rad

991

M. Cari: Zabrana utemeljenja sudskih odluka na nezakonitim dokazimaHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 13, broj 2/2006, str. 993-1033.

LANCI I PRILOZI

992


993


UDK 343.14Primljeno 18. listopada 2006.

Pregledni znanstveni rad

Mr. sc. Marina Cari*

ZABRANA UTEMELJENJA SUDSKIH ODLUKA NA NEZAKONITIM DOKAZIMA

Nakon uvodne napomene o pojmu nezakonitih dokaza u kaznenom postupku kao jednom od najspornijih, autorica u svojem lanku ana-lizira njegove sastavnice, opisuje vrste nezakonitih dokaza te rasprav-lja o pravnim uincima povrede zabrane uporabe nezakonitih dokaza. Istiui kako je ta zabrana vezana uz kvalitetu sudske presude, ona se zalae da se pojam nezakonitog dokaza tumai u najirem smislu rijei, posebice u pogledu dokaza kod prikupljanja ili izvoenja kojeg je dolo do krenja tzv. zatitnih formi. Autorica smatra da bi u kontekstu sankcija za povredu navedene zabrane valjalo de lege ferenda razmo-triti propisivanje apsolutno bitne procesne povrede na koju bi sud pazio po slubenoj dunosti, koja bi uvijek postojala kad bi prvostupanjski sud u spisu predmeta ostavio neto to bi drugostupanjski sud mogao utvrditi kao dokaz na kojem se nije mogla utemeljiti prvostupanjska odluka.

1. UVODNE NAPOMENE

Pojam nezakonitih dokaza, koji izaziva mnoge teorijske rasprave i sporove, jedan je od sredinjih pojmova suvremenog dokaznog prava. Kompleksnost tog problema spada u najtea pitanja kaznenog procesnog prava. Razlog je tome u dvojakom cilju i svrsi kaznenog postupka. Suvremeni kazneni postu-pak mjeovitog tipa, kao i onaj akuzatornog tipa, nastoje odrati ravnoteu izme u dviju temeljnih suprotstavljenih tendencija tendencije funkcionalno-sti kanjavanja s jedne i zatite prava graana s druge strane. Te se dvije ten-dencije najdramatinije sukobljavaju u institutu nezakonitih dokaza, praktina primjena kojih postavlja sloene zahtjeve pred kaznene suce. Rjeavanje pi-tanja nezakonitih dokaza u u temeljima je ostvarenja svrhe djelovanja kazne-nog pravosua kao primjenjivaa kaznenog procesnog prava. Hrvatski je zako-nodavac odredbom lanka 9. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu ZKP) nastojao odgovoriti teorijskim i praktinim zahtjevima reguliranja tog sloenog pravnog instituta. Pri tome je s promjenjivim uspjehom postigao ravnoteu izmeu dviju spomenutih suprotstavljenih tendencija.

* Mr. sc. Marina Cari, asistentica na Pravnom fakultetu Sveuilita u Splitu

994


U ovom radu najprije emo analizirati pojam nezakonitih dokaza, za-tim emo obraditi vrste nezakonitih dokaza i na kraju raspraviti o pravnim uincima uporabe nezakonitih dokaza kao temelja sudske presude.

2. POJAM NEZAKONITIH DOKAZA

Pojam nezakonitih dokaza kako je danas defi niran u Zakonu o kaznenom postupku ima svoje povijesno ishodite u prijanjim zakonima o krivinom postupku koji su se primjenjivali na podruju Republike Hrvatske. Meutim, tek je l. 9. st. 2. ZKP dao zakonsku defi niciju nezakonitih dokaza. Prema toj odredbi, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su pribavljeni krenjem Usta-vom, zakonom ili meunarodnim pravom zajamenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ast i ugled te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota, kao i oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog po-stupka i koji su izriito predvieni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Osim pojma nezakonitih dokaza, u teoriji se navodi i pojam pravno nevaljanih dokaza.1 Budui da se mogu pojaviti izvjesne dvojbe u tumaenju tih pojmova, analizirat emo ukratko njihov sadraj.

Pojedini naini pribavljanja dokaza zakonom su zabranjeni, pri emu su neki od tih naina istodobno i predmet procesnopravne odnosno materijalno-pravne zabrane, tj. predstavljaju dokaz pribavljen na zabranjeni nain odnosno inkriminirani su kao kazneno djelo. Pravni uinak prvospomenute zabrane je nemogunost temeljenja sudske odluke na tako pribavljenom dokazu, dok je kod druge to kaznenopravna sankcija za osobu koja je time poinila kazneno djelo. Eventualna nepreciznost ili meusobna neusklaenost paralelnih propi-sa moe dovesti do dviju neprihvatljivih situacija. U prvoj se dokaz pribavljen na zabranjeni nain ipak moe upotrijebiti, dok se onaj koji ga je pribavio moe eventualno kazniti. U drugoj se dokaz pribavljen na zabranjeni nain upotrebljava, ali se osoba koja ga je pribavila uope ne kanjava.2

Izriito je zabranjeno pribavljanje iskaza okrivljenika odnosno svjedoka silom, prijetnjom, obmanom ili slinim sredstvima, potom sugestivnim ili kapcioznim pitanjima (posljednja se odnose samo na okrivljenika) te primjena medicinskih intervencija kojima se utjee na volju (lobotomija, narkoanaliza i narkodijagnoza). Osim izriito zabranjenih, postoje i dvojbeni naini pribav-ljanja dokaza kao to su uporaba poligrafa i drugih psihologijskih metoda.

1 Taj pojam zastupao je V. Bayer, vidi Bayer, V., Kazneno procesno pravo, Odabrana poglavlja, knjiga I. (priredio prof. dr. sc. Davor Krapac), Zagreb, 1995., str. 252 i dalje.

2 Na apsurdnost te situacije upozorava Tomaevi, G., Kazneno procesno pravo, temeljni pojmovi i osnove praktine primjene, Split, 1998., str. 290.

995


Postavlja se pitanje smiju li se dokazi pribavljeni na zabranjeni nain upo-trijebiti u kaznenom postupku. Izriita zakonska odredba daje na to samo djelomian odgovor, jer je samo za neke zabranjene naine pribavljanja dokaza izrijekom navedeno da se na tako pribavljenim dokazima ne moe utemelji-ti sudska odluka, npr. l. 237. st. 10. (225. st. 9.) ZKP, dok za druge to nije uinjeno, npr. l. 238. (226.) st. 1. ZKP. Potpun odgovor na to pitanje treba traiti u zakonskoj defi niciji pojma nezakonitog dokaza. Taj je pojam iri od pojma dokaza pribavljenih na nedozvoljeni nain. S obzirom na to da je svaki od zabranjenih naina pribavljanja dokaza istodobno i povreda odredaba kaznenog postupka, moe se zakljuiti da su svi dokazi pribavljeni na zabranjeni nain ujedno i nezakoniti dokazi, pri emu svi nezakoniti dokazi ne moraju biti pribav-ljeni na nedozvoljeni nain. Nadalje proizlazi da se na dokazima pribavljenim na zabranjeni nain ne moe utemeljiti sudska odluka ili zbog toga to za neke zabranjene naine zakon to izriito navodi ili iz razloga to je rije o povredama odredaba kaznenog postupka koje su zakonom predviene kao takve.

Odredba l. 9. st. 1. ZKP propisuje da se sudske odluke ne mogu ute-meljiti na dokazima pribavljenim na nezakoniti nain (nezakoniti dokazi). Ta zabrana u skladu je s odredbom l. 29. st. 4. Ustava RH koja navodi da se dokazi pribavljeni na nezakoniti nain ne mogu uporabiti u sudskom po-stupku . Pojam dokaza ovdje treba shvatiti u najirem smislu rijei. To znai da obuhvaa utvrivanje injenica utemeljeno na dokazu, ali i na opaanju, dakle sve izvore saznanja o injenicama (npr. oevid ili rekonstrukcija). Usko tumaenje moglo bi otvoriti put prodoru u kazneni postupak takvih naina saznanja koji predstavljaju kazneno djelo. Zakonsko preciziranje sadraja poj-ma nezakonitog dokaza otklonilo je situaciju u kojoj su se dokazi pribavljeni na zabranjeni nain dijelili na one koji se nisu mogli uporabiti i one koji su se mogli uporabiti u kaznenom postupku. To je dovodilo do logiki i praktiki neprihvatljivih pravnih posljedica. Danas je jasno da sud mora odbiti svaki prijedlog izvoenja nezakonitih dokaza3, premda to nije izrijekom reeno u l. 339. (322.) st. 4. t. 1. ZKP, budui da se u stavku 4. navodi rije moe. Meutim, takav zakljuak proizlazi iz same dikcije toke 1. istog lanka.

Pojam nezakonitih dokaza otvara jo jedno pitanje: Smatra li kazneno pro-cesno pravo nezakonitim svaki dokaz koji je pribavljen na nezakonit nain krenjem propisane forme prikupljanja i izvoenja dokaza? Odgovor mora biti negativan. Nezakonitim se smatraju samo oni dokazi kod prikupljanja

3 Postoji samo jedna iznimka u korist okrivljenika. Ako je rije o dokazu koji se smatra nezakonitim zbog toga to su njegovim pribavljanjem ili izvoenjem prekrena prava obrane, a njegova bi uporaba u konkretnom sluaju mogla dovesti do nepovoljnije odluke za okrivljenika, tada uporaba takvog dokaza pri donoenju odluke mora biti doputena. U protivnom, pravilo ustanovljeno u korist okrivljenika moglo bi za nj proizvesti tetne posljedice. Tako Krapac, D., Kazneno procesno pravo, prva knjiga: Institucije, II., izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2003., str. 111.

996


ili izvoenja kojih je dolo do krenja odreenih procesnih formi koje znae zatitu odreenih osobnih prava i sloboda graana odnosno okrivljenikovih prava obrane u kaznenom postupku, dakle tzv. zatitnih formi. Takav zakljuak proizlazi iz defi nicije l. 9. st. 2. ZKP.4 Drugo je pitanje je li ta zakonska defi -nicija namjerno ili sluajno dala preuzak i nedoreen pojam nezakonitog doka-za, ostavljajui tako otvorenim neka teorijska i praktina pitanja te mogunost izigravanja zabrane temeljenja presude na nezakonitim dokazima.

Meunarodnopravni akti, ini se opravdano, ne sadravaju pravila po koji-ma bi se neki nain pribavljanja dokaza mogao smatrati nezakonitim, ve to preputaju iskljuivo domaem pravu. U tom je smislu Europski sud za ljud-ska prava (u daljnjem tekstu ESLJP), postupajui na temelju odredaba Europ-ske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu EKZLJP), pristupao rjeavanju tog pitanja kazuistiki. Ipak je postavio jedno vrsto pravilo prema kojem domae kazneno procesno pravo, tijekom suenja okrivljeniku, mora zajamiti uinkovito incidentalno rjeenje pitanja zakonitosti dokaza pribavljenih na nezakoniti nain ili povredom konvencijskih odredaba.5

Premda se za nae prilike Corpus iuris jo uvijek moe smatrati profe-sorskim pravom (Kos)6, ini se opravdanim upozoriti na rjeenja vezana uz nezakonite dokaze. lankom 32. stavkom 1. navedene su vrste doputenih dokaza u dravama lanicama Europske unije i zakoniti nain njihova pribav-ljanja, s napomenom u stavku 2. istog lanka da time nije iskljuena valja-nost drugih oblika dokaza koji se smatraju doputenima prema pravu zemlje suda. Zakonitost odnosno nezakonitost konkretnog dokaza procjenjuje se prema domaem pravu drave u kojoj su dokazi pribavljeni (lanak 33. stavak 2.). Pojam nezakonitih dokaza u Corpus iuris na neki je nain proiren eksklu-zijskim pravilom defi niranim u lanku 33. stavku 1., a razraen provedbenom odredbom. Tako je propisano da e se izdvojiti ... dokazi koje su agenti Unije ili nacionalne vlasti pribavili bilo povredom temeljnih prava zajamenih Eu-ropskom konvencijom o ljudskim pravima, bilo povredom gore navedenih pravila (lanci 31. i 32.) odnosno povredom mjerodavnog domaeg prava Istom odredbom relativizirano je svojstvo nezakonitosti dokaza, jer je navede-no da e se takvi dokazi izdvojiti samo ako bi njihova uporaba potkopala pravinost postupka.7 Analizom navedenih odredaba moe se zakljuiti da

4 Usp. Krapac, D., Kazneno procesno pravo, str. 341.5 Presuda ESLJP u sluaju Schenk protiv vicarske od 12.7.1988., broj zahtjeva za

pokretanje postupka 10862/84 (podaci o odlukama ESLJP uzeti su s internetske stranice Suda: www.echr.coe.int).

6 O problemu nezakonitih dokaza s osvrtom na Corpus iuris v. Kos, D., Nezakoniti dokazi u kaznenom postupovnom pravu Republike Hrvatske s osvrtom na Corpus iuris, Hrvatska pravna revija, god. 4., sijeanj 2004., br. 1, str. 92-97.

7 Usp. l. 32. i 33. Corpus iuris, Corpus iuris 2000., Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Zagreb, 2003., str. 80-85.

997


e se eventualna kolizija odredaba Corpus iuris s odredbama domicilnog pra-va razrjeavati primjenom pravila lex specialis derogat legi generali, dakle u korist Corpus iuris. Meutim, spomenuta relativizacija nezakonitosti dokaza omoguuje prodor nezakonitih dokaza u kazneni postupak voen na temelju odredaba Corpus iuris.

3. VRSTE NEZAKONITIH DOKAZA

Postoje razlike u klasifi kacijama nezakonitih dokaza, ovisno o njihovim autorima. Dok jedni autori sve nezakonite dokaze dijele u tri skupine,8 dru-gi govore o etiri skupine nezakonitih dokaza.9 Meutim, usprkos razliitom broju skupina, te se dvije klasifi kacije u biti ne razlikuju: obje se temelje na zakonskoj dikciji, a odvaja ih razliito stupnjevanje materijalnopravnih i pro-cesnopravnih kategorija. Trea klasifi kacija, premda polazi od zakonske de-fi nicije nezakonitih dokaza, kao generiki pojam uzima pravno nevaljane do-kaze unutar kojih razlikuje pravno nevaljane dokaze pribavljene na zabranjeni nain od ostalih pravno nevaljanih dokaza.10 Moglo bi se rei da je ta posljed-nja klasifi kacija obogaena s dvije vrste nezakonitih dokaza specifi nih po opsegu odnosno subjektu koji ih pribavlja te formalnom momentu. Dokazi pribavljeni na zabranjeni nain zapravo su specifi na podskupina nezakonitih dokaza i ulaze u taj iri pojam. Dokaze pribavljene policijskom operativno--kriminalistikom djelatnou kao ostale pravno nevaljane dokaze prikuplja policija na neformalan nain bez primjene odredaba ZKP-a, to tim dokazima oduzima procesnopravnu vrijednost ostavljajui im samo onu spoznajnu. U ovom radu usvojena je prva klasifi kacija nezakonitih dokaza utemeljena na zakonskoj dikciji, ali je proirena jo i vrstom dokaza pribavljenih policijskom operativno-kriminalistikom neformalnom djelatnou.

3.1. Dokazi pribavljeni povredama odreenih temeljnih prava i sloboda graana

Ova skupina nezakonitih dokaza rezultat je sustavne zabrane krenja te-meljnih prava i sloboda ovjeka. Ustav RH i mnogobrojni meunarodni akti predviaju stroge uvjete pod kojima dravne vlasti smiju ograniavati temelj-na prava i slobode graana. Posljedica takve pravne zatite je sankcioniranje

8 V. Krapac, D., Kazneno procesno pravo, str. 344-348.9 V. Pavii, B., Komentar Zakona o kaznenom postupku, 4. izdanje, Rijeka, 2003., str.

27.10 Tu podjelu usvaja Tomaevi, G., Kazneno procesno pravo, str. 294-295.

998


postupaka tih vlasti kojima one, pribavljajui dokaze za potrebe kaznenog postupka, kre postavljene uvjete. Materijalno kazneno pravo takve njihove postupke inkriminira kao kaznena djela protiv sloboda i prava graana.

Kazneno procesno pravo dokazima pribavljenim krenjem temeljnih prava i sloboda graana oduzima svako pravno znaenje. Prava na formalnu i ma-terijalnu obranu predviena su u l. 14. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima te u l. 6. EKZLJP. lanak 29. stavak 2. Ustava RH jami vei broj prava posredno ili neposredno vezanih uz pravo obrane ona naelnog znaenja za obranu kao funkciju u kaznenom postupku, potom odredbe o ma-terijalnoj i formalnoj obrani u svim stadijima postupka, ukljuujui odredbe o branitelju kao procesnom pomoniku koji znaajno pridonosi ouvanju pro-cesnih garancija. Pravo na dostojanstvo, ugled i ast te pravo na nepovredi-vost osobnog i obiteljskog ivota predviaju se l. 17. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima te l. 7. EKZLJP. Ustav RH u l. 35. jami potovanje tih prava svakom ovjeku i graaninu. Zakon o kaznenom postupku u velikom broju svojih odredaba zatiuje spomenuta osobna prava, nalaui tijelima kaznenog postupka njihovo strogo potovanje, ak i na tetu djelotvor-nosti kaznenog postupka. Treba istaknuti da ti dokazi postaju neuporabljivi ex judicio, to znai da sud u konkretnom sluaju mora utvrditi da je pojedini dokaz pribavljen krenjem navedenih temeljnih ljudskih prava i prava obrane. Rije je o pravu na formalnu i materijalnu obranu, pravu na dostojanstvo, ugled i ast te pravu na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota.

Postavlja se pitanje je li svako krenje temeljnih prava i sloboda graana u kaznenom postupku istovremeno i nezakoniti dokaz. ini se prihvatljivim stajalite da samo oni postupci dravnih vlasti koji jesu povreda navedenih temeljnih ustavnih prava i sloboda, ali koji su uz to i kazneno djelo protiv slobode i prava ovjeka i graana, rezultiraju nezakonitim dokazom.11 Prema tome, ako radnja prikupljanja dokaza nije kazneno djelo, tada ni prikupljeni dokaz ne moemo smatrati nezakonitim.

3.2. Dokazi za koje je izriito u Zakonu predvieno da se ne smiju uporabiti pri donoenju sudske odluke

Ova skupina nezakonitih dokaza predvia takve izvore saznanja koji su pribavljeni postupanjem protivnim odredbama Zakona o kaznenom postupku i koji su izriito predvieni kao nezakoniti dokazi. Rije je, dakle, o vrsti doka-za koji postaju neuporabljivi ex lege, s obzirom na to da sam Zakon odreuje nedoputene naine pribavljanja dokaza te izriito propisuje da se na tako pri-

11 Tako Krapac, D., Kazneno procesno pravo, prva knjiga: Institucije, Zagreb, 2000., str. 267.

999


bavljenim dokazima ne moe temeljiti sudska presuda. Postoji est kategorija tih dokaza12 i mi emo upravo njima posvetiti vei dio ovog rada. Iako bi se navedene kategorije dokaza mogle svrstati u dvije skupine na osobne doka-ze i dokaze kojih je nositelj predmet o zakonitosti pribavljanja i sainjavanja kojeg ovisi zakonitost samog dokaza,13 mi smo se u izlaganju odluili za sustav u skladu s koncepcijom pravnih instituta u Zakonu o kaznenom postupku. Pri tome se neemo posebno baviti estom kategorijom nezakonitih dokaza pri-vremeno oduzetih predmeta koji ne podlijeu toj mjeri, jer o njima nema nekih spornih pitanja, uz napomenu da ta kategorija omoguuje dosljednu zatitu od uporabe svih ostalih nezakonitih dokaza iz prethodnih pet kategorija.

3.2.1. Izvori saznanja pribavljeni nezakonitim mjerama privremenog ogranienja ustavnih prava i sloboda

Nova pravna regulacija izvida kaznenih djela pomaknula je aktivnost pri-bavljanja dokaza izvan samog formalnog kaznenog postupka.14 Premda izvidi kaznenih djela nikad nisu postupovne radnje, oni su ustrojeni prema modelu postupovnih radnji.15 Sredinji dio te nove pravne regulacije su odredbe o pri-mjeni posebnih izvidnih mjera privremenim ogranienjem ustavnih prava i sloboda radi pribavljanja podataka i dokaza za provedbu kaznenog postupka [l. 190.(180.) st. 1. toka 1.-6. ZKP]. Provedba mjera dana je u nadlenost redarstvenih vlasti. Iz samog naziva mjera proizlazi da njihova uporaba znai formalno policijsko djelovanje kojeg su rezultati pravno valjani dokazi (ako su mjere primijenjene pod zakonskim uvjetima). Ti pravno valjani dokazi mogu biti iskazi svjedoka, tehnike registracije injenica i isprave.

S obzirom na ogranieni opseg ovog rada, osvrnut emo se samo na neka sporna pitanja o kojima je sudska praksa zauzela odreena stajalita.

12 Neki autori govore i o sedmoj kategoriji u koju ubrajaju zapisnike o radnjama koje je poduzeo sudac koji je trebao biti izuzet (l. 40. st. 2. ZKP). Usp. Krapac, D., Zakon o kaznenom postupku, V. izdanje, Zagreb, 2003., str. 100.

13 Tako Kos, D., Bitna povreda odredaba kaznenog postupka nezakoniti dokazi, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva, 2005. godina, Inenjerski biro, Zagreb, str. 195 i sl.

14 Ta injenica poveava osjetljivost primjene spomenutih mjera s obzirom na to da se one, u pravilu, ne mogu kasnije ponoviti ako je dolo do neuspjeha iz bilo kojeg razloga. V. Tomaevi, G.-Glui, S., Neka pitanja primjene posebnih izvidnih mjera predvienih lankom 180.-182. Zakona o kaznenom postupku, Hrvatska pravna revija, god. I., 2001., br. 8, str. 98.

15 Usp. Pavii, B., Kazneni postupak u Republici Hrvatskoj pogled na reformu iz 1997. godine s posebnim osvrtom na predistrani postupak i istragu, HLJKPP, vol. 7, 2000., br. 2, str. 593.

1000


Prikriveni istraitelj i pouzdanik16 mogu se ispitati kao svjedoci o tijeku provoenja same mjere, pri emu se njihov iskaz moe odnositi na opaanja koja nisu vezana uz njihov razgovor s osumnjienikom ili drugom osobom. U tom je dijelu iskaz tih osoba zakoniti dokaz. Meutim, ispitivanje prikrivenog istraitelja i pouzdanika o sadraju razgovora voenog s osobama iz kriminal-nog miljea bio bi nezakoniti dokaz, jer bi se na taj nain zaobilaznim putem u dokazni materijal unosio iskaz osumnjienika koji je dan bez propisanih upozorenja i bez prisutnosti branitelja.17

Jednak tretman s obzirom na prepriavanje sadraja razgovora prikrivenog istraitelja s osumnjienikom primijenjen je i kad je to dio izvjetaja prikri-venog istraitelja. Rije je o nezakonitom dokazu koji se ne moe razgledati niti se njime moe sluiti u kaznenom postupku kad ga je sud pravomonim rjeenjem ve izdvojio iz spisa.18

Posljednje izmjene Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (NN br. 33/05 od 14. oujka 2005.) nude drugaije rjeenje pi-tanja nemogunosti ispitivanja prikrivenog istraitelja o razgovoru voenom u kriminalnoj grupi. lanak 42b. ZUSKOK propisuje mogunost isiptivanja prikrivenog istraitelja kao svjedoka o sadraju razgovora s osumnjienikom i svim sudionicima kaznenog djela ako postoji bojazan da te osobe zbog stvarnih ili pravnih razloga nee iskazivati na glavnoj raspravi (stavak 1.). Ravnatelj Ureda bez odgode e od istranog suca zatraiti provoenje hitne istrane radnje [l. 197.(185.) ZKP] ispitivanjem prikrivenog istraitelja kao svjedoka uz poseban nain ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku [l. 251.(238c.) ZKP]. Sluajevi uporabe zapisnika s tog roita o ispitivanju tak-sativno su navedeni u l. 42b. st. 3. ZUSKOK.19

Provoenje mjera prikrivenih istraitelja simulirane kupnje predmeta odnosno simuliranog davanja i primanja potkupnine ne smije biti poticanje na poinjenje kaznenog djela [l. 190. (l. 180.) st. 5. ZKP]. U tom smislu valjalo bi utvrditi koje okolnosti upuuju na to da je privilegirani istraitelj poticateljski djelovao na poinitelja. Suvremena teorija nije dala odgovor na

16 Zakon ne pravi razliku izmeu prikrivenog istraitelja i pouzdanika kao osobe koje provode posebne izvide, iako je prikriveni istraitelj policijski djelatnik, a pouzdanik to nije. U nedostatku zakonske defi nicije sudska praksa izgradila je pojam pouzdanika, usp. Kos, D., Bitna povreda, str. 211.

17 Navedeno stajalite izraeno je u odlukama Vrhovnog suda RH, I K-1051/04 od 1. 12.2004. i I K-529/04-3 od 24.06.2004. Usp. Karas, ., Nezakoniti dokazi, Zagreb, 2006., str. 159.

18 Stajalite Vrhovnog suda RH izraeno u odluci I K-595/02 od 23.1.2003.19 Kos upozorava na dvojaki karakter citirane odredbe: s jedne strane, ogranienje

mogunosti koritenja iskaza prikrivenog istraitelja kao svjedoka kao zakonitog dokaza, a s druge strane proirenje opsega zakonite primjene dokaza i za kaznena djela koja ne spadaju u nadlenost USKOK-a. V. Kos, D., Bitna povreda , str. 213-214.

1001


to pitanje, ali je sudska praksa upozorila na potrebu utvrivanja postojanja odnosno nepostojanja prethodne namjere poinitelja i konkretnih okolnosti njegova postupanja.20 Meutim, nisu rijetki sluajevi u praksi da sudovi u obrazloenju jednostavno navedu da u konkretnom sluaju nije bilo poticanja bez ikakvog daljnjeg obrazloenja za takvu prosudbu.21 Budui da je rije o utvrivanju vane injenice o kojoj ovisi procjena krivnje okrivljenika, valja-lo bi da sud uvijek in concreto obrazloi svoj zakljuak. Time bi se postupno izgradili opeprihvatljivi kriteriji, to je u materiji nezakonitih dokaza nedvoj-beno najbolji nain rjeavanja spornih pitanja.

Nain registracije injenica tijekom provoenja posebnih izvida kaznenih djela esto su video i audiosnimke kao nositelji dokaza. Zakonitost izvoenja samog dokaza ovisi o zakonitosti prikupljanja i sainjavanja tog dokaza. Tako iz prijepisa audiovrpce, koju je prikriveni istraitelj tajno snimio tijekom raz-govora s osumnjienikom po nalogu istranog suca, treba izdvojiti one dijelove koji se odnose na izjave osumnjienika dane prikrivenom istraitelju prilikom razgovora jer one su nezakoniti dokaz, a ako to nije mogue, treba izdvojiti itav sadraj prijepisa. U suprotnom radilo bi se o nezakonitom dokazu.22 U praksi se postavilo pitanje vezano za audio i videosnimke koje su uinjene bez naloga istranog suca i mimo volje okrivljenika. ini se oprav danim to se u takvim sluajevima sudska praksa opredijelila za prevagu zatite graanskih prava i prava na privatnost nad mogunou gubitka vanih dokaza odnos-no dokaza koji se na drugi nain ne mogu pribaviti.23 To je dobar primjer potekoa koje su osobito prisutne u materiji nezakonitih dokaza vezanih uz uspostavljanje ravnotee izmeu dviju temeljnih tendencija u kaznenom po-stupku.

3.2.2. Zapisnici o nezakonito obavljenim pretragama prostorija i osoba

Drugu kategoriju nezakonitih dokaza ine zapisnici o nezakonito oba-vljenim pretragama prostorija i osoba. Pretraga stana i ostalih prostorija te pokretnih stvari u stanu i izvan njega normirana je l. 224.(211.) st. 1. i 2. ZKP, dok je pretraga osoba normirana l. 227.(212.) st. 1. ZKP. U praksi se javljaju mnogi problemi koji proizlaze iz razlikovanja pretrage, oevida i

20 U tom su smislu odluke Vrhovnog suda RH I K-42/02-7 od 29.10.2002. i I K-888/1999-6 od 9.5. 2000. V. Karas eljko, Nezakoniti dokazi, str. 152-153.

21 Na takav lapidaran nain nepostojanje poticanja na kazneno djelo obrazloio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama I K-777/01-3 od 8.10.2001., I K-316/02-3 od 23.4.2003. i I K-77/02. od 5.3.2002.

22 Stajalite Vrhovnog suda RH u odluci I K-222/01 od 11.4.2001.23 U tom smislu glasi odluka Vrhovnog suda RH I K-172/01.

1002


pregleda. Dok su pretraga i oevid uvijek formalne procesne radnje od kojih svaka za sebe ima poseban cilj i uvjete pod kojima se ine, dotle pregled moe biti neformalna radnja koju redarstvene vlasti ine u okviru svoje preventiv-ne djelatnosti, izvid na radnja ili sastojak procesnih radnji. Rije je, dakle, o razliitim pravnim temeljima obavljanja tih radnji, to ima kao rezultat i razliitu valjanost pribavljenih dokaza.24 Iako se sudska praksa uestalo bavi pitanjima razgranienja pojedinih radnji, ovdje emo izloiti jednu zanimlji-vu rjeidbu Vrhovnog suda RH u predmetu upanijskog suda u Zagrebu. U rjeenju Vrhovnog suda navodi se: Stajalite suda prvog stupnja pogreno je u oba smjera: ne radi se o izvidnoj mjeri iz l. 177. st. 2. ZKP, jer je zakonska pretpostavka za primjenu odredbe l. 177. st. 2. ZKP postojanje osnovane su-mnje da je poinjeno kazneno djelo za koje se progoni po slubenoj dunosti (l. 177. st. 1. ZKP), a u konkretnom sluaju utvreno je da su policajci A.. i Z.K. inkriminiranog dana vrili rutinsku kontrolu vozila na cesti ne sumnjajui konkretno u to da je optueni B.G. poinio bilo kakvo kaz-neno djelo. Iz toga Vrhovni sud zakljuuje da nije bilo nikakvih uvjeta za primjenu l. 177. st. 2. ZKP jer se taj lanak primjenjuje iskljuivo radi ispunjenja zadazaka iz stavka 1. U rjeidbi se dalje istie da pristanak na pregled ne obuhvaa i pristanak na pretragu vozila. Za svaku pretragu vozila potreban je pisani obrazloeni nalog (l. 213. st. 1. ZKP), to u konkretnom sluaju nije pribavljeno.25 Stoga je rije o nezakonitom dokazu na kojem se ne moe temeljiti sudska presuda. Drimo da izneseno stajalite upuuje na sloenost ocjene pravne prirode konkretne poduzete radnje kao prethodnog pitanja, budui da se tek nakon tog utvrenja moe ocijeniti zakonitost odno-sno nezakonitost izvedenog dokaza.

Iako postoje izgraena stajalita sudske prakse o iskljuenju prava redar-stvenih vlasti da prilikom pregleda zadiru u bit same stvari te im je dano samo pravo vanjskog pregleda,26 ini se da se tu mogu postaviti jo neka pitanja. Na problem koji na ovom mjestu tretiramo upozorilo nas je jedno nae neobjav-ljeno istraivanje sudske prakse Opinskog i upanijskog suda u Splitu o ostvarenju zabrane utemeljenja sudskih odluka na nezakonitim dokazima.27 Iz

24 O sadraju tih triju pojmova, osjetljivoj granici meu njima te praktinim pitanjima vezanih uz njih vidi Vinja, I.-Josipovi, I., Izvidna mjera pregleda osoba i stvari (razgranienje u odnosu na pretragu i neki problemi u teoriji i praksi s osvrtom na praksu Vrhovnog suda RH), Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva 2000., str. 38-53; Karas, ., Redarstveni pregled i pretrage vozila, HLJKPP, vol. 11, br. 1/2004., str. 21-78.

25 Rjeenje Vrhovnog suda RH I K-115/05-3 od 7.4. 2005.26 O tom pitanju govore odluke Vrhovnog suda RH I K-808/99 od 24.02.2000., I K-

255/02 od 18.11.2003., I K-371/02 od 14.01.2003. V. Karas, ., Nezakoniti dokazi, str. 88-90.

27 Istraivanje je provedeno u vremenu od svibnja do listopada 2003. godine, a obuhvatilo je ukupno 27 kaznenih predmeta, i to 19 iz nadlenosti Opinskog, a 8 iz nadlenosti upanijskog suda u Splitu u kojima je prvostupanjska presuda donesena u razdoblju od 1. sijenja 1998. do

1003


provedenog istraivanja proizlazi zakljuak da je pitanje izvrenog pregleda ili pretrage pitanje koje spada u domenu ocjene suda u svakom pojedinom sluaju, koja dakako moe biti i pogrena. To moe biti albena osnova pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, ali ne povreda zakona.28 Premda se naelno slaemo s ocjenom Vrhovnog suda da je to injenino pitanje, drimo da je ono tek posredno vezano uz utvrivanje injenica poinjenja kaznenog djela (te se radnje pregleda i pretrage upravo i ine da bi se utvrdile i dokazale te injenice), a neposredno je vezano uz izvrenje radnji (u tehnikom smis-lu) slubenih tijela kaznenog postupka. Od odgovora na postavljeno pitanje ovisi zakljuak je li jedna procesna radnja uope poduzeta, a ako jest, je li to uinjeno u skladu sa zakonom. Ako je rije o pregledu kao neformalnoj policijskoj djelatnosti, rezultati te radnje nemaju procesnopravne (dokazne), ve samo spoznajne uinke. Meutim, ako je rije o nezakonito obavljenoj pretrazi, moglo bi se rei da su ak i spoznajni rezultati (bar to se tie suda) na neki nain neuporabivi, budui da treba izdvojiti ne samo nezakoniti dokaz nego i dokaze koji su iz njega proizali.

Obavljanje pretrage bez pisanog sudskog naloga protivno je propisu l. 34. st 2. Ustava RH. To je npr. sluaj kad redarstvene vlasti, imajui saznanja da postoji dovoljno osnova za sumnju da bi se u prostorijama osumnjienika ili drugih osoba mogli pronai tragovi kaznenog djela ili predmeti vani za kazneni postupak, namjerno izbjegnu zatraiti od istranog suca nalog za pretragu. U istoj situaciji redarstvene vlasti iz nestrpljenja obave pretragu bez naloga, premda znaju da e on stii. Prvi sluaj namjernog zaobilaenja stro-gih propisa o pretrazi, naalost, u praksi nije rijedak. Redarstvene vlasti obave oevid, kojom prilikom registriraju tragove kaznenog djela te oduzmu pred-mete koji e posluiti pri utvrivanju injenica u kaznenom postupku. Vrhov-ni se sud RH u svojoj presudi I K-119/1999. od 16.3.1999. (upanijski sud u Zagrebu, K-23/99) oitovao da su zapisnici o takvom oevidu nezakoniti dokaz.29 Uz to pitanje u praksi se javlja i problem razgranienja izmeu poli-cijskih neformalnih pregleda vozila, putnika i prtljage te pretrage spomenutih objekata kao represivne djelatnosti odnosno istrane radnje. O tome se izja-snio upanijski sud u Bjelovaru u svom rjeenju Kv-277/99 od 28.10.1999.

31. prosinca 2001. Budui da se u sudskim upisnicima ne moe doi do relevantnih podataka koji ine vrste kriterije za odreivanje uzorka, nakon konzultacije sa sucima navedenih sudova predmetne spise odabrali smo metodom sluajnog uzorka. Podaci su prikupljani pomou etiriju upitnika koji su sastavljeni prema kriteriju procesnih radnji: privremeno ogranienje ustavnih prava i sloboda, pretraga stana i osoba, obavijesti graana dravnom odvjetniku i redarstvenim vlastima te vjetaenje.

28 Navedeno stajalite zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj presudi I K-49/98-5 od 9.11.2002. (presuda upanijskog suda u Splitu, K-47/98 od 14.10.1998.).

29 Vidi Krapac, D., Izdvajanje zapisnika o nezakonitoj pretrazi, HLJKPP, vol. 6., 1999., br. 1, str. 271-273.

1004


iznosei da su dokazi pribavljeni radnjom koju treba smatrati pregledom, a ne pretragom - nezakoniti dokazi.30 Obje opisane situacije istodobno su i kazne-no djelo protuzakonite pretrage iz l. 123. KZ. Meutim, postoji mogunost da redarstvene vlasti poduzmu pretragu pogreno vjerujui da nalog postoji, premda to nije tono (npr. istrani sudac povue nalog o pretrazi prije nego su ga redarstvene vlasti poele izvravati, a o tome ih ne izvijesti). U tom sluaju ovlatene slubene osobe redarstvenih vlasti nalaze se u zabludi o injenici koja iskljuuje protupravnost njihove radnje. Iz navedenog razloga takva pre-traga nije kazneno djelo i njezin rezultat moe biti zakoniti dokaz, ako su ispunjeni materijalnopravni uvjeti na temelju kojih je istrani sudac mogao izdati nalog o pretrazi.

Obavljanje pretrage bez osoba koje imaju pravo biti nazone pretrazi znai postupanje suprotno l. 229.(214) st. 2. ZKP. Ta odredba odnosi se na stanara, njegova zastupnika i solemnitetne svjedoke. Solemnitetni svjedoci moraju biti nazoni u svakom trenutku pretrage od njezina poetka do kraja, i to upravo u prostoru koji se pretrauje. Jedino se na taj nain ostvaruje njihova garantiv-na funkcija. Stanar odnosno njegov zastupnik mogu se faktino odrei prava na nazonost, budui da se mogu odrei temeljnog prava na nepovredivost doma, kojem prvospomenuto pravo slui kao zatitni mehanizam. Stoga, nena zonost solemnitetnih svjedoka uvijek ima kao posljedicu nezakonitost dokaza, dok nenazonost stanara, ako je uredno pozvan i omoguena mu je nazonost, ne mora imati takvu posljedicu.31

Na ovom mjestu valja upozoriti na nespojivost uloge stanara i uloge so-lemnitetnog svjedoka. U tom smislu smatramo da suprug okrivljene ni pod kojim uvjetima ne moe biti solemniteni svjedok. Tako je u jednom sluaju iz spomenutog istraivanja sudske prakse Opinskog i upanijskog suda u Spli-tu suprug okrivljene kao privilegirani svjedok u postupku dao je svoj iskaz o tijeku pregleda obiteljske kue i plastenika. Iako sud uzima da se nije radilo o pretrazi, ve o pregledu, poziva se na iskaz tog svjedoka kao potvrdu pro-nalaska cigareta i samog tijeka izvoenja radnje pregleda, to bi se sadrajno moglo tumaiti kao koritenje iskaza privilegiranog svjedoka u svojstvu so-lemnitetnog svjedoka.32 Drimo da je to neprihvatljivo. Solemnitetni svjedoci mogu u postupku biti ispitani i njihov iskaz je dokaz o zakonitosti radnje pre-

30 V. Sudsku praksu upanijskog suda u Bjelovaru, br. 24, sijeanj-prosinac 1999., str. 19.31 Sudska praksa ide ak ire u tumaenju neobvezatnosti nazonosti vlasnika stana u kojem

se obavlja pretraga. Tako se navodi okolnost da o pretrazi nije obavijeten korisnik stana odnosno da u konkretnom sluaju optueniku nije predan nalog za pretragu i da nije pouen da ima pravo o pretrazi izvijestiti branitelja ne ini zapisnik o pretrazi nezakonitim dokazom Stajalite izraeno u odluci Vrhovnog suda RH I K-842/03.

32 Presuda Opinskog suda u Splitu, I K-601/99 od 6.6.2000.

1005


trage. Oni imaju garantivnu ulogu i obavljaju to kao graansku dunost, to je nespojivo s posebnim pravnim statusom privilegiranog svjedoka.

Valja naglasiti da se pretraga zapoeta na nezakonit nain ne moe naknad-nim ispunjenjem zakonskih uvjeta (naknadnim dolaskom dvaju solemnitetnih svjedoka) procesnopravno konvalidirati. To je posljedica injenice da je pre-traga kao procesna radnja obiljeena jedinstvom vremena i prostora.33

3.2.3. Zapisnici o iskazima okrivljenika izvedeni na zabranjeni nain

U treu kategoriju nezakonitih dokaza spadaju zapisnici o iskazima okriv-ljenika izvedeni na zabranjeni nain. Ispitivanje okrivljenika je procesna rad-nja detaljno pravno regulirana i njome se dolazi do okrivljenikova iskaza. Su-bjekt koji obavlja ispitivanje te forma u kojoj se ono obavlja ovisi o stadiju kaznenog postupka odnosno vremenu i cilju poduzimanja te procesne radnje.

Prvo formalno ispitivanje okrivljenika u istrazi regulirano je lankom 237.(225.) do 241.(231.) ZKP, pri emu se kljunom odredbom moe sma-trati upravo lanak 237.(225.) ZKP. U njemu su dane naelne postavke za provoenje ispitivanja okrivljenika koje su narednim lancima razraene. Posebno mjesto u citiranoj odredbi imaju prohibitivne odnosno garantivne dispozicije, za krenje kojih je predviena kaznenoprocesna sankcija. Spome-nute odredbe posebno su zanimljive s aspekta nezakonitih dokaza.

lankom 237.(225.) stavkom 2. ZKP regulirana je jamstvena cjelina prava bitnih za poloaj okrivljenika o kojima ga istrani sudac mora obavijestiti prije poetka ispitivanja. To su: pravo biti upoznat s optubom, pravo uskra-te iskaza (pravo na utnju) te pravo slobodne materijalne obrane. lankom 237.(225.) st. 3. ZKP ureena je druga jamstvena cjelina, a to je upozna-vanje s pravom na formalnu obranu. Iskaz okrivljenika je specifi an dokaz jer sadrava aktivnost okrivljenika. Stoga njegova valjanost ovisi o tome je li pribavljen na nain odreen u l. 237.(225.) ZKP. Premda zakon ne predvia obvezu tijela kaznenog postupka da upozna okrivljenika s pravom da se prije iznoenja obrane moe posavjetovati s braniteljem, posljedica sprjeavanja okrivljenika u ostvarenju toga prava jest nevaljanost dokaza.

U stavku 9. citiranog lanka 237.(225.) ZKP predvieno je da okrivljenik koji ima branitelja, u sluaju kad obrana nije obvezna, moe biti ispitan bez branitelja samo ako se izriito odrekao toga prava. To odricanje mora biti uneseno u zapisnik. U protivnom sluaju iskaz okrivljenika je nezakoniti do-kaz. U sluaju obvezne obrane branitelj uvijek mora biti nazoan ispitivanju okrivljenika, pri emu se ocjena obveznosti obrane vezuje za teinu inkrimi-

33 Stajalite Vrhovnog suda RH izraeno u odluci I K-751/99 od 9.11.1999.

1006


niranog kaznenog djela izraenu kroz visinu zaprijeene kazne (dugotrajni za-tvor), a ne uz osobno svojstvo poinitelja (mlai punoljetnik) i nemogunost izricanja te kazne.34

Nazonost branitelja ispitivanju osumnjienika jedan je od uvjeta za zako-nitost dokaza provedene radnje. Valja naglasiti da se izbor branitelja mora te-meljiti na autonomiji volje osumnjienika, koja se oituje u nazonosti izabra-nog branitelja iz povjerenja, a ne branitelja po slubenoj dunosti odreenog i postavljenog od redarstvenih vlasti. Pitanje davanja okrivljenikove punomoi branitelju, ako ono nije zapisniki konstatirano, faktino je pitanje koje se ocjenjuje ovisno o daljnjem postupanju osumnjienika odnosno branitelja. Sud provjerava jesu li zadovoljeni uvjeti iz l. 186.(177.) st. 5. ZKP, ukljuujui i nazonost branitelja, pregledom spisa, a posebice zapisnika o isptivanju osumnjienika.35

Zapisnici redarstvenih vlasti o iskazu osumnjienika danom u nazonosti branitelja i u skladu s l. 186.(177.) st. 5. ZKP mogu se koristiti kao dokaz u kaznenom postupku. Meutim, iskaz osumnjienika dan pred policijom uz potovanje ostalih zakonskih formalnosti, ali bez nazonosti branitelja (osumnjienik je izjavio da ne trai nazonost branitelja36 ili se uredno pozva-ni branitelj nije odazvao pozivu), nema snagu pravno valjanog dokaza. U tom sluaju policija nastavlja s neformalnim prikupljanjem obavijesti. Moe se zakljuiti da formaliziranje iskaza osumnjienika policiji zapravo ovisi o branitelju odnosno o njegovu dolasku. Postoji jo jedna opasnost, a to je obrana utnjom u nazonosti branitelja (najee po njegovoj sugestiji). To iskaz osumnjienika ini stvarno neupotrebljivim, premda su potovane formalnosti. Postavlja se pitanje ima li osumnjienik, prije ispitivanja pred redarstvenim vlastima, pravo posavjetovati se s braniteljem. To upozorenje nije izriito uneseno u zakonski tekst tako da postoje dva mogua odgovora. Prema prvom, prikupljanje obavijesti od osumnjienika drukija je radnja od ispitivanja osumnjienika i okrivljenika kao postupovne radnje, zbog ega se nazonost branitelja svodi upravo samo na to, a ne oekuje se struna pomo branitelja. Prema drugom, prikupljanje obavijesti izjednaeno je s postupov-nom radnjom ispitivanja okrivljenika te bi postojalo pravo i posavjetovati se s braniteljem prije iznoenja iskaza. Da bi se izbjegle mogue razlike u poloaju branitelja kod pojedinih radnji, o emu ovisi i vrijednost iskaza danog pred redarstvenim vlastima kao dokaza u kaznenom postupku, treba u svakom

34 U tom je smislu i odluka Vrhovnog suda RH, I K-255/00 od 26.4.2000.35 Suprotne tvrdnje treba potkrijepiti dokazima; tako odluka Vrhovnog suda RH, I K-

579/00 od 2.10.2000.36 To je esto u praksi, jer osumnjienik ne moe plaati branitelja, usp. Vei, P.- Glui,

S., Primjena lanka 177. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku, HLJKPP, vol. 7., 2000., br. 2, str. 785-786.

1007


konkretnom sluaju izjednaiti reim ispitivanja osumnjienika s istranom radnjom. To je najbolji nain osiguranja dokazne vrijednosti tog ispitivanja osumnjienika pred redarstvenim vlastima.37

U sluaju da branitelj bude nazoan ispitivanju osumnjienika, o tome e dravni odvjetnik sastaviti zapisnik. Takav se zapisnik moe koristiti kao do-kaz u kaznenom postupku u smislu l. 186.(177.) st. 5. ZKP. Na taj nain dravni odvjetnik zapravo postaje alternativno izvidno tijelo prije zapoinjanja kaznenog postupka, to je u skladu s delegacijom njegovih ovlasti iz l. 14. st. 1. Zakona o dravnom odvjetnitvu. Meutim, ovlast dravnog odvjet-nika za ispitivanje graana ipak je neto ua od ovlasti policije.38 Ispitivanje osumnjienika kod dravnog odvjetnika uz nazonost branitelja ima dokaznu snagu i opravdanje upravo u sluajevima kad se ne radi o uhieniku ili o pre-trazi stana, jer u tim situacijama dravni odvjetnik nee ni biti u prilici postu-pati po l. 183.(174.) st. 4. ZKP.

3.2.4. Zapisnici o iskazima svjedoka izvedeni na zabranjeni nain

etvrtu kategoriju nezakonitih dokaza ine zapisnici o iskazima svjedoka izvedeni na zabranjeni nain. Zakon predvia dvije iznimke od ope dunosti svjedoenja. To su sluajevi tzv. relativne nesposobnosti svjedoenja nekih osoba te povlastice (blagodati) dane nekim osobama da odbiju svjedoiti u cijelosti ili u odgovoru na pojedina pitanja. Relativno su nesposobne za svjedoenje one osobe koje se ne mogu ispitati kao svjedoci, jer postoji po-treba ouvanja kakvog drugog drutvenog interesa pretenijeg od interesa voenja kaznenog postupka. Njihovo ispitivanje kao svjedoka mogue je tek kada ta potreba prestane.

Iskaz svjedoka, u naelu, izvodi se neposredno. Samo iznimno, u Zako-nom propisanim sluajevima, iskaz se izvodi posredno, itanjem. Zapisnici o prijanjem ispitivanju osoba osloboenih dunosti svjedoenja smiju se proitati samo ako su te osobe bile pozvane na glavnu raspravu. U protiv-nom, ako te osobe nisu uope bile pozvane ili su na glavnoj raspravi izjavile da nee svjedoiti, zapisnici o njihovu prijanjem ispitivanju izdvojit e se

37 Usp. Pavii, B. i suradnici, Komentar Zakona o kaznenom postupku, knjiga I, II. izdanje, Rijeka, str. 327-328.

38 Dravni odvjetnik moe ispitati samo osobe iskazi kojih pridonose ocjeni vjerodostojnosti navoda u prijavi, a ta ovlast traje samo do donoenja odluke o kaznenoj prijavi. Iz tog razloga neki autori osporavaju smisao davanja formalnog karaktera toj radnji, tako Tomaevi, G. i sur., Primjena novih istranih metoda , str. 722. Drugi tu formalizaciju opravdavaju poveanom odgovornou dravnog odvjetnika vezanom uz naelo svrhovitosti, v. Krapac, D., Kazneno procesno pravo, I. izdanje, str. 361.

1008


iz spisa (l. 78. ZKP). Ako je izjavljena alba protiv rjeenja o izdvajanju, o njoj odluuje vii sud koji odreuje hoe li se glavna rasprava odrati pred istim ili izmijenjenim sudskim vijeem. Ta mogunost postoji zbog mogueg utjecaja zapisnika i obavijesti iz l. 78. ZKP. Sud moe odluiti da odmah nastavi s glavnom raspravom, u kojem sluaju posebna alba protiv rjeenja o izdvajanju nije doputena. Druga je mogunost da sud ne nastavi odmah s glavnom raspravom i tada dostavlja strankama rjeenje o izdvajanju na koje stranke imaju pravo albe.

Naalost, ako se zapisnici izdvajaju iz spisa tek nakon zavrenog dokaznog postupka, mogu je znaajan prodor, a time i utjecaj nezakonitih dokaza na sud. Stoga bi to izdvajanje zapisnika iz spisa bezuvjetno moralo biti obavlje-no prije poetka glavne rasprave. Istovremeno, vii sud moe odluiti da se glavna rasprava nastavi pred istim ili izmijenjenim vijeem samo na temelju ocjene sadraja zapisnika koji bi trebao biti izdvojen, to je jo vei prodor nezakonitih dokaza u spis predmeta.

Kad sud odlui odmah nastaviti s glavnom raspravom, takoer otvara neka pitanja. Tako, na pitanje je li u takvom sluaju posebna alba protiv rjeenja o izdvajanju doputena, odgovor ovisi o tome kakvu je odluku donio raspravni sud. Ako je alba doputena, postavlja se pitanje moe li utjecati na odluku vieg suda o suenju pred istim vijeem. Odgovor je negativan, jer rasprava moe biti dovrena prije nego vii sud odlui o albi. U oba sluaja presud-na je odluka raspravnog suda, pri emu je zapravo zakonskom formulacijom iskljuena mogunost odluivanja vieg suda.39

Osobe koje uivaju povlasticu da ne moraju svjedoiti mogu, ako to ele, odbiti davanje iskaza u cijelosti - l. 244.(234.) ZKP. To su privilegirani svje-doci koji sami odluuju hoe li dati iskaz. Ako odlue dati iskaz, oni su u pravima i dunostima izjednaeni sa svakim drugim svjedokom. Osoba koja moe biti osloboena dunosti svjedoenja mora biti upoznata s tim pravom prije svakog ispitivanja. Ako to upozorenje izostane ili dano upozorenje i od-govor ne budu uneseni u zapisnik, takav iskaz osobe nevaljani je dokaz i treba ga izdvojiti iz spisa.40

Privilegirani svjedok ima uvijek dunost odazvati se pozivu, pri emu sud moe svjedoku koji je jednom izjavio da ne eli svjedoiti ponovo uputiti poziv. Ako ta osoba nakon ponovnog upozorenja izjavi da ne eli svjedoiti, nepotrebno je njezino ponovno pozivanje u svojstvu svjedoka u istom stadiju kaznenog postupka. Posebno je rjeenje situacije kad je osoba tijekom istrage otklonila blagodat i dala iskaz. Zapisnik o iskazu te osobe ne smije se proitati

39 Usp. Pavii, B. i sur., o. c., str. 558-559.40 Premda Zakon govori o pravu osobe na osloboenje od dunosti svjedoenja, bolje je

govoriti o povlastici, jer se ne radi o subjektivnom pravu koje bi uivalo zatitu posebnim pravnim sredstvom. Tako Krapac, D., Kazneno procesno pravo, str. 368.

1009


ako ona uope nije pozvana na glavnu raspravu ili je na glavnoj raspravi izja-vila da nee svjedoiti - l. 348.(331.) st. 2. ZKP. Drukija je situacija kad je privilegirani svjedok, odrekavi se blagodati nesvjedoenja, dao iskaz u istra-zi, ali je potom umro prije odravanja glavne rasprave. U tom sluaju moe se proitati njegov iskaz kao zakoniti dokaz.41 Postoje i situacije na koje zakon ne daje izravan odgovor. Tako svjedok moe odustati od prethodne odluke o davanju iskaza ili opozvati tu odluku prije ponovnog ispitivanja sve do trenut-ka njegova ispitivanja na glavnoj raspravi. Istovremeno, ne moe se opozvati odluka svjedoka da e svjedoiti kao ni iskaz tog svjedoka dan na glavnoj raspravi. Jednako vrijedi i za odustanak od navedenog (iznimka je novi po-stupak nakon ukidanja prvostupanjske presude). Osobito je sloena situacija u sluaju opoziva zornoga ili verbalnog iskaza tijekom radnji prepoznavanja i suoenja, kao i rekonstrukcije. Ako su te radnje poduzete tijekom istrage, opoziv odluke o davanju iskaza ne dovodi u pitanje samo dani iskaz, ve i valjanost cijele procesne radnje.42

U praksi moe doi do posrednog koritenja sadraja iskaza privilegira-nog svjedoka koji tijelu kaznenog postupka priopi druga osoba, koja saz-nanje o kaznenom djelu crpi iz razgovora s privilegiranim svjedokom, a on je iskoristio blagodat nesvjedoenja. Valja smatrati nezakonitim dokazom iskaz svjedoka po uvenju, koji je ispitan o sadraju razgovora voenog s privilegiranim svjedokom tijekom kaznenog postupka ili izvan njega, ali prije upozorenja privilegiranog svjedoka na blagodat nesvjedoenja.43 Takvim tumaenjem konkretne pravne situacije dosljedno se primjenjuje teorija plo-dova otrovne voke.

Posebnu vrstu svjedoka po uvenju ine djelatnici redarstvenih vlasti koji mogu tijekom kaznenog postupka biti ispitani u svojstvu svjedoka. Ako je sadraj tog iskaza prepriavanje razgovora s graanima obavljenog u okviru njihove slubene dunosti, to e biti nezakoniti dokaz, jer je u pravilu rije o obavjesnom neformalnom razgovoru.44 ak i u sluaju da policijski djelat-nik nije osobno vodio razgovor s osumnjienikom, ve je samo u okviru svoje slubene dunosti bio nazoan razgovoru osumnjienika s drugom osobom, njegov iskaz o sadraju tog razgovora nezakonit je dokaz.45 Meutim, ako su redarstveni djelatnici do tih saznanja doli u vezi s obavljanjem svoje slubene dunosti, ali na temelju osobnog zapaanja, rije je o zakonitom dokazu.46

41 Tako Vrhovni sud RH u svojoj odluci I-K-271/02 od 27.5.2003.42 Usp. Pavii, B. i sur., o. c., str. 449.43 Navedeno stajalite zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci I K-486/02 od 10. 9.

2002.44 Stajalite Vrhovnog suda RH izraeno u odluci I K-650/00.45 O tom pitanju Vrhovni se sud oitovao u odluci I K1/01 od 11.1.2001.46 To je stajalite izraeno u vie odluka Vrhovnog suda RH: I K-4/00, I K-339/01, I

K-93/04. Spomenuta shvaanja o iskazivanju svjedoka po uvenju navedena su prema

1010


Zakon predvia jo jedan sluaj osloboenja od dunosti svjedoenja koji se realizira kroz uskratu davanja odgovora na pojedina pitanja. Rije je o djelominom osloboenju od dunosti svjedoenja svih osoba za koje je vje-rojatno da bi odgovorom na pojedino pitanje (koje je inae doputeno) izloile sebe ili svoga bliskog roaka47 tekoj sramoti, znatnoj materijalnoj teti ili kaznenom progonu - l. 246.(236.) ZKP. Sud je duan pouiti svjedoka o pravu uskrate odgovora na pojedina pitanja im se pokae vjerojatnost po-stojanja navedenih razloga. Propust davanja upozorenja ne dovodi do nevalja-nosti dokaza iskaza svjedoka.48 Prilikom primjene odredbe l. 246.(236.) ZKP javljaju se izvjesne dvojbe vezane za njezinu djelotvornost. Gotovo je nezami-sliva primjena navedenog lanka bez prethodnog bar djelominog otkrivanja okolnosti koje su temelj osloboenja. Smisao konkretne odredbe je zatita od postupovne zloupotrebe da se okrivljenik ispituje u svojstvu svjedoka, koji u zabludi o vlastitim dunostima zapravo daje priznanje kaznenog djela.49

Posebnu povlasticu da ne moraju odgovarati na pojedina pitanja ili da od-biju davanje iskaza u cjelini uivaju tzv. ugroeni svjedoci. Neki teoretiari razlikuju dvije kategorije takvih svjedoka.50 Prvu ine osobe koje bi odgovo-rom na pojedino pitanje ili davanjem iskaza sebe ili sebi blisku osobu izloile ozbiljnoj opasnosti za ivot, zdravlje ili tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu veeg opsega. Navedenu povlasticu te osobe uivaju dok se ne osi-gura zatita svjedoka - l. 249.(238.a) st. 1. ZKP. Druga kategorija predviena je l. 248.(238.) st. 5. i 6. ZKP, a u nju spadaju nenormalno osjetljive osobe (djeca oteena kaznenim djelom, stare osobe, bolesne osobe, osobe s poseb-nim potrebama).

Pravno je zanimljiv i relativno nov institut krunskog svjedoka, kolo-kvijalno nazvan pokajnikom. Taj je pojam uveden odredbama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Da bi stekao status krunskog svjedoka i u tom se svojstvu pojavio na glavnoj raspravi, osumnjienik ili okrivljenik mora proi propisanu proceduru, u kojoj mu sud

odgovarajuim odlukama Vrhovnog suda RH, koje su u svojim radovima analizirali i obradili Kos, D., Bitna povreda , str. 189-229, te Mri, G., Nezakoniti dokazi praksa sudova o nekim pravnim pitanjima, Hrvatska pravna revija, god. 4., lipanj 2004., br. 6, str. 112-125.

47 Prema zakonskoj formulaciji, ne bi bili obuhvaeni brani i izvanbrani drug, ali to bi tre-balo uzeti kao redakcijsku pogreku. Usp. Tomaevi, G., Kazneno procesno pravo, str. 309.

48 Ako tijelo koje vodi kazneni postupak odbije pravo uskrate odgovora na pojedina pitanja, svjedok nema pravo albe protv te odluke, ve samo pravo albe na odluku o kanjavanju koje tijelo kaznenog postupka donese zbog uskrate iskaza svjedoka. Prisila svjedoka na iskaz mogla bi se oznaiti kao kazneno djelo iz l. 127. KZ. Vidi Krapac, D., Kazneno procesno pravo, II. izdanje, str. 368.

49 Usp. Pavii, B., Komentar ..., 4. izdanje, str. 336.50 Vidi Damaka, M., Dokazno pravo u kaznenom postupku - oris novih tendencija, Zagreb,

2001., str. 70.

1011


na prijedlog ovlatenog tuitelja podjeljuje taj status. U tu svrhu ispituje ga ovlateni tuitelj, i to u svojstvu svjedoka, nakon ega dani iskaz vrednuju dravni odvjetnik i sud u posebnom postupku za podjelu statusa krunskog svjedoka. Ako krunski svjedok odstupi od iskaza koji je dao dravnom odvjetniku, postoji mogunost nastavka njegova progona za kazneno djelo u postupku u kojem je stekao to svojstvo. Sud je duan uzeti u razmatranje zapisnik o ispitivanju osumnjienika odnosno okrivljenika u istrazi od strane dravnog odvjetnika ako je ispitivanje provedeno prema pravilima za ispiti-vanje svjedoka. Rije je o jedinoj iznimci koritenja pred sudom zapisnika o ispitivanju osobe od strane ovlatenog dravnog odvjetnika koje je izvreno prema pravilima o ispitivanju svjedoka.51 Radi se, dakle, o specifi nom zako-nitom dokazu.

Odredbom l. 245.(235.) ZKP predvieni su sluajevi kad iskaz svjedoka nije pravno valjani dokaz te se na njemu ne moe temeljiti sudska odluka. Prvi je sluaj kad je kao svjedok ispitana osoba koja je relativno nesposobna za svjedoenje, a razlog te nesposobnosti nije prestao. Drugi sluaj vezan je uz ispitivanje u svojstvu svjedoka osobe koja ima povlasticu uskrate cijelog iskaza, a nije na to upozorena ili se nije izriito odrekla toga prava ili ako upozorenje i odricanje nije ubiljeeno u zapisnik. Sljedei sluaj je iskaz svje-doka iznuen silom, prijetnjom ili drugim slinim zabranjenim sredstvom. Najzad, to je situacija kad je kao svjedok ispitan maloljetnik koji ne moe shvatiti znaenje prava da ne mora svjedoiti. Razlikuje se nain dokazivanja poinjenih povreda. U prva dva sluaja povreda postupanja moe se utvrditi prema zapisniku o ispitivanju svjedoka. Pri ispitivanju maloljetnika odnosno iznuivanju iskaza nepravilnosti se utvruju izvoenjem dokaza, s napome-nom da se iznuivanje iskaza moe dokazati i na druge naine, a ne samo pravomonom presudom. Treba podsjetiti da meu iskaze koji su nevaljani do-kazi, osim sluajeva izriito predvienih l. 245.(235.) ZKP, moemo ubrojiti i iskaze svjedoka dobivene uporabom sredstava kojima se utjee na njihovu volju pri davanju iskaza - l. 282.(265.) st. 4. ZKP, kao i dokaze za koje se saznalo iz naprijed navedenih iskaza. Takoer se moe smatrati nevaljanim dokazom iskaz ugroenog svjedoka pri ispitivanju kojeg je primijenjen pose-ban nain ispitivanja i sudjelovanja u postupku, ako je unato albi stranaka odstupljeno od zakonom propisanog modela.

51 Tako Kos, D., Bitna povreda , str. 214.

1012


3.2.5. Zapisnici o ispitivanju vjetaka koji to pravno ne smiju biti

Peta kategorija nezakonitih dokaza su zapisnici o ispitivanju vjetaka koji to pravno ne smiju biti. Iskaz vjetaka je dokaz u kaznenom postupku koji tijelu kaznenog postupka omoguuje zakljuak o postojanju ili nepostojanju injenica koje se mogu utvrditi samo pomou strunog znanja ili umijea. Premda vjetak ne moe i ne smije odgovarati na pravna pitanja,52 ve iskljuivo na injenina pitanja koja mu je sud postavio, u praksi njegovo miljenje ima odluujuu ulogu prilikom primjene prava. Vjetaci nisu jedini strunjaci koje sud moe angairati u kaznenom postupku. Zakon omoguuje da struni savjetnici - l. 211.(198.) st. 8. ZKP i struni pomonici - l. 262.(246.) st. 1. ZKP pruaju strunu pomo sudu pri obavljanju pojedine istrane radnje. Meutim, ta pomo nikada ne rezultira njihovim iskazom kao dokazom, tako da se navedeni strunjaci ne smatraju vjetacima.53

Sredinje pitanje problematike vjetaenja vezano je za sposobnost osobe biti vjetakom, pri emu moraju biti zadovoljena dva uvjeta: struni i prav-ni. Struni se uvjet ostvaruje posjedovanjem strunog znanja potrebnog za opaanje odreenih injenica. Premda Zakon ne zahtijeva formalne kvalifi ka-cije utvrene strunim ispitima, sud se slui vanjskim okolnostima (zvanje i zanimanje, kvalifi kacija, radni sta i sl.) koje upuuju na vjetakovu strunost.54 Pravni je uvjet odreen negativnom zakonskom formulacijom koja propisuje koje se osobe ne mogu uzeti za vjetaka. Tako je l. 267.(250.) st. 1. ZKP nave-deno da se za vjetaka ne moe uzeti osoba koja ne moe biti ispitana kao svje-dok - l. 243.(233.) ZKP, osoba koja je osloboena dunosti svjedoenja - l. 244.(234.) ZKP te osoba prema kojoj je kazneno djelo poinjeno (oteenik). Pravna posljedica krenja te zabrane odnosno odreivanja za vjetaka osobe iz navedenih kategorija oituje se u tome to je iskaz vjetaka (nalaz i miljenje) nevaljani dokaz te se na njemu ne moe temeljiti sudska odluka.

lankom 276.(259.) stavkom 2. ZKP propisano je da se za vjetaka ne moe odrediti lijenik koji je lijeio umrloga. On se moe ispitati kao svje-dok pri obdukciji lea u cilju razrjeenja tijeka i okolnosti bolesti, pri emu nema blagodati iz l. 244. st. 1. t. 4. (234. st. 1. t. 5.) ZKP. Razlog toj zabrani

52 Zadatak je vjetaka utvrivanje pravno relevantnih injenica na koje ga upozorava sud, ali nikada njihova pravna ocjena. Vidi odluku VSH, K-216/59, Kramari, I., Zakon o kazne-nom postupku i sudska praksa, Zagreb, 1998., str. 357.

53 To stajalite sudske prakse izraeno je u miljenju da izvjee o pregledu motornog vozila koje je sainio kriminalistiki tehniar obuen za mehanoskopske preglede... ne moe predstavljati dokaz u kaznenom postupku u smislu vjetakog nalaza. Vidi odluku upanijskog suda u Bjelovaru, Kv 48/01 (Kir-I-620/00) od 8.2.2001., Sudska praksa upanijskog suda u Bjelovaru, br. 26., Bjelovar, veljaa 2002.

54 U tom su smislu i smjernice navedene u nekim zakonskim odredbama. Vidi l. 265.(248.) st. 2. i 4., l. 276.(259.) st. 1. te l. 279.(262.) st. 1. ZKP.

1013


jest mogunost da je upravo taj lijenik svojim lijeenjem uzrokovao smrt. Premda zakon izrijekom ne odreuje da se vjetaenje lijenika koji je lijeio umrloga smatra nevaljanim dokazom, moglo bi se prihvatiti stajalite da ne-valjanost takvog dokaza proizlazi iz tumaenja pojma i opsega nezakonitih dokaza.55 U tom lanku moda bi bila opravdana dopuna citirane odredbe. Razlog za to lei u injenici da je mogua pristranost lijenika kao vjetaka rezultat straha od kaznenog progona za kazneno djelo nesavjesnog lijeenja (l. 240. KZ) ili nepruanja medicinske pomoi (l. 243. KZ). Iskaz vjetaka (nalaz i miljenje) dan u navedenim okolnostima moe biti laan ili bar neisti-nit te pribavljen suprotno dokaznim pravilima.

Iako su teoretski mogui sluajevi vjetaenja od strane osoba koje to prav-no ne smiju biti, u praksi se rijetko javlja izdvajanje iz spisa predmeta nalaza i miljenja vjetaka kao izvorno nezakonitog dokaza. U praksi se ipak moe pojaviti sumnja u nezakonitost dokaza vjetaenja. Na to su nas upozorili rezultati naeg ve spomenutog neobjavljenog istraivanja. Rije je o dvije pravne situacije koje su sudskoj praksi stvorile izvjesne dileme. Prvi se sluaj odnosi na predmete u kojima je izveden dokaz pregledom nalaza strunog pre-gleda videograma, koji je izradilo Drutvo za zatitu audiovizualnih djela. Sud je spomenuti nalaz u svim analiziranim sluajevima tretirao kao vjetaenje, odnosno nazvao ga tim imenom, i na tom dokazu utemeljio svoju odluku.56 U albenom postupku osporavana je zakonitost dokaza vjetaenjem koje je obavio predstavnik oteenika odnosno spomenutog Drutva za zatitu audio-vizualnih djela. Rjeenje tog pitanja moe se nai u jednoj odluci upanijskog suda u Zagrebu u kojoj je zauzeto stajalite da struni pregled videokaseta, koji obavi Drutvo za zatitu audiovizualnih djela i o tome donese svoj nalaz, nije vjetaki nalaz. U tom smislu ne moe se govoriti ni o primjeni odredbe l. 267.(250.) ZKP o tome koje se osobe ne mogu uzeti za vjetaka i koji su razlozi za izuzee vjetaka. Meutim, zapisnik o strunom pregledu koji sa-stavi oteenik moe biti dokaz u postupku i on se ocjenjuje kao i svi ostali dokazi, ukljuujui i eventualno vjetaenje.57

Ako bismo citirano pravno stajalite htjeli primijeniti na prije spomenute sluajeve Opinskog suda u Splitu, moglo bi se rei da je sud pogrijeio kad je nalaz strunog pregleda videograma tretirao kao vjetaenje. Usprkos nazivu koji u sebi sadrava rije nalaz, to odgovara jednom od sastavnih dijelova pisanog oitovanja vjetaka, zapisnik o strunom pregledu videograma koji je

55 Tako rezoniraju Tomaevi, G., Kazneno procesno pravo, str. 314, i Pavii, B. i sur., o. c., str. 473.

56 Vidi npr. presude Opinskog suda u Splitu I K-828/00 od 17.11.2000., I K-68/00 od 16.01.2001. i I K-1059/00 od 21.2.2001.

57 Vidi upanijski sud u Zagrebu, IV K-850/02 od 30.8.2002., Izbor odluka VSRH, 2002(2), 240.

1014


izradilo Drutvo za zatitu audiovizualnih djela nije vjetaenje ni u formal-nom ni u sadrajnom smislu. Uostalom, struni pregled raunalnih progra-ma nije naloilo tijelo kaznenog postupka, ve ga je samoinicijativno izvrilo spomenuto Drutvo. Nedostaje, dakle, formalna pretpostavka vjetaenja, pa se ne moe ni raspravljati o zakonitosti dokaza vjetaernjem. Nije rije ni o hitnoj istranoj radnji koju su odredile redarstvene vlasti, jer u konkretnom sluaju nije bilo potrebe za takvom radnjom. Naime, nije postojala opasnost od odgode, budui da je za osiguranje dokaza bilo sasvim dovoljno odu-zeti sporne kasete i videograme. U sadrajnom smislu nalaz strunog pre-gleda videograma ne obrazlae jesu li videokasete nelegalne zato to nema odobrenja autora ili zato to nije rije o izvorniku, a ne govori ni o drugim injenicama iz kojih bi se moglo zakljuiti u emu se ostvaruje protupravnost djelovanja vlasnika videoteke, osim to iznosi utvrene injenice. Nije rije, dakle, o vjetaenju, ve bi se nalaz strunog pregleda videograma mogao tretirati kao zapisnik o inspekcijskom nadzoru, pa se kao takav moe pregle-dati na sudu. Drugo je pitanje, koje ostaje u domeni sudske ocjene dokaza i utvrivanja injeninog stanja, je li za ispravnu sudsku odluku trebalo pro-vesti odgovarajue vjetaenje. To, meutim, ne dovodi u pitanje zakonitost provedenog dokaza strunog pregleda videograma.

Drugi sluaj su predmeti u kojima je izveden dokaz pregledom zapisnika o utvrivanju vrste nepoznate tvari, koji je sastavila ovlatena slubena osoba u policijskoj postaji na okolnosti utvrivanja prisutnosti THC-a. Sud je navede-ni dokaz ocijenio kao dokaz da je rije o biljnoj materiji koja predstavlja opoj-nu drogu marihuanu te je na tome utvrenju temeljio osuujuu presudu.58 Budui da se uporabom tih preliminarnih testova dobivaju pouzdano toni rezultati, Dravno odvjetnitvo RH dalo je obvezni naputak svim dravnim odvjetnitvima da svoje odluke donose na temelju tih testova. Treba nagla-siti da se naputak odnosi iskljuivo na droge tipa Cannabis iz l. 173. st. 1. KZ, i to kad se primjenjuje naelo svrhovitosti kaznenog progona. U sluaju optuenja, ako okrivljeni tijekom kaznenog postupka predlae vjetaenje, to vjetaenje treba provesti na njegov troak.59

Kljuno je pitanje kakav procesni karakter ima opisana radnja koju oba-vljaju ovlatene slubene osobe u policijskim postajama i u kakvom je svojstvu one obavljaju. injenica da su te osobe educirane za obavljanje konkretnih ke-mijskih testova radi utvrivanja kemijskog sastava sumnjive materije odnosno utvrivanja postotka odreene tvari (THC) u toj materiji, po naem miljenju,

58 Vidi odluke Opinskog suda u Splitu I K-1067/00 od 14.2.2001., I K-913/00 od 16.2.2001., I K-889/00 od 20.7.2001., I K-127/01 od 11.6.2001., I K-1048/00 od 13.2.2001., I K-1073/00 od 20.2.2001., I K-1009/00 od 26.2.2001., I K-803/00 od 11.10.2001. i odluku Opinskog suda u Katel Lukiu K-27/01 od 11.7.2001.

59 Vidi Dravno odvjetnitvo RH, br. 0-6/00 (A-33/00), Zagreb, 1. lipnja 2001.

1015


nije dostatna da bi se te osobe smatrale vjetacima. Njihovo specijalistiko znanje za obavljanje testova ne mijenja temeljno svojstvo tih policijskih dje-latnika. Osim toga, testovi se obavljaju bez pisanog naloga tijela kaznenog po-stupka, to znai da nema pravne pretpostavke za procesnu radnju vjetaenja. Ne moe se govoriti ni o hitnoj istranoj radnji jer nije bilo opasnosti od od-gode, budui da se samim oduzimanjem sporne materije dokaz osigurava. Za-pisnik o utvrivanju vrste nepoznate tvari, ni u formalnom ni u sadrajnom smislu, nije vjetaki nalaz i miljenje, ve se moe usporediti s alkotestom. U prilog tom stajalitu jest i postupanje pojedinih dravnih odvjetnitava koja su zahtijevala provoenje toksikolokih vjetaenja, iako je u predmetu postojao zapisnik o utvrivanju vrste nepoznate tvari.60 Sve to navodi na zakljuak da u konkretnom sluaju nije rije o procesnoj radnji vjetaenja, ve o preliminar-nim testovim, kojih je primarna svrha smanjiti trokove kaznenog postupanja u vrijeme dok se ono nalazi u stadiju pretkaznenog postupka (odluivanje po naelu svrhovitosti).

Takvo postupanje ini se opravdanim i racionalnim jer se u tim sluajevima osumjienik suglasio s utvrenjem svojstva materije kao opojne droge. Meutim, s doktrinarnog stajalita, u sluaju optuenja, ako okrivljenik tijekom kaznenog postupka predloi vjetaenje, to se vjetaenje obavlja na njegov troak. Takvo postupanje nije u skladu s teretom dokaza koji je, u pravilu, na ovlatenom tuitelju, kao ni s presumpcijom nedunosti. Akuza-torni element predlaganja dokaza ne bi trebao stvarati obvezu predujmljivosti trokova izvoenja tih dokaza. Oni e, ako optueni bude osuen, ionako pasti na njegov teret (osim ako ga sud ne oslobodi plaanja tih trokova). Na taj nain optuenik se stavlja u neravnopravan poloaj pri ostvarivanju prava na obranu, jer mora dokazivati kljunu injenicu u postupku, to dovodi u pitanje naelo pravinosti kaznenog postupka.

Moemo, dakle, zakljuiti da preliminarni kemijski testovi koje obavljaju ovlatene slubene osobe u policijskim postajama nisu vjetaenja te se ne postavlja pitanje primjene l. 250. ZKP u pogledu osobe koja ne moe biti vjetak, to znai da nije rije o nezakonitom dokazu vjetaenjem. Rezultati tih testova mogu se koristiti kao dokaz injenice da se radi o odreenoj mate-riji, ali bi taj dokaz sud, nakon izvrenog uvida u zapisnik, trebao ocjenjivati kao i svaki drugi dokaz u kaznenom postupku, s napomenom da su presude Opinskog suda u Splitu na tom dokazu preteno pravno utemeljene. Ostaje otvoreno pitanje protrebe provoenja toksikolokih vjetaenja, jer opisanim nainom nije egzaktno utvreno da je rije o odreenoj vrsti opojne droge, a ta injenica ima znaenje bitnog elementa bia kaznenog djela iz l. 173. KZ.

60 To je, uostalom, bio i povod donoenju spomenutog naputka Dravnog odvjetnitva RH.

1016


Nalaz i miljenje vjetaka u sudskoj se praksi, sam po sebi, rijetko pojav-ljuje kao nezakoniti dokaz. ee su odreeni spisi ili predmeti, na kojima se obavlja vjetaenje, prikupljeni radnjom koja je poduzeta suprotno zakonu. Ako sud takvu radnju primjenom teorije plodova otrovne voke progla-si nezakonitim dokazom, postaju nezakoniti i svi dokazi proizali iz nje, to znai i sam nalaz i miljenje vjetaka (vidi pod 3.3. ovog rada).

3.3. Dokazi za koje se saznalo pomou nezakonitih dokaza

Klasifi kacija nezakonitih dokaza prihvaena u ovom radu kao treu vrstu uzima dokaze za koje se saznalo pomou nezakonitih dokaza. Rije je o izve-denom dokazu koji je pribavljen na zakonit nain, ali se za taj dokaz saznalo iz nekog drugog izvornog dokaza pribavljenog na nezakonit nain. Tom po-stavkom dosljedno je provedeno iskljuivanje i izvornog nezakonitog dokaza i njegova saznajnog sadraja ukljuenog u izvedeni dokaz, koji je sam po sebi zakonit. Zakonska formulacija l. 9. st. 2. ZKP drugi dokazi za koje se iz njih saznalo odnosi se na sloeni dokaz, koji ine: a) izvorni dokaz pribavljen na nezakonit nain i b) izvedeni dokaz koji opet moe biti pribavljen na nezako-nit ili na zakonit nain. Kriterij za ocjenu zakonitosti dokaza uvijek je ponaj-prije izvorni dokaz. Kad je izvorni dokaz zakonit, tek tada postaje znaajno na koji je nain pribavljen izvedeni dokaz. Jedino u tom sluaju taj se dokaz samostalno ocjenjuje. U suprotnom, ako izvorni dokaz nije zakonit, samim time nisu zakoniti ni izvori saznanja do kojih se dolo iz tog dokaza.

Opisanim proirenjem pojma nezakonitog dokaza u naem je kaznenom procesnom pravu prihvaena teorija plodova otrovne voke (fruit of the poisons tree doctrine), prema kojoj su nezakoniti ne samo dokazi koji su pri-bavljeni na nezakoniti nain nego i oni za koje se iz njih saznalo, tzv. izvede-ni, derivativni dokazi (the tainted evidence). Taj izraz prvi put je upotrijebio sudac Federalnog vrhovnog suda SAD Frankfurter u precedentu Nardone vs. U.S. iz 1939. godine. U toj odluci Sud iscrpno obrauje pitanje u kojoj mjeri zakoniti dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih smiju biti koriteni kao do-kazna osnova presude.61 Teorijsko uporite za neupotrebljivost derivativnih dokaza nalazi se u nizu razliitih naela koja su razvijena u teoriji kaznenog procesnog prava,62 pri emu je najprihvatljivije tzv. naelo zatite okrivlje-

61 Vidi: LaFave, W. R. - Israel, J. H., Criminal Procedure, Stud. ed. St. Paul, 1985., str. 427.

62 Anglo-ameriko pravo poznaje niz naela koja opravdavaju izdvajanje nezakonitih dokaza kao to su: the reliability principle, the disciplinary principle, the privilege against self--incrimination principle, the fairness principle. Vidi detaljno Bailey, S. H.-Harris, D. J.-Jones, B. L., Civil Liberties: Cases and Materials, London, 1991., str. 129-145.

1017


nikovih prava (the protective principle). Ono proklamira dva postulata. Prvi, da jedino zabrana koritenja u kaznenom postupku dokaza pribavljenih na nedoputeni nain osigurava postupanje s graanima sukladno standardima koji su propisani zakonom. Drugi, da se dokazi nastali krenjem prava okriv-ljenika ne smiju upotrebljavati na njegovu tetu.63 Takoer se navodi da je najdjelotvorniji nain sprjeavanja krenja procesnih formi od strane dravnih tijela dosljedno onemoguivanje ostvarivanja njihove koristi od takvih postu-paka.

Za razliku od tog shvaanja zastupljenog u amerikoj teoriji i praksi, u engleskom se procesnom pravu govori o iskljuivanju iz dokaznog materijala bilo kojeg nepravinog dokaza (exclusion of unfair evidence), pod kojim se razumije takav dokaz koji bi za pravinost u postupanju imao tako negativan uinak da ga ne treba prihvatiti.64 Takvo izdvajanje moe izvriti sudac na temelju odredbe l. 1. Police and Criminal Evidence Act iz 1984. godine, to znai da je to preputeno njegovoj diskrecijskoj ocjeni. Naime, u Engleskoj ne postoji zakonska zabrana koritenja dokaza koji su plodovi otrovne voke, nego je njihova uporaba preputena diskrecijskoj ocjeni suca. lankom 76. stavkom 4.a) citiranog Zakona propisano je da izdvajanje nezakonitog priz-nanja ne utjee na upotrebljivost bilo koje injenice koja je otkrivena kao rezultat priznanja. Teoretiari vrlo skeptino gledaju na uinkovitost takve ograniene primjene izdvajanja nezakonitih dokaza, jer ona ne sprjeava pri-mjenu zabranjenih metoda i postupaka, osobito vrenja pritisaka prilikom po-licijskog ispitivanja.65

Praktina vrijednost prihvaanja teorije plodova otrovne voke u hrvat-skom kaznenom procesnom pravu sastoji se u oduzimanju svrhe protuprav nog djelovanja tijela kaznenog postupka. Stoga je to vaan korak na putu proirenja primjene naela pravinosti u hrvatskom kaznenom postupku. Primjena te teorije osobito je vana u sluaju dokazivanja putem posrednih dokaza te kod iskaza svjedoka po uvenju.

Za potpuno razjanjenje izvedenog dokaza i njegove procesne sudbine, prethodno je potrebno odgovoriti na pitanje kad se ima uzeti da se za jedan dokaz saznalo iz drugog (izvornog i nezakonitog) dokaza. U sluaju da je izvedeni dokaz, promatran sam za sebe, pribavljen na zakonit nain, on e biti iskljuen kao temelj sudske odluke ako je izvorni nezakonit dokaz jedini iskljuivi izvor saznanja za njega. U protivnom, kad je izvorni nezakoniti do-kaz samo jedan od izvora saznanja za izvedeni dokaz, a drugi su izvori valjani, zakoniti dokazi, tada izvedeni dokaz nee samo zbog toga biti nezakonit. U ovom sluaju za izvedeni se dokaz stvarno saznalo (i) iz drugih valjanih do-

63 Usp. Ashvorth, A., The Criminal Process: An Evaluative Study, Oxford. 1994., str. 122.64 Krapac, D., Engleski kazneni postupak, Zagreb, 1995., str. 87.65 Usp. Sanders, A.-Young, R., Criminal Procedure, London, 1984., str. 420.

1018


kaza. To se stajalite naziva doktrina neovisnog izvora independent sour-ce doctrine. Potpuno je drugaija situacija kad je rije o tzv. neizbjenom otkriu inevitable discovery doctrine. Sustav common law pod neizbjenim otkriem razumije nezakonito pribavljeni dokaz za koji se istovremeno tvdi da bi se do toga dokaza neizbjeno dolo i zakonitim putem. Budui da se ovdje radi samo o tvrdnji, hipotezi, navedeni pristup teko je prihvatljiv i u sustavu u kojem je nastao. Osim spomenutih javljaju se jo neka stajalita. Tako doktrina izblijedjeloga madea purged taint doctrine prihvaa do-kaz kod kojega je uzrona veza izmeu nezakonitosti i dokaza daleka i slaba, izblijedjela. Najnovija iznimka u amerikoj praksi je ona dobre vjere good faith exception. Meutim, ni ta teorija nije sasvim nesporna. Govori se jo o tzv.bifurkativnom testu koji sadrava dva kriterijska pitanja: je li nezakonit dokaz kao condicio sine qua non rezultat prvobitne nezakonitosti te je li dobi-ven aktivnim koritenjem prvobitne nezakonitosti?66

Moe se rei da sve spomenute teorije samo djelomino rjeavaju postav-ljeni problem. Stoga praksa mora stvoriti jasne kriterije za odgovor na pi-tanje o porijeklu izvedenog dokaza. Ovdje je kljuno pitanje u kojim se sve sluajevima ima uzeti da se za dokaz saznalo iz drugih dokaza. Stavkom 2. lanka 9. ZKP nabrojeni su naini pribavljanja dokaza koji rezultiraju nezako-nitim dokazima, pri emu je uvijek rije o dokazima u postupovnom smislu. To znai da se zabrana odnosi na situaciju kad je izvorni dokaz pribavljen kao dokaz, a ne kao sadraj neformalnog izvora saznanja. Ne moe se, dakle, ra-diti o nekom izvanpostupovnom, privatnom saznanju, niti o obavijesti koja ne moe sluiti kao dokaz ili o nekom slinom izvoru. Takoer, nezakonitost se mora odnositi upravo na nain pribavljanja izvornog dokaza. Valja zakljuiti da nije rije o izvedenom dokazu ako saznanje o njemu potjee iz drugih izvo-ra saznanja, a ne dokaza u postupovnom smislu. Kad je dokaz za koji se sazna-lo na temelju izvanpostupovnog saznanja ili dokaza izveden na pravilan nain, on se moe upotrijebiti jer nije nezakonit. Ako izvrimo inverziju sadraja odredbe l. 9. ZKP, dolazimo do naela zakonitosti dokaza, pri emu se pojam dokaza moe proiriti na sve izvore saznanja o injenicama na kojima se ute-meljuje sudska odluka.67 Dakle, sudska odluka moe biti utemeljena samo na dokazu pribavljenom na zakonit nain. Ta se postavka odnosi na svaki dokaz bez obzira na njegovu dokaznu snagu i istinosnu vrijednost kao i bez obzira na to je li rije o neposrednom dokazu ili indiciji. Slijedom izesenog proizlazi da navedena zabrana uporabe nezakonitih dokaza ima tono odreeni opseg i cilj. Ona ne vrijedi u svim onim sluajevima u kojima se za izvedeni dokaz

66 Vidi Zupani, B. M. i grupa autora, Ustavno kazensko procesno pravo, Ljubljana, 2000., str. 835-855.

67 Usp. Pavii, B., Komentar Zakona o kaznenom postupku, 5. izdanje, Rijeka, 2003., str. 32-33.

1019


saznalo i iz drugih izvora, a ne samo iz nezakonito pribavljenih dokaza. Tada izvorni dokaz ne moe biti upotrijebljen u postupku iz razloga to to i nije dokaz. Naprotiv, izvedeni dokaz moe se upotrijebiti, jer on i nije izvedeni dokaz u pravom smislu rijei, i to stoga to se za njega nije saznalo iskljuivo iz izvornog dokaza (koji je nezakonito pribavljen), ve (i) iz drugih izvora (koji moe biti zakonit dokaz ili se uope ne radi o dokazu). Opisana situacija mogua je u praksi a poznata je i u teoriji (direktni i apagogiki dokaz).68

Analiza odredbe l. 9. ZKP otvara jo jedno pitanje, a to je odnos opsega navedene odredbe i opsega odredbe l. 29. st. 4. Ustava. ini se primjerenim upravo na ovom mjestu iznijeti nekoliko napomena o tom pitanju. lankom 9. stavkom 1. ZKP zabrana uporabe nezakonitih dokaza ograniena je na sluajeve kada bi ti izvori saznanja trebali sluiti kao temelj sudske odluke. Istodobno, odredbom l. 29. st. 4. Ustava predviena je apsolutna zabrana uporabe nezakonitih dokaza u svim sudskim postupcima, pa tako i u kazne-nom postupku. S obzirom na to da je odredba Ustava razinom vii propis od odredbe ZKP-a, mora se primijeniti ustavna odredba. To znai da se apsolutna zabrana uporabe nezakonitih dokaza odnosi na cijeli kazneni postupak od nje-gova zapoinjanja pa sve do okonanja. Ona se takoer odnosi na dokaze ve-zane s glavnim, ali i svim sporednim predmetima. Njome su obuhvaeni i svi oblici kaznenog postupka. Ta zabrana ima iru primjenu od pravila in dubio pro reo. To znai da se odnosi kako na dokaze koji idu u korist, tako i na one koji idu na tetu okrivljenika. Uporaba nezakonitog dokaza zabranjena je bez obzira na njegovu pouzdanost, istinitost, vjerodostojnost. Sud jednostavno ne moe ulaziti u ocjenu navedenih svojstava dokaza. Ne postoji mogunost da se nezakonitost konvalidira saznajnom vrijednou tog dokaza, to je osobi-to vano za izvedene nezakonite dokaze. Sud, dakle, mora prvo odluiti o do-pustivosti dokaza, a tek potom o njegovoj vrijednosti. O rjeenju prvog pitanja ovisi hoe li doi do vrijednosne ocjene dokaza. iroko tumaenje te odredbe osobito je znaajno za praksu i pri tome je sud vezan tom odredbom u svim stadijima kaznenog postupka. U skladu s tim ve istrani sudac mora sprijeiti kako uporabu nezakonitih dokaza kao temelja sudske odluke, tako i njihov prikriveni utjecaj u kaznenom postupku. Naime, treba razlikovati formalni utjecaj dokaza kao izvora saznanja i faktini utjecaj koji moe biti prikriven. Dok je formalni utjecaj nezakonitih dokaza izriito zabranjen postupovnim pravilima (lanak 9. i druge odredbe ZKP), dotle je faktini prikriveni utje-caj zabranjem samo ustavnom odredbom. Naelni znaaj ustavne odredbe, primjena koje je samo posredna, ne prua dovoljnu zatitu od uporabe ne-zakonitih dokaza u kaznenom postupku. Pismeni sastavci (zapisnici, biljeke) koji sadravaju nezakonite dokaze mogu se nai i ostati u spisu predmeta od

68 Pavii, B., ibidem.

1020


prethodnog postupka, tijekom i nakon stadija glavne rasprave, pa sve do po-stupka o pravnim lijekovima. Premda se na sadraju takvog sastavka ne moe temeljiti sudska odluka, time ipak nije iskljuen mogui utjecaj takvog dokaza na injenini zakljuak suca. Reeno je da su nezakoniti dokazi apsolutno iskljueni neovisno o tome jesu li na teret ili u korist okrivljenika. To naravno moe biti u neskladu ili ak u suprotnosti s interesima okrivljenika, osobito s obzirom na apsolutni znaaj ustavne zabrane.69

Sve do sada izneseno navodi na zakljuak da podizanje naela zakonitosti na razinu ustavnog naela ima i svoj dvojbeni aspekt. Osim ve spomenu-tih, postavljaju se i brojna druga pitanja. Tako ostaje otvorenim je li pojmom nezakonitog naina pribavljanja dokaza postignut cilj kojem je teio Ustav. Oito je da je ustavni cilj bio potpuno onemoguiti uporabu nezakonitog do-kaza u sudskom postupku, dok je Zakon o kaznenom postupku ograniio do-seg te zabrane samo na temeljenje sudske odluke na nezakonitom dokazu. Posebno je sloen problem odnosa nezakonitog naina pribavljanja dokaza i njegove vjerodostojnosti. Postavlja se i pitanje kad je dokaz pribavljen na nezakonit nain. Treba analizirati cjelinu dokaznog procesa, budui da ne-zakonitost naina dokazivanja moe biti ostvarena u svakom od stadija do-kazivanja. Nadalje, iskljuenje dokaza pribavljenih na nezakonit nain otvara problem odnosa prava na dokaz i prava obrane. Odredba Zakona koja propi-suje da se mogu iskljuiti svi dokazi pribavljeni na nezakonit nain odnosi se i na ostvarenje prava na dokaz okrivljenika. Okrivljenik, zapravo, nema pravo na dokaz pribavljen na nezakonit nain, ak i u sluaju da o tome ovisi odluka o krivnji.70

Odgovor na navedena pitanja prelazi okvire ovog rada. Usprkos tome, moe se rei da itavu problematiku treba promatrati u svjetlu potovanja naela pravinosti kao stoernog naela kaznenog postupka, pri emu naelo zakoni-tosti kao vrhovno naelo cjelokupnog kaznenopravnog sustava takoer mora biti potovano. Najbolje bi bilo nastojati postii ravnoteu izmeu uvaavanja obaju naela, kako u rjeavanju teorijskih dilema, tako i u pronalaenju rjeenja konkretnih praktinih pitanja. To je osobito vano pri rjeavanju pi-

69 Prema Paviiu, sve to pravne su posljedice sadraja i pravnog znaaja l. 29. st. 4. Ustava RH. Usp. Pavii, B., Komentar , 5. izdanje, str. 33-34.

70 Tako Pavii, B., ibidem. Drukije stajalite zauzima Krapac navodei da od stroge za-brane primjene nezakonitih dokaza odnosno zahtjeva za dosljednim njihovim iskljuivanjem postoji iznimka. U sluaju kad se neki dokaz smatra nezakonitim zato to su njegovim pribav-ljanjem ili izvoenjem prekrena prava obrane, a uz njegovu pomo mogla bi se za okrivljenika postii najpovoljnija odluka, mora se dopustiti uporaba tog dokaza prilikom donoenja konkret-ne odluke. U suprotnom pravilo ustanovljeno u korist okrivljenika moglo bi se pretvoriti u izvor tetnih posljedica za njega samoga. Vidi Krapac, D., Kazneno procesno pravo, prva knjiga: Institucije, Zagreb, 2000., str. 90.

1021


tanja odnosa prava na dokaz i prava obrane. U razrjeavanju moguih dilema ini se opravdanim uvijek ii in favorem okrivljenika.

3.4. Dokazi pribavljeni policijskom operativno-kriminalistikom djelatnou

Policijskim bi se dokazom mogli smatrati svi izvori saznanja o injenicama pribavljenim od policije, a znaajni za kazneno postupanje.71 Policijska dje-latnost prilikom prikupljanja dokaza moe se odvijati na formalan i nefor-malan nain. Dok je formalna policijska djelatnost precizno pravno reguli-rana te se moe obavljati iskljuivo na zakonom predvien nain i u tono odreenim sluajevima, dotle neformalno policijsko djelovanje nije detaljno pravno regulirano. Upravo ta injenica ostavlja policiji otvoren prostor za postupanje po pravilima struke i sukladno potrebama konkretnog sluaja. Faktini rezultat obiju djelatnosti je utvrivanje injenica vanih za kazneni postupak. Meutim, pravni uinak je razliit. Rezultati formalne policijske djelatnosti mogu se tijekom postupka koristiti kao dokazi i na njima se moe temeljiti sudska odluka. Za razliku od toga, rezultati neformalne operativno--kriminalistike djelatnosti ne mogu se tijekom postupka koristiti kao dokaz, to znai da se na njima ne moe temeljiti sudska odluka.72 Premda je ovdje rije o dokazima u spoznajnom, a ne u pravnom smislu, oni su vrlo znaajni. Bez njih dravni odvjetnik i istrani sudac ne bi mogli odluiti o pokretanju kaznenog postupka odnosno o dokazima koje treba izvoditi tijekom istrage.

Pitanje upotrebljivosti policijskih dokaza pribavljenih neformalnom poli-cijskom djelatnou vrlo je vano za pravnu praksu, osobito ako se konkretna pravno relevantna injenica ne moe pred sudom utvrditi poduzimanjem neke formalne radnje. Na to pitanje pojedina europska kontinentalna procesna kaz-nena prava daju razliite odgovore, koji bi se mogli svrstati u tri modela. U prvom postoji striktna zabrana koritenja neformalnih policijskih biljeki o ispitivanju graana kao dokaza na glavnoj raspravi (Italija, SAD, djelomice Danska). U drugom je za to predviena naelna zabrana, ali se iznimno to moe dopustiti. Tako npr. u Njemakoj to je mogue ako se stranke s takvom uporabom dokaza suglase. Mogui su sluajevi takve uporabe npr. ako je oso-

71 U te dokaze spadaju iskazi, isprave i tehnike snimke injenica. Usp. Tomaevi, G.-Glui, S., Neka pitanja primjene posebnih izvidnih mjera predvienih lancima 180.-182. Zakona o kaznenom postupku, Hrvatska pravna revija, god. I., 2001., br. 8, str. 98.

72 Neki autori, obrazlaui pravnu regulativu policijske djelatnosti, govore o propisima prema kojima se u stadiju glavne rasprave injenice ne smiju utvrivati dokazima pribavljenim izvan propisanog naina pribavljanja i izvoenja. Vidi Krapac, D., Kazneno procesno pravo, II. izdanje, str. 338-340.

1022


ba, iskaz koje bi se trebao kao dokaz izvesti pred sudom, postala nedostup-na ili se svjedoka koji iskazuje pred sudom mora predoavanjem policijske biljeke uhvatiti u lai. U treem modelu openito se doputa neformalnim biljekama o ispitivanju graana koristiti kao dokazima pred sudom potpuno bez ogranienja (npr. u Francuskoj ili u Nizozemskoj samo u sluaju da se to pojavljuje kao jedino dokazno sredstvo).73

Openito se moe rei da su Zakonom o kaznenom postupku iz 1997., a osobito Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz 2002. sadrajno proirene odredbe kojima se predviaju ovlatenja policije, i to kako u formalnoj tako i u neformalnoj djelatnosti. Premda je rije o nekim sasvim novim mjerama i radnjama, ipak se preciziranjem odredbi postie uinak ograniavanja policijskih ovlasti. To

rad

Documents