Raoul Vaneigem i Hans Ulrich Obrist

Poeli sve, ne oekuj nita

Razgovor sa Raoulom Vaneigemom

2009.

2Sadraj

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Razgovor sa Raoulom Vaneigemom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Prustov upitnik za Raoula Vaneigema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

3Uvod

Raoul Vaneigem (nizozemski Raul Vaneihem ili francuski Raul Vanegem), belgijski jepisac i lozof, roen 1934. Studirao je fomanistiku u Bruxellesu te sudjelovao u Situci-onistikoj internacionali od 1961. do 1970. On i Guy Debord (Gi Debor) bili su dvojicaglavnih teoretiara situacionistikoga pokreta, a Vaeneigemovi slogani 1968. godine estosu ispisivani na zidovima Pariza. Njegova je najpoznatija knjiga Revolucija svakodnevnogaivota, koja je tiskana iste godine kad i Debordova knjiga Drutvo spektakla (1967). Nakonto je napustio situacioniste, napisao je niz polemikih knjiga branei ideju slobodnoga isamoregulativnoga drutvenoga poretka. Godine 2009. za asopis e-ux intervjuirao ga jeistaknuti poznavalac suvremene umjetnosti i kustos Hans Ulrich Obrist.

4Razgovor sa Raoulom Vaneigemom

HANS ULRICH OBRIST: Upravo sam bio kod Edouarda Glissanta (Eduara Glisona) iPatricka Chamoiseaua (Patrika amoazoa), koji su napisali obraanje Baracku Obami.1 Kojibi bio va apel i/ili savjet Obami?

RAOUL VANEIGEM: Odbijam odravanje bilo kakvih odnosa s ljudima na vlasti. Slaemse sa zapatistima iz Chiapasa (iapasa) koji ne ele imati nikakvog posla ni s dravom ni snjenim gospodarima, meunarodnim majama. Pozivam na graanski neposluh kako bilokalne zajednice mogle organizirati, koordinirati i poeti same proizvoditi prirodnu ener-giju, prirodnije poljodjelstvo i komunalne usluge koje bi konano bile osloboene muljaavlada ljevice i desnice. S druge strane, pozdravljam sam poziv Chamoiseaua, Glissanta injihovih prijatelja za omoguavanje egzistencije u kojoj bi poezija ponovno otkrivenogaivota uklonila smrtni stisak robnog trita.

HANS ULRICH OBRIST: Moete li nam rei neto o svojim poecima? Kako ste poelisudjelovati u okviru situacionizma i koji je bio va temeljni doprinos? Lik Henrija Lefeb-vrea (Anrija Lefevra) bio je nezaobilazan na poetku vae suradnje sa Situacionistikominternacionalom. to vam je on tada znaio? Zato ste mu poslali poetske eseje?

RAOUL VANEIGEM: Najprije bih razjasnio da je situacionizam ideologija koju su si-tuacionisti jednoglasno odbijali. Pojam situacionizma bio je tek identikacijski simbol.Njegova svojstvenost nas je uvala od pogrenog vjerovanja u gomile ideologa. Nemamnita zajedniko sa spektakularnim oivljavanjem projekta koji je, barem u mojem sluaju,neprekidno revolucionaran. Moje uee u skupini koje vie nema bilo je vano za mojosobni razvoj, razvoj koji sam osobno odravao u duhu situacionistikog projekta u nje-govom najrevolucionarnijem obliku. Vlastita radikalnost oslobaa me bilo kakvih etiketa.Odrastao sam u okruenju u kojem je na borbeni duh podgrijavala svijest radnike klase iprilino vesela predodba postojanja. Zadivila me Lefebvreova Kritika svakidanjeg ivota.Kada je objavljena Somme et le reste (Iznos i ostatak), poslao sam mu neku vrstu eseja opoeziji i revoluciji, to je bio pokuaj objedinjavanja radikalnih koncepata, letristikogjezika, glazbe i lmskih slika, i to priznavanjem da svi imaju zajedniku mo da uzbibajuljudska srca. Lefebvre je ljubazno odgovorio tako to me povezao s Guyjem Debordom, kojime odmah pozvao u Pariz. Nas dvojica smo bili vrlo razliitih temperamenata, ali smo setijekom razdoblja od gotovo deset godina sloili u vezi s potrebom dokidanja potroakogdrutva i zasnivanja jednog novog drutva na naelima samoupravljanja, gdje bi ivotstavio izvan snage preivljavanje i egzistencijalistiki duhovni nemir koji ono stvara.

HANS ULRICH OBRIST: Koji situacionistiki projekti jo nisu realizirani?RAOUL VANEIGEM: Psihogeograja, stvaranje situacija, dokidanje grabeljivog ponaa-

nja. Radikalnost, koja nas stalno i iznovamotivira unato nekim nedostacima, i dalje je izvornadahnua do dana dananjega. Njezini utjecaji se tek poinju pokazivati u autonomnimskupinama koje se sada ozbiljno bore s kolapsom nancijskog kapitalizma.

HANS ULRICH OBRIST: Situacionistika internacionala denirala je situacioniste kaoosobe posveene stvaranju situacija. to su te situacije konkretno vama znaile? Kako bistedenirali situacionistiki projekt 2009?

1 douard Glissant i Patrick Chamoiseau, LIntraitable Beaut du monde: adresse Barack Obama (Beskompro-misna lepota sveta: obraanje Baraku Obami; Galaade ditions, Paris, 2009). Esej dvojice kreolskih knjievnikas Martinika, u kojem su izrazili svoju nadu u drugaiju, humaniju politiku Bele kue, posle izbora Obame zapredsednika SAD, i pozvali na osnivanje meunarodnog tribunala za nansijske zloine i pravedniju raspodeluresursa, koja bi vodila rauna o interesima najsiromanijih. (Nap. AG; ostale napomene: H. U. Obrist)

5RAOUL VANEIGEM: Naa je skupina samim svojim nainom ivota i razmiljanja veradila na shemi situacije, poput desantnih jedinica iza neprijateljskih crta. Vojna metaforadvojbene je naravi, ali jasno ocrtava nau volju da svakodnevni ivot liimo kontrole ismrtnoga stiska gospodarstva temeljenog na protabilnom izrabljivanju ovjeka. Oformilismo rizinu skupinu koja je bila svjesna neprijateljstva dominantnoga svijeta, potrebe zaradikalnim lomom, kao i opasnosti preputanja paranoji koja nastaje kod ljudi pod opsadom.Pokazivanjem svojih ogranienja i slabosti, situacionistiko iskustvo moemo takoergledati kao kritiku meditaciju o novoj vrsti drutva iji su obrisi nastali na temelju Parikekomune, Mahnovog pokreta i Republike vijea koju su unitili Lenjin i Trocki, slobodarskihzajednica u panjolskoj, koje je kasnije dokrajila Komunistika partija. Situacionistikiprojekt nije usmjeren na ono to slijedi nakon odbacivanja potroakog drutva i nastankaistinski ljudskog drutva. Vie je usredotoen na rasvjetljavanje naina na koji ivotni stilmoe dokinuti preivljavanje, grabeljivo ponaanje, vlast, trgovinu i impotenciju.

HANS ULRICH OBRIST: Vi i Guy Debord glavni ste akteri situacionistikog pokreta.Kako vidite ulogu Deborda i svoju ulogu?

RAOUL VANEIGEM: Ne vidim ih kao uloge. Situacionizam u svojoj najapsurdnijojinaici tei upravo tome da budemo svedeni na lutke od papira koje je onda moguesuprotstaviti prema uobiajenom radnom postupku spektakla. Ja sam samo glasnogovornikradikalne svijesti, izmeu ostaloga. Samo radim ono to mogu kako bih osigurao da otportrinoj eksploataciji bude pretvoren u ofenzivu ivota, kao i da umjetnost ivljenja ukloniruevine ugnjetavanja.

HANS ULRICH OBRIST: Zbog ega ste istupili iz skupine?RAOUL VANEIGEM: Nakon okupacijskih pokreta iz svibnja 1968. znali smo da slijedi

oporavak. Znali smo za mehanizme otuenja koji bi ugrozili nae zamisli i prikladno ihuklopili u kulturoloku slagalicu. Na zadnjoj konferenciji u Veneciji postalo nam je jasnoda nismo uspjeli slomiti te mehanizme, da su oni zapravo slamali nas iznutra. Skupinase rasipala, konferencija u Veneciji je upozorila na njenu sve veu beskorisnost, a jediniizneseni odgovori bili su u skladu s parodijom samih sebe u koju smo zapali. Nesloga sepojaala do te mjere da je dolazilo do paranoidnih denuncijacija, do izdaje radikalnosti,do krenja revolucionarnoga duha, do zanemarivanja savjesti. To doba katarze i anatemedaleko je iza nas, ali moglo bi biti korisno ispitati kako smo to posijali sjeme neuspjehazbog kojega je skupina na koncu platila tako visoku cijenu. Meutim, taj brodolom nijetek nanio na obale zaborava sve nas koji smo sudjelovali u toj pustolovini. Skupina jenestala na nain koji je omoguio pojedincima da konsolidiraju svoju radikalnost ili pakda je se odreknu ili da utonu u prijevaru radikalizma. Ja sam pokuao analizirati naueksperimentalnu avanturu u tekstu Entre le deuil du monde et la joie de vivre (Izmeutugovanja za svijetom i radosti ivota, 2008).

HANS ULRICH OBRIST: Dosta ste pisali o ivotu, a ne o preivljavanju. U emu jerazlika?

RAOUL VANEIGEM: Preivljavanje je ivot na proraunu. Sustav izrabljivanja prirodei ovjeka, zapoet jo u srednjem neolitiku intenzivnom zemljoradnjom, prouzroio jeinvoluciju u kojoj je kreativnost kvaliteta imanentna ljudskom rodu nadomjetenaradom, stvaranjem gramzive vlasti. Kreativan ivot, koji se bio poeo razvijati tijekompaleolitika, propao je i nestao pod surovom borbom za opstanak. Od tada je grabe, kojadenira ivotinjsko ponaanje, pokreta svih ekonomskih mehanizama.

HANS ULRICH OBRIST: Kako su po vama ivot i drutvo evoluirali do danas, vie odetrdeset godina nakon svibnja 68?

6RAOUL VANEIGEM: Svjedoci smo kolapsa nancijskog kapitalizma. To je bilo lakopredvidjeti. ak i meu ekonomistima, gdje idiota ima ak i vie nego u politikoj sferi,bilo je mnogo njih koji su zvonili na uzbunu desetak godina. Naa je situacija paradoksalna:snage represije u Europi nisu nikada bile ovoliko oslabljene, ali ni izrabljivane mase nisunikada bile ovako pasivne. Meutim, pobunjenika svijest uvijek spava s jednim okomotvorenim. Arogancija, nesposobnost i nemo vladajuih klasa na koncu e je probuditiiz sna, to vrijedi i za razvoj najradikalnijih momenata iz svibnja 1968. u naim srcima iduama.

HANS ULRICH OBRIST: Vaa nova knjiga vodi nas na putovanje izmeu tugovanja zasvijetom i radosti ivota. Osvrete se na svibanj 68. to je ostalo od svibnja 68? Je li sveto u cijelosti prisvojeno?

RAOUL VANEIGEM: ak i to to danas vidimo kako na brzinu krpaju reciklirane ideolo-gije i stare vjerske slabosti i serviraju ih da bi nahranili sveopi oaj na kojem zarauju naibajni elnici, nee moi due vrijeme skrivati civilizacijsku promjenu koju je otkrio svibanj1968. Raskid s patrijarhalnim vrijednostima je konaan. Na putu smo prema kraju izrab-ljivanja prirode, rada, trgovine, grabei, razdvojenosti od samih sebe, rtvovanja, krivnje,odustajanja od sree, idoliziranja novca, vlasti, hijerarhije, prezira prema enama i strahaod njih, obmanjivanja djece, intelektualne kontrole, despotizma vojske i policije, religija,ideologija, represije i kobnih posljedica psihike napetosti. To nije tek puka injenica, negoproces koji traje i jednostavno trai od nas vie opreza, svijesti i solidarnosti sa ivotom.Trebamo napraviti novu bazu kako bismo mogli rekonstruirati, i to na ljudskim temeljima,svijet uniten neljudskou kulta robnog trita.

HANS ULRICH OBRIST: to mislite o dananjem vremenu, godine 2009? Jean-PierrePage (an Pjer Pa) je upravo objavio knjigu Penser laprs crise (Razmiljanje o dobu nakonkrize). Po njemu sve treba iznova osmisliti. On tvrdi da se stvara novi svijet, u kojem jeprekinut pokuaj uspostave globalizacije pod vodstvom SAD-a.

RAOUL VANEIGEM: Agrarna privreda Staroga reima u Francuskoj bila je fosiliziranaforma koju je razorila novonastala slobodna trgovina od revolucije 1789. nadalje. Slinotome, spekulativni kapitalizam koji se poigrava dionicama, a iji slom sada vidimo, ubrzoe biti zamijenjen kapitalizmom osvjeenim proizvodnjom nezagaujue prirodne energije,povratkom na iskoristive vrijednosti, organsku poljoprivredu, na brzinu zakrpan javnisektor te na licemjerno moraliziranje trgovine. Budunost pripada samoupravnim zajed-nicama koje proizvode neophodne robe i usluge za sve (prirodna energija, bioraznolikost,obrazovanje, domovi zdravlja, promet, metalna i tekstilna industrija . . . ). Cilj je da se pro-izvodi za nas, za nae potrebe, odnosno, ne vie prodaje radi, i to roba koju smo trenutanoprisiljeni kupovati po trinim cijenama, iako su je osmislili i napravili radnici. Vrijeme jeza raskid sa zakonima politikoga reketa koji je krivac za vlastiti bankrot, kao i onaj naeegzistencije.

HANS ULRICH OBRIST: Je li ovo nekakav rat nove vrste, kako to tvrdi Page? EkonomskiTrei svjetski rat?

RAOUL VANEIGEM: U ratu smo, tako je, ali to nije ekonomski rat. Na djelu je svjetskirat protiv ekonomije. Protiv ekonomije koja se tisuama godina temelji na izrabljivanjuprirode i ovjeka, kao i protiv zakrpanoga kapitalizma koji e pokuati spasiti svoju kouulaganjem u prirodnu energiju i natjerati nas da plaamo vee cijene za ono to e nakonstvaranja novih sredstava proizvodnje biti besplatno, npr. vjetar, sunce i energija biljaka itla. Ako ne odbacimo ekonomsku stvarnost i ne zamijenimo je onom ljudskom, jo jedanputemo dopustiti trinom barbarstvu da ostane na ivotu.

7HANS ULRICH OBRIST: Joseph Stiglitz (Dozef Stiglic) se u svojoj knjizi Uspjeh globali-zacije zalae za reorganizaciju globalizacije u skladu s veom pravednou, a radi smanjenjaneravnotee u svijetu. to vi mislite o globalizaciji? Kako se moemo rijeiti prota kaomotiva i umjesto toga teiti dobrobiti? Kako moemo pobjei od imperativa razvitka?

RAOUL VANEIGEM: Moralno opravdavanje prota je iluzija i prijevara. Mora doi doodlunog raskida s gospodarskim sustavom koji stalno iri propast i unitenje, a istovreme-no se usred neprekidne oskudice pretvara da omoguava izrazito hipotetsko blagostanje.Ljudski odnosi moraju zamijeniti i ponititi trgovinske odnose. Graanski neposluh znaizanemarivanje odluka vlade koja potkrada svoje graane da bi pomogla utaje nancijskogkapitalizma. Zato bismo plaali poreze dravi koja podupire bankare-gangstere, porezekoji se uzaludno koriste da bi se zaepile rupe korupcije, kada bismo ih umjesto toga moglikoristiti za samoupravljanje u mreama slobodne vlasti u svim lokalnim zajednicama?Izravna demokracija samoupravnih vijea ima sva prava da ignorira dekrete korumpiraneparlamentarne demokracije. Graanski neposluh prema dravi koja nas pljaka jest pravo.Na nama je da izvuemo korist iz ove epohalne promjene kako bismo stvorili zajedniceu kojima elja za ivotom nadvladava tiraniju novca i vlasti. Ne trebamo se brinuti ni zadravni dug, kojim se prikriva masivna zloporaba javnog interesa, ni za derivat protakoji nazivaju razvitkom. Od sada cilj lokalnih zajednica treba biti proizvodnja za vlastitepotrebe i svojim snagama, i to sve robe od drutvene vrijednosti, uz zadovoljavanje potrebasvih ljudi autentinih potreba, naime, a ne potreba koje je ustvrdila konzumeristikapropaganda.

HANS ULRICH OBRIST: Edouard Glissant naglaava razliku izmeu globalnosti i globa-lizacije. Globalizacija iskorjenjuje razlike i homogenizira, dok je globalnost globalni dijalogkoji stvara razlike. to vi mislite o njegovom poimanju globalnosti?

RAOUL VANEIGEM: Po meni bi to trebalo znaiti djelovanje na lokalnoj i globalnoj razi-ni kroz savez zajednica u kojoj nau korumpiranu parlamentarnu demokraciju s tobonjimlokalpatriotski usmjerenim koritenjem dravnog novca zamjenjuje superiornija izravnademokracija. Osnivat e se lokalni odbori, koji e poduzimati radnje u korist okolia isvakodnevnog ivota svih nas. Situacionisti to zovu stvaranjem situacija koje iskljuujubilo kakvo vraanje.

HANS ULRICH OBRIST: Bi li trenutani pobaaji globalizacije mogli imati iste opasneposljedice kao i pobaaji prethodne globalizacije iz 1930-ih? Napisali ste da je ono to je vebilo nepodnoljivo 68, kada je gospodarstvo bilo u ekspanziji, danas jo nepodnoljivije.Smatrate li da bi sadanje ekonomsko beznae moglo natjerati nove generacije na pobunu?

RAOUL VANEIGEM: Kriza 1930-ih bila je ekonomske naravi. Danas smo pak suoenis implozijom ekonomije kao sustava upravljanja. Na djelu je kolaps trine civilizacijei pojava ljudske civilizacije. Sadanje previranje oznaava duboku promjenu: referentnetoke staroga patrijarhalnoga svijeta nestaju. Umjesto toga se ltriraju, dodue jo uvijekoskudno i bezglavo, poetni znaci ivotnoga stila koji je istinski ljudske naravi, savez sprirodom koji staje na kraj njenom izrabljivanju, silovanju i pljakanju. Najgori bi bionedostatak svijesti o ivotu i manjak senzibiliteta, kao i nasilje bez savjesti. Majamakoje se bave reketom nita nije protabilnije od kaosa, beznaa, samoubilake pobune inihilizma koje iri plaenika pohlepa, pri emu je novac, ak i kada je obezvrijeen uslijedpanike, i dalje jedina vrijednost.

HANS ULRICH OBRIST: Immanuel Wallerstein u svojoj knjizi Utopisti tvrdi da nasvjetski sustav prolazi kroz strukturalnu krizu. On predvia da e biti potrebno jo nekihdvadeset do pedeset godina da ga zamijeni jedan demokratskiji i ravnopravniji sustav.Vjeruje da budunost pripada odtrenim, besplatnim institucijama (po uzoru na, recimo,

8narodne knjinice). Stoga se moramo suprotstaviti plasiranju vode i zraka na trite.2 tovi mislite o tome?

RAOUL VANEIGEM: Ne znam koliko e tekui preobraaj trajati (no nadam se da neepredugo, jer bih volio to doivjeti). Meutim, siguran sam da e novi savez sa silamaivota i prirode iriti jednakost i besplatnost. Moramo nadii svoju prirodnu ozlojeenostzbog prisvajanja nae vode, zraka, tla, okolia, biljaka i ivotinja u korist prota. Moramoosnovati kolektive koji su u stanju upravljati prirodnim izvorima u korist ljudskih, a netrinih interesa. Taj proces preraspodjele koji predviam ima i svoje ime: samoupravljanje,koje je u praksi okuano vie puta u neprijateljski naklonjenim povijesnim kontekstima. Uovom trenutku, s obzirom na imploziju potroakog drutva, ini se da je to jedino rjeenjekako za pojedince, tako i drutvo.

HANS ULRICH OBRIST: U svojim ste tekstovima opisali imperativ rada kao neljudsko,gotovo ivotinjsko stanje. Smatrate li da je trino orijentirano drutvo regresija?

RAOUL VANEIGEM: Kao to sam to ve rekao, evolucija u doba paleolitika znaila jerazvoj kreativnosti, koja je karakteristika ljudske vrste, jer probija okvire svoje izvorneanimalnosti. Meutim, za vrijeme neolitika osmozni je odnos prema prirodi sve vie slabio,budui da se intenzivna poljoprivreda poela temeljiti na pljakanju i izrabljivanju prirodnihdobara. Tada se pojavila i religija kao institucija, drutvo se raslojilo, poela je vladavinapatrijarhata, preziranja ena, a sveenici i kraljevi su kumovali nizu ratova, oskudici inasilju. Stvaralatvo je zamijenjeno radom, ivot preivljavanjem, uivanje ivotinjskomgrabei koju ekonomija prisvajanja otuuje, uzdie i produhovljuje. U tom smislu trinacivilizacija doista jest regresija u kojoj tehniki napredak ima prednost u odnosu na ljudskinapredak.

HANS ULRICH OBRIST: to je po vama ivot u razvoju?RAOUL VANEIGEM: Napredovanje od preivljavanja, borbe za opstanak i grabeljivosti

prema novoj umjetnosti ivljenja preureenjem svijeta na dobrobit svih nas.HANS ULRICH OBRIST: Moji intervjui esto imaju naglasak na povezanosti umjetnosti

i arhitekture/ urbanizma ili knjievnosti i arhitekture/ urbanizma. Moete li mi rei netoo Birou jedinstvenog urbanizma?

RAOUL VANEIGEM: To je vie bio nekakav koncept negoli projekt. Tema je bila nunaobnova naeg drutvenog tkiva, koje je iznimno razorio smrtni stisak trita. Ta obnovaide ruku pod ruku s obnovom svakodnevnog ivota koju trebaju provesti pojedinci. To je isama bit psihogeograje strastveno i kritiko otkrivanje onoga to u naem okruenjutreba unititi, podvri dtournementu (deturnamanu),3 obnoviti.

HANS ULRICH OBRIST: Po vama urbanizam zapravo ne postoji?RAOUL VANEIGEM: Urbanizam je ideoloko planiranje i kontrola pojedinaca i drutva

putem ekonomskog sustava koji izrabljuje ovjeka i Zemlju i pretvara ivot u robu. Opas-nost u danas sve snanijem pokretu samoizgradnje kua lei u tome to se vie pozornostidaje tednji novca nego poeziji novoga stila ivljenja.

HANS ULRICHOBRIST: Kako vidite gradove u 2009? Kakav bi bio jedinstveni urbanizamza tree tisuljee? Kakvu budunost gradova predviate? Koji vam je najdrai grad? Kaeteda je Oarystis grad elja.4 Oarystis nadahnue crpi iz svijeta djetinjstva i enstvenosti. UOarystisu nita nije statino. John Cage je jednom rekao da, ba kao to je to sluaj i s

2 Immanuel Wallerstein, Utopistics: Or, Historical Choices of the Twenty-rst Century (New York: The New Press,1998).

3 Dtournement: skretanje, diverzija nekog sadraja, ka eljenom smislu ili ishodu. Uz drive (prolazak), koji sejavlja malo dalje u tekstu, jedan od kljunih pojmova iz teorije i prakse letristike/ situacionistike grupe. (AG)

4 Raoul Vaneigem, Preliminary Notes on a Project for the Construction of Oarystis, the City of Desire (2002),[[http://www.notbored.org/oarystis.html][http://www.notbored.org/oarystis.html] (AG)

9prirodom, ovjek nikada ne dolazi do toke uoblienosti ili zgotovljenosti. Situacija sesvodi na stalnu nepredvidivu promjenu.5 Slaete li se s Cageom?

RAOUL VANEIGEM: Volim neobavezne etnje Venecijom i Pragom. Dragi su mi i Man-tova, Rim, Bologna, Barcelona i neke etvrti Pariza. Nije mi toliko bitna sama arhitekturakoliko ljudska toplina koju je njena ljepota uspjela sauvati. ak je i Bruxelles, koji su tolikounitili investitori i sramotni arhitekti (a nemojmo zaboraviti da je u dijalektu Bruxellesarije arhitekt ustvari uvreda), uspio zadrati nekoliko krasnih bistroa. etnja od jednogado drugoga daje Bruxellesu neki arm koji mu je urbanizam potpuno oduzeo. Oarystis kojiopisujem nije idealan grad ili prostor kao uzorak (jer su svi uzorci totalitarni). To je teknezgrapna i naivna gruba skica kao podloga eksperimenta za koji se jo uvijek nadam dabi jednom mogao biti ostvaren, pa se stoga slaem s Johnom Cageom. Tu se ne radi o ne-kakvom dijagramu, nego o eksperimentalnom prijedlogu po kojem se stvaranje okruenjapodudara sa stvaranjem vlastite budunosti pojedinaca.

HANS ULRICH OBRIST: Zasniva li se Oarystis na prirodnoj energiji poput metabolisti-kih gradova? S Remom Koolhaasom radim na knjizi o japanskim metabolistima. Kada samproitao va izvrstan tekst o Oarystisu, prisjetio sam se tog pokreta iz 1960-ih, posebiceplutajuih gradova, Kikutakeovih vodenih gradova. Je li Oarystis metabolistiki grad?

RAOUL VANEIGEM: Kada je Oarystis objavljen, arhitekt Philippe Rothier (Filip Rotje) iDiane Hennebert (Dian Enber), koja je tada bila voditeljica Muzeja arhitekture u Bruxellesu,s pravom su me kritizirali zbog ignoriranja matovitih projekata novog narataja neimara.Sada, kada se stari svijet rui, fuzija besplatne prirodne energije, tehnika samoizgradnjestambenih jedinica i ponovno otkrivanje senzualnih oblika bit e presudno vano. Stogaje korisno prisjetiti se da tehnika inventivnost mora proizlaziti iz ponovnog otkrivanjaivota pojedinaca i kolektiva. To znai da je samoupravljanje ono to omoguava istinskipreokret i zanosnu inventivnost. Pojedinci i odbori s pomou njega upravljaju svojim ivo-tima i okoliem putem izravne demokracije. Pruimo neogranienu slobodu imaginarnogadjetinjstvu i djeci u nama.

HANS ULRICH OBRIST: Prije nekoliko godina intervjuirao sam Constanta (Konstana)u vezi s Novim Babilonom. O emu ste vi razgovarali s Constantom i kakvo je vae vienjeNovog Babilona danas?

RAOUL VANEIGEM: Nisam upoznao Constanta, koji je, ako se ne varam, bio izbaen izSituacionistike internacionale prije mojeg pristupanja. Mana Novoga Babilona je u tometo daje prednost tehnologiji nad stvaranjem pojedinanog i kolektivnog naina ivota, toje nuan temelj svih arhitektonskih zamisli. Zanimaju me samo oni arhitektonski projektikoji se bave stvaranjem svakodnevnog ivota.

HANS ULRICH OBRIST: Kako gradovi budunosti mogu pridonijeti bioraznolikosti?RAOUL VANEIGEM: Nadahnjujui se Alphonsom Allaisom (Alfonsom Aleom), potica-

njem prodiranja sela u gradove. Stvaranjem zona organske poljoprivrede, vrtova, povrt-njaka i poljoprivrednih gospodarstava unutar urbanih prostora. Na kraju, imamo tolikobirokratskih i parazitskih objekata koji jedva ekaju prepustiti mjesto plodnoj i ugodnojzemlji na korist svima. Arhitekti i bespravni stanari, izgradite nam visee vrtove u kojimaemo etati, jesti i ivjeti!

HANS ULRICH OBRIST: Oarystis ima oblik labirinta, ali je i pod utjecajem Venecije injenih javnih trgova. Moete li mi rei neto o oblikovanju Oarystisa?

5 Navedeno u Richard Kostelanetz, Conversing with Cage, 2nd ed. , New York: Routledge, 2003, 34.

10

RAOUL VANEIGEM: Nai unutarnji prostornovremenski odnosi su poput labirinta. Unjima smo svi mi istodobno Tezej, Arijadna i Minotaur. Na drive (deriv)6 moe poveatisvjesnost, pozornost, harmoniju i sreu samo ako izvanjski prostornovremenski odnosiosiguraju meandre koji mogu prizvati mogue tokove nae budunosti, poput neke vrsteanalogije ili jeke, naklonjene igri ivota, sprjeavajui njenu inverziju u igru smrti.

HANS ULRICH OBRIST: Hoe li muzeji biti ukinuti? Moete li nam rei neto o amte-atru sjeanja? Je li to prosvjed protiv zaborava?

RAOUL VANEIGEM: Muzeji pate od toga to su to zatvoreni prostori u kojima su djelaneiskoritena. Slikarstvo, kiparstvo i glazba pripadaju ulici, poput fasada koje nas proma-traju i oivljavaju kada ih pozdravimo. Ba kao u ivotu i u ljubavi, uenje je neprestani tokkoji uiva privilegij navodnjavanja i oploivanja naeg senzibiliteta. Nita nije zaraznije odstvaranja. Meutim, prolost sa sobom takoer nosi svu neistou nae neljudskosti. toda napravimo s tim? Nekakav muzej uasa, barbarizma prolosti? Pokuao sam odgovoritina pitanje obaveze sjeanja u Ni pardon, ni talion (Ni oprost, ni odmazda):

Odmalena nas tjeraju da oboavamo velikane, od kojih su veina bili obini cininiili prepredeni ubojice. Povijest koju poduavaju u kolama i raspaavaju u prebujnoji hagiografskoj literaturi primjer je obmane. Pomodan pojam za to je negacionizam.Moda ne negira da su plinske komore doista postojale, moda vie ne die spomenikeu slavu Staljina, Maoa ili Hitlera, ali i dalje ustrajno slavi surove osvajae: Aleksan-dra, zvanog Veliki iji je mentor bio Aristotel, kako se to s ponosom istie paJulija Cezara, Dingisa Kana, Tamerlana, Napoleona, gomile generala, koljaa naroda,beznaajnih tirana u gradovima i dravama, suce-muitelje, Javerte (Haverte) svakevrste, prevrtljive diplomate, silovatelje i ubojice u najmu vjera i ideologija. Tolikoje toga uzvienoga isklesano od podlosti, pokvarenosti i opakosti. Ne elim rei dabismo trebali razrovati avenije slubene povijesti i umjesto toga poploati sporedneuliice. Ne treba nam proiena povijest, nego znanje koje crpi sasvim jasne injenicekoje su zamagljene, i to ve generacijama, neprekidnim raslojavanjem predrasuda. Nepozivam na intelektualni sud radi proglaavanja krivnje hrpe nepoeljnika bizarnopostavljenih na pijedestale i slavljene u lakrdijakim panteonima slubenog sjeanja.Samo elim vidjeti i popis njihovih zlodjela te da se inventaru njihovih neukusnihhvalospjeva dodaju i njihove rtve, kao i uspomena na one koji su im se suprotstavili.Ne elim rei da bi ime Francisca Ferrera trebalo prebrisati ono njegovog ubojice,Alfonsa XIII, ali bi u najmanju ruku valjalo znati sve o obojici. Kako se i dalje usu-uju gajiti u udbenicima bilo kakvo potovanje za Bonapartu, koji je odgovoran zapogibiju milijuna ljudi, za Louisa XIV, koljaa seljaka i progonitelja protestanata islobodoumnih? Za Kalvina ubojicu Jacquesa Grueta (aka Griea) i Michela Serveta(Miela Servea) i diktatora eneve, iji su stanovnici jednoga dana odluili u astSbastiena Castelliona (Sebastiana Kasteliona)7 unititi grbove i simbole tako bezvri-jednoga tovanja? Premda je panjolska sruila spomenike frankizma i promijenilanazive ulica koje je nametnuo faizam, jo uvijek nekako toleriramo da se prema nebuPariza uzdie Sacr-Coeur (Sakre ker, sveto srce), ija odvratna arhitektura slavi

6 Drive: etnja, ali vie u smislu prolazak kroz neki gradski ambijent, da bi se otkrila njegova psihogeografskasvojstva (potencijal za buenje strasti, igru, reeksiju, stvaranje novih situacija), kao to je to naglaeno usituacionistikim tekstovima na tu temu (Nae situacije bie liene budunosti, prolasci, Izvetaj o konstruisanjusituacija, 1957) ili u Deborovim lmovima (O prolasku nekoliko osoba kroz prilino kratku jedinicu vremena,1959). (AG)

7 Sbastien Castellin (15151563), francuski teolog, Kalvinov suparnik, kritiar njegovog dogmatizma i despot-ske vladavine; takoe, zagovornik verske tolerancije i razdvajanja crkve i drave. (AG)

11

razbijanje Komune.8 U Belgiji jo postoje avenije i spomenici u ast kralja LeopoldaII, jednog od najcininijih kriminalaca devetnaestoga stoljea, ija je politika crvenegume9 koju su javno osudili Mark Twain, Roger Casement (Roder Kejsment) (kojije to platio ivotom),10 Edward Dene Morel (Edvard Din Morel) i u novije vrijemeAdamHochschild (Hoksajld) do sada nije uznemirila gotovo niiju savjest. Ovo nijepoziv da se dignu u zrak njegovi kipovi ili da se uklone natpisi u njegovu slavu. Ovoje poziv stanovnicima Belgije i Konga da dezinciraju javne povrine uklanjanjemljage jednog od najgorih pokrovitelja kolonijalnoga divljatva. Paradoksalno je to toja vjerujem da zaborav moe biti produktivan kada je rije o poiniteljima nehumanihdjela. Zaborav koji ne brie spomen, koji ne precrtava sjeanje, koji nije nametnutaodluka, nego koji pak nastaje spontanim osjeajem gaenja, poput izbjegavanja pseekakice na nogostupu u zadnji as. elio bih da hukai brutalnosti iz prolosti buduzakopani u veo svojih zala kada se otkrije njihova nehumanost. Sjeanje na zloinetreba zbrisati sjeanje na kriminalce.11

HANS ULRICH OBRIST: Uenje se svodi na naputanje kola i izlazak na ulice. Postaju liulice Thinkbeltovi? Potteries Thinkbelt Cedrica Pricea (Sedrika Prajsa) koristili su naputeneeljeznike pruge za skone kole. to je i gdje je uenje danas?

RAOUL VANEIGEM: Uenje je trajan proces za sve nas, bez obzira na dob. Znatieljahrani e za znanjem. Poriv za poduavanjem proizlazi iz zadovoljstva prenoenja ivota.To nije ni nametanje niti nekakav odnos snaga, nego isti dar, poput ivota, od kojega i tee.Ekonomski totalitarizam je otrgnuo uenje od ivota, ija bi kreativna savjest ono trebalobiti. elimo svugdje sijati tu poeziju znanja koja se sama nudi. Protivimo se koli kaohermetinom prostoru (neko vojarna, a danas trite robova). Moramo otkriti nomadskouenje.

HANS ULRICH OBRIST: Kako predviate razvoj sveuilita u 21. stoljeu?RAOUL VANEIGEM: Sveuilite e odumrijeti. Likvidirat e ga traganje za univerzalnim

znanjem i njegovo svakodnevno koritenje, jer je ionako uvijek bio tek njegova blijedalakrdija.

HANS ULRICH OBRIST: Moete li mi rei neto o naelu besplatnosti (jer me to izrazitozanima; kao kustos oduvijek vjerujem da bi muzeji trebali biti besplatni Umjetnost zasve, kako su to kazali Gilbert i George).

RAOUL VANEIGEM: Besplatnost je jedino apsolutno oruje kojim se moe razbiti silnistroj samorazaranja koji je pokrenulo potroako drutvo, a ija implozija jo uvijek traje,poput smrtonosnog plina, uz mentalitet vezan za materijalni aspekt, pohlepu, nancijsku

8 Bazilika Presvetog Srca Isusovog je namerno podignuta na vrhuMonmartra, tako da dominira tim najbuntovijimdelom Pariza, u kojem je i poeo ustanak iz 1871. Prema deklaraciji Parlamenta, iz 1873, a na zahtev tadanjegpariskog nadbiskupa, Bazilika je trebalo da okaje zloine pariske Komune, u koje je crkva pre svega ubrajalapogubljenje pariskog nadbiskupa Georgesa Darboya od strane komunara. Kasnije je to bilo ublaeno zvaninimtumaenjem, koje je ulo i u turistike vodie, po kojem taj hram navodno podignut u ast svih 58.000 rtavaFrancusko-Pruskog rata 1870. i graanskog rata 1871. (AG)

9 Ili krvave gume. Belgijske kolonijalne vlasti su ostale upamene po strahovitom teroru nad uroenikimstanovnitvom prisiljenim na rad na plantaama kauuka. (AG)

10 Izvetaj Rogera Casementa (18641916), tadanjeg britanskog konzula u Francuskom Kongu, iz 1904, o stanjuu Slobodnoj dravi Kongo, presudno je uticao na oduzimanje prava na privatnu eksploataciju te teritorijebelgijskom kralju Leopoldu II i prenoenje svih ovlaenja na belgijski Parlament i lokalnu kolonijalnu ad-ministraciju. Ipak, Casement je pogubljen kao irski nacionalista, posle ustanka u Irskoj 1916, a ne zbog svogangamana u Belgijskom Kongu. (AG).

11 Raoul Vaneigem, Ni pardon, ni talion: La question de limpunit dans les crimes contre lhumanit, Paris: EditionsLa Dcouverte, 2009.

12

dobit, prot i grabe. Muzeji i kultura nedvojbeno trebaju biti besplatni, ali isto vrijedii za javne usluge, koje su trenutano plijen prevarantskih multinacionalnih kompanijai drava. Besplatni vlakovi, autobusi, podzemne eljeznice, besplatna zdravstvena skrb,besplatno kolovanje, besplatna voda, zrak, struja, besplatna energija, a sve to putemalternativnih mrea koje valja zasnovati. Kako se besplatnost bude irila, nove mreesolidarnosti iskorijenit e smrtni stisak robnog trita. Razlog je u tome to je ivot dar,besplatan, neprekidno stvaranje koje nam zloudno protiranje trita uskrauje.

HANS ULRICH OBRIST: A gdje je ljubav u Oarystisu?RAOUL VANEIGEM: Svugdje. Ljubavna veza, podjednako i sloena i jednostavna, sluit

e kao modul novih odnosa solidarnosti koji e prije ili kasnije dokinuti sebinu prorau-natost, konkurenciju, nadmetanje i grabe, uzroke dehumanizacije naih drutava.

HANS ULRICH OBRIST: A gdje je tu grad mrtvih? U umi, a ne na groblju?RAOUL VANEIGEM: Tako je, u umi, u auditoriju u kojem e glasovi mrtvih govoriti

usred bujne prirode, gdje se ivot stvara stalno i iznova.HANS ULRICH OBRIST: Sanjate li i neke druge utopijske gradove osim Oarystisa?

Moda nekakvu konkretnu utopiju vezanu za grad?RAOUL VANEIGEM: Ne, ali i dalje me dri nada da bi takvi projekti mogli probujati i

biti ostvareni jednoga dana, kada ponemo obnavljati svijet razoren reketakom majom.HANS ULRICH OBRIST: Godine 1991. osnovao sam muzej Roberta Walsera, etoloki

muzej, u vicarskoj. Oduvijek me fascinira vae poimanje etnje. Moete li rei neto osvojim gradskim etnjama s Debordom i bez njega? Neto o Walseru (valzeru)? Jesu li vasnadahnuli i drugi etolozi?

RAOUL VANEIGEM: Iznimno cijenim Roberta Walsera, kao uostalom i mnogi drugi.Njegova lucidnost i osjeaj za drive oarali su Kafku. Oduvijek sam fasciniran dugimputovanjem na koje se Hlderlin zaputio nakon svog prekida s Diotimom. OboavamChatwinove Pjevane staze, u kojima on nekako uspijeva pretvoriti najbezazleniju etnju uizraavanje putova sudbine, kao da smo usred australske divljine. Isto tako potujem i etnjeLon-Paula Farguea (Leona-Pola Farga) i uenje Hrona de Villefossea (Erona de Vilfosa).Moj niz psihogeografskih drivea s Guyjom Debordom u Parizu, Barceloni, Bruxellesu,Beerselu (Berelu) i Antwerpenu bili su iznimni trenuci, kombinacija teoretskih pekulacija,senzibiliteta, kritike analize bia i mjesta te vedro uivanje u piu. Nae matine luke bilisu ugodni bistroi toplog ozraja, utoita u kojima je ovjek mogao biti ono to jest jerje osjeao u zraku neto od autentinog ivota, koliko god on bio krhak i kratkotrajan.Raspoloenje je bilo identino onome koje nas je vodilo u naim lunjanjima ulicama iuliicama, kroz vijuganje uitka koje smo mjerili svakim korakom u smislu onoga to bitrebalo da ga jo malo razvijemo i poboljamo. Imam osjeaj da e kvartovi koje su unitililikovi poput Haussmanna (Osmana), Pompidoua i drugi barbari koji su dirali u nekretninejednog dana sami itelji obnoviti u duhu radosti i ivota koje su neko gajili.

HANS ULRICH OBRIST: Kakve mogunosti vidite za ukidanje otuenja i dtournementu 2009?

RAOUL VANEIGEM: U vremenu smo nezapamenoga kaosa u materijalnom i moralnomsmislu. Ljudske vrijednosti e morati korigirati uinke jedine vrijednosti koja do danasprevladava novca. Meutim, implozija nancijskog totalitarizma znai da je ta valuta, kojanas vrlo sputava, sada osuena na devalvaciju i gubitak bilo kakva znaenja. Apsurdnostnovca postaje konkretna. Postupno e ga zamijeniti novi oblici razmjene, koji e ubrzatinjegov nestanak i dovesti do ekonomije darivanja.

HANS ULRICH OBRIST: Kakve su okolnosti za dijalog 2009? Ima li izlaza iz ovog sustavaizolacije?

13

RAOUL VANEIGEM: Dijalog s vlastima nije ni mogu ni poeljan. Vlast oduvijek dje-luje jednostrano, organizira kaos, iri strah, prisiljava pojedince i zajednice na sebino islijepo povlaenje. Moemo oekivati da emo zasnovati nove mree solidarnosti i noveinterventne odbore radi dobrobiti svih nas i svakoga od nas. To e zamijeniti odredbedrave i njenih majako-politikih hijerarhija. Glas proivljene poezije izbrisat e i zadnjepreostale odjeke diskursa u kojem su rijei u slubi prota.

HANS ULRICH OBRIST: U svojim novijim knjigama razmatrate svoje postojanje iprivremenost. Homogenizirajue snage globalizacije homogeniziraju vrijeme i obratno.Kako raskrstiti s tim? Moete li nam rei neto o privremenosti sree u pojmovnom smislu?

RAOUL VANEIGEM: Ekonomija utemeljena na produktivnosti i protu usadila je uproivljenu ljudsku stvarnost zasebnu stvarnost ustrojenu prema njenim vodeim meha-nizmima: grabei, konkurenciji i nadmetanju, stjecanju i borbi za vlast i opstanak. Takvoneprirodno ljudsko ponaanje smatra se prirodnim ve tisuama godina. Privremenost crp-ljenja, erozije, umora i propadanja utvruje se radom, aktivnou koja dominira i kvari sveostale. Privremenost elja, ljubavi i stvaranja ima koncentraciju koja slama privremenostpreivljavanja uvjetovanog radom. Privremenost novca zamijenit e privremenost elja,iskustvo s druge strane ogledala, prolaz prema teritorijima koji nisu ucrtani na mape.

HANS ULRICH OBRIST: Je li ivot bezvremenska kategorija?RAOUL VANEIGEM: Ne tvrdim da jest. Meutim, budui da je preivljavanje tek stalna

agonija iz koje izbavljenje nudi prijevremena smrt, opriroeni ivot koji gaji sve svojepotencijale strasti i stvaranja sigurno bi imao dovoljno vitalnosti za znatno odgaanjesvojeg kraja.

HANS ULRICH OBRIST: Revolucija svakidanjeg ivota bila je okida za svibanj 68, ave ste u drugim intervjuima kazali da je to vaa kljuna knjiga koju stalno dopunjujete. Jeli ta knjiga bila pravo otkrie? Kako je promijenila tok vaeg rada? to ste radili prije nje?

RAOUL VANEIGEM: Knjigu je potaknula moja tadanja hitna potreba za novim pogle-dom na svijet i samoga sebe, da bih se izvukao iz stanja preivljavanja, ali ne samouboj-stvom. Zbog tog kritikog osvrta na potroako drutvo, koje je tako nemilosrdno kvarilo iunitavalo ivot, postao sam svjestan to me pogoni. Usto mi je vrlo brzo postalo jasno dato nije tek nekakav samoljubiv projekt, nego i da su mnogi itatelji u njemu nali i svojevelike probleme.

HANS ULRICH OBRIST: Revolucija svakidanjeg ivota zavrava optimistino: Moemoishoditi svijet uitka, a nemamo to izgubiti doli dosade.12 Jeste li jo uvijek optimist?

RAOUL VANEIGEM: Scutenaire (Skitener) je napisao sljedee: Pesimisti, emu ste seono nadali? Nisam ni pesimist ni optimist. Pokuavam ostati odan naelu: poeli sve, aline oekuj nita.

HANS ULRICH OBRIST: Koja je najnovija inaica knjige?RAOUL VANEIGEM: Entre le deuil du monde et la joie de vivre (Izmeu tugovanja za

svijetom i radosti ivota).HANS ULRICH OBRIST: Na kojoj knjizi sada radite?RAOUL VANEIGEM: Volio bih da imam mogunosti dovriti Rjenik krivovjerja radi

objanjenja i ispravljanja povijesnih elemenata u Pokretu slobodnog duha i Otporu krans-tvu.

HANS ULRICH OBRIST: Pitanje privremenosti nas vodi i do Prousta i njegova upitnika.Kako biste vi denirali sreu 2009.?

12 Raoul Vaneigem, The Revolution of Everyday Life, trans. Donald Nicholson-Smith (Welcombe, UK: Rebel Press,2001), 279. Orig., Trait de savoir-vivre lusage des jeunes gnrations (Rasprava o svakodnevnom ivotu zadobro mlade generacije), 1967.

14

RAOUL VANEIGEM: Sve intenzivniji i strasniji ivot u sve intenzivnijem svijetu. Onimakoji se podsmjehuju mojoj ekstatinoj otvorenosti mogu odgovoriti izrekom koja mi jeveliko ohrabrenje: elja za drugaijim ivotom ve je sam taj ivot.13

HANS ULRICH OBRIST: Imate li neostvarenih projekata? Nenapisanih knjiga ili neos-tvarenih projekata u drugim podrujima, neostvarenih arhitektonskih projekata?

RAOUL VANEIGEM: Prioritet mi je da ivim sve bolje u sve humanijem svijetu. Radobih izgradio urbano selo Oarystisa, ali nisam od onih koji samo strpljivo ekaju, poputFouriera (Furijea) u Kraljevskoj palai, da nekakav milijarder odlui nancirati projekt dabi koji trenutak kasnije sve izgubio zbog nancijskoga kraha.

HANS ULRICH OBRIST: A to je s vaom suradnjom s drugim umjetnicima, slikarima,kiparima, projektantima, lmaima?

RAOUL VANEIGEM: Ne suraujem ni sa kim. Katkada prijateljima umjetnicima damponeki tekst, ali ne kao komentar njihova rada, nego kao kontrapunkt. Umjetnost meuzbuuje kada u njoj osjetim da nadvladava samu sebe, neto to se oituje izvan njenihokvira; kada njeguje traak ivota koji cvate kao istinska elja, intuicija nove umjetnostiivljenja.

HANS ULRICH OBRIST: Moete li mi rei neto o Bruxellesu? to vam Bruxelles znai?Gdje piete?

RAOUL VANEIGEM: ivim na selu, uz vrt i umu u kojima je ritam godinjih dobazadrao svoju ljepotu. Bruxelles kao grad su unitili urbanisti i arhitekti koje plaajuinvestitori. Jo uvijek ima nekoliko etvrti u kojima se moe no proetati. Volim dostakrasnih kaa, u kojima mogu uivati u izvrsnim domaim pivima.

HANS ULRICH OBRIST: Slaete li se s Geremekovim stavom da je Europa velika brigaXXI stoljea?

RAOUL VANEIGEM: Ne zanima me ovakva Europa kojom vladaju reketake birokracijei korumpirane demokracije. S druge strane, regije me zanimaju kada nisu obojane regiona-listikom ideologijom i provode samoupravljanje i izravnu demokraciju. Ne osjeam se niBelgijancem ni Europljaninom. Jedina domovina je konano suvereno ovjeanstvo.

HANS ULRICH OBRIST: Koristili ste se brojnim pseudonimima. Je est un autre ( est anotr; ja sam drugi)?14 Kako nalazite ili birate pseudonime? Koliko ste pseudonima koristilido sada? Imate li cijeli popis?

RAOUL VANEIGEM: Ne vodim nikakav zapisnik o tome. Sve preputam nadahnuutrenutka. Koritenje pseudonimima ne nosi nikakve tajne. Prije bi se reklo da je rije odistanciranju, najee kod naruenih djela. To mi omoguava da se zabavim i istodobnoublaim svoje trajne nancijske probleme, koje nikada nisam htio rjeavati kompromisomsa svijetom spektakla.

HANS ULRICH OBRIST: Vau knjigu Dictionnaire de citations pour servir au divertisse-ment et a lintelligence du temps (Rjenik citata za zabavu i inteligenciju naeg doba) koristebrojni umjetnici i arhitekti. Odakle vam ideja za nju?

RAOUL VANEIGEM: Prijedlog mi je dao moj prijatelj Pierre Drachline (Pjer Dralin),koji radi za izdavaku kuu Cherche Midi.

HANS ULRICH OBRIST: esto kritizirate pokrete za zatitu okolia, koji pokuavajuzamijeniti postojei kapitalizam nekim drugim kapitalizmom. to mislite o Josephu Beuysu(Jozefu Bojsu)? Koje nekapitalistike projekte ili pokrete podupirete?

13 Raoul Vaneigem, Le dsir dune vie autre est dj cette vie-l, Cahiers internationaux de symbolisme 119121(2008): 193194.

14 Arthur Rimbaud (Rembo), Lettre de Rimbaud Paul Demeny (Lettre du voyant, Pismo vidovitog), 15. maj1871. (AG)

15

RAOUL VANEIGEM: Toboe nam nude biogoriva, pod uvjetom da pristanemo na tran-sgenino uzgajanje uljane repice. Ekoturizam e ubrzati pljakanje nae biosfere. Gradevjetroelektrane bez ikakve koristi za korisnike. To su podruja u kojima je mogua inter-vencija. Prirodna dobra pripadaju nama, besplatna su i moraju biti koritena tako da slueslobodi ivota. Na zajednicama e biti da osiguraju vlastitu energiju i budu neovisne to setie hrane kako bi se svugdje liile kontrole multinacionalnih kompanija i njihovih vazalana vlasti. Polaganje prava na prirodnu energiju za nae potrebe znai najprije vraanjenae vlastite egzistencije. Naa kreativnost e nas osloboditi rada.

HANS ULRICH OBRIST: Na kraju, premda to nije najmanje vano, Rilke je napisaoonu divnu knjiicu savjeta mladim pjesnicima. to biste vi savjetovali mladim lozoma-spisateljima 2009?

RAOUL VANEIGEM: Da na svoj ivot primijene kreativnost koju koriste u radu. Daslijede put srca, onoga to je najivlje u njima.

16

Prustov upitnik za Raoula Vaneigema15

Koja je vaa glavna lina crta?Lenjost.

Koju osobinu najvie cenite kod mukaraca?Velikodunost, u paru s ljudskom predstavom o ivotu.

Koju osobinu najvie cenite kod ena?Ljubav i ljubav prema ivotu.

Koja je vaa omiljena vrlina?Kreativnost.

Koja je vaa najvea mana?Nedostatak samopouzdanja.

Koja je vaa omiljena aktivnost?Otvaranje sebe prema ivotu, tako da se ivot moe otvoriti i u meni.

Kako izgleda va san o srei?Da ostvarim sopstvene elje tako to u ostvarivati elje voljenih.

ta bi za vas bila najvea nesrea?Da ne doprinesem srei svih.

ta biste voleli da budete?Ja, sa sve vie i vie ivota u sebi.

Gde biste voleli da ivite?Svuda gde vlada istinska ljudskost.

Koji je va omiljeni cvet?Volim ih sve, ali slaba taka mi je starinska rua.

Koja je vaa omiljena ptica?Volim ih sve, ali posebno mi je drag kos, koji peva uvee.

Koji su vai omiljeni prozni pisci?Montaigne, La Botie, Shakespeare, Diderot, Kafka, Artaud, Benjamin, Orwell, Zweig.

Koji su vai omiljeni pesnici?Villon, Blake, Hlderlin, Nerval, Fourier.

Koji je va omiljeni junak iz knjievnosti?Hyperion. (Iz istoimenog Hlderlinovog romana.)

Koja je vaa omiljena junakinja iz knjievnosti?Mala Kaethchen iz Heilbronna. (Kthchen von Heilbronn, dramaHeinricha von Kleista.)

Ko su vai omiljeni kompozitori?Mozart, Boccherini.

Ko su vai omiljeni slikari?Giorgione, Turner, Goya, Van Gogh.

15 Sastavni deo intervjua, ali koji nije emitovan na radiju. (AG)

17

Ko su vai istorijski heroji?Eloi Pruystinck, Sebastian Castellio, Edouard Carouy and Andr Soudy, Albert Liber-tad, Flores Magn, Alexandre Marius Jacob, Jan Valtin.

Ko su vae istorijske heroine?Olympe de Gouges, Claire Dmar, Louise Michel, Qurratulain.

Koja su vaa omiljena imena?Ariane, Chiara, Ariel, Tristan.

ta mrzite vie od svega?Dobrovoljno ropstvo.

Koje istorijske gure najvie prezirete?Sve tirane, koljae ljudi, one koji izazivaju ljudsku patnju i one koji ih slave.

Kojem se vojnom podvigu najvie divite?Nijednom.

Kakvoj reformi pridajete najvei znaaj?Onoj koja humanizuje oveka.

Koji biste prirodni dar voleli da imate?Sposobnost da bolje irim ljudsko shvatanje ivota.

Kako biste voleli da umrete?Mirno, u vreme koje sam izabarem.

U kakvom se stanju duha trenutno nalazite?U nesigurnoj ravnotei izmeu onoga to jesam i onoga to bih voleo da budem.

Za koje greke imate najvie razumevanja?Nema greaka, samo propusta, koje treba ispravljati.

Koji je va moto?Poeli sve, ne oekuj nita.

Anarhistika bibliotekaAnti-Copyright

19. 03. 2013.

Raoul Vaneigem i Hans Ulrich ObristPoeli sve, ne oekuj nita

Razgovor sa Raoulom Vaneigemom2009.

Preveo Denis Gracin, 2013. Ovaj intervju je emitovan na Treem programu Hrvatskogradija, 16. III 2013. Prevod dodatka (Prustov upitnik za Raoula Vaneigema,iz istog intrevjua, koji nije emitovan preko radija): Aleksa Golijanin, 2013.

Hans Ulrich Obrist, In Conversation with Raoul Vaneigem. S francuskog preveo Eric Angls, E-ux Journal#6, 05/ 2009. http://www.e-ux.com/journal/in-conversation-with-raoul-vaneigem

http://anarhisticka-biblioteka.net

Uvod Razgovor sa Raoulom Vaneigemom Prustov upitnik za Raoula Vaneigemafootnote