radio propaganda ww ii

89CM : Communication Management Quarterly : asopis za upravljanje komuniciranjem 25 (2012) 89124 2012 CDC

Radio propaganda u Drugom svjetskom ratu1

Dragi Rabrenovi2Lokalni javni emiter Radio Bijelo Polje

UDC 654.191 : 32.019.51 : 94(100)1939/1945 DOI:10.5937/comman1225091R

Rezime: Rad je nastao u okviru teze da je radio medij koji je u odreenim vremen-skim periodima koriten, a i danas se koristi, kao sredstvo propagande. Period na koji se istraivanje odnosi je Drugi svjetski rat, a cilj je da se prikae kako su zaraene strane propagandno djelovale pomou radija. Primenom metode naune deskripcije i istorijske i komparativne metode pokuaemo da prikaemo kako su, na jednoj strani sile Osovi-ne, a na drugoj saveznici, koristili ovaj medij kao efikasno propagandno oruje. Posebnu panju posvetiemo i fenomenu radio propagande koji je karakterisao ovaj rat, a to su pored zvaninih, tajne i lane radio-stanice kojima su rukovodili poznati propagandi-sti, na jednoj strani Jozef Gebels, a na drugoj Sefton Delmer. Rezultati do kojih se iz da-nanje perspektive i sa vremenskom distancom dolazi upuuju na injenicu da je ovom, tada jedinom elektronskom masovnom mediju, pridavana izuzetno velika vanost. Ra-dio je koriten za obavjetavanje, podizanje morala, irenje defetizma, dezinformisanje, za propagandu. Radio-stanice su pokretane na svim kontinetima, programi su bili na mnogim jezicima, a radio-talasi se nijesu zaustavljali na granicama. Zbog svega ovoga se moe zakljuiti da su glavni propagandisti, obje zaraene strane, prepoznali znaaj ovog medija i u potpunosti koristili njegove kapacitete.

Kljune rijei: radio, propaganda, masovni mediji, Drugi svjetski rat, Gebels, Delmer

Uvod

Drugi svjetski rat bio je najvei sukob koji je ovjeanstvo zapamtilo. Rat koji je izbio na starom kontinentu proirio se na cijeli svijet. Bila je to borba dvi-je zaraene strane, ali velikog broja drava, miliona stanovnika i razliitih armi-

1 Tekst je proistekao iz magistarske teze pod nazivom Radio kao sredstvo politike propagande koja je odbranjena 5. 3. 2012. godine na Fakultetu politikih nauka u Beogradu.

2 Kontakt sa autorom: [email protected].

PREGLEDNI RAD

89

90

Radio propaganda u Drugom svjetskom ratu Dragi Rabrenovi

CM : Communication Management Quarterly : asopis za upravljanje komuniciranjem 25 (2012) 89124 2012 CDC

ja. Na jednoj strani kao inicijator figurira nacistika Njemaka i njeni saveznici sile Osovine, dok su na drugoj bile antifaistike zemlje predvoene Velikom Britanijom, Francuskom, SSSR-om, saveznici, kojima su se kasnije pridruile i Sjedinjene Drave. Dvadesetogodinja kriza je prerasla u evropski, zatim u svjetski rat nesagledivih razmjera i posledica, rat u kome se inilo da e totali-tarci Nacisti, faisti i Sovjeti, sa svojim armijama ljudi maina i istaknutim propagandistima, okrenuti tok istorije na svoju stranu (Doherty, 2000: XV). Borba se vodila za teritorije, za prevlast na kopnu i na moru i to svim raspo-loivim orujima i sredstvima. Meutim, borba je voena i za pridobijanje to veeg broja pristalica, kako u svojim dravama, tako i u inostranstvu. Stoga, kao nezaobilazno oruje koje su sve strane, veoma rado koristile u ovom ratu, mo-emo izdvojiti propagandnu djelatnost. Koristili su je i nacisti i antifaisti, po-sluila je kao oruje koje ima neogranieni domet. Njemci su je nazvali treim frontom, a Amerikanci etvrtim rodom vojske (Mihailovi, 1984: 25). Do poetka Drugog svjetskog rata, publicisti i propagandisti svih zemalja dolaze do zajednikog zakljuka, da e propaganda igrati kljunu ulogu u ratu. Ovakvo miljenje se razvilo zbog nevjerovatnog uspjeha propagande saveznika u Prvom svjetskom ratu, kao i zbog velikog tehnolokog napretka i razvoja komunikacio-nih sredstava, a prije svega zbog razvoja radija. Osim toga veliki znaaj su imala i iskustva ideolokog vostva masom koja su se nakupila u periodu izmeu dva svjetska rata. Prije poetka Drugog svjetskog rata neprijatelji su bili skoro isti kao i prije Prvog svjetskog rata, ali sada su protivnici ve znali da je propaganda mono oruje. Nije bilo gotovo nikakve sumnje da e se u sluaju rata cijelo ovo dugogodinje iskustvo u potpunosti iskoristiti (, 1957: 21).

Uoi samog sukoba njemaka propaganda je prije svega bila usmjerena na svoje stanovnitvo, zatim na velike evropske zemlje, kao to su Velika Brita-nija i Francuska, ali i na Sjedinjene Drave. irena je fama o Njemakoj kao nepobjedivoj sili kako bi se stvarao defetizam kod neprijateljski raspoloenih graana, dok su na drugoj strani, savezniki propagandni napori bili usmjereni izmeu ostalog i na razdvajanje graana i vlada Centralnih sila. Njemaki pro-pagandisti su ciljali na britanska osjeanja predstavljajui rat kao borbu protiv komunizma, dok su njihovi agenti davali podrku pokretima u Americi koji su podravali politiku nemjeanja. Meutim, njemaki propagandni napori su se, ipak, po drugi put pokazali kao neefikasni pogotovu nakon japanskog napada na Perl Harbor. Dokazi njemake agresije bili su oigledni i amerike simpatije prema Britaniji su porasle. U propagandne svrhe su posluili svi poznati ma-sovni mediji, preko plakata, letaka, novina, broura, knjiga, filmova, pa sve do, tada nenadmanog, radija.

91

Radio propaganda u Drugom svjetskom ratuDragi Rabrenovi


Radio propaganda mono oruje u rukama zaraenih strana

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, radio je odigrao kljunu ulogu u propa-gandnim kampanjama i sila Osovine i saveznikih snaga. Radio je sluio kao mehanizam za prenos ohrabrujuih poruka za domae stanovnitvo, koje su podizale moral, ali i kao orue u psiholokom ratu protiv neprijatelja. Radio emisije davane su na svim talasnim duinama i na skoro svim jezicima. Radio propagandne aktivnosti u inostranstvu su bile sve intenzivnije. Sve zaraene strane su imale ratne radio-stanice, radio-prenose namjenjene, kako trupama na frontu, tako i civilima neprijateljskih zemalja. Specijalne emisije namjenjene neprijateljskoj pozadini sa ciljem da se urui neprijateljski moral izmeu osta-lih imali su Radio London, Radio Moskva i Glas Amerike koji se sa amerikog kontinenta umjeao u rat emitujui program prvo iz Njujorka, a kasnije iz Vaingtona.3

Nakon to su Sjedinjene Drave ule u rat Centralne sile su teile da oslabe moral saveznikih vojnih snaga i graana pomou radio propagande. Njema-ka, Italija i Japan nastojale su da pokolebaju moral stanovnitva zemalja save-znica, odnosno njihovih vojnika. Kako bi u tome imali vie uspjeha, angao-vane su osobe za koje se smatralo da uivaju poseban kredibilitet kod lokalnog stanovnitva. Iz Njemake su emitovane radio-emisije u kojima se sluaocima u Engleskoj obraao roeni Britanac Vilijam Dojs koristei ironian nadimak Lord Njitalo (Lord Haw Haw). Na strani faista to isto je iz Italije inio ame-riki pjesnik Ezra Paund. Meutim, u ovim propagandnim okrajima Japanci su otili korak dalje u preciznom fokusiranju na ciljnu grupu kojoj su se obra-ali posredstvom radija. U nastojanju da oslabe borbeni moral, svake veeri se amerikim vojnicima koji su se borili na Junom Pacifiku posredstvom radija obraala osoba poznata kao Tokijska rua, Iva Toguri Amerikanka japanskog porekla koja ih je nostalginim glasom podseala na njihove drage koje su dale-ko i pozivala da se vrate kuama (Radojkovi, Stojkovi, 2004: 8485).

Radio propaganda nacistike Njemake u Drugom svjetskom ratu

Kada se govori o svakoj od drava koje su uestvovale u ovom sukobu i njihovim radio propagandnim dejstvima, ipak treba poeti od Njemake, prije

3 Glas Amerike bio je radio oruje Informativne agencije i za Sjedinjene Drave predstavlja najpoznatiju propagandnu aktivnost, o kojoj su uvijek postojala protivrena miljenja. Bile su prepoznatljive najave ove radio stanice: Glas Amerike govori. Danas se Amerika nalazi u ratu sedamdest i devet dana. Svakog dana u ovo vreme mi emo vam govoriti o Americi i ratu. Vesti mogu biti dobre ili loe. Mi emo vam govoriti istinu (Sorensen, 1975: 327).

92



svega kao drave koja je zapoela sukob, ali i kao drutva iji se propagandni sistem u velikom obimu oslanjao upravo na radio.

Kolika je bila uloga radija i koliko je njemaki reim polagao nade u ovo sredstvo propagande govore i podaci o tome da je odmah nakon izbijanja su-koba u septembru 1939. godine, sluanje stranih radio-stanica postalo kanjivo slanjem u koncentracioni logor, a kasnije i smru. Svi prodati radio ureaji su dolazili sa uputstvom koje je glasilo Razmislite o ovome: sluanje stranih ra-dio-stanica je zloin protiv nacionalne bezbjednosti ili naeg naroda. Stoga je firer propisao kaznu zatvora i tekog rada na robiji (Rowen, 2003: 8). Kasnije u toku rata Gestapo je dobio instrukcije da graane za koje otkrije da sluaju strane radio-stanice ili vode kampanju prodavanja radio-aparata sa kratkim tala-sima, uhapsi i da ih kao izdajice ubije kao i sve one koji su kupili taj prijemnik. Kako je rat odmicao, Radio kompanija Rajha (Reichsrundfunkgesellschaft RRG) nametala je jo strou cenzuru. Nije se mogao uti ni glas o tome da Njema-ka gubi rat, ak ni kada su je kasne 1944. godine saveznici napali iz vazduha. Zvanino jedini koji su mogli da sluaju strane radio-stanice bili su SS-ovci i Abwehr (vojna obavjetajna sluba) za obavjetajne svrhe, kao i lanovi nacisti-ke partije koji su imali specijalne dozvole za sluanje kako bi se odredili prema propagandi Alijanse. Iako su saveznici, pored zvaninih radio-stanica, instalirali i anti-nacistike koje su emitovale program na njemakom jeziku, lojalnost pre-ma nacistikom reimu, strah od posljedica ubjedio je milione da sluaju samo stanice u vlasnitvu RRG-a. ak i krajem aprila 1945. godine kada su saveznici okupirali Berlin i kada se Hitler krio u bunkeru, Radio Berlin, koji je emitovao program iz gradskih ruevina, i dalje je javljao da e Njemaka uskoro dobiti istorijsku bitku protiv saveznika. Gebels je prkosno izjavljivao sluaocima da e se tok rata okrenuti u korist Njemake na Hitlerov roendan 20. aprila. Nakon to su saveznici savladali njemaki otpor 1945. godine, mnogi Njemci, sve dok nijesu vidjeli saveznike vojnike u svojim gradovima, nijesu mogli da vjeruju da je Njemaka izgubila rat. Bilo je tako sve dok Radio Berlin nije objavio da je Hitler mrtav. Tek tada su mnogi Njemci shvatili da je rat zaista izgubljen.

Ovakav odnos prema radiju i povjerenje u informacije njemakih propa-gandista upuuje na zakljuak da je narodni radio odigrao svoju ulogu u obma-njivanju i zastraivanju miliona Njemaca tokom rata. Zapravo je sam Gebels vjerovao da propaganda ne smije biti samo podrana silom ve i sama treba da podstie nasilne aktivnosti. U svom dnevniku je pisao: Otar ma uvijek mora biti uz propagandu da bi ona bila efikasna. Stoga nije iznenaujue to otkri-vamo iz ishoda svake kampanje da je akcenat bio na teroru. Propaganda je bila

93



u mogunosti da promovie vojne pobjede i indirektno pomogne pripremanje atmosfere ili oekivanja za nove pobjede. Na ovaj nain propagandisti su podr-avali vojne kampanje stvarajui duh samopouzdanja i agresije kod kue i izazi-vajui neprijateljske lidere da otkriju svoje vojne planove (Welch, 2002: 119).

Meutim, pojedini podaci upuuju i na to da su mnogi Njemci rizikovali, posebno oni koji su prije rata posjedovali snanije prijemnike, kako bi u tajnosti sluali saveznike radio-stanice. Tako su izmeu ostalih i njemaki piloti esto sluali programe BBC-ja i stanice amerikih vojnih snaga kako bi saznali istinu o tome kako se Njemaka dri u ratu. ak i skromni narodni radio prijemnik sa slabim dometom nije bio toliko lo kao to su nacisti eljeli. Graani su improvizovali poboljanje prijema ubacivanjem dodatnih antena i poveanjem osjetljivosti aparata. Tako Sorensen zakljuuje da su uprkos ometanjima koja su vrili nacisti, skoro dvije treine njemakog stanovnitva sluale emisije sa Zapada (1975: 36).

Iz dananje perspektive moda se ini nemoguim sprovesti ovakvu to-talnu propagandu samo uz pomo jednog medija, ali u tom periodu radio je bio medij koji je dominirao i koji je dejstvovao u koordinaciji sa svim ostalim sredstvima informisanja i propagande. Nacistiki propagandisti nijesu birali vrijeme niti nain da radio-talasima plasiraju svoje stavove. U propagandnom djelovanju izmeu ostalog koristili su ak i zvanine izvjetaje OKW (Vrhovne komande), koji su u prvoj polovini rata veinom bili istiniti, mada su, naravno, o uspjesima izvjetavali detaljno, a o neuspjesima turo. Zatim su koristili zva-nine izvjetaje vlade, koji su imali vie politiki sadraj i karakter nego vojni kominike. Koristili su i vijesti iz inostranstva, koje su se djelimino sastojale od radio-vijesti i vijesti iz drugih izvora interesantnih za sluaoce. Takoe su koristili i direktivne lanke sa uvodnicima iz novina i komentare vanih tema, prvenstveno sa ciljem da se slabi uvjerenje u opravdanost saveznike stvari. Po Hitlerovom miljenju, radio je trebalo da doprinese uspjehu izvjetavajui o rat-nim osvajanjima i pobjedama, stvarajui utisak o jedinstvenosti njemakog na-roda u zajednikoj borbi i njegovoj ubjeenosti u konanu pobjedu. Njemaki propagandisti su uobiavali da odmah u poetku emisije izvedu upeatljivu melodiju 100 fanfarista, a zatim bi spiker dubokim i odsjenim glasom itao vana saoptenja. To je sadralo sposobnost privlaenja panje i onih koji su odbijali da sluaju njemaki radio. Posebno je bila popularna emisija specijalnih saoptenja. Najee su ponavljani pozivi, apeli, saoptenja, vane novosti u razmacima od nekoliko minuta, a izmeu njih ubacivani su marevi. Njemaka difuzna mrea redovno je davala radio-izvjetaje, radio-komentare Vermahta,

94



Kopnene vojske, Ratnog vazduhoplovstva i Ratne mornarice i reportae ratnih izvjetaja sa prve borbene linije, iz podmornice ili bombardera kad se nalazi nad protivnikom teritorijom. Sve je to snano djelovalo na sluaoce (Mihai-lovi, 1984: 122123).

Propagandno oruje: tajne i lane radio-stanice

Karakteristina za propagandu u toku Drugog svjetskog rata, jeste injenica da su svi ve isprobani propagandni trikovi prilagoeni radiju. Tako je ovaj me-dij izuzetno dobro posluio za takozvanu bijelu, sivu i crnu propagandu, to upuuje na injenicu o postojanju propagandnih djelatnosti koje su neka-da otvorene, prikrivene ili obmanjujue. Pod bijelom radio propagandom podrazumjevaju se radio-stanice koje se predstavljaju pravim nazivom i jasno se identifikuju. U toku Drugog svjetskog rata to su na primjer bili BBC, Glas Amerike, Radio Berlin, sa prepoznatljivim najavama kao to je This is London calling (London zove), zatim uvodna muzika Yankee Doodle na Glasu Amerike ili najava Germany Calling (Njemaka zove) na Radio Berlinu. Siva radio propaganda odnosi se na one stanice koje se ne identifikuju tako jasno jer ne saoptavaju naziv, niti odakle potiu i koga zastupaju. Ovakve stani-ce ne odaju svoje prave identitete, djeluju prikriveno i samo se predstavljaju kao Keep listening to Der Chef (Ostanite da sluate efa)ili This is GS1 (Ovo je GS Jedan). Na kraju crna radio propaganda podrazumjeva one stanice koje su se predstavljale lanim imenima kao zvanine domicilne stanice, ali se iza toga krila protivnika strana. Ovakvih je stanica bilo na obje strane, na primjer Radio Concordia u Francuskoj 1940. godine (koji je bio Gebelsova operacija i koji se identifikovao This is Radio Concordia (Ovo je radio Konkordia) i na drugoj strani Official German Radio (Zvanini njemaki radio), koji naravno nije bio ni zvanini, niti njemaki radio, ve su se Britanci tako predstavljali sa najavom Hier ist der Reichsender (Rowen, 2003: 2). Dokaz o postojanju jedne ovakve stanice pronaen je i u Gebelsovim linim dnevnicima.4

U Drugom svjetskom ratu, osnivanje radio-stanica, koje su karakterisane kao sive i crne, iskljuivo za potrebe propagande bilo je neminovno iz vie ra-zloga. Prije svega propagandisti i saveznika i sila Osovine, uprkos prethodnoj reputaciji obmanjivaa, ipak su pokuavali da na svojim slubenim ili bijelim

4 Gebelsov dnevnik 28. novembar 1943. godine: U veernjim satima takozvani Calais Soldiers Broadcast, koji, oi-gledno, potie iz Engleske i koristi iste talasne duine kao i Radio-stanica Deutschland (Radio Station Deutschland), kada su vazduni napadi bili pri kraju, dala nam je neto to nas je zabrinulo. Ova stanica radi veoma pametan posao propagande i po onome to se emituje tano se vidi da Englezi znaju ta su poruili, a ta ne (Rowen, 2003).

95



stanicama emituju materijal koji bi mogao biti prihvaen kao istinit. U prilog ovim tenjama govore i kasnije izjave jednog od amerikih dopisnika iz rata Edvarda Maroua koji je dok se nalazio na elu amerikog programa propagande govorio: Da bismo bili ubedljivi, mi moramo uiniti sve da nam se veruje; da bi nam se verovalo, mi moramo biti verodostojni; da bismo bili verodostojni, mi moramo biti istiniti. To je vrlo jednostavna stvar (Sorensen, 1975: 17). Propagandisti su dobro znali da kada je neki politiar ili nacija uhvaena u lai, javnost e primiti svaku dalju izjavu sa skepticizmom, ako ne i sa potpunim odbacivanjem kao netanu. Stoga su smatrali da bi objavljivanje lanih vijesti moglo naruiti ve izgraen ugled i koliko-toliko povjerenje koje su zadobili. Osim toga postavljalo se i pitanje da iako je, na primjer, BBC imao sluaoce u Njemakoj, kakve su anse da se tamonje stanovnitvo preobrati i postane anti-nacistiki raspoloeno. Takoe su zvanine radio-stanice uglavnom ve smatrane kao neprijateljske sa one druge strane, pa je trebalo pronai nain da se pridobije stanovnitvo na neprijateljskoj teritoriji. Zbog toga su se postepeno instalirale propagandne stanice pod lanim identitetima kako bi se prevazi-la ova ogranienja. Na sivim i crnim stanicama, koje slubeno nijesu ni postojale, nije bilo potrebe za opreznim potezima. Propagator je mogao rei to god mu se svidi, mogao je lagati, pretvarati se da je neko drugi, izazivati zabunu, iriti glasine, stvarati paniku, pokuavati da obmane ili da ak izdaje lane naredbe, ega je i bilo. Ipak, ovdje treba imati na umu da i zvanini izvori informisanja, kada su u slubi odreene propagande, mogu da podlegnu uti-cajima i ak ire lai i dezinformacije. Tako je jednom prilikom ef britanske sive i crne propagande Sefton Delmer izjavio: Mi nikada ne smijemo sluajno lagati (Bytwerk, 2004), najvjerovatnije podrazumjevajui pod tim da se na-mjerno ne samo smjelo, ve i trebalo lagati. Tako je doivljavana propaganda, kao djelatnost koja nije samo usmjerena protiv neprijatelja, ve i u korist svoje drave. Dakle, ako je bijela propaganda strateko krilo u propagandnom ratu, crna propaganda je imala taktiku funkciju, a njen stil i sadraj su zavisili i od deavanja na bojnom polju.

Gebelsova tajna i lana radio emitovanja

Pojava tajnih i lanih radio-stanica bila je zapaena jo i prije Drugog svjet-skog rata. Tako se kao prva zabiljeena upotreba sive ili crne radio propagande izdvaja primjer meusobnog sukoba Nacista. Izmeu septembra 1934. godine i januara 1935. godine, pristalice nacistikog otpadnika Ota trasera (Otto Strasser) postavile su kratko-talasni predajnik u ehoslovakoj, za koji su tvr-

96



dili da emituje program iz Njemake. Ovaj kratkotrajni poduhvat zavrio je tako to su pripadnici Gestapoa preli granicu i ubili glavnog inenjera, a onda unitili predajnik (Rowen, 2003: 4). Takoe, primjer koji govori o pojavi sive i crne radio propagande prije Drugog svjetskog rata jeste i kada je tokom panskog graanskog rata Gebels isporuio mobilni predajnik koji je radio pod maskom Republikanske stanice, tako da se ini da su nacisti prvi poeli sa sivom i crnom radio propagandom.

Samo mjesec dana nakon napada na Poljsku, Gebelsovo Ministarstvo doda-lo je svojim domaim i meunarodnim uslugama i trei dio: Concordia biro (Biro Konkrodija zajednika emitovanja) propagandnog odjeljenja RRG-a koje je kontrolisalo brojne tajne ili tzv. slobodne radio-stanice sa ciljem da se stacionira u dravi prema kojoj je program i usmjeren. S obzirom na inje-nicu da se ne mogu otkriti izvori ovakvih radio-stanica one su prepoznate kao izuzetno mono propagandno oruje kod zaraenih strana. Munjeviti radio rat (Radio Blickrig) koji je pokrenut za Holandiju, Belgiju i Francusku 1940. godine trebalo je da stvori maksimalni efekat zastraivanja i terora kako bi se umanjio otpor. Njegov uspjeh je zavisio od razdora meu saveznicima kao i od vremenskog uklapanja i mogunosti njemakih vojnih snaga da svojim dijelima potkrijepe ono to su propagandisti najavljivali u radio emitovanjima. Ovaj plan je u potpunosti sproveden.

Nacistiki propagandisti su imali nekoliko metoda kojih su se drali u dje-lovanjima putem radija. Prije svega radio propaganda pokuavala je da dublje podijeli saveznike. U sluaju konfrontacije Holandije i Njemake direktno se apelovalo na Holandsku vojsku rijeima: Vojnici zato se vi borite, zato do-zvoljavate sebi da budete iskasapljeni zbog engleskih i francuskih kapitalista?. Nakon toga bi pokuali da naprave razdor u onoj dravi koju napadaju. U Belgiji, na primjer, u Flamanskoj oblasti, bi emitovali poruke: Flamanci vi ste uvijek bili tretirani kao nierazredni graani, mi Njemci emo vam povratiti vae samopotovanje. Slina su bila i emitovanja u Francuskoj namjenjena Va-loncima: Vi Belgiju ne interesujete, oni samo oekuju da vi poginete za njih. Mi emo pomoi razvoju vae drave. Povezano sa ovakvim potezima bili su i dalji pokuaji da se umanji i sam kredibilitet vlade (Welch, 2002: 124). U Francuskoj su poetkom 1940. godine instalirane dvije tajne stanice i nacisti su bili izuzetno zadovoljni koliki je njihov doprinos konanom uspjehu, tj. slomu francuskog morala. Francuzi su mogli da uju neidentifikovanu radio-stanicu za koju se mislilo da je komunistika, sa pozivima za pacifizam i mir i porukama da je Francuska slaba, a da je Njemaka jaka i da Britanija koristi

97



Francusku za sopstvene imperijalistike potrebe. Stanica je otkrila nedostatke francuske vojne industrije i izrazila zabrinutost za budunost zemlje, ako vojska izgubi duh. Stanica je takoe objavila da je francuska vlada pobjegla iz zemlje, ostavljajui ljude da se brinu za sebe i da njihovi voditelji znaju za koleru u Parizu i savjetuju sluaocima da povuku svoje uteevine sa bankovnih rauna i naprave zalihe hrane (Rowen, 2003: 4). Emitovanje programa u ovom stilu se nastavilo i Francuska je bila u haosu. Dok je Vermaht brzo napredovao ka Parizu juna 1940. godine, nacistika propaganda je objavljivala: Vaa vlada vie ne zasluuje vae potovanje, bez obzira na obeanja da e ostati da zatiti grad do samog kraja, vlada je prepustila glavni grad i stanovnike sopstvenoj sudbini. Samo nekoliko dana nakon predaje Francuske, tanije 24. juna, njemake tajne stanice su zatvorene jer su postigle ono zbog ega su i stvorene.5

S druge strane, neka novija istraivanja upuuju na to da se uspjeh ove pro-pagandne kampanje vie priinjavao nego to je bio stvaran. Zapravo, dok je Radio Blickrig pomagao sijanju sjemena defetizma u dravama koje je Njema-ka trebalo da napadne, kampanja je u krajnjem zavisila i od sposobnosti vojnih snaga da potkrijepe takve propagandne tvrdnje, smatra Vel (2002: 124).

Slina je bila situacija i sa Konkordija emitovanjima u Velikoj Britaniji 1940. i 1941. godine, kada je ova zemlja bila pred slomom i kada se inilo da e proi poput Francuske. Da su nacisti odmah nakon Francuske svoju panju usmjerili prema ostrvu, potvruje i izjava koju je Gebels dao na konferenciji 22. juna 1940. godine: U sluaju njemakih uslova (s Francuskom), do sredine sledee nedjelje treba tajne predajnike postupno ugasiti kako bi se poveala njemako-francuska saradnja, a onda bi trebalo poeti sa emitovanjem u Velikoj Britaniji na razliitim frekvencijama, nakon pauze od nekoliko dana. Kada su nacisti pripremali invaziju na Britanska ostrva ova emitovanja su bila na vrhuncu. Gebels je u dnevniku 29. maja 1940. godine zabiljeio: Mi smo prouzrokovali paniku, stavljali smo tajne stanice u pogon. eril je nastavljao sa hvalisanjem, ali mu je strah izlazio kroz svaku poru njegove koe. Mi jo nijesmo nae emi-sije pokrenuli punom parom. ekali smo na to sve do pred samu katastrofu (Doherty, 1994: 168).

Kada su njemake trupe zauzele Francusku, Britanci i Francuzi su propa-gandnim djelovanjima irili uvjerenja da e Francuska uspjeti da se odupre, zbog ega su nacisti odluili da pojaaju emitovanja crne propagande prema Britaniji. Radio propaganda je ula u novu fazu u aprilu 1940. godine, uz

5 U Gebelsovom dnevniku pie: Ministar je na osnovu analize koju su napravile nae diplomatske slube potvrdio efikasnost naih emisija, da je njihov uspjeh stopostotan i da se kolaps u neprijateljskoj strani u najveoj mjeri moe pripisati ovim emisijama (Rowen, 2003).

98



brzi razvoj novog tipa njemakih radio-stanica na engleskom jeziku. Gebels je djelovao sa tri crne propagandne stanice, tvrdei da svaka od njih emituje program iz Velike Britanije. To su bili Nova britanska radio-stanica (New British Broadcasting Station, NBBS), Radio Radniki izazov (Workers Challenge, RWC), koju je navodno vodila odreena grupa socijalistikih revolucionara iz indu-strijske Britanije i nasuprot njoj, pacifistika stanica Hrianski mirovni pokret (The Christian Peace Movement, CPM). Britanske vlasti energino su reagovale i ometale NBBS i RWC. Postojanje ovih stanica bila je strogo uvana tajna, a svi nagovjetaji o njima u tampi ili na programu BBC-ja strogo su zabranjivani (Lloyd, 1997: 192).

Njemaki propagandisti nijesu imali vee potekoe u pravljenju materijala za posebnu ciljnu grupu koju su imali na umu. Vjerovatno su identifikovane disidentske grupe i po jedna stanica bila je usmjerena na svaku od njih. Prva od Zajednikih stanica za Britaniju je bila nova britanska emisiona stanica (nBBs), koja se prvi put pojavila na kratkim talasima, 25. februara 1940. go-dine nastavljajui skoro svakodnevno emitovanje sve do aprila 1945. godine. NBBS je emitovao defetistiku propagandu namijenjenu uglavnom srednjoj ili nioj-srednjoj klasi. NBBS je u programu svake veeri u 20.30, 21.30 i 22.30, emitovao pojedinane emisije u trajanju od po pola sata, koje bi poinjale uvod-nim razgovorom, nakon ega bi uslijedio Izvjetaj necenzurisanih vijesti (Un-censored News Review), dok je trei dio ovog programa inio kratki razgovor pod nazivom Meu nama (Between Ourselves), koji je trebalo da bude usmjeren na NBBS-ove kolaboracioniste u Britaniji. Ova radio-stanica imala je i emisiju u formi razgovora posveenu enama u kojoj je Mary Fraser imala kratak govor za ene, a emisija bi zavravala numerom Boe uvaj Kralja (God Save the King). Prvobitni voditelji na NBBS bili su bivi nastavnici engleskog jezika, a kasnije su se pridruili i mnogi bivi zarobljenici, dok je Vilijam Dojs napisao brojne komentare za ovu stanicu.

Druga stanica, Radniki izazov (Rwc) pojavila se poetkom jula 1940. go-dine i emitovala program skoro svakog dana sve do januara 1945. godine. Ova stanica emitovala je populistiku, anti-kapitalistiku, defetistiku propagandu, ciljajui na radniku klasu. Program je emitovala na kratkim talasima, svake noi u 20.10, 21.10 i 22.10, iako se oko sredine septembra 1940. godine sta-nica pojavljuje samo od 21.10. Svaka emisija trajala je 10-20 minuta, a obino se sastojala od razgovora, ili dijaloga izmeu dva radnika. Emitovanje bi se uvijek zavravalo pozivima da radnici odbiju da daju podrku ratu. Vilijam Dojs napisao je veinu tekstova, dok su glavni spikeri opet bili bivi zaroblje-nici.

99



Trea stanica, Radio Kaledonija (Radio caledonia) prvi put je zapaena 19. jula 1940. godine. Kaledonija je emitovala defetistiku, antikapitalistiku i antisemitsku propagandu za graane kotske. Program se sastojao od kratkog razgovora, koji se obino zavravao pozivom kotima da naprave odvojeni mi-rovni ugovor kako bi spasili svoju zemlju. Kao i NBBS, Kaledonija je bila krat-ko-talasna stanica koja je emitovala program svake noi od 21.20, sa govorom koji je trajao oko 10 minuta. Karakteristino za ovu stanicu jeste to to je prijem u Britaniji uvijek bio slab i nije mogla imati toliko eljeni efekat. Kaledonija je krajem oktobra prestala sa emitovanjem i nije se pojavljivala sve do februara 1941. godine, da bi bila konano zatvorena krajem 1943. godine.

etvrta stanica pod nazivom hrianski mirovni pokret (cpM) uoena je 15. avgusta 1940. godine. Emitovala je program svake noi od 19.45, ali opet je signal uvijek bio slab. Propaganda koju je irila ova stanica bila je usmjerena na tip publike kao to je bio Pacifistiki pokret (Peace Pledge Union, PPU) za-uzimajui formu religioznog servisa, zapoinjui program sa snimkom himne, koju je izvodio hor, praen brojnim itanjima lanaka iz Biblije, nakon ega bi uslijedila propovijed. Na kraju bi voditelj pozivao na mir i servis, kako su ga nazivali, zavravao bi sa jo jednom himnom. CPM je zatvoren 1942. godine (Doherty, 1994: 169).

Uspostavljajui svojevrsni propagandni radio sistem usmjeren prema Ve-likoj Britaniji Nacisti su zvanine radio-stanice rasteretili ovakvih poduhvata. Stoga je Dord Orvel 1942. godine zabiljeio: Zvanine njemake stanice koje su vjerovatno esto pretjerano lagale, sada su manje-vie bile odgovoran tip emitera, isporuujui i dajui vie vijesti, nego direktnu propagandnu, pri emu su propagandne aktivnosti bile usmjerena na zajednike stanice (Orwel prema Doherty, 1994: 167).

Zajednike radio-stanice u toku svog djelovanja obino su usklaivale te-matiku sa trenutnim politikim opredjeljenjima. Na poetku je strategija dje-lovanja ovih stanica bila da ubjede publiku da je rat jedino u interesu vladajue elite. Meutim, stanice su takoe igrale i taktiku ulogu, pa su naglaavale one elemente koji su se mijenjali u skladu sa dominantnom nacistikom taktikom. Kako se njemaka taktika mijenjala od blokade do mirne uvertire za invaziju, od bombardovanja u etru do bombardovanja gradova, tako su Konkordia radio-sta-nice naglaavale jednu po jednu temu. Bilo je tu naravno i preklapanja, a i tema koje su bile potpuno izostavljene. Ipak, zastraivanje orujem bila je konstanta. Ako je strateka strana zajednikih radio-stanica bila sumirana u ideji da Ovo nije va rat, onda je taktika strana bila svedena na poruku Stvari su sada loe, ali jo gore tek slijedi. Ovi pokuaji zastraivanja javnosti usmjereni su na tri

100



razliita, ali povezana elementa: strah od gladi i bolesti, strah od invazije i strah od bombardovanja. Meutim, kada su teki napadi iz vazduha zaista i otpoeli u septembru, radio-stanice su nastavile kampanju emocionalnog terora, sa jo traginijim opisima napada i pesimistinijim opisima onoga to e uslijediti. Radniki radio koncentrisao se na stanje u sklonitima, u nastojanju da podsta-knu nezadovoljstvo meu onima koji moraju da ih koriste i kako bi prestrali one koji se boje da e im sklonita zatrebati u budunosti (Doherty, 1994: 171).

Uticaj Konkordija radio-stanica u 1940. godini iao je u dva pravca. Stra-teki cilj je bio da se potkopa moral i podrka ratu meu obinim ljudima u Britaniji, a meu oruanim snagama cilj kampanje je bio uvjeriti ljude da je rat u kojem se bore bio samo u interesu vladajue elite, dok su graani trpjeli i bili osueni na propast. Drugi, taktiki cilj bio je iriti strah, zbunjenost i paniku, pogotovo u ljetnjim mjesecima 1940. godine kada se invazija inila izvjesnom. U ostvarenju ovog cilja Konkordija stanice nijesu bile usamljene, ve su bile u sklopu ire mree sa tzv. bijelim radio-stanicama.

Nacistiki glas u Britaniji - Vilijam Dojs

Poznato je da su za propagandna djelovanja u Drugom svjetskom ratu bili nadleni Gebels i ljudi koje bi on zaduio za tako povjerljive i odluujue zadat-ke. Jedan od istaknutih pojedinaca u ovom psiholokom ratu bio i pomenuti Vilijam Dojs, poznatiji kao Lord Njitalo. Iako je roen u Njujorku u anglo-irskoj porodici, Dojs je doao u Veliku Britaniju tridesetih godina 20. veka kao jedan od najzaraznijih anti-semita u Moslijevoj (Oswald Mosley) Britanskoj uniji faista (British Union of Fascists). Bio je toliko predan nacional-socijali-zamu, a njegova mrnja prema Jevrejima bila je toliko jaka, da je u osvit rata napustio Britaniju i otiao za Njemaku gdje je zapoeo karijeru u Njemakoj emiterskoj organizaciji, u sekciji engleskog jezika. Na poetku je bio anonimna linost, ali su ga otrina i divlji apetit za radom razlikovali od ostalih kolega i ubrzo je postao zvijezda, bio je engleski glas nacistike Njemake. Postao je personifikacija naziva Lord Haw Haw koji mu se pripisuje, a koji je britanska tampa6 koristila za bilo koji engleski glas koji se mogao uti na nacistikim ta-lasima.7 Naime, suprotno miljenju javnosti izvorni Gospodin Njitalo nije bio

6 Kada je novinar Dejli ekspresa Dona Barington, glavnom spikeru njemake bijele-propagande dao nadimak Lord Haw-Haw of Zeesen (Gospodin Haw Haw-u od Zeesena) ime je ostalo, iako je dodatak od Zeesena otpao, jer su ubr-zo njemaka emitovanja preko mora odbaena. Barington je takoe Lordu Haw Haw dodao i enu Vini od Varave (Winnie of Warsaw), i stvorio i druge likove, Teta Pebma (Gush) i Ujka Ulizica (Uncle Smarmy). Tako depersonalizo-vani, spikeri su postali daleko lake mete koje su se mogle ismijavati (Lloyd, 1997: 193)

7 Dojsa je ozloglaenost dovela do propasti, tako su ga Britanci nakon kontroverznog suenja 1946. godine objesili kao izdajnika (Doherty, 2000: 12).

101



Vilijem Dojs, koji do tada jo nije ni doao u Berlin. Prema nekim podacima BBC-ja ini se da je u ranim ratnim danima Lord Njitalo bio Volf Mitler, a da je tek kasnije ovaj nadimak ekskluzivno pripao Dojsu, koga su poeli da najavljuju kao Vilijam Dojs, takoe poznat i kao Lord Haw Haw (Doherty, 2000: 1213). Iako sama ideja da slobodne stanice treba da budu usmjerene ka Britaniji ne potie od Dojsa, ve od njemakih poslodavaca, on je postao njihova pokretaka snaga, zapoljavao je osoblje i lino pisao mnoge tekstove. Dojsovi tekstovi su bili toliko ubjedljivi da su priinjavali probleme Birou za borbu protiv lanih informacija Ministarstva informisanja (Anti-lie biro), koji je prvobitno osnovan da se istinom suprotstavi njemakoj crnoj-propagandni (Lloyd, 1997: 193). Dojs je bio ukljuen i u izbor novih spikera pa je tako direktor RRG-ovog Odjeljenja crne propagande za inostranstvo Her Raskin) jednom izvjestio da je Dojs pronaao brojne spikere iz logora britanskih ratnih zarobljenika, koji su iz svih sfera ivota i oduevljeno se pripremaju za poetak borbe protiv erila.

Poznato je da se, s obzirom na nedostatak odgovarajueg, kvalifikovanog osoblja, Konkordija na poetku morala osloniti na arenolik izbor britanskih ratnih zarobljenika, od kojih su neki predratni simpatizeri faista i bivi na-stavnici engleskog jezika, kao i mnogi drugi koji su se zadesili u Njemakoj po izbijanju rata. Meutim, Dojs se za vei dio informacija nije oslanjao samo na pijune, ve i na britanske novine koje je dobijao u roku od dvadeset etiri sata od njihovog objavljivanja. Tadanje novine, iako cenzurisane, sadrale su obilje informacija ako bi se u potpunosti iskoristile i vjerodostojno predstavile (Lloyd, 1997).

Zbog ovako organizovane mree radio-stanica pitanje koje se danas, ali koje su mnogi i u toku rata postavili, jeste da li su one imale bilo kakav uticaj na britansku javnost? Postoje dokazi da je u poetku rata bio znatan broj ljudi koji su sluali neprijateljska emitovanja. Odjeljenje za istraivanje sluanosti pri BBC-ju izvijestilo je da je svake noi poetkom decembra 1939. godine bar jedna od est osoba redovno sluala vijesti iz Hamburga, a da je oko dvije treine stanovnitva povremeno slualo ovaj program. Prve BBC-jeve ankete o reakcijama na Konkordija stanice iz septembra 1940. godine pokazale su da se sluanje vijesti iz inostranstva nastavilo, da se Dojs i dalje sluao, ali je bio potpuno diskreditovan, dok se radio NBBS i RWC rijetko spominju i to samo s gaenjem i prezirom. O ovom fenomenu esto su na poetku izvjetavale i

102



britanske novine svrstavajui ove radio-stanice u neprijateljske,8 a ne udi ni poveana zabrinutost i uestali sastanci predstavnika Vlade, Ministarstva in-formisanja, BBC-ja i drugih nadlenih institucija o ovom problemu kako bi se pronala najbolja rjeenja za zaustavljanje, ometanje ili manje sluanje ovih stanica. Predlagana su brojna rjeenja, od ometanja u etru do demantovanja ili ignorisanja neprijateljskih stanica, pri emu su nakon opsenih analiza Britanci izgradili sopstvenu strategiju. Britanske vlasti su energino reagovale i uprkos svojim direktivama ometale NBBS i RWC radio-stanice, pri emu je u poetku postojanje ovih stanica bila strogo uvana tajna, a svi nagovjetaji o njima u tampi ili na programu BBC-ja su strogo zabranjivani. Meutim, s obzirom na to da su ratne okolnosti nametale odreenu vrstu autocenzure za britanske medije, samim tim je za iru javnost bilo sasvim prirodno da trai istinu na drugom mjestu pretragom radio-talasa u potrazi za drugim emiterima na en-gleskom jeziku. Britanci su brzo otkrili da su njemaka emitovanja pruala jasne i aktuelne izvetaja proizvedene sa velikom preciznou strunog tima na frontu. Vlasti su ubrzo shvatile da e svaki pokuaj ometanja ovih stanica biti nepoeljan i umjesto toga su pristupili sprovoenju jedne od najznaajnijih kampanja kontrapropagande svih vremena (Lloyd, 1997: 192193). Moda zbog djelovanja britanske kontra-propagande, iz dananje perspektive jasno je da nacistika kampanja nije uspjela, ili bar ne kako je to trebalo da bude. Moral stanovnitva nije opao, iako je esto bio na niskom nivou. Poetak masovnog bombardovanja gradova u jesen svakako je imao ozbiljan uinak na moral u Londonu i drugim gradovima, mada se ini da je taj naizgled nepovratni vojni potez njemake vojske u Evropi vie uticao na osnaivanje morala, nego to su imali uspjeha Dojsova haranga ili pozivi na pobunu putem radio-stanica. Sli-no tome, taktiki cilj stvaranja masovne panike i konfuzije u Velikoj Britaniji takoe nije uspio. Putevi nijesu bili blokirani izbjeglicama, niti je bilo masovnih demonstracija sa pozivom na svrgavanje erila i prihvatanje Hitlerovih mirov-nih ponuda. Bilo je meutim, znaajnog stepena zabrinutosti, ako ne i histerije, o aktivnostima pete kolone u Velikoj Britaniji tokom ljetnih mjeseci. I pored toga, bilo bi pogreno otpisati Konkordija stanice kao amatersku propagandu

8 Tako je u februaru 1940. godine, odmah nakon prvog emitovanja radija NBBS, Dejli ekspres izvjestio: Misteriozni piratski Radio Britanija, napada Britaniju, sa primjetno sumnjivim jakim i stabilnim signalom. Narednog dana Dejli Herald pie Provalnik u etru je nacistiki (Air Gate Crasher is a Nazi). Ve u martu Sandej Dispe otkriva tajne Nove Britanske emiterske stanice. Objavljeno je kako je ova radio-stanica oito njemaka. Mi smo provalili najnoviju nacistiku obmanu. Ko god da je sluajno poslua, ne bi se prevario ni jedan jedini minut. NBBS je Britan-ska isto koliko i Veliki kineski zid. Ovaj najnoviji napad u propagandnom ratu je jednako zastrauju kao i metak (Doerthy, 1994: 180).

103



koju jedva da je iko sluao, iako su one poele s brojnim ozbiljnim hendikepi-ma, kojih se nikada nijesu oslobodile.9

Britanska kontrapropaganda pod vostvom Seftona Delmera

Da Gebels nije uspio da nadmudri Britance u ovom psiholokom ratu, pokazalo se neto kasnije. ovjek koji je uspio da ga prevari bio mu je dobro poznati Sefton Delmer.10 Na poetku rata Delmer je morao u Velikoj Britaniji da raistiti neke sumnje oko svoje lojalnosti. Britanci su mislili da je mogao biti njemaki agent ili nacistiki simpatizer, jer je roeni Njemac i jer je veinu ivota proveo u Njemakoj. U isto vrijeme, Njemci su ga stavili na Gestapo-ovu listu ljudi od interesa koju su planirali da iskoriste ukoliko Engleska bude osvojena. Ipak, uprkos svemu Delmer je dobio podrku da doe do Njemaca kroz etar, ue im u uho i nekako u mozgove, to nikako nije bilo lako (www.seftondelmer.co.uk). Poznato je da su Britanci sa Delmerom i njegovim crnim radiom uspjeno izvodili akcije irenja dezinformacija u pravom smislu te rijei. Delmer je bio svjestan da informacije, briljivo izabrane i vjeto prezen-tirane, predstavljaju najsubverzivniju formu propagande. Kako biljei Volkov, Delmer je pazio da laima pribjegava krajnje oprezno i umjereno: Treba da laemo samo svesno, sraunato, nikada sluajno ili iz nemarnosti govorio je ovaj britanski propagandist (2005: 69). Mada, koliko god da se koristio raznim sredstvima kako bi postigao cilj, daleko od toga da je vodio vulgarnu antinaci-stiku propagandu. On je pripremao program na njemakom ili italijanskom, a ak se najavljivao i kao radio njemake armije emitujui muziku i biltene sa informacijama namjenjenim naim drugovima iz Vermahta. Naravno, emi-tovane informacije nisu bile takve prirode da bi hrabrile spomenute drugove. Umesto ohrabrenja, on bi izazivao uznemirenje i zabrinutost u redovima boraca podseajui ih na sudbinu njihovih supruga koje bi se nale u rukama nacisti-kih glaveina i u njihovoj milosti i nemilosti u sluaju da oni poginu na bojnom polju. Ili se Delmer, pak, najavljivao kao da je republikanski faistiki radio i emitovao vesti pogodne da izazovu uznemirenost kod Italijana. On je tvrdio

9 RWC i NBBS su prije svega privukli znaajniji broj publike, dok je konstantno lo prijem radija Kaledonije i CPM, kao i u manjoj mjeri NBBS bio stalan problem. Zatim, injenica da je lokacija NBBS-a na talasnoj duini nedo-stupna veini stanovnitva svakako je bila ozbiljna greka, pogotovo s obzirom na znatielju koju je stanica izazivala u poetku (Doherty, 1994: 182).

10 Denis Sefton Delmer roen je u Berlinu 1904, godine. Njegov otac je bio Australijanac na Engleskom fakultetu Univerziteta u Berlinu i Sefton je govorio njemaki kao maternji jezik. On je postao njemaki prevodilac za Bevebru-kov Dejli Ekspres i lino je poznavao Hitlera, Hesa, Geringa, Gebelsa i Rema (Walendy, 1979).

104



da e uskoro lira biti devalvirana i rulja bi navalila na liru, ili bi javio kako su saveznici obeali da e uspostaviti slobodnu zonu na severu Italije koja nee biti bombardovana, a Musolini bi ubrzo kritikovao nelojalne Italijane koji su naputali posao da bi se tamo sklonili. Nakon toga bi Delmer emitovao Muso-linijeve izjave vie puta (Volkov, 2005: 69). Kada bi Gebels izjavio da e deliti hranu radnicima u fabrikama, Delmerov radio bi odmah javljao da hrana sadri Pervitin za jaanje produktivnosti. Kad su deca iz porodica bombardovanih u Hamburgu evakuisana na istok, Delmer je odmah proirio glasine o tome da se u logorima, u kojima je trebalo da ova deca budu primljena, ire epide-mije: Doktor Konti, rajhsministar zdravlja, estita oficirima-lekarima deijih logora(...) na primernom portvovanju koje su pokazali u brizi za suzbijanje epidemije difterije koja se pojavila meu decom o kojoj brinu. On izraava nadu da e ubrzo videti kako je pobeena tragina nestaica lekova i smanjena stopa smrtnosti na proseno 60 mrtvih sedmino. Delmer je emitovao pesme Marlene Ditrih (koja je bila protiv nacista) na svom toboe nacistikom radiju i emisije u kojima su tobonji faisti vreali Papu. Bumerang efekat bio je takav da je posle rata Delmer morao da objavi knjigu da bi demantovao neke od nei-stina koje su od njega potekle i koje je emitovao. Bile su toliko uverljive i dobro plasirane da su naile na ogroman odjek (Volkov, 2005: 70).

Specijalne radio-stanice namjenjene stanovnitvu na neprijateljskim teri-torijama bile su kljune u ovoj propagandnoj borbi. Tako su se i Britanija i Njemaka veoma profesionalno posvetile njihovom formiranju i radu. Prvo emitovanje britanske radio-stanice pod nazivom gustav siegfried eins (gustav zigfrid prvi), skraeno GS1, 23. maja 1941. godine, nije ulo mnogo Njemaca. Meutim, ti malobrojni sluaoci mogli su da primjete da se program nije razli-kovao od ostalih meunarodnih stanica, s nizom poruka poput Ovo je GS1, zove GS18; Ovo je GS1, zove GS47, nakon ega bi uslijedile kodirane poru-ke, a onda bi se Der Chef predstavio. Sluaoci su naravno imali utisak da sluaju tajne njemake vojne predajnike koji su emitovali kodirane strateke poruke i klevete oficira koji vie nije mogao da zadri svoje miljenje.11 Upravo je ovakve varke smiljao Sefton Delmer, a kao ef Britanskog politikog taba (British Political Warfare) i izvritelj sive i crne propaganda uvijek je imao neki trik u rukavu. Zapravo, radio-stanica kao to je ova imala je nekoliko karakteristika. Prije svega, samo takva oznaka i identifikacija, kao to je GS1, znaila je da se preputa mati njemakih slualaca. Nagaalo se da su GS inicijali Gregora

11 Neki od slualaca se prisjeaju tih dana: inio se kao tipini odani stari pruski vojni oficir iji areni i otvoren pogled na svijet ga je prikazivao kao duboko odanog otadbini i takoe fireru, ali je otro kritikovao mnoge nacistike politike poteze i voenje rata. Iznad svega, on je prezirao masu koja se dokopala otadbine u firerovo ime (http://members.aol.com/skywave48/aspidistra.htm).

105



trasea12. Takoe se spekulisalo da GS znai Geprfte Sicherheit, to jest sertifikat njemakog Ministarstva rada, ili ak da znai generaltab (General Staff). Me-utim, nita od navedenog nije bilo tano.13 to se tie zvunih identifikacija kao to su: Ovdje GS1 pozivamo GS18, to su bile samo varke kako bi sluaoci pomislili da ima vie uesnika u ovim aktivnostima, a u stvari je postojao samo GS1. Kada se govori o kodiranim porukama, primjetno je da je i ovo bila jo jedna od igara koju su Britanci osmislili kako bi zavarali neprijatelje. Ovakve poruke su bile varke i uistinu nije ih bilo teko deifrovati.14

Radio GS1 nastavio je sa emitovanjem sve do novembra 1944. godine. Do tada je Der Chef, u stvari Peter Sekelman iz Berlina, koji je napustio Njemaku i otiao u Britaniju prije rata napravio, oko 700 emisija. U novembru je uslijedio dramatian ispraaj za Gustav Siegfried Eins i efa. U sred njegove posljednje emisije odjednom su se uli zvuci komeanja, krikovi i prasak mitraljeza. Izgle-dalo je da je Gestapo napokon uklonio ovaj navodno pobunjeni njemaki glas. Meutim, sve to je bilo dramatizovano u britanskom studiju Miltona Brajana, nekoliko kilometara od mjesta druge strogo uvane tajne operacije, Centra za deifrovanje tajnih poruka na Bleli parku (Rowen, 2003: 11).

Seftona Delmer je 1943. godine pokrenuo jo jednu radio-stanicu koja e emitovati program ka Njemakoj pod nazivom deutsche Kurzwellensender atlantic (Njemaki kratko-talasni Radio Atlantik) iji je skraeni naziv bio atlantiksender. Ovaj tajni radio zapoeo je emitovanje 22. marta 1943. godine izmeu 20 i 23 sata. ak je i sam Vinston eril bio oduevljen to su njema-ke podmornice mogle da primaju radio uslugu kao to je ova. On je smatrao da e zbog toga to je podmornica bila odsjeena od Njemake, mornari vie vjerovati onome to se emituje, posebno ako je to zvualo iskreno i originalno, a pogotovo zbog injenice da su podmornice u ratu Britancima stvarale velike nevolje potapanjem brodova. U ovom programu su, kako bi Njemci pomislili da postoje i prednosti ukoliko budu zarobljeni ili ako se predaju, irili glasine da njemaki ratni zarobljenici zarauju velike plate radei u Americi. Kako bi

12 Gregor Strasser crveno-smei nacista koji je po Hitlerovom nalogu ubijen u Removom puu.13 Delmerovi ljudi su se alili da GS znai Gurkensalat (krastavac salata).14 Na primjer, ifrovana poruka poput: Hans e se sresti sa Donom kod bioskopa Odeon u utorak u 14 sati bila je

varka koju je trebalo da proslijede, kako bi je Nacisti dekodirali. Tada je u Njemakoj postojalo stotine bioskopa sa imenom Odeon, to je znailo da su njemake tajne slube bile bukvalno upoljene. Slinu namjenu, da se Nacisti ukljue u praenje emitovanja ovog programa, imale su i poruke tipa Kao to smo rekli u naem poslednjem obraa-nju, za ta su Njemci pretpostavljali da je bilo nekog prethodnog javljanja i tako se vezivali za ova emitovanja. Ovim potezom britanskih propagandista bila je izigrana ak i amerika strana. Zvaninici amerike vlade po povratku iz Berlina u Vaington su izvjestili o udnoj tajnoj radio-emisiji njemakog oficira koji sebe naziva Der Chef. Oigledno ni SAD nije slubeno znao za ovu strogo uvanu tajnu britanske sive i crne propagande i to sve do juna 1942. godine (Rowen, 2003).

106



pripomogli da ovaj program zvui kao pravi njemaki, Orkestar britanske kra-ljevske mornarice snimio je pravu njemaku vojnu muziku. Osim toga propa-gandisti su izmislili voditeljku Viki, mornarsku djevojku koja je slala roendan-ske estitke svojim dragim momcima u plavom, estitajui im roenje sina ili erke i raspravljajui o problemima njihovih supruga ili porodice. Sa ljupkou u glasu niko nije mogao da posumnja da je Viki, u stvari, izgubila polovinu svoje porodice u gasnim komorama Auvica. Njemake vlasti su shvatile da je ova stanice bila britanska propaganda, ali nijesu mogli nita da uine kako bi zaustavili ovaj program ili svoje mornare da ga sluaju (Barker, Taylor, 2010). Postoje podaci da se italijanska mornarica predala nakon to je pozivana svakih etvrt sata preko amerikih radio-emisija da se preda saveznicima. Nakon toga je britanski oficir izjavio da su propagandisti postigli za jedan dan ono to on nije bio u stanju da uini za tri godine (Sorensen, 1975: 37).

Poput radio-stanice GS1 i Atlantiksender je imao nekoliko smjernica prema kojima se upravljao. Emitovani su tekstovi koje je napisao bivi podmorniki radio-operater, ukljuujui i savjete o tome kako odgoditi plovidbu ili operacije, ali i najnovija muzika nesputana nacistikim kulturnim diktatima, ukljuujui i zabranjene Marlen Ditrih i dez. S obzirom na ovu kombinaciju zabave i propagande jedan istoriar je kasnije rekao da je zapravo Delmer izumio info-tainment glatku i brzu pokretnu kombinaciju koja dri ui zalijepljene za stanicu (Rowen, 2003: 12). Naime, nakon to je radio u njemakom informa-tivnom servisu, koji je ostavio za sobom u Londonu 1939. godine, nije mu bilo teko da se prilagodi stanici koja e donositi najsvjeije novosti i informacije pravo iz Berlina tako da niko ne moe prigovoriti. Treba imati na umu da su 90% emitovanog programa bile iste njemake novosti i dogaaji.

Ono to je posebno karakteristino za radio Atlantiksender je upotreba vie kratko-talasnih predajnika, ukljuujui i jedan mobilni, kako bi Njemci uvijek dobijali razliite lokacije izvora informacija. Prijem je bio vana stavka u propa-gandnom djelovanju i to je Delmer dobro znao. U nekim mjestima na Atlan-tiku, jedini nain da ujete emitovanje Hitlerovog govora bio je pomou bri-tanskog Atlantiksender-a i njegovih viestrukih kratkotalasnih predajnika. Ipak, sjedite je bilo u Njemakoj i velika veina Njemaca nije imala ni kratkotalasni radio, ni dobar AM radio pomou koga bi mogli da po mraku uhvate signal.15

15 Zapravo kratki talasi su bili pravi medij za Atlantiksender. FM talasi su u sutini sa rasponom od oko 50 kilometar, dok AM ili srednji talasi mogu doi do stotinu ili ak hiljade kilometara vie, pogotovo po mraku. U toku Drugog svjetskog rata ovi talasi su bili glavni radio izvor. Atlantiksender, GS1, kao i jo etrdeset i vie projekata koje je po-krenuo Sefton Delmer koristili su kratke talase tokom 1942. godine. Tako su predajnici prilino male snage mogli poslati svoje signale, koji se odbijaju od jonosfere, hiljadama kilometara daleko (Rowen, 2003).

107



Kao to se sve u ratu okrenulo protiv Njemake, tako je nastupilo i teko vrijeme za njemako informisanje. Propagandisti su se sve manje mogli pohva-liti trijumfima sa ratita pa su u vijestima sve vie prikrivali injenice, dok je po-treba da se uje i neki drugi glas rasla. ak je i obini narodni radio prijemnik, uz malo snalaljivosti i sa malo krae ice postavljene na pravo mjesto na pole-inu prijemnika, mogao da poslui u potrazi za vijestima stranih radio-stanica. Da je bilo takvih dogaaja, potvruju i prie nakon rata.16

Osim rasprostiranja uputstava i savjeta kako da se sluaju inostrane radio-stanice na ogranienim radio prijemnicima njemake proizvodnje, Delmerov tim pokrenuo je jo jedan, za ovu vrstu propagandnog djelovanja, veoma zna-ajan projekat. Delmer je elio po svaku cijenu doprijeti do njemakih graana. U tome mu je pomogao tada najmoniji predajnik na svijetu. Predajnik je za potrebe radija WJZ u Nju Dersiju napravila RCA 1941. godine, sa snagom od 500.000 vati to je bilo deset puta vee od dozvoljene u tom periodu. Kada je Federalna komunikaciona komisija odbila da podigne svoj prag od 50.000 vati, ovaj predajnik je nakratko ostao bez doma, sve dok Britanci nijesu saznali za to. Dobavljanje i montiranje predajnika je bio sledei Delmerov veliki poduhvat. Spakovali su predajnik i brodom ga prebacili do Velike Britanije gdje su ga instalirali u atomskom sklonitu u Saseksu. Nazvali su ga po pjesmi Najvea Aspidistra na svijetu koju je izvodila engleska zabavljaica Grejs Filds (Gracie Fields: The Biggest Aspidistra in the World!). Ovaj predajnik je 8. novembra 1942. godine nakratko posluio i za emitovanje programa o invaziji na Sje-vernu Afriku, ali je nakon toga vie bio vlasnitvo BBC-ja i bijele propagande (Rowen, 2003: 14). Meutim, s obzirom da su Delmer i PSE bili najzasluniji za prebacivanje ovog monog predajnika iz Sjedinjenih Drava, oni su htjeli i da ga koriste.

Do oktobra 1943. godine Delmer je imao predajnik i novu stanicu spremnu za udarni termin. Njegova svrha je bila da emituje propagandu ka Evropi, koja je veinom bila pod njemakom okupacijom. Aspidistra je Delmeru omogua-vala jasno i glasno emitovanje prema obinim radio predajnicima irom Nje-make i okupirane Evrope, ukljuujui i Gebelsov narodni radio prijemnik. Za

16 Ovu je priu ispriao Hrvat koji je bio angaovan u Vermahtu u Austriji u avgustu 1944. godine: ... Prisustvovali smo predavanju o vojnim strategijama. Njemaki visoki oficir je objasnio strategiju saveznika na Normandskom poluostrvu i mogue opcije koje saveznici mogu imati za odsjecanje Normandije od ostatka Francuske. Odjednom je jedan od mojih drugova rekao: To se ve desilo! Uslijedila je mrtva tiina. Poslije nekoliko sekundi, oficir je upitao: Kako zna to vrhovna komanda (OKV) ovo nije objavila?! Nije potrebno objanjenje kasnije, kada smo se vratili u nae sobe, most od ica na naem narodnom radio prijemniku smo brzo uklonili i daleko bacili. Sreom, nakon toga nije bilo nikakve inspekcije (Springer, 1999).

108



to vrijeme na kratkim talasima Atlantiksender je produio emitovanje programa od 18.30 do 7 sati sledeeg jutra.

U meuvremenu, radio-stanica pod nazivom soldatensender Kale (sol-datensender calais) koristei ovaj svemoni predajnik je na srednjim talasima poela da dopire do ogromne publike u Francuskoj, radei na frekvenciji blizu njemake nacionalne stanice Deutschlandsender. Super moni signali bi poneka-da poklopili sve ostale signale u blizini na slabo osjetljivim radio-prijemnicima koje su koristili njemaki vojnici u Francuskoj. Trajanje emitovanja programa produeno je pred kraj 1943. i tokom 1944. godine. Do Dana D (6. juna, 1944. godine) Soldatensender Kale emitovao je program od 8 uvee do 5 ujutru. Njemaki veterani koji su se nalazili u okupiranoj Francuskoj podsjeaju da su ovi programi bili izuzetno primamljivi. Oni su bili uvjerljivo uklopljeni u rije-nik, u sleng, obinih vojnika, a zahvaljujui britanskim agentima na terenu, vii oficiri i politiari uvijek su oslovljavani po njihovim njemakim nadimcima, od kojih svi i nijesu bili zvanini(...). Sve vrste glasina, suptilnih aluzija i uznemi-rujuih informacija iznutra mogle su biti ukljuene u navodne patriotske razgo-vore i harangu u korist otadbine. Omiljena tema bila je da su njemake trupe smjetene u Francuskoj, koje su inae bile previe borbene, glavni kandidati za Istono ratite (Rowen, 2003).

Kako je invazija saveznikih snaga napredovala, u Njemakoj je raspad na polju komunikacija postajao toliko ozbiljan da su mnogi njihovi komandanti poeli da sluaju Soldatensender Kale kako bi uli izvjetaje i iskoristili ih za stalno auriranje redosleda borbi na njihovim kartama. Izvjetaji dobijeni iz sjedite SHAEF bili su tani 99 puta od 100. Stoti put bi uslijedila neka lana informacija i to na zahtjev strunjaka za taktike obmane, koji su eljeli poslati neprijatelja u zamku.

Krajem 1944. godine Soldatensender Calais je preimenovan u Soldatensen-der West i nastavljen je rad kao i ranije. Jo uvijek je imao puno toga da kae o napretku rata i svojoj ulozi potparola za skromne borbe na liniji fronta koji je sada zahtjevao kraj rata, kako bi se spasila Njemaka. Meta Soldatensender-ovih napada je sada bio Hitler, koji prethodno nikada nije bio direktno kritikovan. Ova radio-stanica izvjetavala je o tome kako je postao nervno rastrojen i u i-votu se samo odrava injekcijama.17 Samo minut kasnije mogao se uti Hitlerov govor ili vijesti iz Gebelsovog ministarstva. Stoga i najee pristalice nacizma, koje su mogle da uju crne radio-stanice, a nijesu znali da su zapravo neprijatelj-

17 Spiker na ovoj stanici je objavio: Neprijatelj ne moe poeljeti nita bolje nego to nas je vodio ovjek koji se u svojim umiljajima i neznanju, mijea u sve i svugdje, ovjek koji je za saveznike, pravi saveznik (http://mem-bers.aol.com/skywave48/aspidistra.htm).

109



ske, ne bi posumnjale u takve prie. Delmer je utvrdio propagandnu formulu za radio-talase koja je glasila: Prljavtine, pokrie, pokrie, prljavtine, pokrie, pokrie .... (Rowen, 2003: 16). Osim toga Delmer je upravljao i produkcijom propagandnih pamfleta i miliona letaka ije bacanje je koordinisao sa radio-programima pomenutih radio-stanica.

Aspidistrina mo, kasnije pojaana na 600.000 vati, nije koritena samo kako bi irila vijesti i prenosila poruke predstavljajui se kao odreena radio-stanica. Njena snaga koritena je i za neto drugaije svrhe, moe se rei takti-ki, za seriju Operacija upada u 1945. godini. Ovakve stanice ne samo da se pretvaraju da su legitimne, slubene stanice, ve ulaze u frekvencije zvaninih neprijateljskih stanica i obavjetavaju sluaoce kao da su slubene. Ovako ek-streman sluaj crnog radija mogao je biti prilino uznemiravajui za sluaoce. U veernjim satima 30. marta Aspidistra je upala u frekvencije u Berlinu i Hamburgu sa upozorenjem da saveznici pokuavaju da ire zabunu slanjem lanih telefonskih poruka iz okupiranih u neokupirane gradove. Savjetovali su da od tog trenutka ne treba vjerovati bilo kakvim instrukcijama ili izvetajima primljenim putem telefona, ali, ako je potrebna potvrda, odmah treba pozvati izvor poziva. Ovo uputstvo, ako bi se u potpunosti slijedilo, uticalo bi na ozbilj-no kanjenje izvravanja naloga i nametnulo bi dodatni pritisak na ve napola osakaene njemake telefonske mree. U veernjim satima 8. aprila, Aspidistra je upala u talase Hamburga i Lajpciga kako bi upozorila na postojanje falsifiko-vanih novanica u opticaju. Zatim, sledee veeri, voditelj je sa ciljem da stvori paniku najavio evakuaciju u sluaju bombardovanja u sedam slobodnih zona u centralnoj i junoj Njemakoj, pri emu je tvrdio da e tamo biti bezbjedni od daljeg napada neprijatelja. Njemci su pokuali da odgovore i da se odbrane od ovih upada. Uslijedila su saoptenja koja su neprekidno emitovale njemake radio-stanice: Neprijatelj emituje lana uputstva na naoj frekvenciji. Nemojte da vas zavedu. Ovo je zvanina najava vlasti Rajha. Dok bi, sa druge strane, u potpunosti ista saoptenja poela da emituje i Aspidistra (Rowen, 2003: 20).

Tokom rata Delmer je neprestano dobijao povratne informacije i nova oba-vjetenja prislukujui zatvore sa njemakim zarobljenicima. Ratne zarobljenike su intenzivno pratili kako bi saznali sitnice koje e posluiti kao tra iznutra za emitovanje putem Atlantiksendera, ali i za povratne informacije o tome u ta su vjerovali. Takoe, ova prislukivanja otkrivala su ono to znaju, misle i kau. Iako ne moemo rei da su britansku radio-propagandu inspirisali nacisti, ipak je moda Delmerov entuzijazam proistekao iz znanja o Gebelsovom radiju Konkordija.

110



Postoje podaci da je za propagandu saveznika jednom prilikom posluio ak i sam Radio Berlin. Naime, kada se saznalo da e se Hitler obratiti svijetu preko radija 30. januara 1943. godine, na desetu godinjicu od dolaska na vlast, u vri-jeme kada je postao kancelar tano u 11.00 sati prije podne, Leo Raston koji je radio u OWI predloio je da britansko ratno vazduhoplovstvo u tom momentu bombarduje Berlin i prekine emisiju nacistikog radija dok je svijet sluao. Ova akcija je realizovana bez greke, sa odlinim vremenskim planiranjem, britan-ski avioni Moskito bombardovali su Berlin svega nekoliko sekundi poslije 11. Hitler je imao zapaljenje grla pa je umjesto njega poeo da govori Gering. Ne-koliko sekundi nakon to je rajhsmaral poeo da govori u pozadini su se ule eksplozije bombi. Uslijedili su vika i glasovi koji su ukazivali na zbrku, a zatim je Radio Berlin prestao da emituje program.

Moda taj vazduni napad, prvi koji je izvren danju, nije skratio rat ni za je-dan dan, ali je primjerom uspjenog propagandnog ina dao novu nadu i ohra-brenje okupiranim narodima Evrope da Njemaka nije bila nepobjediva. Osim toga, kako zakljuuje Sorensen, to je bio vjerovatno jedini put da neprijateljska stanica emituje nau vlastitu propagandnu poruku (1975: 35). Ovakvom ak-cijom, bombardovanja grada, dok se program sigurno sluao, istovremeno se dolo i do slualaca u okupiranim zemljama, ali i do njemakog naroda koji je, moda, po prvi put pomislio da stvari nijesu tako dobre kao to su se do tada mogle uti na radiju. Upravo je njemaki radio prenosio zvuk eksplozija u Ber-linu, to je sigurno poljuljalo njihov moral.

Koliko je bio znaajan efekat irenja defetizma govore i podaci da je pred kraj rata kada se Sovjetska armija pribliila njemakim istonim granicama svijet poeo da slua sovjetski moto: Drue, ubij svog Njemca. Ova stravina dosjetka, vjerovatno je irena talasima sivih i crnih radio-stanica, koje bi redov-no doaptavale njemakom stanovnitvu: Uivajte u ratu. Mir e biti straan (Rowen, 2003: 23). Glasine, ojaane kroz najave neprijateljskih radio-stanica u njemakim prenosima, uradile su sve kako bi se okonao borbeni duh vojske i izdrljivost naroda. Sefton Delmer je informacije fleksibilne, nevjerovatno prilagodljive, skrivene, opasne za neprijatelja pretvorio u svoje oruje.

Kada je u pitanju britanska radio propaganda, osim sivih i crnih radio sta-nica, treba pomenuti i zvaninu britansku medijsku kuu koja je bila propagan-distima stavljena na raspolaganje. Naime, BBc servis za njemaku uurbano je osnovan na vrhuncu Minhenske krize, a prva emisija je emitovana 27. sep-tembra 1938. godine. Do sredine 1941. godine emitovanje je trajalo ukupno neto manje od etiri sata na svakih 24 sata, u razdoblju od 15 do 30 minuta.

111



Postojali su neki muziki programi, ali ipak se veina produkcije odnosila na vijesti, izvjetaje i razgovore (Slattery, 1992:70). Osim ove podjele program je bio tako prilagoen posebnim drutvenim grupama ili staleima: ene, poljo-privrednici, radnici, srednja klasa, vojne snage. Reportae su ukljuivale dobar dio politike i socioloke satire. Ovaj tip satire u servisu za Njemaku bio je u formi monologa: jedna osoba je kroz ske oslikavala likove iz savremenog ivo-ta na bazi antinacizma. Postojale su dvije takve serije koje su emitovane svake nedjelje. Jedna emisija Frau Wernicke (Gospoa Vernik), bila je u formi saoptavanja navodnih miljenja berlinske konobarice, sa snanim berlinskim naglaskom, (u jednom trenutku ak kabare umjetnice Anemarije Hase), dok se druga emisija bavila itanjem navodnih privatnih pisama vojnika svojoj eni. Neto drugaija emisija u formi dijaloga, bila je serija raena po istom kalupu. Satirini kratki komad Kurt und Willi (Kurt i Vili), bio je, navodno, raz-govor koji su u kafani na Potsdamer Platzu, vodili slubenik Ministarstva pro-pagande i njegov prijatelj, kolski uitelj (Brinitzer prema Slattery, 1992: 70). Ostali prilozi, kao i razgovori, imali su za cilj da predstave britansko drutvo u ratu kroz brojne opise. Producenti su se izuzetno zaloili u neprestanoj borbi sa antibritanskom propagandom, pri emu su insistirali na formi vijest-razgovor, u kojima su komentatori govorili Njemcima o najnovijim drutvenim, politikim i vojnim dogaajima.

im bi se mikrofoni ukljuili, brojni bi se sluaoci pridruili ovom progra-mu koji su vodili izmeu ostalih i Sefton Delmer, zatim Lindli Frejzer, prethod-no profesor ekonomije na Aberdin univerzitetu, zatim Bi Konger, iz Njujork Herald Tribjuna, koji su izvjetavali iz Njujorka o deavanjima u Sjedinjenim Dravama. Delmer je dugo imao redovne termine u kojima je odgovarao na brojna pitanja, nakon ega bi uslijedila emisija o trenutnim deavanjima u Rajhu pod nazivom Reichrundfunk sainjena od nedjeljnih komentara Hansa Friea. Najpoznatiji od redovnih spikera u njemakom servisu BBC-ja svakako je bio Tomas Man. U svojoj dugotrajnoj seriji originalnih vijesti sa komenta-rima, poznatih u Njemakoj sa dvije rijei kojima je uvijek poinjao (Deutsche Horer!), Man je prevazilazio kontekst ratnog BBC-ja i ostavio skup eseja kojima jasno, nekada i veoma otro, odgovarao njemakom liberalizmu i njegovoj na-cistikoj sjenci (Slattery, 1992: 70).

Ukoliko se upitamo koliko ljudi je u nacistikoj Njemakoj slualo BBC-jev njemaki servis, moramo se zadovoljiti samo pojedinanim iskazima. Naime, veoma je teko takve podatke prikupiti. Sluanje inostranih stanica bilo je oteano i strogo kanjivo, a i oni koji su sluali, nijesu smjeli govoriti o tome.

112



Meutim, neka BBC-jeva istraivanja iz 1941. godine ukazuju na to da postoji velika publika za njihove emisije unutar Njemake. Takvi podaci su se mogli prikupiti od izjava ili izvjetaja izbjeglica, emigranata, zarobljenika i neutralnih diplomata. Miljenja nekih uesnika u tim dogaajima variraju od toga da je publika bila velika, pa do toga da je bila relativno mala. S druge strane, kada je bila proslava 50 godina njemake slube BBC-ja, 19381988, tampano je oko 150 pisama pristiglih od Njemaca u tom periodu, koja su podsjetila da su pod raznim okolnostima sluali ovaj program u periodu izmeu 1939. i 1945. godine (Slattery, 1992: 76).

Ameriki reporteri u slubi britanske propagande

Osim emisija koje su bile karakteristine za tajne radio-stanice britanskih i njemakih propagandnih stratega, vana komponenta u ovom radio ratu su i radio izvjetaji amerikih dopisnika. Kada je otpoelo bombardovanje britan-skih gradova novinari su imali o emu da izvjetavaju, a vlasti Sjedinjenih drava su imale konkretan razlog za odabir strane i ukljuivanje u sam rat. Dok su se britanska i amerika avijacija borile iznad njihovih glava, ameriki radio-dopi-snici borili su se da izvjetavaju o deavanjima iz zaraene Evrope. Nadolazee bombardovanje Londona, oekivano prvo u septembru 1939. godine, bilo je sve blie, a ameriki komentari Bitke za Britaniju slijedili su uputstva koja su izdavali Persi Viner i eril18.

Emiteri su opisivali stanje kao da je raspoloenje takvo da se cjelokupna Britanija usmjerila ka nacionalnoj odbrani i da se sama pripremila za nacistiki napad. U meuvremenu BBC i Ministarstvo informisanja pojaali su napore kako bi ameriki emiteri osigurali da to vei broj graana Sjedinjenih Drava uje ovaj prenos. Oni su bili uvjereni da radio dri klju za osiguravanje ame-rike pomoi. Kao to je Roder Ekersli (malo prije toga postavljen na mjesto BBC-jevog efa za cenzuru) zapisao u linom pristupu, radio je bio siguran nain pridobijanja amerikih simpatija i podrke. Stoga je ubjeivanje ame-rikih emitera ostao najfiniji oblik propagande koji moemo sami koristiti (Cull, 1993: 8). U borbi za pridobijanje emitera Ekersli se i dalje suoavao sa nepopustljivim Ministarstvom rata i Ministarstvom dravne bezbjednosti (War Office and Ministry of Home Security). Zahtjevao je da ameriki novinari do-biju pristup olupinama oborenih njemakih aviona i scenama vazdunih napa-da, istiui da samo radio moe prenijeti amerikoj svijesti ta vazduni napadi

18 Persi Viner inostrani korespodent koji je otiao u Ajzenhauerov tab kao savjetnik za propagadnu (Sorensen, 1975: 30).

113



zaista znae. Nakon prvobitnog protivljenja, britanska vlada je prihvatila da je bolje za Britaniju da budu otvoreni nego da stvar prepuste Amerikancima na matu (Cull, 1993: 8).

U trenutku kada je Britanija otvorila ratna iskustva prema Americi, radio mree su dobile dodatnu radnu snagu za detaljno pokrivanje Britanskog su-koba. cBs je podrao ovu koncentraciju talenta slanjem svojih komentatora razbijaa Vinsenta ina Lerija i Erika Lasar Severeida na strateke take oko britanske obale, a zatim poinje sa emitovanjem serijala Britanske kope od 21. jula 1940. godine. BBC je izvjetavao da e ovim emitovanjima amerikoj publici biti jasno da su njemaki izvjetaji o teti u ovim priobalnim dijelovima bili naduvani. Nakon toga je njujorka kancelarija izvjestila da je ova emisija naila na izvanredan uspjeh kod amerike javnosti (Cull, 1993:10).

Do avgusta 1940. godine i nBc i CBS iskazali su zainteresovanost za emi-tovanje snimaka sa ratita. Ministarstvo inostranih poslova i BBC uvidjeli su oiti potencijal za dramatini zvuk rata i neposredno napravili aranmane za snimanje. Sluaoci BBC-ja i u Britaniji i putem sjevernoamerikog servisa su mogli uti arlsa Gardnera kako prenosi bitku u vazduhu iznad Lamana sa uivanjem kao da je sportski komentator: Neko je pogodio jednog Njemca i on se bez kontrole stropotava on ide pravo u more, tamo on ide...! (Rolo prema Cull, 1993: 11).

CBS nije morao dugo ekati da se ponovi Gardnerov prenos. Inspirisani uspjehom serijala Oko Britanije, oni su planirali drugu zvunu montau, ovog puta Oko Londona (Round London). Izabrali su no 24. avgusta. Program je takoe bio sluan i preko BBC-ja i zavrio je sa Prislijem i zvucima Big Bena u pozadini. Meutim, rezultat emisije London After Dark (Lon-don nakon tame) bio je trijumf. Kada je Marou poeo da emituje program uivo sa Trafalgar Skvera, zaule su se sirene za uzbunu. Radio prijemnici i-rom Amerike su zazujali, a cenzori nijesu mogli uticati. Marou je jednostavno zgrabio mikrofon i potrao ka gradskom sklonitu. Kasnije je drugi voditelj iz te noi Erik Severeid zabiljeio: Ovaj prenos je zaledio kime u Americi, po prvi put od kada su uli rat uivo (Cull, 1993: 11). Tako su reakcije publike na emitovanje emisije London nakon tame dovele do pojave direktnih, uzasto-pnih komentara u toku vazdunih napada. Amerika kancelarija Ministarstva informisanja odobrila je ovaj zahtjev.

Napad, za koji su se Britanci nadali da bi se mogao pokazati kao presudan u vezi odluke Amerike u stavu prema ratu, poeo je 7. septembra 1941. godine bombardovanjem Londona. Marou i saveznici u BBC-ju odmah su poeli da

114



prilagoavaju programsku emu za direktne prenose napada preduzimajui korake kako bi sproveli svoje zamisli. est noi zaredom Marou je na krovu BBC-ja snimao komentare vazdunih napada. Snimci su zatim ili od Vajthola do vie dravnih slubenika. Meutim, 19. septembra 1940. godine Vajthol je popustio i generalni direktor Ministarstva informisanja Volter Monkton (Wal-ter Monckton) dozvolio je Marouu direktna emitovanja bez izmjena, sa krova Emiterske kue (Broadcasting House) (Cull, 1993: 12). Tako je 21. septembra Marou zauzeo svoje mjesto na krovu po sedmi put. Njemaki bombarderi su mu protutnjali iznad glave, dok se protivvazduna artiljerija zaula u blizini. Marou je zapoeo svoj prenos uivo. Iako su se napadai odmah udaljili, utisak je jo uvijek bio dramatian.

Budui da je prenos borbe privlaio veliku panju slualaca, ova praksa se nije prekidala sve do kraja rata. Izuzetno je poznat i radio-izvjetaj ameri-kog reportera Dorda Hiksa koji je prenosio najveu operaciju saveznika u Drugom svjetskom ratu iskrcavanje u Normandiji 1944. godine (Dan D). Kao reporter radio-mree CBS, Hiks je izvjetavao sa admiralskog broda u Lamanu. Njegov je govor prekidalo kranje, uo se pisak brodske sirene, ule su se eksplozije, tektanje lake protivavionske artiljerije, klicanje mornara... ta fantastina zvukovna pozadina i njegovo uzbuenje Oprostite mi da na tre-nutak predahnem! upotpunili su reportau dramatinim pauzama. Po svojim dramskim efektima, neposrednosti i uvlaenju slualaca u zbivanja, Hiksova reportaa najbolje pokazuje zbog ega je radio-izvetavanje o Danu D izvojeva-lo vodee mesto. Osim toga, novinsko izvetavanje delovalo je nekako previe formalno, preterano pompezno (Isakovi, 1991: 240).

Do kraja 1940. godine amerika netrpeljivost prema Hitleru prerasla je u javne simpatije prema Britancima. Amerika se divila britanskoj hrabrosti, od pruanja otpora do pobjede protiv napada iz vazduha. Promjena u amerikom mnjenju je ubrzo bila jasna Britancima. Ambasador Lotian je izvijestio: Imam neodoljiv osjeaj da e nam dati hitnu pomo u okonanju rata, dok je mini-star inostranih poslova, Lord Halifaks informisao Ratni kabinet o gotovo udo-tvornoj promjeni miljenja u Sjedinjenim Dravama nakon to je postalo jasno da se Britanija efektno opire njemakim napadima iz vazduha (Cull, 1993: 14).

Veliki dio zasluge za ovo udo krio se upravo u radio prenosima i vjetom izvjetavanju iz Britanije. Kao to su se planeri nadali poetkom 1939. godine, eventualno bombardovanje e omoguiti ovako monom mediju i snanim porukama da tee zajednikom zadatku. Ipak, i pored uspjeha u pridobijanju amerikog javnog mnjenja i uvlaenja SAD u rat na svojoj strani, propagandni rezultati u prve dvije godine rata bili su veoma slabi. Tek nakon savladavanja

115



poetnih slabosti, kao i nakon promjena inicijative na frontovima, uticaj britan-ske propagande bio je sve vei. Sami uspjesi na bojnom polju bili su i znaajna ratna propaganda. Jer, kako je to nakon rata zakljuio Valas Kerol, koji se na-lazio na vanim dunostima OWI u Londonu i Vaingtonu, Drugi svjetski rat je pokazao da propaganda predstavlja oruje sa konkretnom, ali ogranienom primjenom. Pripremljena pametno protiv pogodnih ciljeva i povezana s vojnom ili politikom akcijom, ona moe da postigne zapaene rezultate. Primjenjena nepametno, bez obzira na njena ogranienja, ona se moe pokazati uzaludnom kao i loe proraunata artiljerijska i avijacijska vatra (Sorensen, 1975: 40).

Sovjetski radio u Drugom svjetskom ratu

Jedan od znaajnijih uesnika u Drugom svjetskom ratu svakako je i tada-nji Sovjetski Savez koji je bio na strani saveznika u borbi protiv faizma. Ova velika komunistika zemlja sainjena od mnotva drava, nacija i kultura imala je specifinosti koje su je karakterisale tokom postojanja u prolom vijeku. Neke od posebnosti jesu i funkcionisanje politikog sistema, ideoloki pravac i svakako propagandne aktivnosti. Sve ove karakteristike sovjetske Rusije bile su posebno izraene za vrijeme, kako su ga nazvali, Velikog otadbinskog rata. Propagandna djelatnost bila je izuzetno razvijena i u upotrebi su bila sva pozna-ta sredstva. Posebno je pridavana panja izradi plakata, zatim letaka, tampanju novina, ali je, svakako, uloga radija bila od izuzetne vanosti. Upotreba radija u propagandne svrhe u toku Drugog svjetskog rata bila je slina kao i kod ostalih uesnika ovog sukoba.

Do 1938. godine propagandna emitovanja u Evropi su postala sastavni dio sva etiri glavna igraa Britanije, Njemake, Italije i SSSR-a, predstavljajui britanski imperijalizam, njemaki nacional-socijalizam i perspektive faizma i komunizma. Tako je do 1941. godine SSSR emitovao program za cijeli svijet na 21 jeziku, a deceniju kasnije Radio Moskva je dostizao nivo od 2.094 sata ne-deljno i to na 80 jezika. Ova brojka do tada je bila vea nego emitovanje Glasa Amerike, ak neznatno manja nego emitovanja Glasa Amerike i RFE/RL (Radio Slobodna Evropa/Radio Sloboda) zajedno. Upravo je razvoj meunarodnih emi-tovanja posluio za kasniju upotrebu radija kao znaajnog sredstva u ratnim uslovima (Wood, 2000: 110).

Meutim, kada se 1941. godine SSSR naao pred ratnim stanjem bilo je potrebno iskoristiti ne samo ovaj medij, ve i sve potencijale i pripremiti propa-gandu. Nametalo se pitanje da li e biti naputeni vrsti ideoloki postulati koji-ma se rukovodila veina u sovjetskom drutvu, u unutranjoj i spoljnjoj politici.

116



Tako su prestali pokuaji aktuelizovanja prethodno popularne ideje pretvaranja rata u svjetsku revoluciju. Zakljuak je bio da se za rat nije trebalo opredjeljivati klasno, ve svenarodno, patriotski i otadbinski. U toku rata mijenja se odnos prema predstavnicima kulture i intelektualaca. Tokom tih godina od kulture se najvie zahtijevalo da probudi duhovnu snagu ljudi i mobilie ih na herojske podvige. Kulturna produkcija, kinematografija, knjievnost, slikarstvo, muzika, dostizale su visoke standarde i iskrene patriotske osjeaje. Stvoreni su modeli istorijske istine i velike estetske vrijednosti.

Iako je sovjetsko rukovodstvo ve imalo veliko iskustvo u ratnoj propa-gandi, zbog iznenadnog udara Njemake nijesu bili u mogunosti da u prvim ratnim danima primijenjuju metode antifaistike propagande u potpunosti, zbog ega su stvorena posebna odjeljenja sa konkretnim zadacima. Naime, njemaka operacija napada na Sovjetski savez pod nazivom Barbarosa zapoela je 22. juna 1941. godine, a samo nakon dva dana su formirana odjeljenja za djelatnosti informisanja i propagande 24. juna 1941. osnovan je Informativ-ni biro () sa jednim od glavnih zadataka da prati izvjetaje sa ratita. Tokom rata ovdje je pripremljeno 2.373 razliitih materijala, pod vostvom sekretara komunistike partije i naelnika Politike uprave Crvene armije (PURKA), Aleksandra Sergejevia erbakova.

Osim o deavanjima na prvoj borbenoj liniji sovjetski Informativni biro obavjetavao je i o deavanjima u pozadini u svjetlu meunarodnih i doma-ih zbivanja, a materijali Informbiroa objavljivani su i u stranoj tampi. Na poetku rata reorganizovana je i Glavna uprava politike propagande Crvene armije ( , ), gdje su nastala dva nova odjeljenja, jedno za rad sa Njema-kom i njenim saveznicima, a drugo za stanovnitvo koje su Njemci okupirali. Ve 25. juna 1941. godine Politbiro Komunistike partije Sovjetskog Saveza i vlada odluili su da u cilju sprovoenja sistematske propagande prema vojsci i neprijateljskom stanovnitvu formiraju Sovjetski biro za vojno-politiku propa-gandu ( - ) sa zadatkom da utvrdi sadraj, oblike i metode propagande prema neprijateljskim trupama i stanovnitvu. Tako je ve narednog mjeseca objavljeno osamnaest izdanja novina na stranim jezicima, od toga deset na njemakom, dok je radio zapoeo redovna emitovanja na njemakom, finskom, rumunskom jeziku, objavljujui informacije tipa Ono to se deava u Njemakoj Kako ive ratni zarobljenici u Sovjetskoj Rusiji i sl. (, 2004).

117



Propaganda usmjerena protiv Njemake prije svega bila je otvorena. U propagandnoj djelatnosti SSSR-a uloeno je mnogo truda u tampanje plakata i letaka, objavljivanje broura, znaajnog broja novinarskog materijala, ali i u proizvodnji radio-programa. Mediji su u Velikom otadbinskom ratu odigrali znaajnu ulogu mobilizatora, organizatora, edukatora, psiholokog uticaja na formiranje patriotskih, visokomoralnih osjeanja sovjetskog naroda. Oni su usadili nadu i vjeru u pobjedu nad faistikom Njemakom, ojaavi vjeru i ljubav prema svojoj zemlji.

Voe sovjetske Komunistike partije su od najranijih dana rata pridavale znaajnu panju radiju kao sredstvu komunikacija, informisanja, propagande i agitacije. U toku Drugog svjetskog rata u etar je poslato vie od 2.000 izvjetaja Informativnog biroa, 2.300 izdanja Najnovijih vijesti, oko 7.000 Pisama sa fronta i Pisama prema frontu. Radio je redovno emitovao programe za gerilce i stanovnitvo na okupiranoj teritoriji. Zapovjesti sovjetskih lidera pre-noene na radiju imale su veliki politiki uticaj odravajui moral ljudi u tekim ratnim vremenima. Pomou razvijene beine mree emitovana su upozorenja da nailaze nacistiki napadi iz vazduha i bombardovanje, to je pomoglo da se sauvaju hiljade ivota stanovnika. U to vrijeme beino emitovanje kojim je bio pokriven Lenjingrad bio je jedini pouzdan nain razmjene informacija o stanju na frontu i u pozadini tokom rata.

Emitovanje koncerata, izvjetaji Informacionog biroa, nastupi dravnika i javnih linosti na radiju pruali su graanima nadu i vjeru u pobjedu nad okupatorima19 (www.radio36.ru). Iskustvo je pokazalo da je psiholoki najefi-kasniji bio oblik u kojem su se prenosile izuzetno vane poruke (prije poetka emitovanja takvih poruka orkestar od 100 fanfarista je izvodio prepoznatljivu melodiju). Ovakav koncept prisiljavao je ljude da sluaju glas spikera, ak i one koji nijesu bili zainteresovani za to i one koji su u potpunosti odbacivali propagandu, s obzirom na to koliko je bila rasprostranjena. Teatralni prenos odreene poruke (ponavljanje identifikacije u razmaku od nekoliko minuta, prekidi programa sa muzikim marom, pauzama, itd.) postao je glavni oblik propagandnih programa do samog kraja rata. Osim toga, svakog dana, s poet-kom od 5.30 ujutro do ponoi, sluaoci su mogli da uju redovne emisije vijesti iz Sovjetskog informacionog biroa... ( ). Emisija sa glavnim vijestima poinjala je u 20 sati, a esto je trajala do 20 minu-ta. Praktikovali su se izvjetaji radio-komentatora i redovni pregledi aktuelnosti

19 Koliki je znaaj pridavan radiju govori i podatak da je Komitet komunistike partije 1944. godine usvojio dekret mjera za ojaavanje radio-difuzne baze kako bi 7. maja naredne godine proslavili pedesetogodinjicu Dana radija (Aleksandar Popov je 7. maja 1895. godine demonstrirao izum radija) (www.radio36.ru/press).

118



iz vojske, mornarice i ratnog vazduhoplovstva, kao i izvjetaji sa linije fronta, iz podmornica i bombardera, u vrijeme prelaska preko neprijateljskih teritorija. Takvi izvjetaji vjeto pripremljeni i objavljeni u vidu reportaa sa montaama su imali veoma snaan uticaj, ali potpuna centralizacija i visok nivo cenzure radio izvjetaja nijesu omoguavali graanima da dobiju tane informacije sa fronta (, 1957: 21).

Meutim, kao ni rat na bojnom polju, tako se ni rat u etru nije odvijao bez potekoa i gubitaka sa obje strane. Neprijatelj je imao iste tehnike moguno-sti tako da je rat u etru preko sovjetskih granica bio otvoren od samog poet-ka. Onemoguiti pristup stranim medijima u formi novina, asopisa i drugih tampanih materijala nije bilo mnogo teko, meutim, ograniiti radio-talase i uiniti ih bezopasnim je bilo mnogo tee. Da biste u tome uspjeli na raspo-laganju ste imali dvije mogunosti: da ometate radio-stanice ili da zabranite sluanje inostranih radio programa. Ipak, ni ovi naini nijesu bili u potpunosti efikasni i ostavljali su mogunost neprijateljskoj propagandi da se probije. Ovaj problem se mogao rijeiti i prinudnim uklanjanjem tzv. narodnih prijemnika koji su imali mali kapacitet prijema, zbog ega su na poetku rata frekvencije prebaene na UKV (ultra kratke talase). Ipak, ni ovo nije bilo trajno rjeenje jer su ubrzo i neprijatelji poeli sa emitovanjem na ovim talasima.

Osim toga, vremenom se pokazalo da su aktivnosti zabrane sluanja ne-prijateljskih radio-emisija veoma teko sprovoene. Krenja ovih zabrana su podrazumjevala brojne kazne, od zatvora do smrtne kazne, u zavisnosti od toga da li ste sluali sami ili u grupi i da li ste to kasnije prenosili drugima. Meutim, malo dodatnih podeavanja je bilo dovoljno da se sluaju neprijateljske emisije u veini dijelova Sovjetskog Saveza, ak i sa prijemnicima male snage kao to su bili narodni radio prijemnici (, 1957: 21).

Zapravo u prvoj fazi ratne radio propagande stanovnici okupiranih teritori-ja skoro nijesu igrali nikakvu ulogu, s obzirom na to da uglavnom nijesu imali radio-prijemnike. Meutim, okupatori su ubrzo rijeili taj problem stvaranjem snane mree radio-centara. Radio jedinica Istok je imala glavni predajnik u Rigi i podrku u Kaunasu i Minsku, dok je radio jedinica Ukrajina raspola-gala sa sedam radio-stanica koje su emitovale program na ukrajinskom jeziku, a kasnije ih je bilo i petnaest. Takoe, znaajan broj radio-stanica postojao je i u drugim podrujima. Na primjer, u Bjelorusiji je djelovala radio stanica Glas na-roda, a za stanovnitvo Krima svakodnevno je emitovala program radio-stanica Glas Krima, koja je bila smjetena u Simferopolu. Osim ovih nacisti su za radio propagandu koristili i vojne radio predajnike Ursula, Zigfrid, Gustav i mobilni

119



predajnik X. Prema izvjetaju efa istone divizije Ministarstva propagande Njemake dr Tauberta oni su na okupiranoj sovjetskoj teritoriji kontinuirano emitovali program na osamnaest jezika, pri emu su na orijentalnim jezicima objavljivali samo politike informacije, koje je sastavljalo istono odjeljenje Ministarstva propagande. Ovakav sistem je bio od izuzetnog znaaja jer je omo-guio postizanje jedinstva u oblasti informisanja.

Raspored njemakog radija je zapravo bio standard. Tako je na primjer, radio-centar Pskov, obnovljen mjesec dana nakon okupacije grada, imao ovako ko

radio propaganda ww ii

Documents