razvoj duhovnog Života

7/28/2019 RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA

1/40

Pontificia Facolt Teologica. Istituto di Spiritualit Teresianum - Roma

SUSTAVNI STUDIJ DUHOVNOSTI

Biljeke s predavanja za predmet

DO11 Razvoj duhovnog ivota

Student: Kod prof.:

Ante Ronevi Dr. Sc. Jakov Mami

Zagreb, 2011.


2/40

RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA

Prof. Jakov Mami

Biljeke, 21. listopada 2011., 16,30 - sati

to je duhovni ivot? Kako se duhovni ivot razvija? Koji su mu znakovi, sredstva? to

(ni)je vidilac u uvjetima vienjima mukarca ili ene, koji su kriteriji razluivanja autentinih

od patvorenih?

to je duhovni ivot? definicija

Duhovni ivot je ostvarivanje otajstva Isusa Krista u ivotu kranina ili kranske zajednice.

Dogaanje otajstva Isusa Krista, ivljenje otajstva Isusa Krista u ivotu kranina ili

kranske zajednice. Stavljen je naglasak na prvo da je rije o ivom odnosu. Dakle, nema

duhovnog ivota bez ivog odnosa. To znai da se nalazimo u jednoj prisutnosti koja nas

zove, govori, uje i vodi. I tvoj odnos je bitan. Mi ne stojimo pred kriem kao pred drvetom,

metalom ili simbolom ve kao pred ivim raspetim Kristom. Duhovni ivot je ozbiljan, inaese moe pretvoriti u lakrdiju. Naglaavam, ivi odnos!

Drugo, da se duhovni ivot ne moe svesti na nikakvu koliinu neega. (Obavio sam pet

devetnica pa sam duhovan; molio tri krunice svaki dan, idem na misu svaki dan dakle,

duhovan sam!) Koliina nije presudna kategorija duhovnog ivota, premda nije zanemariv

element.

Te dvije stvari treba uoiti kroz definiciju!

Duhovni ivot je osuen na rast. Ili, bitno mu je znaenje izrastanje. To je ivot, jer ivot koji

se ne razvija nije ivot ve je zakrljalost a ne ivot. Zato u duhovnom ivotu se ne moe

stati. Isto tako, nema vrhunca u duhovnom ivotu. On je osuen na rast jer je dat u sjemenu

nije gotov. Sjeme e se razvijati ako ima uvjete razvoja. To je razumijevanje dinamike i

razvoja duhovnog ivota.

2


3/40

Imamo dva temelja. Ili, jedan temelj s dva aspekta/vida duhovnog ivota:

1- antropoloki,2- boanski.

Antropoloki vid duhovnog ivota je struktura osobe. To je duhovna struktura osobe. Toznai da je u nama jedna stvarnost koja se zove duh i ona ima svoj ivot, te se zato zove

duhovni ivot. Koja je to stvarnost koja se zove duh? To je nae jastvo, najdublja nutrina

svakog od nas. Neponovljiva, jedincata i izrie se kao samosvijest. Ja jesam! Ja sam! Neto

to nas najdublje definira. I moe se zvati osobnost, personom to ivi od odnosa. Zato

duhovnost u svojoj biti je odnoajnost, tj. ivim jer sam u odnosu. Koja razina tog odnosa to

je razina ivota.

Slijedimo ovdje naznake biblijske/Pavlovske antropologije; bitne sastavnice ovjeka su duh,

dua i tijelo. To troje zajedno je ovjek. Ne postoji ovjek bez due makar se deklarirao kao

agnostik. Niti postoji ovjek bez duha, niti bez tijela. Dar duha je dubinska razina bia. Razina

due je operativna razina ovjeka; misaona, molitvena, pamenja. Te tri razine: misao, volja i

pamenje su operativne sile due povezane Bojim Duhom. Tjelesna razina slui da duh i

dua mogu ivjeti.

Gruba usporedba: stablo ima formu i ako je oguli osui se. Tako i ovjek ivi kroz tjelesnudimenziju. (Teologija tijela!) dakle, sve tri razine sudjeluju u duhovnom ivotu ovjeka. One

moraju biti sve tri i da djeluju na sebi svojstven nain i da sve tri budu zajedno. Ne lijeniki

zdrave ve u smislu da mogu operirati na zdrav nain, da nisu zaraene grijehom i

pretjeranom teinom jedne razine ve to mora biti sklad da ovjek integralno izrasta.

Duhovna razina (temelj/vid) ili duhovno-boanski temelj duhovnog ivota. Rije je o

tome da duhovnog ivota nema ako nije uinak ili djelo Duha Svetoga. Zbog ega? Zbog toga

to je cilj duhovnog ivota neto to nas nadilazi. Dogaanje Isusa Krista u ivotu kranina

nije na proizvod, antropoloki, jer ga nae antropoloke sastavnice (duh, dua i tijelo) ne

mogu proizvesti ve je duhovni ivot milost. Zato je on ili darovan ili ne postoji. Jer otajstvo

Isusa Krista u ivotu kranina se ne moe dogaati ako nije zahvat Duha Bojeg u nas.

(Jedan je va uitelj, Krist Gospodin.) Jesi li krten? Krtenje je preporod, pretvorba kad

voda postaje vino krv kad ovjek ljudskog dometa postaje boanskog dometa. Ja te

krstim, tj. ja te utiem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga kao peglu u 220 V.

3


4/40

Kad primijeti zov moj to te nadilazi, a pripada te to oganj u tebi zahtijeva da sjeme koje si

primio raste i razvija se.

(Pitanje spasenja: to je s djecom koja nisu krtena? Mi smo/se spaavamo po Isusu Kristu i

po krtenju. To je novost! Ali, nae nije istraivati to je s onima koji nisu krteni. Zato je

Crkva u hitnim sluajevima poznatih Bojoj volji rekla: Snagom Boje volje prelazi u vjeni

ivot. Kako Bog to rjeava mi to ne znamo. Kako e drugi? To pustimo Bogu. Na kranima

je da navjetaju evanelje. Ostaje problem to s drugima, ali mi to ne moemo drugaije rei.

Boji govor je raznovrstan, ali on uvijek spaava. Nama je spasenje dano po sakramentima.

Tebe sam izabrao da navijeta! Zato je bit kranskog ivota misionarstvo.

(Osoba koja ivi autentino kranstvo je izazov. Ili e te ubiti iz mrnje ili prihvatiti kao

drugaiju osobu.)

Spasenjska volja Boja relativno novo unutar teologije Katolike crkve, premda ima

korijene jo od Augustina - nema ivog bia na Zemlji kojem spasenje nije na

dohvat/ponueno. Mi ljudi razliito od toga, razmiljamo razliito od Boga: On daje i htjeti i

initi. Sveopa je Boja okrenutost da spasi svijet, a na ovjeku je da prihvati ili odbije.

Moemo izgubiti tota ali ne i savjest. (to god se istinito/dobro ostvari kod nekrtenika od

Boga je!) Dakle, svaki je ovjek slika Boja, tj. nastanak ljudskog bia je ostvaren snagom

Duha Svetoga.

Antropoloko pitanje komunikacije.

Duh Sveti snagom svojeg djelovanja uvodi u Komuniju = Otac, Sin i Duh Sveti.

OSOBA DUHSVETI

KOMUNIJA

Cilj

odnos

4


5/40

Svi imamo duhovni ivot samo je pitanje odnoajnostis Komunijom/Presvetim Trojstvom. I

mislima imamo odnoajnost s Bogom.

Duhovni ivot tvori osobu takvom da se na njemu oslikava Trojedini Bog. (Proces duhovnog

ivota je proces narastanja onog Drugog, koji te obitava, ali nisi ti.)

U konanici duhovni ivot je komunikacija naeg duha s Duhom Svetim. Ovo je jako vano!

Zbog toga da ga spustimo na najdublju razinu ljudskog bia iz kojeg zahvaa itavo ljudsko

bie. Dakle, duhovni ivot je u temelju ljudskog bia i kad se dogaa zahvaa sve razineljudske osobe i to preriemo kroz odnos ljudskog duha s Duhom Bojim. U ostalom, Duha

Svetoga ne moemo uti niti razumjeti nego na razini naeg duha, a to je razina ovjekove

svijesti. Jako je vano u pedagogiji duhovnog ivota, tj. u formiranju duhovnog ivota da

medijacija duhovnog ivota uvijek vodi rauna o potrebi ouvanja svijesti ovjekove. To

znai da treba kvalitetno sagledavati putove i ponude koje stvaraju putove podsvijesti i

ugroavaju ono to ovjeka razlikuje u njegovoj zdravosti od drugoga, a to je svijest. Znati da

svi putovi, koji ne uvaju svijest, nisu u funkciji integralnog izrastanja ovjeka. (Tu je velika

rasprava u odnosu na putove Istoka i Zapada, putovima intuicije i putovima analize i sl.) Ima

situacija kad se favorizira ekstatika dimenzija, bez koje nema duhovnog ivota. Meutim, ne,

jer nije svedivo na to. Posebno jer je duhovni ivot i duhovno iskustvo mir, a to je duboka

uravnoteenost.

Duhovni ivot shvaen kao komunikacija naeg duha s Duhom Bojim je dijalog. Duhovni

ivot je stvar otvorenosti, sluanje, prihvaanje i operativnosti. Zato sv. Augustin i sv.

Bonaventura nazivaju molitvu razgovor s Bogom, a to nije nikako monolog, ni moj ni Boji.To je uvijek i rei, i uti.

Razina susreta koja se dogaa u autentinom duhovnom ivotu izmeu naeg i Bojeg Duha.

U tom susretu/dijalogu se dogaa slijedee: (tri vana pokazatelja)

1. Spoznaju vlastitog identiteta, ali i identiteta Onoga s kim si u susretu. To znai: kadkaem spoznaja vlastitog identiteta to prvo znai pozvanost. Pozvani smo da budemo,

dakle, plod smo Bojeg zahvata koji u nama raa zahvalnost kao loginu posljedicu

5


6/40

duhovnosti. To se moe nazvati duhovnost nastanka. Spoznati vlastiti identitet znai

razumjeti sebe kao stvorenu stvarnost, kao pozvanu stvarnost i kao misaonu stvarnost.

Pozvan na ivot. Stvoren da ivi i da se ostvari. Sama injenica stvorenosti ukljuuje i

svijest o naoj provizornosti. To znai da nam je temeljna crta putnitvo/hod. (Vaa

domovina je na nebesima. Mi smo putnici, prolazni. Isus je proao zemljom inei dobro.)

Provizornost/privremenost ima stjecite u vjenosti. Zato smo sposobni biti u

komunikaciji s transcedencijom, onim to nas nadilazi, kao temeljnu potrebu bia. Zato je

ovjek bie koje trai. To je spoznaja naeg identiteta u susretu naeg duha s Duhom

Bojim. to je s identitetom onog kojeg susreemo? Spoznaja se okree prema Onom pred

kim jesi. Ako si pozvan On te zove. Ako si stvoren On te stvorio. Ako si smislen On

te ispunja. Dakle, u tom susretu vidi sebe, Njega i svoje mogunosti. Zato autentini

duhovni ivot otvara egzistenciju. On otvara da ne postane rtvom provizornosti koja e

sebi samoj postati smisao. Odnosno, autentian duhovni ivot je neto velianstveno.

Otkrie identiteta Njegova u jednoj fazi duhovnog izrastanja otkriva i druge spoznaje (npr.

pitanje (bez)grenosti ili otkupljenja i Otkupitelja, tj. besplatnosti duhovnog ivota).

Stvoreni smo da moemo primiti, a od tog primanja ovisi davanje. Pavao to zaotrava:A

to ima a da nisi primio? to je ovjek svjesniji kao primatelj on je raskoniji i u

davanju. Duhovni ivot nosi temeljne spoznaje koje nas odreuju. A odreuje nas

spoznaja tko smo i tko je Onaj pred kim smo. to je identitet. (Sv. Terezija Avilska Put

savrenosti u jednom je asu osjetila da je besmisleno biti kakva je bila Il' se mijenjaj

ili zaboravi sve!) To je spoznaja istine o sebi i o Onom pred kim je ne moe ostati u

kaljui.

2. Prihvaanje se sastoji u prihvaanju onog to si spoznao, a to je dubinska razliitost: tebe& Njega. Istovremeno je rije o dubokoj okrenutosti jednog prema drugom, kao da se

dogaa da je moja razliitost govor moje duboke potrebe Tebe. I zato prihvaati svojurazliitost znai biti aktivno okrenut prema onome koji je Drugi. (Moji puti nisu vai puti.)

Prihvatiti hod Boga kao svoju duboku potrebu bia. Ovaj in raa u nama stav

oslukivanja, da ujem to mi to Gospodin govori!? Iz ovog slijedi da je duhovni ivot

pitanje dubine najdublje razine ljudskog bia. Rije je o hodu koji te ostvaruje.

3. Oslanjanje je trea jako vana dimenzija.to je to? To je svijest o otkupljenosti. Ako

hoe, svijest o spaenosti! To vie nije problematino u duhovnom ivotu jer postajete

6


7/40

partneri. On djeluje u tebi i ti djeluje kao medijacija, a ti si Ga naao kao izvor svoje

novosti.

S P O

Spoznaja, prihvaanje i oslanjanje su tri bitne okosnice zdravog razvoja duhovnog ivota.

Zbog ega? Zbog toga to prva donosi istinu tebe i Njega. Druga donosi mir. Trea donosi

mogunost novosti ili budunosti. Ove tri (nisu stepenice jer nije odnos vie-nie ve razine

treba uvati kao zjenicu. Ako duhovni ivot postavimo na ovim razinama nema podbaaja,

besmisla ili devijacije.

DUHOVNI IVOT KAO RAST kad budemo govorili o kriterijima

Duhovni ivot razvija cjelovitost osobe i razvija cjelovitost zajednice. Dakle, u pitanju je

pojedinac i zajednica. Cjelovitost znai da ovjek itav raste u novosti: duhovna, duevna i

emotivna razina. Stoga mu nije nita tue, ni radost, ni tuga, ni uspjeh, ni pad jer je i pad bitna

sastavnica duhovnog ivota. (Sv. Augustin Nije problem pasti nego kad padne ustati da

ne ostane u svom padu.) to je realizam duhovnog ivota, jer mi nismo aneoska egzistencija.

Sv. Pavao govori o boju, o bitci.

Bitna sastavnica onog to mi jesmo je grijeh, a to je konica naoj ostvarenju. Koi i daje

gas koliko hoe, auto stoji. Tj. grijeh je sastavnica naeg bia zato S-P-O. Odnosno, naa

novost nije u nama u smislu kreativne snage ve u smislu otvorenosti bia biti u novi ako

se Boja milosti spusti.

Pojedinac ostvaruje duhovni ivot kroz (osobno) sazrijevanje, a zajednica kroz sazrijevanje

zajednice. Osobno ide nekako, ali je problem u sazrijevanju zajednice. Ona izrasta ako se

meusobno ujete, podupirete, sluite, tj. ako su stvoreni uvjeti da drugi s vama moe rasti.Ponaanje pojedinca u zajednici je - pokazatelj ja - pokazatelj njemu- osobnog izrastanja, tj.

zrelosti. Zajednica je tijelo Isusovo i ono je sklad udovlja. Svatko prihvaa ulogu koju ima u

tijelu. To pokazuje i nae tijelo: to ako oko hoe biti ruka? Kako e dignuti au? uloga

udovlja koja ide u skladu. Zajednica mora biti obiljeena zdravou. Tako i u obitelji. ilje li

se neke stvari onda to onemoguuje i ugroava pojedinca. Zato je potrebna otvorenost, tj.

imati vremena da uje i da on kao razliit ima mjesto kraj tebe i ti kraj njega. U duhovnom

ivotu ignoriranje nije rjeenje. Potrebna je askeza.

7


8/40


9/40

rije je o izrastanju o svijesti svoga boanskog identiteta. U sve veem otkrivanju boanske

dimenzije u sebi. Jo nije doao moj as - da posve otvoreno svijetu posvjedoi da je Bog.

Ovo je veliko kristoloko pitanje, a za nas pouno. Ni u emu se nije razlikovao osim u

grijehu Ta crta pokazuje da je izrastanje nezaobilaznica duhovne egzistencije. Luka je to

spojio u dob, mudrost i milost Isus Krist je integralno izrastao.

Djevica Marija

Kod nje postoji znak njene svijesti o izrastanju. Osobito na razini svog odnosa s Bogom. Ne

znamo puno o njenoj antropolokoj crti. Tu se bibliari jako razlikuju, o njoj kao djevojci, o

zarukama, dobi, podrijetlu ne znamo puno. Ali znamo da u dobi, kad je Bog procijenio da je

Mariji zrela za partnerstvo, objavio kunju. Zrelost dobi trai zrelost mudrosti, a ona ima jakuvezu s vjerom, i zato se dogaa navjetaj Zdravo milosti puna! Pozdrav izrie identitet ene

koja je puna Boga. Moemo rei da je ve u poetku susreta s Bogom u punini, i to je osnov

na temelju kojeg uitelji zakljuuju da je bez grijeha zaeta milosti puna Kad u ovom

duhu razmiljamo o Blaenoj Djevici Mariji onda vidite to Bog misli o toj eni. Stani i

pogledaj!

U Mariji imamo enu vjere, majku Crkve i majku Spasiteljea svijeta. Vrlo sloena linost

teoloki, a do skrajnosti na razini vjere jednostavna i to je pokazatelj. (to je tko vei, dublji

to je pristupaniji. Samo umiljeni misle da su tiposi i trae podest na to e stati.) Bog alje

kunju, koja se oituje u ponudi Evo zaeti e i roditi sina. On e biti velik i zvat e se Sin

Svevinjega - kunja Mariji je sadrana u zaeti e i roditi e. Ovdje progovara njezina

zrelost:Kako e to biti kad ja nemam odnos s muom? Odgovor: Sila Svemogueg sii e na

te i osjenit te i zato e i edo biti sveto i zvati se Sin Boji. Kunja izaziva pitanje i eka

odgovor, a odgovor trai vjeru. Dakle, vjera, duhovnost nije iracionalna stvar ve zahvaa sve

razine ovjekove pa i seksualnost. Marijin rast oituje se u odgovoru vjere Evo slubeniceGospodnje i neka mi bude po tvojoj rijei. Odgovorom izrie svoj identitet, slubenica biti u

funkciji otajstva. Identitet vjernika, a projekt je Neka mi bude po rijei tvojoj. Aneo otie

od nje. Naao ju je zrelu zrelo pitao dobio zreli odgovor stav je krepost.

Druga crta kod Marije pokazuje njezino izrastanje (Redemptoris Mater Majka Otkupiteljeva

izriito kae da Marija od munog, tekog odgovora vjere ivi u vjeri koja prolazi tamnu

no (sv. Ivan od Kria). Ono to se uobiajeno i teoloki naziva tamna no Marija prolazi

tamnu no vjere. To znai da je put izrastanja no vjere. (Ima li zrelosti vjere bez tamne

9


10/40

noi?) Ne moe se pritiskom na dugme rijeiti pitanje vjere. Treba proi kunju. Odnos Isusa i

Marije svaki susret je bio proienje vjere u Hramu, u Kani, na Golgoti,

Trea crta kod Marije naziva se vrsna pedagoginja vjere. (Vrlo rijetko se izuava.) Naa

Marijanska svetita trebaju biti pedagogija vjere. (Karmeliani se nazivaju Marijina braa.)

Apostoli

I kod apostola se zamjeuju razine milost, poziv, nasljedovanje i poslanje. Dakle, gledajte

kroz ovu prizmu egzistenciju apostola i vidjet e zrelost, da svi umiru na nain Uitelja.

Tipian primjer je apostol Pavao poseban sluaj. On je najbogatiji autor Novog zavjeta koji

govori, obrauje razvoj duhovnog ivota.

1. Iskustvo osobnog ivota Pavlova - kakav je? - dvostruko. Proao je iskustvo Zakona, bio je

uenik uitelja Gamalijeva najpoznatiji uitelj Zakona u Izraelu, upoznat s kompletnim

pologom rijei Boje Starog zavjeta i vjeru sljedbenika. Do te mjere da je smatrao

opravdanim unititi krane. Odobravao je Stjepanovu smrt kamenovanjem. U susretu prema

Damasku otkriva novoga uitelja, koji se poistovjetio sa Zajednicom. Progoniti Zajednicu

znai progoniti Njega. Savle zato me progoni? Naglaava: poistovjetiti se sa Zajednicom.

Crkva je prevana za duhovni ivot. Ali kad se kae Crkva volio bih da kaete/mislite nasebe, a ne na afere, biskupe, Kaptol Naalost, otrov je baen pa smo zaboravili tko je Crkva

zajednica vjerujuih;gdje su dvojica ili trojica u moje ime Tijelo Kristovo.

2. Duhovna zajednica mora imati odnoajnost prema Crkvi; braa ste. Onog asa kad Pavao

susree Isusa, Novost stavlja toku na ono staro i poinje novo. iva atora je tu

velianstven. Kadar je uiniti zaokret snagom spoznaje novoga. to je u osobnom iskustvu

vano? iskusio je da je voljen, jer mu je rekao da ga treba, a mogao ga je odvratiti, ali nije

ve biti e miU tom susretu Pavao doivljava da je voljen i odluuje uzvratiti ljubav istim

intenzitetom. I to je sr Pavlova nauka o duhovnom ivotu. Uzvratiti ljubav istim

intenzitetom. To je vrlo vrsno mjerilo ljubav uzvratiti ljubavlju. (Zabiljei zahvate Boje

prepoznate u svojoj egzistenciji pa e vidjeti sadanje stanje.)

Dva iskustva:

a) susree novog i poinje od nule; doivljava ljubav i uzvraa ljubav.

b) za Pavla je jako vano iskustvo Zajednice. On je unutra i kaeJa vas rodih!Ponovno vasraam! Ima iskustvo trovrsne zajednice: Filipljana, koji su potpuno prihvatili Galaani

10


11/40

koji su nezreli u razvoju i razrastanju; Korint sporost i opiranje razvoju. Ta Pavlova nauka,da zajednica izrasta, ostavlja trag na Pavla, trag realizma koji on pretae u dvije stvari:

- jo niste iskrvarili,

- bolovi ponovnog raanja.To iskustvo zajednice, takoer djeluje na Pavlov nauk o duhovnom ivotu.

3) Krtenje. Za Pavla je krtenje srika (sr) i sinteza duhovnog ivota. To znai neto bez

ega ne moe nita, jer nije to. (Olovka ne moe pisati bez srike.) Sinteza znai da se sav

duhovni ivot nalazi u krtenju. Zato to je krtenje vazmeno iskustvo Kristovo (otajstvo).

Duhovni ivot apostola Pavla poeo je sa susretom Uskrsloga. Nije poznavao tjelesnoga

Isusa. Moe se rei da je upravo ta novost Krista obiljeila Pavla. Taj susret s Uskrslim

zahtjeva obraenje Pavlovo. Znak e biti povratak vida. Susret s Uskrslim Pavlu daje novi

identitet:Apostol pogana.

4) Duhovni rast Pavao povezuje sa spojem/pritjelovljenjem/kranima otajstvu umrlog i

uskrslog Krista. Znai, rasti po Pavlu znai pritjeloviti se. Ostvarenje otajstva Isusa Krista

u ivotu krana i Crkve je duhovni ivot. Pavao polazi od krtenja kao pritjelovljenja

otajstvu muke, smrti i uskrsnua Kristova. Krtenje je pritjelovljenje muci, smrti i

uskrsnuu Isusa Krista. Zato se krtenje dogaalo uranjanjem (zdenac krtenja sa sedamstjenki). Pavao polazi od krtenja, a to znai od iste milosti, isti dar. Milost znai

draganje, milovanje. Kad te Bog dodirne to je milost, draganje, dodir Boji. Nadalje,

Pavao u krtenju vidi projekt i poziv. KRTENJE=milost, projekt, poziv. Milost je

stvoriteljski dodir Boga ovjeku, koji je ve jednom u inu stvaranja poljubljen od Boga, a

krtenje je novo stvaranje i ono postaje projekt, i u oima Boga i u oima krtenika.

Problem je nae svijesti! Pavao je strog (projekt i poziv) i Filipljanima, Korinanima i

Galaanima kao da se ponosi to ih je malo krstio zbog zadataka koje krtenje nosi. Zato

je redovniki ivot povezan s laikim ivotom, kroz interakciju, tj. kroz sakramente reda i

braka. Korijen posveenja je u krtenju, a u sveenitvu je novi sakrament. Redovniki

poziv je u vidu znaka a ne sakramenta, tj. sakrament ekonomije spasenja. Zato je sv.

Franjo htio ostati kranin bez sveenikog reda. Krtenje nije samo poetak ve dogaaj

koji ostvaruje potpuno pritjelovljenje. Danas treba puno vie raditi na ekonomiji spasenja

kroz sakrament krtenja.

5) Osobna i postupna provjera. Rije je o primljenoj milosti na krtenju koja je dinamina.To znai da tijekom izrastanja prima razliite oblike i slijedi razliite putove. Zato treba

11


12/40

provjeru, prije svega koliko je u osobi prisutna dimenzija Svetog Trojstva to je

ispovijest vjere. Jer se Trojstvo esto zna svesti na broj, a ne na odnos. Trojstvo u

duhovnom ivotu je odnos sa Ocem sa Sinom i sa Duhom Svetim. Sinovstvo, tj. koliko i

kako se ivi dimenzija sinovstva/kerstva Bojeg. Odnos sa Ocem je odnos sa izvorom

svega. Odnos sa Sinom je odnos sa ovjekom, bratom i otkupiteljem. Odnos sa Duhom

Svetim je odnos sa uvoditeljem u razumijevanje otajstva Sina. Dakle, vidjeti koliko je to

dimenzija Trojstva prisutna, i svijest o Sinovstvu/kerstvu je vano zbog identiteta.

Moete biti tjelesno slomljeni, duhovno umorani, ali niste umrli jer u vama ivi okosnica

Sinovstva Bojeg Dii se! To nije tvoje, to je Sinovstvo! Usklaivanje Kristovoj smrti i

uskrsnuu je li otilo u devijaciju ili je on hod u kojemu ja postajem slian Kristu

Gospodinu, tj. da Njegov ivot proima moj ivot i to je evangelizacija. Evangelizacija

je egzistencija. da li osoba/zajednica kaziva taj oblik usliavanja Kristu. Je li ivot

proet svijeu crkvenosti tijela? Razvijaju li se kreposti i oituju li se darovi? to je

krepost? Trajni pozitivni dobri stavovi. Razvijaju li se kreposti u meni ili sam uvijek

gladovao, kao da se guli kora stablu pa se sui. Darovi se oituju kroz zahvalnost i

ponudu. to ima a da nisi primio? Stav zahvalnosti sve to imam i jesam je radi

drugoga radi drugih i za druge! (kristoloka studija Isus ovjek za druge, Bonhofer).

Postupna provjera, nadanje. Je li duhovni hod zakazao negdje? Pavao kae Ve ste

morali postati zreli! Ako niste, znai da je neto u terenu zatvoreno, ne valja. Zato

duhovni pratitelj mora biti kompetentan da vidi kakav je teren da bi milost mogla rasti, da

raste ono to moe rasti i ima kvalitetu. To je prevano znati. Zrcaliti svoju nutrinu, da bi

znao gdje si. To je najgora rana pastorala, jer nema s kim razgovarati. (Tu ima

redovnika zajednica budunost da slua druge.) DANAS sekularizacija unutar Crkve

(relativizacija svega) i laicizacija unutar drutva (relativizacija, Crkva nositeljica svetog).

Kad se ova dva procesa spoje onda je tcunami.

12


13/40

Subota, 5. listopada 2011., od 14h

Toka na kojoj sveti Pavao jako inzistira: DUHOVNI BOJ - je jedna/stalna etapa ne putu

ostvarenja Krista u ivotu kranina ili kranske zajednice konstanta. Za temu duhovnog

boja u duhovnosti vlada i vladao je razliit interes s:

1. biblijskog stajalita (u Knjizi postanaka),2. otakog,3. monakog (u najranijim spisima 4. st. Evagrije P., Augustin, Ivan Kasijan Elaborat oduhovnom izrastanju i Osam misli I. Kasijana) i4. povijesnog stajalita.

Erazmo Roterdamski 1502. godine pie o potrebi i razlonosti Duhovnog boja, kao i

Skupolije u 16. st. Prirunik za duhovni boj. Nae vrijeme zahtijeva tu kategoriju, moda

aktualizirati pojmovlje, jer Pavao govori o titu, kacigi, pojasu i obui u smislu vjernike

terminologije (on kao atora-pravio je atore), rimski graanin znao je o ratnoj opremi pa je

primjenjuje u rastu kranskog ivota. U Rusiji veliku pozornost duhovnom boju kroz

Teofanu Rafijevo (pouavanja u istonoj duhovnosti je monakog karaktera, shvaeno kao

glavna askeza o starcu poveo Irenej iz Novog Sada episkop. Odgoj mladog monaha na

Atosu kroz principe duhovnog boja. U naoj askezi premalo se koristi kao pojam i medijacija

duhovnog izrastanja). Duhovni ivot, tj. ivot po duhu, razlikujemo kategorije ljudski duh i

Boanski Duh, koje su bitne za razumijevanje ljudskog ivota. Mi bacamo naglasak na

milosnost duhovnog ivota to je karakteristino karmelianskoj duhovnosti dok isusovci

daju naglasak na psiholoke mehanizme (npr. Marko Rupnik razluivanje duhova

psiholoki karakter). Karmelska kola ispravno daje naglasak na milosnost ovjekove novosti.

Elementi nisu ponekad adekvatni izrastanju, a osoba izrasta. Ponekad mehanizmi psihe nisu

takvi da bi omoguili izrastanje mistine naravi, a osoba mistino izrasta, to znai da postoji

neto to nije uvijek tako jako povezano s psihom, a ona je prevana za ljudsko izrastanje

(psiha). ivot u/po duhu (Rim 8,5; Gal 5,16.25) - ivot po duhu je stvarnost na koju je pozvan

svaki kranin. To nije privilegij ve poziv. Taj ivot po duhu zahtjeva:

1) spoznaju samih sebe,

2) spoznati mehanizme po kojima se raa napast,

3) nosi sa sobom potrebu razluivanja vlastitih slabosti. Spoznaj samog sebe! To je ono o

emu je juer bila rije, tj. dubinska nutrina sve sastavnice ljudske osobe kao takve. Naelospoznaj samog sebe vue se od grke kulture, a sv. Ivan od Kria ga jako podvlai. To je

13


14/40

vano da bi upoznao svoje domete, putove i da zna ostati normalan. To znai ne biti

ljubomoran na drugoga. To je mjera tvoje mogunosti.

Pitanje mehanizama koji prethode ili stvaraju napast. Postoje etiri stupnja, i od sugestije do

djela jako je vano spoznati klicu napada i mehanizme psihe kako reagiraju na sugestiju klice.

Razluivanje vlastite slabosti je posebna slabost, svako je ima, samo je treba evidentirati koja

je i u emu je. To je tanki led na koji stajemo nerijetko u normalnom duhovnom ivotu; samo

te povue i ne pazi jer si zahvaen jakim iskustvom i eto ga tanak led. Dakle, zamijetiti i

razluiti vlastitu slabost - cilj je da odoli nasrtaju napasti, tj. grijeha.

to tvori duhovni boj? To je grijeh, tj. napast. U emu je? to je? Naziva se hamartija. Rije

je o personaliziranoj sili zla po imenu avao, Sotona, Dijabolik, Razdvojnik koji rui

komuniju/zajednicu. Ta sila zla djeluje u ovjeku, kroz ovjeka i protiv ovjeka (Rim 7,15).

Doista ne znam to inim, jer ne inim ono to hou, nego ono to mrzim. Ova sila se

objektivizira, tj. dobiva svoja imena kroz pojedine grijehe. A sri grijeha nisu nita drugo

nego djelovanje te psihike sile. Ti oblici grijeha su uvijek u sebi bremeniti orujem protiv

ovjeka. Imajui u vidu ovu injenicu, grijeh je strano zlo ovjeku. Tu mu je teina, i

premalo se pozornosti daje grijehu, antropoloke teine u smislu da je on i uvreda Boga, jer je

i uvreda ovjeka. To je teza (pokoncilska) da niti jedan grijeh nije privatnog karaktera. Tarazorna sila u/kroz/protiv rui ono to je za ovjeka da bi ovjek mogao biti ovjek. Mislim

da premalo ispovijedamo grijeh kao takav. Grijeh ima svoju antropoloku teini, tj. razara nas

i druge. to je grijeh? To je odnoajnica s duhovnim bojem ili nijekanje saveza i komunije.

Raskid odnosa.

Savez protiv je kidanje odnosa, Saveza/Komunije. Analiziraj prvi i sve druge grijehe kroz

ovaj model. Grijeh privatne naravi gdje se to oituje? Unutra! Na Komuniji se oituje!

komunitarnos

Ja s drugim (Drugim)Trojstvo

Ja protiv drugog (Drugog)

Savez/Komunija

14


15/40

Ispovijed je dragocjeno iskustvo pa da nam Isus nije nita drugo ostavio osim sakramenta

ispovijedi, to je ogromna milost, tj. povratak u odnos/komuniju.

Ispravno naelo duhovnog ivota je biti za drugoga. to je podloga biti za drugoga? -To je

biti ne-sebino ili s ljubavlju pa i toza moe biti protiv.

Vano je uoiti antropoloku dimenziju zla/grijeha i ona se izrie s ja s drugim u ja protiv

drugog/Drugog. Kad gledamo u emu je ja s/ja protiv lako se oituje u prvom grijehu. On

nije u tome to je Eva jela jabuku, niti je jabuka grijeh. (jabuka lat. Malus zlo) U emu je

srika prvog grijeha? U tome to ovjek nije prihvatio sebe u svojoj stvorenjskoj stvarnosti.

Sugerirano mu je (!sugestija) od razbijaa komunije (Sotone) i ti moe biti kao Bog! I Eva

i Adam poseu za tom mogunou. I Sotona nije lagao nego je preskoio put nastanka prvog

ovjeka i prve ene u boansku dimenziju stvorenja. Ustvari, Adam i Eva ve su bili ivi

otisak Boga i to nisu prihvatili biti nego su htjeli biti Bog. Nova ekonomija spasenja i

krtenje. Ono ustvari vraa ovjeka u stanje prije grijeha, na stanje silne slinosti ovjeka i

Boga. Otvara mogunost da ovjek u svom limitu u Boanskom maksimumu ostvari iskustvo

u mistinom iskustvu. U emu je razbijena komunija? Najprije u osobi, jer najvanija je

komunikacija u osobi. (Gledati se svaki dan u ogledalo da bi prihvatili sebe i svoje

mogunosti, jer nema runog ovjeka ve postoje samo ljudi koji ti se manje sviaju tako

e ostvariti komuniju unutar sebe.)

Prvo stanje Adama i Eve je sloboda. Rekapitulacija znai povratak u to poetno stanje.

Krist kao prvoroenac! On je i u Adamu. Hamartije (grijeh) je smrtonosna stvarnost, gdje

god je stvara/sije smrt. Jednostavno zbog toga to ree komuniju.

Sveto pismo/rije Boja kad razmiljamo o duhovnom boju ve od prvih stranica Starog

zavjeta poznaje jednu zapovijed: Gospodariti nagnuima zlim koja stanuju u naem srcu. Isuse rei:Iz srca sve dolazi, pohlepa, pohote, preljubi, zle misli, Ve u Post 4,6 Bog upravlja

poziv Kainu Mora biti gospodar. Pred tvojim vratima je grijeh, on ide tebi, mora biti

gospodar. U Post 8,2 govori o tome da je (instinkt, hebr. jezer) ljudsko srce je sklono zlu ve

od rane mladosti. Duhovni boj nalazi svoj temelj na samim poetcima ljudskog roda, tj.

Biblije. Toliko je nezaobilazan duhovni boj da niti Isusa nije zaobiao. Mk 1,12-13 govori o

napasti; Lk 4,1-13 govori o pustinji; Mt 4,1-11, u Isusa se pojavio duhovni boj odmah nakon

krtenja, tj. Isusova definitivnog opredjeljenja, definitivne spoznaje i definitivne objave onjegovom Boanskom identitetu, to znai da to je duhovni ivot intenzivniji da je duhovni

15


16/40

boj jai, u smislu da su/e biti nasrtaji jai. Nemojte misliti da postoji stanje duhovnog ivota

u kojem ste slobodni od toga. (Pitalo redovnika Kada odreene napasti uminu? Tri dana

poslije smrti!)

Proporcionalan je intenzitet boja i ivota po duhu, to ne znai da e avao jednako uspjeti

kao u vremenu kad niste bili duhovno potkovani. Zato nema u duhovnom ivotu prekida

rasta. Vae opredjeljenje za Isusa Krista izaziva odlunost avla da vas uniti. U najsvetijim

inima ti dou takve misli da se pita gdje si? to si? -Terezija Avilska kae da postoji kuna

luda (mata) i nemojte se s njome boriti ignorirajte je da je pobijedite.

Postoji neprekidni rat avla da u najsretnijim trenutcima pomuti profit vjere. To ide jedno s

drugim. Dakle, ako Isus nije bio poteen kako bi mi bili? Za kranina duhovni boj je

sastavnica krtenja, jer se tad opredjeljuje da stane u vojnoj opremi, obui. Rim 6,13-14 -

oruje pravde, svjetla

Krtenje je svijest krtenika, sinovstva, pritjelovljenja, crkvenosti potrebna je ta svijest!

Zato treba propovijed na misi razvijati tu svijest. To je naboj krtenika, to je novost, to je i

deklarirani rat!

Opis duhovnog boja u Novom zavjetu Ef 6,10-17 ne borimo se protiv drugih ljudi nego

protiv gospodara zla i grijeha. To je boj vjere. On se raa iz vjere i k njoj tei. Gospodar zla je

Pavlova koncepcija: zlo koje vas napada, neprijatelj je jai od vas i zato ne moete svojim

orujem ui protiv njega. Nae ljudsko oruje ne moe unititi sile zla. On se smjestio u

zraku/duhovi su i nadilaze nas, ali postaju vidljivi ovdje. Baen je zmaj na zemlju! U emu je

ta borba? Pavao govori da je ovdje rije o ratu strastima koje borave u naim udovima. Jk 4;

1Pt 2,12 - rat pouda tijela koje ratuju protiv cijelog ovjeka. Pouda tijela nije doslovno i ne

treba je prebacivati na seksualnu razinu jer je tijelo simbol provizornosti ono nosi sve te

sastavnice. Ne samo seksualnu dimenziju (neuredne ine i sl.), jer to je sve to ne moe

izdrati jainu ivota vjenoga. O tome govori Petar, jer je imao iskustvo, i uitka i smetnje

tijela (i u braku). Dakle u Novom zavjetu rat/boj je usmjeren na faktor strasti i fizike poude.

Zato strasti? (uBogoslovskoj smotri, lanak J. Mami o strastima pedagoka vrijednost kao

pozitivni imbenik izrastanja. No kao to ovjek neto ne moe ostvariti bez strogosti, tako e

biti pobijeen ako svu energiju posveti strastima. Strasti su mehanizmi koje treba iskoristiti,

ako su druge, postanu okosnica ili princip ivota. Kad nee postii mir, a bez toga nema

16


17/40


18/40

Biljeke od 18. studenog 2011., 16,30 sati

NAELA DUHOVNOG IVOTA

Rije je o postavkama o kojim Pavao kao mistagog dri jako i preporua ih. On je vrlokvalificiran odgojitelj i iz njegova nauka moemo nai odgovore i za nas: to je duhovni

ivot, kako se razvija i sl. uvaavajui antropoloke znanosti koje pomau u vrednovanju

fenomena koji prate duhovni ivot.

Potreba suradnje u duhovnom ivotu. Na njoj Pavao inzistira to je slobodna odluka

subjekta duhovnog ivota da zamijeti ponudu, da je prihvati i da odgovori na nju. Jer, u

konanici, duhovni ivot je poziv, jedan zov na posvemanje izrastanje kojeg ti upuuje

Tvorac ivota. Zato je duhovni ivot mogu u svim staleima i situacijama i nema

povlatenog duhovnog ivota jedno u odnosu na drugo da se duhovni ivot ne privatizira,

znai, sebe uiniti iskljuivim izvorom, posjednikom i subjektom duhovnog ivota. Duhovni

ivot je dar koji je udijeljen u sakramentu krtenja. To je Pavlova velika konstrukcija

duhovnog ivota.

Zato se naglaava suradnja slobode? Suradnja jer je potreban odgovor na poziv. To se nee

ostvariti mimo mene. Bez tebe sam te stvorio ali bez tebe te neu spasiti. kae sv. Augustin.

To je egzistencijalna svetost. Ontoloka svetost je darivanje Boga u njegovom sakramentu, a

egzistencija je ostvarivanje toga dara. Govori se o slobodi jer je mogue Boga uvjetovati. To

moemo svojom mjerom. Mi dajemo mjeru Bogu: Ti e dotle! Ja u korak dalje. Ti budi

strpljiv, a ja u i sl. To znai davati mjeru Bogu.

Oblik suradnje drugi uvjet. Mogu suraivati sraunato i/ili predano. Sraunata suradnja

uvijek ima moje ciljeve. Ti mi treba da ja postignem to . (Tipino ljudima crkvenim

karijeristima. Ako kroz svoj vanjski izgled zamagli i pridobije ljude da ga izaberu on nemarijei da zahvali Bogu i ljudima, a to nema veze s Bogom.) U sraunatom suraivanju su

uvijek moji ciljevi motivacija izlazak u susret Bogu i tu nema pomaka, niti izrastanja.

Predana suradnja. To znai staviti se u ruke Boje, a to znai biti svjestan da Bog ima u

rukama i tvoju egzistenciju i njezin razvoj i njezino ostvarenje. Mnogostruki su elementi ove

suradnje:

-element razuma razum razmilja snagom vjere. (Pogledajte malovjerni ljiljane i ptice)

18


19/40

-razina srca koje je simbol osobe, a osoba znai odnoajnost a ne individualnost, tj. imatisvjetlo hoda prema komuniji. To znai, u konanici, graditi tijelo Kristovo.

3)Ritam razvoja duhovnog ivota. Boga neemo uriti! - kad vidi da od tebe neto trai

danas, a ti odgaa za sutra. Bog je ljubav pa te nee opatrnuti, ali ako ti izolira, tako neka

bude. Ovo nije postupnost izrastanja. Jer, Bog ima mjeru, dozu.Milost pretpostavlja narav.

Communio (komunija) je zajednitvo, ne izrie dvostranost jer je to odnos kad dvoje ili vie

postaje jedno a ostaje svaki svoj.

Dragi Bog nee traiti nikad vie nego to ti moe dati. (Kad god sam uskratio neto Bogu,

to je bio pokazatelj nevjere. Ja sam se oslonio na svoje snage, a nisam se oslonio na Boga.)

KOJI SU STUPNJEVI RAZVOJA DUHOVNOG IVOTA?

POKAZATELJI

1. Teologalna zrelost: moemo pretoiti u jednu jednostavniju sastavnicu a to je

teologalna vjernost. to je teologalna vjernost? To znai ostati dosljedan govoru vjere,

govoru nade i govoru ljubavi. To troje ini teologalnost. Teologalna zrelost kao jedna

faza razvoja u duhovnom ivotu. Kasnije,

2. Moralna vjernost. Dananja situacija nai su zastupnici uglavnom krani. to to

znai? Priznaje se upisan je u maticu krtenih, osjea svoj identitet kranski, ali se

ne ponaa kranski. Znai da postoji raskorak izmeu onoga to osjea da je, i onoga

to je. Ovdje moralna vjernost znai da sam u osobnom i javnom ivotu znak novosti

koja je teologalna. Ako uzmemo svoje podruje privatno i profesionalno te uspijemo

biti jedno, onda to postaje evanelje, tj. klica promjena. Naime, broj krana ne

mijenja svijet ve kranin mijenja svijet, a bit kranstva je jasna iz etimologije tko

to nosi?

3. Osobna zrelost ukljuuje odgovoran odnos prema slobodi, svijetu, vrijednostima,

prema drugima i prema Onom u kojeg vjerujem da je osnova svega. Mogua je osobna

zrelost ovjeka koji nema vjere - moe imati osobnu zrelost, ali ne mora imati osobnu

vjeru u Boga u kojeg mi vjerujemo. Tu treba Bogu dozvoliti da manevrira premda mi

ne vidimo.

19


20/40

to se tie suradnje i nesuradnje sam Pavao govori o djeci i kategoriji odraslih. 1Kor 3,1-3;

1Kor 14,20. Pavlova briga je u tome da krani ne postanu okamenine, smrznuti, koji govore

da je nekad neto bilo. Fosili! On dri da tu postoji jedan rast od mlijeka do tvrde hrane.

Simptomi djeteta su nesposobnost razluivanja. I stoga, neminovan povratak na mlijeko, tj.

ostati dijete kroz cijeli ivot. Naalost, danas imamo dosta pokazatelja da mnogi ljudi u

sustavu duhovnog ivota postaju ovisnici. Ne razvijaju se u njima sposobnosti razluivanja.

Ta sposobnost ima vie elemenata. Pavao kae: Izrastite ve jednom! Ovo je posljedica

nesuradnje, a posljedice suradnje su odrasli i oni slijede odgoj vjere. Taj hod u odgoju vjere je

neto velianstveno u ljudskoj egzistenciji jer krije puno novosti, spoznaje da pet ivota ne bi

bilo dovoljno da spozna jedno; jer si uvuen u ko-egzistenciju s Bogom. Ti si unutra i nema

tajne, jer gleda Njega oima, snagom. Odgoj vjere trai predanje. Zato je u tom koraku vana

sloboda. Potreban je pedagog vjere/uitelj. Uitelj na razini vjere je osoba koja oslukuje

mogunosti subjekta. Njegovu spremnost, otvorenost, sposobnost i nain suradnje za razvitak

dara poziva. A to znai baviti se ovjekom. Jedan od velikih problema danas je to se ne moe

nai uitelja. U toj oskudici dobro je sebi naznaiti toke/lomove da sami za sebe, ali i za

druge postanemo autoritet, jer vi se pripremate za to! da vam bude jasno to se u vama

dogaa i na temelju tog iskustva/znanja pomognete i drugima. To e u budunosti sve vie biti

potrebno. Moe se rei da su sveenici sve manje spremni za to. Oni se bave administracijom

a ne duhom. Mi trebamo sijati, a onaj u koga je posijano treba stvarati uvjete da izraste pa e

biti svjetlo u Crkvi i u svijetu. Uvijek postoje dobri i loi, jedni drugima smo poslani da se

pomaemo u izrastanju. (to se vie pali svjetlo manje je mraka.) Uitelj mora biti empatian.

Ne trai uitelja koji jednako razmilja kao ti, jer e malo nauiti. Nikad iskustvo uitelja ne

smije biti mjera tvog iskustva. Ne treba svoj duhovni okvir projicirati na razvoj duhovnog

ivota zajednice. Ivan od Kria kae da niste vi voditelji osoba ve Duh Sveti i oslukujete

njegov govor i pomozite osobi da zamijeti taj govor. Razliite su potrebe i razliit je odnos

svake osobe s Bogom. Biti duhovni uitelj je jako odgovorno: -nuditi vam svoj model ili vidjeti e to ti i je super, jer niti jedan od ova dva nije dobar, jer smo originali. Predavaa

ima dosta, ali uitelja nema!

Saetak Pavlova hoda:

(moe biti jedna paradigma, valjan uzorak duhovnog ivota)

1. Pavao vrednuje poetak. Taj poetak je krtenje obraenje. Obraenje je dogaaj

personaliziranja vjere. Krtenje je preporodna stvarnost. Sve je dano u sjemenu. To se

20


21/40

naziva ontoloka svetost, odnosno posinovljenje ilipokerenje. Krtenje je sakrament

koji se samo jednom daje, jer je preporodni sakrament u smislu da ovjeka ini sinom

Bojim. Krtenje moe biti neaktivno kao to je u ogromnom broju sluajeva. Osoba

ga je primila, ali spava a sjeme je posijano. Ako se dogodi obraenje onda ontoloka

svetost postaje egzistencijalna, a svi ovi procesi postaju ivi. Moe se rei da s

obraenjem postaje personalna vjera. Kad e se to dogoditi? U redovitom

kranskom ivotu kad krtenje ima svoj hod pa zaokret obraenja nije potreban. Ve

se razvija kroz djetinjstvo, mladenaku i lijepo izgleda dob. To obraenje sv.

Terezija Avilska je doivjela u desetoj godini, nakon toliko godina redovnikog staa.

Vidjela je da to nema smisla i odluila je zaokrenuti. Tu se dogaa personalizacija

vjere. To je kljuna rije kvalitete ivljenja vjere. Pavao inzistira: ne znate li da ste

Hod je odnoajna toka, a to je spoznaja Isusa Krista. Ovdje spoznaja nije samo

racionalni uinak. U naem sustavu imate odgoj, kao formaciju osobe plus

obrazovanje kao stjecanje odreenih elemenata znanja. Biblijski pojam spoznaja

oznaava susret, dubinu iskustva. (Kako e to biti kad ja ne poznajem mua. To ne

znai da Marija nije nikad vidjela Josipave nije imala susret da zane. Anel joj kae

da je to neto drugo.) Spoznaja znai odnoajnica s Isusom Kristom, tj. usklaivati se

s Kristom otajstvom.

2. Otajstvo Isusa Krista Krist evanelja, Rijei, Zajednice, sakramenata koji jesu o-

tajstvo, tj. to je tajna koja je postala javna i postala dio nae egzistencije. Gdje je

otajstvo i kako se uskladiti-ivati s Njim? To je definicija duhovnog ivota.

3. Osobni rast intenzivno sudionitvo u zajednici i sudionitvo zajednice u osobi - >

komunija. U duhovnom izrastanju ne ponaati se ba me briga nego pristupa drugoj

osobi da je ne povrijedi i bude koristan. Stvarati prijateljstvo i s onim koji

razliito/drugaije misli i ivi od tebe. Plus, molitvena dimenzija pomoi.

4. Stupnjevi procesa. Najvii stupanj je onaj u kojem se ostvaruje proetost spoznaje i

ljubavi, tj. kad susret raa predanje. (Dokument o posveenom ivotu LG gdje je

naglasak da redovnik po svojim zavjetima prima Boga koji ga voli i predaje se Bogu,

iznad svega ljubljenom. Kriterij nije ceremonija ve kvaliteta predanja koga iznad

svega ljubim.)

21


22/40

5. Podjela glede duhovnog izrastanja djeca-odrasli. Duhovni ivot je proces

duhovnog izrastanja. Dvije su temeljne opcije:to on nije? i to tvori duhovni ivot,

ali nije iskljuivo, i to on jest?A) Duhovno izrastanje nije gomilanje duhovnih

spoznaja, tj. to vie znati, iako je vano, osobito iz dva razloga. Vanost znanja: zbog

toga to je znanje dar Duha Svetoga i zbog toga to znanje pomae objektivno

oblikovati prosudbu. (Stav sv. Terezije Avilske:Hoe li radije za ispovjednika uenu

osobu ili svetca? -Uenu, koja poznaje strukturu, proces, interakciju duhovnog

ivota.) Znati je uvijek u funkciji drugog i to je svojstvo karizme, i zato je potrebno,

ali duhovni rast se ne iscrpljuje s koliinom znanja. B) Duhovno izrastanje nije

gomilanje pobonosti. Etimoloki pobonost kao poboni in, ini po Bogu, uinjeni

snagom vjere. Ti ini po Bogu preobraavaju ali oni zahtijevaju stati. NE! prekriiti se

150 puta dnevno, izmoliti 300 Zdravo Marijo, i sl.- po tom se ne razvija duhovni ivot.

Jer postoje mjesta susreta. Zato nije mogue koliinom rijeiti probleme, ali moe

stvarati iluziju (umiriti savjest), a ne dovesti do promjene. Potrebno je oslobaati ljude

za kvalitetu ina.

6. Duhovno izrastanje nije zbroj zasluga a istovremeno odgoj za to je neophodan.

Odgoj DA, ali duhovni ivot je milost a ne zasluga. Dakle, potreban je odgoj za

solidarnost i tako se moe shvatiti dimenzija zasluge, ali nikako duhovni rast kaovlastita zasluga. Tu je potreban filter!

7. Duhovno izrastanje nije promjena ponaanja iako ono moe biti pokazatelj

duhovnog procesa. To je potrebno povezati sa znakom moralne vjernosti/zrelosti.

(Osoba u redovnikoj zajednici oduevljena karizmatskim pokretima a ne sudjeluje u

ivotu zajednice ve ide na karizmatske susrete. Poglavarica je upozori i ona ne ide

tamo, ali nije jasno kako to nakon toga proivljava, kakve su promjene? U ovom

sluaju treba jako obazrivo postupati u smislu da se osobi otvore oi na karizmu koju

je primila ulazei u redovnitvo.)

8. Duhovno izrastanje nije zamjena sredstava, tj. od jednog oblika prijei na drugi

(krunica >adoracija>hodoae i sl.)

Ovo jesu sastavnice duhovnog ivota, ali je opasnost da se duhovni ivot stavi u jedan od njih.

22


23/40

Biljeke, 19. studenog 2011., 16-18 sati

Nastavljamo temu DUHOVNI PROCES govor je o procesu kroz kojeg se dogaa otajstvo

Isusa Krista u ivotu osobe ili kranske zajednice.

Juer: to duhovni proces nije, odnosno to nije zdrav duhovni rast.

Danas: Oni elementi koji su nezaobilazni u verifikaciji zdravog duhovnog rasta

Imamo dvije vane napomene:

1. Duhovni razvoj je proces posveenja,proces izrastanja u svetosti

2. Proces izrastanja u svetosti je mogu ako osoba ili zajednica ima, odnosno ako osoba

ili zajednica postane svjesna svoje pozvanosti. Ta pozvanost je bitna zbog toga tozahtjeva jedan cjelovitiprojektkojim e se pozvanost ostvariti.

Te dvije napomene uokviruju ono to se naziva sastavnicama procesa izrastanja i bez toga je

teko razumjeti to je duhovni rast. Mislim na specifinost kranskog poziva u osobi. Ne

samo na ivotno opredjeljenje laika ili redovnika nego i u smislu registracije darova kojima

ste od Boga obdareni za ostvarenje osobe. Tu je potreban pristup naoj duevno-duhovnoj

strukturi. Jedna odvaga nutrine, nutarnje sklonosti osobe odnosno kranske zajednice,

njezine mogunosti sve su to simptomi zova. Bog se redovito dri principa Milost

pretpostavlja narav. Rijetko e te nai da je milost nakalamljena na narav koja ne (reagira)

odgovara milosti.

Ako je duhovni rast/proces rast u svetosti (1), u posveivanju, onda iz toga slijedi:

1. Duhovni proces je cjelovito izrastanje ovjeka. Duhovni proces trai, uvlai itavog

ovjeka u jedan rvanj novog nastajanja. Stoga, nema nita to je ovjek a da ne bi

bilo zahvaeno tim procesom. Dakle, nije to samo religiozna dimenzija, ve duhovno,

profesionalno, afektivno, drutveno, znanstveno, sve je unutra. Svetac ne moe biti

jako savren pa je na nekoj razini otrov, ve ete nai jednu proienu linost koja

je u jednom otila daleko iz ega sve drugo obasjava. Ali svetac ima intelektualno

potenje premda ne mora biti genijalac. (Sv. Filip Neri (1515.-1595.) je ovjek zlatnih

izreka: a) htjeli su ga proglasiti svetim a papa Ivan XXIII. (1881,-1963.), kojem su

rekli da Filip Neri ima nekoliko tekih izreka, a Papa pita to? U jednom pismu pie

prijatelju o dvojici sveenika da se odnose kao tur i gae. A Papa veli da to nije neto

za ljude koji dolaze iz Bergama. Specijalni karakter ostaje izvoran, a ovjek je svet.

23


24/40

Papa je prihvatio antropoloku sastavnicu koja je ostala i u procesu posveenja. b)

Koliko ljudi radi u Vatikanu? Malo ih radi! Kae Papa.) Prva napomena: cjelovito

izrastanje ovjeka! I to kad vrednujete sebe i druge, znajte da kako osoba izrasta je

cjelina. Putovi su specifini, ovisno o razliitosti naravi. Ali, ne moe se kazati ako je

u religioznoj dimenziji fanatik a u profesionalnom idiot ili, ne pomae u odgoju i krizi

za djecu a stalno moli. Rije je, dakle, o integralnom izrastanju.

2. Duhovno izrastanje je stvaranje ivotnog tkiva u biu osobe i u biu zajednice .

ivotno tkivo je ono koje ima svoju poveznicu sa stvarnou, koju posreduje i daje

ivot. Nije sve ivotno tkivo to itamo, jedemo, radimo, uvijek treba gledati ima li

ivotna poveznica sa izvorom ivota, tj. poveznicu sa mojom krovnom stvarnou, a

to je transcendencija s onim to me nadilazi, ali je duboki zahtjev moj. Ovo je vanoda se ne bi vrtili oko sebe. Nije trik ve vapaj bia.

Odvagnuti te ponude. Pitanje ima li poveznicu s tkivom ili je puko prkanje, zabava, a ja

ostajem koko. Ne se zadovoljiti da eprka a zrna nema.

Kakav sadraj nudi? Trai i nai poveznicu jer u nama nema nita to ne vapi za tkivom. Svenae devijacije su vapaj za tkivom. Ima tu labirinata, ali, pitanje ovisnosti nije pitanje novca

ve razumijevanje vlastite stvarnosti koja vapi za tkivom.

(Duhovna se obnova moe napraviti na razini profesije; Od posla do poslanja)

Suradnja slobode s Duhom Svetim, knjiga-preporua se

3. Sloboda je uvijek pitanje volje. Nije problem da netko ne razumije nego da nee! Pitanje

slobode, pitanje hou ili neu a to je pitanje motivacije; pitanje motiva je pitanje naboja,

NADILAZI ME

DUHOVNIZOVMOJ

24


25/40

sadraja. I tu sad dolazi Duh Sveti, tj. hou li uti!? 1) govor odozgo za mene!? 2) hou li ga

prihvatiti? 3) hou li suraivati? Zato ova sloboda i suradnja s Duhom Svetim. Sloboda od

je ienje, a sloboda za je odluka. Za obje je potrebna volja, motivacija, sadraj. To su dvije

transverzale bez kojega od-trai-ienje, za-trai-odluku nema slobode. Ali uvijek je

sredinja energija volja, za oba. Problem suradnje je problem odgoja volje.

Duh Sveti nudi sadraj, oblikuje u nama novog ovjeka. Oblikovanje kristolikosti je

oblikovanje novog identiteta, i to je potpuna novost i Crkve i svijeta. I za redovnice i za laike

po darovima koje imamo i slobodi koju u sebi nosimo. LG (PC; VC) Nema nita u govoru

Duha Svetoga to bi mene ugrozilo. Zato je prevaan stav povjerenja. -Toliko o integralnom

razvoju za sada.

U duhovnom ivotu koji je zdrav, ispravan nita u nama nije prestalo biti ono to je: razne

potrebe, prirodne, naravne radost, ala, odgovornost, seksualnost i td. Da se ne bi reklo kako

je duhovni odgoj protiv seksa, jer to nije u skladu s duhovnim ivotom. To znai, nita ne

prestaje biti, samo dobiva novu svjetlost svrhovitosti.

Proienje i razvoj milosti poziva (potrebno je dvije stvari osvijestiti)

4. Proiavanje je nezaobilazna dimenzija zbog toga to je sveti Onaj koji se u tebi eli

reflektirati, tj. po tvom licu eli biti u svijetu spoznat. Stoga, sveukupno nae lice treba biti u

skladu sa svetim. Otvorenije jednoj novoj stvarnosti koja se eli utjeloviti u tebi i postati

prisutnost.

UENIKISUSA KRISTA

CRKVA / SVIJET

Koga kri nije oblikovao nije uenik

25


26/40

5. Razvoj milosti poziva. Tu je klju odgovora na probleme! Koje? Je li to za mene, jesam

li na pravom putu, idem li dobro, to to inim je li to Znati e odgovor kad (sa)zna poziv.

Ne moe redovnik rjeavati svoj poziv vjernikom milosti poziva, jer je identian ali

specifian uvijek je u skladu s primljenim darom. Zato je dobro prihvatiti pozvanost kao

kriterij. Kad odgonetne koji je tvoj specifini poziv vidjeti e i milosti za razvoj tvog poziva.Milost redovnikog poziva je milost znaka novosti svijeta koji e doi.

6. Proces posveenja sastoji se u:

a) Kristolikosti, u svojoj konkretnoj egzistenciji, ostvarivati lik Isusa iz Nazareta. Teoloki

temelj je dalek. Imate ga u Pavlu, a vee se s poetkom svega; u Njemu, po Njemu i za Njega

je sve stvoreno, On je glava svega. Sva naa punina i sva naa svetost je po Njemu u nama i

mi u Njemu.

b) Isusovom odnosu prema Ocu, prema ovjeku i prema sebi. Bitna crta u gradnji kristolikosti

je ljubav a ljubav je biti za druge. To je kranska novost za svijet. To svijet ne poznaje.

Samo ljube koji su proeti egzistencijom Isusa iz Nazareta. U toj stvarnosti e te nai sve to

je proao Isus iz Nazareta.

To su sastavnice!

(pokazatelji duhovnog izrastanja kasnije)

to duhovno izrastanje trai? Zahtijeva? To su tri imbenika/zahtijeva:

1. jeDuh Sveti. On je tvorac duhovnog ivota i onaj koji nas uvodi u tajnu Isusa Krista.

2. je Crkva. To je mjesto dogaanja duhovnog izrastanja i ona je posrednica, medijacija.Mediji su: rije, karitas, zajednitvo, sakramenti i td.

3. je konkretan ovjek/subjekt. Osoba u kojoj se dogaa duhovni proces, i koja je nositelj

duhovnog procesa.Ovdje treba razglabati svaki imbenik, ali kasnije o tome.

SVETI

reflektira

LGPC

VC

26


27/40

Kad je rije o subjektu, vrlo je vanasamospoznaja, koja se dogaasilaskom u dubinu u kojoj

e te otkriti mogunosti, potrebe i putove. Da bi ste sili u dubinu potrebna je meditacija, tj.

hod tijekom kojeg ete uti govor bia. I nemojte dati odgovor svojem biu prije nego/dok ga

niste uli. Meditacija je odlian put silaska na razinu duha, a on je okosnica bia. Unutra e te

uti, zamijetiti, da vae bie tei za viim. U stvari eli se nadii, ali je nemono dokle god mu

vi ne omoguite da to uini, tj. dok mu ne ponudite medijacije nadilaenja. Od kud ta potreba

bia da se nadie? To je otisak/peat Bojega u nama, besmrtnosti due, jer smo stvoreni po

njemu, u njemu i za njega Pavao taj proces naziva poroajnim bolovima. Vano je zamijetiti

potrebu svetoga, tj. nadilaznice i da je ono dokuivo u medijacijama, koje Crkva posreduje.

Zato je Crkva mjesto naeg ostvarenja. Danas ta crta Crkve, zbog nesposobnosti medija i

medijskih tvoraca, apsolutno nije prisutna. To je transcendentalna sadrina Crkve. -I mi smo

krivi za to nerazumijevanje.

Dati hranu koju bie treba, a ne kad neko kae bilo bi dobro. Znati e kad uje problem

bia. Nema izrastanja bez komunije sa sobom, iznutra. Biti na kreativan nain zajednica u

sebi. Zato u duhovnom ivotu nema recepata! Postoje nazivnici zajednike bolesti, ali lijekovi

nisu isti jer je rije o sloenoj strukturi ljudskog duha i nutrine. Zato su potrebni uitelji da

budu pratitelji. Tako i male skupine (10-15) da moe biti od koristi duhovni odgoj. Treba

odvagivati jedan drugog da bi se tesali a ne hvalili-sali. To su grupe koje se okupljaju snagom

rijei Boje, koja okuplja, osvjetljava i poziva na korekciju.

Ova tri imbenika (Duh Sveti Crkva Subjekt) djeluju u procesu duhovnog izrastanja sebi

svojstveno i meuovisno. Jasno da ovjek ne moe initi zahvate Duha - Duh ini zahvateDuha - tako ni ovjek ne moe initi zahvate Crkve, jer Crkva ini zahvate Isusa Krista.

Istovremeno i meuovisno kohezija koju stvara meuovisnost ova tri imbenika - gdje je

ukorijenjeno? U subjektu je ukorijenjeno!

Duh Sveti Crkva Subjekt

27


28/40

Subjekt sebe reflektira u pozivu, u Duhu Svetom, i djeluje po specifinim darovima i

njegovim mogunostima. Subjekt je u pitanju on izrasta u pozivu koji je kristolikost.Ogromno bogatstvo krije se u Crkvi jer je i ona djelo Duha Svetoga. Bez Duha Svetoga

Crkva bi bila ljudska tvorevina zajednica iluzija. Samo Duh uvodi u istinu ovoga otajstva.

Treba se uvati petrifikacije Crkve da se ne svede na zakone, ve da je to zajednica koja slua

Duha Svetoga.

Sv. Terezija Avilska je rekla Umirem kao kerka Crkve. Moda je bila izazvana

protestantskim nabojem. Vjerojatnije njena izjava ima znaenje umirem u blagu Crkve, tj. u

nadi uskrsnua. Ne dajte da vam se zamagli pojam Crkve, tj. da se svede na drutveno-

politiku organizaciju (antinomija Crkve ne doputaju da sva istoa bude u djelima.)

Djelovanje ovih imbenika manifestira osobite tekoe kod poetnika razluiti to je

Boansko a to ljudsko; to je za osobu a to za drutvo? O kriterijima 17.12.2011.

ODNOS BOJE-LJUDSKO KRITERIJ RAZLUIVANJA IZRASTANJA

Sklad izrastanja s naravi. Kad postoji sklad, postoji temeljni mir pun nade. To nije

egzistencija bez kria nego zov, put, nadisaj; (nauim se) ali u mojoj istini je fantastino

sklad s mojoj naravi. To je vanost samospoznaje. Za duhovno izrastanje, da bi sva tri

imbenika mogla funkcionirati nezaobilazne su dvije stvarnosti/pojma:

1) problem askeze i2) problem mistike.

DUH SVETI CRKVA

poziv

SUBJEKT

KRIST

28


29/40

Askeza (lat. Ascendo znai penjati se) je vjeba duha. Potjee iz grkih vojnikih krugova

(vojska vjeba, olimpijada i sl.). Naglasak je na duhu zbog toga to duh usmjerava sve u

nama. To je jastvo koje se oituje kroz funkcije due (volja, razum, osjeaji), operativnih

moi, zato je potrebno doi do okosnice, duha, kao nosive strukture uspona, a askeza se

sastoji u ienju a ne u unitenju. (Vi istite a ne unitavate majicu, da bi je nosili.) Nije

dobar termin mrtvljenje osim/jedino ako se (ne)odnosi na neist koju treba umrtviti. Askeza je

nezaobilazan element duhovnog izrastanja. Askeza oka, uha, dodira, poude, srca, pameti,

memorije itd. Naravno, treba vidjeti koje su razine u nama zahvaene i tu provesti askezu. To

ne moe sam. To je snaga milosti.

Mistika je uti otajstvo, tj. uti govor misterija. Zato mistiku ne svoditi na fenomene, na ono

to se naziva mistini fenomen (kri, ranu, probadanje, ), to su posebni zahvati Boji, akosu Boji, a ako su mistini onda su Boji. Ne pripadaju svima, ali govor nutrine pripada

svima. Zato, autentini put izrastanja je oslukivanje mistinog, tj. otajstva. Otud dolazi naziv

mistika. Mistik je uvoenik u misterij, a misterij je otajstvo uvijek za nas, ali nas nadilazi.

Mistino iskustvo je zahvat misterija u nau egzistenciju. (vidi vie u ivo vrelo, lanak J.

Mamia)

29


30/40

Biljeke, 25. studenog 2011., 16,30 - sati

RAZVOJ STAVOVA UNUTAR DUHOVNOG IZRASTANJA

/RAZVOJ KREPOSTI/

Sinteza se svodi na:

1) Ostati dijete zadrati stav djeteta, to god to simboliziralo, u sebi nosilo, da bi

sauvali evaneosku viziju duhovnog izrastanja (Ako ne postanete kao dijete)

Zato? Zato to je pred djetetom sve! Sav on je pred sobom, u smislu da je temeljni

poziv djeteta izrasti. Nikad nije kasno izrastati, to je stav djeteta. Nije u pitanju dobna

kvalifikacija ve nutarnji stav: kvaliteta ovisnosti, otvorenosti, autoriteta to supokazatelji to znai biti dijete.

2) Nasilnost. Znademo da duhovni ivot nije samovolja, plod volje, ali nije ni gotovina.

Nasilnost jer samo e silnici ui u Kraljevstvo boje. To ustrajno elim i ne dajte se

smesti i ako do kikseva doe u planu osvajanja tvrave.

Ta dva stava, dok prvi govori Sve je pred tobom izrasti!, drugi vie Hou! Bez toga nee

nita moi ii naprijed. Dapae, elimo naglasiti da je duhovni odgoj milost. Ova dva stavatrae troje:

1) To izrastanjem, odnosno stavovi trae suradnju s Duhom Svetim (tko je?, to je? na

kvalitetan odnos prema Duhu Svetom.) On je Boja sila, i to stvoriteljska Boja sila.

Dakle, sve to je stvoreno njegovom je silom stvoreno. To nas otvara mogunosti da u

nama nastane neto novo i u nemoguim situacijama, on se pokazuje kao odluujui

imbenik moi. Unutar toga on jepneuma (plua), energe (struja).

2) Boanska interpersonalna dimenzija. Duh Sveti, grubo je rei, povezuje Oca i Sina,

ali nutarnja komunija presvete Trojice je On, Duh Sveti, Ljubav, i to je zapisano u

Prvoj Petrovoj poslanici, i zato je oganj, vatra, ivi plamen, ljubav (to je teoloko-

liturgijski aspekt Duha Svetoga). Suradnja s Duhom Svetim to to znai? I gdje se

prepoznaje njegov zahvat?

A) Preoblikovnost duhovno izrastanje nije nakriviti glavu ve je novost ovjeka.

Teimo Isusu Kristu - u svijetu je apsolutna novost. On je novost! Zato Crkva moe i

30


31/40

treba biti znak te novosti ako nije, nije dobro! On je apsolutna novost u svijetu. To je

teina koja motivira Zato biti kranin? Da svijet moe biti noviji, promijenjen! Onaj

tko to shvati i prihvati on je svet ovjek, miran ovjek, sreen ovjek. On vidi smisao i

kad ga mi ne vidimo, kad nam nedostaje poveznica sa egzistencijom. Transformacija!

Forma je oblik, snaga, kojoj skolastici (sv. Toma Akvinski) daju veliku vanost.

Preoblikovnost nam treba otvoriti oi da vidimo to se dogaa s ovjekom koji je razumio

novost.

B) Na suradnju s Duhom Svetim nas navodi. On ini da ljubimo (biti za drugog),

molimo (biti pred Drugim, s Njim), evangeliziramo (prenijeti tu spoznaju koju si uo). Taj

duh, jer je energija, ljubav, u nama izvodi da ljubimo, budemo i inimo. Va odnos s

Duhom Svetim moe se svesti na jednu od onih dimenzija ili na onu koju vi vidite da vasnajbolje preoblikuje. On dariva karizme. On dariva pozive. On stvara trajnu Pedesetnicu.

Karizma je dar Crkvi od Boga za druge. Ima povratnu snagu usavravanja osobe kojoj je

dana. Ali nije nikada tebi dana radi tebe ve za druge. Npr. redovnitvo je znak svijetu o

posvemanjoj budunosti svijeta. To znai da On vodi Crkvu i svijet. Nije problem to On ne

udjeljuje ve u tome to mi ne oslukujemo. Bog i kad uti govori! Bog je uvijek otvoren da

daruje, a tko e primiti ne ovisi o Njemu. I kad si primio On ini da ti govori, da te mijenja

u vidu dara koji si primio. On dariva karizme/darove za druge. (Dobro je napraviti npr. tjedni

ispit savjesti i vidjeti u sebi koji su darovi u tebi poloeni za druge!?)

Daruje nove pozive. To znai da On dri u ruci hod povijesti. U odreenom asu povijesti

javljaju se ljudi, novi pozivi u svrhu pomoi Crkvi, drutvu u tom asu povijesti! Kroz tu

prizmu moete gledati sve profesije unutar svijeta i Crkve. Prijelaz koji se dogodi u svijet iz

Crkve je npr. zdravstvo, koje je poelo u redovnitvu. Po ovim darovima drutvo biva

osposobljeno da taj dar ostvaruje. Zato redovnici ne moraju danas smatrati posebnim raditi uzdravstvu. Ljudska obitelj je jedna i to Boja!

Trajna Pedesetnica. Koje je svojstvo Pedesetnice? Ili, Duhova? To je razliitost u jedinstvu. I

to je svojstvo Boga. Trajna Pedesetnica je novo stanje Crkve i svijeta koje je oznaeno s dvije

kategorije: jedinstvo i razliitost, tj. komplementarnost jedinstva i razlike. Tko u obitelji ili u

zajednici to uspije isplesti on stvara Pedesetnicu. Ona nije samo primanje darova onog

dana ve je treba protegnuti na egzistenciju. Da ste vi i karizmatik jedan kraj drugog i da nije

narueno jedinstvo.

31


32/40

Dakle, 1) suradnja s Duhom Svetim i 2) Disciplina ivota.

to je disciplina ivota? To je zalaganje kojim doputa da bude promijenjen. Dobro je

ovo shvatiti da je zalaganje u funkciji promjene a ne nadomjestka, ne smirenje savjesti ve u

funkciji promjene. To inim jer vjerujem da me to mijenja. Rije je o preoblikovnosti!

Nemojte duhovni ivot svoditi ni na to osim na proces izrastanja. Da bi vidjeli kako to puno

trai, ali i ostane neto, zalaganje ima ove prostore:

a) Razluivanje. Potreban je napor i studij. Tono je da je dar razluivanja dar,

ali on uvijek sjedi u strukturi darovanoga/primatelja. Ta struktura

darovanoga je problem, nju treba poznavati jer moe zamutiti da ne vidi dar.

Zalaganje glede razluivanja vjernost pozivu to znai ne-uvjeti vjeno,

htjeti biti netko drugi ne! Da bi se dar mogao ostvariti potrebno je prihvatiti

istinu da su svi pozivi od Boga i da su svi jednako vani, tj. puni Boga. Bitno

je doi do spoznaje vlastitoga poziva. (vidi knjigu prof. Truhla) Ovo je

fantastian put zdravog izrastanja u duhovnom ivotu, jer poziv u sebi nosi

stepenice, makar ih ne vidi tako dobro.

b) Inicijative. Sitan element, ali vaan. Zalaganje glede inicijative je uvjerenje da

i ti moe, a ne da eka da drugi moe a da e se ti prikljuiti. Pravi odgoj je

uiniti da subjekt prepozna darove i da oni prorade. U odgoju se ne bavimo

disciplinom nego ovjekom. Zalaganje je napor kojim se doputa promjena. To

nosi dvoje: potrebu trajnog traenja. Nitko pa niti dragi Bog ne nudi gotova

rjeenja ve sve baca u sjemenkama, a plod e biti ako dopusti da sjeme

proklija i izraste dar. Mi gledamo velike stvari a Bog govori kroz siu.

Trajno traiti!

Trajno traenje i lomoviu vidu oitovanja Boje volje. Boja volja idite od poetka i vidjet

e te da vas je Bog htio (Boja volja) i vi niste odvratni ljudi ve je potrebno razumjeti se kao

osoba prema kojoj Bog ima naboj ljubavi. Volim vas! Sebe prihvatiti u pozitivnoj dimenziji

bia, tada e i kri govoriti snagom ljubavi. Eventualna duhovna nemo glede oitovanja

Boje volje uglavnom nie tamo gdje mi projiciramo Boju volju i onda kaemo Nema je,

nije se ispunila! Tu je potreba vee jasnoe.

32


33/40

U duhovnom ivotu nema gotovih odgovora, nema recepata. U duhovnom ivotu jako je

vana inicijativa. Poanta je prepoznati i probuditi nutarnje mogunosti koje nosi, ali su

zapretene pokrio ih je pepeo. Prolistati vidjeti pokrenuti - u kojem pravcu ii kad neto

eli pokrenuti; u pravcu cjelovitog razvoja osobe pokrenuti resurse.

Boja volja je svakodnevnica! Nema njegove volje mimo dana i noi, odnosno hoda

povijesti. Uoavati nam je njegove tragove kroz dan i no, kroz sitne podraaje (malko te

pokaklje ne ekaj jako!). Ovo je vano, kako ne bi izdvojili svoj dan, no, kri, muku iz

projekta Bojeg, tj. da ne izoliramo Boga za vrijeme svetoga. Za Boga je to naa-e

kvalifikacije, tj. privilegirani trenuci dana: molitvena dimenzija, zajednice i intenzivno

iskustvo prisutnosti. To je to! Ne izdvaja ivot iz Boje prisutnosti ve Boju prisutnost

prepoznaji u vlastitoj egzistenciji, a to je povijest/ekonomija spasenja. To je bila otakateologija pa se otilo u razmiljanje, a sad se k tome vraamo.

Teko je nanizati kriterije zato ih je bolje traiti u personalnom odnosu, oslukivati ih unutar

duhovnog i emotivnog u nama.

LOMOVI

Lomovi su obiljeja izrastanja u smislu da duhovni ivot nije homogen niti je redovan, tj.

kompaktan.Duhovni ivot je dimenzija Boanskog i ljudskog duha. Nije redovan pa da ide u

kontinuitetu u kreendo NE! Ve ga uglavnom tvore usponi i silasci, ALI ima uspon,

kreendo koji nije bez uvala.

To je realizam i nemoj biti nesretan ako nisi na vrhuncu stalno. Ne misliti ako pokuava pa

ne ide da je sve propalo. Pitanje je gdje su rane i krvare li pa stvaraju revolt da si nesposoban,

da ovisi o tome i sl. Ne, ve se ispitaj i prihvati se s ranama, jer se moe dogoditi da ih nosi

cijeli ivot. Ide s ranama i izraste u visinu ili u dubinu tajni! Ovo je vano za realizam

duhovnog ivota kad se govori o vremenu izrastanja ono je veliki faktor izrastanja.

NE

DA

33


34/40

Naa je civilizacija digitalna, pritisne prstom i klik-gotovo. Ona ne poznaje proces, zato

postoji umjetno cvijee. Stvarnost je liena same sebe. Dok ti zadovoljava oko, drugo nema

nita! Pitanje je vrijeme. Vrijeme je zatita procesa, govori imajte strpljivosti. Sv. Jakov o

usjevu kae: On ini da raste, al' daj vremena. Tako budi i s djecom.

Vanost osobnog vremena dobi u kojoj jesi. Znaj da postoji dob klijanja, vrenja, velikih

pitanja, dob smisla, dob vjere koje posljednje sjeda u ovjeku.

Ustrajnost. Ne dati se slomiti. Pa i kad si slomljen nisi iupan! I dok god nisi iupan

korijen je u Njemu.

to se razvija ako se duhovni ivot razvija?

POKAZATELJI RAZVITKA DUHOVNOG IVOTA

1. POKAZATELJI TEOLOGALNOSTI PREOBRAZBE

Teologalni ivot. To je zajednitvo (familijarnost, sudionitvo) s Bogom po vjeri, ljubavi i

nadi. Uzeti na sebe odgovornost prema Bogu u onoj mjeri u kojoj si nositelj dara Bojeg za

svijet, za Crkvu u kojoj mjeri si nositelj Bojeg zahvata u sebi. Zajednitvo nije samo

uivati, i Njegova prisutnost, ve imati odgovornost. Nismo mi presudni, ali Bog do nas dri,do naeg zahvata, angamana.

Upriliavati/imitirati/usliavati/uobliavati svoju s Kristovom egzistencijom. Govor te

egzistencije polazi zbog drugih, da vri volju Oevu, On je trai nalazi je tako da ne

uvjetuje Bogu ve preputa da se dogaa Ako je mogue Oe lii me ovogapa kae ne

kako ja hou nego kako ti Oe hoe, tj. prepustiti se onome tko te ljubi. Najvei je problem

u duhovnom ivotu prepustiti se, a to je znak vjere.

Razvijati mogunosti vjere, ufanja i ljubavi, tj. dopustiti vjeri da kreira. Vjera je novost

spoznaje koja dolazi iz dubina koje nemaju limita. Zato vjernik vidi i drukije i dalje i dublje.

Vjernik je onaj koji oslukuje govor vjere. (Agnostik kae: Kako vi to to nama govorite

uspijevate? Ne znam kako uspijevam, ali znam da moram dopustiti vjeri da se sve novo rodi.

To je pristup vjeri-e od zatucanosti prela u prodor, otvaranje svih prozora. I On ih otvara.

Omogui vjeri da stvara to je novost spoznaje; ljubav je novost egzistencije, tj. nova

kvaliteta egzistencije. Zato svijet ne moe dati novu egzistenciju. Moe je dati samo onaj tkoje ljubav, a to je Bog. U pozitivnom smislu, strano je biti kranin! Inae, ne bi ih Isus

34


35/40

nazvao solju, svjetlom, kvascem i sl. Posve nova kvaliteta egzistencije znai ljubav koja je

usredotoena na dobro drugog. Ta je puna egzistencija ostvarena u osobi Isusa Krista da

imaju ivot u izobilju. Onda kae dajte im vi jesti Nije u pitanju samo htjeti nego je u

pitanju i hrana od koje ovjek ivi.

Muenici i bez ivota ive. To je najvie jer je u njima ljubav. NADA je novost budunosti.

To znai snagom nade vi spoznajete vjeni kontinuitet svog bia, povijesti, svijeta i to novo

e sutra biti novo. Premalo je svijesti o dvostrukoj stvarnosti: 1) da smo putnici i 2) ono sutra

ovisi o ovom sada. To jeputnitvo koje je silno vano.

To su pokazatelji teologalnosti preobrazbe.

2. POKAZATELJI EKLEZIJALNOST

To je svijest o zajednitvu. Tu imate ruku/aku - za usporedbu? Zato bi neki prst bio vaniji?

Tek zajednitvo svih prstiju je ruka, tj. dopusti da te drugi gradi i da drugog gradi. Samo

sklad razliitosti gradi zajednitvo a ne neutraliziranje. Zrelost osobe je mogunost da s

drugim hoda i stvarno novo, zajednitvo, koje je Tijelo Kristovo, tj. Crkva (eklezijalnost).

Ogroman dio razdora je u naoj nezrelosti i to na svim razinama.

Tri vana elementa slijedei put

35


36/40

Biljeke, 17.prosinca 2011., 14,00 sati

NastavakPOKAZATELJI RAZVITKA DUHOVNOG IVOTA

Razvoj vlastitog duhovnog ivota.Razvoj duhovnog ivota onih koji vam se povjeravaju.Pet elemenata autentinosti razvoja duhovnog ivota, tj. kriteriji koji govore koji je duhovniivot autentian:

1. Teologalni i2. Eklezijalni pokazatelji/aspekt/vid razvitka duhovnog ivota prethodno obraeni.

3. MORALNI ASPEKT DUHOVNOG IVOTA proces izrastanja

Moralni aspekt duhovnog ivota je odgovor egzistencije na teologalnu stvarnost. To znai dase teologalni vid ivota pokazuje u molitvi. Teologalni znai ivot vjere, ivot ljubavi, ivotufanja, koji prolazi u nau egzistenciju i stvara milosni/molitveni odnos, tj. osjetljivost nadobro i zlo, a pokazatelj je kreposnost ivota (razvoj kreposti); krepost je trajni dobri stav(habitus sastavnica jedne egzistencije). To je usklaenost naeg ivota s vjerom, ufanjem iljubavi.

4. DRUTVENI VID DUHOVNOG IVOTA

U ranijoj duhovnosti nije se govorilo o drutvenom vidu duhovnog ivota, zato to je duhovniivot promatran kroz prizmu koja nije ukljuivala drutvenu stvarnost u ovjekov duhovniivot ve je duhovni ivot imao obiljeje bijega iz svijeta. Zato se ta klasina kategorija, koja

je bila dominantna do Drugog vatikanskog koncila (fuga mundi bijeg iz svijeta), do tada biladimenzija savrenstva. Osobito s Drugim vatikanskim koncilom i razvojem integralnogovjekova izrastanja drutvena dimenzija dobiva na cijeni, tj. odgovornost, solidarnost sdrugim, kako bi se svijet mijenjao. Terezija Avilska usporeuje katolike s borcimaBojim, i onima koji pripremaju municiju (kontemplacija) radi obrane utvrde. Drutveniaspekt duhovnog ivota je bitan, tj. duhovni ivot je ukorijenjen u drutvenu stvarnost i mora

biti da se ne bi pretvorio u puko nazivlje kranskog.

5. PSIHOLOKI ASPEKTPsiholoki aspekt je ekvilibrij osobe. To znai da ni duhovni niti drutveni ivot ne smije

poremetiti temeljnu strukturu osobe. Ako je osoba u zdravoj koloteini razvija se integralno:voljno, emotivno, duhovno, tjelesno i sl. Negdje u sredini se nalazi krepost. Svojstvo poetkaduhovnog ivota je zanesenost, tj. obuzme ih volja predanja. Nije realno da e to stalno trajati

pa se mora pretvoriti u realizam. Zato ona mjeri duhovni ivot zanesenou, jer to moeovjeka izmjestiti iz realnosti. (Nije dobar duhovni ivot koji nije proao suu to jespasonosno.)

Ovi aspekti se trebaju razvijati u duhovnom procesu duhovnog ivota.

36


37/40

ITINERARIJ/putovi/shematski prikaz duhovnog ivota:

- klasini itinerarij duhovnog ivota- suvremena pozicija

Klasini putovi/KLASINI ITINERARIJ DUHOVNOG IVOTA je obiljeen s trifaze/etape:

1. poetnici2. uznapredovani3. savreni

Ekvivalent ovih etapa je:1. faza via purgativa = put ienja2. faza via iluminativa = put prosvjetljenja3. faza via unitiva = put sjedinjenja

Kod razliitih autora je razliita terminologija:Principijantes (poetnici), drugi via purgativa = klasini, koje nalazimo u grkim vremenimai u Srednjem vijeku pa tako do 1979.-ih, koji Gonijgula Grange razrauje u svoje etiri knjige(Uvod, Purgativa, Illuminativa, Unitiva). To su velika djela kranske duhovnosti.

Obiljeja ovog itinerarija su:1= pozitivno ako se pod ovim pojmovima (1-4) smatra sastavnice duhovnog hoda on je

pozitivan, tj. u duhovnom ivotu postoje poetnici (put ienja) do 4. onda je to, to!

Ako se shvati da su to susljedne etape: da nakon via purgative slijedi via iluminativa odnosnovia unitiva, to je neprimjenljivo zato to se ovaj aspekt ienja nalazi u svakoj fazi. Uduhovnom ivotu se ne moe oistiti jednom za sva vremena, tj. u svakoj fazi otkrivaelemente svake faze. To znai da duhovni ivot nije spirala ili samo penjanje ve ima

penjanje kroz uspone i padove. (Prava slika duhovnog ivota je uspon na Goru Karmel.)

NEDA

37


38/40

Svojstvo ovih faza je slijedee:Ufazi poetnici glavni posao osobe je istiti duu od grijeha. Dakle, osoba se okree premastavovima koji razumiju to je grijeh, i naputa ga. Grijeh kao uvreda Boga i grijeh kao zlokoje obuzima ljude. To je svojstvo prve etape, to osobe rade u prvoj fazi. Ne bi bilo mogueda osobe nisu zahvaene oduevljenjem za koje Ivan od Kria kae da ovjek ivi od slatkog,

od oblizivanja onog to je doivio. No to ne moe biti duhovni ivot i od toga se trebaodcijepiti.U drugoj fazi/putu illuminativa dogaa se razvoj kreposti ili dinamizam vjere. Razvoj krepostioslikava moralni status osobe, koji se mijenja zahvaljujui dinamici vjere. Druga faza jeobiljeena brigom osobe da razvije pozitivne stavove u sebi/kreposti. Zato je za pedagogijununo uspostaviti dijagnozu da se da terapija: u kojoj je fazi duhovnog ivota osoba je li seopredijelila za kreposti ili ne, tj. koju vanost daje krepostima. Ako NE, onda to nijekranstvo ve askeza (svojstvo grkih vojnika). Ako Da, to je snaga dinamizma vjere.U treoj fazi via unitiva to je dinamizam teologalne stvarnosti, i to u cjelini. Znai djelujuvjera, ufanje i ljubav u punini. S tim da je pasivnost obiljeje ove faze. (Vidjet emo ukarakteristikama tamnu no due.)

To je klasina pozicija. Mnogi se slue ovom paradigmom da objasne hod duhovnog ivota.No postoji i drugi, suvremeni itinerarij.

SUVREMENI ITINERARIJ

Suvremeni itinerarij ulazi u praksu 1974. godine. Federico Ruiz Salvador ga promovira sprirunikom Camilos del Spirito, u kojem je iznio nove postavke. Ima pet faza/stepenica:

1. Kranska inicijacija/osobito krtenje ima nekoliko aspekata: vazmeno otajstvo.Dakle, krtenje je kondenzacija vazmenog otajstva Isusa Krista, njegove muke, smrti iuskrsnua to je aplikacija pravi razvoj duhovnog ivota razvoj sakramentakrtenja koje je vazmeno otajstvo Isusa Krista. Dakle, u nama se sada postavlja pitanjerevalorizacije krtenja i odnos krtenja s naim/mojim sadanjim stanjem duhovnogivota. Neto je dato (impotencija). Sakrament krtenja u nas usauje cjelovito Bojeotajstvo sjeme dok ne doe vrijeme da proklija.

2. Personalizacija ili ovrsnue. Rije je o koraku u kojem osoba postaje svjesna svogkranskog identiteta. Moe se dalje razvijati duh kroz obraenje, kao sv. TerezijaAvilska ili kroz postupni rast (aktualan je kad cijeli ivot krtenje podrava plamen,osoba se razvija danas je sve manje toga, sve vie se dogaa obraenje kroz

odreene okove kao sv. Pavao). Vana je svijest o kranskom identitetu. Ovajfaktor (personalizacija) je nezaobilazan i to nedostaje Crkvi danas biskupima,redovnicima, Svijest o identitetu. Umjesto toga zna se dogaati obiajno/obrednokranstvo.

3. Tamna no due. Ima dva aspekta. Sred mrke noi To je upoznao Ivan od Kria:prvo zbivanje koje proima personalitet i sve druge aspekte.Pozitivan aspektjeizlazak.Negativan aspektje ienje u smislu velike muke, patnje, rtve. Pozitivanaspekt zavrava u kontemplaciji (motrenju, sveobuhvatnosti pogleda, gledanja,spoznaje, egzistencija), tj. u Bogu si kao ovjek koji vidi, razmilja, osjea Bojomstvarnou i to nije zanesenost nego preobrazba.Ima dvije razine pozitivnog aspekta:aktivna tamna no je laka razina od pasivne. U aktivnoj tamnoj noi ovjek isti ono

to moe oistiti, a u pasivnoj isti se ono to ovjek ne moe oistiti, a potrebno je.Te dvije razine su neminovne (i knjiga je tako napisana: aktivno i pasivno ienje).

38


39/40

Dimenzije noi: osjetila i duh; ienje osjetila nutrine i vanjtine, i ienje duha.Naziva se i dubinsko egzistencijalno ienje. Stupnjevi: djelomina i potpuna tamnano. Temeljni elementi noi: 1. Tama temeljni je element noi i kljuno obiljejenoi. Razlozi tame su: prije svega to je mjesto iz kojeg dua izlazi (izioh a da nezamijetie jer spavae mi oni ukuani). Od kud dua izlazi: iz navezanosti, sklonosti,

svedivosti osobe na provizornost. Tama se dogaa zato to dua naputa svoj ivotniprostor, to znai otkaiti se, ne poistovjetiti se s tim bilo slano ili neslano od terazine. 2. Razlog tame je cilj, a to je Bog koji je posve drukiji od onog to moemozamisliti, dokuiti, i to u hrpi pitanja. 3.Sredstvo pomou kojeg dua izlazi, znaivjera, dua se ne slui razumom ve vjerom. PASIVNOST TAME je obiljeje noi,koje nema veze s inercijom, kvijetizmnom (tj. bie to bude), ve to su aspekti. Zahvatmilosti, tj. osjea se snaga vrhunaravnog u ovjeku koji trai da moje sposobnostimiruju. Tri su pokazatelja koji su svedivi na: 1.Zahvat milosti vrhunaravnointerveniraju u egzistenciju ovjeka. 2.Boja priopenja odreene spoznajedogaaju se u osobi koja prolazi tamnu no. Spoznaje mogu biti prorokog tipa ilidubinskog ulaska u Boansku stvarnost/misterij, tj. sv. Terezija Avilska govori i o

vienju pakla kad bi svijet to vidio vjerojatno bi sve drugaije bilo to su fenomenikoji nastaju u iskustvu osobe. 3. Vrhunaravnost snage aktivnost vrhunaravnog, tj.Bog radi, mijesi (tri razloga tame: intervencija, cilj, sredstvo pasivnost)ZNAKOVI/SIMPTOMI TAMNE NOI: 1. Molitvena kriza znai nemo molitve,nezadovoljstvo, osoba ne zna na emu je, je li kriza zato to ne moe meditirati nanain kako je meditirala ili je neto drugo. To je pokazatelj noi. Ivan od Kria govorio tome u 1U12-14, N1-9. Ovaj znak krize molitve mora biti popraen s dva znaka da

bi bio autentian: a) osoba ne uiva u duhovnim stvarima, kao niti u bilo kojim drugim lien uitka i b) briga za Boju stvarnost. Ako ova dva znaka prate molitvu, to jeznak da treba promijeniti oblik molitve (veli sv. Ivan od Kria). 2. Kriza identiteta

je vrlo jak znak i dogaa se u srednjoj dobi ne ovisno o noi (kriza srednje dobi).Moda je tea kriza nego kriza noi. Dakle, pokazuje se kao nesiguran trenutak,ugroene su vrijednosti koje su te drale, nedostaje jasnoa, odlunost, motivacija zaBoju volju. Odakle kriza identiteta? To su simptomi tamne noi, tj. jednog preporoda.

Nije vraje ve preporod! Prije svega, to je normalno stanje razvoja ivota vjere. Nijeplod nemara, nebrige ovjeka ve zahtjev izrastanja vjere. Zlato se kua u talici.Znak je duhovnog hoda, kao i kriza, sredstvo duhovno, presudna je kriza identiteta;esto zahvaa sve razine. Zapoinje s vjerom u smislu besmisla, ljubavi,

bezvoljnosti i nade, ne-interesa. Umor je opi simptom. Stav mogu to mogu. Zato, ne lomiti, ne forsirati, ne preskakati, znati ekati, i initi ono to mora i ne

predbacuj si ono to ne moe. Dakle, taj stav uvajte! Rije je o vremenu vlastitog

dozrijevanja. Ne nagliti! (Kaktus nalazi vlagu tamo gdje treba! Ne nalijevaj zato!)ekati do iznemoglosti! (J.M. Meni je savjetovao duhovnik bio sam na rubu biosam bogoslov pred reenje besmisao itao sam Marxova djela i danas ga itam traio sam dijagnozu bio sam pred reenje. Otiao sam kod profesora i pitao me toitam? Pa to onda!? Nije mi dao odgovor. Pa sam otiao do F.R. Salvadora onmi je rekao da su to znaci tamne noi. to sad? Pa, sama ti pamet govori kad je noda ne ini to ovjek danju radi, ne donosi kapitalne odluke. -Bio sam ve upisaomedicinu ini to moe initi!? Moe? A, to? Klekni svaku veer i izmoliVjerovanje. Tad sam poeo i dan danas to inim. Bio sam na misi i molio, sve je bilo

bez veze. Nakon 26 mjeseci zato sam odgodio reenje - i onda me obuzelo veselje,radost i odluka da se zaredim. Nikad me nije posve napustilo pitanje, traenje, ali

imao sam uporite, znam kome sam povjerovao. Svi smo u hodu i traenju. (EdithStein) Naalost, prenaglo starimo pa nam vrijeme izmie i imamo jo puno toga

39


40/40

spoznati, Postoje dvije vrste umora u krizi: umor Bojih ljudi (Ilija, Mojsije,Abraham, nemo puna bijesa, udnje za boanstvom idite i gledajte) i umorlijenina (Jakov, nemo koja ne raa pitanjima u ljudi opustiti u se, izlasci,kazalite, kartanje pa e valjda proi - ali to nije izlaz!) Za tu krizu nemojte nikogokrivljivati ve prepoznajte znakpreobrazbe, novosti bia.

4. Provizorna zrelost. Rije je o smirenosti i svetosti u razvoju, tj. ovjek osjea puninujer je usmjeren na svetost, na ljubav. Svetost nije apstrakcija. Ljubav je uvijeksastavnica kria.

5. Smrt i uskrsnue. To je odluujui korak u hodu duhovnog ivota. Bolesnikopomazanje nekad, a to je vrijeme kad ovjek dozrijeva, jer osjea da uzmiu vidljivauporita. Zato ovjek treba okretati prema budunosti koja je puna svjetla.

O mistinom itinerariju sad nita!

O kriterijima razluivanja

Djelovanje Duha Svetoga ima tri prepoznatljiva naina: karizme, darovi i nadisaji.1. Karizme su darovi Boji osobi ili zajednici za druge. Znademo ih iz biblijskih vremena(Joua, Mojsije, ) Smisao karizme je dobro drugih, a ne toliko dobro primatelja, osimretroaktivno.2. Darovi su sudionitvo osobe ili zajednice u ivotu duha odnosno participacija u DuhuSvetom. Dobro ih je razumjeti kao komunikaciju osobe Duhu nego kao nekekomadie/strahove i sl.Energeo postaje tvoja sastavnica i u skladu su sa sposobnostimaovjeka i zajednice.3. Nadisaji/poticaji. To je najredovitije djelovanje Duha Svetoga. Ono je provizorno i vrlo

brzo kao iskra. Zamijetiti ih znai rasti!RAZLUIVANJE je danas potrebno iz vie razloga:

- ivimo u pluralnom svijetu ponuda,- ivimo u tehnikom svijetu, gdje nutrina i ne igra toliku ulogu, tako da ovjek slijedei

poticaje tog svijeta moe postati otuen.

Kako doi do prosudbe ispravnosti u meni i u drugima da je to ili da to nije od Boga? Ovako:1. Isus Krist jesam li ja, osoba, zajednica, stvarnost za koju je Krist Gospodin svet?

On je najbitnije! On je Sin Boji, ovjek, Spasitelj, Nositelj, s nama Isus Krist pitanje usredotoenosti na Njega!?

2. Crkva je li Crkva za mene, zajednicu, otajstveno Tijelo Kristovo, tj. mjesto imedijacija spasenja ili je ljudska tvorevina u kojoj vladaju privilegije ove ili onestvarnosti!? Tu se treba proistiti u odnosu na Crkvu.

3. Iskrenost. Otvorenost ovjeka istini, otvorenost zajednice istini, tj. otvorenostmogunosti vlastite upitnosti djelomino, ukupno postojanje u pitanju.

4. ovjek kao subjekt duhovnog ivota i kao boje medijacije. Subjekt znai da seduhovni ivot odvija u skladu s onim to smo u sebi, to on jest. Medijacija znainemoj ovjeka zaobii traei spasenje. (Ako napoji jednoga u moje ime)

5. Plodovi kakve plodove osoba ostavlja iza sebe, ili zajednica umiljenost, egoizam,oholost ili darivanje, poniznost, sluenje i istinitost

razvoj duhovnog Života

Documents