regije sredozemlja i razvoj obnovljivih izvora energije

Ovaj izvještaj pripremljen je uz potporu Europskog fonda za regionalni razvoj kroz MED program

QuickTime™ et undécompresseur TIFF (LZW)

sont requis pour visionner cette image.

REGIJE SREDOZEMLJA I RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA ENER GIJE

Autor dokumenta je Vincent Wallaert, Institut de la Méditerranée

ENERMED

Institut de la Méditerranée 2

SADRŽAJ

REGIJE SREDOZEMLJA I RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA ENER GIJE ................. 1

SADRŽAJ ........................................... ........................................................................... 2

UVOD ............................................................................................................................ 4

Energetski izazov u XXI. stoljeću ........................................................................................................................... 4

Projekt ENERMED ................................................................................................................................................. 7

Metodologija istraživanja ........................................................................................................................................ 7

1. GLAVNI ULOZI I PITANJA POVEZANA S OBNOVLJIVIM IZVOR IMA ENERGIJE NA SREDOZEMLJU ........................... ..................................................... 10

1.1. Iznimno značajan teritorijalni utjecaj obnovljivih izvora energ ije ..................................................... 10

1.2. Ekonomski ulozi : ukupni je trošak podložan nesigurnostima ............................................................ 13

1.3. Neizvjesno i sporno upravljanje ............................................................................................................. 18

2. TIJELA JAVNE I INTERVENCIONISTI ČKE VLASTI ......................................... . 22

2.1. Europski ciljevi postaju sve proaktivniji i ambiciozniji ....................................................................... 22

2.2. Države sa sjevera Sredozemlja postupno su « preobraćene » na obnovljive izvore energije ............ 24

2.3. Voluntaristi čke nacionalne obveze ......................................................................................................... 26

2.4. Financijski i administrativni mehanizmi podrške obnovljivim izvorima energije............................. 29

3. OBVEZE REGIONALNIH VLASTI SREDOZEMLJA ............. .............................. 34

3.1. Teško osnaživanje regija u energetskim politikama ............................................................................. 34

3.2. Razvojni ulozi obnovljivih izvora energije u regijama partnerima ..................................................... 35

3.3. Zadane obveze kroz regionalno planiranje............................................................................................ 36

3.4. Resursi i alati regionalnih vlasti suočavaju se s izazovom obnovljivih izvora energije ..................... 39

4. STANJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE NA SJEVERU SREDO ZEMLJA . 45

4.1. Stanje po zemljama .................................................................................................................................. 45

4.2. Stanje u partnerskim regijama: iznimno integralan razvoj ................................................................. 48

ENERMED


4.3. Razvoj različitih energetskih sektora obnovljivih izvora energije na Sredozemlju ........................... 51

ZAKLJU ČAK: KAKO POSTUPATI U NESIGURNOM SVIJETU? .......... ................... 57

BIBLIOGRAFIJA I RESURSI ........................... ........................................................... 59

Opći resursi ............................................................................................................................................................. 59

Po energetskom sektoru ......................................................................................................................................... 59

Po regijama ............................................................................................................................................................. 60

PRILOZI ...................................................................................................................... 63

Prilog 1 – Upitnik o teritorijalnoj analizi ....... ...................................................................................................... 63

Prilog 2– Upitnik o energetskim sektorima ......................................................................................................... 67

ENERMED


UVOD

Ovo izvješće sadrži zaključke vezane za prvu etapu projekta ENERMED. Cilj projekta je utvrditi stanje upravljanja razvojem obnovljivih izvora energije u regijama sjevera Sredozemlja, odnosno, preciznije, u regijama partnerima ovog projekta: Valenciji (Španjolska), Provence-Alpes-Côte d’Azur (Francuska), Sardiniji i Toskani (Italija), Makedoniji i Kreti (Grčka) te Sloveniji i Hrvatskoj.

Energetski izazov u XXI. stoljeću

Razvoj obnovljivih izvora energije predstavlja iznimni izazov za budućnost Europe. Svjetsko gospodarstvo uvelike ovisi o fosilnim, neobnovljivim izvorima energije (nafta, ugljen), te o nuklearnoj energiji koja predstavlja potencijalnu opasnost po okoliš i ljudsko zdravlje.

Nova energetska revolucija

Promicanje obnovljivih izvora energije danas se pojavljuje na prvom mjestu prioriteta Europske unije (EU). Razvoj obnovljivih izvora energije predstavlja odgovor na dva globalna izazova. Radi se prije svega o iznimno značajnom elementu borbe protiv klimatskih promjena i smanjenja emisije stakleničkih plinova, a sve u skladu s preuzetim međunarodnim obvezama Protokola iz Kyota. Kraj 2000-ih godina obilježio je porast borbe protiv klimatskih promjena kao prioriteta javnih mnijenja, pored ekonomskog rasta i problematike zaposlenja. Medijsko predstavljanje radova stručnjaka, poput Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC) ističe utjecaj emisija stakleničkih plinova iz ljudskih izvora na promijenu svjetske klime, što je nedvojbeno odigralo značajnu ulogu u fenomenu svjetskog osvještavanja o tom iznimno značajnom problemu. Desetljeće je tako prošlo u znaku važnih političkih mobilizacija na međunarodnom nivou (konferencije Ujedinjenih naroda na Baliju i u Kopenhagenu) posvećenih borbi protiv klimatskih promjena.

Razvoj obnovljivih izvora energije uklapa se u perspektivu trenda smanjenja raspoložive energija iz fosilnih izvora na kojoj se temeljio iznimni rast svjetske ekonomije, a posebice europskog gospodarstva 20. stoljeća. Američki povjesničar John McNeil istaknuo je značajnu ulogu fosilnih goriva, nafte i ugljena u izvanrednom rastu ljudskih aktivnosti tijekom proteklog stoljeća. Početkom 20. stoljeća, razvoj motora s unutarnjim izgaranjem uz upotrebu prerađene nafte doveo je do eksplozije energetske potrošnje, izazivajući revoluciju načina proizvodnje i prijevoza na svjetskoj razini« Na taj su se način, početkom 1900—ih godina, biomasa, ugljen i nafta koristili za opskrbu velikim količinama energije. (…) Ne samo da su fosilna goriva uvelike zamijenila biomasu u energetskoj opskrbi 20. stoljeća, nego je došlo i do eksplozije ukupne količine raspoložive energije. Opskrba čitave planete električnom energijom koja je započela oko 1890. godine i koja još uvijek traje, imala je za posljedicu značajno povećanje potražnje i potrošnje energije. (…) Svjetska opskrba energijom povećana je za 3 puta u 19. stoljeću razvojem pogona na paru i ugljen, te čak i za više od 16 puta u 20. stoljeću s naftom i (počevši od 1950. godine) prirodnim plinom, kao i, u manjem obimu, nuklearnom nergijom. Niti jedno drugo stoljeće, u povijesti čovječanstva ne može dostići 20. stoljeće u smislu porasta

ENERMED


u korištenju energije. Najvjerojatnije smo od 1900. godine do sada potrošili više energije nego što je potrošeno tijekom cijele povijesti ljudskog roda do prije 1900. godine . »1

Ideja smanjenja naše ovisnosti o neobnovljivim izvorima energije podrazumijeva duboku promjenu našeg energetskog modela, s jedne strane smanjenjem globalne potrošnje energije, a s druge strane, povećanjem udjela obnovljivih izvora energije (biomasa, Sunčeva energija, geotermalna energija, energija vjetra…) u našoj energetskoj potrošnji. Promjena energetskog modela predstavlja prije svega tehnički izazov. Radi se zapravo o neprestalnom poboljšanju produktivnosti vjetroelektrana, sunčanih sustava, toplinskih crpki i drugih tehnologija pretvaranja vjetra ili sunca u električnu struju i toplinu. Tu se također radi o smanjenju energetske potrošnje čitave tehnološke aparature koja strukturira gospodarstvo i naš svakodnevni život.

Upravljanje u samom središtu energetskog izazova

Prijelaz svjetskog gospodarstva koje se temelji na fosilnim izvorima energije na gospodarstvo temeljeno na obnovljivim izvorima energije zahtjeva duboku transformaciju u organizaciji djelovanja organa vlasti u strukturiranju gospodarskog tkiva.

Novi način „upravljanja“ energetskim politikama predstavlja značajni ulog za buduća desetljeća. Tehnika nije sve; energetska revolucija zahtijeva prije svega kulturološku i organizacijsku promjenu naših društava. Ovo istraživanje predstavlja važan doprinos toj namjeri i perspektivi uz preispitivanje načina upravljanja, odnosno koordinacije između javnih i privatnih aktera, na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i eruopskom nivou, a sve u funkciji poticanja razvoja obnovljivih izvora energije. Preciznije, potreba za smanjenjem teritorijalnih utjecaja proizvodnje energije, ali i poseban imperativ za smanjenjem energetske potrošnje, teritorijalnim se pristupom energetskih strategija konkretno prevode u približavanje zona proizvodnje i zona energetske potrošnje. Postrojenja obnovljivih energija (fotonaponske elektrane, vjetroelektrane, centrale na drvnu biomasu…) mogu se također osmisliti u klasičnom smislu opskrbe nacionalne, odnosno europske mreže (pristup top-down); paralelno s time, razvija se teritorijalni pristup obnovljivim izvorima energije pri kojemu se one razvijaju u funkciji potreba nekog specifičnog teritorija i njegovih stanovnika (pristup bottom-up).

Revolucija obnovljivih izvora energije isto tako zahtijeva snažnu injekciju javnih sredstava na nekom potpuno novom nivou u povijesti tehnologije i proizvodnje energije. Na nivou tehničke i komercijalne zrelosti koje su do danas postigle, velika postrojenja obnovljivih izvora energije (Sunčeva, energija vjetra i geotermalna energija…) i dalje ovise o javnom novcu kako bi se uspjela konkurirati „konvencionalnim“ izvorima energije (ugljen, nuklearna energija). Privatni investitori i brojni industrijski posrednici koji postavljaju energetska postrojenja predstavljaju nezaobilazne sudionike energetskih politika, međutim, oni nisu samodostatni. Mehanizmi tržišta nisu sami po sebi u mogućnosti potaknuti prijeko potrebnu energetsku revoluciju.

Središnja uloga regionalnih vlasti

Posljednje je desetljeće (2000. -2010.) bilo označeno iznimnom mobilizacijom javnih vlasti u industrijaliziranim zemljama, s ciljem favoriziranja razvoja obnovljivih izvora energije. U 1 John Mc Neil Iznova pod suncem: povijest svjetskog okoliša u XX. stoljeću, Champ Vallon, Pariz, 2010.

ENERMED


Europi, Sjevernoj Americi i Aziji ne postoji gotovo niti jedan narod koji se nije naoružao čitavim „arsenalom“ javnih politika koje se bave usvajanjem zakonodavnih tekstova i zakonskih instrumenata, ali paralelno s time, i pokretanjem čitavih sklopova iznimno značajnih financijskih resursa. U specifičnom kontekstu Europske unije, nacionalne politike se nalaze u jasnom okviru definiranom različitim smjernicama. Smjernice tako koordiniraju djelovanje različitih država članica na polju obnovljivih izvora energije i borbe protiv klimatskih promjena.

Usprkos činjenici da postoje vrlo heterogeni nivoi regionalizacije među državama članicama, regionalne vlasti danas igraju nadmoćnu ulogu u „teritorijalnom prijevodu“ europskih i nacionalnih politika, a posebice energetskih politika. Za regije, obnovljivi izvori energije predstavljaju važno pitanje te područje od iznimne složenosti. Zbog svoje višedimenzionalnosti, obnovljivi izvori energije postavljaju brojna energetska pitanja u pravom smislu te riječi, ali također i ekonomska, pitanja zaštite okoliša, pitanja prostornog planiranja, prijevoza, urbanizma…. Postavlja se pitanje koliki je kapacitet regija za provođenje energetskih politika, odnosno podrške razvoja obnovljivih izvora energije na njihovom teritoriju? Imaju li one sposobnost opskrbiti se specifičnim ciljevima i oruđem uz afirmiranje vlastite autonomije o energetskim pitanjima2? U suprotnom, treba li se smatrati da će borba protiv klimatskih promjena potvrditi princip potrebnog upravljanja „s vrha“ energetskim pitanjima, i još općenitije, ekonomskim razvojem? Pitanje uloge regija u definiciji i provedbi globalnih ciljeva još je više zaoštreno u cjelokupnom kontekstu svjetske financijske krize i smanjenja javnih financiranja što predstavlja sve veće opterećenje za javne investicije lokalnih i regionalnih vlasti.

2 Autonomija ovdje podrazumijeva sposobnost nekog teritorijalnog entiteta da se opskrbi specifičnom strategijom, odnosno da u skladu s njom i djeluje; taj se pojam ne smije miješati s idejom energetske neovisnosti.

ENERMED


Projekt ENERMED

Premda često smatrana zakašnjelima u odnosu na zemlje sjeverne Europe, područja Sredozemlja Europske unije jednako su snažno mobilizirana po pitanju ostvarenja europskih ciljeva o smanjenju stakleničkih plinova i povećanju proizvodnje obnovljivih izvora energije. Južne regije Europe karakterizira istodobno značajnija energetska ovisnost u odnosu na sjever Europe, manji razvoj kapaciteta proizvodnih postrojenja obnovljivih izvora energije, ali također i puno značajniji potencijal razvoja (vjetar, sunce, geotermika, biomasa). U tom kontekstu, čini se neophodnim uspostaviti prostor razmjene i suradnje između različitih sredozemnih regija oko problematike obnovljivih izvora energije.

ENERMED u tom smislu predstavlja projekt transnacionalne suradnje, pokrenut u okviru programa MED koji okuplja lokalne vlasti iz Španjolske (Benissa i La Pobla de Vallbona u autonomnoj zajednici Valencija), francuske regije (PACA), grčke regije (Kreta), talijanske regije (Toskana, Sardinija) te istraživačke institute iz Slovenije i Hrvatske koji djeluju na području energetskih politika i održivog razvoja3. Cilj ENERMED-a je poboljšati i povezati sredozemne regionalne politike na polju obnovljivih izvora energije, odnosno precizije :

- Identificirati glavne pretpostavke i glavne arbitraže koje određuju regionalne politike o obnovljivim izvorima energije;

- Identificirati prostore za djelovanje i institucionalne poluge koji omogućavaju bolju optimizaciju raspoloživih resursa ;

- Eksperimentirati s inovativnim rješenjima koja omogućavaju optimiziranje raspoloživih teritorijalnih i financijskih resursa u svakoj partnerskoj regiji ;

- Razviti operativnu transnacionalnu strategiju sredozemnih regija na polju smanjenja emisije CO2 i razvoja obnovljivih izvora energije.

Metodologija istraživanja

Prva etapa projekta ENERMED teži uspostavljanju regionalnog upravljanja obnovljivim izvorima energije u regijama Sredozemlja.

Analiza 4 velika sektora proizvodnje obnovljivih iz vora energije

Sjednica Upravnog odbora u Cagliariju održana 27. i 28. rujna 2010. godine, omogućila prepoznavanje 4 energetska sektora koji će biti predmet detaljne analize u okviru prve etape projekta: Sunčeva energija, energija vjetra, biomasa i geotermalna energija.

3 Institut de la Mediterranée, Scuola Superiore Santa Anna de Pise, Laore, E-Zavod, CERTH, Centre pour les Énergies Renouvelables et l'Efficacité Énergétique (CRES), Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP).

ENERMED


Sažetak prezentacije 4 analizirana energetska sektora4

Sunčeva energija

Pri korištenju Sunčeve enrgije koriste se dva različita tipa sustava: fotonaponski sustav i sučani toplinski sustav. Korištenje fotonaponskih sustava zasniva se na pretvorbi električne svjetlosti u električnu energiju u poluvodičkim materijalima kao što su silicij ili tankoslojni materijali. Ti fotoosjetljivi materijali imaju sposobnost oslobađanja svojih elektrona pod utjecajem vanjske energije. Fotonaponski generator sastoji se od fotonaponskih modula koji u sebi sadrže međusobno povezane fotonaponske ćelije. Sunčani toplinski sustavi koriste energiju Sunčevih zraka za zagrijavnaje toplone vode.

Energija vjetra

Vjetroelektrana omogućava pretvaranje kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju. Ta se mehanička energija koristila kroz dugi niz godina sa ciljem pumpanja vode ili mljevenja žitarica. No, ta se mehanička energija može isto tako transformirati preko generatora u električnu energiju: iz tog se razloga vjetroelektrana smatra aerogeneratorom.

Biomasa

Biomasa označava skupinu organskih tvari iz kojih se izvlači organska kemijska energija, koja se potom može pretvoriti u električnu energiju, toplinsku energiju ili biogoriva. Biomasa se može klasificirati prema izvoru sirovine (energetske kulture, životinjski ostaci, otpad) ili prema obliku u kojem je pohranjena energija (čvrsta, tekuća, plinovita). Počevši od navedenih izvora, današnje tehnologije oslanjaju se kako na ekonomski, tako i na tehnološki plan, odnosno:

Sagorijevanje: para koja je nastala sagorijevanjem materijala koristi se za pokretanje turbine, omogućujući tako pokretanje generatora te, posljedično, proizvodnju električne energije;

Kosagorijevanje : ova tehnika počiva na istodobnom korištenju različitih goriva, a u većini se slučajeva radi o malom postotku čvrste biomase s ugljenom kako bi se opskrbila velika eletrična centrala;

Plinifikacija: u određenim uvjetima, zagrijavanjem biomase može se izazvati oslobođenje zapaljivih plinova koji se mogu koristiti za pokretanje turbine. Plinifikacija tako može biti djelotvornija od jednostavnog sagorijevanja;

Biogoriva: etanol, metanol i druga tekuća pogonska goriva mogu se proizvesti obradom biomase u postupku pirolize, fermentacije i određenih drugih metoda;

Anaerobna razgradnja: metoda kojom se pogoduje prirodnom raspadanju biomase dodavanjem različitih anaerobnih mikroorganizama. Ova metoda omogućuje proizvodnju digestata koji je bogat dušikom.

Geotermalna energija

Geotermalna energija može se koristiti u dvije namjene: proizvodnja topline (ili hlađenje korištenjem sustava toplinske pumpe) i proizvodnja električne energije. Prije nekoliko godina razvijene su hibridne tehnologije.

Ovaj je popis sastavljen kako sa ciljem definiranja njihovih teritorijalnih uloga, tako i u vidu velike globalne tehnološke tendencije i geo-ekonomskog razvoja u regijama Sredozemlja. Za 4 Za detaljniju analizu, vidi analize energetskih sektora u okviru projekta ENERMED.

ENERMED


svaki od spomenutih energetskih sektora okupljena je pluralistička radna grupa na osnovi procjene i teritorijalnih uloga koji su specifični za svakog partnera u projektu ENERMED. Zadatak radnih grupa je načiniti:

- Tehničko-ekonomsku sintezu: za svaki će se energetski sektor raditi prije svega o usuglašavanju o redovima veličina po pitanju glavnih odrednica koje se tiču troškova proizvodnje;

- Analizu teritorijalnog „otiska“ u slučaju svih energetskih sektora;

- Prikaz elemenata europskog i euro-sredozemnog strateškog okvira u slučaju svih energetskih sektora.

Analiza teritorijalnog upravljanja razvojem obnovlj ivih izvora energije

Analizom okvira upravljanja na više nivoa nastoji se prije svega razumjeti zašto su primijenjeni europski ciljevi (cilj 20-20-20) te kako konkretno „funkcioniraju“ teritorijalne politike podrške obnovljivim izvorima energije u svakoj partner regiji ovoga projekta. Analiza upravljačkog okvira odnosi se prije svega na sljedeće elemente:

- Osnovne nacionalne politike koje uokviruju regionalne strategije;

- Regionalne strategije i programe podrške obnovljivim izvorima energije i svakom energetskom sektoru kojim se bavi projekt ENERMED ;

- Aktualni razvoj obnovljivih izvora energije na identificiranim područjima;

- Glavne karakteristike mehanizama odlučivanja, a osobito koordinacije između različitih nivoa djelovanja i odlučivanja (nacionalni, regionalni, lokalni);

- Glavna oruđa i resurse koji postoje u smislu pokretanja regionalnih strategija.

U toj perspektivi, Institut Sredozemlja je pripremio Upitnik teritorijalne analize (Questionnaire d'Analyse Territoriale – QAT) koji donosi podatke o svakoj regiji partneru projekta prikupljene od nadležnih institucija. QAT se nalazi među prilozima ovoga izvješća.

Regije partneri predstavljaju reprezentativni uzorak različitosti na području Sredozemlja po pitanju teritorijalnog upravljanja, a kreće se u rasponu između „hiper-decentralizacije“ kakva je prisutna u Španjolskoj, pa sve do post-sovjetske „hiper-centralizacije“ u slučaju Slovenije.

ENERMED


1. GLAVNI ULOZI I PITANJA POVEZANA S OBNOVLJIVIM IZ VORIMA ENERGIJE NA SREDOZEMLJU

Čini se kako razvoj obnovljivih izvora energije danas postaje predmetom iznimno čvrstog političkog konsenzusa u Europi. Ipak, njihovo operativno pokretanje u praksi karakterizira složenost u ekonomskom, okolišnom i političkom smislu. Namjera ovoga prvog dijela je predstaviti važne uloge i važna pitanja koji doprinose navedenoj složenosti. U sredozemnom kontekstu, ulozi teritorijalnih vlada imaju osobito značajnu težinu i djelomično objašnjavaju činjenicu polaganijeg razvoja obnovljivih izvora energije u odnosu na njihov razvoj u zemljama sjeverne Europe.

1.1. Iznimno značajan teritorijalni utjecaj obnovljivih izvora energije

Perspektiva masivnog razvoja obnovljivih izvora energije u Europi i na Sredozemlju poziva na činjenicu da je neophodno obratiti pozornost na teritorijalni utjecaj glavnih energetskih sektora obnovljivih izvora energije. Takve bi se energije, zapravo, teško mogle nazvati „blagima“, budući da izazivaju teške posljedice u smislu utjecaja na tlo, izmjenu krajobraza što je zabilježeno kao osobito značajno na Sredozemlju, inducirana zagađenja, emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova.

Utjecaj na tlo i uništavanje poljoprivrednih i šums kih zemljišta

Najčešće spominjana kontroverznost oko teritorijalnog utjecaja obnovljivih izvora energije odnosi se za zauzimanje tla i konkuriranje energetskih usjeva imperativima proizvodnje hrane. To zapravo predstavlja ograničavajući čimbenik kada imamo na umu izvjesna masivna energetska iskorištenja biomase. Ciljevi koji su definirani u Bijeloj knjizi energije za 2010. godinu (Energy White paper 2010) za potrebe proizvodnje energije iz biomase implicirali su mobilizaciju 10 milijuna hektara poljoprivrednih površina 15 država članica EU i 17 milijuna hektara poljoprivrednih površina od 25 država članica EU, što zapravo odgovara postotku od 14 % europskog poljoprivrednog zemljišta.

Takvo je djelovanje osobito kritično u sredozemnim regijama u kojima je raspoloživost poljoprivrednih zemljišta za energetske svrhe ograničena korištenjem zemljišta u svrhu proizvodnje hrane.

Jednako se često spominje i utjecaj vjetroelektrana na tlo zbog veće poteškoće u razvoju njihovog doprinosa u proizvodnji električne energije na europskom nivou. U francuskom kontekstu, čini se teškim pretpostaviti da će doprinos energije vjetra u proizvodnji električne energije postati jednoga dana usporediv s doprinosom nuklearne energije (odnosno 390 TWh u 2009. godini). Uzimajući za osnovu jedinicu snage od 2 MW i čimbenik kapaciteta mreže prijenosa energije, dolazimo do današnjeg iznosa od 2500 kopnenih vjetroelektrana. Znajući da teritorij glavnog grada Francuske prekriva površinu od 550 000 km2, dolazimo do podatka da jedna vjetroelektrana dolazi na svakih 5 km2.

Premda iznimno diskretna kada se koristi za proizvodnju topline, „električna“ geotermalna energija se isto tako pokazuje kao veliki okupator tla. Jedna cetntrala tako mobilizira između 0,5 i 3,5 hektara po MW instalirane snage.

ENERMED


Utjecaj na krajobraz

Jedan od učestalih prigovora koji se upućuju obnovljivim izvorima energije, a osobito prema vjetroelektranama te u manjoj mjeri fotonaponskim instalacijama, tiče se njihovog utjecaja na promjenu prirodnog izgleda krajobraza, a koja po nekima šteti turističkom potencijalu nekog teritorija. Šteteći krajobraznoj baštini, vjetroelektrane bi isto tako dovele u opasnost i turistički potencijal teritorija, kao i smjer zaposlenja. Aerogeneratori su danas viši od 100 metara, promjera 90 metara, a često su smješteni na visinama pa tako ne mogu proći nezamijećeno kod okolnih stanovnika5. Proizvodnja električne energije ovisi o izloženosti vjetroelektrane vjetru, odnosno o lokalnim obilježjima. To dovodi do situacije da se vjetroelektrane okreću dobro orijentiranim linijama grebena gdje su prepreke na taj način ipak ograničene.

Glavna kočnica razvoju energije vjetra, ali i porastu korištenja Sunčeve, a osobito fotonaponskih sustava leži u njihovom vizualnom utjecaju. U Toskani, ali i u regiji PACA, rasprava o obnovljivim izvorima energije uglavnom je prezentirana kao arbitraža između potrebnog razvoja tih energija s jedne strane te s druge strane neophodnog očuvanja iznimne krajobrazne i kulturne baštine tih regija koja predstavlja pokretač turističke privlačnosti, a onda i značajan izvor zaposlenja. U Sloveniji su, primjerice, te prepreke do danas blokirale razvoj energije vjetra. Kreta je iznimka zbog važnosti vjetroelektrana u specifičnom teritorijalnom kontekstu kojega karakterizira snažna turistička aktivnost. Većina vjetroelektrana je smještena na istočnom dijelu otoka, sa značajnim utjecajem na krajobraz regije. Uostalom, tehničke intervencije kakve nameću takve instalacije (povezanost s mrežom električne energije, gradnja cesta...) isto su tako snažno utjecale na čitavo područje i okoliš. Sve do danas, čini se da stanovnici Krete općenito prihvaćaju razvoj tih infrastruktura smatrajući da one istodobno doprinose globalnom razvoju otoka, ali i očuvanju okoliša. Ipak, možemo očekivati da će izgradnja tih infrastruktura koja se predviđa u bliskoj budućnosti ipak izazvati otpor lokalnog stanovništva i udruga za zaštitu okoliša, upravo zbog činjenice veličine predviđenih infrastruktura i obima radova koji prate njihovu izgradnju.

Koli čina ugljika koja se ne smije zanemariti

Kao što je detaljno opisano u ranijem dijelu teksta, smanjenje stakleničkih plinova predstavlja glavni argument u korist razvoja obnovljivih izvora energije u Europi. U tom smislu, količina ugljika u tim izvorima energije jednostavno nije zanemariva. Obnovljivi izvori energije isto ispuštaju CO2 tijekom faze izradnje i instalacije, ali isto tako i u fazi korištenja. Prema podacima nekih promatrača, razvoj obnovljivih izvora energije mogao bi biti popraćen visokim postotkom količine stakleničkih plinova.

OSNOVNA FAZA

Fotonaponski sustavi su poznati po iznimno velikoj potrošnji energije tijekom faze izradnje. Izrada ploča uistinu zahtijeva iznimno visoke temperature. Količina ugljika na pločama isto tako ovisi o izvorima raspoložive energije kako bi se energijom opskrbljivali proizvođači. Isto tako, prijevoz biomase odvija se čestocestovnim putevima (kamionima), ali i željeznicom. Oba

5 Vjetroelektranske instalacije koje su visoke i do 150 metara, tri su puta više od električnih stupova koji u

Francuskoj dosežu visinu do 50 metara.

ENERMED


načina prijevoza doprinose emisiji stakleničkih plinova i drugih atmosferskih zagađivača, ali i dodatnom opterećenju prometne mreže…

FAZA KORIŠTENJA

Postupak pretvaranja biomase u energiju ili u biogoriva označava značajnu i nezanemarivu potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Čini se da je druga generacija biogoriva smanjila takav utjecaj, premda ga nije u potpunosti eliminirala. Smjernica 2009/28/CE poziva države članice da daju prednost razvoju djelotvornijih tehnologija pretvorbe biomase; to bi konkretno značilo da bi odnos proizvedene energije u odnosu na korištenu energiju trebao biti što viši; Smjernica isto tako navodi prag od 85% za rezidentske i komercijalne instalacije, odnosno prag od 70% za industrijske instalacije.

Jedna druga značajna manjkavost obnovljivih izvora energije (a posebice energije sunca i vjetra) odnosi se na nepouzdanost njihove konstantne raspoloživosti, drugim riječima, nemogućnost da se jamči djelotvorna opskrba punog kapaciteta. U slučaju smanjene ili prekinute opsrkbe energijom iz spomenutih obnovljivih izvora energije, na raspolaganju moraju biti pomoćni izvori energije da bi se osigurala stalna opskrba energijom. To je slučaj sa Sunčevom energijom, bilo da je ona toplinska ili fotonaponska, i s energijom vjetra: one „dolaze i odlaze“ sa suncem i vjetrom, tako da se drugi izvori proizvodnje električne energije, a ovdje se posebno misli na konvencionalne izvore energije koji odašilju emisije stakleničkih plinova, stalno moraju prilagođavati kako bi se održavala ravnoteža između ponude i potražnje. Paradoksalno, razvoj obnovljivih izvora energije može tako biti popraćen simultanim rastom proizvodnje fosilnih energija.

Inducirana i izvozna kemijska zaga đenja

Potpuno suprotno upravo iznešenim idejama, obnovljivi izvori energije nisu „čisti“ i njihovi postupci izrade i korištenja dovode do značajnih zagađenja tla i atmosfere. Upravo je to razlog izrade analize utjecaja tih energija na okoliš, u odnosu na utjecaj konvencionalnih enegija.

POSTUPAK IZRADE

Izrada sastavnih dijelova vjetroelektrana6 zahtijeva izvjesnu količinu materijala i način obrade čija je izravna ili neizravna štetnost već ustanovljena. Izrada vjetroelektrana uključuje brojne kemijske spojeve (poliester, epoksi, poliuretan) koji u različitim oblicima (boja, smola, ljepilo) s jedne strane štite čelične stupove vjetroelektrana, dok s druge strane, ojačavaju vlakna ugljika ili stakla koji ulaze u sastav krila vjetroelektrane. Za ta je vlakna, uostalom, već utvrđeno da su zagađivači. Kako bi se olakšali magneti koji su sadržani u generatorima vjetroelektrana, konstruktori su pribjegli metalima iz skupine rijetkih materijala. Ekstrakcija tih metala zahtijeva korištenje snažnih kiselina koje se u konačnici infiltriraju u tlo, zagađujući tako rijeke i važne vodne rezerve. Tako možemo govoriti o izvoznim zagađenjima, a sve još uvijek kroz temu izrade vjetroelektrana.

Faza izgradnje geotermalnih centrala dovodi do brojnih opasnosti po utjecaj na okoliš i zagađenje koji se klasično povezuju s tim tipom infrastrukturnih radova: zagađenje bušotinskim

6 Kineski su proizvođači 2007. godine proizveli 56% opreme za vjetroelektrane.

ENERMED


tekućinama, zagađenjem uljnim muljevima, geotermalnim tekućinama koje su ispuštene ili izlivene, emisijama u zrak sumporovodika ili žive, potencijalnom proizvodnjom opasnih teških otpada ...

FAZA UPORABE

Kemijski rizici zagađenja zraka, tla i vode koji su povezani s obnovljivim izvorima energije odnose se isto tako na fazu upotrebe tih energija. Ukoliko neki energetski sektori, poput vjetroelektrane ili fotonaponske elektrane, bilježe smanjen utjecaj na okoliš u fazi proizvodnje, situacija nije ista u slučaju drugih energetskih sektora kao što su biogoriva ili geotermalna energija.

U slučaju biogoriva, postoji iznimna zabrinutost po pitanju utjecaja povezanih s uzgojem energetskih kultura: korištenje vodnih resursa, mobilizacija oranica, masovno korištenje kemijskih umjetnih gnojiva…

Osobe koje rade u geotermalnim električnim centralama kao i one koje žive u njihovoj blizini mogu isto tako biti izložene rizicima tijekom etape izgradnje, upotrebe ili demontaže. Dva glavna rizika su rizici izloženosti emisijama sumporovodika u slučaju slučajnog istjecanja te zagađenje podzemnih slojeva vode tijekom ponovne injekcije geotermalne tekućine. Bušenje bunara može isto tako izazvati seizmičku aktivnost.

Utjecaj na bioraznolikost

Očuvanje životinja koje lete (ptice, šišmiši) također predstavlja važan aspekt studija utjecaja na okoliš koje su realizirane prije same instalacije vjetroelektrane. Bibliografija o vjetroelektranama pokazuje da te instalacije općenito nisu značajnije štetne za ptice i šišmiše. Međutim, loša implantacija u prostoru te postavljanje vjetroelektrana na putevima za migraciju neke ugrožene vrste ptica može rezultirati katastrofalnim posljedicama. Prema tome, potrebno je pristupiti postavljanju vjetroelektrane na temelju studije utjecaja na avifaunu.

1.2. Ekonomski ulozi : ukupni je trošak podložan nesigurnostima

Razvoj obnovljivih izvora energije još uvijek snažno ovisi o financijskoj podršci javnih vlasti. Odluke o poreznoj olakšici ili obveznoj fiksnoj otkupnoj cijeni (vidi detaljnije u nastavku teksta) počivaju u većini slučajeva na računici troška / koristi što omogućava objektiviziranje podrške koja se pruža obnovljivom vidu energije. U tom okviru, trošak proizvodnje i uporabe velikih energetskih sektora (energija vjetra i sunca) postaje temeljnim parametrom javnih politika. No, postoje izražene nesigurnosti po pitanju globalne cijene proizvodnje i korištenja tih energija, što dovodi do trenutnih posljedica na odluke o financijskoj podršci njihovom razvoju.

Razvoj koji po čiva na javnom financiranju

Razvoj obnovljivih izvora energije danas snažno počiva na javnoj podršci. Politike podrške obnovljivim izvorima energije stoga trebaju imati u vidu tehničko-ekonomski potencijal koji svaki energetski proizvodni sektor pruža i posljedično modulirati različite oblike podrške koja

ENERMED


se pruža svakom od njih. Javna financijska podrška opravdana je samo kada ona omogućuje brži razvoj tržišta ili kada dolazi u vidu podrške tehničkim naporima koji su procijenjeni kao prerizični za privatni kapital. Financijski iznosi u igri, a osobito u razdoblju smanjenja budžeta, su takvi da je javna financijska podrška moguća samo u smanjenom obliku i kao dodatak različitim tehnologijama sve do trenutka kada one ne postanu dostatno razvijene da zamijene tradicionalne energetske sektore.

Usporedba između energetskih sektora obnovljivih izvora energije daleko je od jednostavne zbog velikog broja parametara koji ulaze u igru, a svaki od njih može pokrenuti radikalno oprečne interpretacije po načinu na koji se oni koriste. Neki parametri mogu biti kvantificirani (trošak investicija, tehnički uvjeti korištenja, trošak izbjegavanja CO2...). Druge je, upravo suprotno, teško brojčano prikazati tako da mogu pokrenuti radikalno oprečna tumačenja (energetska neovisnost, stvaranje zaposlenja, posljedice odlaganja nuklearnog otpada za razdoblje od stotina godina). Ovdje ćemo se zadovoljiti preciziranjem onoga što znamo i oko čega je postignut sporazum o svojstvenim potencijalima svakog od energetskih sektora, odnosno o onome što ovisi o poznatim i savladivim činjenicama kao što je efekt-količina i efekt tehničkog napretka koji je teže procijeniti, ali koji se isto tako može odraziti na vjerojatnost iznenadne pojave. Proživljeno nas iskustvo uči da je napredak polagan, da se priroda uz niz dodataka temeljno mijenja, te da je tehnički ili tehnološki proboj koji bi izazvao revoluciju na tržištu slab, ako ne i nikakav.

QuickTime™ et undécompresseur TIFF (LZW)

sont requis pour visionner cette image.

Procjena ukupnih troškova energetskih sektora za razdoblje od 2016.-2020.7

Energetski sektor Faktor

kapaciteta (MW)

Konačni iznos investicije ($)

Fiksni troškovi korištenja ($)

Varijabilni troškovi

korištenja ($)

Trošak investiranja prijenos ($)

Ukupan trošak proizvodnje

($)

Konvencionalni ugljen 85 46,4 2,8 17,1 0,9 67,2

Prirodni plin 87 12,1 1,4 32,9 0,9 47,2

Nuklearna elektrana 90 64,3 7,9 8,4 0,7 81,3

Vjetroelektrana 34 60,0 6,9 0,0 2,5 69,4

Offshore vjetroelektrana 34 149,3 20,0 0,0 4,2 173,5

Fotonaponski sustavi 25 139,3 8,6 0,0 2,9 150,8

Sunčani toplinski sustavi 18 185,7 33,3 0,0 4,1 223,1

Geotermalna energija 92 57,1 8,5 6,8 0,7 73,1

Biomasa 83 39,3 9,8 30,2 0,9 80,2

Hidroelektrana 52 52,9 2,7 4,5 1,4 61,4

7 Ovdje navedena prezentacija predstavlja kompilaciju različitih predviđanja u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama koje su načinile vladine institucije i neovisne organizacije na temelju usporedivih osnova. Računice su pretvorene u raspoložive kWh u mreži. Troškovi investicija podrazumijevaju troškove izgradnje i demontaže. Fiksni troškovi korištenja uključuju pojačanje normi na polju emisija i sigurnosti. Varijabilni troškovi se temelje na referentnoj cijeni nafte od 130 do 150 $ po barelu, odnosno po uvećanju od oko 50% u odnosu na troškove iz 2011. godine. Troškovi predstavljaju ukupne tehničke troškove koji su obračunati u odnosu na životni vijek instalacija.

ENERMED


Rezultate je, svakako potrebno uzeti u obzir s izvjesnim oprezom, no oni ipak pokazuju izvjesne tendencije. Posebno se ističe geotermalna energija, koja je uvelike konkurentna tamo gdje je dostupna, a takva bi trebala i ostati, imajući u vidu moguće napretke.

Kopnena vjetroelektrana može isto tako dostići razumni nivo rentabilnosti izvan subvencije. Morske vjetroelektrane se još uvijek bore s iznimno visokim troškovima investicija koji se ne mogu kompenzirati skromnim troškovima korištenja. Fotonaponski sustaviće još dugo ostati vrlo skupo rješenje u usporedbi s drugim oblicima proizvodnje usprkos tehničkim razvojima koji su u tijeku.

Globalni troškovi po čivaju na pretpostavkama nesigurnih ra čunica

Ekonomska „zrelost“ obnovljivih izvora energije i rast instalirane snage snažno ovise o subvencijama i drugim vidovima javne pomoći koje im se dodjeljuju već čitavo jedno desetljeće. Ova javna potpora je sama po sebi definirana kao mjera troškova – koristi, koje se grosso modo odnose na razliku između izravnih financijskih troškova pomoći i ostvarene dobiti od strane obnovljivih izvora energije u smislu emisije stakleničkih plinova, mjereno u tonama ekvivalenata nafte (Mtoe). Dakle, čini se kako pojmovi ovoga obračuna troškova/koristi ne pokazuju ništa očigledno, naslanjajući se na ponekad vrlo neizvjesne pretpostavke.

Dakle, postoje značajne nesigurnosti koje se odnose na način izračuna troškova proizvodnje, a osobito troškova cijene barela nafte. Kod njega (jednako kao i kod cijene plina) u posljednjih nekoliko godina često dolazi do tendencije povećanja i premda se danas čini malo vjerojatnim da se cijena ugljikovodika nađe jednoga dana na nivou kakav je bio 2000.-ih godina - scenarij propadanja ili osiromašenja danas je predmet žustre rasprave među stručnjacima. Toj se nesigurnosti u nekim zemljama može pridodati jedna druga varijabla, a koja se tiče troška nuklearne energije. Ta energija u izvjesnom smislu predstavlja obnovljivi izvor energije u mjeri da ona izaziva vrlo malo emisija stakleničkih plinova. Računica troška obnovljivih izvora energije mora stoga uzimati u obzir trošak proizvodnje nuklearne struje, a on značajno varira od zemlje do zemlje, odnosno ovisno o načinu na koji se valoriziraju troškovi povezani s upravljanjem nuklearnim otpadom i demontaže centrala.

U Francuskoj je došlo do velike polemike između Instituta Montaigne, značajnog think tanka vrlo bliskog javnim vlastima s jedne strane, i Sindikata obnovljivih izvora energije s druge strane (Syndicat des Energies Renouvelables – SER) po pitanju metode obračuna troškova vjetroelektrana. Tablica koju navodimo u nastavku predstavlja pokušaj Savjeta za stratešku analizu da usporedi različite pretpostavke obračuna koje su koristili Institut Montaigne i SER u okviru navedene polemike.

ENERMED


Usporedba pretpostavki između različitih studija troškova / koristi po pitanju električne energije dobivene radom vjetroelektrana

Pretpostavke Institut Montaigne

SER CAS

Referentni scenarij

Izvori CAS

Investicije u 2008. g. 1300 €/kW 1300 €/kW 1300 €/kW Institut Montaigne

Investicije u 2010. g. 1300 €/kW 1300 €/kW 1300 €/kW 2% smanjenja troškova i investicija godišnje

Stopa aktualizacije 8% 8% 8% Institut Montaigne

Životni vijek 20 godina 20 godina 20 godina Institut Montaigne/EWEA

O&M* (postotak početnih investicija)

2,3% 2,3% 2,3% Institut Montaigne

Trošak prilagođavanja mreže

3 milijarde € 0 1 milijarda RTE

Sati funkcioniranja 2100 sati 2100 sati 2100 sati Pretpostavka CAS

Zamjena za gradnju termičkih centrala

20% 20% 25% RTE

Energetsko gospodarstvo: zamjena za inpute termičkih centrala

1/3 nuklearne

2/3 termičke

1/3 nuklearne

2/3 termičke

21% izvor

17% nuklearna

54% plin

8% ugljen

Pretpostavka CAS u skladu s bilancom RTE 2008. g.

Uzimanje u obzir razvoj cijene fosilnih energija

Ne Ne, ali uz reevaluaciju cijena

Cijena plina u 2008. : 6,5$05/MBtu u 2020.g.

Za 2020. :

7,9$05/MBtu

Europska komisija

Troškovi funkcioniranja nuklearne elektrane

11 €/MWh 12 €/MWh 28,4 €/MWh DGEMP

Troškovi funkcioniranja plinske centrale

50 €/MWh 75 €/MWh Kupnja fosilnih energija (prinos elektrane 0,5)

Pretpostavka CAS u skladu s bilancom RTE

Smanjenje emisije CO2 (tCO2 izbjegnut u slučaju MWh vjetroelektrana)

Nije uzet u obzir

0,3 t/MWh kod vjetroelektrana

0,28 t/MWh Pretpostavka CAS u skladu s bilancom RTE

Cijena tone CO2 u 2020. g.

Nije uzet u obzir

40 €/t 56 €/t Komisija Quinet

(*) O&M : funkcioniranje i održavanje

Izvor: Centrar za stratešku analizu

ENERMED


Nestabilno investicijsko okruženje

Polemike među stručnjacima o stvarnom trošku obnovljivih izvora energije proširile su se sferom javnog djelovanja i često dovode do promjena koje nisu predviđene u planovima financijske podrške obnovljivim izvorima energije, a posebno u postupku određivanja cijena otkupa električne energije iz obnovljivih izvora. Za investitore i za industrijske operatere rezultat takve situacije tumači se kao znak izostanka stabilnosti, odnosno znak nepouzdanosti pravnog i cjenovnog okruženja obnovljivih izvora energije.

1.3. Neizvjesno i sporno upravljanje

Danas se teško može iščitati podjela nadležnosti i odgovornosti na polju razvoja obnovljivih izvora energije. Pored neizbježne heterogenosti institucionalnih konteksta od zemlje do zemlje, okvir upravljanja obnovljivim izvorima energije danas se pokazuje iznimno složenim, odnosno neizvjesnim i spornim. Energetske strategije i dalje predstavljaju područje nadležnosti nacionalnih institucija. Ipak, snažni teritorijalni utjecaj tih energetskih sektora često je pod djelovanjem snažnog političkog opterećenja lokalnih ili regionalnih vlasti. Različitim javnim akterima mogu se pridodati i privatni subjekti koje, ovisno o energetskom sektoru, mogu predstavljati velike industrijske grupe ili skupine manjih aktera (kao što je to slučaj kod biomase). Konačno, civilno društvo i grupa stanovnika počinju predstavljati sve značajniju skupinu u okruženju javnih politika o obnovljivim izvorima energije, a posebice u postupku odlučivanja o instalaciji novih proizvodnih jedinica.

Strategije kojima države još uvijek uvelike upravlj aju

Bez obzira na rastuću decentralizaciju javnih moći i porast poopćene vlasti regija po pitanju energetskih politika, one i dalje ostaju pod „kraljevskom“ nadležnošću relevantne središnje uprave. Države zapravo igraju središnju ulogu u pilotiranju i ko-pilotiranju regionalnim strategijama obnovljivih izvora energije. Preciznije, regionalni su energetski modeli i dalje modelirani tehnološkim izborima koji su određeni nekoliko desetljeća ranije. U slučaju Francuske, važnost nuklearnog energetskog sektora pojačava centralizirani karakter upravljanja mrežom električne energije i energetske politike u cjelini.

Težina države u definiranju i pokretanju politika razvoja obnovljivih izvora energije prirodno je snažna u zemljama centralističke tradicije kao što su Francuska, Grčka ili Slovenija. U Francuskoj, primjerice, državne službe zauzimaju središnje mjesto u uputama za projekte pokretanja obnovljivih izvora energije, posebice na polju vjetroelektrana i fotonaponskih sustava u kojima se čini kako se niti jedan projekt ne može dogoditi bez njihovog odobrenja. Uostalom, državne službe osiguravaju kopilotiranje sa strane regionalnog savjeta, elaboraciju i pokretanje Regionalne sheme Klima Zrak Energija (Schéma Régional Climat Air Energie- SRCAE).

No, središnje tijelo države ostaje i dalje nadmoćnim akterom i u slučajevima decentraliziranih zemalja kao što su Španjolska i Italija. U Italiji, veliki nacionalni sudionici su prije svega velika ministarstva (gospodarskog razvoja, poljoprivrede i okoliša). U Španjolskoj, nacionalnu strategiju i dalje predstavlja zajednička referenca temeljem koje se definiraju regionalne strategije. Uostalom, centralna država ostaje jedinom nadležnom komponentom za autorizaciju i kontrolu pogona za snagu višu od 50 MW.

ENERMED


Težina lokalnih vlasti u postupcima odobrenja

Na drugom kraju lanca odlučivanja u odnosu na centralne države nalaze se općine koje igraju temeljnu ulogu, često zanemarenu u upravljanju razvojem obnovljivih izvora energije. Lokalne vlasti zapravo su sa strane industrijalaca često inicijatori projekata velikih pogona (fotonaponske elektrane, farme vjetroelektrana, kotlovnice…).

U Francuskoj, općine i međuopćinske institucije uživaju na taj način u ekskluzivnoj moći inicijative i predlaganja na polju stvaranja Zone za razvoj vjetroelektrana (Zone de Développement de l'Éolien – ZDE). ZDE-i su ustanovljeni sa ciljem zaštite iznimnih krajobraza i povijesnih nalazišta budući da te zone definiraju postore izvan kojih je zabranjen razvoj pogona vjetroelektrana. Lokalne zajednice predlažu ZDE-e, a župani ih odobravaju.

S gledišta brojnih promatrača, težina lokalnog elementa u čitavom sklopu upravljanja obnovljivim izvorima energije predstavlja kočnicu za njihov razvoj, pa bi stoga trebala biti smanjena. U tom je smislu, primjerice u Grčkoj, zakon L3851/2010 dozvolio značajnu prilagodbu postupaka koji su na snazi po pitanju autorizacije instalacije pogona, čime se omogućava rješavanje izvjesnog broja prepreka koje postoje na lokalnom nivou.

Mnoštvo privatnih operatera

Koliko god oni bili odlučujući, javni i politički akteri predstavljaju tek poveznicu u lancu odlučivanja i suradnje koja dovodi do proizvodnje nekog vida obnovljivih izvora energije. Na drugom kraju tog lanca nalazi se mnoštvo privatnih poduzeća specijaliziranih za proizvodnju, ugradnju i korištenje pogona obnovljivih izvora energije. U samom središtu tog „privatnog područja“, mogu se uočiti značajne razlike između energetskih sektora proizvodnje električne energije, koje su snažnog globalnog i koncentriranog karaktera, i energetskih sektora proizvodnje topline, koji su često više decentralizirani i fragmentirani

PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE JE KONCENTRIRANA I SNAŽNO

KAPITALISTIČKA

Energetski sektor vjetroelektrana, fotonaponske i geotermalne energije ubrajaju se u ovu prvu kategoriju. Na taj način, proizvodnja vjetroelektranske turbine danas predstavlja iznimno konkurentni i globalni sektor oko kojega se sukobljava sve više i više velikih međunarodnih skupina. Veliki svjetski operatori konvencionalnog energetskog sektora (nafta, plin, nuklearna energija) svi ulažu u električnu energiju vjetroelektrana (kao i u ostale energetske sektore obnovljivih izvora energije), stvarajući specijalizirane filijale. Do danas, europska poduzeća zauzimaju relativno marginalni položaj na tržištu proizvodnje turbina, te njime uvelike dominiraju američki, a posebno azijski proizvođači. U Španjolskoj, možemo navesti slučaj društva Siliken kao iznimnu priču o uspjehu jednog malog poduzeća iz autonomne pokrajine Valencija, koje ostvaruje 100%-tno poslovanje u Španjolskoj i koje je u nekoliko godina postalo velika industrijska poslovna grupa na tržištu Azije, Amerike i Europe. U okviru iste perspektive, svjetsko tržište proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora koncentrirano je u rukama malog broja operatera, bez obzira radi li se o graditeljima centrale ili o različitim društvima specijaliziranima za bušenje.

Pojava proizvodnje električne energije iz biomase bilježi istu dinamiku zajedno s razvojem centrala kapaciteta proizvodnje od nekoliko stotina MW.

ENERMED


PROIZVODNJA TOPLINE JE DECENTRALIZIRANA I FRAGMENTIRANA

Energetski sektor energije iz drvne biomase je iznimno reprezentativan za često decentralizirano i fragmentirano strukturiranje energetskih sektora obnovljive energije za proizvodnju topline. Prvi čimbenik fragmentacije leži u rascjepkanosti šumskog vlasništva na jugu Europe. Od šume pa sve do bojlera, pojedinačnih ili skupnih, brojni segmentirani sudionici sastavljaju logistički lanac: šumari, pilane, trgovci drvom, prijevoznici, proizvođači bojlera, instalateri…Svaka karika tog logističkog lanca regrupira raznolikost malih, lokalno pozicioniranih poduzeća, oko šume ili skupnog grijanja.

Isto tako, danas je tržište toplinskih pumpi iznimno raznoliko, a postoji i veći broj poduzeća koja su aktivna u stvaranju zamisli i proizvodnji toplinskih pumpi, cijevi i opreme za kontrolu, ali i za ugradnju pumpi.

Sudjelovanje gra đana je postalo nepovratno

U svim europskim zemljama, a osobito u zemljama partnerima projekta ENERMED, razvijaju se postupci koji su koncentrirani oko razvoja obnovljivih izvora energije. Rezultat tog fenomena manifestira se kao transformacija zakonodavnog i regulatornog okvira, potaknutog na međunarodnom i europskom nivou, ali i zbog djelotvorne mobilizacije i povećane budnosti europskog civilnog društva oko tematike obnovljivih izvora energije. Takva mobilizacija poprima različite oblike, ovisno o državi i teritorijalnim kontekstima, međutim ona često otkriva duboku građansku „krizu povjerenja“ u javne politike na polju razvoja obnovljivih izvora energije.

ZAKONODAVNA I REGULATORNA OBVEZA

Nakon Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu koja je organizirana u Stockholmu 1972. godine, princip a priori evaluacije posljedica neke aktivnosti po okoliš i po zdravlje naširoko je prihvaćen, jednako kao i pravo na informacije i sudjelovanje javnosti, a sve to predstavlja temeljnje principe Deklaracije iz Rija, kasnije Agende 21.

Međunarodna konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u postupku odlučivanja i pristupu pravdi o pitanjima koji se tiču okoliša potpisana je 25. srpnja 1998. godine u Aarhusu. Ova konvencija ima za cilj sudjelovati u zaštiti prava svake osobe, odnosno svih sadašnjih i budućih generacija da žive u okruženju koje je prikladno za njihovo zdravlje i blagostanje. S namjerom postizanja tog cilja, konvencijom su se istaknula tri zadatka:

1. Osigurati javnosti pristup informacijama o okolišu koja su javne vlasti zadržavale;

2. Poticati sudjelovanje javnosti u postupku odlučivanja pod pretpostavkom da imaju utjecaj na okoliš;

3. Proširiti uvjete pristupa pravdi na polju okoliša.

Europski sustav propisa za informiranja javnosti na polju okoliša sadrži Smjernicu o procjeni utjecaja na okoliš iz 1997. godine i Strateške procjene o okolišu iz 2001. godine. Prihvaćena u svojoj prvoj verziji iz 1985. godine i u nadopunjenom obliku iz 1997. godine, Smjernica o evaluaciji utjecaja na okoliš (Directive Évaluation d'Impact Environnemental – EIE) nameće državama članicama usvajanje svih potrebnih mjera kako bi se omogućilo projektima koji su

ENERMED


podložni izazivanju utjecaja na okoliš, da se prije njihovog usvajanja svakako načini evaluacija njihovog utjecaja na okoliš. Projekti se na taj način dijele u dvije kategorije: oni za koje se pretpostavljaju utjecaji na okoliš i koji su navedeni u Prilogu I. Smjernice, te oni za koje se procjena njihovog utjecaja na okoliš zahtijeva samo u mjeri kada se procijeni da je taj utjecaj potreban nakon nekog specifičnog slučaja ili ako je to propisano od strane nacionalnih vlasti te primjenom nacionalnih standarda ili kriterija. Strateška procjena okoliša usvojena je 2001. godine sa ciljem proširivanja polja primjene Smjernice EIE na javne politike i planove, a ne samo na pojedinačne projekte. Smjernica tako nameće državama članicama procjenu utjecaja na okoliš njihovih politika i planova koji se odnose na te sektore, a Smjernica jednako tak podrazumijeva i obvezu informiranja javnosti i savjetovanja s javnošću.

Te su međunarodne i europske obveze prenesene u sve pravne sustave europskih država članica usvajanjem zakona koji ohrabruju i nameću obvezu informiranja javnosti te konzultacije s industrijskim pogonima koji premašuju određeni prag snage, predstavljajući izvjesni nivo rizika po zdravlje i okoliš.

GRAĐANSKA « KRIZA POVJERENJA » PREMA JAVNIM ODLUKAMA

U ostalim slučajevima, takvo konzultiranje može biti posljedica mobilizacije lokalnog stanovništva u znak protesta protiv instalacija vjetroelektrana ili fotonaponskih elektrana. Navedene mobilizacije često su analizirane i predstavljane kao iracionalno i egoističko ponašanje (po modelu Nimby, not in my backyard) od strane lokalnog stanovništva s namjerom obrane njihove kvalitete života i vrijednosti imovine, a da se pri tome ne pridaje nikakv značaj općem interesu ili barem globalnim ulozima koji su povezani s razvojem obnovljivih izvora energije: borba protiv klimatskih promjena i smanjenje fosilnih izvora...

Bez obzira o kakvoj se motivaciji lokalnog stanovništva radilo, njihova mobilizacija danas počinje poprimati značajnu težinu po razvoj obnovljivih energija u Europi, a osobito u zemljama Sredozemlja, partnerima projekta ENERMED. Danas su brojni projekti predmet javnih polemika što uvelike predstavlja značajne poteškoće u njihovoj implementaciji. Čitava cjelina javnih politika kojima je cilj razvoj obnovljivih izvora energije čini se suočena s „krizom povjerenja“. U Sardiniji na primjer, lokalno stanovništvo, ekološke udruge te stranke političke ljevice su se aktivno udružili od 2002. godine kako bi protestirali protiv „divljeg“ postavljanja vjetroelektrana i fotonaponskih modula.

ENERMED


2. TIJELA JAVNE I INTERVENCIONISTI ČKE VLASTI

Ovaj se prvi dio odnosi na nacionalni i europski strateški te zakonodavni okvir na polju razvoja obnovljivih izvora energije. Javne politike europskih zemalja susrele su se s dvostrukom „revolucijom“ tijekom posljednjeg desetljeća. Politike o okolišu, koje su dugo vremena smatrane sporednima, postale su prioritetom javnih vlasti kroz hitnost imperativa održivog razvoja i borbe protiv klimatskih promjena. U samom središtu te velike cjeline, obnovljivi su izvori energije postupno postigli svoj pedigre usvajanjem iznimno ambicioznih ciljeva od strane Europske unije i država članica, a koji će doprinijeti rastu tih izvora energije.

2.1. Europski ciljevi postaju sve proaktivniji i ambiciozniji

Nakon 2000.-ih godina, europske su se institucije naoružale čitavim „arsenalom“ regulatornih i normativnih akata sa ciljem značajnog porasta obnovljivih izvora energije u konačnoj europskoj energetskoj računici.

Pokretanje europskih propisa

U periodu od 1997. pa sve do 2007. godine, progresivno se uspostavljao europski regulatorni sklop koji je uokvirio razvoj obnovljivih izvora energije.

HITNOST TRŽIŠTA I MEĐUSOBNO POVEZANE EUROPSKE ENERGETSKE MREŽE

Energetsko tržište u Europi trenutno bilježi postupak temeljne reforme s liberalizacijom tržišta električne energije i plina što rezultira porastom konkurentnosti, proširivanjem i ojačanjem domaće i prekogranične mreže električne energije, mreža prirodnog plina i nafte, kao i funkcionalnim razdvajanjem proizvodnje i opskrbe energijom s jedne strane i upravljanja mrežama nabave s druge strane.

BIJELA KNJIGA O EUROPSKOJ ENERGIJI

Prva etapa hitnosti europskog zakonodavnog i regulatornog arsenala u korist obnovljivih izvora energije nesumnivo je Priopćenje Europske komisije iz studenog 1997. godine, koje glasi: « Energije za budućnost – Bijela knjiga kojom se uspostavlja europska strategija i plan djelovanja ». Tim je dokumentom označena početna točka europske mobilizacije uz, po prvi puta definirane ciljeve fiksirane na 12%, što predstavlja mininalni prag udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji u perspektivi do 2010. godine.

SMJERNICA OD 27. PROSINCA 2001. GODINE

Smjernica od 27. prosinca 2001. godine (96/92/CE) odnosi se na „promicanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije“ i potvrđuje cilj koji je definiran u okviru Bijele knjige iz 1997. godine, pozivajući tako države članice da precizno definiraju stopu korištenja električne energije iz obnovljivih izvora energije koja bi bila kompatibilna sa ciljem Zajednice od 12% do 2010. godine, a koji je definiran u Bijeloj knjizi.

Smjernica Europskoj komisiji povjerava zadatak « određivanja u kojoj su mjeri države članice postigle napredak u ostvarivanju svojih indikativnih europskih ciljeva, i u kojoj su mjeri nacionalni indikativni ciljevi kompatibilni s globalnim indikativnim ciljem od 12% domaće

ENERMED


potrošnje bruto energije u 2010. godini ». S tim ciljem, Komisija objavljuje svoje izvješće svake druge godine.

Smjernica isto tako nameće svim državama članicama da izgrade zakonodavni okvir koji bi uokvirio razvoj obnovljivih izvora energije, zahtijevajući dodatak uklanjanja svih zapreka « regulatornih ili neregulatornih » u razvoju obnovljivih izvora energije.

Ciljevi 20-20-20

Nakon 2000.-ih, Europska unija je prešla na novu etapu usvajanjem ciljeva 20-20-20, kojima se definiraju puno ambiciozniji ciljevi na polju proizvodnje obnovljivih izvora energije i javnih politika koje se trebaju pokrenuti kako bi se navedeni ciljevi i ostvarili.

KLIMATSKO-ENERGETSKI PAKET : CILJ 20-20-20

Tijekom Europskog savjeta 2007. Godine, usvojeni su ciljevi 20-20-20, odnosno tri sljedeća zadatka:

1. Smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20% u odnosu na emisiju tih plinova kakva je bila 1990. godine ;

2. Poboljšati energetsku efikasnost za 20% ;

3. Dovesti udio obnovljivih izvora energije do 20% energetske potrošnje u Europskoj uniji, odnosno do 10% u sektoru prijevoza.

Ti su ciljevi preuzeti u Klimatsko-energetskom paketu (Climate and Energy Packet) koji je prvo usvojio Savjet, a potom i Europski parlament 12-og, odnosno 17-og prosinca 2008. godine. Taj je Paket ponovno skupio 4 teksta, među kojima i Smjernicu koja se odnosi na obnovljive izvore energije kojom se određuje njihov udio u ukupnoj energetskoj potrošnji Europske unije od 20% do 2020. godine (u odnosu na današnji udio od 7%).

4 Smjernice koje čine Klimatsko-energetski paket

- Smjernica 2009/28/CE kojoj je cilj postaviti zajednički okvir proizvodnje i promicanja energije iz obnovljivih izvora. Taj cilj odgovara globalnom cilju Europske unije 20-20-20;

- Smjernica 2009/29/CE kojom je izmijenjena Smjernica 2003/87/CE sa ciljem proširenja sustava Zajednice za razmjenu kvota emisije stakleničkih plinova ;

- Smjernica br. 406/2009/CE koja se odnosi na napor koje države članice trebaju uložiti radi smanjivanja svih emisija stakleničkih polinova kako bi se poštovale obveze Zajednice na polju emisije stakleničkih plinova do 2020. godine ;

- Smjernica 2009/31/CE koja se odnosi na geološko skladištenje ugljičnog dioksida.

STRATEGIJA EUROPA 2020.

Europski savjet je 17-og lipnja 2010. godine usvojio Strategiju Europa 2020 kao kojom se je bavila Europska komisija, a potom i Lisabonska, a koja predstavlja putokaz Europskoj uniji za razdoblje do 2020. godine

ENERMED


Promovirajući model „inteligentnog, trajnog i inkluzivnog“ rasta, Strategija ponovno potvrđuje, ciljeve (koje pri tome ne mijenja), razvoja obnovljivih izvora energije u okviru Klimatsko-energetskog paketa.

PREMA EURO-SREDOZEMNOJ ENERGETSKOJ MREŽI?

Cilj Sredozemnog plana Sunčeve energije pokrenutog 2008. godine u okviru Zajednice za Sredozemlje je razvoj obnovljivih izvora energije na cjelokupnom području Sredozemlja. Njegov je zadatak postavljanje ukupnog kapaciteta od 20 GW do 2020. godine, od čega bi jedan dio te količine bio namijenjen lokalnom potrošnji, a drugi dio za izvoz u Europu putem podmorskih kablova. Premda je uglavnom usredotočen na razvoj Sunčeve energije, ovaj plan jednako tako uzima u obzir i energiju vjetra, a osobito na jugu i istoku Sredozemlja. Potrebne investicije procijenjene su na iznos između 38 i 46 milijardi eura za razdoblje od 2009. do 2020. godine.

Zaklada DESERTEC iz Berlina razradila je potpuno drugi program šireg proučavanja koji se bavi izgradnjom sunčanih elektrana i infrastrukture prijevoza za opskrbu Europe Sunčevom energijom.

2.2. Države sa sjevera Sredozemlja postupno su « preobraćene » na obnovljive izvore energije

Europski impuls nedvojbeno je pokrenuo mobilizaciju država članica. Može se čak govoriti o preobraćenju nacionalnih administracija na obnovljive izvore energije i na održivi razvoj. Ta su dva područja djelovanja relativno brzo prešla s reglativno marginalne pozicije drugog ranga u hijerarhiji javnih politika, na poziciju koja je puno bliža samom središtu značaja. Uključivanje obnovljivih izvora energije u mainstream održivih politika odnosi se na različita očekivanja koja ih okružuju. Politike podrške obnovljivim izvorima energije pružaju odgovor iznimno različitim očekivanjima država i pojavljuju se tako u vidu višedimenzionalnog odgovora za globalne izazove (bilo da su oni energetski, ekonomski, socijalni ili vezani za pitanja okoliša) s kojima se danas suočavaju zemlje Sredozemlja.

Smanjiti emisije stakleni čkih plinova

Kraj 2000.-ih godina označio je porast borbe protiv klimatskih promjena koje, pored ekonomskog rada i pitanja zaposlenja, predstavljaju prioritet javnih mnijenja. Medijatizacija radova stručnjaka kao što je primjerice Međuvladin panel o klimatskim promjenama (Intergovernmental panel on climate change- IPCC ), dodatno ističe ujecaj emisija stakleničkih plinova ljudskog podrijetla na promjenu svjetske klime, što je nedvojbeno odigralo iznimno važnu ulogu u fenomenu svjetskog osvještavanja. Desetljeće su na taj način obilježile bitne političke mobilizacije na međunarodnom nivou (konferencije Ujedinjenih naroda na Baliju i u Kopenhagenu) u korist borbe protiv klimatskih promjena.

Upravo u tom kontekstu, smanjenje stakleničkih plinova postalo je prioritetni cilj europskih zemalja, dok je razvoj obnovljivih izvora energije postao glavnim oruđem za postizanje tog cilja.

ENERMED


Rješavanje situacija kroni čne energetske ovisnosti

Unatoč njihovom potencijalu u vidu energije sunca i vjetra, područja sjevera Sredozemlja trpe od energetske ovisnosti koja je slična onoj u zemljama sa sjevera Europe. Sadašnji razvoj obnovljivih izvora energije na taj se način pojavljuje kao jedan vid rješavanja situacije kronične energetske ovisnosti.

Takvu je situaciju dodatno potencirao ekonomski rast, koji troši iznimno velike količine energije.

Za europske države, a osobito za one s područja Sredozemlja, cilj razvoja obnovljivih izvora energije je u „odgovornom“ praćenju rastuće potražnje za energijom, imajući u vidu ekonomske i socijalne čimbenike te smanjujući emisije stakleničkih plinova. Države jednako tako moraju ojačati socijalnu dimenziju, integrirajući sve segmente društva: privatna poduzeća, školske i istraživačke ustanove i teritorijalne zajednice…

Francuski slu čaj : učiniti proizvodnju energije raznolikijom

Francuska je s oko 75% proizvodnje električne energije dobivene iz nuklearnih elektrana bez ikakve sumnje uistinu specifičan slučaj na polju energetske proizvodnje. Na taj je način razvoj obnovljivih izvora energije dugo predstavljao relativno sporedan cilj javnih vlasti s obzirom na činjenicu da već raspolažu nuklearnom energijom koja je u svakom slučaju izvor sa slabim emitiranjem stakleničkih plinova.

Prednost koja se dugo vremena dodjeljivala nuklearnoj energiji postala je predmetom polemike u središtu francuske političke scene pri središnjim upravama države. To je „stanje duha“ rezultiralo iznimno važnom podrškom nuklearnom energetskom sektoru od strane države, a osobito odobravanjem značajnih kredita za istraživanja, dok su krediti koji su dodjeljivani energetskim sektorima obnovljivih izvora i dalje ostajali nekako marginalni. Prije nekih desetak godina, dolazi do široko rasprostranjenog osvještavanja o potrebi podrške razvoju obnovljivih izvora energije. Usvajanje europskih voluntarističkih obveza i ideje da „smjer povijesti“ ide u smjeru obnovljivih izvora energije, zasigurno je odigrao vrlo bitnu ulogu tog razvoja. Stalni porast cijene nafte od 2005. godine i nemogućnost „apsorbiranja“ rasta energetske potrošnje rastom proizvodnih kapaciteta francuskog nuklearnog energetskog sektora, dovele su neke stvari u ravnotežu.

Ti su različiti elementi doveli do toga da Francuski parlament usvoji zakon od 13. srpnja 2005. godine koji je označio prvi angažman Francuske na polju razvoja obnovljivih izvora energije. Stoga, u članku 4. navedenog zakona stoji: « Druga os energetske politike odnosi se na proširenje energetskog sklopa Francuske. Tim se proširenjem osobito želi postići postizanje 10% -tnog zadovoljenja naših energetskih potreba iz obnovljivih izvora energije ».

Koncentriranost na « zeleni rast » sa ciljem stvara nja novih radnih mjesta

Ulog „zelenog rasta“ konsolidirao je obnovljive izvore energije kao odgovor na gospodarsku krizu i pad konkurentnosti u zemljama Sredozemlja. Obnovljivi izvori energije pojavljuju se tako kao pokretač aktivnosti visoke dodatne vrijednosti u stvaranja kvalificiranih radnih mjesta.

Obnovljivi izvori energije, a posebice energija vjetra i fotonaponski sustavi, smatraju se značajnim „pologom“ aktivnosti i zaposlenja. U Bijeloj knjizi o obnovljivim izvorima energije

ENERMED


iz 1997. godine, Europska je komisija predvidjela da će obnovljivi izvori energije moći stvoriti od 500 do 900 000 radnih mjesta do 2020. godine.

Prije desetak godina, Njemačka je na sličan način stvorila više od 300 000 radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora energije. Tablica koju donosimo u nastavku predstavlja stanje zaposlenja iz 2009. godine za različite energetske sektore koji su analizirani u ovoj studiji za 5 zemalja partnera projekta ENERMED. Ove brojke predstavljaju „zalihe“ radnih mjesta u određenom trenutku, a da pri tome ne pružaju nikakvu indikaciju o protoku, odnosno o stvaranju ili prestanku potrebe za nekim radnim mjestom iz godine u godinu.

Radna mjesta po energetskim sektorima u zemljama partnerima projekta ENERMED za 2009. godinu

Španjolska Francuska Italija Grčka Slovenija

Čvrsta biomasa 8 000 60 000 7 000 3 000 1 800

Energija vjetra 45 000 19 700 20 000 2 000 NA

Fotonapon 14 000 13 200 9 000 1 300 250

Biogoriva 6 500 10 600 5 600 500 <50


900 17 920 10 000 <100 <100

Sunčana toplinska

3 500 6 250 5 000 500 250

Bioplin 1 345 1 400 2 600 500 165

Otpad 2 000 3 700 1 000 2 500 Nema

podataka

Male hidroelektrane

1 600 2 500 3 000 50 100

Ukupno po zemlji

82 845 135 270 63 200 10 400 2 715

Izvor : Stanje obnovljivih izvora energije u Europi – 10. Bilanca Eurobserv/ER

2.3. Voluntarističke nacionalne obveze

Kao nastavak ciljevima koji su definirani u Europskoj uniji, države članice su usvojile vlastite ciljeve na polju razvoja obnovljivih izvora energije, koji su kako obvezujući, tako i ambiciozni. Tim se ciljevima prije svega daje odgovor u odnosu na europsku obvezu, ali njima dolazi i do dubokog repozicioniranja država u korist modela „zelenog rasta" .

Obveza nacionalnog plana djelovanja na polju obnovl jivih izvora energije

Voluntarizmom država članica na polju obnovljivih izvora energije odgovara se prije svega na obvezu koja proizlazi iz europskih obveza po tom pitanju.

ENERMED


Smjernica 2009/28/CE, temeljni sastavni dio Klimatsko-energetskog paketa koji je usvojila Europska unija, predviđa okvir prijenosa tih ciljeva na nacionalni nivo. Na taj način, države članice moraju pokrenuti Nacionalni akcijski plan na polju obnovljivih izvora energije koji utvrđuje udio energije proizvedene iz obnovljivih izvora i koji su potrošeni u prijevozu, kao i u proizvodnji električne energije i topline do 2020. godine. Ciljevi koji se odnose na obnovljive izvore energije u konačnoj energetskoj proizvodnji mogu se postići s jedne strane podrškom razvoja obnovljivih izvora energije, a s druge strane mjerama energetske učinkovitosti. Što se više smanji energetska potrošnja, to će biti manja potreba za porastom proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Ti planovi koje je Europska komisija očekivala za prosinac 2010. godine, isto tako moraju pokrenuti modalitete za reformu režima planifikacije i određivanja cijena, te pristupa mrežama električne energije u korist energije proizvedene iz obnovljivih izvora.

U dolje prikazanoj tablici prikupljeni su ciljevi na polju razvoja obnovljivih izvora energije po državama s juga Europe koje sudjeluju u projektu ENERMED i koje imaju svoje nacionalne planove djelovanja na polju obnovljivih izvora energije.

Nacionalni ciljevi razvoja obnovljivih izvora energije do 2020. godine

Španjolska Francuska Grčka Italija Slovenija

% planirano do 2020. 22,7% 23% 20% 17% 25% Fotonaponski sustavi (MW)

14 316 4 860 2 891 8 000 139

Sunčana toplinska Snaga (MW) Toplina (ktoe)

15 353

644

540 130

714 355

600 1586

21

Energija vjetra (MW)

78 254 25 000 16 800 12 680 106

Biomasa Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

10 017 4950 3500

9953 16455 3500

1259 1222 617

3820 5670 2480

96 526 190

Geotermalna Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

300 9,5 50,8

80 155 1850

51 279

920 300 2900

139 20 58

Hidroelektrane 39 593 28 300 6576 17 800 1354 Ukupno Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

150 030

5654 1802

62 167 19 732 4062

27 269 1908 634

43 823 10 456 2 899

4959 625 203

Izvor: Nacionalni planovi djelovanja obnovljivih izvora energije i Upitnik teritorijalne analize ENERMED

ENERMED


Španjolska

Španjolski ciljevi na polju razvoja obnovljivih izvora energije formalizirani su u okviru Akcijskog plana za obnovljive izvore energije, predanog Europskoj komisiji koncem 2010. godine, koja ga trenutno razmatra (veljača 2011.).

U tom okviru, španjolska vlada procjenuje da bi obnovljivi izvori energije trebali predstavljati 22,7% nacionalne energetske potrošnje do 2020. godine, odnosno gotovo za 3% iznad minimalnog cilja koji je definirala Europska unija. Paraleleno s time, obnovljivi izvori energije trebali bi predstavljati 42,3% nacionalne proizvodnje električne energije.

Sektorske obveze španjolskih javnih vlasti izražavaju takav ambiciozni optimizam. Tako bi do 2020. godine energija vjetra mogla dosegnuti snagu blizu 80 000 MW (odnosno više od tri puta više od francuskih obveza i skoro dva puta više od talijanskog cilja).

Francuska

Nacionalni akcijski plan i pokretanja ciljeva Klimatsko-energetskog paketa i razvoja obnovljivih izvora energije određen je u „zakonima Grenelle 1 i 2“. „Grenelle okoliša“ ima cilj obujmiti sve različite tematike sa zajedničkom odrednicom održivog razvoja gospodarstva i francuskih teritorija: kako energija, tako i prijevoza, bioraznoliosti , opasnosti po zdravlje i okoliš, te vlasti. Grenelle okoliša označava također i potrebu da se postavi novi način pripreme javnih politika koje bi povezivale industrijske aktere, udruge za zaštitu okoliša, teritorijalne zajednice i stručnjake u upravljanju s 5 partnera.

Budući da predstavljaju plod „zakonodavnog maratona“ i napora savjetovanja bez presedana između javnih vlasti i privatnog sektora, teritorijalni akteri, civilno društvo te Grenelle okoliša ne mogu se smatrati tek jednostavnim vladinim komunikacijskim elementom. Zakon o programaciji koja se odnosi na pokretanje okoliša, odnosno „zakon Grenelle 1“ proglašen je 3. kolovoza 2009. godine. On predlaže mjere koje se tiču sektora energije i gradnje, prijevoza, bioraznolikosti i prirodnih okoliša, upravljane rizicima po okoliš i zdravlje. Zankon Grenelle 2 proglašen je 12. srpnja 2010. godine, a odnosi se na „nacionalne obveze prema okolišu“ uz nadopunu zakona iz 2009. godine u smislu primjene obveza Grenellea za okoliš. Stopa koja se koristi u Francuskoj za udio obnovljivih izvora energije u konačnoj energetskoj potrošnji do 2020. godine iznosi 23%.

U tom okviru, određeni su isto tako ciljevi do 2020. godine po energetskim sektorima (vidi gore navedenu tablicu). Ukoliko bi hidroelektrane trebale ostati prvim izvorom obnovljivih energija u Francuskoj, možemo također zamijetiti spektakularnu obvezu na polju razvoja energije vjetra koja bi se priduržila hidroelektranama sa snagom od 25 000 MW koja je predviđena do 2020. godine.

Grčka

Grčki je parlament usvojio zakon L3851/2010 koji se odnosi na « ubrzanje razvoja obnovljivih izvora energije », a stupio je na snagu 4. lipnja 2010. godine. Ovim se tekstom određuju ambiciozni kvantitativni ciljevi za razvoj obnovljivih izvora energije u udjelu od 20% od cjelokupne potrošnje.

ENERMED


Nacionalni akcijski planovi za razvoj obnovljivih izvora energije finalizirani su nakon savjetovanja s Europskom komisijom; oni predstavljaju temelj ministarskih dekreta u kojima su formalizirani ciljevi prodora obnovljivih izvora energije u nacionalni energetskisklop. Akcijski planovi ažuriraju se svake 2 godine nakon evaluacije njihove provedbe; tim se ažuriranjem također žele integrirati tehnološki napreci, razvoj tržišta i razvoj potražnje.

Italija

Zakonom 96/2010, talijanski je Parlament zatražio od vlade da pripremi prijenos europske Smjernice 2009/28/EC koja sadrži ciljeve razvoja obnovljivih izvora energije sadržane u Strategiji Europa 2020.

Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije je već bio pripremljen, pa ga je Ministarstvo gospodarskog razvoja i usvojilo 30. lipnja 2010. godine. Uostalom, razrada Plana upravljanja energetskim gospodarstvom predviđena je zakonom 99/2009. Ta će dva plana biti uključena u nacionalnu energetsku strategiju o kojoj će se raspravljati na savjetovanju države i regionalnih vlasti.

Glavni kvantitativni cilj koji je odredila talijanska vlada tiče se pokrivanja 17% konačne energetske potrošnje obnovljivim izvorima energije. Premda je taj cilj niži od prosječnog cilja koji je definirala skupina zemalja članica Europske unije, potvrdila ga je Europska komisija. Danas, udio obnovljivih izvora energije u talijanskoj energetskoj potrošnji iznosi 7%, odnosno jednak je europskom prosjeku. Planirani cilj od 17% uključuje grijanje, klimatizaciju i biogoriva za prijevoz.

Slovenija

Ciljevi koje je 2010. godine Slovenija usvojila u okviru svog Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije za razdoblje od 2010. do 2020. godine su sljedeći :

- Dovesti udio obnovljivih izvora energije do 25% primarne energetske potrošnje i do 10% za prijevoz do 2020. godine, što bi predstavljalo udvostručenje postotka u odnosu na proizvodnju obnovljivih izvora energije u 2005. godini ;

- Zaustaviti porast energetske potrošnje.

Akcijski plan također ima i sektorske ciljeve, što znači da se bavi i različitim energetskim sektorima obnovljivih izvora energije.

2.4. Financijski i administrativni mehanizmi podrške obnovljivim izvorima energije

Usvajanje voluntarističkih politika uključuje pokretanje prilagođenih javnih politika. Moglo bi se konstatirati prije svega uspostavljanje financijskih i poreznih mehanizama koji ohrabruju razvoj obnovljivih izvora energije. U prvo vrijeme, ambiciozna javna financiranja pratio je i značajan rast instalirane snage. Nakon toga, revizija cijena trajnog otkupa električne energije provedena u Španjolskoj ili u Francuskoj izazvala je značajan tok investicija na polju obnovljivih izvora energije.

ENERMED


Ambiciozni financijski poticaji u prvoj etapi

Razvoj obnovljivih izvora energije ne može se samo oslanjati na privatnu inicijativu i na funkcioniranje tržišta, nego takav proces također zahtijeva ogromnu podršku javnih vlasti. Sve su europske zemlje tako stavile na raspolaganje operatere indikativnih značajki u vidu razvoja obnovljivih izvora. Glavno oruđe poticanja predstavlja obveza kupnje po fiksnoj cijeni električne energije koja je proizvedena iz obnovljivih izvora energije.

« TRAJNA » FIKSNA OTKUPNA CIJENA ELEKTRIČNE ENERGIJE

U svimzemljama partnerima, obvezan otkup i fiksna cijena električne energije koja je proizvedena iz obnovljivih izvora energije postupno su se nametnuli kao ključne mjere podrške razvoju obnovljivih izvora energije. U Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj i u Sloveniji, države su tako operaterima za distribuciju električne energije nametnule izuzetno poticajne trajne cijene otkupa električne energije. U konačnici, trošak takve pomoći koja je pružena korisnicima instalacija vjetroelektrana, fotonaponske i geotermalne energije uglavnom leži na krajnjem potrošaču električne energije. U Francuskoj se tako bonus koji je dodijeljen električnoj energiji dobivenoj iz energije vjetra odrazio na račun potrošača kroz stavku « doprinos javnim uslugama vezanima za električnu energiju » .

Ovisno o kontekstu, postoje različiti sustavi tarifiranja. Određene zemlje diferenciraju cijenu otkupa u funkciji vremena potrošnje instalacije kao što je slučaj u Francuskoj, gdje cijena otkupa električne energije proizvedene radom vjetroelektrana iznosi 8,2 centa eura/kWh tijekom prvih 10 godina, a potom između 2,8 i 8,2 centa ovisno o faktoru promjene tijekom sljedećih 5 godina. Druge zemlje određuju cijenu otkupa u funkciji instalirane snage, kao što je slučaj u Italiji i Sloveniji.

U svim slučajevima, otkup električne energije po fiksnoj cijeni pokazuje se vrlo privlačnim za investitore, a osobito u slučaju vjetroelektrana ifotonaponskih sustava, budući da je donošenje takve odluke uvelike doprinijelo razvoju tih tehnologija. U Španjolskoj, kraljevski dekreti iz 2004. i 2006. godine odredili su cijenu od 45 centa eura za kWh otkupa električne energije proizvedene radom fotonaponskog energetskog sektora što je stvorilo iznimno povoljno okruženje za privatne investicije koje bi doprinijele izvanrednom rastu snage iz fotonaponskih postrojenja u Španjolskoj između 2006. i 2008. godine.

SUBVENCIJE : SUFINANCIRANJE I PODRŠKA ZA RAČUN KORIŠTENJA

Drugi dominantni pristup tiče se subvencija koje javne vlasti izravno dodjeljuju projektu, instalaciji ili poduzeću. Brojna odstupanja od tog istog principa postoje u različitim slučajevima zemalja partnera. U Italiji, obračun energije predstavlja sustav koji je posebno zamišljen za fotonaponske susrtave i za Sunčane toplinske instalacije: dodijeljena subvencija u ovom je slučaju proporcionalna količini električne energije puštene u mrežu.

U Sloveniji, za instalacije do 125 MW, ta se subvencija, neovisno o količini proizvedene energije, dodjeljuje za instalacije čiji su troškovi proizvodnje viši od tržišne cijene. Godišnju cijenu energije, i to na godišnjoj osnovici, određuje Slovenska agencija za energiju. Ta odluka dolazi kao podrška (ili operativna podrška) poduzećima koja funkcioniraju kao operateri postrojenja obnovljivih izvora energije.

ENERMED


U Grčkoj, poduzeća koja investiraju u proizvodnju obnovljivih izvora energije mogu odabrati između subvencije koja se može popeti do 40% njihovog kapitala i poreznog kredita.

« ZELENI KREDITI »

Italija je početkom 2000.-ih godina uvela inovativni pristup, vrlo blizak „pravima o zagađenju“ preuzetima nakon Protokola iz Kyota, a temelji se na tržišnim mehanizmima. Talijanska vlada je tako od 1999. godine usvojila „Odredbu Bersani“, kao autonomnu odluku podrške obnovljivim izvorima energije koja se temelji na financiranju od strane operatera koji proizvode ili uvoze električnu energiju proizašlu iz obnovljivih izvora energije. Odredba Bersani je tako uvodila obvezu za korisnike električne energije da prilikom dovođenja električne energije u mrežu, količina energije iz obnovljivih izvora predstavlja udio od 2% od sveukupno potrošene konvencionalne energije.

Kako bi se ta obveza provela u praksu, talijanska je vlada izabrala vrlo fleksibilan način pregovora koji bi pogodovao različitim operaterima, ali isto tako, s učinkovitim aparatom za sankcioniranje protiv tvrtki koje bi se našle u prekršajima. Korisnici postrojenja od više od 1 MW (0,2 za vjetroelektrane) dobivaju „zelene“ certifikate koji se potom mogu slobodno prodavati drugim operaterima kako bi se dokazao njihov doprinos ciljevima razvoja obnovljivih izvora energije.

Nedavni pad u javnim financiranjima

Voluntarizam javnih politika na polju obnovljivih izvora energije nedvojbeno je omogućio iznimni razvoj tih energija u Europi, a posebice u slučajevima energetskih sektora vjetroelektrana i Sunčeve energije. U drugom dijelu 2000.-ih godina, ti sektori su koristili vrlo velikodušne javne subvencije, postižući na taj način do tada nečuvene stope rasta i dobiti. Ta se faza iznimnog rasta danas čini završenom zbog pada javnih financiranja, što je bio slučaj tijekom ovih nekoliko posljednjih godina u Europi, a osobito u zemljama partnerima ovoga projekta.

NEDOSTATAK NACIONALNIH PROIZVODNIH ENERGETSKIH SEKTORA

Javna podrška obnovljivim izvorima energije većim je dijelom trebala pružiti odgovor na cilj industrijskog razvoja i stvaranja novih radnih mjesta. Upravo su se iz tog razloga rezultati na tom polju pokazali razočaravajućima u brojnim europskim zemljama u kojima nije utvrđena pojava nacionalnih „šampiona“, kao ni značajnije stvaranje novih radnih mjesta.

U Francuskoj primjerice, francuski fotonaponski energetski sektor podsjeća na „industrijsku pustinju“: Photowatt, jedini proizvođač pločica silicija u Francuskoj proizvodi samo 70 MW, odnosno drži tek 0,5% svjetskog tržišta. Takav slab proizvodni kapacitet danas je dodatno ugrožen budući da je predviđeno ukidanje 331 radnog mjesta od sveukupno 670 te prebacivanje dijela aktivnosti u istočnu Europu. Situacija nije bolja ni u sektoru slaganja panoa iz ćelija8. Francuska ih proizvodi 250 MW, odnosno 13 puta manje od Njemačke. Danas, najveći dio postavljenih ploča koje su instalirane u Francuskoj čine one koje su uvezene iz Njemačke ili

8 „Samo čudo green-techa u francuskoj fotonaponskoj pustinji“, Libération, 7. ožujka 2011.

ENERMED


Kine. Situacija je slična u energetskom sektoru vjetroelektrana; više od polovice turbina koje su instalirane u svijetu zapravo su proizvedene u Kini.

SUMNJIČAVOST OKO « ZELENOG RASTA »

Nakon početne euforije, čini se da je ulog zelenog rasta opet prisutan kao dio perspektive javnog gledišta. Sumnja se osobito pojavila oko utjecaja na stvaranje radnih mjesta i javnih financiranja podrške obnovljivim izvorima energije. Odbijanje „subvencioniranja kineske industrije“ pojavljuje se kao glavni argument francuske vlade kojim se opravdava pad javnih subvencija obnovljivim izvorima energije.

Uostalom, nejasnoće koje se pojavljuju oko izvjesnog broja pretpostavki obračuna cijene obnovljivih izvora energije, javljaju se u stalnim debatama o stvarnoj mogućnosti kakvu predstavljaju značajni resursi, a koji su stavljeni na raspolaganje obnovljivim izvorima energije od 2005. godine. Postavlja se pitanje jesu li otkup energije po fiksnoj cijeni i druge subvencije ustinu profitabilne za zajednicu? Pogoduju li takve odluke pojavi industrijskih energetskih sektora koji će biti trajno konkurentni? Omogućuju li oni uistinu konkretnu borbu protiv emisije stakleničkih plinova?

GOSPODARSKA KRIZA I PAD JAVNIH FINANCIRANJA

Svjetska energetska kriza izazvala je značajan pad javnih financiranja u brojnim sektorima, a među njima i kod obnovljivih izvora energije. U Španjolskoj, tarife otkupa proizvedene energije iz fotonaponskih postrojenja, definirane kraljevskim dekretima iz 2004. i 2006. godine, zamijenjene su 2010. godine slabijim tarifama. Isti pad je zabilježen i u Francuskoj oko cijene otkupa električne energije proizvedene iz fotonaponskih postrojenja i vjetroelektrana.

Trenutačna posljedica tog pada javnih financiranja je smanjenje broja radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora energije. Tako su u ožujku 2011. godine, po prvi puta u zadnjih 27 mjeseci, investiranja i dezinvestiranja zabilježena u „zelenim“ sektorima dovela do jasnih gašenja radnih mjesta. Broj (173 radnja mjesta koja su ukinuta u ožujku 2011. godine) je još uvijek slab, ali on predstavlja tendenciju redovnog i stalnog pada još od sredine 2009. godine9.

Postavljanje novih transverzalnih administrativnih alata

Zbog njihove unutarnje složenosti, politike podrške obnovljivim izvorima energije (i još šire: politike održivog razvoja) podrazumijevaju i određeni nivo institucionalne inovativnosti. Tako smo svjedoci uspostavljanja novih načina organizacije javnih moći, na nacionalnom i teritorijalnom nivou. Te su reorganizacije vođene principom transverzalnosti između dimenzija javnog djelovanja koje su ranije podijeljene između različitih administrativnih entiteta.

ODRŽIVI RAZVOJ U SREDIŠTU NOVIH MINISTARSKIH PODJELA

Održivi razvoj i promicanje obnovljivih izvora energije postupno se približavaju samom središtu javnog djelovanja. Nacionalne akcije su vidljive kroz reorganizaciju javne moći i kroz podjelu tradicionalnih administrativnih odjela, kako na teritorijalnom, tako i na nacionalnom nivou.

9 „Čudo green-techa u francuskoj fotonaponskoj pustinji“, Libération, 7. ožujka 2011.

ENERMED


U Francuskoj, paralelno s Grenelleom okoliša, stvoreno je Ministarstvo održivog razvoja, zaduženo za pitanja okoliša, prostornog planiranja, ali isto tako i prijevoza, opskrbe te pomorstva. Stvaranje takvog „super ministarstva“ odrazilo je volju francuske države da postavi održivi razvoj u samo središte svojih prioriteta te da stavi okoliš u isti rang sa politikama opreme i infrastrukture. Na teritorijalnom nivou, ta je reorganizacija označila stvaranje Regionalne uprave za opskrbu, prostorno planiranje i stanovanje koja je u jedan entitet okupila različite regionalne službe države: Regionalnu upravu za industriju i istraživanja (DRIRE), Regionalnu upravu za okoliš (DIREN), te Regionalnu upravu za opremu (DRE).

U Grčkoj, usvajanje modela zelenog rasta pojavilo se kao znak realizacije administrativne reorganizacije, a osobito uspostavljanje novog Ministarstva okoliša, energije i klimatskih promjena (MEECC). MEECC okuplja u jednu i jedinstvenu administrativnu strukturu čitav skup administracija koje su uključene u izdavanje dozvola postrojenjima električne energije, integrirajući na taj način energetska, okolišna i porezna pitanja. To je ministarstvo stupilo na mjesto Ministarstva okoliša, prostornog planiranja, teritorija i javnih radova te Ministarstva razvoja. Jedan od ciljeva takve reorganizacije bilo je olakšati djelotvorno korištenje značajnog grčkog potencijala na polju obnovljivih izvora energije.

STVARANJE PODRUŽNICA SLUŽBI

U Grčkoj, autonomna služba podrške obnovljivim izvorima energije koja izravno ovisi o Ministarstvu okoliša, energije i klimatskih promjena, pokrenuta je zakonom L3851/2010, a cilj joj je podrška razvoju investicijama na polju obnovljivih izvora energije u Grčkoj, odnosno:

- pružiti investitorima institucionalne, zakonodavne, porezne i financijske podatke koji se odnose na postupke odobrenja koja su potrebna za investicije na polju obnovljivih izvora energije;

- funkcionirati u vidu jedinog mjesta na kojemu se obavlja procedura odobrenja projekata na polju obnovljivih izvora energije;

- pružanje pomoći u slučaju poteškoća tijekom postupaka odobrenja.

U Italiji, država je formirala javnu korporaciju, GSE (Gestore di Servizi Energetici) kojim upravljaju ministarstvo gospodarstva i ministarstvo gospodarskog razvoja. Ta korporacija osigurava upravljanje temeljnim odredbama financijskih poticaja koje su inicirale talijanske nacionalne javne vlasti. GSE tako izdaje „zelene certifikate“ i druge potvrde za obnovljive izvore energije.

ENERMED


3. OBVEZE REGIONALNIH VLASTI SREDOZEMLJA

Namjera drugog dijela je prezentirati tablicu mobilizacije regionalnih vlasti s područja Sredozemlja, a posebno u zemljama partnericama ENERMED-a, na polju podrške razvoju obnovljivih izvora energije.

Kako se područja Sredozemlja pozicioniraju u odnosu na izazov ciljeva 20-20-20? Prije svega, može se zamijetiti snažno regionalno opredjeljenje prema europskim i nacionalnim obvezama, čak i u slučaju kada intenzitet i priroda takvog opredjeljenja uvelike ovise o institucionalnom kontekstu u kojemu se razvija svaka regija. Isto tako, može se konstatirati da regionalne vlasti raspolažu vrlo raznolikim institucionalnim i financijskim alatima koje potom stavljaju u funkciju teritorijalnih resursa i politika kojima raspolažu.

3.1. Teško osnaživanje regija u energetskim politikama

Regije Sredozemlja karakterizira raznolikost njihovih institucionalnih vještina kojima uspostavljaju i formiraju nacionalne zakone i ustave. Između kvazi „suvereniteta“ kakav uživaju neke španjolske autonomne zajednice kao primjerice Valencija, proširenih ovlasti talijanskih regija, grčkog i slovenskog centralizma ili pak francuskog modela „nedovršene decentralizacije“, žarišnu točku tih različitih regionalnih konteksta nalazimo u rastućim odgovornostima kojima se regije moraju posvetiti energetskoj politici i promicanju obnovljivih izvora energije.

U Španjolskoj

Autonomne španjolske zajednice raspolažu autonomijom bez premca na području Sredozmelja. Obdarene zakonodavnim ovlastima, regija poput autonomne pokrajine Valencija, ipak ne raspolaže niti jednom izravnom ovlasti za prijenos europskih smjernica.

Općenito, na području energetike regije uživaju značajan postotak autonomije. Zapravo, za postrojenja snage do 50 MW, ovlast za odobrenje i upravljanje u potpunosti leži na regionalnim vlastima (autonomna zajednica, porezni kotar). Tek izvan navedenog praga, ovlasti se vraćaju na nivo nacionalnih vlasti.

Planifikacija nacionalnih ciljeva razvoja obnovljivih energija, kao što je sadržano u cilju od 20%, provodi se na nivou države. Svaka regija potom raspolaže velikom autonomijom u smislu definiranja i njezinog doprinosa tom cilju preko elaboracije i pokretanja velikog regionalnog plana na polju obnovljivih izvora energije.

U Francuskoj

Institucionalni francuski kontekst mogao bi se predstaviti kao model nedovršene ili suprotne decentralizacije. Francuske regionalne vlasti na taj način nemaju izravne ovlasti na polju prijenosa Smjernica. S druge pak strane, one uživaju središnju ulogu u teritorijalnom prijenosu nacionalnih obveza na polju razvoja obnovljivih izvora energije, a posebice preko ko-pilotiranja elaboracije Regionalne sheme Klima Zrak Energija (SRCAE), kao i preko odredbi o poticanju razvoja različitih energetskih sektora obnovljivih izvora energije u regiji. Uostalom,

ENERMED


aktivnost francuskih regionalnih vlasti na polju energetike odgovara ranijim općenitijim ovlastima kao što su gospodarski razvoj, prostorno planiranje, itd.

U Italiji

Raspodjela ovlasti između države i regije na polju energetike definirana je u okviru izmjena i dopuna članka 117. talijanskog Ustava koji je usvojen 2001. godine. Država definira temeljne principe energetske politike, dok regije donose zakone o uvjetima proizvodnje, prijevoza, stvaranja zaliha, distribucije, ponude i potrošnje energije. Regije su odgovorne za prijenos europskih smjernica koje vode brigu o njihovim odgovornostima na polju energetske politike.

U Grčkoj

Regije od 2009. godine predstavljaju odabrana teritorijalna nadležna tijela. Ukoliko ona nemaju izravne ovlasti za prijenos europskih smjernica, one su odgovorne za teritorijalnu povedbu europskih orijentacija koje su dosljedne novoj podjeli ovlasti između države i teritorija.

Na polju obnovljivih izvora energije, regionalne se ovlasti odnose prije svega na izdavanje odobrenja za postrojenja (ali ne i na odobrenja za proizvodnju), odnosno na:

- Odobrenja za energetska postrojenja za grijanje i hlađenje korištenjem toplih geotermalnih izvora ;

- Odobrenje i korištenje privatnih električnih centrala sa zadatkom back up-a ;

- Odobrenje prodaje naftnih proizvoda namijenjenih grijanju.

Nacionalni ciljevi proizvodnje obnovljivih izvora energije ne prenose se nužno na regionalni nivo. Središnja država i službe žele zadržati kontrolu nad odobrenjima proizvodnje, kao i na elaboraciju zakonodavnog okvira koji regulira razvoj obnovljivih izvora energije.

U Sloveniji

U Sloveniji ne postoji odabrana regionalna vlast; regije do danas predstavljaju jednostavne statističke entitete bez vlastitih administrativnih ili tehničkih ovlasti, sa čak manje političke ili pravne autonomije. Slovenske regije stoga ne igraju nikakvu specifičnu ulogu u prijenosu europskih smjernica.

3.2. Razvojni ulozi obnovljivih izvora energije u regijama partnerima

Preispitivanje regionalnih uloga partnerskih regija na polju razvoja obnovljivih izvora energije omogućava dokazivanje specifičnosti koje se odnose na sredozemni kontekst. Glavni izazov predstavlja nadoknjađivanje zakašnjenja na polju energetske proizvodnje, te moderniziranje često zastarjele i premale mreže. Sljedeći korak je podrška gospodarskom razvoju koji se temelji na obvezujućim aktivnostima sezonske prirode kao što je turizam.

Praćenje i podrška regionalnom gospodarskom razvoju

Razvoj obnovljivih izvora energije danas prije svega predstavlja polugu za gospodarski razvoj i stvaranje radnih mjesta, što se pokazuju kao temeljne preokupacije teritorijalnih vlasti na području Sredozemlja. „Zeleni rast“ nastaje kao model gospodarskog i industrijskog

ENERMED


moderniteta, a područja s juga Europe su mu se prilagodila kao nezaobilaznom segmentu u hvatanju koraka s područjima sjevera Europe.

Očekivanja partnerskih regija prema obnovljivim izvorima energije odnose se isto tako na osiguravanje njihovih postojećih aktivnosti. To se primjerice odnosi na aktivnosti koje su u većini slučajeva povezane sa značajnim turističkim destinacijama. Energetska potrošnja je u stalnom porastu, a posebice bilježi vrlo važne vrhunce sa značajnim dolaskom turista. Dakle, mreža električne energije često se suočava s poteškoćama brutalnih povećanja potražnje za električnom energijom, a posebito zbog snažnih sezonskih varijacija povezanih s turističkom aktivnošću. Razvoj obnovljivih izvora energije predstavlja zato način za jačanje njihovog globalnog kapaciteta energetike i električne energije, što predstavlja vitalni značaj s porašću sezonskih aktivnosti u regionalnom gospodarstvu.

Zadovoljavanje europskih i nacioanlnih zadataka

Regionalne se politike upisuju u okvir međunarodnih, europskih, a ponekad i nacionalnih obveza za smanjenjem emisije stakleničkih plinova i razvoja obnovljivih izvora energije.

Osiguravanje energetske nabave

Za brojna sredozemna područja, prvo pitanje regionalne energetske politike tiče se osiguranja nabave električne energije. Sredozemna područja raspolažu zastarjelom mrežom električne energije koju karakteriziaju brojne manjkavosti te su žrtve čestih kvarova, osobito zimi i ljeti te tijekom visoke turističke sezone. Uostalom, regionalne i lokalne mreže juga Europe su često izostavljene u odnosu na glavne osovine prijenosa električne energije, ali također i iz mreže prirodnog plina i nafte.

Smanjenje energetske ovisnosti predstavlja stoga potrebu koju dijeli cjelokupno područje partnerskih regija, osim Toskane, a odnosi se prije svega na otočne regija poput Sardinije i Krete. Na Sardiniji je politika obnovljivih izvora energije ograničena otočnim kontekstom pa je stoga usredotočena na cilj energetske autonomije. Energetska ovisnost Sardinije o vanjskom kontekstu iznosi 94%. Isto tako, Sardiniju karakterizira nepostojanje prirodnog plina. Otok nije spojen s nacionalnom mrežom nabave prirodnog plina, pa uvelike ovisi o uvozu naftnih proizvoda. Razvoj obnovljivih izvora energije odgovara stoga na potrebu uspostavljanja strateške rezerve energije za slučajeve u kojima postoji rizik od kvarova.

Razvoj „inteligentnih“ mreža za distribuciju električne energije koju čine i obnovljivi, kao i konvencionalni izvori energije, omogućavaju najbolju moguću optimizaciju energetske proizvodnje i potrošnje na nekom području.

3.3. Zadane obveze kroz regionalno planiranje

Regije su se opremile regionalnim energetskim strategijama kroz elaboraciju regionalnih planova razvoja obnovljivih izvora energije. U svim zemljama partnerima, osim Slovenije, regionalne su vlasti odgovorne planirati razvoj obnovljivih izvora energije i prilagoditi ih stvarnoj situaciji na regionalnim teritorijima kvantitativne obveze prilagođene nacionalnom i europskom nivou.

ENERMED


Regionalne vlasti pokazuju različitost sudjelovanja i djelovanja na polju obnovljivih izvora energije. Upitnici su tako omogućili zorniji prikaz različitih pristupa:

- Pristup top-down ili reaktivni pristup: kaskadni prijepis europskih obveza; nadmoćna uloga centralizirane države u definiraju regionalnih ciljeva (regija PACA);

- Pristup bottom-up ili proaktivni pristup : regije su entiteti koji uključuju i prevode međunarodne i europske obveze na polju obnovljivih izvora energije. Taj stav ide u korak s globalnom nadležnošću na polju regionalne energetske politike ( talijanske regije, Toskana, španjolske regije).

Ciljevi i namjere partnerskih regija do 2020. godine

Valencija PACA Kreta Sardinija Toskana Fotonapon

1 000 Nema

podataka 640 100 150

Sunčane termoelektrane Snaga (MW) Toplina (ktoe)

150

Nema

podataka

85 450 000 m2

80

630 000 mq

Energija vjetra (MW) 3 000

Nema podataka

1250 1 506 302

Biomasa Snaga (MW) Toplina (ktoe) Bio pogonska goriva (ktoe)

1 000

Nema

podataka

20 NA NA

150

172 634 NA

Geotermalna energija Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

Nema

podataka

Nema

podataka

0

911

Energija iz hidroelektrana

Nema podataka

Nema podataka

459 417,9

Ukupna planirana snaga Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

6 242

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

1952 MWe

% Planiranog Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

20%

Izvor : Regionalni planovi za obnovljive izvore energije i Upitnik teritorijalne analzine ENERMED-a

Autonomna pokrajina Valencija

Autonomna pokrajina Valencija raspolaže općim planom razvoja obnovljivih izvora energije s izuzećem sektora energije vjetra. Pokrajina Valencija, s odobrenjem plana vjetroelektrana, izvršila je značajan korak u korist uređenog i održivog razvoja promicanjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Plan vjetroelektrana pokrajine Valencija

ENERMED


sastoji se od 15 zona koje se rasprostiru u tri dijela pokrajine i sadržavat će 67 vjetroelektranskih parkova.

U tom smislu, razvoj obnovljivih izvora energije u regiji ne provodi se nekom „praznom strategijom“. Strateške orijentacije o ciljevima na polju razvoja obnovljivih izvora energije definirane su u drugim konteksima, a posebno u Strateškom planu infrastruktura, koji predstavlja stabilan okvir za investiranja u infrastrukturama u razdoblju od 2010. do 2020. godine.

Ovim se dokumentom precizno definiraju ciljevi po pitanju različitih tehnologija obnovljivih izvora energije.

Regija PACA

Do danas, ne postoji regionalni plan razvoja obnovljivih izvora energije, kao ni kvantitativnih ciljeva za regiju PACA. Takvo formuliranje kvantitativnih ciljeva predstavlja namjeru Regionalne sheme za klimu i energiju čiji su elaboracija i usvajanje planirani za 2011. godinu. Cilj Regionalne sheme bit će definiranje Strategije klima-energija na regionalnom nivou čime se omogućava skladan razvoj teritorija (očuvanje okoliša i krajobrazne baštine), ali isto tako i različitih energetskih sektora. Regionalna shema razvoja vjetroelektrana, čija se realizacija planira za polovicu 2012. godine, predstavljat će dodatak ovome dokumentu.

Regionalna politika na polju obnovljivih izvora energije do danas se uglavnom prikazuje kroz program AGIR (Inovativna globalna akcija za regiju) za energiju. Taj je program pokretnut od strane Regionalnog savjeta PACA 2006. godine, s izvjesnim brojem općih namjera i bez nekog kvantitativnog cilja, odnosno za:

- Stvaranje tehničkih i gospodarskih energetskih sektora na polju obnovljivih izvora energije, a osobito na poljusunčane toplinske, fotonaponske, energije vjetra i biomase;

- Razvoj istraživanja i inovacije na polju sredozemnih zdanja s okolišnim karakteristikama;

- Promociju djelovanja kao primjera na polju energetskog gospodarstva;

- Mobilizaciju teritorija za tu tematiku.

Regija Krete

Plan razvoja obnovljivih izvora energije definiran je za Kretu, a Regionalni ga je savjet jednoglasno prihvatio. Taj se plan prije svega usredotočio na proizvodnju električne enrgije te na utjecaj integracije obnovljivih izvora energije u postojeći sustav električne energije. Uostalom, Plan predstavlja evaluaciju troškova potrebnih investicija njegovog pokretanja, kao i njegovih dobrobiti po okoliš i socio-ekonomsku situaciju. U konačnici, implementacija omogućava poboljšanje općeg funkcioniranja kretskog sustava električne energije, omogućavajući isto tako isticanje sigurnosne margine koja je prilagođena potrebama otoka, pokrivajući tako maksimum neto proizvodnje po satu. Plan isto tako poziva na mjere energetskog gospodarstva.

Obnovljivi izvori energije moći će se isto tako razvijati do visine od 30% kapaciteta sustava električne energije u satima koji predstavljaju „špicu“ potrošnje.

ENERMED


U Planu se ne navode specifični kvantitativni ciljevi, no ipak postoje novonastali ciljevi procjene potencijala različitih energetskih sektora obnovljivih izvora energije na otoku.

Regija Toskana

Regija Toskana je avangardna regija na polju aktivnosti i planiranja obnovljivih izvora energije. Od 2005. godine, Toskana se zapravo „naoružala“ regionalnim zakonom o energiji, usvojivši 2008. godine Regionalni plan o energiji (Piano de Indirizzo Energetico Regionale, PIER), što se dogodilo tri godine prije usvajanja Nacionalnog akcijskog plana.

Kvantitativni ciljevi koji su sadržani u okviru PIER-a za ovu regiju, predstavljaju nastavak europskih ciljeva :

- Smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% do 2020. godine;

- Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u konačnoj energetskoj potrošnji regije za 20% .

Ti opći ciljevi označavaju sektorske ciljeve usmjerene na različite energetske sektore koji su prikazani u gore navedenoj tablici.

Regija Sardinija

Sardinija je zadnja talijanska regija koja je stekla regionalnu energetsku strategiju i koja je dugo bila regija izvan kontrole na energetskom planu. Regionalni energetski i okolišni plan Sardinije (Piano Energetico Ambientale Regionale, PEARS) usvojen je 2. kolovoza 2006. godine s glavnim ciljevima :

- Osiguranja regionalne stabilnosti i sigurnosti energetske mreže;

- Prilagođavanja sustava energetske proizvodnje sustavu regionalne proizvodnje;

- Zaštite okoliša ;

- Usklađivanja struktura energetskih mreža i sustava energetske proizvodnje;

- Proširivanja izvora energije kako bi se osigurala učinkovita energetska opskrba.

Uostalom, Energetski plan Sardinije definirao je sektorske ciljeve, za svaki od velikih energetskih sektora do 2010. godine.

3.4. Resursi i alati regionalnih vlasti suočavaju se s izazovom obnovljivih izvora energije

Ovim se dijelom namjerava propitati resurse kojima raspolažu regionalne vlasti kako bi se suočile s izazovom obnovljivih izvora energije. Regije se prije svega oslanjaju na administrativne alate koji im omogućavaju odlučivanje uz poznavanje uzroka, na alate promatranja i stučnosti na njihovom teritoriju, na obnovljive izvore energije i konačno, na savjetodavne alate.

ENERMED


Glavni administrativni alati

Analizirane regije raspolažu različitim alatima upravljanja i praćenja obnovljivih izvora energije. Prvi od tih alata odnosi se, naravno, na njihovo upravljanje, no ti izvori često imaju posebnu agenciju koja se bavi specifičnim pitanjima energetske problematike.

REGIONALNI TRANSVERZALNI UREDI

U teritorijalnom upravljanju obnovljivim izvorima energije, uredi regionalnih zajednica prirodno zauzimaju središnje mjesto. Takvu situaciju zamjećujemo posebno u Francuskoj, Italiji i Grčkoj. U već ranije opisanoj perspektivi za nacionalna upravljanja, implementacija regionalnih politika obnovljivih izvora energije, i još šire, održivog razvoja često je praćena značajnom preraspodjelom regionalnih uprava i službi u perspektivi šire trasverzalnosti regionalnog djelovanja.

U Toskani, promicanje obnovljivih izvora energije uglavnom osigurava Regionalno ministarstvo očuvanja okoliša i industrije. Isto tako, na Kreti, Regionalni odjel za okoliš i raspored teritorija Krete implementira značajan dio regionalne politike razvoja obnovljivih izvora energije.

U Francuskoj, čini se kako regije izražavaju žaljenje zbog postojanja izvjesnog organizacijskog deficita vezanog za središnju ulogu centralnih državnih službi, a vezano za uspostavljanje regionalnih strukturiranih polova, temeljem iznimno trasverzalne logike. U slučaju regije PACA, nadležnost obnovljivih izvora energije danas je podijeljena između dvije različite službe koje pripadaju dvama različitim smjerovima. Služba Klima Zrak Energija čini tako dio Uprave za održivi razvoj i klimu, dok Uprava za vodu i poljoprivredu prati energetski sektor drvo-energija, kao temeljni sastavni dio obnovljivih izvora energije koje se danas proizvode u regiji PACA.

REGIONALNI UREDI I DRUGI NAMJENSKI ALATI

Stvaranje specijaliziranih agencija, koje je započelo prije dvadesetak godina, predstavlja svjetski fenomen. Taj pokret reorganizacije javnih ovlasti inspiriran je sadašnjim New Public Managementom, liberalne ispiracije koja počiva na radikalnoj krilatici tradicionalnih javnih „državnih“ službi: regulacija javnih službi treba se povjeriti neovisnim tijelima političke vlasti i gospodarskim interesima. Taj način javnog upravljanja dodatno je pojačan pojavom održivog razvoja.

U autonomnoj pokrajini Valencija, regionalni zakon br. 8/2001 od 26. studenoga 2001., stvorio je Agenciju za energiju pokrajine Valencija. Ta je institucija, koja djeluje kao pravna osoba i sa stajališta vlastitih vještina na polju energetske politike, povezana je s predsjedništvom poreznog kotara. Glavna se nadležnost Agencije odnosi na upravljanje subvencijama i odlukama o pokrenutim poticajima od strane provincije, uz procjenu prava sudjelovanja predloženih projekata i nositelja projekata.

Na isti način, Regionalna agencija za energiju Krete osigurava implementaciju nadležnosti na polju energetike :

- Modernizacija, uz okolišno ažuriranje i ojačanje sustava električne energije na Kreti;

- Optimizacija prodora obnovljivih izvora energije u energetski sustav;

ENERMED


- Optimizacija mjera i odluka koje se tiču energetskog gospodarstva u regiji.

Regija Toskana je 2003. godine započela sa stvaranjem Energetskog konzorcija Toskane.

CENTRI ZA VJEŠTAČENJA I TERITORIJALNA PROMATRANJA

Prije samog operativnog provođenja energetskih politika, pojavljuje se značajno pitanje za regionalne vlasti: raspolaganje pouzdanim informacijama za implementaciju razvoja obnovljivih izvora energije na njihovom teritoriju. To je pitanje utoliko akutno da regija tek u manjem dijelu upravlja djelotvornom politikom i djelotvornim razvojem takvih postrojenja. Procjena stvarnog vremena trebala bi prethoditi svakoj čvrstoj regionalnoj politici. U toj se perspektivi regije opremaju centrima za vještačenja i teritorijalno praćenje obnovljivih izvora energije.

Upravo je to slučaj s regijom PACA koja je u partnerstvu s drugim operaterima energetskih politika inicirala Regionalni opservatorij energije PACA10.

Alati za teritorijalnu animaciju

Operativna implementacija reginalnih politika obnovljivih izvora energije uključuje razvoj „intimnije“ veze s lokalnim akterima različitih energetskih sektora kako bi se bolje upoznale njihove potrebe, projekti i očekivanja. Ti su akteri u konačnici čuvari uspjeha politike promicanja obnovljivih izvora energije. To se osobito odnosi na „decentralizirane“ energetske sektore kao što su toplinske pumpe ili drvni energetski sektor koji okupljaju velik broj kategorija aktera (vlasnici šuma, šumari, teritorijalne zajednice, prijevoznici, instalateri…), a svi se oni sastoje od mnoštva operatera. U tom kontekstu, funkcija teritorijalne animacije razvija se u različitim partnerskim regijama kroz implementaciju specifičnih zadataka za neki energetski sektor, za polove konkurentnosti ili lokalne agencije.

LOKALNE AGENCIJE ZA ENERGIJU I NJIHOVE SPECIFIČNE MISIJE

Sve regije partneri posjeduju alate za promicanje teritorijalne inicijative na polju obnovljivih izvora energije. Ti alati mogu poprimiti oblik lokalnih agencija za opća pitanja ili struktura čija je „misija“ usredotočena ne neki posebni tip energije.

U Toskani su, primjerice, pokrajine i gradovi izravno uključeni u razvoj obnovljivih izvora energije kroz „upravljački konzorcij“. Javno-privatna partnerstva isto tako postoje kroz Skupine za lokalno djelovanje koje predstavljaju skupine javnih vlasti, udruge i privatne entitete koji svi djeluju pod zastavom europskog programa LEADER (Axe IV). Europske politike (SAVE II) su konačno promicale stvaranje različitih lokalnih agencija za energiju. U provincijama Sardinije postoje Agencije za energiju ili Uredi za energiju i okoliš. U Sloveniji je pokrenuto više lokalnih agencija za energiju koje doprinose teritorijalnom prenošenju europskih i nacionalnih orijentacija na polju obnovljivih izvora energije.

10 Regionalni opservatorij energije PACA okuplja državu, regiju, ADEME, Nacionalno poduzeće Rhône, francusku tvrtku Électricité, GDF-Suez, Mrežu za prijenos električne energije, Francusku mrežu za distribuciju električne energije, Nacionalno društvo za električnu i toplinsku energiju, Regionalnu agenciju za okoliš, Airfobep i Atmo PACA.

ENERMED


U slučaju regije PACA, Regionalnu misiju energije drva, koju je formirao Regionalni savjet u partnerstvu s DRAF-om, pokreće Regionalna zajednica općeg šumarstva. Ona je s općim savjetima (provincijama) razvila okružne releje u funkciji pratnje nositeljima projekta u njihovim razmišljanjima i izboru na polju projekata energetske proizvodnje (toplina, električna energija) iz šumske biomase.

KLASTERI, OPĆINE I CENTRI KONKURENTNOSTI

Promicanje obnovljivih izvora energije u partnerskim regijama isto tako zauzima oblik politika klastera ili industrijskih okruga kojima je cilj opremiti mrežu metodama koordinacije mnoštva karika nekog energetskog sektora: industrija, centara za istraživanje i razvoj, visokog obrazovanja, distributera…

Cilj centra konkurentnosti CAPENÉRGIES je razvoj različitih energetskih sektora obnovljivih izvora energije u regiji PACA, ali također i na Korzici te na otocima Guadeloupe i Réunion. CAPENÉRGIES ima ambiciju pripremiti industriju i formiranje budućih tehnoloških promjena koji su povezani s iscrpljenjem fosilnih energija te iskoristiti sve regionalne adute naših teritorija kako bi se razvio nacionalni energetski sektor koji je prilagođen „sutrašnjem“ energetskoj bilanci.

Mobilizacija europskih strukturalnih fondova

Regionalne vlasti sudjeluju u financijskim nastojanjima javnih vlasti u korist obnovljivih izvora energije. Taj regionalni doprinos, često omogućen upravo mobilizacjiom europskih regionalnih fondova, ostaje vrlo skroman po pitanju javnih fondova koji su u Europi stavljeni na raspolaganje za razvoj velikih energetskih sektora obnovljivih izvora energije.

Europski fond za regionalni razvoj (European regional Development Fund- ERDF) danas predstavlja glavnu polugu financijskog sudjelovanja regija u korist obnovljivih izvora energije. Partnerski teritoriji projekta ENERMED oslajaju se na taj resurs kako bi iskoristili obilje budžetnih mogućnosti energetske politike. Definicija Operativnog programa (PO) koja u svakoj regiji (teritorijalni entiteti podijeljeni u razrede NUTS 2) uređuje strateške prioritete za razdoblje od 6 godina, vodeći uporabu ERDF-a, prilagođava se različitim načinima upravljanja: regionalna vlast može sama definirati sadržaj (Španjolska, Italija) ili je pak u postupku suodlučivanja s državom (Francuska) u drugim centraliziranijim kontekstima te elaboracijom PO-a upravljaju državne službe (Slovenija).

U Toskani, ERDF se koristi u okviru regionalnog operativnog projekta za razdoblje od 2007. do 2013. godine, a os 3 je službeno posvećena jačanju energetske konkurentnosti, u skladu sa ciljevima Protokola iz Kyota. Oko 60 milijuna eura iz tog programa posvećeno je podršci razvoju obnovljivih izvora energije. S privatnim sufinanciranjima, može se procijeniti iznos od 151 milijuna eura za regionalne investicije na polju obnovljivih izvora energije. Isto tako, u Valenciji, budžetna linija Energija i bio goriva narasla je do iznosa od 3 579 732 eura i u potpunosti ju financira regionalni ERDF

U Sloveniji, ne postoje regionalne odredbe o podršci obnovljivim izvorima energije. Planirani strukturalni fondovi Slovenije za razdoblje od 2007. do 2013. godine koristili su se prema definiranim ciljevima u Operativnom projektu za razvoj okoliša infrastrukture prijevoza. Njime se predviđa podrška obnovljivim izvorima energije i energetskim gospodarstvima.

ENERMED


Mobilizacija ERDF-a u partnerskim regijama (2007. -2013.)

Valencija PACA Sardinija Toskana Kreta Slovenija

Fotonapon 375 000

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

27 086 553 Sunčana toplinska

1 299 732 Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Energija vjetra

30 000 Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

0

Biomasa 1 675 000

NA Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

21 300 000



Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

5 800 000 Hidraulička


Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Ukuppno ERDF 3 579 732 70 000 000

Nema podataka 60 000 000

Nema podataka 159 886 553

Izvor: Upitnik o teritorijalnoj analizi ENERMED

Alati inkluzivnog upravljanja

Rastuća mobilizacija stanovnika koji se suprotstavljaju instalaciji vjetroelektrana ili fotonaponskih parkova navela je regionalne vlasti da razviju participativne metodologije elaboracije regionalnih strategija lokalnih projekata instalacije.

REGIONALNO PLANIRANJE : SAVJETODAVNI ALAT

Regionalne strategije na polju obnovljivih izvora energije prepoznaju potrebu za povezivanjem javnosti i lokalnog civilnog društva, te potrebe za njihovim uključivanjem u pripremu strategija za razvoj obnovljivih izvora energije. Prvi savjetodavni alat s lokalnim sudionicima i regionalnim civilnim društvom ostaje tako definiranje regionalnog energetskog plana. Kao što je prethodno analizirano, nacionalna zakonodavstva gotovo uvijek moraju prenijeti na regionalni nivo sve ciljeve razvoja obnovljivih izvora energije koji su definirani nacionalno. Elaboracija reginalne politike često predstavlja priliku za veliko savjetovanje s akterima regionalnog teritorija.

U Francuskoj, postupak elaboracije Regionalnih shema Klima Zrak Energija zamišljena je kao postupak pluralističke su-konstrukcije na nekoliko nivoa, koji povezuje, sljedeći metodologiju upravljanja Grenelle za okoliš, 5 različitih kategorija institucionalnih partnera: državu, regionalne i lokalne zajednice, udruge, poduzetništvo i stručnjake.

LOKALNO SAVJETOVANJE OKO PROJEKTA INSTALACIJE

Isto tako smo u poziciji promatrača razvoja savjetodavnih alata između javnih vlasti i lokalnih aktera prilikom uvođenja postrojenja za proizvodnju obnovljivih izvora energije.

ENERMED


Lokalno savjetovanje na Sardiniji po pitanju obnovljivih izvora energije

Na Sardiniji, regionalnim rješenjem 28/56 od 26. srpnja 2007. godine, pokrenuta je realizacija studije za lokalizaciju odgovarajućih mjesta za instalaciju vjetroelektrana i fotonaponskih parkova. Studija, koja je omogućila definiranje kriterija lokalizacije, odvijala se u skladu s participativnom i kolaborativnom metodologijom. Potom je načinjena mapa, temeljem podataka PEARS-a i Regionalnog krajobraznog plana uz uspostavljanje „stalnog okruglog stola za savjetovanje“.

Taj konzultacijski forum za dijalog pripremili su savjetnici Predsjednika regije, značajnih regionalnih uprava (urbanizam, poljoprivreda, okoliš, javni radovi, industrija), predstavnici lokalnih organizacija (ANCI i UPPI), predstavnici ekologa i skupina koje su sudjelovale u protestnim skupovima, predstavnici talijanske Vlade za industriju i umjetnost.

ENERMED


4. STANJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE NA SJEVERU SREDOZEMLJA

Namjera ovog dijela je provođenje bilance stanja razvoja obnovljivih izvora energije u zemljama i regijama partnericama projekta ENERMED, ali također i u svim velikim analiziranim energetskim sektorima.

4.1. Stanje po zemljama

Krajem 2000.-ih, zemlje sa sjevera Sredozemlja u većini su slučajeva još uvijek daleko od ambicioznih ciljeva koji su usvojeni u okviru Klimatsko-energetskog paketa.

Obnovljivi izvori energije na sjeveru Sredozemlja u 2010. godini

Španjolska Francuska Grčka Italija Slovenija Fotonapon (MW)

4 021 504 184 2 500 12

Sunčana toplinska Snaga (MW) Toplina (ktoe)

632 1559

0

130

0

216

5

113

0 5

Energija vjetra (uMW) 20 155 5 542 1 327 5 800 0 Biomasa Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

752

3 583

1052 9953 2215

60

1072

1918 2239

51 415 45

Geotermalna Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

0

3,8 1 703

26 155 886

0 24 17

754 226

1 273

17,9 18 8

Hidroelektrika (MW) 18 687 25 800 285 16 580 883,5 Ukupna snaga Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

41 071 3 764 1 802

33 164 11 121 2 898

4 107 1 269 110

27 556 3 851 1 016

1 136

% obnovljivih izvora energije u regionalnoj energetskoj potrošnji u 2010. godini

7,8 7,4 7,8 7 14,3

% planirano do 2020. godine

22,7 23 20 17 25

Izvor: Nacionalni planovi djelovanja za obnovljive izvore energije i Upitnik o teritorijalnoj analizi ENERMED

Još uvijek skromna ostvarenja po pitanju planiranih ciljeva

Zemlje partnerice ENERMED-a su još uvijek daleko od postizanja planiranih ciljeva za razvoj obnovljivih izvora energije do 2020. godine. Uostalom, pojavljuje se veliki nesrazmjer pri usporedbi različitih nacionalnih situacija: nesrazmjer nivoa instalirane snage i nesrazmjer

ENERMED


energetskih modela koje su usvojile različite zemlje sa sjevera Sredozemlja u proteklom razdoblju.

Španjolska: nesporni sredozemni lider na polju obno vljivih izvora energije

U 2008. godini, udio obnovljivih izvora energije iznosio je 7,6% španjolske energetske bilance.

Španjolska se tako uvjerljivo smiješta na prvo mjesto među mediteranskim zemljama po pitanju snage instaliranih obnovljivih izvora energije. Takva dominancija se prije svega opravdava naprednošću Španjolske na polju energije vjetra s instaliranih 20 000 MW, odnosno, radi se o količini koja je 4 puta veća od instalirane snage u Francuskoj i Italiji11, te na polju fotonaponske električne energije, s parkom od instaliranih 4000 MW, odnosno 2 puta više od instalirane snage u Italji, i oko 8 puta više od Francuske.

Francuska : još uvijek skromne realizacije i teret nuklearne energije

Kao što smo već vidjeli, Francuska se angažirala u razvoju obnovljivih izvora energije s izvjesnim zakašnjenjem u odnosu na većinu svojih europskih i sredozemnih susjeda (prije svega na Španjolsku i Italiju). To zakašnjenje se uglavnom objašnjava mjestom nuklearne energije u francuskoj „energetskoj bilanci“. Prioritet koji se posvećuje tom energetskom sektoru od strane čitave skupine javnih i privatnih odgovornih instanci, dugo je kočio uzlet obnovljivih izvora energije.

Obnovljivi su izvori energije 2009. godine predstavljali 12,5% ukupne energetske potrošnje, odnosno ekvivalent 20 milijuna tona nafte (20 Mtoe). Francuska godišnje proizvodi oko 7% svoje energije iz obnovljivih izvora. Glavni izvori dolaze iz biomase (temeljno energija drva) i energije vode.

Vjetroelektrane i dalje ostaju vrlo malo razvijene usprkos godišnjim stopama rasta koji iznose blizu 100%. Koncem 2009. godine, instalirano je 3500 vjetroelektrana s kapacitetom oko 4500 MW električne energije, odnosno oko 1000 MW instalirane snage u 2009. godini. Premda se ovaj ritam rasta može činiti zanimljivim, postavlja se pitanje hoće li on biti dostatan za postizanje cilja od 25000 MW snage do 2020. godine, kako je i definirano zakonom Grenelle za okoliš.

Proizvodnja električne energije iz izvora biomase predstavljala je instaliranih 700 MW krajem 2009. godine u odnosu na 350 MW krajem 2005. godine. Cilj od 2300 MW do 2020. godine koji je definiran zakonom Grenelle za okoliš čini se još dosta dalekim. No, može se pretpostaviti da bi nove tarife kupnje električne energije iz biomase mogle omogućiti razvoj tog tržišta i dodatno otvaranje poljoprivrednom svijetu. Uostalom, nova odluka kojom se određuju uvjeti kupnje električne energije proizvedene iz biomase, omogućila je udvostrućenje tarife koja je ranije iznosila 4,9 centa eura/kWh (kojoj bi se pribrojila premija energetske efikasnosti instalacije od 1,2 centa, odnosno to bi ukupno iznosilo 6,1 centa eura/kWh).

Ukupna instalirana snaga fotonaponskih sustava iznosila je 230 MW snage pri kraju 2009. godine. Francuska je tako započela nadoknađivati povijesno zakašnjenje u tom sektoru. Nove 11 Španjolska, nakon Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država, posjeduje treći najveći vjetroelektranski

park na svijetu.

ENERMED


su tarife otkupa određene 14. siječnja 2010. godine, zamijenivši one iz 2006. godine, a vrijedit će do 2012. godine. Danas postoji 5 tarifa za kupnju u odnosu na nekadašnje 3 tarife. Francuska je također među lošim europskim učenicima na polju instaliranih kapaciteta fotonaponskih sustava po stanovniku.

Grčka : pojava nove snage

Udio obnovljivih izvora energije u nacionalnoj energetskoj bilanci 2008. godine iznosio je 7,8% sveukupne energetske potrošnje i oko 16,3% primarne energetske proizvodnje. Ukupna proizvodnja iz obnovljivih izvora energije porasla je tako na 1,65 Mtoe.

Grčka posjeduje iznimno važan vjetroelektranski i potencijal korištenja Sunčeve energije kao i obećavajuće kapacitete na polju biomase i geotermalne energije. Veći dio njezinog vodnog potencijala do danas je već iskorišten.

Italija : tradicija energetske raznolikosti

Energetska proizvodnja Italije počiva na glavnim resursima hidroelektrana i prirodnog plina. Razvoj obnovljivih izvora energije u Italiji upisuje se u tradiciju energetske raznolikosti koja nudi jasan odgovor na povijesno odbijanje razvoja nuklearne energije.

U apsolutnoj vrijednosti instalirane snage, Italija zauzima 5. mjesto na europskoj tablici proizvodnje energije proizvedene iz obnovljivih izvora i gotovo da je u rangu sa Španjolskom koja ipak ima vodeću poziciju. Obnovljivi izvori energije danas predstvljaju 18,2% od ukupne energetske proizvodnje, što tu zemlju smješta u europski prosjek. Na nacionalnom nivou, značajno je zamijetiti da je gotovo cjelokupna proizvodnja smještena na sjeveru Italije, odnosno tamo je pozicirano 75% količine proizvedne energije12.

Globalno promatrajući, obnovljivi izvori energije u zadnje vrijeme u Italiji bilježe istinski „bum“. Između 2007. i 2008. godine, proizvodnja je narasla za više od 20%, prije svega zahvaljujući porastu proizvodnje hidroelektrana. Kapacitet proizvodnje električne energije iz energije Sunca (broj instaliranihfotonaponskih sustava) povećan je za četiri puta u jednoj godini. Kapacitet vjetroelektrana povećan je za 30%, a potencijal vezan za biomasu povećan je za 16%. Ipak, proizvodnja se nije povećavala proporcionalno s kapacitetom. Proizvodnja električne energije iz Sunčeve energije povećana je 5 puta tijekom tog razdoblja (odnosno 500%), a proizvodnja električne energije iz vjetroelektrana povećala se za tek 20%, a ona iz biomase za 10%.

Italiju isto tako karakterizira iznimni značaj geotermalne energije u proizvodnji električne energije. Proizvodnja električne energije iz geotermalnih izvora uglavnom je koncentrirana na teritorij Toskane.

Slovenija : « zelena sila » u nastajanju ?

Slovenija je prva sredozemna zemlja po udjelu obnovljivih izvora energije u nacionalnoj energetskoj bilanci sa stopom koja je stalno viša od 10% od 2000. godine. Biomasa i hidroelektrane predstavljaju dva glavna resursa Slovenije. Ipak, udio obnovljivih izvora

12 Samo Lombardija i Trentin Haut Adrige drže 20,4% i 16,1% nacionalne proizvodnje.

ENERMED


energije u energetskoj potrošnji trenutno je u padu zbog stalnog rasta ovog potonjeg izvora energije.

Najznačajniji resurs je biomasa, a Slovenija zapravo izvlači korist iz vlasite pokrivenosti šumama koje se rasprostiru polovicom njezine ukupne površine. Drugi izvor obnovljivih energija su hidroelektrane. U smislu rasta, uočavamo snažan razvoj korištenja Sunčeve energije. Slovenija je tako uspješno razvila značajne kapacitete sunčanih toplinskih sustava, s više od 40 MW instalirane snage u posljednjih 6 godina, a sve zahvaljujući kombinaciji javnih pomoći (subvencija) i tehnologija kvalitete. U obrnutom slučaju, energije vjetra i geotermalne energije zabilježile su tek slabi razvoj u osnosu na instalirane snage u drugim zemljama juga Europe i s obzirom na proizvodni potencijal slovenskog teritorija.

4.2. Stanje u partnerskim regijama: iznimno integralan razvoj

Stanje razvoja obnovljivih izvora energije u regijama partnerima teže je utvrditi od stanja u državama partnerima. Regionalne vlasti zapravo ne raspolažu metodama procjene koje su usporedive s metodama država na polju praćenja instalirane snage i proizvodne snage. Tako, tablica koju navodimo u nastavku većim je dijelom neispunjena. Bez obzira na to, u njoj uočavamo nekoliko indikacija. Prije svega, regionalna tablica velikim dijelom odražava nacionalnu tablicu. Potom, većina se partnerskih regija uglavnom čine dosta daleko od ciljeva čija je realizacija planirana do 2020. godine. Autonomna pokrajina Valencija koristi tako španjolski napredak i pozicionira se kao prva partnerska regija na polju instalirane i proizvedene snage, za značajnim napretkom u energetskim sektorima energije vjetra i fotonaponske energije. Uostalom različiti se energetski modeli pokazuju nakon istraživanja situacija u partnerskim regijama.

Razvoj obnovljivih izvora energije u regijama partnerima u 2010. godini

Valencija PACA Kreta Sardinija Toskana Fotonapon (MW) 227 70,9 10 3 28,9 Sunčana toplinska Snaga (MW ili m2) Toplina (ktoe)

2 MW

70

25 000 m2

500 000

m2

13 000 m2

Nema

podataka

Energija vjetra (MW) 992 45 250 383 28,1 Biomasa Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

26 223

57 466

60 125

15,8

71,7

Geotermalna energija Snaga (MW) Toplina (ktoe) Biogoriva (ktoe)

1,4

0

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

Nema podataka

737

Hidroelektrane (MW) 1 288 861 ktoe 6 459 327,8 Izvor: Regionalni planovi za obnovljive izvore energije i Upitnik o teritorijalnoj analizi ENERMED-a

ENERMED


Pokrajina Valencija

U sklopu čitave ideje o napretku Španjolske na području juga Europe, Valencija se postavila kao lider partnerskih regija na polju razvoja obnovljivih izvora energije.

Ta se dominantna pozicija odnosi za gotovo sve energetske sektore, a osobito za vjetroelektrane s 992 MW instalirane snage i fotonaponskih sustava, s 227 MW instalirane snage. Težina obnovljivih izvora energije u energetskoj proizvodnji te provincije, odražava nedavni razvoj. Posljednjih su godina obnovljivi izvori energije zabilježili izniman porast u različitim autonomnim pokrajina kao što je pokrajina Valencija. Grafikon koji navodimo u nastavku pokazuje kako je fotonaponska energija u regiji zabilježila iznimno zadivljujuće stope rasta i iznenadni skok u odnosu na instaliranu snagu u razdoblju između 2006. i 2008. godine. Nakon 2009. godine, čini se da je linarniji rast zamijenio iznimnu krivulju koja je obilježila tri prethodne godine. Takav se razvoj odnosi na razvoj javnih otkupnih cijena električne energije iz fotonaponskih sustava.

Regija PACA

U usporedbi s dinamikom regije Valencije i vremenskim prilikama regije Toskana, regija PACA bilježi iznimno skormnu bilancu na polju razvoja obnovljivih izvora energije.

Hidroenergija ostaje prvim izvorom obnovljivih energija u regiji. Energija drveta predstavlja drugi izvor obnovljivih izvora u regiji, a smještena je daleko ispred energije vjetra koja je jedva potvrdila očekivanja koja su postavljena pred PACA-u u smislu tehnologije koja će omogućiti iskorištavanje čestih i snažnih vjetrova koji se spuštaju dolinom Rhône (maestral, tramontana). Regija PACA je uostalom zauzela 16. mjesto na popisu francuskih regija na polju instalirane energije vjetra.

Jedino Sunčeva energija čini se da do danas može ponuditi zadovoljavajuće rezultate. Na polju fotonaponskih sustava, regija PACA je smještena na prvo mjesto među francuskim regijama u smislu ukupne snage s 70,9 MW. Na poljusunčanih toplinskih sustava, ukupni kapacitet regije danas broji 437 instalacija za kolektor od 20 000 m2 do 31. prosinca 2010. godine.

Regija Kreta

Zbog svog otočnog konteksta, Kreta predstavlja idealne odlike za razvoj obnovljivih izvora energije :

- Snažna ovisnost otoka o uvozu pogonskih goriva s kontinenta;

- Najsnažnija osunčanost u Europi;

- Povoljan okvir za investicije i veliki interes za investitore;

- A priori naklonost dijela stanovnika otoka prema obnovljivim izvorima energije, odnosno, uz značajno oglušivanje u odnosu na perspektivu otvaranja novih termičkih centrala.

Kapitalizirajući takav potencijal i povoljne uvjete, Kreta danas raspolaže ukupnom instaliranom snagom koja je iznimno značajna s obzirom na površinu i broj stanovnika otoka. Uspjeh je osobito iznenađujući na polju energije vjetra s 250 MW, što je 3. potencijal partnersva ENERMED, fotonaponske, sunčane toplinske, ali također i energije iz biomase.

ENERMED


Regija Sardinija

Obnovljivi izvori energije predstavljaju danas 8,4% regionalne proizvodnje električne energije. Hidroelektrična energija, ali i energija vjetra te biomasa predstavljaju danas glavne resurse obnovljivih izvora energije. S instaliranom snagom od 383 MW, potencijal vjetroelektrana Sardinije nalazi se stoga na drugom mjestu među partnerima ENERMED-a. Slab razvoj fotonaponskih sustava na otoku, s potencijalom od ukupno 3 MW instalirane snage djelomično se objašnjava održavanjem produktivnosti poljoprivrednih i šumskih zemljišta koja zauzimaju veliki dio površine otoka.

Regija Toskana

Ukupna instalirana snaga skočila je na 2230 MW, odnosno 14,1% regionalne proizvodnje, što je još uvijek daleko od postotka 20% konačne regionalne potrošnja, koji je kao cilj zadala Strategija Europa 2020 i Energetsko-klimatski paket.

Regija Toskana raspolaže značajnim potencijalom za razvoj obnovljivih izvora energije. Povijesno, ta je regija racionalno koristila taj resurs, a osobito korištenjem geotermalne enegije za električnu energiju. Danas, rast ostalih izvora obnovljivih izvora energije (energija vjetra, Sunčeva energija i biomasa) koje regija promiče, ostaje relativno spor osim u slučaju fotonaponskih sustava koja je s 0,1 porasla na 28,9 MW instalirane snage između 2005. i 2010. godine.

U Toskani, geotermalna energija predstavlja 82 % regionalne proizvodnje obnovljivih izvora energije. Prva električna centrala na svijetu izgrađena je u Toskani 1911. godine u Vallée du Diable, blizu Pise. Geotermalna je energija nakon 1945. godine postala predmetom intenzivnog razvoja s ukupnim kapacitetom od 300 MW instalirane snage 1959. godine. Danas, geotermalna se snaga instalirana u Toskani podigla na 737 MW.

Geotermalna energija u Toskani

Izvor: Upitnik o teritorijalnoj analizi koji je pripremljen za regiju Toskanu

Br. elektrana: 32 Snaga: 737 MW Proizvedena el. energija: 5342 GWh

ENERMED


4.3. Razvoj različitih energetskih sektora obnovljivih izvora energije na Sredozemlju

Nejednakosti razvoja između regija Sredozemlja odražavaju i razlike u rastu između glavnih tehnika proizvodnje obnovljivih izvora energije. Sve regije teoretski pokazuju vrlo obećavajuće perspektive, međutim, one su u praksi doživjele različite slučajeve u kontekstu mediteranskih područja.

Biomasa, najvažniji energetski resurs na Sredozemlj u

Sve do 19. stoljeća, biomasa je bila glavni izvor energije na raspolaganju ljudima pored njihove mišićne snage.. Izgurana prije stoljeća i pol od strane fosilnih energija (ugljen, nafta), nuklearne energije i u nekim regijama, od strane „novih“ obnovljivih izvora energije (energije vjetra,fotonaponskih sustava...), biomasa je ipak nepobitan dioenergetske bilance europskih, a osobito sredozemenih područja.

BIOMASA U SAMOM SREDIŠTU SUVREMENIH ENERGETSKIH BILANCI

Biomasa je danas jedini izvor obnovljive energije koji se primjenjuje na čitav sklop energetskih sektora; grijanje ostaje na prvom mjestu u korištenju biomase kao izvora energije, premda se razvijaju načini korištenja biomase za proizvodnju električne energije, no i za prijevoz sa zamahom biogoriva. Upravo iz tih razloga Europska komisija smatra biomasu temeljnom polugom za postizanje cilja 20%. Europska je unija tako definirala vrlo ambiciozne ciljeve za proizvodnju biomase. Postizanje tih ciljeva zahtijevat će mobilizaciju šumskih i poljoprivrednih resursa, kao i gradskog biorazgradivog (biogenog) otpada.

Općenito, biomasa zauzima iznimno značajno mjesto u energetskoj bilanci različitih partnerskih regija na Sredozemlju. Na Kreti, primjerice, biomasa danas pokriva 8,9% konačne energetske potrošnje, prije svega zahvaljujući njezinom doprinosu kod grijanja; uostalom postoji snažan potencijal energetske proizvodnje biomase (koštice maslina) Razvoj skupnih kotlovnica predstavlja čimbenik razvoja korištenja biomase. U regiji PACA, krivulja rasta kotlovnica na drvo u nekoliko je posljednjih godina usvojila profil koji je moguće usporediti s fotonaponskim instalacijama.

Sve regije partneri, uostalom, pokazuju značajan instalirani kapacitet u smislu proizvodnje električne energije iz biomase. Posvuda se predviđa povećanje postojećih kapaciteta. Na Kreti, proizvodnja električne energije iz biomase mogla bi iznositi od 10 do 20 MW snage kroz instalaciju dvaju centrala koje kombiniraju proizvodnju topline i električne energije. U regiji PACA, vlasnik električne centrale Gardanne planira pridodati biomasu ugljenu koji je do danas korišten.

ENERMED


Izvor: Regionalna misija bio-energija (Mission Regionale Bio-energie) u regiji PACA

LOGISTIČKA OGRANIČENJA RAZVOJU DRVNOG ENERGETSKOG SEKTORA

U sredozemnim regijama, drvo nastavlja opskrbu značajnog dijela energije koja se koristi za grijanje pojedinačnih ili zajedničkih mjesta stanovanja, a šume i dalje predstavljaju glavni rezervoar biomase. Kao što smo prethodno analizirali, energetski sektor energije drva intimno je povezan sa svijetom „klasičnog“ upravljanja šumama. U regijama partnerima, razvoj biomase tako je uvelike bio određen specifičnim uvjetima koji su povezani s korištenjem sredozemnih šuma.

Prvi utjecaj povezan s korištenjem šumske biomase za proizvodnju topline i sve višeelektrične energije, povezan je s pogodnim energetskim potencijalom mase raspoloživog drveta (u odnosu na istu masu izvora fosilne energije). Proizvodnja energije iz biomase zahtijeva tako implementaciju složene logistike; jedna od glavnih prepreka razvoju tržišta biomase je trošak sakupljanja, rukovanja i prijevoza sirovina prema udaljenoj instalaciji (centrali).

ENERMED


Analiza AFOM energetskog sektora biomase

Izvor : Uptinik energetskih sektora ENERMED-a

PREDNOSTI - proizvodnja biogoriva doprinosi sigurnoj energetskoj

opskrbi

- korištenje bio goriva može smanjiti emisije stakleničkih plinova

- zbog dužeg vrijednosnog lanca unutar nacionalnih granica, proizvodnja bio goriva stvara nova radna mjesta

- proizvodnja sirovine s energetskom namjenom stvara nova radna mjesta osobito u ruralnim područjima

- proizvodnja biogoriva stvara dodatni distribucijski kanal za poljoprivredne proizvode te povećanje prihoda za poljoprivrednike

- redukcija emisija stakleničkih plinova i utjecaja poljoprivrede na okoliš zbog zahtijeva za manjim količinama vode, gnojiva i pesticida koji se koriste za usjeve

- lanac je smanjio rizik od požara zbog nesakupljenih šumskih ostataka

- korištenje marginalne zemlje i implementacija upravljanja ruralnom zemljom

- lanac biomase može se karakterizirati kratkim udaljenostima za prijevoz (lokalna proizvodnja i lokalno korištenje).

MANE - periodičnost raspoloživosti biomase

- potreba za zemljom i moguća konkurencija s usjevima za hranu

- iskustva s novim energetskim usjevima su slaba, ili u svakom slučaju nekomercijalna

- prakse upravljanja eneregetskim usjevima razlikuju se za tradicionalne usjeve i potrebne su neke promjene za poljoprivredne i šumske ostatke, pa stoga zahtijevaju korištenje strojeva i logistike

- skladištenje zahtjeva više prostora u odnosu na konkurentska goriva

- rukovanje i održavanje postrojenja biomase zahtijevaja specijalizirane radnike

- biomasu karakterizira niži energetski sadržaj po količini u odnosu na fosilna goriva

- izgaranje je karakterizirano niskom električnom učinkovitošću ukoliko se ne koristi rezidualna toplina

- specijalizirano tržište biomase nije raspoloživo što odgađa razvoj sektora

- tržišne cijene ne odražavaju okolišne troškove i štetu te maskiraju značajne okolišne prednosti novih i čišćih energetskih opcija

PRILIKE - postojanje nekultivirane zemlje u regijama (oko 20%

ukupnog poljoprivrednog područja)

- biomasa ima mogućnost zamijeniti visok postotak fosilnih goriva

- biomasa može smanjiti ovisnost i uvoz krute nafte

- prisustvo poljoprivrednih i šumskih ostataka u regiji

- povoljni zakonodavni okvir za implementaciju obnovljivih izvora energije

- utjecaji na zaposlenje u ruralnih krajevima i razvoj tog područja

- povećana energetska sigurnost u regiji

- proizvodnja sirovina u energetske svrhe može smanjiti poljoprivredne premije i poticaje

- pronalaze se nove i djelotvornije tehnologije pretvaranja, a postojeće tehnologije se poboljšavaju

OPASNOSTI - lokalna raspoloživost biomase

- niska plodnost marginalnog područja i udaljenost od središta farme

- proizvodnja biomase je ograničena zbog raspoloživosti zemlje za proizvodnju sirovina

- male farme s malim mogućnostima za investicije trebale bi oformiti konzorcije

- transportna mreža niske kvalitete zbog čega je otežan pristup seoskim područjima

- depopulacija seoskih područja

- politička raznolikost i sukobi s lokalnim dionicima

- ograničen pristup informacijama, osobito s obzirom na raspoložive tehnologije

ENERMED


Eksponencijalni porast korištenja Sun čeve energije

Bez ikakve sumnje, sunce predstavlja obnovljivi izvor energije par excellence. Fotonaponski sustavi često se čini tako najprihvatljivijim izvorom obnovljive energije u pogledu modularnosti, disperzije, robusnosti i niskog troška. Štoviše, tržište sunčanih toplinskih sustava je danas zrelo i bilježi stopu godišnjeg rasta od oko 30%. Tijekom posljednjeg desetljeća, raspoložive tehnologije su postigle nivo tehničke zrelosti, postajući sve djelotvornije i pouzdanije. Proizvodnja fotonaponske električne energije na taj se način danas smatra jednom od industrija koje bilježe najznačajniju stopu rasta u svijetu.

IZNIMNO TRAJNI RAZVOJ U SVIM REGIJAMA PARTNERIMA

Sve su regije, kao i sve zemlje partneri projekta ENERMED, zapravo postigle snažan porast u smislu kapaciteta proizvodnje energije iz Sunčeve energije.

Fotonaponski sustavi predstavljaju najznačajniji dio tog porasta. U Toskani, rast kapaciteta fotonaponskih sutava iznosio je gotovo 300% u razdoblju između 2005. i 2010. godine, a najveći dio tog rasta odnosi se na rad malih instalacija (krovovi kuća, staklenici, skladišta…).

U Sloveniji, tržište sunčanih elektrana pojavilo se 2005. godine, a stope rasta od 100% zabilježene su u posljednje tri godine, predstavljajući tako obećavajuću polugu razvoja obnovljivih izvora energije u zemlji. Prevedeno u instaliranu snagu, taj se postotak odnosi na prijelaz s 50 na 100 MW instalirane snage, a to bi značilo da se još uvijek radi o skromnoj proizvodnji električne energije. Ipak, slovensko tržište sunčane tolinske energije čini se danas zrelim pa bilježi godišnju stopu rasta od oko 30%. Tijekom posljednjeg desetljeća, raspoložive su tehnologije dostigle sve efikasniji i pouzdaniji nivo zrelosti.

VRLO AMBICIOZNI CILJEVI

Razvoj Sunčane energije mogao bi se pratiti ukoliko bismo znali usvojene ciljeve rasta po zemljama i regijama partnerima . Na Kreti, primjerice, cilj bi se odnosio na razvoj sunčevog grijanja koji bi iznosio do 1,8% globalne potražnje za energijom po instalaciji od 450 000 m2 kolektora. Za proizvodnju električne energije iz sunčanih termoelektrana, upravo se gradi centrala snage 25 MW, a gradnja druge centrale od 60 MW trebala bi započeti uskoro.U Toskani, regionalne su vlasti odredile cilj koji se odnosi na kapacitet fotonaponskih sustava od 150 MW instalirane snage do 2020. godine. S instaliranom snagom od 40 MW i 60 MW koje su dodatno odobrene danas, taj bi se cilj mogao postići relativno brzo. Uostalom, odobrenja su predviđena za 800 fotonaponskih instalacija od 80 kW po svakoj, uz to da ih je 150 već instalirano.

RAST USPOREN KRIZOM

U Europi i na čitavom području zemalja partnera, rast kapaciteta sunčanih toplinskih sustava i fotonaponskih sustava uvelike je nošen snažnom podrškom javnih vlasti kroz čitav sklop financijskih odluka kojima se obilato subvencionirali sunčani sustavi. Svjetska gospodarska kriza koja je započela 2008. godine i koja je snažno pogodila sredozemne zemlje (Grčku, Španjolsku, Portugal...), dovela je do toga da države moraju prijeći na puno oštrije planove budžeta koji podrazumijevaju često drastična smanjenja subvencija koje se dodjeljuju obnovljivim izvorima energije.

ENERMED


Neizvršena obe ćanja vezanan za energiju vjetra

Energija vjetra predstavlja, zajedno s energijom Sunčeva zračenja, obnovljivu vrstu energije par excellence. Jedna vjetroturbina ne emitira gotovo nikakve stakleničke plinove tijekom faze korištenja, a njezin je trošak uistinu marginalan i beznačajan. Vjetroelektrana označava takvu vrstu tehnologije obnovljivog izvora energije koja je tehnički i komercijalno najzrelija. Smanjenje troškova proizvodnje već je dva desetljeća svjedok tehničke i gospodarske zrelosti. Smanjenje troškova između 3% i 5% predviđa se za svaku novu generaciju turbina.

RAZVOJ NA SREDOZEMLJU ZAKOČEN JE ZBOG NEKIH TERITORIJALNIH

ČIMBENIKA

Nakon razdoblja početnog razvoja, energija vjetra trenutno se suočava s jasnim povlačenjem. Do danas je u Toskani instalirano samo 5 instalacija koje predstavljaju snagu od 44,5 MW. U regiji PACA, broj vjetroelektrana ostaje vrlo ograničen. Niti jedna nova Zona za razvoj vjetroelektrana (ZDE) nije stvorena tijekom nekoliko posljednjih mjeseci. U Sloveniji, energija vjetra je uvijek bila predmetom rasprava i niti jedna turbina nije postavljena za sada, bez obzira na postojeći značajan potencijal energije vjetra.

Takvo se povlačenje može objasniti sljedećim razlozima :

- Volja za očuvanjem krajobraza nesumnjivo predstavlja glavnu kočnicu u razvoju energije vjetra u regiji;

- Nespremnost brojnih lokalnih dužnosnika nositi se s agresivnim poslovnim metodama operatora, uz obećanje primamljivih poreznih pogodnosti lokalnim dužnosnicima bez da ih se ukljući u definiranje sadržaja industrijskog projekta

- Konkurencija i učinak istiskivanja uzrokovan razvojem fotonaponskog energetskog sektora koji se često pojavljuje kao ekonomski zanimljiva alternativa, koja je pristupačnija pojedincima i nositeljima projekta i manje složena s proceduralnog i političkog stajališta.

Autonomna regijaValencija s instaliranom snagom od 992 MW, odnosno više od 20 puta instalirane snageu regiji PACA, predstavlja očigledni izuzetak u toj općoj mlitavosti. Kreta se isto tako ističe iznimno masivnim planifikacijama projekata. Na taj je način predviđena izgradnja sklopa vjetroelektrana snage 1000 MW u iznosu investicije od oko 2,5 milijarde eura.

OBEĆANJA MORSKIH VJETROELEKTRANA

Suočene s poteškoćama s kojima se susreću kopnene vjetroelektrane, morske se vjetroelektrane često predstavljaju kao glavna prilika za razvoj energije vjetra na području Sredozemlja.

Instalacije off shore bilježe zapravo nekoliko odlučujućih prednosti u odnosu na kopnene vjetroelektrane. Izostanak prostornog ograničenja odobrio bi instalaciju turbina veće veličine s lopaticama turbine koje mogu ići i do 20 m u promjeru, što bi posljedično omogućilo porast instalirane snage svake turbine; bolja izloženost vjetru mogla bi omogućiti povećanje čimbenika kapacitete od oko 40%. Uostalom, vjetroelektrane koje su instalirane na moru i koje su dostatno udaljene od obala predstavljaju manje rizika za eventualnu štetu u odnosu na krajobraz.

ENERMED


U takvoj perspektivi, plutajuća morska vjetroelektrana danas se smatra pistom za potencijalni uspješni razvoj. Postavljena vjetroelektrana treba se postaviti na relativno malu dubinu (oko 50 m) pa nije uvijek usklađena s morskim reljefom što je i slučaj u regiji PACA. Instalacija takvih vjetroelektrana može se obavljati na vrlo maloj udaljenosti od obala, što bi neminovno predstavljalo rizik po promjenu izgleda krajobraza. Plutajuća je vjetroelektrana usidrena na dno i povezana s mrežom električne energije podmorskim katlovima čime se omogućava instalacija i daleko od obala. Takva se tehnologija trenutno razmatra i proučava. Projekt off shore vjetroelektranskog parka kapaciteta od 300 MW trebao bi ugledati svjetlo dana na pučini kod Fos-sur-Mer.

Geotermalna energija : nepoznata i obe ćavajuća

Geotermalna energija predstavlja relativno skroman izvor energije. Premda se sve više koristi za grijanje kroz zamah toplinskih pumbi, ona se slabo koristi za proizvodnju električne energije.

NEJEDNAK POTENCIJAL, ALI JOŠ UVIJEK UVELIKE NEDOVOLJNO ISKORIŠTEN

Izvori geotermalnih energija podijeljeni na teritoriju na nejednak način u smislu energije vjetra i sunca. Postoji stoga nejednakost potencijala između regije i između država. Razvoj geotermalne energije uostalom je zakočen značajnim troškovima investicija, bez obzira što su te investicije u stalnom smanjenju. Druga prepreka razvoju tog energetskog sektora čini se da je uvjetovana kulturološki. Geotermalna energija ostaje još uvijek slabo poznata i relativno neprepoznata od strane javnih aktera.

Ipak, brojni stručnjaci za obnovljive izvore energije priznaju blistavu budućnost različitim tehnikama korištenja geotermalne energije. Na taj način, oko 16% slovenskog teritorija smatra se potencijalnom geotermalnom zonom, a najveći dio tih zona smješten je na istoku u sjeveroistoku zemlje. Kratkoročne perspektive odnose se prije svega na korištenje geotermalne energije kao izvora pojedinačnog grijanja. Proučavaju se, međutim, i ambiciozniji projekti. Primjerice, projekt geotermalnog grada Lendava predstavlja projekt inegriranja geotermalnog grijanja u skalu čitavog okruga. Taj je projekt započeo 2004. godine, a provelo ga je društvo Oil Geotherm, sa ciljem zamjene fosilnih energija korištenjem termalnih voda za grijanje.

TALIJANSKI IZUZETAK I TOSKANA

U proizvodnji geotermalne električne energije, Italija predstavlja europski izuzetak. Smještena na 5. poziciju na svjetskoj ljestvici i na 1. mjesto u Europi kao i na Sredozemlju, Italija godišnje proizvodi 5 520 GWh električne energije geotermalnog podrijetla.

Danas, geotermalna energija u Toskani predstavlja instaliranu snagu od 783 MW. Ugovor od 650 milijuna eura do 2024. godine, potpisan je od strane regije i društva ENEL Green Power Spa za razvoj geotermalne energije u toj regiji. Do tog razdoblja, geotermalna bi energija trebala ostvariti instaliranu snagu od oko 1000 MW.

ENERMED


ZAKLJU ČAK: KAKO POSTUPATI U NESIGURNOM SVIJETU?

Nakon faze preliminarne analize okvira upravljanja različitim energetskim sektorima i regijama partnerima, odabirom, implementacijom i praćenjem pilot-projekata namjerava se potvrditi i produbiti glavne zaključke koji se javljaju iz prve faze.

Partnerima projekta ENERMED je omogućeno identificirati izvjestan broj teških tendencija upravljanja obnovljivim izvorima energije na Sredozemlju.

Uloga koja postaje sve značajnija za regionalne vlasti u razvoju obnovljivih izvora energije kroz usvajanje dokumenata planifikacije i strategija koje sadrže brojčano izražene ciljeve, pridružuje se europskim i nacionalnim ciljevima kroz pokretanje raspona različitih alata i resursa.

Motivacije regija u postupku podrške razvoju obnovljivih izvora energije su vrlo različite: one nastavljaju s Europskom komisijom i državama članicama brigu za smanjenjem emisije stakleničkih plinova uz cilj poboljšanja njihove energetrske opskrbe koja je često deficitna i uz moderniziranje njihove mreže; ipak i prije svega, obnovljivi se izvori energije nameću kao obećanje gospodarskog razvoja i prilika za stvaranje novih radnih mjesta. Javne politike koje se pojavljuju na različitim nivoima upućuju uglavnom na masovno preobraćenje na ideju „zelenog rasta“.

Rad kojem su se posvetili partneri projekta ENERMED odnosi se na razvoj obnovljivih izvora energije stricto sensu i ne odnosi se na politike energetske učinkovitosti i energetskog gospodarstva. Ipak, navedene politike predstavljaju komplementarni i nezaobilazni segment obnovljivih izvora energije prilikom realizacije ciljeva 20-20-20.

Alati koji su do danas pokrenuti ne čine se prilagođenima realizaciji voluntarističkih ciljeva kako država, tako i regionalnih vlasti. Svjedoci smo isto tako poteškoća u implementaciji upravljanja na više nivoa, koji naglašava pristup top-down, u odnosu na pristup bottom-up, što označava teritorijalno upravljanje razvojem obnovljivih izvora energije. Takvo se naglašavanje čini potrebnim u smislu odgovora na izazov današnje krize povjerenja s kojom se suočavaju javne politike i teritorijalni projekti na polju obnovljivih izvora energije u svim zemljama partnericama projekta ENERMED.

U smislu navedenog upravljanja na više nivoa, identificirane su sljedeće funkcije:

- Inovacija u smislu upravljanja kroz implementaciju različitih pratećih funkcija obnovljivim izvorima energije:

o Analiza i procjena teritorijalnih energetskih potreba, teritorijalnog potencijala na polju obnovljivih izvora energije, instalirane snage…

o Konzultacije i sudjelovanje lokalnih zajednica;

o Lokalno i regionalno planiranje;

o Pravila i propisi na lokalnom i regionalnom nivou;

- Ponovljivi karakter teritorijalnog postupka:

o Na različitim vrstama sredozemnih teritorija: ruralni teritorij, urbani teritorij;

ENERMED


o Prekogranični i makro-regionalni potencijal.

- Projekt poštuje pricipe održivograzvoja.

o Dimenzija okoliša: implementacija i kratke distribucijske linije, slaba bilanca ugljika ;

o Gospodarska dimenzija: razvoj akcija oblikovanja, podrške različitim energetskim sektorima;

- Eksperimentalna dimenzija koja prethodi realizaciji investicija13.

o Studije, prethodne analize, prethodno oblikovanje i teritorijalna animacija;

o Inovativnost na polju financijske mobilizacije.

13 Budžet projekta ENERMED predviđa sastavni dio „pokretanje pilot-projekata“ u financijskom okviru između 5000 i 64 000 eura čime se ne omogućava realizacija značajnijeg raspona.

ENERMED


BIBLIOGRAFIJA I RESURSI

Opći resursi

Callon Michel, Lascoumes Pierre, Barthe Yannick, 2001, Agir dans un monde incertain. Essai sur la démocratie technique, Paris, Le Seuil

Po energetskom sektoru

Sunčeva energija

Upitnik koji je pripremila radna grupa projekta ENERMED za „Sunčevu energiju“

Energija vjetra

Upitnik koji je pripremila radna grupa projekta ENERMED za „energiju vjetra“

Michon Arnaud, Le Sens du vent, Notes sur la nucléarisation de la France au temps des illusions renouvelables, Encyclopédie des nuisances, Paris, 2010

Le pari de l’éolien, rapport du Centre d’analyse Stratégique (CAS), juillet 2009

Izvješće vlade, po zadatku zajedničkog informiranja o energiji vjetra, koje je izložio zastupnik g. Franck Reyner, 31. ožujka 2010. godine

Internet stranice:

o ADEME : http://www2.ademe.fr/servlet/KBaseShow?sort=-1&cid=96&m=3&catid=15123

Biomasa

Upitnik koji je pripremila radna grupa projekta ENERMED za „energiju biomase »

Strengths, Weakness, Opportunities and Threats in Energy Research, (2005), Directorate-General for Research Sustainable Energy Systems, EUROPEAN COMMISSION, ISBN 92 -894-9168-X

Parikka, M., Karlopoulos, E., Madlener, R., Markov, D., Lamb, A., Tepper, H., Schotter, Eyck, van Hezik, C., Tebar, C., Dias, J. 2005. Energy wood production chains in Europe. ENK5-CT-2002-00623.

Biomass for Power Generation and CHP, IEA Energy Technology Essentials, ETEO3, January 2007

Biofuel Production, IEA Energy Technology Essentials, ETEO2, January 2007

Bioenergy in Europe-Opportunities and Barriers, “Bioenergy Network of Excellence”, VTT Technical Research Centre of Finland (2006), ISBN 951.38.6815.X

R. Madlener, E. Karlopoulos and Matti Parikka (2006), “Economics of Heat and Power Production Using Energy Wood”, ENK5-CT-2002-00623

Internet stranice:

o http://ec.europa.eu/research/energy/eu/research/bioenergy

ENERMED



Upitnik koji je pripremila radna grupa projekta ENERMED za „geotermalnu energiju »

JRC-SETIS Work Group, 2009 Technology Map of the European Strategic Energy Technology Plan (SET-Plan), Part I Technology Description, 2009

EUROSTAT, Energy Statistics Database

Nacionalni plan postupanja po pitanju obnovljivih izvora energije za Francusku, Grčku, Italiju, Sloveniju i Španjolsku.

IEA, Renewable Energy Essentials, Geothermal, 2010

Sanner B., Geothermal Power Generation, presentation at Renewable Energy Europe 2007 Madrid, June 26-28, 2007

GEA, Issue Brief Geothermal Energy and Jobs, 2009

World Bank Group, Environmental, Health, and Safety Guidelines for Geothermal Power Generation, 2007

Internet stranice

o DG Énergie: http://ec.europa.eu/energy/index_en.htm

Po regijama

Valencija

Upitnik o teritorijalnoj analizi koji je pripremila općina Benissa

Akcijski plan za obnovljive izvore energije Španjolske

Strateški plan infrastrukture Autonomne pokrajine Valencija

Internet stranice

o AVEN: www.aven.es

o IDEA: www.idae.es

o CNE: www.cne.es

o http://www.responsabilidadimas.org/canales/cambioClimatico/archivos_items/borrador%20ley%20eerr%20y%20ee%20(2)(2).pdf

o http://www.idae.es/index.php/mod.documentos/mem.descarga?file=/documentos_PER_2005-2010_8_de_gosto-2005_Completo.(modificacionpag_63)_Copia_2_301254a0.pdf

PACA

Upitnik o teritorijalnoj analizi koji je pripremio Institut za Sredozemlje i Regionalni savjet PACA

Regionalni opservatorij obnovljivih izvora energije

Intervjuirane osobe

o Jacky Percheval, DREAL PACA

ENERMED


Kreta

Upitnik o teritorijalnoj analizi koji je pripremila regija Kreta i CRESS

Regionalna agencija za energiju Krete: Reports and data for the energy system of Crete

Tehnička komora – Odjel za istočnu Kretu: Studies on the energy system of Crete

Javno poduzeće za električnu energiju: 2009 Annual Report on the electricity system of Crete

Članci objavljeni u regionalnim časopisima “Patris”, “Nea Kriti”, “Tolmi”

Internet stranice:

www.2810.gr,

www.cretalive.gr

Intervjuirane osobe :

o Dr. Nikolaos Zografakis, direktor Regionalne agencije za energiju Krete

o Emmanouel Karapidakis, Tehnička komora Grčke – Odjel za istočnu Kretu

o Giannis Vourdoumbas, Tehnička komora Grčke – Odjel za istočnu Kretu

o Manolis Thalassinakis , Javno poduzeće za električnu energiju

o Nikos Boulaxis, Regulatorna agencija za električnu energiju

Toskana

Upitnik teritorijalne analize koji je pripremilo Sveučilište Santa Anna

Agenzia nazionale per le nuove tecnologie, l’energia e lo sviluppo economico sostenibile (ENEA), 2010. Le Fonti Rinnovabili 2010 - Ricerca e innovazione per un futuro low-carbon, pp. 244

European Commission, 2009. EU energy trends to 2030 — Update 2009, pp. 184

F. Tilli, A. Berni, A. Grassi and M. Pellegrino, 2008. The feed in tariff scheme in the Italian case. An attempt of removing barriers for pv architectural integration and for increasing building energy efficiency. In: ISES-AP - 3rd International Solar Energy Society Conference, pp 12

Gestore Servizi Energetici (GSE), 2009. Rapporto statistico – Impianti a fonti rinnovabili, pp. 52

Giunta Regionale Toscana, 2007. Programma Operativo Regionale “Competitivita’ Regionale e Occupazione” (POR-CReO), pp. 195

Ministero per lo Sviluppo Economico, 2010. Piano di azione nazionale per le energie rinnovabili dell’Italia (PAN), pp. 217

Programma di Sviluppo Rurale Della Regione Toscana per il Periodo 2007/13 Versione 6, 2010, pp. 344

Regione Toscana, 2008. Piano di Indirizzo Energetico Regionale (PIER), pp. 141

Regione Toscana, 2009. Documento di monitoraggio del PIER, pp. 100

ENERMED


Tindale S., 2009. How to meet the EU’s 2020 renewables target. Centre for European Reform, pp. 8

Internet stranice:

o http://ec.europa.eu/index_it.htm

o http://www.fire-italia.it

o http://www.provincia.bologna.it/opportunita_ambientale

o http://www.arsia.toscana.it

o http://www.enelgreenpower.com

o http://www.gazzettaufficiale.it

o http://www.regione.toscana.it

o http://geoheat.oit.edu/bulletin/bull22-2/art1.pdf

o http://www.geotermia.it

o http://www.egec.org

o http://www.cegl.it

Intervjuirane osobe :

o Dr. C. Chiostri, ARSIA – Regione Toscana

o Dr. G. Nocentini, ARSIA – Regione Toscana

o Dr. F. De Luca, Enel Green Power

o Dr.ssa A. Bramerini, Regione Toscana

Sardinija

Upitnik o teritorijalnoj analizi koji je pripremila organizacija LAORE

Slovenija

Upitnik o teritorijalnoj koji je pripremio E-Zavod

Internet stranice:

o Slovenska agencija za energiju : http://www.agen�rs.si/en/

o Agencija za energetsko restrukturiranje (ApE) http://www.ape.si/

o Borzen, korisnik slovenskog tržišta električne energije, www.borzen.si

o DEM dravske elektrarne Maribor http://www.dem.si/eng

o ARSO : http://www.arso.gov.si/en/

o Eco Fund, Fond Public Slovène Environnemental http://www.ekosklad.si

ENERMED


PRILOZI

Prilog 1 – Upitnik o teritorijalnoj analizi

1. Nacionalni strateški plan po pitanju obnovljivih izvora energije u vašoj zemlji - Kako nacionalne vlasti prevode ciljeve o obnovljivim izvorima energije, sadržane u strategiji Europske unije do 2020. godine ? - Nacionalni strateški dokumenti i planovi djelovanja u implementaciji ciljeva strategije Europske unije do 2020. godine na polju obnovljivih izvora energije;

- Nacionalne strategije i programi razvoja obnovljivih izvora energije općenito ; - Kako biste definirali glavne uloge razvoja obnovljivih izvora energije u vašoj zemlji? Veliki energetski ulozi Veliki gospodarski ulozi Veliki ulozi vezani za okoliš Veliki socijalni ulozi Drugo… - Strateški dokumenti i nacionalni planovi djelovanja za svaki energetski sektor u vašoj zemlji; - Čini li vam se nacionalna politika na polju obnovljivih izvora energije istinski voluntaristička ili predstavlja tek dio vladine komunikacije ?

2. Regionalni strateški plan po pitanju obnovljivih izvora energije u vašoj regiji - Nadležnost regionalnih vlasti na polju obnovljivih izvora energije u vašoj zemlji - Kako biste vi definirali glavne uloge razvoja obnovljivih izvora energije u vašoj regiji ? Veliki energetski ulozi Veliki gospodarski ulozi Veliki ulozi vezani za okoliš Veliki socijalni ulozi Drugo… - Tehničke, gospodarske i strateške studije koje prethode izradi strateških i programskih dokumenata; - Regionalne strategije i programi za razvoj obnovljivih izvora energije općenito u vašoj regiji; - Uloga regionalne vlasti u prijenosu i implementaciji europskih smjernica ; - Strateški dokumenti koji su elaborirani za svaki energetski sektor u vašoj regiji ;

3. Sadržaj strategija - Koji su veliki kvantitativni ciljevi doprinosa vaše regije ciljevima Europske unije do 2020. godine: Za obnovljive izvore energije općenito ? Za geotermalni energetski sektor ? Za energetski sektor sunčeve energije? Za energetski sektor vjetra? Za energetski sektor biomase ?

ENERMED


- Opišite glavne odredbe financijskih i poreznih poticaja koji postoje na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou; Za geotermalni energetski sektor Za energetski sektor Sunčeve energije Za energetski sektor energije vjetra Za energetski sektor biomase - Drugi alati podrške obnovljivim izvorima energije i podrške teritorijalnim projektima :

Podrška strukturaciji energetskih sektora, Podrška uređenju, Podrška R&D

Drugo …

- Mobilizacija regionalnog okvira FEDER za razvoj obnovljivih izvora energije i skromnim energetskim sektorima;

- Radi li se više o regionalnoj politici koja je uistinu voluntaristička ili predstavlja tek dio komunikacije? - Koje se posljedice svjetske financijske krize mogu predvidjeti po pitanju odluka o podršci obnovljivim izvorima energije?

4. Stanje razvoja obnovljivih izvora energije na va šem teritoriju - Globalni uteg obnovljivih izvora energije u vašoj regiji: Proizvedeni KW iz instalirane snage Javna regionalna investiranja za 2000., 2005., 2010. godinu Procjenjena privatna investiranja, efekti poluge regionalnih javnih investiranja

- Fokus na geotermalnom energetskom sektoru u vašoj regiji : Proizvedene kalorije ili instalirana snaga Kratki opis operatera prisutnih energetskih sektora na vašem teritoriju: instalacija, proizvodnja… Javna regionalna investiranja za 2000., 2005., 2010. godinu Procjenjena privatna investiranja, efekti poluge regionalnih javnih investiranja - Fokus na energetskom sektoru Sunčeve energije u vašoj regiji : Proizvedeni KW ili instalirana snaga Kratki opis prisutnih poduzeća energetskog sektora na vašem teritoriju: instalacija, proizvodnja… Javna regionalna investiranja za 2000., 2005., 2010. godinu Procjenjena privatna investiranja, efekti poluge regionalnih javnih investiranja - Fokus na energetskom sektoru energije vjetra u vašoj regiji : Proizvedeni KW ili instalirana snaga Kratki opis prisutnih poduzeća energetskog sektora na vašem teritoriju: instalacija, proizvodnja…

ENERMED


Javna regionalna investiranja za 2000., 2005., 2010. godinu Procjenjena privatna investiranja, efekti poluge regionalnih javnih investiranja - Fokus na energetskom sektoru biomase na vašem teritoriju:

Proizvedeni KW ili instalirana snaga Kratki opis prisutnih poduzeća energetskog sektora na vašem teritoriju: instalacija, proizvodnja… Javna regionalna investiranja za 2000., 2005., 2010. godinu Procjenjena privatna investiranja, efekti poluge regionalnih javnih investiranja

5. Upravlja čki okvir - Glavni ključni akteri obnovljivih izvora energije na vašem teritoriju: Javni akteri (nacionalni, regionalni i lokalni) Privatni akteri i ekonomski operateri

- Fokus na regionalnoj organizaciji : Upravljanje i nadležne službe u vašoj regiji za praćenje obnovljivih izvora energije? Ljudski resursi posvećeni politici podrške obnovljivim izvorima energije?` Proračunski izvori posvećeni politici podrške obnovljivim izvorima energije? Vanjske agencije i administracije u odnosu na regionalne vlasti

- Ima li regionalna politika na polju obnovljivih izvora energije polemičku dimenziju? - Dovodi li se u pitanje razvoj različitih energetskih sektora u vašoj regiji? Energija vjetra Geotermalna energija Sunčeva energija Biomasa

- Događa li se razvoj obnovljivih izvora energije u vašoj regiji u skladu s konzultacijama s lokalnim stanovništvom?; Lokalne komisije za informiranje Organizacija lokalnih rasprava Drugo… - Čini li vam se da je reginalna politika dovoljno transparentna?

- Glavni alati integracije između energetskih, gospodarskih, okolišnih, socijalnih... uloga obnovljivih izvora energije : Tehnički alati (SIG), Konzultacije s lokalnim akterima …

6. Zaklju čci – Elementi za procjenu - Čini li vam se da regionalna podrška obnovljivim izvorima energije može omogućiti?: Zadovoljiti europske, nacionalne i regionalne ciljeve na polju razvoja obnovljivih izvora energije?

ENERMED


Optimizaciju javnih financijskih resursa? Optimizaciju teritorijalnih resursa?

- Čini li vam se da regionalna podrška obnovljivim izvorima energije može omogućiti uravnoteženo određivanje energetskih, gospodarskih, okolišnih, socijalnih... uloga na vašem teritoriju?

Drugi elementi procjene

ENERMED


Prilog 2– Upitnik o energetskim sektorima

1. dio – Tehni čko-gospodarski pristup energetskom sektoru (3 stran ice) Cilj 1. dijela je određivanje konsenzusa između partnera ovog projekta o glavnim tehničko-gospodarskim elementima koji karakteriziraju energetske sektore. Obračun troškova proizvodnje počiva na implicitnim i eksplicitnim pretpostavkama koje se mogu razlikovati u odnosu na pristupe i metodologije. Analiza energetskih sektora obnovljivih izvora energije treba stoga prije svega jasno odrediti različite pristupe.

Sažeti opis glavnih raspoloživih tehnologija - Današnje različite raspoložive tehnologije (primjerice za biomasu: gasifikacija, izgaranje…) - Perspektiva tehnoloških razvoja u nadolazećem desetljeću

Trošak proizvodnje po jedinici proizvedene energije (na primjer: za energiju vjetra) - Prosječni trošak proizvodnje po jedinici proizvedene energije - Precizirati različite pretpostavke koje se mogu uzeti u obzir u izračunu troškova proizvodnje : Troškovi instalacije za instalirane jedinice snage Razlika između teoretske produktivnosti i produktivnosti koja je praktično promatrana Stopa raspoloživosti (primjerice, godišnje vrijeme izloženosti vjetru u slučaju vjetroelektrane) Vrijeme amortizacije Korištene tehnologije Druge pretpostavke koje se mogu uzeti u obzir - Povijesni prikaz razvoja troškova proizvodnje nakon 2000. godine; - Perspektive razvoja troškova proizvodnje do 2020. godine ;

Opis energetskog sektora - Predstavljanje cjelokupnog energetskog sektora od proizvodnje, pa sve do održavanja: korišteni materijali, mobilizirane stručnosti, vrste intervencija… - Rastavljanje strukture dodatne vrijednosti između različitih etapa energetskog sektora - Podaci o europskom i svjetskom poslovanju - Stupanj komercijalne zrelosti

2. dio : Analiza teritorijalnog otiska (3 stranice) Cilj je istaknuti glavna djelovanja, uloge i prilike. Radit će se također o razumijevaju kako su obnovljivi izvori energije „shvaćeni“ lokalno, odnosno istaknut će se njihov teritorijalni otisak.

Identifikacija i kratki opis glavnih teritorijalnih djelovanja i uloga koji karakteriziraju analizirani energetski sektor - Mreže koje su uključene u razvoj energetskog sektora Cestovna mreža Energetska mreža (na primjer, priključak na mrežu električne energije) … - Utjecaj energetskog sektora na « tradicionalno» gospodarsko tkivo:

ENERMED

68

Efekt izvlaštenja i konkurentnosti Efekt koristi - Sigurnosni ulozi : Aeronautički i radioelektrični ulozi, prisutnost radara Potrebna udaljenost od stambenih zona Ostalo… - Utjecaj na okoliš : Jak utjecaj na tlo Inducirana kokurentnost s poljoprivrednim i šumskim aktivnostima Utjecaj na biološku raznolikost - Utjecaj na kvalitetu života : Inducirana zagađenja Zvučna i vizualna štetna djelovanja Ostalo… - Utjecaj na prirodnu i krajobraznu baštinu - Ostalo… Analiza AFOM - Prednosti - Slabosti - Prilike - Prijetnje

3. dio : Europski i euro-sredozemni okvir (1 strani ca) Cilj ovoga trećeg i zadnjeg dijela je istaknuti velike političke inicijative po pitanju energetskog sektora u europskom i eurosredozemnom planu.

Europski kontekst : - Uzimanje u obzir energetskog sektora u sklopu ciljeva Europske unije do 2020. godine - Europske smjernice, strategije i orijentacije koje postavljaju okvir i pružaju podršku razvoju energetskog sektora - Transeuropski projekti po pitanju energetskog sektora

Ostali transnacionalni kontekst : - Euro-sredozemne strategije, politike i projekti po pitanju energetskog sektora:

Primjerice, Plan o Sunčevoj energiji na području Sredozemlja i DESERTEC - Ostale transnacionalne inicijative

ENERMED

Ovaj izvještaj nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran autor te isti ne odražava nužno stavove Europske unije.

69

Informacije i kontakt:

[email protected] www.enermedproject.eu Izvještaj pripremio: Vincent Wallaert Institut de la Méditerranée, Francuska Koordinator: Laore Sardegna, Italija Komunikacija: Agence d’Énergie, Région de Crète, Grčka

Kontakt za Hrvatsku: Energetski Institut Hrvoje Požar

regije sredozemlja i razvoj obnovljivih izvora energije

Documents