SEMINARSKI RAD

„Povijesni razvoj računala“

Zagreb, siječanj 2012.

2011./12.

Povijesni razvoj računala

Sadržaj

1. UVOD..............................................................................................................................................2

2. POČETAK RAZVOJA RAČUNALA......................................................................................................3

3. MEHANIČKI STROJEVI.....................................................................................................................4

4. ELEKTROMEHANIČKI STROJEVI.......................................................................................................6

5. ELEKTRONIČKA RAČUNALA.............................................................................................................8

6. GENERACIJE RAČUNALA...............................................................................................................11

6.1. I generacija računala (od 1951. do 1958.)..................................................................11

6.2. II generacija računala (od 1959. do 1963.).................................................................11

6.3. III generacija računala (od 1964. do 1971.)................................................................12

6.4. IV generacija računala (od 1971. do 1990.)...............................................................13

6.5. V generacija računala (od 1990. do danas)...............................................................13

6.6. VI generacija računala - projekt...................................................................................14

7. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................15

8. LITERATURA..................................................................................................................................16

9. POPIS SLIKA..................................................................................................................................16

1

2011./12.

Povijesni razvoj računala

1. UVOD

Oduvijek se čovjek nastojao riješiti monotonih, teških i neugodnih poslova. Nekada su to bili teški fizički poslovi koje su s vremenom počeli obavljati strojevi svih vrsta. Ali, s razvojem trgovine, bankarstva, tehnike i znanosti pojavila se potreba za zamjenom čovjeka napravama ili strojevima pri obavljanju misaonih aktivnosti, poglavito računanja.

Osim uštede vremena te su naprave trebale ispraviti velik čovjekov nedostatak: pogreške u računanju. Zamisao o strojevima koji bi čovjeku olakšali obavljanje misaonih aktivnosti pojavila se čim su se pojavili i takvi oblici aktivnosti, ali je tehnološko i spoznajno ograničenje onemogućilo njihovu izradu. Do danas je razvijeno i još se intenzivno razvijaju takvi strojevi koji omogućuju obavljanje misaonih aktivnosti odnosno olakšavaju obavljanje kompliciranih matematičko-informatičkih poslovnih procesa koje treba odraditi u kratkom vremenskom roku.

U obavljanju navedenih poslovnih procesa najveća čovjekova pomoć postaje računalo, koje je imalo svoj povijesni razvoj od pomagala za računanje, abakusa, preko ENIAC-a (engl. Electronic Numerical Integrator and Calculator) - prvog elektroničkog računala, do današnjeg računala, koja su složeni uređaji koji služe za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija, koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku.

2

2011./12.

Povijesni razvoj računala

2. POČETAK RAZVOJA RAČUNALA

Najstarije pomagalo za računanje je bio abak ili abakus (slika 2.1). Pojavilo se u Kini negdje oko 3000 g.pr.n.e., a korišten je od strane starih Grka i Rimljana. Prvi abak je bio napravljen od ploče s osam žljebova duž kojih su se pomicali kamenčići, a kasnije su se koristile kuglice na šipkama.

Slika 2.1 Prvi abak

Rimski abak bila je ploča podijeljena na pruge ili pravokutna polja po kojima su se pomicali kamenčići ili žetoni. Prema položaju kamenčiću je pripadala određena vrijednost. Od latinskog izraza calculus, što znači kamenčić, nastao je izraz calculare - računati. U Europi se rimski abak povremeno koristio do 16. stoljeća.

Početkom 17. stoljeća škotski matematičar John Napier - 1550. - 1617. (slika 2.2) sudjelovao je u istraživanju za koje je bilo potrebno puno vremena i napora jer se sastojalo od računanja s velikim brojevima. Počeo je istraživati načine bržeg i jednostavnijeg računanja. Tako dolazi do logaritama. Logaritmi su pojednostavili množenje i dijeljene pri čemu se račun svodi na zbrajanje, odnosno oduzimanje.

Slika 2.2 John Napier

Za vrijeme dok nastaju logaritamske tablice kao pomoć pri računanju se pojavljuje logaritamsko računalo. Koristilo se do 80-ih godina prošlog stoljeća i smatra se pretečom kalkulatora.

3

2011./12.

Povijesni razvoj računala

3. MEHANIČKI STROJEVI

Njemački astronom i matematičar Wilhelm Schickard (1592. - 1635.) je izradio prvi mehanički kalkulator koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Njegov kalkulator ostaje nepoznat slijedećih 300 godina do rekonstrukcije 60-ih godina 20. stoljeća.

1642. francuski filozof i matematičar Blaise Pascal (1623. - 1662.) izradio je mehanički stroj koji je mogao relativno brzo zbrajati i oduzimati velike brojeve. Stroj je trebao pomoći njegovu ocu koji je radio kao poreznik. Mana mu je bila nedovoljna preciznost budući da tadašnja tehnologija nije omogućavala preciznu i pouzdanu izradu njegovih mehaničkih dijelova. Stroj je dobio naziv Pascalina (slika 3.1).

Slika 3.3 Pascalina

Njemački filozof i matematičar Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. - 1716.) izradio je stroj sličan Pascalini koji je imao mogućnost zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja, ali nije bio pouzdan i upotrebljiv u praksi. Leibniz je bio među prvim matematičarima koji su proučavali binarni brojevni sustav, a koji se i danas primjenjuje na radu računala.

Joseph Marie Jacquard (1752. - 1834.) je izumio tkalački stroj kod kojeg su uzorci tkanja bili predstavljeni nizom bušenih kartica. Raspored rupa na karticama je predstavljao program kojim se moglo odrediti djelovanje tkalačkog stroja. To je bio najjednostavniji oblik čuvanja podataka: rupa je označavala jedinicu, a nedostatak rupe nulu, ili obrnuto.

1822. Charles Babbage - 1792. - 1871. (slika 3.2), engleski izumitelj, izradio je nacrt stroja namijenjenog za računanje logaritama u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papir. Babbage je taj stroj nazvao diferencijalni stroj. To je bio vrlo skup i složen projekt, ali stroj nikada nije bio dovršen. Opet zbog nedostataka u tehnologiji stroj nije mogao biti dovršen, ali i nakon 15 godina vlada je prestala financirati Babbageov projekt.

Bazirajući se na Babbageovim originalnim planovima, londonski Muzej znanosti konstruirao je potpuno funkcionalan diferencijalni stroj između 1989. i 1991. g. u čast 200-te godišnjice Babbageovog rođenja. 2000. godine napravljen je printer koji je Babbage originalno dizajnirao za diferencijalni stroj.

4

2011./12.

Povijesni razvoj računala

Najzanimljivije je, međutim, da se Babbageov originalni koncept pokazao točnim, uz veoma male greške. Od kada su završeni, i stroj i printer rade besprijekorno. Napravljeni su poštivanjem tehnologije 19. st. Prvi diferencijalni stroj sastavljen je od 25 tisuća dijelova, težio je 13,6 tona i bio 2,4m visok. Kasnije je napravljena poboljšana verzija koja je svoje prvo računanje obavila u Londonskom muzeju znanosti. Ispisala je rješenje na 31 znamenku, što je tri puta više znamenaka nego što ispiše današnji prosječni kalkulator.

Slika 3.4 C.Babbage i diferencijalni stroj

Babbage je 1833. dobio ideju za izradu stroja kojim se moglo lakše računati i trebao je zamijeniti tadašnje mehaničke kalkulatore. Tako nastaje analitički stroj za računanje koji je trebao rješavati različite zadatke.

Stroj je bio sastavljen od elemenata koje imaju i današnja računala: ulazni uređaj, memoriju, centralnu jedinicu, program na bušenim karticama i izlazni uređaj. Babbage je i na ovom projektu doživio poteškoće zbog kojih nije imao mogućnost realizirati svoju ideju. Unatoč svemu njegova ideja predstavlja model računala kakva koristimo i danas te analitički stroj smatramo mehaničkom pretečom današnjim računalima.

5

2011./12.

Povijesni razvoj računala

4. ELEKTROMEHANIČKI STROJEVI

Herman Hollerith – 1860. - 1929. (slika 4.1) je 1890. izumio stroj za svrstavanje bušenih kartica koje su sadržavale podatke iz popisa stanovništva. Nazvan je sortirnim strojem i pomoću njega je obrada podataka iz popisa stanovništva, koja je tada trajala nekoliko godina, smanjena na nekoliko tjedana jer je stroj mogao svrstavati kartice prema raznim kriterijima kao što su dob, spol, rasa.

Izum je imao praktičnu korist pa je započela komercijalna proizvodnja i omogućena masovna obrada podataka. Prednost tog stroja je bila da su rupe u kartici označavale određene karakteristike ljudi kao što su: muško, žensko, dob i mnoge druge. Kada je kartica uložena u čitač, kontakti (izdanci) za čitanje su prodrli kroz rupe na kartici i dotaknuli kapljice žive u posudama smještenim ispod kartice te tako zatvorile strujne krugove i pokrenule skupinu releja koji su omogućavali otvaranje jednih od mnogih vrata raznih spremnika.

U jednom spremniku su nakon prve provjere bile žene a u drugom muškarci. Ako su kartice sada samo s muškarcima još jedanput sortirane moglo ih se posložiti i prebrojati prema kriteriju dobi itd. Dakle stvaranje statistika je bilo uvelike ubrzano i prije svega bez grešaka.

Slika 4.5 Herman Hollerith

1896. Hollerith osniva tvrtku TMC (Tabulating Machine Company) koja se udružuje zajedno s još nekoliko tvrtki 1924. I tako nastaje IBM (Internatioal Business Machine) koja i danas predstavlja jednog od najznačajnijih proizvođača računala.

Na pojavu prvog elektroničnog računala bitno je utjecao II. svjetski rat. Za vrijeme rata bilo je potrebno vršiti složene matematičke zadatke kako bi se mogla izraditi oruđa za vojne potrebe, a tadašnji kalkulatori i ljudi to jednostavno nisu mogli. Zbog toga su trojica znanstvenika, svaki u svojoj zemlji, radili na projektu izrade elektroničkog kalkulatora.

Konrad Zuse (1910. - 1996.) je 1942. izradio prvi programibilni kalkulator koji je radio na principu binarne algebre, te je koristio elektromagnetske releje.

Howard Aiken (1900. - 1973.) je uz financijsku pomoć IBM-a i inspiriran Babbageovim radovima 1943. izradio elektromehaničko računalo MARK I (slika 4.2).

6

2011./12.

Povijesni razvoj računala

Bilo je dugačko približno 20 metara, visoko 2,5 metara, težilo oko 5 tona i imalo 750.000 dijelova koristio je papirnu bušenu vrpcu, papirnate kartice te teleprintere kao ulazno/izlazne jedinice. Glavni element i ovog računala su bili elektromagnetski releji.

Slika 4.6 MARK I

Engleski matematičar Alan Turing (1912. - 1954.) je sa svojim timom izradio računalo Colossus. Colossus je dešifrirao tajne njemačke poruke ispisane strojem za šifriranje Enigma. U ovom računalu se prvi puta upotrebljavaju elektronske cijevi. Turing je svoj stroj nazvao COMPUTER (engl. to compute = računati).

7

2011./12.

Povijesni razvoj računala

5. ELEKTRONIČKA RAČUNALA

John von Neumann (slika 5.1) je bio američki matematičar, čiji je doprinos u polju računarstva objavljen u sad već jako poznatom dokumentu, First Draft of a Report on the EDVAC, koji opisuje računalnu arhitekturu u kojom su podaci i programska memorija preslikani u isti adresni prostor (tzv. koncept "pohranjenog programa").

Ova arhitektura je postala standard i može se sučeliti sa tzv. harvardskom arhitekturom, koja ima odvojene memorije za programski kod i podatke na odvojenoj sabirnici. Iako je jedno memorijska arhitektura postala uobičajeno poznata pod nazivom von Neumannova arhitektura kao rezultat von Neumannovog dokumenta, arhitekturu su ustvari razvili John Eckert, John Mauchly i ostali koji su radili u projektu ENIAC (slika 5.2) na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

Slika 5.7 John von Neumann

Pojavom elektronike izgrađen je ENIAC (engl. Electronic Numerical Integrator and Calculator) prvo elektroničko računalo. Na čelu razvojne grupe su bili Eckert i Mauchly, a matematički savjetnik grupe bio je John von Neumann.

ENIAC je u biti elektronička verzija stroja Mark 1 s više paralelnih jedinica za računanje. Za vrijeme rada na projektu ENIAC pojavile su se dvije nove koncepcije. Prva je bila da su elektronički sklopovi dovoljno brzi za obavljanje operacije, pa se ne mora graditi mnogo paralelnih jedinica za računanje, nego se operacije mogu provoditi s jednom tzv. aritmetičkom jedinicom. To je jako pojednostavnilo građu računala, iako je kasnije načelo paralelnih jedinica ponovo oživjelo.

Druga je koncepcija, smještaj programa u memoriju, što omogućuje izvođenje niza naredaba, mnogo značajnija i bitno je djelovala na daljnji razvoj računala. Kao rezultat tih dvaju razmatranja predložen je novi stroj EDVAC (Electronic Discrete Variable Arithmetic Computer).

U skici prijedloga za EDVAC (lipanj 1945.) John von Neumann je ujedinio sve ideje i postavio osnovnu logičku strukturu računala s memoriranim programom.

8

2011./12.

Povijesni razvoj računala

Slika 5.8 ENIAC

Eckert i Mauchly osnovali su vlastito poduzeće za izradu računala. U ožujku 1951. grupa Eckert-Mauchly dala je na tržište prvo komercijalno računalo UNIVAC 1 - Universal Automatic Computer (slika 5.3). Taj je stroj imao 5.000 elektronskih cijevi i mnoštvo poluvodičkih dioda. Memorija stroja je bila akustička sa stotinu živinih linija. Kapacitet je bio tisuću riječi sa po 12 decimalnih mjesta.

Ubrzo nakon pojave stroja UNIVAC 1, na tržištu su se pojavile memorije s magnetskim jezgrama i one su omogućile izgradnju računala u današnjem smislu. Godine 1954. pojavio se na tržištu stroj IBM 650 male memorije s magnetskim jezgrama i vanjskom memorijom na magnetskom bubnju kapaciteta tisuću riječi. Takvih je strojeva izrađeno oko tisuću, pa su oni vrlo važni u razvoju programske tehnike. Prvo tranzistirano računalo instalirano je krajem 1959. godine. Razvila ga je tvrtka NCR (National Cash Register), a izgradila tvrtka General Electric.

Centralni procesor imao je oko 4.000 tranzistora i 8.000 dioda. Memorija s magnetskim jezgrama imala je maksimalni kapacitet od 4.800 znakova. Takva računala imala su manji volumen od prvotnih i bili su pristupačni širem tržištu.

Slika 5.9 UNIVAC

9

2011./12.

Povijesni razvoj računala

Početkom 1960. na tržištu su se pojavila tzv. mini računala. To je bio početak masovne proizvodnje standardiziranih jedinica.

Daljnji razvoj išao je tako naglo da je već početkom 1970. postojao kalkulator na silicijskoj pločici, a odmah nakon toga je tvrtka INTEL dala na tržište mikroprocesore. Tehnikom visokog stupnja integracije uspjelo se tehnikom 30-godišnjeg razvoja smanjiti računalo od obujma 90 m3 i priključne snage 200 kW na uređaj od nekoliko kubnih decimetara i snage stotinjak vata.

10

2011./12.

Povijesni razvoj računala

6. GENERACIJE RAČUNALA

6.1. I generacija računala (od 1951. do 1958.)

Davne 1944. godine izrađen je ENIAC, prvi elektronički računski stroj koji obilježava prvu generaciju računala. Glavni element prve generacije računala su ELEKTRONSKE CIJEVI (slika 6.1), a osnovne karakteristike su: velike dimenzije, velika potrošnja električne energije, proizvodnja velikih količina topline što je rezultiralo kratkim rokom trajanja elektronskih cijevi, mali kapacitet memorije, spora brzina rada i vrlo visoka cijena (bili su dostupni samo vladinim ustanovama).

Brzina ENIAC-a je bila oko 330 računskih operacija u sekundi, zauzimao je prostor veličine 100 m2, sastojao se od preko 100,000 dijelova. 1948. je dodana ROM memorija koja je smanjila brzinu izvođenja računskih operacija, ali je ubrzala programiranje što je povećalo iskoristivost ENIAC-a i smanjilo vrijeme programiranja koje je trajalo nekoliko dana na svega nekoliko sati.

Uz ENIAC-a, prvu generaciju računala obilježava i UNIVAC prvo komercijalno računalo proizvedeno u SAD-u. Koristio je 5,000 vakuumskih cijevi, bio težak 13 tona, trošio 125 kW struje i mogao obavljati 1900 operacija u sekundi, što je šest puta više operacija od svog prethodnika ENIAC-a.

Slika 6.10 Elektronska cijev

6.2. II generacija računala (od 1959. do 1963.)

Osnovni element je bila poluvodička naprava zvana TRANZISTOR (slika 6.2) koja je izazvala pravu revoluciju u proizvodnji računala.

Osnovne karakteristike druge generacije računala su: smanjene dimenzije, smanjena potrošnja električne energije, povećana sigurnost rada i brzina izvođenja računskih operacija (100.000 operacija u sekundi), snižena cijena što je omogućilo dostupnost poduzećima, javnim ustanovama i sveučilištima, pojavila se RAM memorija i programski jezici više razine.

11

2011./12.

Povijesni razvoj računala

Slika 6.11 Tranzistori

6.3. III generacija računala (od 1964. do 1971.)

Računala su izrađena od INTEGRIRANIH KRUGOVA (komadić silicija na kojeg je pomoću posebne tehnike smješteno mnogo tranzistora povezanih u logičku cjelinu). U početku je integrirani krug (slika 6.3) sadržavao nekoliko tranzistora da bi se kasnije taj broj povećao na više tisuća tranzistora.

Osnovne karakteristike računala treće generacije su: rade na principu interno pohranjenog programa, mogućnost vlastitog otkrivanja grešaka i kvarova, pojavljuju se monitor i tipkovnica kao ulazno-izlazne jedinice računala i uvedeni su pisači s velikom brzinom ispisa.

Pojavom računala treće generacije pojavljuje se i prvi LAN (eng. Local Area Network) i računala su bila u mogućnosti izvršiti između 50 i 100 milijuna operacija u sekundi, što predstavlja veliki pomak u odnosu na drugu generaciju računala.

Slika 6.12 Integrirani krug

12

2011./12.

Povijesni razvoj računala

6.4. IV generacija računala (od 1971. do 1990.)

Osnovni elementi su VISOKO INTEGRIRANI KRUGOVI, a za trend minijaturizacije računala najzaslužniji su mikroprocesori (izumljeni 1971. godine).

Mikroprocesori (slika 6.4) i visoko integrirani krugovi omogućili su da današnja računala budu stotinu puta manja ali i tisuće puta brža od računala prve generacije. Računala ove generacije su mikroračunala ili kako ih danas najčešće zovemo PC računala (engl. PC- Personal Computer).

Osnovne karakteristike su: obavljanje interaktivnih obrada podataka s više centralnih procesora (multiprocesiranje), primjenjuju se virtualne i vanjske memorije (CD-i, DVD-i, optički diskovi…). S računalima četvrte generacije pojavljuju se novi programski jezici poput C, C++ i Java, te operacijski sustavi poput MS/DOS, Windows i UNIX.

Slika 6.13 Mikroprocesori

6.5. V generacija računala (od 1990. do danas)

Projektiranje i izrada modela pete generacije računalnih sustava započelo je u Japanu 1981. godine. Osnovni elementi gradnje su SUPER VISOKO INTEGRIRANI KRUGOVI, a dolazi i do premještanja funkcije softvera u hardver.

Osnovne značajke računala pete generacije su: računalu pete generacije treba reći što treba raditi, a ne kako treba raditi, računalo pete generacije obrađuje nenumeričke podatke kao što su dokumenti, grafike, slike, itd. Cilj projekta bio je stvaranje inteligentnog računala koje bi rješavalo zadatke za koje su potrebna ljudska svojstva (inteligencija i intuicija). Cilj nije ostvaren.

Ključna područja istraživanja bila su:

umjetna inteligencija (nije ostvareno)

ekspertni sustavi

istraživanje prirodnih jezika

13

2011./12.

Povijesni razvoj računala

6.6. VI generacija računala - projekt

Danas se još razvijaju i računala bazirana na NEURONSKIM MREŽAMA. Neuronska mreža je struktura u kojoj se informacije obrađuju velikim brojem procesora (desecima tisuća) čime se postiže velika brzina obrade i paralelna obrada.

Današnja računala

Kod većine današnjih računala zadani problemi se u osnovi rješavaju pretvaranjem svih relevantnih informacija u matematičke relacije korištenjem binarnog sustava (nula i jedan). Međutim, računala ne mogu riješiti sve matematičke probleme.

Važan korak naprijed u razvoju digitalnih računala bilo je uvođenje binarnog sustava za unutrašnje numeričke procese. Ovim je prestala potreba za složenim izvršnim mehanizmima koje su računala zasnovana na drugim numeričkim sustavima, npr. decimalnom ili heksadecimalnom, zahtijevali. Usvajanje binarnog sustava rezultiralo je pojednostavljenjem konstruktivnih rješenja kod primjene aritmetičkih funkcija i logičkih operacija, znači, i pojednostavljenjem sklopova i dijelova samog računala.

Mogućnost da se računalo programira nizom izvršnih instrukcija bez potrebe za fizičkim izmjenama, osnovna je karakteristika većine računala. Ova osobina je značajno unaprijeđena njihovim razvojem do stupnja na kojem su bili sposobni kontrolirati redoslijed izvršavanja instrukcija na osnovi podataka dobivenih tijekom samog rada određenog programa. Ovo konstruktivno unaprjeđenje je još više pojednostavljeno uvođenjem binarne aritmetike kojom se mogu predstaviti različite logičke operacije.

Iako se tehnologija izrade računala značajno izmijenila od vremena prvih elektroničkih modela sagrađenih u četrdesetim godinama 20. stoljeća, još uvijek je većina današnjih rješenja zasnovano na von Neumannovoj arhitekturi. Ta arhitektura podrazumijeva računalo kao sklop sastavljen od četiri glavna dijela:

aritmetičko-logička jedinica,

upravljačka jedinica,

memorija i

ulazni i izlazni sklopovi.

Današnja su računala u stanju izvršavati nekoliko programa istovremeno. U stvarnosti, određeno kratko vrijeme procesor izvršava instrukcije jednog programa, a zatim se prebacuje na drugi program i izvršava dio njegovih instrukcija. To određeno kratko vrijeme često nazivamo vremenski isječak. Ovaj način rada stvara iluziju izvršavanja nekoliko programa istovremeno, a u stvarnosti se radi o tome da programi dijele procesorsko "radno vrijeme".

14

2011./12.

Povijesni razvoj računala

7. ZAKLJUČAK

Danas je nemoguće zamisliti kućanstvo, poduzeće (malo,srednje ili veliko) bez računala jer su računala postala dio naše svakodnevnice. Da računala ne postoje danas bi bilo nemoguće točno provesti velike računske operacije, točno odrediti udaljenosti između planeta kao što bi suvremena medicina i ekonomija teško funkcionirale bez pomoći računala.

Najstarije pomagalo za računanje bio je abak ili abakus, koje se pojavilo u Kini negdje oko 3000 g. pr.n.e., a korišten je od strane starih Grka i Rimljana.

Početkom 17. stoljeća škotski matematičar John Napier (1550. - 1617.) sudjelovao je u istraživanju za koje je bilo potrebno puno vremena i napora te je počeo istraživati načine bržeg i jednostavnijeg računanja. Tako dolazi do logaritama koji su pojednostavili množenje i dijeljene pri čemu se račun svodi na zbrajanje, odnosno oduzimanje.

Na pojavu prvog elektroničnog računala bitno je utjecao II. svjetski rat. Za vrijeme rata bilo je potrebno vršiti složene matematičke zadatke kako bi se mogla izraditi oruđa za vojne potrebe, a tadašnji kalkulatori i ljudi to jednostavno nisu mogli. Pojavom elektronike izgrađen je ENIAC (engl. Electronic Numerical Integrator and Calculator) prvo elektroničko računalo.

Početkom 1960. na tržištu su se pojavila tzv. miniračunala. To je bio početak masovne proizvodnje standardiziranih jedinica. Daljnji razvoj išao je tako naglo da je već početkom 1970. postojao kalkulator na silicijskoj pločici, a odmah nakon toga je tvrtka INTEL dala na tržište mikroprocesore.

Razvoj računala odvijao se kroz šest generacija od kojih svaka ima glavne elemente i osnovne karakteristike računala koja su obilježila određenu generaciju računala i tako dolazimo do današnjih računala, koja su složeni uređaji koji služe za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računala su sastavljena od dijelova koji obavljaju jednostavnije, jasno određene funkcije.

15

2011./12.

Povijesni razvoj računala

8. LITERATURA

[1] „Kako radi računalo“, Darko Grundler, Pro-mil, Varaždin, 2004.

[2] „Računalstvo“, Darko Grundler i Sanda Šutalo, Školska knjiga, Zagreb, 2007.

[3] „Računalo“, s Interneta, http://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunalo, 2011.

9. POPIS SLIKA

Slika 2.1 Prvi abak

Slika 2.2 John Napier

Slika 3.1 Pascalina

Slika 3.2 C.Babbage i diferencijalni stroj

Slika 4.1 Herman Hollerith

Slika 4.2 MARK I

Slika 5.1 John von Neumann

Slika 5.2 ENIAC

Slika 5.3 UNIVAC

Slika 6.1 Elektronska cijev

Slika 6.2 Tranzistori

Slika 6.3 Integrirani krug

Slika 6.4 Mikroprocesori

16