NÛVA. PR{VNA REVIJA Òasopis za domaóe, njemaðko i evropsko pravo, broj t-212010

za biviu Jugoslaviju i Ruandu

- PokuËaj podvlaëenja bilansa -1

Dr. Stefan Kirsch2

fedan od bitnih aspekata kod ocjene rada dva adhoctribunala za fugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) ðinipitanje, da li, i u kojoj mjeri, postupak ovih sudova

obezbjeduje da se provjera hipoteze sumnje tuZilaðtva izwðiiskljuðivo na osnovu mjerila objektivne istine. Pri tomeanaliza procesnog prava i na njemu zasnovane procesne

prakse otkriva znaëajne deficite, jer pred oba ad hoc tri-bunala odbrana redovno nije u stanju da u dovoljnoj mjeriizvrði svoju duånost nezavisnog utvrdivanja ðinjeniðnogstanja i kritiðke provjere hipoteze optuZbe, ðto je uadverzativnom postupku pred ovim tribunalima u njenojnadleånosti. Medutim, na ovaj naðin tuZilaðtvo, zbog nedo-statka efikasne kontrole odbrane i suda, dolazi u poziciju ukojoj moàe u ðinjeniðnom pogledu diktirati reø¿,ltate

postupka.

Prema trenutnim planovima Ujedinjenih nacija, dva ød

hoctriburiala za ]ugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) kojasu ustanovljena 1993. i L994. godine, trebaju da do kraja2008. godine zavrðe sve prvostepene postupke, a time iobimne glavne rasprave u vezi sa ovim postupcima, dok se

åalbeni postupci protiv odluka prve instance trebajuokonðati do kraja 2010. godine ('tompletion strategy" I"strategija okonðanja").3 Tribunali se oðigledno trude dapostupke u toku ubrzano privedu kraju ili da ih proslijedenacionalnim kriviðnim sudovima mada je sporno da li se

ovaj cilj moZe postiéi, osobito u sluðaju Kriviðnog tribunalaza Ruandu.

Sa ovakvom pozadinom ne treba oðekivati da ée orga-

nizacija ili postupak ova dva ad hoc tribunala koji nisu uvezi sa "strategijom okonðanja" i ne sluåe dodatnomubrzanju postupka u periodu koji im je jo5 preostao za rad,

1) Ovaj prilog predstavlja pismenu verziju referata koji je autordråao na seminaruzalRZ-fondaciju 6. 6.2008. godine u SuduBiH.

2) Advokat i advokat za struðnu oblast kriviðnog prava,FranKurt na Majni.

Ð Vidi Rezoluciju 1503 (2003) Vijeéa sigurnosti Ujedinjenihnacija od 28. avgusta 2003. godine (S/RES 11503 (2002)).

Rad dva od hoctribunala doåivjeti temeljite promjene.a Õini se da je time doðlo

vrijeme da se rad oba tribunala paù:ljivo svede pod prvibilans.

1.

Ocjena rada dva ad hoc tribunala se moåe izvrðiti nabrojne naðine i iz raznth perspektiva.s

Iako tribunalima do sada nije poðlo za rukom da dodudo svih optuåenih za teðke ratne zloðine i zloðine protivðovjeðnosti u nadleånosti tribunala, veliki broj visokihdråavnika, vojnih lica i politiðara morao je ili mora odgo-varati pred jednim od ova dva suda.

Stoga, nijedan od tribunala u svakom sluðaju nije pod-bacio u svom neposrednom zadatku - provodenju postupaka

protiv navodno odgovornih lica. Vjerovatno je, nasuprottome, znatno teZe odrediti sam doprinos rada oba ød hoc

tribunala u pogledu izmirenja i prevladavanja zajedniðkihkonflikata u bivðoj fugoslaviji i u Ruandi.6 No, istovremenoje nepobitno da je uspostavljanje ova dva tribunala prijesvega uticalo na budenje medunarodnog kriviðnog pravaizdubokog sna u koji je zapalo poðetkom hladnog rata, te daje uspostavljanje Medunarodnog kriviðnog suda u DenHaagu 2002. godine gotovo nezamislivo bez rada ova dva

tribunala. Konaðno, svodenje bilansa o radu oba tribunalatrebalo bi uzeti u obzir i okolnost da se oni unatoð u velikojmjeri sliðnih struktura, signifikantno razlikuju u odrede-nim, za kvalitet primjene prava vrlo znaëajnim oblastimapoput efikasnosti dotiðne administracije ili profesionalnekompetencije njenih zaposlenika.

S obzirom na raznolikost svih ovih perspektiva kojemogu da budu osnov za svodenje bilansa o radu oba ad hoc

tribunala, potrebno je utvrditi mjerilo na osnovu kojeg se

moåe izvrðiti vrednovanje. Pri tome bi, doduðe, ne samo

a) Kao u: Eser, Vorzugswürdigkeit des adversatorischen Rechts-systems in der internationalen Strafustiz? Reflektionen eines

Richters, v MüIler-Dietz et al. (Izd.), Festschrift für Heike

fung, Baden-Baden 2007, 167 (168).s) Moguéa perspektiva, koju zbog nedostatka veze sa radom

tribunala kao takvih ovdje neéemo dalje slijediti je ona, kojapod sumnju stavlja veé samu pouzdanost instituta dva adhoctribunala. Vidi, naprimjer, argumente koje je u tom smisluiznio Prosecutor y. Tadic (lT-94-l-AR72), Decision on theDefence Motion for Interlocutory Appeal on furisdiction, 2.

10.2005,5 i dalje.

O jednom od centralnih podaspekata ovog pitanja, kvaliteta,odnosno, uvj eta prihvaéenosti primije njenog pr av a, D ar cy,

Imputed Criminal Liability and the Goals of International

fustice, u: Leiden Journal oflnternational Law,20 (2007),377i dalje.

I I

\

skeptici mogli biti skloni tome, da takvu ocjenu, koja impli-

citno ocjenjuje "uspjeti' ili "neuspjeh' rada nekog kriviðnog

suda - ðto ova dva tribunala u prvom redu åele da budu -okarakteriðu kao besmisleno. Naime, ne samo skeptici s

pravom ukazuju na to, da se empirijsko dejstvo odredivanja

kazne, mimo onog na koga se ona direktno odnosi, teðko

moåe obuhvatiti raspoloåivim instrumentarijem i da,

konaðno, ova okolnost mora uticati i na razumijevanje

djelovanja jednog suda.

Koliko god da je ova primjedbamoùda i isprarrna, ipak

je istovremeno isto toliko oðigledno, da ona ne smije do-

vesti do toga, da se zahtjevi za ocjenom rada kao takvi

odbijaju i da se rad dva ad hoc tribunala na taj naðin

oslobada od bilo kakve kritike. Medutim, jednako nepri-

mjereno bi bilo i kad bi se samo bazirali na dejstva koja je

moguóe kvantificirati i statistiðki obuhvatiti, Poput, na-

primje¡ broja osuda, visine priznatih kazni, ili trajanja

pojedinih postupaka. Naprotiv, potraga za'þravnim" mjeri-

lom za ocjenu rada ovih tribunala mora poðeti na nivou kojise nalazi izmedu pitanja o dejstvima kazne kao takvih ipukog brojanja donesenih presuda.

Kao jedan takav nivo se nudi onaj, na kojem se razmiðlja

o funkciji i swsi, te o ciljevima kriviðnog postupka. Disku-

sije vodene u toj oblasti, uprkos svim razlikama u shvata-

njima, ukazuju na jedan zajedniðki kriterij koji je dostupan

u pogledu prikupljanja i procjene podataka, i time moåe

posluZiti kao osnova za ocjenu. Kod ovog kriterija se radi o

pitanju historijske istinitosti utvrdenih ðinjenicaT kao

osnove za donoðenje odluke suda ili, taðnije reðeno, o pita-

nju, da li, i u kojoj mjeri se od strane tuZilaðtva vrði provjera

hipoteze o krivici u skladu sa mjerilima objektivne istine.

Kod utvrdivanja ðinjeniðnog stanja koje odgovara

stvarnosti, se bez sumnje ne radi o osno'rnoj swsi kriviðnogpostupka, koja se moåe posmatratis sa aspekta ostvarivanja

drLavnog monopola na izricanjekaznee ili uklanjanju irazrjeðenju nekog konflikta.10 Ipak je cilj rekonstrukcije

stvarnog ðinjeniðnog stanja u obje alternative neizostavan,

jer se tek na osnovu njega moåe odgovoriti na pitanje opravednoj sankciji,l I odnosno, postizanju trajnog mirar2

izvan okvira samih stranaka u postupku. Ovo vaLi i u

pogledu prigovora, da, prije svega okrivljeni nije nuZno

voden interesom nalaZenja istine, a osim toga istina se u

kriviðnom postupku moZe istraZiti samo sredstvima inaðinima koji ée poðtovati prava okrivljenog, ali i svih

N¡OVA PRAVNA REVUA ðasopis za domaée, njemaðko i evropsko pravo,brojl-2120L0

ostalih uðesnika u postupkul3 ðto ðesto stoji na putu sve-

obuhvatnog razjaðnjenja.la Iako oðuvanj e pravauðesnika u

postupku mora biti centralni zadatak svakog sudskog

postupka, ovo ne smije iskriviti pogled i prava u postupkudovesti u najmanju ruku u isti rang sa fundamentalnomgarancijom da niko ne smije biti osuden na osnovu neisti-nite pretpostavke o ðinjeniðnom stanju.

Ukoliko eventualni kriterij za ocjenu rada ova dva ad

hoc tribunala leZi u pitanju, da li, i u kojoj mjeri su ovitribunali u stanju da svoje odluke donose na temeljuhistorijske istine, onda se zamisliv pttt za poduzimanjeodgovarajuée ocjene moåe sastojati u tome, da se na osnovu

drugih dostupnih historijskih izvora, provjeri ðinjeniðnapodloga odluka ovih dvaju tribunala. No, prikaz koji slijedi

ée, ne samo zbog nedovoljne raspoloåivosti upotrebljivog

materijala za uporedbu, koji ée se u okviru daljnjeg histo-

rijske obrade u narednim godinama i decenijama tek morati

prikupljati i analizirati, ipak iéi jednim drugim putem -analizom procesnog prava i na njemu zasnovane prakse

postupanja tribunala radi utwdivanja da li, i u kojoj mjerise obezþeduje rekonstrukcija stvarnog ðinjeniðnog stanja.

U odnosu na poredenje "rezultata", ovakva metodika poka-

zuje prednost, jer moíe,ukoliko je to potrebno, uzeti u obzir

i ograniðenja utvrdivanja istine imanentna kriviðnompostupku, a koja proizlaze iz potrebe zaétite okrivljenog iostalih uðesnika u postupku.

7

Upeðatljivo za izgled postupka pred oba a d hoc tnbtnalau prvom redu je napeti odnos izmedu modela kriviðnogpostupka anglo-ameriðkog common law-a i modela kri-viðnog postupka kontinentalno-ewopskog civil law-a.

Karakteristiðn o za ovaj potonji je slika profesionalnog suca,

koji kako u istraånom postupku, tako i u glavnoj raspravi,

po sluZbenoj duZnosti istraZuje ðinjeniðno stanje koje sluZi

kao osnova za njegovu odluku, a koji pri tome naðelno nije

vezan zaprijedloge ili inicijative tuZilaðtva, odnosno okriv-ljenog ili njegovog branioca. Takva aktivna uloga sudije je

nepoznanica za anglo-ameriðko procesno pravo. Tamo u

pravilu obim izvodenja dokaza odreduju samo strane u

postupku, tuåilaðtvo i okrivljeni, odnosno, njegov branilac,

a sudija vodi raðuna, naroðito u "model" sluðaju postupka

sa porotom, jedino o tome, da se dokazne ðinjenice koje

uvode uðesnici u postupku, porotnicima formalno-pravno

prezentirajuna pravilan naðin. Stoga se jedan takav proces

nerijetko naziv\dverzativnim, dok se rimsko-germanski

procesni model naziva (reformisano-) inkvizitorskim.

Istina, oni koji su uðestvovali uizradinacrta i stvaranju

kriviðnog-procesnog prava Medunarodnih sudova u Den

Haagu i Arushi su pokuðali da, uprkos jasnim obiljeZjima

Yidi LR-Kühne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl.

Abschn. B), Rdn.20.Instruktivno Damaíka, The Faces of Justice and State

Authority, 1986, 88 ff.V idi KK-Pfeffir (5. izdanje), wod (EinleiturT g), Rdn. 1.

Yidi LR-Kùhne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl.

Abschn. B), Rdn. 31.

Yidi LR-Kühne (26. izdanje), uvod u odlomak B (EinI.

Abschn. B), Rdn. 20.

Yidi Weigend, Die Reform des Strafuerfahrens, u: ZStW 104

(ree2),486 (so3).

e)

l0)

il) r3) Tipiðno je da se u ova Prava ubrajaju pravo na nedavanje

informacija i pravo na nedavanje iskaza u svojstvu svjedoka

koja imaju potencijalni wjedoci.Yrdi Meyer-GoJtner (50. izd.), uvod (Einl')' Rdn' 50'l4)

Stefan Kirsch , Rad daø ad hoc tribunalø za biaéu lugoslaaiju i Ruøndu

anglo-ameriðkog prava,l5 stvore procesne strukture koje ée

apsorbirati elemente oba modela. Nerijetko se stoga uodgovarajuéoj literaturi moåe naéi i tvrdnja, da kriviðnoprocesno pravo ad hoc trlbunala karakteriðe mijeðani ilihibridni procesni model sui generis.r6 U pogledu takvihtwdnji ispravno je, medutim, samo da se u procesnimposlormicima oba kriviðna tribunala ustvari nalaze elementiadverzativnog postupka, kao i elementi koji su tipiðaninstrumentarij inkvizitorskog kriviðnog postupka.Nasuprot tome pogreðna je pretpostavka, da samamjeðavina razliðitih procesnih modela mo Le izrodit odråiv,procesni model sui generis u oblasti medunarodnogkriviðnog procesnog prava. U suðtini nema alternativelTjednoznaðnom dodjeljivanju odgovornosti u pogleduodredivanja dokaznog materijala u glavnoj raspravi bilosudiji, odnosno sudijama, bilo strankama. Na krajuodgovornost moåe biti samo na jednoj ili drugoj strani, izavisi od toga, da li je u suðtini rijeð o inkvizitorskom iliadverzativnom postupku. I I

Ova alternativnost postaje posebno jasna kod pitanja,koje moguénosti u okviru nekog pravnog sredstva stoje naraspolaganju, ako se neki relevantni dokaz nije uveo uglar.nu raspravu, iako je bio poznat i raspoloZiv Ako je, kaou inkvizitorskom postupku, obaveza suda da ocjenu dokazapo sluZbenoj duånosti proðiri na sve okolnosti koje su

neophodne za utwdivanje istine,le onda je nedvosmislenopravni propust, ukoliko sud nije nikako, ili je samo nedo-voljno ispunio ovu obavezu (opomena zbog nedostatnog

t6)

t7)

Instruktivno i Schwørz/Degen, Zwischen angloamerika-nischem Sendungsbewusstsein und kontinentaleuropáischerTradition: Das neue Strafprozessrecht in Bosnien undHerzegowina, ZS|W Il7 (2005), 458.Y iði Ambos, Internationales Strafrecht, München 2006, 285.Kaoi:Weigend, Die Reform des Strafi.erfahrens, u: ZStW 104(ree2),486 (4e8).

Yidi Kirsch, Verteidigung in Verfahren vor dem Interna-tionalen Strafgerichtshof fiir das ehemalige fugoslawien, u:

StV 2003, 636 (638). Doduðe, praktiðno znaðajna modi-fikacija adverzativnog procesnog modela bi se mogla sastojatiod toga, da se sud obaveåe da istraZi zahtjeve stranaka za

podnoðenje dokaza; vidi: Kirsch, The Trial Proceedingsbefore the ICC, u: International Criminal Law Review 6(2006),27s.

U njemaðkom kriviðnom procesnom pravu odgovarajuóaobaveza postoji u S 244 st. 2 StPO (Zakona o kriviënompostupku, prim. prev.). Vidi naprimjer BGH, odluka (Besclrl.)

od 13. 6. 2007. - 3 StR 162107: "Soweit nicht das Gesetz selbst

aus Opportunitätsgründen eine Beschränkung des aufzuklä-renden Sachverhalts zulässt (...), ist es daher unzulässig, demUrteil einen Sachyerhalt zu Grunde zu legen, der nicht aufeiner Überzeugungsbildung unter vollsttindiger Ausschöpfungdes Beweismaterials - nach Umfang und Beweiskraft -beruhf'. (prim. prev.: Ukoliko sam zakon zbog oportunizmadozvoljava ograniðenje ðinjeniðnog stanja koje treba raz-jasniti (...) stogaje nedopustivo da se kao osnov za presuduuzme ðinjeniðno stanje koje se ne zasniva na formiranjuubjetlenja uz potpuno iskoriðtavanje dokaza - prema obimusnage dokaza).

razjaðnjavanja ðinjenica). Na to se mogu pozivati kakotuZilaðtvo tako i odbrana. Nasuprot tome, u modelu adver-zativno g postupka, nedovolj no razj aðnj enj e ðinj eniènogstanja u okviru prvostepene instance mo¿e, u okvirunaknadne provjere prvostepene odluke, po pravnom lijeku,biti izbalansirano samo time ðto óe uðesnici u postupkunaknadno podnijeti dokaz i - eventualno, uz objaðnjenje

da odbrana nije bila efìkasna ("ineffective assistance ofcounsel")2o - obrazlotlti, zaóto taj dokaz nije podnesen veé

u okviru prve instance, u kojoj su utvrdivane ðinjenice. No,u takvom procesnom modelu teðko da moZe doéi do prarmegreðke suda.

Brojne posljedice teze o naðelnoj nespojivosti inkvi-zitorskog i adverzativnog procesnog modela se odraZavajuprije svega u tome, ðto veliki, ako ne i preteLni dio poje-dinosti u vezi sa uredivanjem procesa - moic neminovnoda se izvede iz naðelne odluke za jedan ili drugi procesnimodel. Ovo se moåe slikovito pokazati na postojanju nekogspisa. Ukoliko porota ili sudija donesu odluku o nekojðinjenici samo na osnovu sadrLaja dokaza koje su ðuli naglavnoj raspravi, onda njima, jednako kao ni drugim uðesni-

cima u postupku nije potreban spis, ðtaviðe, takav jedan spis,

odnosno poznavanje njegovog sadrLaja bi ðak moglo pot-krijepiti strah da se odluka ne zasniva samo na zbiru ðinje-nica sa glavne rasprave, nego na sadråaju spisa. Nasuprottome, sudija u inkvizitorskom postupku je nezaobilazno

upuéen na poznavanje dokumentacije o toku i rezultatimaistraZnog postupka, jer u suprotnom uopóe ne bi znao kojebi dokaze trebao uðiniti predmetom glarme rasprave.

3.

Imajuói ovo u vidu pokazuje se da oba ad hoc tribunala,uprkos postojanju elemenata kontinentalno-evropskoginkvizitorskog postupka, u biti slijede adverzatirmi kriviðno,procesni model,2r jer niti njihovi statuti, niti njihova pro-cesna i pravila podnoðenja dokaza ne poznaju obavezu suda

da po sluZbenoj duånosti proðiri izvodenje dokaza na sve

okolnosti koje su neophodne za utwdivanje istine. U skladus tim je u postupcima pred ad hoc tribunalima samo iiskljuðivo u nadleånosti uðesnika u postupku - tu2ilaðtva iodbrane - da u postupak izvodenja dokaza uvedu dokazekoji su neophodni za utwdivanje istine, odnosno dokazekoje oni smatraju "pogodnim" dokazima.

Pri tome se osnovno usmjerenje adverzatirmog postupka

ne dovodi u pitanje time ðto je sudijama dopuðteno da se

pitanjima svjedocima ili nalaganjem podnoðenja dodatnihdokaza bave razjaíinjavanjem ðinjeniðnog stanja.22 ]er, tu jerijeð samo o ovlaðtenju, ali ne i o obavezi, a neiskoriðtavanje

20) Instruktiv U. S. Supreme Cowt, Strickland v. Washington,466 U.S. 668 (1984).

ztl Vidi i a: Zahar / Sluifer, International Criminal Law, Oxford2008,43.

22) Vidi: Rule 98 RPE-ICTY ("4 Trial Chamber may order eitherparty to produce additional evidence. It may proprio motu

l5)

\\¡

\

tog ovlaðtenja, drukðije nego kod neispunjenja pravne oba-

veze, ne zasniva greðku u postupku, na koju bi se u okviru

rcvtzije pred nekom Zalbenom instancom moglo pozvati.

Stoga u pravilu ostaje prepuðteno sluðaju - taðnije reðeno,

"pravno-kulturoloSkom" porijeklu sudije - da li óe svjedo-

cima postaviti dodatna pitanja, ili naloåiti podnoðenje

dodatnih dokaza. Mimo toga nije prepoznaÜivo, na osnovu

ðega sudija moåe iskoristiti dato ovlaðtenje' jer on naðelno

nema saznanja o sluðaju kojabiizlazilaizvan okvira sadräa-

ja do tada izvedenih dokaza. I konaðno, treba uzeti u obzir

da bi se materijalne intervencije nekog sudije u postupku

sa dvije suprotstavljene strane, trebale izþegavati veéizbog

toga, ðto makar i nenamjerno mogu jednu od stranaka

dovesti u loðiji poloLai, i na taj naëin izazvati sumnju u

nepristrasnost suda.

U skladu s tim, ni ovlaðtenje suda, da pitanjima svjedo-

cima, ili nalaganjem podnoóenja dodatnih dokaza vrði

razjaðnjenje ðinjeniðnog stanja, ne moåe promijeniti

praksu, ad hoc tribunala, prema kojoj je u konaðnici jedino

u nadleånosti tuåilaðtva i okrivljenog, odnosno njegove

odbrane, da pronadu i u postupak izvoãenja dokaza unesu

one dokaze koje oni smatraju znaðajnim u pogledu odluke

o krivici ili u pogledu prarmfü posljedica.

U skladu sa ovim modelom, tuåilaðtvo pri ød hoc ftilbu-

nalima, kod sumnje da postoji kriviðno djelo iz nadleZnosti

tribunala, istraåuje samo optereéujuée okolnosti koje pot-

krepljuju pretpostavku sumnje, dok se centralni zadatak

okrivljenog, odnosno njegovog branioca u okviru pripreme

za glavntt rasprayu sastoji u tome da sa svoje strane istraåi

ðinjenice i utvrdi dokaze koji su za niega povoljni, kako bi

se mogli prezentirati na glavnoj raspravi.

Utvrdivanju stvarnog ðinjeniðnog stanja, odnosno pro-

vjeri, da ti hipoteza tuZilaðtva o postojanju sumnje odgovara

objektivnoj istini, sluåi takav adverzativni postupak - s

izuzetkom posebnog sluðaja sporazumne dispozicije u

pogledu pojedinih dijelova ðinjenica ili cjelokupne hipoteze

optui.bez3 - koji ée objema stranama u postupku' tuZilaétvu

i okrivljenom, s jedne strane omogu éiti daprezentira ðinje-

niðno stanje koje smatraju istinitim i da u glarmu raspravu

uvedu odgovarajuée dokaze, a s druge strane provjeriti

dokaze suprotne strane.2a Gledano iz obrnute perspektive,

kvalitet rezultala, tj. utvrdivanje ili pribliåavanje istinitom

ðinjeniðnom stanju, time u odluðujuéoj mjeri zavisi od

sposobnosti stranaka da iskoriste moguénosti koje im stoje

na raspolaganju.

Kako ée se u nastavku teksta pokazati, ova pretpostavka

NOVA PR{VNA REVUA ðasopis zadomaée, njemaðko i evropsko pravo, broj L-212010

je u procesnom pravu i u procesnoj praksi u oba ød hoc

tribunala samo nedovoljno obezbijedena.

4.

Doduðe, tuåila5wa oba kriviðna tribunala, u Den Haagu

i Arushi - zarazliku od istraånih organa pojedinih zemalja

- ne raspolaåu direktnim ovlaðtenjima za vrðenje istrage,

ali je na osnovu preuzete obaveze o suradnji ðlanica Ujedi-

njenih nacijazs u velikoj mjeri obezbijedeno provodenje

neophodnih istraga. Inaðe, tuZilaðtva se sa materijalnog ikadrovskog aspekta ðine dobro opremljenim, tako da su u

stanju da ispunjavaju zadatke iz svoje nadleånosti, osobito

u okviru utvrdivanja ðinjeniðnog stanja.

Nasuprot tome, odbrana je, posebno u pogledu izuzetno

kompleksnih ðinjeniðnih stanja, koja leåe u osnovi Postu-paka pred ad hoc tribunalima, jedva u stanju da ovaj

zadatak ispuni onako kako joj je to duZnost, jer, u pravilu'

ne raspolaZe ni materijalnim, niti kadrovskim resursima,

kako bi mogla provesti neophodna utwdivanja ðinjeniðnog

stanja. Ako su - kao naprimj er zbog politiðke situacije u

Ruandi - potencijalni wjedoci i dokazni materijal odbrane

redovno rasuti na viðe kontinenata, onda bi neposredno

trebalo biti jasno, da provodenje odgovarajuéih istraga, od

strane jednog jedinog branitelja, koji u pravilu ne govori

maternji jezik potencijalnog wjedoka, uprkos eventualne

podrðke dvojice istraäitelja, predstavlja logistiðki nadljudski

izazov, koji se u najboljem sluðaju moåe samo u nekim

njegovim dijelovima zadovoljavajuée obaviti.

Imajuói u vidu okolnost da kadrovski i materijalni

nedostaci odbrane26 ne bi trebali da iznenade, jer se iz

oðiglednih razloga ne rnoåe uspostaviti "jednakost u

oruåju" sa tuåilaðtvom, moLda ðudi ðinjenica da procesno

pravo oba tribunala ne obezbjeduje garancije koje bi bile

podobne za kompenziranje ili barem ublaáavanje teðkoóa

prilikom ispunjenja zadataka odbrane, a koje su rentltatnjihove nedovoljne opremljenosti. Utoliko viée iznenaduje,

medutim, da tijela koja donose odluke u oba tribunala,2T

procesno pravo ðesto interpretiraju na naðin koji dodatno

summon witnesses and order their attendance") odn. Rule

98 RPE-ICTR ("4 Trial Chamber may proprio motu order

either party to produce additional evidence. It may itself

summon witnesses and order their attendance").23) Vidi: Damaíka, Strukturmodelle der Staatsgewalt und ihre

Bedeutung für das Strafi'erfahren, u: ZSIW 87 (1975),7I3(720).

z+r Vidi: Langbein, The Origins of Adversary Criminal Trial,

Oxford 2003,338.

Yidi: Schomburg, Die Zusammenarbeit mit den Interna-

tionalen Strafgerichtshöfen, u z Kir sch (Hrsg.), Internationale

Strafgerichtshöfe, Baden-Baden 2005, 129 (l3O).

Pri ðemu se ovi nedostaci ðesto produbljuju nedostatkom

kompetentnosti ili spremnosti da se pozabave specifiðno-

stima procesnog Prava Tribunala. Sami Tribunali se u tom

smislu ponaðaju potPuno ambivalentno, tako ðto se, istina,

åale na navedene nedostatke, al ikao razlog za tazne probleme

koji su preteZno domaéi proizvod navode - kao naprimjer,

duåinu trajanja postupaka - s druge strane se - kao u sluðaju

Prosecutor v. Halilovic (IT-01-48) - "izbore" za nekadaðnje

zaposlenike Suda kao branioce, kojim zbog neposjedovanja'odobrenja

za rad u svojstvu advokata veé nedostaje formalna

kvalifikacija za preuzimanje mandata odbrane'

Bez obziranapltanje u kojoj mjeri je za ovo kriva 'ishitrena

posluðnost" sã aspekta postojeóih ili navod-nih Politiðkih

ãðekivan;a, pokazuje iskustvo - u Arushi i viðe nego u Den

Huugo -ãuì.[ki broj sudija koji rade na tribunalima samo

Stefan Kirsch, Rød daa ad hoc tribunala zø bioðu lugoslaaiju i Ruandu

otei.ava ili dijelom ðak potpuno onemoguéava neáavisnuistragu ðinjeniðnog stanja i provjeru dokaznih sredstavatuZila5tva od strane odbrane.2s

Za efikasno utvrdivanje ðinjeniðnog stanja od straneodbrane se kao negatirma okolnost pokazalo, naprimjer, datuåbeni navod ili navodi u pogledu ðinjeniðnog stanja ðesto

ostanu nejasni do duboko u glavnu raspravu.

SadrZaj informacija optuånice ("indictment") tuåilaðta-va na ad hoc tribunalima se u pravilu ispostavlja oskudnim,jer sadrZi samo formalnopravni opis djela zakoje se optu-åeni tereti, i ograniðen je na prepriðavanje obiljeåja djela, ipretpostavki kriviðno-prarme odgovornosti, a ne konkre-tizira osnove ðinjeniðnog stanja individualne optuåbe za

poðinjeno djelo.2e Ovo postaje jasno osobito u velikombroju onih postupaka u kojima tuZilaðtvo djelo za koje se

optuåeni tereti, zasniva na "uðeðéu" optuåenog u"zajed-niðkom kriminalnom poduhvatu" ("Joint Criminal Enter-prise"), jer upravo u tim sluðajevima zbog pripisivanjakriviðno-pravne odgovornosti3o koja nema ni granica nikontura, nedostaje detaljan opis ðinjeniðnog stanja u pogle-du "upletenostï'optuZenog. Osim toga, optuånice redovnosadråe mnoðtvo alternativnih oblika odgovornosti3l - kojise nerijetko medusobno iskljuðuju. Ne pomaZe ni okolnostda optuånice ne navode dokazna sredstva.

Istina, obaveza tuåilaðtva, prema pravilniku o vodenjupostupka tribunala, u cilju pripreme za glavnu raspravu(da?) odbrani preda ili omoguéi uvid ("Disòlousure")32 udokazni materijal, ðto treba kod odbrane otkloniti informa-cione deficite. No, u praksi je ovaj cilj ðesto u najveóoj mjeripromaðen. Ier, ukoliko odbrana í:eli da ostvari svoja pravana'bveobuhvatno informisanje",33 onda je redovno zatrpajutakvom koliðinom nesredenog materijala - preteåno upitne

uvjetno ispunjavaju zahtjeve koji se pred njih postavljaju.Instruktiv: Bohlander, The International Criminal |udiciaryProblems ofludicial Selection, Independence and Ethics, u:Bohlander (Hrsg.), International Criminal fustice - A CriticalAnalysis of Institutions and Procedures, London 2007,325.Yidi: Zahar / Sluiter, International Criminal Law, Oxford2008,294.

Yídi: Boas, The Miloðevié Trial, Cambridge 2007, 108 ff.Yidi: Zahar / Sluiter, International Criminal Law, Oxford2008,2 fr.Vidi naprimjer Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I),Indictment, 22. 3. 2004; Prosecutor v. Seúafto (ICTR-04-8 1-I),Amended Indictment, 23. 9. 2007.Vidi o tome Möller, Das Vorverfahren im Strafprozess vordem Internationalen Straftribunal für das ehemalige

fugoslawien ("Pre-Trial and Preliminary Proceedings", u:Kirsch (Hrsg.), Internationale Straþrichtshöfe, Baden-Baden 2005, 19 (3s)).

Vidi: Rule 66 (B) RPE-ICTY ("The Prosecutor shall, onrequest, permit the defence to inspect anybooks, documents,photographs and tangible objects in the Prosecutor's custodyor control, which are material to the preparation of thedefence, or are intended for use by the Prosecutor as evidenceat trialor were obtained from or belonged to the accused")bzw. Rule 66 (B) RPE-ICTR ('At the request of the Defence,

relevantnosti - ðto onemoguéava da se jedna takva koliðinasistematiðno i temeljito pregleda, a naroðito da se izdvojeoni materijali, koji su znaë.ajni za dalju obradu sluðaja ipreduzimanje vlastitih istraga. Pri tome ni ðinjenica da jeza komunikaciju sa klijentom, koji se redovno nalazi upritvoru, najðeðée potrebna pomoé prevodioca, ne djelujebað poticajno. Takav vid komunikacije posebno je podloåangreðkama i u svakom sluðaju oduzima jako puno vremena,ðto nije potrebno posebno objaðnjavati. No, upravo okol-nost da tuåilaðtvo ne prevede sve dokumente koje preda ina maternji jezik klijenta, ili da u trenutku, u kojem odbranadobije 'briginalnu verziju" ne postoji prevod na jedan odsluZbenih jezika tribunala, a nekada upravo i obrnuto, ne-rijetko neophodno usaglaðavanje sa klijentom ðini pitanjemsreée. No, u svakom sluðaju, samo sredivanje i pregleddokumentacije koju preda tuåilaðtvo ili dokumentacija kojuono stavi na uvid, za odbranu predstavlja zadatak kojeg onajedva moåe rijeðiti na zadovoljavajuéi naðin, ako se uzme uobzir razumno koriðtenje resursa.

No, ukoliko se odbrana odrekne prava na "sveobuhvatno

informisanje'l onda izblegava bespotrebno razbacivanjevlastitih resursa, ali se dovodi u opasnost, da se sa vaLnimmaterijalima neée nikako, odnosno, da ée se tek kasnoupoznati. Tako pravilnik o postupanju predvida, dattLi-laðtvo odbrani,bez obzia na to da li ona koristi svoje pravona "sveobuhvatnu informaciju'l u svakom sluðaju morapredati, izmedu ostalog, materijal koji je predoðen sudu ucilju powrdivanja optuÈnice ("supporting material"),3apismene iskaze onih svjedoka koje tuZilaðtvo namjeravasasluðati na glavnoj raspravi,35 te sav materijal koji bi mogao

da rastereti okrivljenog.36 No, u praksi se ove obaveze

primjenjuju krajnj e restriktivno. Materijal koji tuZilaðtvopredoðava sudu u cilju potwdivanja optuånice je u pravilupredmet primjene klauzule o zaðtiti svjedoka i stoga uvelikoj mjerizacrnjen ili na neki drugi naðin promijenjen.3T

U vezi sa pismenim iskazima moguéih wjedoka optuZbe,

the Prosecutor shall, subject to Sub-Rule (C), permit theDefence to inspect any books, documents, photographs andtangible objects in his custody or control, which are materialto the preparation ofthe defence, or are intended for use bythe Prosecutor as evidence at trial or were obtained from orbelonged to the accused").

34) Rule 66 (AXÐ RPE-ICTY / RPE-ICTR.3s) Rule 66 (AXiÐ RPE-ICTY / RPE-ICTR.36) Rule 68 RPE-ICTY / RPE-ICTR.tzt \/fl.. efr¡¡a Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Decision on

Prosecution Motion for Protective Measures, 18. 9. 2007. Ovomodlukom, u vezi koje nije dopuðtena åalba (vidi: Prosecutor y.

Setako (ICTR-04-81-I), Decision on Defence Motion forCertifcation to Appeal Protective Measures, 5. 10. 2007) Vijeéesuda je sve wjedoke tuåilaðtva stavilo pod zaðtitu, nakon ðto su

mu predoðeni iskazi wjedoka koji nisu bili'2acrnjeni'l O tome:Prosecutor y. Setako (ICTR-04-81-I), Motion for Recon-sideration / Application for Certification to Appeal Decision onDefence Requests to lift confìdentiality of Filin gs, 12. ll. 2007.

\

29ì

30)

\

10

tuåila5tvo se redovno poziva na minimalne rokove3s koje je

ili odredio sud ili su predvideni u pravilniku o vodenju

postupka i podno5enju dokaza ICTR, tako da odbrana

odgovarajuóu dokumentaciju dobije tek u wijeme kada se

viðe ne mogu provesti svrsishodne istrage. Konaðno se,

eventualno rastereéujuói materijal stavlja na raspolaganje iuvid odbrani samo onda kada negiranje da je tuåilaðwo u

posjedu odgovarajuéeg materijala viðe nema smisla, jer je,

primjera radi, postojanje dotiðnog materijala u okvirunekog drugog postupka veé dospjelo u jarmost.

Konaðno se od slabe pomoéi nastojanjima odbrane da

provede ciljano utwdivanje ðinjeniðnog stanja i provjerihipotezu optuåbe tuåilaðtva ðesto pokaåe i okolnost, da je

tuåilaðtvu moguée mijenjati optuånicu do neposredno pred

poðetak ili ðak nakon poðetka glavne rasPrave. Ovu mo-guénost tuåilaðtva - uz saglasnost tijela koja donose odluku

- ðestô koriste, i teðko se oduprijeti utisku da se i ovdje radio taktiðkoj mjeri koja u prvom redu sluÈi tome, da sluðaj

tuåilaðtva ostane fleksibilan ("moving target") i da se, mimotoga, ðto je moguée duüe dríipodalje od kritiðkog pogleda

odbrane. Ier, iako izmljenjene optuånice redovno sadråe

nove ðinjenice, tribunali odbijaju da postupkevrate u odgo-

varajuóe stanje i na taj naðin okrivljenom oduzimaju pravo

ponovnog "prvog sasluðanjd' ("initial appearancd'), te mo-

guónosti koriðtenja odgovarajuéih, s time povezanih prav-

nih sredstava.

Svi ovi informacioni deficiti imaju brojne posljedice, jer

se istraåne radnje odbrane po prirodi stvari grade na osnovu

informacija o hipotezi optuåbe tuåila5tva, a ðto manje infor-macija o tome odbrani stoji na raspolaganju, utoliko joj je

teZe svoja istraLivanjaograniðiti na stvarna teåiðna pitanjd'optuånice, i utoliko jeveéa opasnost da se izgubi na spo-

rednim mjestima koja, medutim, tek prekasno preqozna

kao takva. Osim toga, nedovoljno informisanje odbrane

poveéava rizik kasnijeg "prepada" ("trial by ambush") od

strane tuåilaðtva.

Opisani informacioni deficiti se, medutim, pokazuju

kao smetnja efektivnom utvrdivanju ðinjeniðnog stanja

prvenstveno zbog toga ðto je odbrana u okviru svojih

nastojanja da obavi istragu, upuéena na dobrovoljno uðeðée

osoba koje mogu pruåiti informacije i dokaze, i stoga u

velikoj mjeri zavisi od analize materijala koji se nalaze u

posjedu tuåilaðtva. Ako, naprimjer, neki moguéi svjedok

kaåe da nije spreman razgovarati sa braniocem ili njegovim

istraåiteljima, ili da se ne åeli pojaviti pred sudom, odbrana

moåe u pojedinim sluðajevima iskoristiti pomoé suda

("subpoena order"),3e ali je koriðtenje te pomoéi zbog

velikog utroðka i visoko postavljenih zahtieva u pogledu

obrazloi,enja potrebe za tom mjerom, jedva pogodno za

kompenziranje strukturalnog deficita u kojem se odbrana

u tom sluðaju nalazi. Isto vaZi ukoliko se odbrani ne dozvoli

NûVÂ pR¡VNA r{EVt¡A ðasopis za domaée^ njemaðko i evropsko pravo, broj 1-2120t0

uvid u drLavne arhive ili druge zbirke dokumenata. Poredsluðajeva nedovoljne spremnosti za saradnju, nastojanjaodbrane da obavi istragu, pri tome se i ciljano ometaju.Veliki broj takvih sluðajeva je, naprimjer, u Ruandi, gdje su

istraåitelji hapðeni i gdje je protiv njih pokretan kriviðnipostupak samo zato ðto su radili za jedan tim odbrane uArushi. Vrhovni sud u Tanzaniji do sada ni u jednomtakvom sluðaju nije uloZio protest protiv takvog ponaðanja,

niti je poduzeo ikakve korake kako bi i na teritoriji Ruande

omoguéio nesmetanu istragu odbrani.

U pravilu je odbrana u nepovoljnom poloåaju i upogledu moguénosti provjere sluðaja tuåilaðwa i prezen-

tacije vlastitog sluðaja na glavnoj raspravi. Neka na ovommjestu budu dovoljna sljedeéa dva aspekta kao primjer, iakose upravo na glavnim raspravama u razliðitim fasetama - od

primjene formalnosti, do discipliniranja pojedinih aktera -pokazuje, koliko su nejednake ðanse i moguénosti stranazaprikazivanj e svog sluðaj a:

S jedne se strane kod sasluðanja svjedoka tuåilaðwanerijetko pokazuje da tuZilaðtvo nije predalo sve protokole

sa sasluéanja dotiðnog svjedoka ili neke druge vaåne doku-

mente koji su u vezi sa iskazom svjedoka. Umjesto da od

tuåilaðtva izriðito zahtijeva da poðtuje svoje procesnopravne

duånosti i da se po spoznaji takvih okolnosti sasluðanja

odmah prekinu, tijela koja donose odluke redovno nastav-

ljaju sasluðanja i prisiljavaju time odbranu na unakrsno

ispitivanje na osnovu oðito nepotpunih informacija. Garan-

cija koja se daje reda radi, prema kojoj ée svjedok bitiponovno po lan, ukoliko odbrana nakon upoznavanja sa

nedostajuéim materijalima, obrazloLi potrebu nastavljanja

sasluðanja, teðko da moåe popraviti nastalu ðtetu. Mo¿da

upravo zbog toga ðto i sudije to znaju, takve garancije

uglavnom ostanu bez posljedica.

Drugi znaðajan aspekt sputavanja odbrane se nalazi u

dodjeljivanju vremena koje se stavlja na raspolaganje za

izlaganje i ispitivanje wjedoka. Tako bi veó u startu trebalo

biti razumljivo da vrijeme koje se braniocu dodijeli za

unakrsno ispitivanje ne moåe iskljuðivo zavisiti odwemenakoje tuZiteljstvo iskoristi za ispitivanje svjedoka. Gotovo

groteskne su pri tome odluke, u kojim se braniocu za

unakrsno ispitivanje jednog od ukupno ðest saoptuZenih

precizno daje jedna ðestina wemena u kojem je predstavnik

tuåilaðtva na roðiðtu uspio da ispita relevantne podatke od

strane dobro pripremljenog svjedoka.

Stoga odbrana koja djeluje pred ova ðva ad hoc ltíbt-nala, ne samo zbog kadrovskog defìcita i nedostatka mate-

rijalne opreme, nego upravo zbog procesne prakse koju su

formirala tijela koja donose odluke, redovno nije u stanju

da ispuni svoj zadatak da utvrdi ðinjeniðno stanje i da

hipoteze optuibe podvrgne kritiðkoj provjeri, na naðin kako

se to od nje oðekuje.a0 Na taj naðin, medutim, otpada bitna

38

39

Vidi: Rule 66 (AXiÐ RPE-ICTR.Vidi o tome: Kirsch,TheTrial Proceedings before the ICC, in:

International Criminal Law Review 6 (2006),275 (282).

a0 Neke naznake govore u prilog tome da se joð i odbrana pred

Medunarodnim vojnim tribunalom u Nirnbergu (Nürnberg)

nalaztla u sliðnoj situaciji. Vidi naprimjer: Kranzbuhler,

Ntrremberg Eighteen Years Afterwards, in: DePaul L' Rev' 14

j

Casopis za domace, njemacko evropsko pravo,

",

pretpostavka, da ce "takmicenje stranaka" u imanentno adverzativnom postupku dovesti do pronalazenja istine ili barem priblizno najviseg stupnja historijske istine. Stavise, tuzilastvo dospijeva u poziciju, u kojoj zbog nedostatka efektivne kontrole putern odbrane, a s obzirom i na adver­zativnu strukturu samog sudskog postupka, moze da u Cinjenicnom smislu diktira rezultate postupkaY

Ovo utoliko prije, ukoliko sudska praksa oba tribunala, uprkos osnovnom adverzativnom usmjerenju postupka ne slijedi u common law sistemu utvrctena stroga mjerila za izricanje osuctujuce presude, na osnovu kojih tuzilastvo mora podnijeti "dokaz koji je izvan razumne sumnje" ("proof beyond reasonable doubt"), a prema kojim bi odbrana mogla sprijeCiti donosenje osuctujuce presude, ako bi uspjela obrazlozi postojanje "razumne sumnje", nego se, naprotiv,42 kao mjerilo dokaza uzima "odriivost" sudske odluke.43

5.

Kriticka provjera procesnog prava i na njemu zasno­vane prakse ova dva ad hoc tribunala prema svemu izlozenom daje osnova za znatnu sumnju u to da provjera hipoteze 0 postojanju sumnje tuzilastva u postupcima pred ova dva ad hoc tribunala slijedi mjerila objektivne istine, odnosno da Cinjenicna stanja koja Cine osnovu za odluke ovih tribunala odgovaraju objektivnoj istini. Ukoliko bi se ove sumnje poostrile - naprimjer na osnovu rezultata kritickih historijskih istrazivanja koja jos predstoje - na rad oba tribunala pala bi teska sjena. U svakom slucaju nesigurnosti koje su ovdje prikazane trebale bi predstavljati povod za kriticku provjeru procesnog prava i prakse Mectunarodnog krivicnog suda, jer se ovdje poCinju pojavljivati odgovarajuCi deficiti.44

(1964-1965),333 (337) ("The picture unfolded to the court was thus one-sided and incomplete") i Laternser, Looking Back at the Nuremberg Trials with special consideration of the Processes against Military Leaders, u: Whittier Law Review 1986, 557 (561).

41) Pri tome mozda "ishitrena poslusnost" u vezi sa predstojeCim ili postojeCim eventualnim ocekivanjima mogu da takoder igraju ulogu, isto kao i zelja doticnog predstavnika tuzi­teljstva, da "dobije" svoj slucaj.

42) Vidi i kriticke procjene kod: Fairlie, The Marriage of Common and Continental Law at the ICTY and Its Progeny Due Process Deficit, u: International Criminal Law Review 2004,243 ff.; McIntyre, Equality of Arms - Defining Human Rights in the Jurisprudence of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, u: Leiden Journal of International Law 2003, 269 ff. i Wilson, Assigned defence counsel in domestic and international war crimes tribunals: The need for a structural approach, u: International Criminal Law Review 2002, 145 ff.

43) Vidi: Wirth, Das Appeal Verfahren, u: Kirsch (Hrsg.), Inter­nationale Strafgerichtshöfe, Baden-Baden 2005, 75 (81) sa pogovorom.

44) Vidi u vezi s tim: Kirsch, Finding the Truth at International Criminal Tribunals, u: Kruessmann (Hrsg.), ICTY: Towards a Fair Trial?, 2008.

1-2/2010 11