SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: III

SMJER: OPŠTI SMJER

PRESUDA

UTVRĐIVANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU

SEMINARSKI RAD

Travnik, april 2013. godine

1

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:III

SMJER: OPŠTI SMJER

PRESUDA

UTVRĐIVANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU

SEMINARSKI RAD

Dario Baškarad

IZJAVA: Ja Dario Baškarad student Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik,

Indeks broj: 0145-10/ROP odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da

sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora

odnosno asistenata.

STUDENT: Dario Baškarad

PREDMET: Pravna klinika

PROFESOR: Doc.dr Samir Zuparević

Travnik, april 2013. godine

2

UVOD

Parnica se, po pravilu, posle raspravljanja i dokazivanja na glavnoj raspravi,okončava presudom. Presuđenje stvari misaono predstavlja najteži deoobavljanja sudske funkcije pogotovo kada je vrši sudija pojedinac, jer upućensam na sebe. U svesti sudije treba da su čvrsto postavljeni aksiomi parničnepresude: da sud nikad ne dosuđuje ono što je od njega stranka nije tražila ida parnicu ima da reši isključivo na osnovu sprovedenih dokaza čijomocenom ima da dođe do istine o osporenim činjenicama. U vezi za s timsudija mora temeljno poznavati odredbe o bitnim povredama parničneprocedure, kao i materijalno pravo koje u sporu ima da bude osnov zakonitepresude.

Utvrđujuća deklarativna presuda njome se utvrđuje deklariše postojanje ilinepostojanje jednog prava –ili istinitost ili neistinitost jedne isprave. Kod jenije potrebno prinudno izvršenje.Ova presuda se donosi povodomdeklarativne tužbe. Njeno delovanje je preventivno na moguće povrede pravau budućnosti.Za razliku od kostitutivne presude deklarativna presuda nestvara nikakvu promenu u spornom materijalno pravnom odnosu.

3

BOSNA I HERCEGOVINAFEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINEOPĆINSKI SUD U SARAJEVUBroj: P01925-08Sarajevo, 9.05.2008.godine

Općinski sud u Sarajevu, sudija Edin Ekinović., u pravnoj stvari tužitelja Damir Dedića., iz Sarajeva, ul. Prvomajska 10, kojeg zastupa punomoćnik A.A., advokat iz Sarajeva, protiv tuženog Besima Besića. iz Sarajeva, ul. Prvomajska 15, radi utvrđenja prava vlasništva po osnovu dosjelosti, v.s. 7.000,00 KM, nakon glavne rasprave zaključene 24.04.2008. godine, u prisustnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i tuženog, dana 9.05.2008. godine, donio je

P R E S U D U

Utvrđuje se da je tužitelj osnovom dosjelosti stekao pravo vlasništva na oranici „Luka“ označene kao k.č. 111, površine 352 m2, upisane u zk.ul. 56 K.O. Dolac.

Tuženom se nalaže da tužitelju izda zemljišno-knjižnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa 1/1 u zemljišnu knjigu, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.520,00 KM (hiljadu petsto dvadesetkonvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.

O b r a z l o ž e n j e

U tužbi od 11.11.2007.godine i tokom postupka tužitelj je naveo da od 1981.godine posjeduje nekretninu „Luka“ označenu kao k.č. 111, površine 352 m2, upisane u zk.ul. 56 K.O. Dolac koja mu je predata u vlasništvo od tuženog osnovom usmeno dogovorene zamjene za traktor starog dvije godine kojeg je on dao tuženom, a ovaj njemu za uzvrat navedenu parcelu. Od tada pa do podnošenja ove tužbe neprekidno je koristi i smatra da je dosjelošću stekao pravo vlasništvo. Tuženi mu to pravo osporava pa istaknutim tužbenim zahtjevom tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom da utvrdi da je tužitelj po osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na toj nekretnini i da tuženom se nalaži da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, u protivnom da je zamjeni presuda, kao i da mu naknadi troškove postupka.

U odgovoru na tužbu i tokom postupka tuženi je potvrdio da je sa tužiteljem, zaključio usmeni ugovor o zamjeni te nekretnine za traktor kojeg mu je tužitelj predao 1981.godine, a za uzvrat, tom prilikom, on njemu predao svoju nekretninu „Luka“. Nadalje je naveo da u to vrijeme zemlja nije bila na cijeni, a danas na tržištu bi mogao dobiti više, a to mu tužitelj ne priznaje. Na te okolnosti prijedložio je da sasluša svjedoka H.H. Tvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine i da je u zemljišnoj knjizi upisan sa pravom vlasništva 1/1. Osporio je tužbeni zahtjev i predložio da se odbije, a tužitelj obaveže na nadoknadu troškova postupka.

U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja i tuženog, svjedoka Ž.Ž., K.K. a, te čitanjem zk.ul. 56 K.O. Dolac.

Upuštajući se u meritorno odlučivanje o istaknutom zahtjevu tužitelja, sud je ustanovioda je tužbeni zahtjev osnovan.

4

Odredbom iz čl. 32. st. 2. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima1 (dalje ZVO) propisano je da posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda. Prema čl. 77. st. 2. tog zakona posjed je savjestan ako posjednik ne zna niti može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a prema čl. 77. st. 3. savjesnost posjeda se pretpostavlja. Prema čl. 35. st.1. istog zakona vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj faktički posjednik predmetne nekretnine.

Sporno je da li tužitelj ima posjed određene kvalitete neprekidno kroz protek vremena dosjelosti određenog zakonom.

Izvedene dokaze, izjave i navode stranaka sud je ocijenio u smislu odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku2 (dalje ZPP) i utvrdio dokazanim slijedeće činjenice.

Osnovom pročitanog zk.ul. 56 k.o. Dolac da je tuženi u zemljišnoj knjizi na predmetnoj oranice „Luka“, označene kao k.č. 111, površine 352 m2, upisan kao vlasnik sa 1/1.

Saslušanjem svjedoka Ž.Ž. i K.K., koji su u odlučnim činjenicama iskazivali uvjerljivo i logično pa im zbog toga sud vjeruje utvrđeno je da je tuženi predmetnu nekretninu predao tužitelju u 1981.godine u zamjenu za traktor i od tada da je posjeduje do danas i nesmetano koristi. Oba ova svjedoka, kao komšije bili su prisutni predaji nekretnine u posjed pa o odlučnim činjenicama imaju neposredno opažanje.

Saslušanjem tužitelja i tuženog, koji su u bitnim činjenicama iskazivali saglasno, utvrđeno je da među strankam nije sporno da je 1981.godine predaju u posjed predmetne nekretnine neposredno tuženi dao tužitelju osnovom usmeno dogovorene zamjene za traktor, pa kod tih činjenica, sud izvodi zaključak da je od tada (1981.godine) i počeo teći rok dosjedanja, a završio istekom 31.12.2001.godine.

Nadalje, osnovom takvog činjeničnog stanja, ovaj sud je stanovišta da je tužitelj u vrijeme kada je stupio u posjed imao savjestan posjed, jer mu je predmetno zemljište tuženi neposredno predao u posjed osnovom usmenog pravnog posla, a koji je imao za cilj sticanje vlasništva na predmetu ugovora. Time, je dokazana i činjenica da je tužitelj od dana preuzimanja neprekidno faktički savjesno posjedovao tu nekretninu sa voljom vlasnika i da je posjed istinit i pošten.

Kako se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 77. st. 3.ZVO) sud je utvrdio da je tužitelj na predmetnoj nekretnini imao savjesni posjed kroz cijelo vrijeme dosjedanja preko dvadeset godina počev od 1981.godine od kada je stupio u posjed (od kada je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći) do isteka 31.12.2001.godine (kao posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost). Primjenom pravila o računanju rokova iz čl. 77. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa čl. 35. st. 1. ZVO, to znači da je sa 31.12.2001.godine proteklo dvadeset godina savjesnog posjeda i osnovom dosjelosti da je tužitelj stekao pravo vlasništva, a shodno odredbi iz čl. 32. st. 2. ZVO.

1 „Sl.novine FBiH“ 6/98,29/032 „Sl.novine FBiH“ 53/03,73/05 i 19/06 "Sl. list SFRJ" 29/78 do 57/89 i "Sl. list RBiH" 2/92 i 13/94

5

Zbog toga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, jer je po osnovu vanredne dosjelosti tužitelj stekao pravo vlasništva, a primjenom već naprijed pomenute zakonske odredbe.

Kod činjenice da je u zemljišnoj knjizi tuženi upisan vlasnikom predmetne nekretnine, to je osnovan i zahtjev tužitelja istaknut na činidbu za izdavanje odgovarajuće zemljišno-knjižne isprave podobne za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa 1/1 u zemljišnoj knjizi, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, a primjenom odredbe iz čl. 89. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH3.

Sud je odbio prijedlog tuženog da sasluša svjedoka H.H., s obzirom da ga je predložio na okolnosti da je predmetna parcela sada skuplja u odnosu na vrijeme kada je sačinio usmeni ugovor o zamjeni, jer te promjenjene okolnosti na koje se tuženi poziva nastale su po ispunjenju obaveze i kao takve su irelevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva ove parnice.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici to mu je tuženi dužan naknaditi troškove postupka (čl.386.st.1.ZPP). Tužitelju su priznati potrebni troškovi i to: za sastav tužbe, za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 360,00 KM shodno čl. 12, 13. i 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH 4, te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 210,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo 5. Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.520,00 KM . Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).

S U D I J A,

Edin Ekinović

Pouka: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti Žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku od 30 dana od dana donošenja presude u tri primjerka putem ovog suda.

3 „Sl.novine“19/034 “Sl.novine”22/045 “Sl.novine KS“ 3/97,

6