- poručeno Tkalčeviču. Ovo se je sve dogadjalo prvih dana ožujka.

Stigavši Tkalčevič u Zagreb, potraži odmah Dr. Drinkoviča, predstavio mu se kao član revolucijonarnog odbora jugoslaven- škili mornara u Šibeniku, te mu objasnio, zašto je došao k n je ­mu. Nu Dr. Drinkovič nije mu odmah povjerovao, več ga je samo slušao i šutio. Možda je držao Tkalčeviča za špijuna, koji ga je htio samo iskušavati. Videči Tkalčevič njegovo nepovjere- nje, obeča mu, d a 'č e mu za svoju legitimaciji! donijeti pismo od Pave Roce, koje mu je imalo stiči postom. Drugog dana ujutro podje Tkalčevič na poštu, te pridigne pismo, koje je bilo medjutim na sreču več stiglo i podje onda opet Dr. Drinkoviču. Pročitavši list, nije više Dr. Drinkovič sumnjao u Tkalčevičevo revolucionarstvo. Oni se nato sastanu u više navrata, prigodom kojih izvijesti Dr. Drinkovič Tkalčeviča o revolucijonarnom radu u zaledju, te mu dade upute za organizaciju u Šibeniku. Pro- poruči mu osobito, neka se radi oprezno, te neka Šibenik pod nijednu cijenu ne istupi samostalno, nego u zajednici sa zale­djem. Javi mu takodjer, da on več duže vremena traži vezu sa Jugoslavenskim odborom u inozemstvu, te če odmah javiti, čim do te veze dodje. U isto vrijeme obeča Tkalčeviču novčanu pri-

trne svrne. Istodobno

:eno, da pošalje jednog io odredjen Tkalčevič. Dlitičaru da se obrate. Pavu Roca iz Vodica, bolji savjet. Tako bi i ta mu bi cijela stvar,

Dr. Matu Drinkoviča. rhu legitimiranja pred ku jedan list. Roca se lijeti list prije odlaska di lošeg vremena, stiči ska Tkalčevičeva tako, Dbečalo mu se, da če te neka tamo pričeka, ta u Šibenik i predao je odmah poslao pre- ijalo prvih dana ožujka. odmah Dr. Drinkoviča,

og odbora jugoslaven- i, zašto je došao k nje- ovjerovao, več ga je čeviča za špijuna, koji vić njegovo nepovjere- maciju donijeti pismo postom. Drugog dana ne pismo, koje je bilo a opet Dr. Drinkoviču. mnjao u Tkalčevičeva iše navrata, prigodom revolucijonarnom radu ciju u Šibeniku. Pro- te neka Šibenik pod

i u zajednici sa zale- /remena traži vezu sa ! če odmah javiti, čim kalčeviču novčanu pri-

pomoč za organizatorni rad u Šibeniku. Tkalčevič se nato vrati u Šibenik, kamo stigne oko 25. ožujka.

Nakon povratka Tkalčeviča započelo se odmah organiza- cijom momčadi. Naredne nedjelje bi upriličen izlet u Zablače, na koji su bile pozvane od užeg rev. odbora slijede-če osobe ;

1) Marin' Lövay, brzojavni činovnik mornarice kod Radio- stanice,

2) podčasnik Josip Aleksa od broda „Schwarzenberg“,3) štapski podčasnik (topnički majstor) Urbančič od tvrdjave

Sv. Nikola,4) podčasnik Gustav Misler od pomorskog kotarskog zapo-

vjedništva mornarice,5) podčasnik Stanič od torpiljarke br, „22“, te6) Valentin Žic, poduzetnik, koji je, nastanivši se u Šibe­

niku, odmah stupio u revolucijonarnu organizaciju.Sastalo se tu dakle deset osoba, koje su zaključile provesti

jednu jaku revolucijonarnu organizaciju u Šibeniku, te na zapo- vijed revolucijonarne centrale u Zagrebu istupiti aktivno. Od go- reimenovanih konstituirao se je širi revolucijonarni odbor, koji je odmah položio svečanu zakletvu. Svi zajedno obečase da neče mirovati, dok ne budu vidjeli našu domovinu Jugoslaviju slo- bodnu i ujedinjenu. U tu svrhu je uži odbor več prije, kako na­vedeno, potražio vezu sa našim političarima u Zagrebu, e da se po mogučnosti u zgodan čas u cijeloj Jugoslaviji digne revo- luciju.

Prije nego se proslijedi opisivanjem daljnih dogadjaja, treba spomenuti, da je uži odbor odmah u početku svog rada imao drugu nakanu. On je bio naime odlučio, da piovede u kratko vrijeme organizaciju momčadi, te jedne noči, dignuvši prije u zrak sve objekte ratne mornarice, predje sa svim ratnim brodo- vima u luci, na drugu obalu i odonuda otplovi na Krf, te se stavi na raspolaganje kraljevske srpske Vlade. Od ove se je na ­kane odustalo samo na zahtjev političara, koji uvjeriše odbor, da se revolucijonarni duh u cijeloj Jugoslaviji širi velikom brzi- iiom tako, da se nadaju, da če čim prije buknuti opča revolu­cija u cijeloj Jugoslaviji.

Iza sastanka u Zablaču počelo se organizacijom ratne luke, i to na slijedeči način : Ponajprije bi razdijeljena luka na ra-

yone, a svaki član užeg odbora dobije jedan takav rayon, ko ­ji je 011 morao organizirati. U svrhu, da ne dodje kako do otkriča ovog rada, odbor nije dolazio u direktni dodir sa moni- čadi. Svaki član odbora našao je svoje pouzdanike, koji su po- državali vezu izmedju momčadi i odbora, te radili samo po upu- tama ovoga. Jedino se ovomu načinu rada može zahvaliti, da nije došlo do otkriča revolucijonarne organizacije. Znalo se i po gradu, da se nešto sprema, ali sigurnoga nije nitko ništa znao, tim više, što ni sama momčad nije znala, tko vodi tu organiza­ciju. Momčad je poznavala samo povjerenike a ovi nisu smjeli kazati imena odbornika. Na temelju ove metode organiziralo se s vremenom jedan objekt za drugim a kod svakog objekta na- la?ilo se jedan ili dva povjerenika. Kako če čitalac kašnje raza- brati, bila je pri koncu rada u tančinama provedena organizacija cijele ratne luke, te nije ni najmanja sitnica bila zaboravljena, ako je bila od ikakove važnosti.

Medjutim je odbor dobio nalog od Dr. Drinkoviča, da po- traži vezu sa eventualnim revolucijonarcima u Puli i Boci Ko- torskoj. U tu srhu imao je otiči ponajprije Deltreppo u Pulu. Njegovem putovanju suprostavile su se odmah dvije poteškoče. Prva poteškoča je bila radi pomanjkanja sredstava, kojih odbor nije posjedovao. Treba napomenuti, da se do onda nije primilo nikakovih novčanih sredstava izim od Žica a ta su bila putova- njem Tkalčevičevim u Zagreb večini dijelom iscrpljena, tako da su članovi odbora kod daljnje organizacije i propagande iserpili svoja vlastita sredstva. Našao se opet Žic, koji je najpripravnije priskočio u pomoč revolucijonarnom odboru i to su 1000 Kr. Sada je mogao Deltreppo otputovati. Ali eto nove zapreke. Nje­govo predpostavljeno zapovjedništvo ne htjede mu podijeliti za- traženi dopust. On se odmah snadje, podje Mileti, koji se je na- lazio kao činovnik brzojava kod poštanskog ureda, te oni dvo­jica ugovore, da če Mileta poslati na zapovjedništvo Deltreppa brzojav, kojim postajno zapovjedništvo u Rovinju javlja, da je Deltreppova sestra Marija teško bolesna, te ga želi vidjeti. Tako bi i učinjeno. Na ovaj krivi brzojav bi Deltreppu podijeljen za- traženi dopust za Istru i Pulu. Ovdje treba spomenuti, da se je Deltreppo prije svog odlaska u Pulu sastao kod svog tasta M a­rina Segviča u Splitu sa Dr. Ivom Grisogonom, s kojim je kon-

jedan takav rayon, ko ­

da ne dodje kako do iirektni dodir sa moni- 'Ouzdanike, koji su po­

te radili samo po upu- ada može zahvaliti, da inizacije. Znalo se i po i nije nitko ništa znao, , tko vodi tu organiza- nike a ovi nisu smjeli metode organiziralo se

3d svakog objekta na- če čitalac kašnje raza- provedena organizacija

tnica bila zaboravljena,

Dr. Drinkoviča, da po- na u Puli i Boci Ko­s i j e Deltreppo u Pulu. admah dvije poteškoče.

sredstava, kojih odbor e do onda nije primilo :a a ta su bila putova- :lom iscrpljena, tako da je i propagande iscrpili ;, koji je najpripravnije boru i to su 1000 Kr. eto nove zapreke. Nje- htjede mu podijeliti za- lje Mileti, koji se je na- <og ureda, te oni dvo- ipovjedništvo Deltreppa

Rovinju javlja, da je te ga želi vidjeti. Tako )eltreppu podijeljen ža­ba spomenuti, da se je :ao kod svog tasta M a­donom, s kojim je kon-

ferirao o revolucijonarnom radu u Šibeniku, Grisogono odobri njihov rad i obodri ih na ustrajno daljnje djelovanje u tom pravcu.

Deltreppo je otputovao dne 17. travnja. Stigavši u Istru, navrati.se samo jedan dan kuči i to samo zato, da dobije po- tvrdu na dopusnici, da je bio kod kuče, te proslijedi za Pulu. Tamo je razvio odmah največu djelatnost. Prijé svega posjeti arsenalskog majstora Stari-a, kojega je još od prije poznavao, te za kojega se je sa stalnošču držalo, da podržaje veze sa ta- mošnjim revolucijonarcima. Ovaj mu reče, da u Puli nije moguče doči u dodir sa revolucijonarcima, jer da momčad ne smije nego u malom broju i rijetko sa brodova na kraj. Osim toga da se iza zadnje pobune uvela tako stroga kontrola i da toliko ima špijuna, da nije moguče doči s nikim u dodir, a suviše da se momčad radi opreza nikomu ne povjerava. Deltreppo se dao nato na daljnja istraživanja. Dolazio je u dodir sa mnogim prija- teljima i znancima ali nitko mu nije znao ništa pozitivna kazati. Svak ga je uvjeravao, da postoji jedna organizacija na brodo- viina, ali da nije 'moguče doznati, tko vodi tu organizaciju. Obratio se Deltreppo i na Krmpotiča, mladjega, za kojega se govorilo, da stoji u tajnoj vezi sa mornarima, ali ni tu ne do- znade ništa. Zalazio on i u krčme i krčmetine medju mornare, pokušavao sve i sva, ali sve bez uspjeha. Videči da mu je sav trud uzaludan a dopust na izmaku, vrati se Deltreppo 4. svibnja 1918. neobavljena posla u Šibenik.

U nadi, da če se ipak doči do veze sa revolucijonarcima u Puli, odluči rev. odbor odaslati tamo opet jednog izaslanika. Kocka padne na Petretiča. Nu opet falilo sredstava. Petretič se je pomagao na taj način, da je prodao svoju odječu i rublje, te tako stekao sredstava za svoje putovanje.

Stigavši u Pulu, potražio je i on sve tamošnje prijatelje i znance, povlačio se po krčmama medju mornarima ali opet uzalud. A posječivanje ratnili brodova kao i izlazak momčadi sa istih bilo je zabranjeno. Svi mu kazivahu, da nešto postoji, ali nitko ne znadijaše gdje je vrelo. I tako se vrati i on neobavljena posla natrag. To je bilo od prilike koncem svibnja ili u prvoj polovici lipnja.

Nekoliko dana iza toga doznade revolucijomarni odbor preko svojih pouzdanika, da predstoji izdaja revolucionarne pro-

pagartele sa .strane jednog drugog pouzdanika. Na tu vijest sa- zove se odmah sjednica, na kojoj bi zaključeno da Petretić up- liviše na doticnog izdajnika, da odustane od svoje nakane. U slučaju negativnog uspjeha, odlučio je uži odbor, da jednom torpiljarkom prebjegne na drugu obalti, pošto plan za opči udar u Šibeniku nije bio još dovršen. U slučaju pak, da bi bio uži revolucijonarni odbor prije svog bijega uhapšen, imalo se pob- ječi iz tamnice, te se došlo u tu svrhu odmah u doticaj sa su- cem Ivom pl. Rendičem, koji se je izjavio odmah spremnim, da ih izbavi iz zatvora. Do. toga nije došlo, pošto je izdajnički po- uzdanik na presiju Petretičevu odustao od svoje prvotne nakane. Zaključilo se pak, da se radi opreza neče više obdržavati sjed- nice samo u stanu Deltreppovom kao dosada nego i kod Lö- vay-a, te Tkalčeviča.

- Koncem svibnja dodje u Šibenik Dr. Prvislav Grisogono, kojega je bio uputio u revolucijonarnu propagandu mornara Ru­dolf Giunio u Pragu. Treba naiine spomenuti, da> je još u ljetu 1917. Deltreppo izvijestio preko svog pouzdanika Vilibalda Ku- beca, podkonzula Dr. Stepaneka u Pragu o revolucijonarnoj pro­pagandi kod mornarice, a ovaj je pak bio u stalnoj vezi sa Giu- niom. Osim toga sastao se bio Dr. P. Grisogono prije toga u Splitu sa Dr. Drinkovičem, koji ga je takodjer uputio u stvar, te mu povjerio zadaču, da on vodi posao revolucijonisanja morna­rice.

Dr. P. Grisogono sastane se posredstvom suca Rendiča sa Deltreppom a ovaj ga odvede Tkalčeviču u njegov stan. Tkal­čevič mu je razložio kod tog prvog sastanka stanje mornarice, način organiziranja, te mogučnosti revolucije. Ostali su složni, da se lokalna revolucija ne smije učiniti, več spremati sve, pa učiniti u sporazumu s narodnim vodstvom zagrebačkim u času kad bude za' čitav narod najpovoljnije. U tu svrhu imao je Dr. P. Grisogono osobitu zadaču, da podržava stalnu vezu izmedju narodnog vodstva u Zagrebu i revolucijonarnog odbora u Šibe­niku. Suviše da priskrbljuje potrebita financijalna sredstva za organizatorni rad u Šibeniku.

Drugi put se sastao Dr- P. Grisogono sa užim revo luc io ­narnim odborom u Šibeniku od prilike u srpnju i tb u stanu Deltreppovom.

jdanika. Na tu vijest sa- djučeno da Petretič up- ine od svoje nakane. U

uži odbor, da jednom pošto plan za opči udar čaju pak, da bi bio uži uhapšen, imalo se pob- odmali u doticaj sa su- io odmah spremnim, da pošto je izdajnički p a ­

tì svoje prvotne nakane, če više obdržavati sjed- iosada nego i kod Lö-

L)r. Prvislav Grisogono, »ropagandu mornara Ru- nenuti, da> je još u ljetu ouzdanika Vilibalda Ku- i o revolucijonarnoj pro- io u stalnoj vezi sa Giu- Grisogono prije toga u

<odjer uputio u stvar, te evolucijonisanja morna-

Istvom suca Rendiča sa u u njegov stan. Tkal- stanka stanje mornarice, lucije. Ostali su složni, ti, več spremati sve, pa 'm zagrebačkim u času J tu svrhu imao je Dr. va stalim vezu izmedju narnog odbora u Šibe- financijalna sredstva za

>no sa uži m revolucijo- e u srpnju i to u stanu

Nekako polovicom srpnja doznade odbor, da je Dr. Drin- liovič prispio u Jelsu. Pošalje odmah k njemu Pavu Roca u svr- iiu informacija o revolucionarnom radu u Šibeniku, da ga za- moli za eventualne upute, jer da je revolucionarni duh kod mor­nara dorasao do vrhunca. Dr. Drinkovič uputi odbor preko Roce na Dr. P. Grisogono, koji da je povjerenik za Dalmaciju. U isto vri­jem e poruči, da se do sada nije moglo doči u dodir sa Ju g o ­slavenskim odborom u inozemstvu.

Koncem srpnja agitacija i revolucionarni duh u Šibeniku bili su dorasli do vrhunca i revolucionarni je odbor smatrao, da je opasno dalje čekati, jer bi stvar mogla sama planuti, a s druge strane izgledalo je, da je čas najpodesniji da se taman onda nešto učini.

Od prilike u ono vrijeme bili su u Dalmaciji Dr. Stepànek .i Giunio, koji bijahu došli s namjerom, da preko mora uteku u Italiju. Iza kako im se izjalovili planovi, da uteku motornim .čamcem ili podmornicom, koja je iinala doči na Hvar, uputio ih ih je Dr. P. Grisogono, da bi se sporazumjeli sa revolucio­narnim odborom u Šibeniku.

Dr. Stepànek dodje na to u Šibenik, gdje se sastane sa Deltreppom, s kojim se je osobno poznavao još iz konzularne službe. Izjavi mu, da je več pred nekoliko vremena prispio sa R. Giuniom u Dalmaciju, te traže prigodu, da predju u Italiju i ■dodju tako u dodir da češkim i jugoslavenskim odborom u ino­zemstvu, u svrhu njihovog tačnog informisanja o političkom po­ložaju i revolucionarnoj propagandi u monarhiji. Deltreppo iz- vijesti o torne svoj odbor, našto bi zaključeno, da se imadu Tkalčevič i Mileta sastati sa Dr. Stepànekom i Giuniom u Splitu u svrhu daljnjeg dogovora. Odredjenog dana obnoč sastanu se u stanu Marina Šegviča ti Splitu: Dr. Stepànek, Giunio, Dr. Gri­sogono, Tkalčevič i Mileta. Kod tog sastanka pretresle su se Tazne mogučnosti (hydroplan, torpiljarka) za prelaz preko mora u Italiju ali ih se eliminiralo s obzirom, da bi takav dogadjaj alar- mirao vojno vodstvo i otkrio revolucionarno raspoloženje mor­narice u Šibeniku, te se na koncu odlučilo za ribarsku ladjicu, koja bi utekla sa otoka V is a . .

Dr. Stepàneku i Giuniu imao se priključiti jedan izaslanik revolucionarnog odbora jugoslavenskih mornara 11 Šibeniku, koji

je imao ponijeti detaljno izradjeni plan namjeravane revolucio­narne akcije u Šibeniku. Budući da je za taj plan, koji se je mogao izvesti kroz par nedelja, trebala veča svota novca, kojom. se u Splitu nije raspolagalo, pisao je Dr. Grisogono D. Krstelju u Zagreb, da mu odmah pošalje 20.000 K., naznačujuči mu, da okolnosti sile, da se predje odmah u akciju i to bez obzira na druga mornarička središta (Pola i Boka Kotorska), te vojsku. Dr. Stepànek stavi na raspolaganje revolucionarnog odbora u Šibe­niku 5000 K., te položi tu svotu kod Marina Šegvića.

Za organizatorni rad u Šibeniku predao je bio revolucio- narnom odboru mornara Dr. P. Grisogono do onog časa, pos- redstvom Marina Šegviča, svotu od 3000 Kruna, koju mu je bio stavio na raspolaganje Jerko Čulič iz jednoga fonda, što ga je isti Čulič osnovao za organizaciju „zelenog kadera“ i falsifici- ranje vojničkih dokumenata.

Valentin Žic preuztne organizaciju ekspedicije, te opremi nakon kratkog vremena jednu ribarsku ladjicu. Pave Roca je imao- zadaču, da opremi jedan čamac kojim če dočekivati podmornice kod ostrva Inkoronata (južno od Dugog otoka). Tkalčeviču bude povje- rena izradba planova. Načrt rasporeda mina, koji je imala ek­spedicija takodjer sobom ponijeti, izradio je zastavnik mornarice Kovačevič, koji je bio jedan od povjerenika revolucionarnog odbora.

Od prilike u isto vrijeme dodje u Šibenik pravnik Ivica Aničin, kojega je bio poslao iz Zagreba Dr. DrinkOvič nalogom da se’ stavi na raspolaganje revolucionarnom odboru mornara. On i sudac Rendič biše kooptjrani u širi revolucionarni odbor.

Kod ranijeg sastanka u Splitu bi zaključeno, da če se sta- novitog dana (koncem kolovoza) sasiati opet u Splitu odasla- nici revolucionarnog odbora sa Dr. Stepanekom, Giuniom i Dr. P. Grisogonom, te da če donijeti sve planove.

Pred sastankom u Splitu bi obdržaila sjednica užeg rev. odbora, kojoj prisustovalm još Valentin Žic, sudac Rendič i Aničin. Na toj sjednici bi na predlog suca Rendiča odlučeno,. da se kao izaslanika rev. odbora Jugoslavenskih-mornara u Ši­beniku pošalje Jugoslavenskom odboru u inozemstvu sada po- kojnoga Krunu Deškoviča koji se baš u to doba nalazio u Ši­beniku. Isti bi pozvan sutradan na sjednicu, te mu ponudjena ova misija, na koju on najpripravnije pristade.

r

n namjeravane revolucio- je za taj plan, koji se je i veča svota novca, kojom. Dr. Grisogono D. Krstelju0 K., naznačujuči mu, da akciju i to bez obzira na1 Kotorska), te vojsku. Dr. cionarnog odbora u Šibe- Vlarina Šegviča.

predao je bio revolucio- gono do onog časa, pos-00 Kruna, koju mu je bio jednoga fonda, što ga je

elenog kadera“ i ialsifici-

ju ekspedicije, te opremi adjicu. Pave Roca je im aa dočekivati podmornice kodi). Tkalčeviču bude povje-1 mina, koji je imala ek- io je zastavnik mornarice ca revolucionarnog odbora. ? u Šibenik pravnik Ivica >a Dr. DrinkOvič nalogom marnom odboru mornara. širi revolucionarni odbor, zaključeno, da če se sta­

iti opet u Splitu odasla- epanekom, Giunioin i Dr_ planove.obdržaila sjednica užeg alentin Žic, sudac Rendić y suca Rendiča odlučeno,. »slavenskih-mornara u Ši- 'u u inozemstvu sada po-

u to doba nalazio u Ši- edtiicu, te mu ponudjena. jristade.

K sazvanom sastanku u Split dodjoše Dr. Stepànek, Giu­l io , Dr. P. Grisogono, članovi revolucionarnog odbora Tkal- ■čevič, Žic i Aničin, te Dr. Drinkovič, koji donese sobom i za-

traženu novčanu svotu.Dr. Drinkovič izjavi se odmah u ime svoje i odbora u Za­

grebu odlučno protivan, da se učini lokalni ustanak u Šibeniku jer je dozrijevao opči ustanak i jer je več poročeno u inozem­stvo da smo spremni izvesti revoluciju cijele mornarice uz su-

radnju nekih kopnenih. trupa.Nakon nekoliko dana raspravljanja u Splitu izmedju Dr.

Drinkoviča, Grisogona, Stepàneka, Giunia te izaslanika revolu- cionarnog odbora u Šibeniku, složiše se svi u torne, da če Giu- nio, Dr. Stepànek i Žic ribarskom ladjicom uteči iz Visa; a da neče sa sobom ponijeti plan o revoluciji u Šibeniku, več da če it ime legitimacije o revolucionarnoj spremnosti ponijeti samo Tiajnoviji plan mina; a da če posredstvom Dr. Trumbiča i Dr. Beneša potražiti Generalissimusa Focha, njemu izložiti situacijui predložiti, da odredi da H i kada Ententino vojno vodstvo ieli , da se revolucija učini; ako bi smatrao, da opča revolucija — za koju je po sudu prisutnih trebalo dva mjeseca — nije po- ■desna, da je odmah moguča lokalna revolucija u Šibeniku.

U ime legitimacije dalo se pismo za Dr. Trumbiča, pot- pisano od Dr. Drinkoviča i Dr. P. Grisogona. Predan im je i n a ­ročit kodeks, s kojim če se s preko mora obznaniti revolucio­narni odbor u Šibeniku o odlukama Ententinog vojnog vodstva. Za svaki slučaj imalo se sredstvom jedne Ententine podmornice urediti tajna veza, te se za tu svrhu odredile dvije podesne točke (uvala Lučiča na Braču i otočje Inkoronata), na kojima če pouz- ■dani ljudi čekati u odredjene dane. (Načrt tačke Inkoronata bi takodjer predan ekspediciji). Žic je morao ostati u Anconi da podrži tu vezu. Njemu se izručilo 8000 ili 10.000 Kruna, a os­talih 10.000 K. bi izručeno Marinu Šegviču na raspolaganje re­volucionarnog odbora u Šibeniku.

Početkom rujna otputovaše Dr. Stepànek, Giunio i Žic sa svim planovima na Vis, da čekaju povoljno vrijeme, da uzmogu ■uteči ladjicom u Italiju. Njihovo čekanje se je uslijed nepovolj- nog vremena otegnulo gotovo mjesec dana t. j. do 3. listopada. Z a njihovog boravka na Visu bili su često u opasnosti da budu

otkriveni. Samo vještini i lukavosti Žica i Dr. Stepàneka uspjelo je, da za njihovog dugog tumošnjeg boravka ne pobude surn- nju austrijskih Vlasti. Žic je naime poduzetnik, te je zavaravao Vlast time, što je navodio, da traži rude po otocima; a Dr. Ste­pànek je još iz Praga javio kotarskom poglavaru na Hvaru, Giuppanovichu, da dolazi u Dalmaciju na liječenje, i otputova faktično najprije na Hvar, te osta tamo sve dotle, dok nije ste- kao uvjerenje, da ga Giuppanovich drži za uvjerenog Austrijanca. Za njihovog boravka na Visu pojmljivo je, da je revolucionarni odbor u Šibeniku bio u velikoj brizi, koliko radi bojazni pred otkričem toliko radi izgubljenog vremena, za kojeg je bio osu- djen na čekanje.

Nekoiiko dana iza zadnjeg sastanka u Splitu dode dr. Drin- kovič u Šibenik. Sazvana bi sjednica užeg revolucionarnog od­bora, na kojoj je on izvijestio o revolucijonarnoj organizaciji takozvanih „zelenih kadera“ i uopče cijelog zaledja, te baš radi' toga ponovno preporučio, neka Šibenik pod nikoju cijenu ne istupi samostalno, nego u zajednici sa zaledjem. Suviše je za- molio revolucionarni odbor, da uspostavi vezu sa Bokom Ko- torskom u svrhu zajedničkog rada sa [eventualnim tamošnjim revolucionarcitna. Revolucionarni odbor izjavio se sporazumnim u pogledu zajedničkog rada i istupa, pridržaje ipak pravo, da u. nekim slučajevima istupi i samostalno, i to:

1) ako bude revolucionarna organizacija u Šibeniku iz­dana i

2) u slučaju da se pojavi Ententino brodovlje u okolici Šibenika.

Što se tiče uspostave veze sa Bokom Kotorskom izjavio se revolucionarni odbor spravnim da odašalje u tu svrhu tamo jednog svog člana. Kod te sjednice bi takodjer zaključeno, da Petretič otputuje čim prije u Boku Kotorsku.

14. rujna otputovaše Petretič i Deltreppo u Split, gdje se sastadoše sa Dr. P. Grisogonom, koji je dao Petretiču potrebite upute i informacije. Isti je odmah iza tog sastanka otputovao' u Boku.

Prispjevši u Ercegnovi, stavio se je Petretič odmah u do- ticaj sa svojim znancima. Ali je kretanje osoba po cijeloj Boci bilo pod veoma strogom kontrolom vojničkog redarstva, cijelih

pàneka uspjelo : pobude sum- e je zavaravao ma; a Dr. Ste- ru na Hvaru, nje, i otputova , dok nije ste- og Austrijanca.revolucionarni

li bojazni pred eg je bio osu-

dode dr. Drin- cionarnog od- )j organizaciji ja, te baš radi' koju cijenu ne

Suviše je za- sa Bokom Ko- im tamošnjim : sporazumnim .k pravo, da u

j Šibeniku iz-

3vije u okolici

;kom izjavio se [ svrhu tamo- aključeno, da

Split, gdje se etiču potrebite ka otputovao'

odmah u do- o cijeloj Boci arstva, cijelih

regimenta detektiva i žandara, te osim toga morali su mornari imati posebne dozvole (propusnice) od zapovjedništva ratne luke za kretanje iz jednog mjesta do drugog kao i od jednog voj- ničkog objekta ili broda do drugoga. Tako je Petretič, jer nepri- padajuči bokeškoj posadi, samo uz skup novac mogao da pri- bavi ovakove propusnice. Nakon višednevnih istraživanja, doznao je Petretič napokon, da postoji jedna revolucionarna organizacija. Jedan podčasnik (Slovenac), koji ne htjede odati svoje ime, odvede Petretiča 23. rujna na večer u jedan lokal u Tivtu, gdje mu predstavi nekoje navodne organizatore. Petretič razloži svrhu, za koju je došao u Boku, te im predloži, da stupe u vezu sa Šibenskom revolucionarnom ^organizacijom u svrhu zajedničkog rada. Oni odbiše ovu ponudu sa motivacijom, da se radi pre­stroge kontrole Vlasti boje, da bi njihova revolucionarna orga­nizacija bila otkrivena. Obečaše ipak, da u slučaju istupa ši- benske posade, bokeško brodovlje neče nikako isploviti protiv Šibenika. Na daljnja Petretičeva nastojanja odlučiše napokon, da če u slučaju, da ne provedu več prije revolucijonarni udar u Kotoru, istupiti u zajednici sa Šibenikom. Imena se dotičnih mornara ne moža nažalost objelodaniti, pošto se isti uz sva P e ­tretičeva nastojanja ne htjedoša odati. Večina njih bijahu Slovenci..

Na to se Petretič vrati u Šibenik.

4. Iistopada stiže napokon revolucionarnom odboru u Šibe­niku vijest, da je ekspedicija sa Visa prešla dan prije to jest3. Iistopada na večer na drugu obalu. Sada je trebalo samo još čekati na njihove vijesti.

Utanačeno je bilo nairne, da če ententina pomorska lijetala bacati stanovite, u priručniku signala naznačene, letke nad Šibe­nikom, Vodicama ili Rogoznicam, kojima se javlja, dali i kada če doči podmornica u svrhu uspostave veze izmedju revolucio­narnog odbora u Šibeniku i Ententinog brodovlja.

U času kad su izaslanici otputovali na Vis, bila je cijela revolucionarna organizacija u Šibeniku več dovršena a suviše ustrojen i revolucionarni odbor gradjana, koji je irnao organizi­rati civilno pučanstvo grada, te staviti u času prevrata stanoviti broj oboružanih gradjana na]raspolaganje revolucionarnog odbora: mornara.

Sudac Rendič i pravnik Aničin istupiše nato iz šireg revo- lucionarnog odbora mornara te biše izabrani u rev. odbor gradjana.

Ali ne samo u Šibeniku več se i u Zadru bio razvio revo­lucionarni pokret, gdje se več početkom kolovoza 1918. bio osnovao odbor devetorice (9) za revolucijonarnu propagandu proti Austriji i njezinim saveznicima. Članovi tog odbora bijahu :1) Silvije Alfirevič, profesor na državnoj gimnaziji; 2) Ljubo Vlačič, pravoslavni paroli; 3) Dr. Vice Niseteo, bankovni či- novnik ; 4) Dobroslav Pekota, pravnik ; 5) Ilija Maričič, profesor na državnoj gimnaziji; 6) Pero Čabrič, politički činovnik na na- mjesništvu; 7) Gavro Pilič, mediciner; 8) Ivan Bibič, činovnik na zemaljskom odboru; 9) Dalibor Čorak, posjednik. Ovaj je odbor bio razvio uspjelu propagandu medju vojničkom posadom u gradu i financijalnom stražom, kod koje se je osobito istaknuo financijalni vodja Živkovič ; a takodjer je več bila počela zahva- tati maha suspjehom i propaganda medju civilnim pučanstvom. U vezi s ovim odborom bio je i Dr. Uroš Desnica posredstvom profesora Alfireviča.

Revolucionarni odbor u Zadru bio je preko svog člana Pekote u neprestanoj vezi sa revolucionarnim odborom jugo- slavenskih mornara u Šibeniku.

Revolucionarna organizacija mornara u Šibeniku bila je provedena na slijedeči način:

Cijela ratna luka bila je, kako več rečeno, podijeljena u rayone, te je pojedini revolucionarac radio.na organizaciji svojeg rayona. Rayoni bili su sliledeći :

I.) Tvrdjava Sv. Nikole i baterije na ulazu u luku. Vodja štapski podčasnik Urbančič; dodijeljeni su mu bili podčasnicj, Vukovič i Gojanovič.

II.) Brod „Schwarzenberg“ sa baterijom na Mandalini, Radio-stanicom i lijetalačkom stanicom. Vodja Petretič, dodije­ljeni su mu bili štapski podčasnik Stanisavljevič, viši podčasnik Rupčič i mornar Petrovič za brod „Schwarzenberg“, mornar Gra- dišer za bateriju, podčasnik Skalarnera za lijetalačku stanicu, te podčasnik Leben za Radio-stanicu.

III.) Brodovi za mine „Frundsberg“ i „Aurora“, vodje i or- ganizatori : podčasnici Aras i Skračič.

i iz šireg revo- i u rev. odbor

)io razvio revo- i^oza 1918. bio iu propagandu odbora bijahu :

jziji ; 2) Ljubo , bankovni či- aričić, profesor :inovnik na na- Bibić, činovnik ednik. Ovaj je ičkom posadom sobito istaknuo i počela zaliva­ni pučanstvom. a posredstvom

:o svog člana idborom jugo-

jeniku bila je

podijeljena u anizaciji svojeg

u luku. Vodja bili podčasnicj

na Mandalini, ’etretič, dodije- viši podčasnik

mornar Gra- :ku stanicu, te

•a“, vodje i or-

IV.) Obe stanice torpiljarki, te brodovi „Kaiser Karl VI.“ i „Vulkan“. Vodja Tkalčevič, dodijeljeni: podčasnik Stanič i viši podčasnici Brož i Babič. •

V). Grad. Vodja Deltreppo, dodijeljeni: podčasnici Biuk i Kubec, te vodja gradskih stražara Ban.

VI). Tvrdjava Sv. Ivan. Vodja podčasnik Aleksa, dodijeljeni mu podčasnici Šubro i Šimičič.

Osim toga imali su nekoji posebnih misija i to:Mileta je imao zaposjednuče telegrafske i telefonske cen­

trale na poštanskom uredu,podčasnik Babič od telegrafsko — telefonskog odijeljenja

ratne mornarice imao je prekinuti sve telegrafske i telefonske žice, koje vode izvan grada,

brzojavni činovnik Lövay imao je upravu Radiostanice.U isto doba imao je Josip Mijalič iz Rogoznice provesti

organizaciju tamošnje posade i civilnog pučanstva.Plan, po kojemu se je imala stanovite noči provésti revo­

lucija bio je ovaj :12 sati u noči: Mileta zaposijeda su 5 momaka poštanski

ured, željezničar Njeguš sa svojim ljudima željezničku stanicu a podčasnik Aleksa su deset momaka tvrdjavu Sv. Ivan, gdje ga več očekuju pripravni podčasnici Šubro i Šimičič sa svojim naj* povjerljivijim ljudima. U isto vrijeme imali su povjerenici na pojedinim jedinicama potajno učiniti neuporabivim sve topove.

1 sat poslije ponoči : Tkalčevič i Petretič operiraju na brodu „Schwarzenberg“ i to na slijedeči način:

Stanoviti broj najpouzdanijih i najenergičnijih mornara za­posijeda sve ulaze na brodu a drugi uhapsuju u isto doba sve časnike Nijemce i Madžare. Nato se probudi svu momčad. Jugoslaveni i ostali revolucionarci nastupaju na jednoj strani broda, a Nijemci i Madžari na drugoj. Iza toga se zatvore svi nepouzdani elementi u najdonjem dijelu broda a revolucionarci se oboružaju i nastupe na kraj, ostavivši prije toga potrebite straže na brodu i na kraju pod zapovjedništvom višeg podča­snika Rupčiča. Na isti način i u isto doba operira Deltreppo sa Arasom i Skračičem na brodovima „Frundsberg“ i „Aurora“, te se priključuje sa svojim ljudima momčadi sa broda „Schwarzen­b e rg “. Sve se to dogadja u potpunoj tišini. Za slučaj pak, da

se protiv svakog očekivanja alarmira madžarski bataillon, koji konači u barakama iza Šubićevca i Sv. Ivana, ima Aleksa nalog, da otvori na barake topovsku i strojopuščanu vatru.

U isto vrijeme sa operacijom na „Schvvarzenbergu“ uhap- suje jedna ophodnja admirala, koji stanuje u jednoj kući u bli­žini broda.

Posadi spomenutih brodova priključuje se nato i momčad pričuvne bolnice, koja se nalazi na kraju vis-à-vis broda „Schwar­zenberg“, pod vodstvom podčasnika Franje Dvornika, nakon što se prije uhapsilo časnike.

Iza toga polazi cijela četa na bateriju u Mandalini. Ovdje čeka več spreman mornar Gradišer sa svojim ljudima. Zauzme se bateriju, te se dijeli onda četa na dva dijela. Jedan dio po­lazi na lijetalačku stanicu,, gdje čeka več spreman Skalamera, a drugi dio na Radio-stanicu. Nakon zaposjednuča obih stanica, sakuplja se sva momčad kod Radio-stanice. Tu se onda podijele u tri grupe. Jedna grupa pod vodstvom Tkalčevičevim napreduje željezničkom prugom k pristaniški, gdje se nalaze obe grupe tor- piljarki, a dvije grupe pod vodstvom Deltreppovim i Petretičevim napreduju putem na glavnu cestu. Zauzmu barake, u kojoj se nalazi posada jedne poljske baterije i vojnička skladišta, te se onda dijele. Grupa Deltreppo napreduje cestom protiv grada, a grupa Petretič protiv madžarskog bataillona iza Šubičevca.

Tkalčevičev odio imao je zadaču, da zauzme najprije grupu torpiljarki na obali „Makale“, te iza toga drugu grupu torpiljarki kod ribarnice, te brodove „Kaiser Karl VI.“ i „Vulkan“.

Grupa Deltreppo je imala blokirati grad, zauzeti sudbeifu zgradu, gdje se nalaze vojničke tamnice, oružničku postaju, voj- nopostajno zapovjedništvo, kotarsko-pomorsko zapovjedništvo mornarice i ostale vojničke objekte u gradu, te uhapsiti sve časnike Nijemce i Madžare, koji stanuju u gradu.

Grupa Petretič imala je opkoliti i razoružati madžarski ba ­taillon iza Šubičevca. U slučaju, da se ovi ne bi htjeli drago- voljno predati, imalo se na njih navaliti i otvoriti topovsku i strojopuščanu vatru sa tvrdjave Sv. Ivan.

Osim toga imao je staviti gradjanski • revolucijonarni odbor »četti od sto oboružanih gradjana na raspolaganje Tkalčevičeve :grupe, s kojom se imala sastati na „Dubriki“.

i bataiilon, koji a Aleksa nalog, tru.:nbergu“ uhap- noj klici u bli-

nato i momčad broda „Schwar- tiika, nakon što

indalini. Ovdje idiina. Zauzme

Jedan dio po ­li Skalarnera, a i obili stanica, e onda podijele evim napreduje

obe grupe tor­ni i Petretičevim ke, u kojoj se kladišta, te se »rotiv grada, a iubičevca.? najprije-grupu rupu torpiljarki ulkan“.auzeti sudbenu cu postaju, voj- zapovjedništvo

? nliapsiti sve

madžarski ba ­bi htjeli drago- iti topovsku i

djonarni odbor e Tkalčevičeve

Štapski podčasnik Stanisavljevič imao je zadaču, da dodje sa tenderima k torpiljarkama i preuzme za prvi čas topovske zapore.

Od prilike u isto vrijeme imao je štapski podčasnik Ur­bančič zauzeti sa svojim ljudima tvrdjavu S. Nikola i sve bate ­rije na ulazu u luku.

I time bi bila cijela ratna luka u rukama revolucionaraca*. koji su imali na svoje raspolaganje oko 500 momaka. Za uspjeh je jamčila dobro provedena organizacija momčadi.

Iza zauzeča ratne luke imalo se postaviti nasred luke dva trgovačka broda, na koja su imali biti internirani, odijeljeni jedni od drugih, časnici i mornari Nijemci i Madžari.

U isto vrijeme kad i u Šibeniku imao je Mijalič sa svojim revolucionarcima zarobiti madžarsku posadu u Rogoznici, te zau­zeti tamošnju obalnu bateriju, lijetalačku st^nicu i signalnu šta- ciju „Movar“.

Po prilici oko polovice listopada prispio je u Šibenik Dr. P. Grisogono, te je na sjednici, obdržanoj izmedju užeg revo- luonarnog odbora mornara i gradjanskog revolucionarnog odbora, izvijestio o opčem položaju i revolucionarnom radu u pokrajini Nekoliko dana kasnije, svratio se u Šibenik i kurir Dr. Drinko- viča Vukotič, koji je polazio u Boku Kotorsku u svrhu dogo­vora sa tamošnjim revolucionarcima.

U isto vrijeme pristupio je u revolucionarnu organizaciju i fregatili poručnik Biber, časnik za tajne spise (Reservatoficir) kod admirala šibenskog vojno-pomorskog okružja, koji je kao takav iskazao revolucionarnom odboru velikih usluga marljivim izvješ- čivanjem svih tajnih šifriranih vijesti i naredaba mornarice.

Osim Bibera iskazali su za revolucionarnu organizaciju još od početka ovog rada neprocijenljivih usluga u izvješčivanju m no ­gih važnih brzojavnih i telefonskih vijesti poštanski činovnik i član užeg revolucionarnog odbora Vlade Mileta i brzojavni či­novnik kod Radio-stanice i član šireg odbora Marin Lövay, čemu se mora najviše zahvaliti uspješan i brzi rad revolucionarnog odbora, a ne manje i činjenica, da nije došlo do otkriča revolu­cionarne organizacije u Šibeniku, jer doznajuči preko njih sve mjere austrijskih civilnih i vojničkih Vlasti za suzbijanje revolu­cionarnog duha kod vojske i gradjanstva, mogao je revolucio­

narni odbor mornara i gradjana poduzeti potrebite protumjere. Istima ima se zahvaliti i činjenica, da je revolucionarni odbor bio u stalnoj vezi sa Bokom Kotorskom preko „H ugbes-a“.

U drugoj polovici listopada započelo je veliko gibanje m e­dju Jugoslavenskim mornarima za bezodvlačni revolucionarni is- tup. Imajuči uži rev. odbor nalog, da ne istupi prije izdane za- povjedi od centrale u Zagrebu, stajalo ga je velikog truda, da umiri neustrpljive duhove mornara, koji, videči se dobro orga­niziranim, ne htjedoše dalje podnositi Njemačko-Madžarski jaram. Revolucionarni odbor nije se mogao više ničim drugim baviti osim suzdržavanjem momčadi od prenagljenog istupa.

Videči napokon nemogučnost daljnjeg suzdržavanja neus­trpljive momčadi, koja je počela več mjestimice izbijati iska- zima neposlušnosti i otvorenim prijetnjama kao n. pr. „još par dana pak čemo i s vama obračunati“ napram časnicima, te time stavljala u opasnost cijelu revolucionarnu organizaciju, sazvana bi dne 28. listopada na večer glavna sjednica užeg i šireg od ­

bora, na kojoj bi zaklučeno :1) da se imade u Šibeniku dne 31. listopada na noč pro-

vesti revolucionarni udar,2) da se poslije preuzeča ratne luke javi taj čin radiogra­

mom Ententi sa molbom, da pošalje u Šibenik srpsku ili ame- rikansku vojsku, da predusretne eventualno iskrcavanje talijan- skih četa, koje bi prouzročile neprijateljsko raspoloženje kod

jugoslavenskih mornara;3) da se zaključak glavne sjednice revolucionarnog odbora

stavi do znanja predsjedništvu odbora Narodnoga Viječa u Ši­beniku, pošto nije bilo radi kratkoče vremena više moguče da se taj zaključak javi Narodnom Viječu u Zagrebu.

Predsjednik odbora Narodnog Viječa Dr. Smolčič pozove nato revolucionarni odbor mornara na sastanak dne 30. listopada u devet sati na večer i to u prostorije njegove odvjetničke pi­sarne. Revolucionarni odbor mornara odazove se tom pozivu, te pozove k tom sastanku sve članove šireg odbora i sve povje- renike a osim toga i članove gradjanskog revolucionarnog od ­bora suca Rendiča, pravnika Aničina i Dr. Rajeviča.

Predsjednik užeg revolucionarnog odbora mornara, Tkal­čevič, izvijesti opširno prisutne o stanju revolucionarne organi­

ite protumjere. d o n am i odbor i u g h e s - a “. ko gibanje me- volucionarni is- >rije izdane za- ikog truda, da se dobro orga- adžarski jaram. drugim baviti

upa.Iržavanja neus- e izbijati iska- n. pr. „još par nicima, te time zaciju, sazvana žeg i šireg o d ­

ia na noč pro-

j čin radiogra- rpsku ili ame- :avanje talijan- položenje kod

narnog odbora ;a Viječa u Ši- iše moguče da

imolčič pozove e 30. Iistopada odvjetničke pi­toni pozivu, te a i sve povje- icionarnog od ­ia.mornara, Tkal- )narne organi-

zacije mornara u Šibeniku, o nemogučnosti daljnjeg čekanja, teo stvorenom zaključku, da se mora odmah istupiti.

Iza njega izvijesti sudac Rendič o stanju revolucionarne or­ganizacije pučanstva, te se na koncu svog izvještaja priključi' nazoru revolucionarnog odbora mornara, da se dne 31. Iistopada izvede revolucionarni udar u Šibeniku, što svi prisutni jedno- glasno usvojiše.

Nakon izvještaja suca Rendiča uzme riječ Dr. Smolčič. On upozori prisutne, da u gradu postoji odbor Narodnoga Viječa,. koji, pošto nosi odgovornost za sve, što se u gradu dogadja, ne može dozvoliti jedan takav udar bez znanja i dozvole Narodnog Viječa u Zagrebu. Prisutni usprotiviše se nazoru Dr. Smolčiča* na što on izjavi, da se revolucionarni odbor mora njemu bezu- vjetno pokoravati, jer je Narodnom Viječu priznata največa Vlast u zemlji.

Na tu izjavu, te ne htijuči doči u opreku sa Narodnim Vi- ječem, odluči revolucionarni odbor odustati od prvotnog zak­ljučka.

Slijedečeg dana u jutro dodje vijest o proglašenju Ju g o ­slavije. U tili čas sastane se revolucionarni odbor mornara, koji odluči poči k admiralu, te zahtijevati izručenje ratne luke. Na to admiral, prisiljen nenadanim i brzim razvojem dogadjaja i videči mornare organizirane, pristane. Istog jutra preuzme revolucionarni odbor mornara u suradnji sa Odborom Narodnoga Viječa ratnu Iuku i sve tamošnje ratne jedinice, što je uslijedilo u največem redu.

Iza preuzeča ratne luke, preuzmu članovi užeg i šireg od ­bora razna zapovjedništva.

Odmah slijedečih dana biše Nijemci i Madžari otpremljeni u domovinu a novoustanovljeno Jugoslavensko kotarsko pomorsko zapovjedništvo, kojemu na čelu stajaše fregatni poručnik Biber, pristupi bezodvlačno reorganizaciji cijelog stanja mornarice u Ši­beniku, što bi u par dana bez poteškoča provedeno.

2. studenoga podje na vijest Odbora Narodnoga Viječa u Kninu, da je na bosanskoj granici došlo do nemira, jedna četa mornara pod vodstvom Tkalčevičevim i Petretičevim u Knin, da zaštiti to mjesto od eventualnih napadaja. Tamo se medjutim ispostavilo, da je došlo do nemira u Drvaru, gdje je pučanstvo-

navalilo na omraženu ujemačku kolonija. U Drvar bi odmah odaslan Petretič sa jednim odjelom mornara u svrhu da «pos­tavi red i da osjegura željezničku prugu Knin-Prijedor. Ova mu je zadača ubrzo uspjela. Par dana iza toga podje u Drvar i Tkalčevič sa preostalim mornarima. Ova četa mornara ostala je u Drvaru sve. do preuzeča sigumosne službe nad željezničkom prugom sa strane srpske vojske t. j. do 17. prosinca 1918.

Nakon provedene reorganizacije jugoslavenske ratne mor­narice u Šibeniku vršila se je služba u potpunom redu. Mora se pri tome spomenuti, da su u Šibeniku češki vojnici inicija- tivom liječnika ratne mornarice Dr. Stanislava Laniar-a (Ceha) ustrojili odmah jednu legij u, koja se stavila na raspolaganje Jugoslavenskog kotarskog pomorskog zapovjedništva.

Par dana kasnije pojave se pred Šibenikom talijanske tor- piljarke. U susret im podje Dr. Smolčič sa još nekojim člano­vima Odbora Narodnog Viječa, kojemu Talijani stave zahtjev, da ili se pusti u luku, naglasivši pri torne, da dolaze u ime Entente za osiguranje mira i reda i za pomoč pučanstvu. Dr. Smolčič vrati se natrag, javi to javno sakupljenom narodu, te izjavi, da se Talijane mora pustiti u ratnu luku. On je uvjeren, da ne dolaze s nikakovim zlim natnjerama, nego kao prijatelji, koje se mora sa cviječem dočekati. Tomu se usprotiviše nekoji članovi Odbora N. Viječa i Deltreppo kao i gotovo svi prisutni jugoslavenski časnici sa primjedbom, da je revolucionarni odbor preuzeo luku prije sklopljenog primirja izmedju Italije i bivše Austro-Ugarske te se mora zahtjev Talijana za Slobodan ulaz u luku otkloniti a eventualno i šilom zapriječiti. Nema se pak ništa protiv toga, da zaposjednu Šibenik druge Ententine čete. Dr. Smolčič odgovori na te primjedbe, da nitko nema prava da se tomu protivi, nego da on sam o torne odlučuje. Istog dana po podne ušle su dvije talijanske jedinice u luku te iskrcale odmah odio momčadi na kraj.

Biber i Deltreppo zaključiše nato, da ovaj otputuje odmah u Zagreb u svrhu da izvijesti Narodno Viječe o dogadjajima u Šibeniku, te da zatraži upute za daljnje držanje jugoslavenske mornarice u Šibeniku. Drugog dana u jutro otputuje Deltreppo pomorskim lijetalom na Rijeku, a odatle u Zagreb. Dodje u dodir sa zapovjednikom ratne mornarice admiralom Pricom i

3rvar bi odmah svrhu da upos- jedor. Ova mu odje u Drvar i Drnara ostala je id željezničkom inca 1918. ske ratne inor­iti redu. Mora vojnici inicija- Laniar-a (Ceha) a raspolaganje itva.

talijanske tor- nekojim člano-

stave zahtjev, dolaze u ime

pučanstvu. Dr. oni narodu, te On je uvjeren, kao prijatelji,

irotiviše nekoji vo svi prisutni ucionarni odbor

Italije i bivše lobodan ulaz u Nema se pak Ententine čete. nema prava da lje. Istog dana luku te iskrcale

jtputuje odmah dogadjajima u

j Ligosla venske ltuje Deltreppo igreb. Dodje u aloni Pricom i

povjerenikom za narodnu obranu Dr. Drinkovičem. Izvijesti o položaju, na što dobije nalog, da se po rnogučnosti što više ratnog materijala iznese iz Šibenika, pošto ne bi bilo više uinje- sno, da se navali na Talijane, buduči da su več ušli u ratnu luku. Deltreppo se vrati na to istim puteni u Šibenik. Prispjevši tamo bio je od Talijana, koji su bili medjutim več zaposjeli sve ratne jedinice i objekte, zajedno sa pratiocem podčasnikom Ska- lamerom uhapšen, te mu naredjeno, da mora čim prije ostaviti Šibenik.

Postupanje Talijana u Šibeniku ne treba dalje opisivati, jer je to svakomu več odveč dobro poznato.

III.

Preuzečem ra tne luke u Šibeniku od Austro-M adžara bMo je djelovanje revolucionarnog odbora jugoslavenskih m ornara dovršeno. Želja revolucionarnog odbora pak nije bila da preuzme ra tnn luku mirnim puteni, kako je to kasnije uslijedilo, nego da je otme šilom Austro-Madžarima. Krivnja, da se to nije iz- velo ne pada na revolucionarni odbor je r je revolucionarna organizacija u Šibeniku bila još prije odlaska ekspedicije sa o toka Visa dovršena, te je odbor čekao samo na vijesti svojih izaslanika odnosno Enten tinog brodovlja, e da može aktivno istupiti. Krivnja zato ne pada niti na revolucionarnu centralu u Zagrebu, koja je takodjer čekala na vezu sa Jugoslavenskim odborom u inozemstvu i to posredstvom rev. odbora u Šibeniku. A zadnji zaključak revolucionarnog odbora u Šibeniku, da pro- vede revoluciju__31. listopada došao je i bez obzira na protiv- ljenje Dr. Smolčića prekasno, pošto je več u jutro istog dana bila ra tn a luka p redana revolucionarnom odboru i odboru Na- rodnog- Viječa u Šibeniku. Nego krivnja je, kako več spome- nuto, baš Talijana, da se revolucionarni plan u Šibeniku nije prije izveo. Ovu če se tvrdnju slijedećim činjenicama i dokazati.

Ekspedicija, koja je imala zadaču, da uspostavi vezu iz- medju revolucionarnog odbora Jugoslavenskih m ornara u Šibe­niku i Jugoslavenskog odbora u inozemstvu otputovala je 3. li­stopada u 7 sati na večer sa o toka Visa. Kod te ekspedicije

sudjelovali su i mornari Jelic Simo, Antičević Anton i Ragusire Ivan, te p ješak Tomič Jakov, kojima je Žic bio povjerio zadaču,. da òpreme ribarsku ladjicu. Ekspediciji priključilo se još p a r g rad jana iz Visa, te je u svemu prebjeglo 12 osoba.

4. listopada u dva sa ta po podne stigne ladjica u Rodi. Sve osobe koje se u njoj nalazile bile su odmah od talijanskili vlasti uhapšene i odvedene u vojarnu, gdje biše podvrgnute ispitivanju o uzroku njiliovog' dolaska u Italiju. Izaslanici iska- zaše uzrok njihovom bijegu, na što biše Dr. Stepànek, Giunio i Žic otpremljeni u Fog'giu, dok su svi ostali bili pridržani u

Rodi-u.7. l istopada otputovaše i ostali u Foggiu. Stigavši tamo,.

doznadu da su prva trojica več proslijedila za Rini.8- listopada otputovaše i oni u Rim, gdje su bili odmah

odvedeni u topničku vojarnu i tu zatvoreni u vojničke uze te stavljeni pod strogu stražu. Postupalo se s njima kao sa kažnje-

nicima-9- lis topada biše predvedeni u svrhu ponovnog presluša-

vanja. Ovo preslušavanje ponavljalo se danomice i to sve do

15. listopada.10- listopada dodju ovi uhapšenici u dodir sa Dr. S tepà-

nekom, Giuniom i Žicom, koji su bili takodjer zatvoreni u istoj: vojarni. Naposljetku je ovoj trojici ipak, naravno samo luka- vošcll, uspjelo doči u dodir sa faktorima, koji su isposlovali; njihovo oslobodjenje iz zatvora. Tačnih podataka o tome ne- može se jošte nažalost dati, je r se Žic nalazi još u Parizu. F aka t je ali, da su oni tek a r 23. listopada otputovali iz R imai to najprije u Turin, otkuda se povratiše 25. listopada opet u Rim. K ada su oni otputovali u Pariz, nije poznato-

D a im je talijanska vlast dopustila odmah pri njihovom dolasku na poluotok, stupiti u dodir sa kr. srpskim poslanstvom u Rimu, preko kojega su onda imali doči u vezu sa Dr. Trum- bičem i Dr. Benešom, sigurno je, da bi bili još na vrijeme po­slali upute revolucioiiarnom odboru u Šibeniku, te bi taj bio mogao još prije svršetka listopada poduzeti revolucionarni udar. Eventualna ispričavanja Talijana, da su morali poduzeti m jere opreza, bila bi unapred besmisleiia, pošto su izaslanici pismom Dr. Drinkoviča .i Dr. G risogona za Dr. Trumbiča preko kr.

nton i R agusm »ovjerio zadaču,. ilo se još par >oba.ladjica u Rodi. i od talijanskilx še podvrgnute Izaslanici iska- Dànek, Giunio i bili pridržani u

Stigavši tamo,,

tim.su bili odmäh

'ojničke uze te kao sa kažnje-

vnog p resluša- ce i to sve do

r sa Dr. vStepà- atvoreni 11 istoj ■no samo luka- ji sn isposlovali aka o torne ne si još u Parizu, utovali iz Rima Iistopada opet

;nato.pri njihovom

im poslanstvom u sa Dr. Trum- na vrijeme po­ji, te bi taj bio »lucionarni udar. poduzeti m jere aslanici pismom biča preko kr.

-Srpskog poslanstva u Rimu bili dostatno legitimirani. Evidentno je dakle, da im je Talijanska Vlast liotimično činila poteškoće.

U dokaz toga je i njjhovo postupanje sa navedenom če- tvoricom vojnika, koji dodjoše u Italiju sa viškom ekspedicijom. Oni biše otpremljeni 25. Iistopada u zarobljenički logor u No- ce ra Umbra, gdje se odmah javiše kao dobrovoljci u srpsku vojsku. U onom logoru bili su internirani samo jugoslavenski časnici i vojnici, koji se bijahu svi javili kao dobrovoljci u srpsku vojsku. Talijani postupahu ipak s njima kao sa ostalim zarobljenicima, te j e samo pojedincima,.i to teškom mukom, nspjelo dospjeti u srpsku vojsku.

Po svemu tomu bjelodano je, da su Talijani |vec od prije prijekim okom gledali jugoslavenski pokret za ujedinjenje.