računovodstvene i revizijske implikacije prijevara temeljenih na

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku

Tamara Paneţić

RAČUNOVODSTVENE I REVIZIJSKE IMPLIKACIJE PRIJEVARA

TEMELJENIH NA IZVJEŠTAJU O NOVČANOM TIJEKU

Diplomski rad iz kolegija „Revizija“

Mentor:

Doc.dr.sc. Ivo Mijoč

Osijek, oţujak 2014.

„Računovodstvene i revizijske implikacije prijevara temeljenih na novčanom tijeku“ Kolegij „Revizija“

1

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................................. 3

2. REVIZIJA ....................................................................................................................................... 5

2.1. Karakteristike revizije ............................................................................................................. 5

2.2. Vrste revizije ........................................................................................................................... 8

3. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI ......................................................................................................... 11

3.1. Vrste financijskih izvještaja .................................................................................................. 12

3.1.1. Bilanca ........................................................................................................................... 13

3.1.2. Izvještaj o dobiti ............................................................................................................ 13

3.1.3. Izvještaj o promjenama glavnice ................................................................................... 14

3.1.4. Izvještaj o novčanom toku ............................................................................................. 14

3.1.5. Bilješke .......................................................................................................................... 15

4. IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TIJEKU ........................................................................................ 17

4.1. Predmet pručavanja novčanog tijeka .......................................................................................... 17

4.2. Koristi od izvještaja o novčanom tijeku ..................................................................................... 18

4.3. Računovodstvene jednadţbe ...................................................................................................... 19

4.4. Struktura novčanog tijeka ........................................................................................................... 21

4.5. Metode sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku ..................................................................... 28

4.5.1. Direktna metoda .................................................................................................................. 28

4.5.2. Indirektna metoda ................................................................................................................ 33

4.6. Značaj izvještaja o novčanom tijeku .......................................................................................... 37

5. MANIPULACIJE U FINANCIJSKOM RAČUNOVODSTVU ................................................... 41

5.1. Manipulacije na financijskim trţištima ................................................................................. 42

5.1.1. Padajuća i rastuća financijska trţišta kao područja manipulacija .................................. 43

5.1.2. Aktivnosti (pravila) manipulacija na financijskim trţištima ......................................... 43

5.1.3. Metode manipulacija na financijskim trţištima ............................................................. 45

5.2. Manipulacije s financijskim izvještajima .............................................................................. 46

5.2.1. Metode manipulacija s financijskim izvještajima ......................................................... 48

5.2.2. MeĎuzavisnost manipulacija s financijskim izvještajima i manipulacija na financijskim

trţištima 49

5.2.3. Zaštita od manipulacija s financijskim izvještajima i povratak povjerenja javnosti ..... 50

5.3. Potrebe za forenzičnim računovodstvom i poslovnom forenzikom ...................................... 54

5.4. Štete od prijevara i zloupotreba i uzroci naglog razvoja forenzičnog računovodstva ........... 56

6. Kreativno računovodstvo i njegov utjecaj na financijske izvještaje .............................................. 63


2

6.1. Kako je „kreativno računovodstvo“ u praktičnoj primjeni postalo „manipulativno

računovodstvo“ .................................................................................................................................. 63

6.2. Današnje definicije kreativnog računovodstva ...................................................................... 63

6.3. Motivi primjene i područja zlouporabe kreativnog računovodstva ....................................... 66

6.4. Najčešće manipulacije financijskih izvještaja primjenom „kreativnog računovodstva“ ....... 67

7. ZNAČAJ NOVČANIH TIJEKOVA U FORENZIČNOJ ANALIZI ............................................ 72

7.1. Novčani tijek na steroidima: Zašto korporacije manipuliraju .............................................. 74

7.2. Forenzični testovi prihoda pomoću novčanih tijekova .......................................................... 77

7.3. Praktični primjer otkrivanja laţiranog prihoda u veleprodaji testiranjem odnosa prihoda i

priljeva ............................................................................................................................................... 81

7.3.1. Postupak forenzične detekcije: ............................................................................................ 82

8. ULOGA EKSTERNOG REVIZORA U SPRJEČAVANJU POGREŠKE/PRIJEVARE ............. 87

9. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 91

LITERATURA ...................................................................................................................................... 93

POPIS SLIKA ....................................................................................................................................... 95

POPIS TABLICA .................................................................................................................................. 96

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................................ 96


3

1. UVOD

„Georg Herbert Mead, čuveni američki psiholog, smatrao je učenje kontradiktornih

zahtjeva koji se postavljaju djetetu najteţim problemom socijalizacije. Dijete je dobro kad je

poslušno, ali nagradu dobije i kad prostači ili istuče drugo. Susjedin muţ je pijanac ali to

dijete ne smije reći, iako ga se uči da govori istinu. Vidjeli ste uostalom roditelje – ponosne

očeve i majke – koji reda radi govore svom djetetu da ne napastuje curice. Zapravo i mi

odrasli ţivimo u svijetu u kojem su zahtjevi proturječni. Na primjer, dobro je raditi i

zaraĎivati, ali istodobno moramo biti roditelji, zabavni prijatelji, vitki ili mišićavi, trebamo

imati kulturni i društveni ţivot. Kako sve to uskladiti? Odgovor obično nije lagan. Poanta nije

u nadnaravnim sposobnostima i svestranim osobama, već u tome da se takvih ciljeva rijetko

pridrţavamo iako ih ozbiljno proklamiramo. Mi stalno ţivimo u situacijama u kojima postoji

nesklad izmeĎu naših očekivanja i aspiracija, očekivanja drugih prema nama i ograničenih

mogućnosti da sve što ţelimo i ostvarimo na legalan i društveno dopušten način.

Nije li slično u ekonomskoj etici? Doista, ekonomski procesi temelje se na psihološko

proturječnim zahtjevima. Treba prodati skupo i kupiti jeftino, ali što ako trgujemo s

neprijateljem ili prodajemo prijatelju, ako pozajmljujemo od rodbine?“1 Mead kaţe da je u

ekonomskoj organizaciji razmjena moguća kada se zaborave univerzalna načela mišljenja ili

religije, i proračunata razmjena stvara poseban tip zajedništva: „ta dva procesa stvorit će širu

zajednicu čak i onda kad osobe nemaju nikakavih ideala za njeno ozbiljenje“2

Ovaj citat opisuje, generalno, stanje društva u kojem se trenutno nalazimo njegove

nelogičnosti, dvosmislenosti i načine shvaćanja. Nije sve crno ili bijelo, zapravo je kad se

malo bolje razmisli uvijek sve sivo. Granične vrijednosti je uvijek teško definirati i još teţe

funkcionirati u nekom intervalu dopuštenih, prihvatljivih i „normalnih“ vrijednosti.

Primjenjujući to na ekonomsku struku, još uţe područje, revizorsku struku dolazimo do

segmenta u kojemu se točno, precizno i jasno moraju definirati i shvaćati odreĎeni propisi i

standardi. Revizorska struka pokušava stvoriti takve standarde i pravila koja će se moći

primjenjivati u svim društvima gdje se obavlja revizija i koja će striktno razgraničiti

dopušteno od nedopuštenog. Izričito postavljanje granica izmeĎu dopuštenog i nedopuštenog

već i sada postoji, pa se uvijek naĎu načini kako ono ilegalno pretvoriti u legalno i to na

1 Kregar, J., Revizija – časopis za revizijsku teoriju i praksu, godina XI, broj 3., Zagreb, 2004.

2 Mead, G., H., Um, osoba i društvo, Jesenski Turk, 2003, str. 282.


4

općeprihvaćen način. Zbog sve većeg broja ljudi, sve kreativnijih mozgova i pritiska društva u

kojem ţivimo, revizorska struka ima sve više posla.

Ovaj rad će pribliţiti reviziju i kontrolu poduzeća, točnije financijskih izvješća na jedan

teorijski način s nekolicinom praktičnih primjera koji će pokušati dočarati koji je predmet

proučavanja revizora, te s kojim se situacijama, koje obilaze standarde i propise, susreću.

Najvaţniji segment pisanja je izvještaj o novčanom tijeku te manipulacije koje se direktno

dotiču kako ovog izvještaja tako i drugih izvještaja koji su predmet revizorske kontrole. Što je

to manipulativno računovodstvo i kako ga isprofilirati da se vrati na početnu teorijsku

zamisao „kreativnog računovodstva“.


5

2. REVIZIJA

Zaobilazimo klasičnu definiciju revizije jer za najjednostavnije razumijevanje onoga što

ona predstavlja najbolje moţemo iskoristiti korijen riječi i njegovo značenje. Radi se o

latinskoj riječi „revidere“ koja u prijevodu znači ponovno gledanje, ponovno viĎenje3 ili u

engleskom govornom području „audire“ što znači čuti, slušati.4 Nekada se revizija provodila

tako da je revizor obavljao reviziju kod obveznika, koji je svoje izvješće podnosio usmenim

putem, tako da je izraz zadrţan i do danas.5

Ono što je jedan od predmeta pregledavanja, odnosno kontroliranja su financijski izvještaji.

Financijski izvještaji i svi podaci koje oni sadrţe su glavni fokus revizije i odluke revizora o

financijskom stanju poduzeća i njegovoj transparentnosti.

2.1. Karakteristike revizije

Revizija6 (lat. revidere) doslovno znači opet pregledati ili nanovo pregledati, prispitati

odnosno izvršiti reviziju. Ovo pojmovno-terminološko značenje nedvojbeno navodi na

zaključak da revizija nema za cilj ispitivanje poslovnih promjena koje su u tijeku, već

završenih poslovnih promjena koje se odnose na odreĎeno razdoblje.

Reviziju obavljaju stručne nezavisne osobe na način da prikupljaju i procjenjuju dokaze o

usklaĎenosti kvantitativnih informacija s utvrĎenim kriterijima (načelima, standardima,

propisima, politikama i sl.) o čemu podnose i pisano izvješće. Navedeno tumačenje revizije

uključuje sljedeće ključne riječi:7

-neovisno prikupljanje i procjenjivanje dokaza – da bi se svrha i cilj revizije zadovoljili

nuţno je prikupiti dovoljno vjerodostojnih dokaza (kvalitativno i kvantitativno). Dokaz je bilo

koja informacija za koju revizor misli da je dovoljno dobra da pomoću nje moţe dokazati

usklaĎenost s utvrĎenim kriterijima. Dokazi mogu biti različiti uključujući usmeno testiranje

klijenata, pismeno komuniciranje s vanjskim korisnicima usluga, kao i revizorova zapaţanja;

3 Klaić, B., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1987., str. 1162.


5 Crnković, L., Mijoč, I., Mahaček, D., Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., str. 12.


7 Popović, Ţ., Vitezić, N., Revizija i analiza instrumenti uspješnog donošenja poslovnih odluka, Sveučilište u

Rijeci i Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2000., str. 13.


6

-stručna, nezavisna osoba – revizijska metodologija rada zahtjeva od revizora odreĎene

kvalifikacije, a naročito stručnost i to kod odabira vrste, broja dokaza i donošenja zaključaka.

Vaţno je pritom da njegov stav a naročito mišljenje, bude nezavisno. Nezavisnost ne moţe

biti apsolutna, ali treba biti cilj kojem se teţi te mora dostići potreban stupanj;

-informacije – uvijek je riječ o informacijama koje se odnose na poslovanje i poloţaj

poduzeća te na tvrdnje koje se mogu provjeriti, što znači da moraju biti kvantitativnog

obiljeţja. Informacija je svaki onaj “podatak prezentiran u formi koja je pogodna za primaoca

i ima realnu ili značajnu vrijednost u tekućim ili budućim aktivnostima ili odlukama.“8

-utvrđeni kriteriji – kriteriji znače da moraju postojati odreĎeni standardi i načela

(računovodstveni, revizijski i ostali), pomoću kojih će revizor procijeniti vjerodostojnost

informacija;

-izvješćivanje – rezultat revizije je revizorsko izvješće koje korisnicima predstavlja

vjerodostojnu informaciju. Iako se izvješća mogu bitno razlikovati, ona ipak trebaju korisnika

informirati o stupnju usklaĎenosti izmeĎu kvantitativnih informacija i postavljenih kriterija.

Zakon o reviziji u Republici Hrvatskoj9 definira reviziju kao „postupak ispitivanja i ocjene

financijskih izvještaja te podataka i metoda koji se primjenjuju pri sastavljanju financijskih

izvještaja, na temelju kojih se daje stručno mišljenje o realnosti i objektivnosti stanja imovine,

kapitala, obveza i rezultata poslovanja poduzetnika. “Sukladno MeĎunarodnim revizijskim

standardima cilj revizije financijskih izvještaja i ostalih informacija, što je uglavnom zadatak

eksterne revizije, je „omogućiti revizoru izraţavanje mišljenja o tome kako su financijski

izvještaji i ostali podaci pripremljeni bez znantnijih pogrešaka i u skladu s utvrĎenim

okvirima financijskog izvješćivanja.“10

Dakle, proizlazi da je revizija ponajprije usmjerena na

ispitivanje vjerodostojnosti podataka i informacija sadrţanih u financijskim izvještajima. No,

definira se i njeno šire značenje u smislu ispitivanja ukupnog poslovanja poduzeća pa se ističe

da revizija „obuhvaća i ispitivanje i ocjenu poslovanja, organiziranosti poslovnih funkcija,

način donošenja poslovnih odluka i funkcioniranja informacijskog sustava“, što su više zadaci

interne revizije.

Ove definicije odraţavaju bit revizijskog postupka bez razlike o kojoj se vrsti revizije radi –

eksternoj (komercijalnoj), internoj ili drţavnoj. Dakle, šire gledano revizija predstavlja

8 Davis, G., B., Olson, M., H., Management Information System, McGraw Hill Book, Co., 1984., str. 200.

9 Zakon o reviziji, čl. 2., Narodne novine RH, br. 90/1992.

10 MeĎunarodni revizijski standardi (prijevod s engleskog jezika), HUR, Zagreb, 1999., str 34.


7

prikupljanje i ispitivanje podataka i informacija o poslovnom subjektu, od strane nezavisne

stručne osobe s ciljem istraţivanja mišljenja o usklaĎenosti s utvrĎenim kriterijima. 11

Tablica 1 : Ključni elementi koji objašnjavaju obilježja revizije

Izvor: Popović, Ž., Vitezić, N., Revizija i analiza instrumenti uspješnog donošenja poslovnih odluka

Uloga revizora je mnogoznačna s gledišta pojedinca, poduzeća i društva u cjelini. Ona

osigurava realne i objektivne informacije njenim korisnicima i to poglavito:

-vlasnicima uloţenog kapitala koji ţele sigurnost uloţenog kapitala i odreĎeni prinos,

-poslovodstvu (menadţmentu) kojemu je to osnova za donošenje optimalnih odluka,

-poslovnim partnerima (bankama i ostalima) radi vjerodostojnije ocjene boniteta,

-zaposlenima – radi postizanja veće cijene rada i boljih uvjeta,

- drţavi – radi voĎenja fiskalne politike.

Sasvim je sigurno da je revizija vrlo vaţan čimbenik u cjelokupnoj zaštiti interesa vlasnika

kapitala, vjerovnika i poslovnih partnera. Isto tako menadţment poduzeća u cilju voĎenja

kvalitetne poslovne politike treba raspolagati s pouzdanim podacima.

Svrha revizije je daleko šira s obzirom na ulogu u društvu, pa u biti znači sigurnost odvijanja

poslovnog procesa kako s motrišta gospodarstva tako i općenito društva u cjelini. Cilj revizije

je ispitati realnost tj.pouzdanost podataka i informacija sukladno odreĎenim kriterijima

(standradima, načelima, zakonima i sl.)12

11

Popović, Ţ., Vitezić, N., Revizija i analiza instrumenti uspješnog donošenja poslovnih odluka, Sveučilište u

Rijeci i Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2000., str. 14. 12

Popović, Ţ., Vitezić, N., Revizija i analiza instrumenti uspješnog donošenja poslovnih odluka, Sveučilište u

Rijeci i Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2000., str. 15.

ELEMENTI OBILJEŽJA

Poslovni subjekti Područja ispitivanja

Stručna nezavisna osoba Kvalifikacije revizora

Prikupljanje i ispitivanje Metode revizije

UtvĎeni kriteriji Cilj revizije

Izraţavanje mišljenja Rezultat revizije


8

2.2. Vrste revizije

U suvremenoj teoriji i praksi poznato je više vrsta revizije u zavisnosti od predmeta

ispitivanja što je i najčešći kriterij koji prihvaća veliki broj zemalja kod kojih revizija ima

višestoljetnu tradiciju. Prema svrsi s kojom se revizija izvodi odnosno prema predmetu

revizije moţe biti usmjeren na informacije, postupke ili poslovanje, revizija se dijeli na:13

(a) reviziju financijskih izvještaja koja obuhvaća prikupljanje dokaza o financijskim

informacijama, obično sadrţanim u temeljnim financijskim izvještajima. UtvrĎeni kriteriji

prema kojima se te informacije mjere su općeprihvaćeni računovodstveni standardi

(principi, načela) ili neka druga posebna načela u računovodstvu. Cilj je ove revizije

utvrditi jesu li cjelokupni financijski izvještaji usklaĎeni s općeprihvaćenim

računovodstvenim standardima. To je ujedno i najčešći oblik revizije s obzirom da postoji

i zakonska obveza za sva velika poduzeća - dioničarska društva. Dakle, radi se o reviziji

ili ispitivanju točnosti i istinitosti prikazivanja financijskih informacija;

(b) reviziju pravilnosti ili zakonitosti koja ispituje primjenu posebnih postupaka, politika,

pravila, zakona, ugovora i dr., koji su doneseni od ovlaštenih organa. U zavisnosti od

predmeta revizije ovu vrstu revizije mogu izvoditi i eksterni i interni revizori, kao i

drţavni revizori. Ako politike, zakonski propisi i ostala regulativa imaju izravni

materijalni učinak na financijske izvještaje poduzeća, biti će uglavnom uključena u

reviziju financijskih izvještaja. Ovaj oblik revizije se većinom odnosi na neprofitne

organizacije, a kada se odnosi na profitne onda je to kod nas u nadleţnosti drţavnog

eksternog nadzora 14

;

(c) reviziju poslovanja koja se odnosi na ispitivanje ekonomičnosti i efektivnosti tj. na

ispitivanje efikasnosti poslovanja. Obično se odnosi na ispitivanje poslovne aktivnosti

organizacijskih jedinica, odjela, sektora unutar poduzeća. Npr. u industrijskom poduzeću,

proizvodnja će se ocijeniti kroz njenu efektivnost, a to je uspjeh u postizanju planiranih

ciljeva, odnosno efikasnost kroz uspjeh u najboljem korištenju raspoloţivih resursa. S

obzirom da kriteriji efikasnosti nisu tako čvrsto postavljeni kao što je to slučaj s

računovodstvenim načelima i zakonima, revizija poslovanja podloţna je mnogo više

subjektivnoj procjeni, nego što je to slučaj s revizijom financijskih izvještaja. Ovaj oblik

13

Popović, Ţ., Vitezić, N. Revizija i analiza – instrumenti donošenja poslovnih odluka. Zagreb: Hrvatska

zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, 2000., str.20. 14

npr. revizija obveznika poreza se u Republici Hrvatskoj obavlja u okviru eksternog nadzora porezne uprave


9

revizije odnosi se uglavnom na internu reviziju, a njeni korisnici su uprava i menadţment.

Reviziju poslovanja izvode i drţavni revizori kako bi utvrdili ostvaruju li se drţavni

(javni) programi, odnosno da li se sredstva namijenjena za te programe efikasno troše.

Posebice je to vaţno kod onih programa gdje se njihova učinkovitost ne moţe mjeriti

ostvarenim profitom.

(d) Jedan od aspekata revizije koji se razvio kao poseban oblik je onaj koji se odnosi na

izvoĎenje programa od interesa za cijelo društvo. U tom području revizija općenito

uključuje prikupljanje i priopćavanje informacija „društvenog karaktera“ koji nisu

drugačije raspoloţivi osim kroz informacije koje osigurava menadţment. Primjerice, to

mogu biti informacije vezane za ekologiju – zaštitu čovjekove okoline, kao i druge

politike i relacije vezano za općedruštveni interes (politika zapošljavanja, politika

poduzeća i dr.) Obično ovaj oblik revizije ne provode nezavisni revizori, već grupa ljudi –

specijalista koji imaju odreĎeni interes.

Osim prema predmetu ispitivanja postoje i drugi kriteriji razlikovanja vrsta revizije kao npr.,

prema vremenu: prethodna, završna, kontinuirana; prema obuhvatu poslovnih promjena:

djelomična, potpuna; prema broju revizora koji je obavljaju: pojedinačni i timska; prema

specifičnim zahtjevima: revizija sanacije, likvidacije, spajanja, pripajanja i sl. Ovisno o tome

tko provodi reviziju, u stvarnosti se susreću sljedeće vrste revizije:15

interna,

drţavna, te

eksterna revizija.

Interna revizija je nadzorna aktivnost utemeljena unutar poslovnog subjekta koja sluţi

poslovnom subjektu. Internu reviziju obavljaju osobe zaposlene kod poslovnog subjekta.

Funkcije interne revizije odnose se na: 16

pregledavanje računovodstvenog sustava i s njime povezanog sustava internih

kontrola,

ispitivanje financijskih i poslovnih informacija,

15

Tipurić, D. i suradnici., Korporativno upravljanje, Zagreb, Sinergija, 2008. str. 588. 16

MeĎunarodni rrevizijski standardi (2007) MrevS 610 – Razmatranje rada interne revizije, toč. 5. Dostupno na:

http://www.revizorska-komora.hr/index.php/kodeks-standardi-smjernice/medjunarodni-revizijski-standardi.html

(20.oţujka.2014.)

http://www.revizorska-komora.hr/index.php/kodeks-standardi-smjernice/medjunarodni-revizijski-standardi.html


10

pregledavanje uspješnosti i učinkovitosti poslovanja uključujući nefinancijske kontrole

u poslovnom subjektu, provjeru usklaĎenosti sa zakonima i propisima te ostalim

vanjskim odredbama kao i provjeru sukladnosti s politikama i odlukama menadţmenta

i ostalim internim zahtjevima.

Državna revizija ureĎena je zakonom o drţavnoj reviziji.17

Na osnovu tog zakona provodi

se revizija drţavnih prihoda i rashoda, revizija financijskih izvještaja i financijskih

transakcija jedinica drţavnog sektora, jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave, pravnih osoba koje se djelomice ili u cijelosti financiraju iz proračuna, javnih

poduzeća, društava i drugih pravnih osoba u kojima Republika odnosno jedinice lokalne i

područne (regionalne) samouprave imaju većinsko vlasništvo na dionicama, odnosno

udjelima, te revizija korištenja sredstava Europske unije i drugih meĎunarodnih

organizacija ili institucija za financiranje javnih potreba. Drţavna revizija obavlja se na

način i prema postupcima utvrĎenim revizijskim standardima MeĎunarodne organizacije

vrhunskih revizijskih institucija (INTOSAI18

). Nakon završene revizije, ovlašteni drţavni

revizor sastavlja i potpisuje izvješće revizora. Izvješće se dostavlja zakonskom

predstavniku revidiranog subjekta gdje je obavljena revizija i mjerodavnom ministru i/ili

fondu.19

Radi obavljanja poslova utvrĎenih Zakonom o drţavnoj reviziji osnovan je

Drţavni ured za reviziju, uz druge poslove, podnosi godišnje izvješće o obavljenim

revizijama Hrvatskom saboru do konca tekuće godine za prethodnu godinu. Drţavnim

uredom za reviziju rukovodi glavni drţavni revizor. 20

Eksterna revizija odnosi se na aktivnosti ovlaštenih revizora koje su usmjerene na izraţavanje

mišljenja o tome jesu li financijski izvještaji u svim bitnim odrednicama pripremljeni i

prikazani u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja. 21

U ovom radu fokus je na reviziji financijskih izvještaja pa će u daljnjoj obradi ta problematika

biti najviše zastupljena.

17

Narodne novine (1993, 1995, 1999, 2001, 2004) Zakon o drţavnoj reviziji. Zagreb: Narodne novine d.d.,

70/04, 48/04, 105/04, 44/04, 177/04. 18

INTOSAI = od International Organization of Supreme Audit Institutions. 19

Na izvješće revizora zakonski predstavnik revidiranog subjekta gdje je obavljena revizija moţe staviti prigovor

u roku od 8 dana. O prigovoru odlučuje glavni drţavni revizor u roku od 30 dana. 20

Glavnog drţavnog revizora imenuje Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina; po isteku toga vremena moţe

biti ponovno imenovan na istu duţnost. 21

Tipurić, D. i suradnici: Korporativno upravljanje, Zagreb: Sinergija, 2008., str 590.


11

3. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Računovodstvene informacije, kao konačni output računovodstvenog procesiranja

podataka, predočavaju se u obliku financijskih izvještaja, što znači da su financijski izvještaji,

kao nositelji računovodstvenih informacija, neophodni za racionalno poslovno odlučivanje.

Iako donositelji poslovnih odluka u procesu poslovnog odlučivanja često traţe dodatne

upravljačke informacije, ipak se mnogi moraju osloniti na financijske izvještaje kao glavni

izvor financijskih informacija, pa stoga financijske izvještaje treba sastaviti i predstaviti

imajući u vidu njihove potrebe.22

Ciljevi financijskog izvještavanja moguće je sistematizirati na sljedeći način:23

1. Financijsko izvještavanje mora osigurati upotrebljive informacije sadašnjim i

potencijalnim investitorima, kreditorima te ostalim korisnicima za donošenje

racionalnih odluka o investiranju, kreditiranju, i sl.;

2. Financijsko izvještavanje mora pruţiti informacije koje će pomoći korisnicima

financijskih izvještaja u procjenjivanju iznosa, vremena i neizvjesnosti budućih

novčanih primitaka;

3. Financijsko izvještavanje mora informirati o ekonomskim resursima poduzeća,

funkciji tih resursa, učincima transakcija i dogaĎaja koji utječu na promjenu tih

resursa, potrebama za dodatnim resursima, i sl.

Cilj je financijskih izvještaja pruţiti informaciju o financijskom poloţaju, uspješnosti i

novčanom toku poduzeća koja je korisna širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih

odluka. Financijski izvještaji, kao konačni proizvod financijskog računovodstva, postaju tako

kontrolni instrumenti pomoću kojih vlasnik moţe ocijeniti menadţera i njegovo upravljanje

poslovanjem poduzeća. Ciljevi financijskih izvještaja, u smislu informiranja o financijskom

poloţaju, uspješnosti i novčanom toku poduzeća te kontrole vlasnika, ostvaruju se

sastavljanjem i predočavanjem financijskih izvještaja koji pruţaju informaciju o imovini,

obvezama, kapitalu, prihodima i rashodima, uključujući dobit i gubitke te o novčanim

tokovima. Navedene informacije, zajedno s drugim informacijama u bilješkama uz financijske

22

Tušek, B., Ţager, L., Revizija - drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Hrvatska zajednica računovoĎa i

financijskih djelatnika, Zagreb, 2007., str. 31. 23

Spiller, Jr., E. A., May, P. T. Financial Accounting: Basics Conceps, op. Cit., p. 18 – 19.


12

izvještaje, pomaţu korisnicima financijskih izvještaja u procjenjivanju iznosa, vremena i

neizvjesnosti budućih novčanih tokova poduzeća.24

3.1. Vrste financijskih izvještaja

Poradi što potpunije i realnije slike o poslovanju poduzeća, nuţno je financijske izvještaje

promatrati zajedno i u njihovoj meĎusobnoj interakciji. Stoga je sukladno točki 8. MRS-a 1,

cjeloviti skup financijskih izvještaja sljedeći:25

1) Bilanca,

2) Izvještaj o dobiti,

3) Izvještaj o promjenama glavnice,

4) Izvještaj o novčanom toku,

5) Bilješke, koje obuhvaćaju saţetak vaţnih računovodstvenih politika i druga

objašnjenja.

Pokraj navedenih financijskih izvještaja, poduzeća se potiču da predoče i neke dodatne

izvještaje, kao što su financijsko stajalište menadţmenta kojim se opisuju glavna obiljeţja

financijskog poloţaja i uspješnosti te osnovne neizvjesnosti s kojima se poduzeće suočava.

Takvo izvješće moţe sadrţavati pregled osnovnih čimbenika i utjecaja koji odreĎuju

uspješnost, izvore financiranja poduzeća, snagu i resurse poduzeća, itd. Mnoga poduzeća

predočavaju, izvan financijskih izvještaja, i izvješća o zaštiti čovjekove okoline, posebno u

djelatnostima u kojima su čimbenici čovjekove okoline značajni.

U nastavku je dan kratki osvrt na pojam i sadrţaj temeljnih financijskih izvještaja ne ulazeći

pri tome u razdradu i širu alaboraciju njihove strukture.

24


financijskih djelatnika, Zagreb, 2007., str. 31.-32. 25


financijskih djelatnika, Zagreb, 2007., str. 32.


13

3.1.1. Bilanca

Prikazuje imovinu kojom poduzeće raspolaţe i izvore financiranja te imovine u

odreĎenom trenutku, odnosno na odreĎeni dan. Stoga se ističe kako je bilanca financijski

izvještaj statističkog obiljeţja jer pokazuje imovinu, obveze i kapital poduzeća u odreĎenom

trenutku. Drugim riječima, bilanca pokazuje trenutni prosjek – sliku financijskog poloţaja

poduzeća. U tom se kontekstu ovaj izvještaj često naziva i izvještaj o financijskom poloţaju

(statement of financial position ili position statement).26

Informacije koje pruţa bilanca

temelje se na osnovnoj bilančnoj jednadţbi, koja je ujedno i računovodstvena jednadţba na

kojoj se temelji dvojno knjigovodstvo, a uobičajeno se zapisuje ovako: Imovina = obveze +

kapital. Navedena jednakost ukazuje na logičnu i računsku povezanost imovine i njezinih

izvora. Bilanca pokazuje stanje imovine, obveza i kapitala (glavnice) na odreĎeni dan.

„Imovina je resurs kojeg kontrolira poduzeće kao rezultat prošlih dogaĎaja i iz kojih se

očekuje priljev budućih ekonomskih koristi u poduzeće. Obveza je sadašnja vrijednost

poduzeća, proizašla iz prošlih dogaĎaja za čiju se namiru očekuje da će stvoriti iz poduzeća

odljev resursa, koji utjelovljuje ekonomske koristi. Glavnica je ostatak sredstava (imovine)

poduzeća nakon odbitka svih njegovih obveza.“ 27

3.1.2. Izvještaj o dobiti28

Dok su sastavni dijelovi bilance imovina, obveze i kapital, osnovne kategorije koje

sadrţava izvještaj o dobiti jesu prihodi, rashodi te rezultat poslovanja ostvaren u odreĎenom

razdoblju. Za razliku od bilance koja daje sliku financijskog poloţaja poduzeća u jednom

trenutku, izvještaj o dobiti pokazuje uspješnost poslovanja kroz odreĎeno razdoblje, obično

godinu dana. Poslovanje poduzeća uvjetuje promjenu stanja njegove imovine i izvora

imovine. Povezano s tim nastaju prihodi i rashodi poduzeća.

„Prihod je povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili

povećanja imovine i smanjenja obveza, što ima za posljedicu povećanje glavnice, osim onog u

svezi s uplatama od strane sudionika u glavnici.

26

Spiller, Jr., E. A., May, P. T. Financial Accounting: Basic Concepts, op. Cit., str. 72. 27

MeĎunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), prijevod s engleskog jezika, op. cit., str. 32. 28

Ovaj izvještaj se često naziva i račun dobiti i gubitka.


14

Rashodi su smanjenja ekonomskih koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili

iscrpljenja sredstava, ili stvaranja obveza, što za posljedicu ima smanjenje glavnice, osim

onog u svezi s raspodjelom glavnice sudionicima.“29

Prihodi i rashodi jesu obračunske kategorije koje se ne poklapaju s novčanim tijekovima,

odnosno primicima i izdacima.

Općenito, prihodi koje ostvaruje poduzeće i rashodi koji su pri tome nastali dijele se na

prihode i rashode iz redovne aktivnosti te na izvanredne prihode i rashode. Prihodi i rashodi iz

redovne aktivnosti najčešće se dijele u dvije skupine: poslovni prihodi i rashodi te financijski

prihodi i rashodi.

3.1.3. Izvještaj o promjenama glavnice

Izvještaj o dobiti, kao financijski izvještaj, prikazuje informaciju o neto dobiti ili gubitku

obračunskog razdoblja, ali ne i promjene koje se neposredno iskazuju na pozicijama glavnice

i nisu obuhvaćene računom dobiti i gubitka, odnosno ne evidentiraju se na računima prihoda i

rashoda. Izvještaj o promjenama glavnice prikazuje cjelovitu informaciju o uspješnosti

poslovanja poduzeća budući da sadrţi poziciju neto dobit ili gubitak razdoblja koja je

iskazana u računu dobiti i gubitka, ali i sve ostale promjene koje se iskazuju na pozicijama

glavnice poduzeća. U bilanci poduzeća prikazane su i informacije o početnom i konačnom

stanju pojedinih pozicija glavnice (kapitala), dok se promjene na tim pozicijama tijekom

obračunskog razdoblja najčešće posebno ne iskazuju u nekom financijskom izvještaju. Stoga

se zahtijeva informacija o svim promjenama glavnice, tj.o onima koje su posljedica izravnog

povećanja ili smanjenja glavnice (npr.dokapitalizacija, smanjenje temeljnog kapitala, isplate

dividendi, i sl.) te o dobicima i gubicima razdoblja koji su izravno priznati u glavnicu. Te su

informacije sadrţane u izvještaju o promjenama u glavnici.

3.1.4. Izvještaj o novčanom toku

Za razliku od izvještaja o novčanom toku, dosad razmatrani financijski izvještaji temelje

se na obračunskoj osnovi i ne pruţaju informacije o toku novčanih sredstava. Informacije o

novčanim primicima i izdacima poduzeća tijekom obračunskog razdoblja od posebnog su

značaja pri ocjeni aktivnosti poduzeća. Izvještaj o novčanom toku nositelj je upravo tih

informacija, koje su posebno vaţne uzme li se u obzir sve naglašenija problematika

29

MeĎunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), prijevod s engleskog jezika, op. cit., str. 36.


15

likvidnosti poduzeća. Nerijetko poduzeća u računu dobiti i gubitka iskazuju neto dobitak, a

zapravo imaju ozbiljnih teškoća u podmirivanju svojih obveza. Izvještaj o novčanom toku

osigurava informacije o promjenama u financijskom poloţaju tijekom obračunskog razdoblja,

odnosno pruţa uvid u promjene u strukturi imovine, obveza i kapitala. MRS 7 – Izvještaj o

novčanom toku predlaţe sastavljanje tog izvještaja direktnom metodom, pri čemu se u odnos

sastavljaju novčani primici i novčani izdaci iz poslovnih, financijskih i investicijskih

aktivnosti te se utvrĎuje razlika koja predstavlja povećanje ili smanjenje novca i novčanih

ekvivalenata. Primarna je svrha toga izvještaja pruţanje informacija o novčanim primicima i

novčanim izdacima tijekom obračunskog razdoblja, što temeljnim financijskim izvještajima

daje dinamičniju dimenziju i korisnost za menadţment u donošenju odluka.

3.1.5. Bilješke

U bilješkama se detaljnije obrazlaţu informacije sadrţane u temeljnim financijskim

izvještajima. Navode se i one informacije koje nisu sadrţane u bilanci, računu dobiti i gubitka,

izvještaju o novčanom tijeku i izvještaju o promjenama u glavnici. Bilješke pruţaju

korisnicima dodatne informacije koje su potrebne za pravilno razumijevanje financijskih

izvještaja te čine njihov sastavni dio. Prema točki 103. MRS-a 1, bilješke trebaju: 30

(a) pruţiti

informaciju o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja i odreĎene računovodstvene

politike koje su izabrane i primijenjene za značajne transakcije i poslovne dogaĎaje, (b)

objaviti informaciju koju zahtijevaju MRS-ovi koja još nije predočena u financijskim

izvještajima, i (c) pruţiti dodatne informacije koje nisu predočene u samim financijskim

izvještajima, ali koje su nuţne za fer predočavanje. Bilješke nisu formalno odreĎene, odnosno

shematizirane. Često se prikazuju u obliku tablica i mogu sadrţavati mnoštvo različitih

informacija čiji sadrţajni struktura ovise o posebnosti svakog pojedinog poduzeća, kao što su

vrsta djelatnosti, organizacijski oblik, struktura imovine, obveza, kapitala, i sl. Bilješke uz

financijske izvještaje nisu same sebi svrhom; one se pripremaju za korisnike, pa u postupku

njihove primjene treba uvaţavati potrebe i zahtjeve korisnika. U bilješkama uz financijske

izvještaje uobičajeno je posebna pozornost posvećena predočavanju računovodstvenih

politika, pri čemu, u slučaju promjena u računovodstvenim politikama treba kvantificirati

učinke tih promjena i navesti razloge promjene. S tim u svezi, prema točki 108. MRS-a 1, u

bilješkama uz financijske izvještaje treba objaviti:31

(a) osnovu (ili osnove) mjerenja

30

MeĎunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), prijevod s engleskog jezika, op. cit., str. 602. 31

MeĎunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), prijevod s engleskog jezika, op. cit., str. 603.


16

korištenu(e) u pripremanju financijskih izvještaja te (b) druge primijenjene računovodstvene

politike koje su vaţne za razumijevanje financijskih izvještaja.32

Bilanca ima obiljeţje statističkog izvještaja jer pokazuje financijski poloţaj poduzeća u jednoj

vremenskoj točki. Ostali financijski izvještaji su dinamični, odnosno to su izvještaji promjena

u nekom razdoblju. Izvještaj o dobiti, izvještaj o promjenama glavnice i izvještaj o novčanom

tijeku čine vezu izmeĎu dvije bilance, odnosno detaljnije objašnjavaju neke pozicije sadrţane

u bilanci.

Analizirajući značenje informacija, posebice financijskih, u procesu poslovnog odlučivanja,

nuţno se nameće pitanje njihove realnosti i objektivnosti. Kako ističe Kraljević, „ako su

raspoloţive informacije iskrivljene, irelevantne ili nepotpune, čitav ciklus odlučivanja imat će

samo privid racionalnog postupka, a on će biti tek pogaĎanje, tako da će ishod ovisiti

isključivo o spletu sretnih ili nesretnih okolnosti.“33

To znači razmatranje revizije kao

institucije kojom se osigurava vjerodostojnost financijskih i drugih operativnih informacija

kao preduvjeta uspješnog poslovnog odlučivanja.34

32


financijskih djelatnika, Zagreb, 2007., str. 32.-35. 33

Kraljević, J. Odlučivanje, organizacija i voĎenje, Ekonomski analitičar br. 5/87., TEB, Zagreb, str. 3. 34


financijskih djelatnika, Zagreb, 2007., str. 35.


17

4. IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TIJEKU

Obveza sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku utvrĎena je odredbama postojećih

računovodstvenih propisa. Ovaj izvještaj je jedan od temeljnih godišnjih financijskih

izvještaja poduzetnika koje propisuje Zakon o računovodstvu, a iskazuje se, kao i ostali

financijski izvještaji, za tekuću i prethodnu godinu. Pri tome je vaţno naglasiti da prema

istom zakonu, mali poduzetnici nisu obvezni sastavljati izvještaj o novčanom tijeku.35

Izvještaj o novčanom tijeku iskazuje sposobnost poduzeća da svojim aktivnostima generira

novac i potrebu poduzeća za novcem.

Ovaj izvještaj predočava informacije o tokovima novca – primicima i izdacima, te stanju

novca i novčanih ekvivalenata na početku i na kraju promatranog obračunskog razdoblja –

izmeĎu dvaju datuma bilance, a time i informacije o mogućnosti poduzeća da ostvaruje trajnu

likvidnost i solventnost kao temelj opstanka.36

4.1. Predmet pručavanja novčanog tijeka

Sukladno MRS 7 37

, novac obuhvaća gotovinu u blagajni i depozite po viĎenju (novac

na računima) u domaćoj i stranoj valuti (pri tome se novčani tokovi proizašli iz transakcija u

stranoj valuti iskazuju u nacionalnoj valuti prema tečaju na datum novčanog toka), dok

novčani ekvivalenti uključuju kratkotrajna visokolikvidna ulaganja koja se brzo konvertiraju u

novac i nisu pod značajnim utjecajem rizika promjena vrijednosti (ulaganja s rokom dospijeća

do tri mjeseca). U skladu s navedenim standardom je i definicija novca i novčanih

ekvivalenata prema HSFI38

, pri čemu novac uključuje novac u banci i blagajni kao i depozite

po viĎenju, dok novčani ekvivalenti predstavljaju kratkotrajna visokolikvidna ulaganja koja se

mogu brzo, u roku ne dužem od 3 mjeseca, konvertirati u poznate iznose novca i koja su

podložna beznačajnom riziku promjene vrijednosti.

Izvještaj o novčanom tijeku upotpunjuje informacije o promjenama u financijskom poloţaju

poduzeća. Svrha izvještaja o novčanom tijeku je pružanje informacija korisnicima o

sredstvima kojima poduzeće raspolaže za financiranje vlastitog poslovanja, te izvorima i

35

Vinković Kravaica, A., Ribarić Aidone, E., Računovodstvo – temelj donošenja poslovnih odluka, Veleučilište

u Rijeci, Rijeka 2009., str. 129. 36



MRS 7 – MeĎunarodni računovodstveni standard 7 – Izvještaj o novčanim tokovima 38

HSFI - Hrvatski standardi financijskog izvještavanja


18

oblicima tih sredstava, odnosno, na temelju informacija o sadašnjem stanju predočiti

mogućnosti poduzeća koje se odnose na stvaranje novca u budućnosti te kvalitetu ostvarenog

novčanog toka.

Poduzeće moţe, neovisno o ostvarenom pozitivnom financijskom rezultatu, iskazanom u

računu dobiti i gubitka, imati velikih problema pri osiguravanju likvidnosti, odnosno pri

podmirivanju vlastitih obaveza, stoga će izvještaj o novčanom tijeku pruţiti potpuniju „sliku“

poslovanja poduzeća. Ako se krene od temeljnog smisla poduzetništva koji se sastoji o

uvećanju bogatstva ulagača, za ostvarenje toga cilja potrebno je ostvariti pozitivne novčane

tokove. No, ako se uzme u obzir obračunsko načelo fakturirane realizacije u sustavu

računovodstva poduzetnika, moguće je da poduzeće ima iskazanu značajnu dobit, ali ima

probleme s likvidnošću (odnosno, s podmirenjem dospjelih obveza). Razlozi nelikvidnosti

mogu biti različiti, primjerice, teškoće u naplati potraţivanja, povećanje zaliha ili ulaganja u

dugotrajnu imovinu iz tekućeg poslovanja i drugi. Jednako tako, poduzeće moţe imati iskazan

gubitak, ali pozitivan prirast novčanih sredstava uslijed naplate ranijih potraţivanja,

smanjenje i unovčenje imovine, primitak kredita ili predujmova i sl.39

Izvještaj o novčanom tijeku, nadalje predočava izvore pribavljanja, kao i način uporabe novca

kao vaţne ekonomske kategorije, odnosno kao vrlo vaţnoga čimbenika u poslovanju svakoga

poduzeća jer omogućuje nove nabavke, podmirenje obveza i sl.

4.2. Koristi od izvještaja o novčanom tijeku

Koristi od izvještaja o novčanom tijeku očituju se u sljedećem:40

Predočava informacije o promjeni neto imovine

Omogućuje ocjenu financijske strukture

Omogućuje procjenu ostvarenja novčanih tokova u budućnosti

Osigurava povećanje usporedivosti različitih subjekata eliminiranjem učinaka

različitih računovodstvenih politika

Predočava informacije o sposobnosti poduzeća da generira novac

39


u Rijeci, Rijeka 2009., str. 129.-130. 40


u Rijeci, Rijeka 2009., str. 130.


19

Poslovne aktivnosti tijekom obračunskog razdoblja rezultiraju ostvarenim financijskim

rezultatom koji se iskazuje u financijskim izvještajima. Utjecaj poslovanja na novčane tokove

moţe se prikazati kroz bilancu, odnosno kroz promjene bilančnih pozicija.

4.3. Računovodstvene jednadžbe

Kako je već ranije navedeno, temeljna računovodstvena jednadţba glasi:

IMOVINA = KAPITAL + OBVEZE

Imovina se nadalje moţe razvrstati na novac i novčane ekvivalente (N) u jednoj skupini i

nenovčanu imovinu (NNI) u drugoj skupini, stoga slijedi da je iznos novčanog toka jednak

zbroju kapitala i obveza umanjenog za iznos nenovčane imovine:

N = K + O – NNI

Iz toga slijedi da na promjene novčanog toka utječu promjene kapitala, obveza ili nenovčane

imovine, odnosno:

Novac će se povećati ako se poveća vrijednost kapitala ili obveza ili se smanji ostala,,

nenovčana imovina;

Novac će se smanjiti ako se smanji vrijednost kapitala ili obveza ili se poveća ostala,

nenovčana imovina.

Izvještaj o novčanom tijeku predočava poslovne dogaĎaje koji rezultiraju promjenama

novčanih sredstava, a uz daljnju razradu temeljne računovodstvene jednadţbe, dolazi se do

sljedećeg zaključka:

I = O + K

KI + DI = KO + DO + K

N + NNKI + DI = KO + DO + K

N = KO + DO + K - NNI –DI

Dakle, promjene novca i novčanih ekvivalenata ovise o promjenama kratkoročnih i

dugoročnih obveza, kapitala te nenovčane kratkotrajne imovine i dugotrajne imovine:

∆N = ∆KO + ∆DO + ∆K - ∆NNI - ∆DI


20

To znači da se pri utvrĎivanju novčanih sredstava na temelju financijskih izvještaja, dobit

usklaĎuje za efekte promjena na ostalim pozicijama bilance. Povezanost bilance i izvještaja o

novčanom tijeku predočena je slikom 1.

Slika 1: Povezanost bilance i izvještaja o novčanom tijeku

Izvor: Vinković Kravaica, A., Ribarić Aidone, E., Računovodstvo – temelj donošenja poslovnih odluka

Povedanje novca i novčanih

ekvivalenata

Povedanje obveza

Povedanje kapitala

Smanjenje nenovčanih

oblika imovine

Smanjenje novca i novčanih

ekvivalenata

Smanjenje obveza

Smanjenje kapitala

Povedanje nenovčanih

oblika imovine


21

4.4. Struktura novčanog tijeka

Uspješnost poslovanja ne moţe se, meĎutim, ocjenjivati samo na temelju ostvarenoga

značajnog prirasta ili smanjenja novčanih sredstava, već je potrebno analizirati strukturu

novčanog toka i pripadajućih aktivnosti. To znači predočiti korisnicima odakle – iz kojih

izvora novac pritječe te u koju svrhu – za što troši. U svrhu osiguranja što kvalitetnije

informacijske podloge o tome koliko je poduzeće sposobno stvarati novac iz redovitih

(osnovnih) aktivnosti i je li to dovoljno za normalno poslovanje, tj. za podmirenje redovitih

obveza aktivnosti poduzeća, izvještaj o novčanom tijeku predočava se u nekoliko segmenata,

odnosno primici i izdaci novca se, sukladno MRS 7, grupiraju i u izvještaju prikazuju kao

primici i izdaci novca iz:

Poslovne aktivnosti

Investicijske (ulagačke) aktivnosti

Financijske aktivnosti.

Poslovne aktivnosti podrazumijevaju glavne aktivnosti poduzeća koje stvaraju prihod,

odnosno aktivnosti usmjerene na proizvodnju i prodaju dobara i usluga, izuzev investicijskih i

financijskih aktivnosti. Primici se ostvaraju naplatom prodanoga, a isplate na potrebe za

njihovu proizvodnju i nabavu. U kategoriju poslovnih aktivnosti uključuju se i isplata kamata

na osnovi zaduţivanja (pri čemu zaduţivanje pak predstavlja financijsku aktivnost poduzeća).

Poslovne aktivnosti pokazatelj su razmjera u kojem je poslovanje subjekta ostvarilo dostatne

novčane tokove za otplatu zajma, očuvanje poslovne sposobnosti subjekta, plaćanje dividendi

i ostvarivanje novih ulaganja bez korištenja vanjskih izvora financiranja.

Investicijske aktivnosti obuhvaćaju ulaganja poduzeća u duţničke i vlasničke vrijednosnice

(dionice) te ostalu dugotrajnu imovinu kao i prodaju navedene imovine. Drugim riječima,

investicijske aktivnosti obuhvaćaju stjecanje i otuĎivanje dugotrajne imovine i drugih

ulaganja, koji nisu uključeni u novčane ekvivalente (stjecanje i otuĎivanje nematerijalne

imovine,materijalne imovine i ulaganja u VP, odobravanje zajmova, naplata glavnica danih

zajmova). Novčani tokovi nastali investicijskim aktivnostima predočavaju veličinu izdataka

koji su nastali za resurse namijenjene stvaranju buduće dobiti novčanih tokova.


22

Financijske aktivnosti su, prema MRS 7, one aktivnosti uslijed kojih dolazi do promjene u

veličini i sastavu glavnice te zaduţivanja poduzeća, odnosno aktivnosti pribavljanja izvora

financiranja poduzeća i podmirenja obveza po novim izvorima (vlasničko i duţničko

financiranje poduzeća). Ova kategorija obuhvaća aktivnosti vezane uz emisiju dionica (priljev

novca od vlasnika), kao i isplatu dividendi dioničarima (povrat vlasnicima na uloţeni kapital),

otkup vlastitih dionica, te zaduţivanje poduzeća kreditiranjem ili emisijom obveznica, kao i

povrat duga (glavnice, bez kamata). Informacije o financijskim aktivnostima koriste onima

koji osiguravaju kapital subjektu u predviĎanju očekivanja vezanih uz buduće novčane

tokove.41

Na svim razinama aktivnosti promatraju se ukupni primici i ukupni izdaci novca, te se

iskazuje njihova razlika koju se naziva čisti novčani tok (tablica 2).

Navedeni način razvrstavanja stvara pouzdaniju podlogu za ocjenu financijskoga poloţaja kao

i za procjenu budućih novčanih tokova jer povećanje novca moţe biti dobar pokazatelj

uspješnosti poslovanja ako je iz poslovnih aktivnosti, ali ako je iz primljenog kredita

(financijska aktivnost) ili prodaje dugotrajne materijalne imovine (investicijska aktivnost),

takvo ostvarenje pozitivnog novčanog toka predočava sasvim drugu sliku poslovanja.

41




23

Tablica 2: Čisti novčani tok

Izvor: Vinković Kravaica, A., Ribarić Aidone, E., Krivačić, D., Abeceda računovodstvo u teoriji i praksi

Pregled novčanog toka razvrstanog po aktivnostima poduzeća, odnosno sadrţaj izvještaja o

novčanom tijeku sukladno MRS 7, predočen je tablicom 3.

POSLOVNA AKTIVNOST INVESTICIJSKA AKTIVNOST FINANCIJSKA AKTIVNOST

PRIMICI

od prodaje proizvoda i usluga od prodaje dugotrajne

imovine

emisija dionica, obveznica i drugih dužničkih financijskih

instrumenata

od tantijema, naknada, provizija i sl.

od prodaje ulaganja u dužničke VP i vlasničke instrumente (tuđe dionice)

primljeni zajmovi i krediti i druge posudbe

primici na osnovi povrata poreza ostvaren povrat glavnice

odobrenih zajmova te povrat danih predujmova

napladene premije osiguranja; primici na osnovi sudskih rješenja

od kamata

ostali priljevi prema ugovorima za poslovne i trgovačke svrhe

od dividendi

IZDACI

podmirivanje računa dobavljačima kupnja dugotrajne imovine otkup vlastitih dionica

isplate zaposlenicima

stjecanje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata

(ulaganja u dionice i dužničke VP)

isplate dividendi, udjela u dobiti

izdaci za poreze i doprinose, članarine, premije osiguranja

dani zajmovi i predujmovi otplata glavnice kredita i

zajmova

isplate po sudskim rješenjima

podmirenje obveza za financijski najam - leasing

pladene kamate

ostale isplate prema ugovorima za poslovne i trgovačke svrhe

ČISTI NOVČANI TOK = PRIMICI - IZDACI


24

Tablica 3: Sadržaj izvještaja o novčanom tijeku

SADRŽAJ IZVJEŠTAJA O NOVČANOM TIJEKU - MRS 7

POSLOVNE AKTIVNOSTI INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI FINANCIJSKE AKTIVNOSTI

novčani primici od prodaje roba i pružanje usluga

novčane isplate za nabavku nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine i druge dugotrajne imovine (isplate koje se odnose na kapitalizaciju troškova razvoja i izgradnju nekretnina, postrojenja i opreme u vlastitoj izvedbi)

novčani primici od izdavanja dionica ili drugih vlasničkih (glavničkih) instrumenata

novčani primici od tantijema, naknada, provizija i drugi primici

novčani primici od prodaje nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine i druge dugotrajne imovine

novčane isplate vlasnicima za stjecanje ili iskup dionica poduzeda

novčane isplate dobavljačima za isporučenu robu i pružene usluge

novčane isplate za stjecanje vlasničkih i dužničkih instrumenata drugih poduzeda i udjela u zajedničke pothvate (izuzev isplata za instrumente koje se smatra da de biti novčani ekvivalenti ili koji se drže za poslovne ili trgovačke svrhe)

novčani primici od izdavanja zadužnica, zajmova, pozajmica, obveznica, hipoteka i druge kratkoročne ili dugoročne posudbe

novčane isplate zaposlenicima i za račun zaposlenika

novčani primici od prodaje vlasničkih i dužničkih instrumenata drugih poduzeda i udjela u zajedničkim pothvatima (izuzev primitaka za instrumente za koje se smatra da de biti novčani ekvivalenti ili koji se drže za poslovne ili trgovačke svrhe)

novčane otplate posuđenih iznosa

novčani primici i isplate osiguravajudega društva za premije i odštetne zahtjeve, anuitete i druge koristi police osiguranja

novčani predujmovi i zajmovi dani drugim strankama (izuzev onih koje je dala financijska institucija)

novčane otplate najmoprimca za smanjenje nepodmirene obveze u svezi financijskog najma

novčane isplate za poreze ili primici od povrata poreza na dobit, osim ako se ne mogu posebno identificirati kao financijske i investicijske aktivnosti

novčani primici na temelju otplata predujmova i zajmova danih tredim strankama (izuzev onih od strane financijskih institucija)

novčani primici i isplate na osnovi ugovora koji služe za poslovne ili trgovačke svrhe

novčane isplate za budude ugovore (futures), terminske ugovore (forwards), ugovore s opcijom i kompenzacijske ugovore (swaps) - izuzev kada se navedeni ugovori drže za poslovne ili trgovačke svrhe ili za otplate (tada spadaju u financijske aktivnosti)

novčani primici od bududih ugovora (futures), terminskih ugovora (forwards), ugovora s opcijom i kompenzacijskih ugovora (swaps) - izuzev kada se navedeni ugovori drže za poslovne ili trgovačke svrhe ili za primitke (razvrstavaju se u financijske aktivnosti)



25

Razvrstavanje novčanih primitaka i izdataka u tri kategorije omogućuje korisnicima uvid u

stjecaj pojedinih aktivnosti na financijski poloţaj i snagu poduzeća, odnosno, odgovor na

pitanje iz kojih izvora (aktivnosti) novac pritječe u poduzeće i u koju svrhu se troši (koje

aktivnosti), te koji je konačan rezultat priljeva i odljeva na kraju obračunskog razdoblja, s

obzirom na početno stanje (povećane ili smanjenje). Sama analitička raščlamba izvještaja

ovisit će o značajnosti pojedinih pozicija, pri čemu će, neovisno o dubini raščlambe, rezultat

novčanog toka biti jednak.

Valja naglasiti i da pojedine kategorije MRS 7 nije jednoznačno rasporedio unutar neke

aktivnosti. Posebice se to odnosi na tretman kamata na ugovorene zajmove ili pak dividende.

MRS 7 ostavlja mogućnost da se plaćene kamate i dividende razvrstaju alternativno, odnosno,

da se prikaţu kao poslovni novčani tokovi, s obzirom na to da se uključuju u neto financijski

rezultat ili se pak mogu razvrstati kao financijski, odnosno investicijski novčani tokovi, s

obzirom na to da su to troškovi dobivanja financijskih resursa ili povrati od ulaganja.

Dakle, prilikom klasifikacije novčanih tokova potrebno je voditi računa o tomu da jedna

transakcija moţe obuhvatiti novčane tokove koji su različito klasificirani. Primjerice, otplata

primljenog kredita uključuje glavnicu i kamatu pri čemu glavnica predstavlja odljev iz

financijskih aktivnosti, dok se kamata moţe klasificirati u okviru poslovnih aktivnosti.

Jednako tako, isplaćene se dividende mogu promatrati kao kategorija financijskih aktivnosti

jer predstavljaju trošak dobivanja financijskih resursa, a mogu se promatrati i kao kategorija

poslovnih aktivnosti u sklopu definiranja mogućnosti isplate dividendi iz poslovnih novčanih

tokova.42

S druge strane, US GAAP (SFAS 95 Statement of Cash Flows) strogo definiraju ove novčane

tokove na sljedeći način:

Primici i izdaci na osnovi kamata kategoriziraju se kao poslovne aktivnosti;

Primici od dividendi takoĎer pripadaju u kategoriju poslovnih aktivnosti

Izdaci za dividende kategoriziraju se kao financijska aktivnost.

Prema Pravilniku o strukturi i sadrţaju godišnjih financijskih izvještaja, novčani tokovi na

osnovi kamata i dividendi kategoriziraju se kako slijedi:

42

Tušek, B., Izvještaj o novčanom toku, Računovodstvo i porezi u praksi, stručni časopis za računovodstvo,

poreze i druga računovodstvena ekonomska područja, Centar za računovodstvo i financije d.o.o., Zagreb

03/2006, str. 29.


26

Izdaci za kamate – poslovna aktivnost

Primici od kamata i dividendi – investicijska aktivnost – a mogu se razvrstati i kao

poslovne aktivnosti (MRS 7, Dodatak A)

Izdaci za isplatu dividendi – financijska aktivnost.

MRS 7 takoĎer definira da se novčani tokovi proizašli iz poreza na dobit prikazuju odvojeno

te razvrstavaju kao novčani tokovi od poslovnih aktivnosti, no ako se porezni novčani tok

moţe posebno identificirati s financijskim ili investicijskim aktivnostima iz kojih je proizašao,

tada se i razvrstava u skladu s time.

Vaţno je naglasiti i da se ukupni novčani tokovi, proizišli iz stjecanja ili otuĎenja povezanih i

ovisnih društava ili drugih poslovnih jedinica, prikazuju odvojeno te razvrstavaju kao

kategorija investicijskih aktivnosti. Jednako tako, novčani tokovi nastali iz izvanrednih

poslovnih dogaĎaja iskazuju se odvojeno i razvrstavaju po aktivnostima iz kojih su nastali.

Novčani tok nastao transakcijom u stranoj valuti evidentirat će se u izvještajnoj valuti

primjenom tečaja na datum novčanog toka, a jednako tako, novčani tok inozemne podruţnice

treba preračunati po tečajevima koji vrijede izmeĎu izvještajne valute i strane valute na datum

novčanog toka. Investicijske i financijske transakcije koje ne zahtijevaju upotrebu novčanih

sredstava, a utječu na strukturu kapitala i imovine subjekta, ne uključuju se u izvještaj o

novčanom tijeku.43

Aktivnosti društva s obzirom na promjene bilančnih pozicija, mogu se predočiti slikom 2.

43




27

Slika 2: Aktivnost društva s obzirom na promjene bilančnih pozicija

Izvor: Čevizović, I., Izvještaj o novčanom tijeku, materijali s izlaganja, Verlag Dashӧfer, Zagreb, 2007.

Struktura i sadrţaj izvještaja o novčanom tijeku propisani su Pravilnikom o strukturi i

sadrţaju godišnjih financijskih izvještaja i to za srednje i velike poduzetnike koji sastavljaju

konsolidirane financijske izvještaje (grupi poduzetnika predstavljaju matično društvo),izuzev

poduzetnika čije je poslovanje odreĎeno posebnim propisima i na temelju kojih je tijelo

ovlašteno za obavljanje nadzora njihova poslovanja propisalo sadrţaj i strukturu godišnjih

financijskih izvještaja. Poduzetnici koji su obvezni primjenjivati MSFI te HSFI, sastavljaju

godišnje financijske izvještaje prema strukturi i sadrţaju kako to nalaţe Pravilnik, a u skladu s

odgovarajućim odredbama MSFI, odnosno HSFI. Pri tome se struktura i sadrţaj godišnjih

financijskih izvještaja temelji na konceptu jedinstvenosti i jednoobraznosti. To znači da su

pozicije godišnjih financijskih izvještaja jedinstvene, iste za poduzetnike koji primjenjuju

Dugotrajna imovina

Nematerijalna

Materijalna

Financijska

Potraživanja

Kratkotrajna imovina

Zalihe

Potraživanja

Financijska

Novac

Kapital

Dugoročne obveze

Kratkoročne obveze


28

MSFI i one koji primjenjuju HSFI, a poduzetnici će pritom, ovisno o primjeni

računovodstvenih standarda, neke pozicije ispunjavati, a neke ne (razlike se očituju kod

tumačenja mjerenja i priznavanja pojedinih pozicija financijskih izvještaja).44

4.5. Metode sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku

Izvještaj o novčanom tijeku sastavlja se prema jednoj od sljedeće dvije metode:

Direktna metoda – objavljuju se glavne skupine bruto novčanih primitaka i izdataka te

utvrĎuje razlika (MRS 7 potiče primjenu ove metode);

Indirektna metoda – financijski se rezultat usklaĎuje za učinke transakcija nenovčane

prirode, odgode ili budući obračun proteklih ili sljedećih poslovnih novčanih primitaka

ili izdataka, kao i za prihode i rashode koji se odnose na novčani tok od investicijske i

financijske aktivnosti.

Sukladno MRS 7, za prikaz novčanih tokova od poslovnih aktivnosti moţe se koristiti ili

direktna ili indirektna metoda, dok za predočavanje novčanih tokova od investicijske i

financijske aktivnosti treba koristiti direktnu metodu. Razlika izmeĎu direktne i indirektne

metode sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku samo je u načinu iskazivanja novčanog toka

od poslovnih aktivnosti, odnosno, u strukturi poslovnih aktivnosti.

4.5.1. Direktna metoda

Direktna metoda osigurava informacije bitne za procjenjivanje budućih novčanih

tokova, odnosno, informacije o strukturi novčanih primitaka i izdataka. Po ovoj metodi

iskazuju se glavne skupine primitaka i izdataka iz poslovnih aktivnosti po bruto principu, a

potom i njihov zbroj.

Prema direktnoj metodi izvješćivanja o novčanim tokovima, novčani priljevi i odljevi

razvrstavaju se na poslovne, investicijske i financijske aktivnosti zbrajanjem podataka o

priljevima i odljevima na temelju računovodstvenih evidencija u poduzeću o prometima na

računima novca i novčanih ekvivalenata. Pojednostavljeni prikaz izvještaja o novčanom tijeku

prema direktnoj metodi predočen je tablicom 4.

44


u Rijeci, Rijeka 2009., str. 136.-137.


29

Tablica 4: Pojednostavljeni izvještaj o novčanom tijeku – direktna metoda


Prema direktnoj metodi minimalno se iskazuju sljedeće glavne skupine primitaka i izdataka

od poslovnih aktivnosti:

Novčani primici: od kupaca, uključujući i predujmove, najamnine i sl.; od kamata i

dividendi; ostali primici od poslovnih aktivnosti;

Novčani izdaci: zaoslenicima, dobavljačima dobara i usluga, uključujući

osiguravatelje i sl.; za kamate; za poreze; ostali izdaci od poslovnih aktivnosti.

Izvještaj o novčanom tijeku prema direktnoj metodi, sukladno Pravilniku o strukturi i sadrţaju

godišnjih financijskih izvještaja predočen je tablicom 5.

A POSLOVNE AKTIVNOSTI

1. Primici iz poslovnih aktivnosti 80.000,00

2. Izdaci iz poslovnih aktivnosti 72.000,00

3. Čisti novčani tijek iz poslovnih aktivnosti (1. - 2.) 8.000,00

B INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI

1. Primici iz investicijskih aktivnosti 20.000,00

2. Izdaci iz investicijskih aktivnosti 22.000,00

3. Čisti novčani tijek iz investicijskih aktivnosti (1. - 2.) -2.000,00

C FINANCIJSKE AKTIVNOSTI

1. Primici iz financijskih aktivnosti 18.000,00

2. Izdaci iz financijskih aktivnosti 15.000,00

3. Čisti novčani tijek iz financijskih aktivnosti (1. - 2.) 3.000,00

UKUPAN ČISTI NOVČANI TIJEK (A.3. + B.3. + C.3.) 9.000,00

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA POČETKU RAZDOBLJA 4.000,00

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA KRAJU RAZDOBLJA 13.000,00


30

Tablica 5: Izvještaj o novčanom tijeku prema direktnoj metodi


Oznaka pozicije

Naziv pozicije Iznos

Prethodna godina

Tekuda godina

NOVČANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od kupaca 2. Novčani primici od tantijema, naknada, provizija i sl. 3. Novčani primici od osiguranja za naknadu šteta 4. Novčani primici s osnove povrata poreza 5. Ostali novčani primici

I UKUPNO NOVČANI PRIMICI OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

1. Novčani izdaci dobavljačima 2. Novčani izdaci za zaposlene 3. Novčani izdaci za osiguranje za naknade šteta 4. Novčani izdaci za kamate 5. Novčani izdaci za poreze 6. Ostali novčani izdaci

II. UKUPNO NOVČANI IZDACI OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

A NETO NOVČANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

NOVČANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od prodaje materijalne i nematerijalne imovine 2. Novčani primici od prodaje vlasničkih i dužničkih instrumenata 3. Novčani primici od kamata 4. Novčani primici od dividendi 5. Ostali novčani primici od investicijskih aktivnosti

III UKUPNO NOVČANI PRIMICI OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani izdaci za kupnju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 2. Novčani izdaci za stjecanje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 3. Ostali novčani izdaci od investicijskih aktivnosti

IV UKUPNO NOVČANI IZDACI OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

B NETO NOVČANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

NOVČANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od izdavanja vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 2. Novčani primici od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i dr.posudbi 3. Ostali primici od financijskih aktivnosti

V UKUPNO NOVČANI PRIMICI OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani izdaci za otplatu glavnice kredita i obveznica 2. Novčani izdaci za isplatu dividendi 3. Novčani izdaci za financijski najam 4. Novčani izdaci za otkup vlastitih dionica 5. Ostali novčani izdaci od financijskih aktivnosti

VI UKUPNO NOVČANI IZDACI OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

C NETO NOVČANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

UKUPAN NETO NOVČANI TIJEK

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA POČETKU RAZDOBLJA

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA KRAJU RAZDOBLJA

POVEDANJE (SMANJENJE) NOVCA I NOVČANIH EKVIVALENATA


31

Primjer sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku po direktnoj metodi predočen je tablicom 7,

pri čemu je predočena i pomoćna tablica (tablica 6), koja moţe olakšati sastavljanje ovog

izvještaja i to tako da se u knjigovodstvenoj evidenciji, prilikom knjiţenja, usporedno vode i

zabilješke o novčanim primicima i izdacima na temelju pojedinih aktivnosti.

Tablica 6: Primjer sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku po direktnoj metodi – pomoćna

evidencija

Redni broj

POMODNA EVIDENCIJA Poslovna aktivnost

Investicijska aktivnost

Financijska aktivnost

Opis poslovne promjene

1. naplata prodane robe

60.000

2. pladanje obveze dobavljaču za kupljenu opremu i tekude održavanje -1.000 -25.000

3. izdavanje dionica

8.000

4. naplata prodanih usluga 20.000

5. pladeni porezi

-10.000

6. naplata prodanog stroja

12.000

7. otplata glavnice kredita i kamate

-1.600 -20.000

8.

naplata glavnice danih dugoročnih zajmova i kamata (1.500) 11.500

9.

uplata preostalog dijela upisanog, a neupladenog kapitala 5.000

10. isplata plada zaposlenicima

-30.000

11. primljeni krediti

15.000

12. isplate dividendi

-5.000

13. otkup vlastitih dionica

-6.000

14. naplata štete od osiguranja

2.000

UKUPNO + -

82.000 -42.600

23.500 -25.000

28.000 -31.000

NOVČANI TIJEK 39.400 -1.500 -3.000

ČISTI NOVČANI TIJEK = 34.900



32

Tablica 7: Primjer sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku prema direktnoj metodi


Podatke iz kategorije novčanih primitaka i izdataka iz poslovnih aktivnosti moguće je iznaći:

U računovodstvenoj evidenciji

UsklaĎivanjem prihoda i troškova od prodaje (kamate i sl.) i ostalih stavki

izvještaja o ostvarenom financijskom rezultatu i to za:

-promjene zaliha i poslovnih potraţivanja i obveza u promatranom razdoblju;

Red. Broj

Aktivnost poduzeda Primici Izdaci Neto novčani

tijek po aktivnostima

A. POSLOVNA AKTIVNOST

1. Prodaja robe i usluga 80.000

2. Naplata štete od osiguranja 2.000

4. Isplata zaposlenicima 30.000

5. Isplata na ime poreza 10.000

6. Pladanje dobavljačima 1.000

7. Isplate na ime kamata 1.600

Ukupni primici minus izdaci od poslovne aktivnosti 82.000 42.600 39.400

B. INVESTICIJSKA AKTIVNOST

1. Prodaja nekretnina, postrojenja i opreme 12.000

2. Povrat dijela glavnice danih dugoročnih zajmova 10.000

3. Primici od kamata 1.500

4. Kupnja nekretnina, postrojenja opreme 25.000

Ukupni primici minus izdaci od investicijske aktivnosti 23.500 25.000 -1.500

C. FINANCIJSKA AKTIVNOST

1. Izdavanje dionica i drugih vlasničkih instrumenata 8.000

2. Potraživanje za upisani kapital 5.000

3. Primljeni kratkoročni krediti 15.000

4. Isplata dividendi 5.000

5. Otkup vlastitih dionica 6.000

6. Otplata dugoročnih kredita 20.000

Ukupni primici minus izdaci od financijske aktivnosti 28.000 31.000 -3.000

D. Povedanje (smanjenje) novca i novč.ekvivalenata 34.900

E. Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 51.000

F. Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja 85.900


33

-nenovčane stavke – amortizacija, provizija, odgoĎeni porezi, nerealizirani dobici i

gubici u stranoj valuti, neraspodijeljena dobit povezanih poduzeća te manjinski

udjeli;

-sve ostale stavke za koje se novčani učinci ulaţu (investiraju) ili se financiraju

novčani tokovi.

4.5.2. Indirektna metoda

Indirektnom metodom se novčani tok od poslovnih aktivnosti prikazuje kao usklaĎenje

financijskog rezultata (ostvarenog dobitka ili gubitka) za nenovčane rashode i prihode te

promjene u kratkotrajnoj nenovčanoj imovini i kratkoročnim obvezama. Pri tome je novčani

tok od investicijskih i financijskih aktivnosti identičan po svom sadrţaju direktnoj metodi.

Prema indirektnoj metodi utvrĎivanja neto novčanog toka (kod utvrĎivanja novčanog toka iz

poslovnih aktivnosti), neto financijski rezultat usklaĎuje se, odnosno korigira:45

Za učinke promjena zaliha poslovnih potraţivanja i obveza tijekom promatranog

razdoblja;

Za učinke nenovčanih stavki – amortizacija, provizija, odgoĎeni porezi, nerealizirani

dobici i gubici u stranoj valuti, neraspodijeljeni dobici povezanih društava i manjinski

udjeli;

Za učinke svih ostalih stavki za koje se novčani učinci odnose na investicijske

aktivnosti (npr.prihod i rashod od prodaje dugotrajne imovine) ili se novčani učinci

odnose na finanacijske aktivnosti (prihod i rashod od otpisa duga).

Povezanost izvještaja o novčanom tijeku s bilancom i računom dobiti i gubitka posebno je

evidentna kod korištenja indirektne metode, upravo zbog stavki usklaĎivanja. Kako je već

prethodno navedeno, za informaciju o promjeni stanja novčanih sredstava, dobit se

usklaĎuje za efekte promjena na ostalim pozicijama bilance, odnosno:

∆N = ∆KO + ∆DO + ∆K - ∆NNI - ∆DI

(temeljna jednadţba za utvrĎivanje novčanog toka)

45




34

Pri tome vrijedi sljedeće:

Novčani tokovi, odnosno neto novac od poslovnih aktivnosti:

dobit (gubitak) prije oporezivanja

usklaĎivanje za:

Amortizaciju

Nerealizirane tečajne razlike

Prihod/rashode od ulaganja

Prihod/rashod za kamate

Smanjenje/povećanje poslovnih i drugih potraţivanja

Smanjenje/povećanje zaliha

Povećanje/smanjenje obveza is poslovanja (dobavljači)

Novac ostvaren poslovanjem

Plaćene kamate

Plaćeni porez na dobit.

Kod usklaĎivanja financijskog rezultata za bilančne stavke treba voditi računa o predznaku

stavke u temeljnoj jednadţbi za utvrĎivanje novčanog toka. To znači da će, primjerice,

smanjenje zaliha biti stavka koja će povećati financijski rezultat, s obzirom na to da u

jednadţbi nenovčana kratkotrajna imovina imati negativan predznak, a smanjenje takoĎer

predstavlja negativno kretanje, odnosno:

-( - ∆NNKI ) = +∆NNKI

Jednako tako, ako se radi o smanjenju obveza, taj će iznos biti stavka za koju će se umanjiti

financijski rezultat da bi se došlo do vrijednosti novčanog toka, odnosno:

-∆KO = -∆KO

UsklaĎivanje neto financijskog rezultata pri uporabi indirektne metode utvrĎivanja novčanog

toka od poslovnih aktivnosti obavlja se, prema US GAAP, na način kako je to predočeno

slikom 3.

Razlika izmeĎu usklaĎivanja neto dobiti za odgovarajuće stavke prema US GAAP (SFAS 95)

I MRS 7 (dodatak A) jest u tome što MRS 7 polazi od dobiti prije oporezivanja i završava s

izdatkom za plaćeni porez na dobiti, čija je formula za izračun detaljnija i preglednija.


35

Slika 3: Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti – indirektna metoda


Izvještaj o novčanom tijeku prema indirektnoj metodi, sukladno Pravilniku o strukturi i

sadrţaja godišnjih financijskih izvještaja, predočen je tablicom 8. Pravilnik o strukturi i

sadrţaju godišnjih financijskih izvještaja dopušta obje metode sastavljanja izvještaja o

novčanom tijeku – i direktnu i indirektnu.

Zbog jednostavnosti predočavanja povezanosti ostvarenog financijskog rezultata s neto

novčanim tokom u praksi, hrvatska poduzeća često koriste indirektnu metodu kod koje se

usklaĎivanje neto financijskog rezultata obavlja unutar izvještaja (iako MRS 7 potiče na

uporabu direktne). Ako se, meĎutim, poduzeće odluči za direktnu metodu, tada je izvještaju o

novčanom tijeku potrebno novčani tok od poslovnih aktivnosti izračunati usklaĎivanjem

financijskog rezultata u odvojenim radnim bilješkama.46

46



amortizacija materijalne i nematerijalne imovine

amortizacija diskonta na emitirane dionice

rashodi od prodaje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine

smanjenje potraživanja od kupaca iz poslovnih aktivnosti

smanjenje zaliha

povedanje obveza prema dobavljačima i drugim obveza -odgođena pladanja (pasivna vremenska razgraničenja), obveze za zaposlenike, poreze i carine, kamate (isključujudi obveze za dividende uključene u financijske aktivnosti)

smanjenje ulaganja u podružnice - rashodi po metodi udjela

amortizacija premije na emitirane dionice

prihodi od prodaje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine

povedanje potraživanja od kupaca is poslovnih aktivnosti (uključujudi potraživanja za kamate i dividende)

povedanje zaliha

smanjenje obveza prema dobavljačima i unaprijed pladenih troškova - aktivna vremenska razgraničenja

povedanje ulaganja u podružnice - prihodi po metodi udjela

+ - =


36

Tablica 8: Izvještaj o novčanom tijeku prema indirektnoj metodi

Oznaka pozicije

Naziv pozicije

Iznos

Prethodna godina

Tekuda godina

NOVČANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

1. Dobit prije poreza

2. Amortizacija

3. Povedanje kratkoročnih obveza

4. Smanjenje kratkotrajnih potraživanja

5. Smanjenje zaliha

6. Ostalo povedanje novčanog tijeka

I UKUPNO POVEDANJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

1. Smanjenje kratkoročnih obveza

2. Povedanje kratkotrajnih potraživanja

3. Povedanje zaliha

4. Ostalo smanjenje novčanog tijeka

II. UKUPNO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

A NETO NOVČANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

NOVČANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od prodaje materijalne i nematerijalne imovine

2. Novčani primici od prodaje vlasničkih i dužničkih instrumenata

3. Novčani primici od kamata

4. Novčani primici od dividendi

5. Ostali novčani primici od investicijskih aktivnosti

III UKUPNO NOVČANI PRIMICI OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani izdaci za kupnju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine

2. Novčani izdaci za stjecanje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata

3. Ostali novčani izdaci od investicijskih aktivnosti

IV UKUPNO NOVČANI IZDACI OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

B NETO NOVČANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

NOVČANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od izdavanja vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata

2. Novčani primici od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i dr.posudbi

3. Ostali primici od financijskih aktivnosti

V UKUPNO NOVČANI PRIMICI OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani izdaci za otplatu glavnice kredita i obveznica

2. Novčani izdaci za isplatu dividendi

3. Novčani izdaci za financijski najam

4. Novčani izdaci za otkup vlastitih dionica

5. Ostali novčani izdaci od financijskih aktivnosti

VI UKUPNO NOVČANI IZDACI OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

C NETO NOVČANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

UKUPAN NETO NOVČANI TIJEK

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA POČETKU RAZDOBLJA

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA KRAJU RAZDOBLJA

POVEDANJE (SMANJENJE) NOVCA I NOVČANIH EKVIVALENATA



37

4.6. Značaj izvještaja o novčanom tijeku

Izvještaj o novčanom tijeku sastavni je dio temeljnih financijskih izvještaja, koji

predočava izvore pribavljanja, kao i način uporabe novca. Poznato je, naime, da novac

predstavlja vaţnu ekonomsku kategoriju i vrlo vaţan čimbenik u poslovanju svakog poduzeća

(za novac se kupuju sirovine, strojevi, podmiruju se obveze itd.), stoga je sasvim normalno da

vlasnike poduzeća, pa i ostale korisnike, zanima odakle sve u poduzeće stiţe novac i u koje

svrhe se troši. Iz tih razloga potrebno je sastavljati izvještaj koji govori o izvorima i uporabi

novca i koji omogućuje utvrĎivanje viška raspoloţivih ili manjka nedostatnih sredstava

ukazujući time na mogućnost investiranja, isplate udjela u dobiti vlasnicima te servisiranje

vjerovnika. Izvještaj o novčanom tijeku ukazuje na financijsku fleksibilnost poduzeća,

odnosno na sposobnost prilagoĎavanja na promjene poslovnih uvjeta. Financijska

fleksibilnost poduzeća podrazumijeva pozitivan novčani tok, stoga moţe ući u nove

investicije. Ako se, meĎutim, primici od poslovnih aktivnosti smanjuju i opada likvidnost, to

predstavlja signal budućih financijskih poteškoća.

Izvještaj o novčanim tijeku u meĎuodnosu s ostalim financijskim izvještajima predočava

pravu sliku financijskog poloţaja te uspješnosti i stabilnosti poslovanja poduzeća i predstavlja

temelj za izračun raznih pokazatelja uspješnosti poslovanja47

(slika 4).

Izvještaj o novčanom tijeku temelj je za izračun slobodnog novčanog toka čija je svrha

upravljanje likvidnošću i solventnošću. Kako je prethodno naznačeno, iznos novčanog toka od

poslovnih aktivnosti ključan je pokazatelj u kojoj je mjeri poslovanje subjekta ostvarilo

dostatne novčane tokove za otplate zajmova, očuvanje poslovne sposobnosti subjekta,

plaćanje dividendi i ostvarivanje novih ulaganja bez korištenja vanjskih izvora financiranja.

Slobodni novčani tok polazi od poslovnih aktivnosti kao temelja osiguranja novčanih

sredstava za tekuće odrţavanje kapaciteta te za rast poduzeća, odnosno, za odrţavanje svoje

poslovne sposobnosti i povećanje vlastite poslovne sposobnosti . U tom smislu, slobodni

novčani tok dijeli se na:48

47






38

Novčani tok od poslovnih aktivnosti za odrţavanje postojećeg kapaciteta

Novčani tok od poslovnih aktivnosti kojim se povećava poslovna sposobnost

poduzeća.

Slobodni novčani tok od poslovnih aktivnosti omogućuju korisnicima informaciju o tome je li

poduzeće odgovarajuće ulagalo u odrţavanje svoje poslovne aktivnosti.

Slika 4: Pokazatelji poslovanja temeljeni na izvještaju o novčanom tijeku



39

Novčani tok kojim se odrţava poslovna sposobnost poduzeća odraţava minimalni slobodni

novčani tok kojim se odrţava postojeći kapacitet jer pokriva kapitalne izdatke nastale u svrhu

odrţavanja postojećeg kapaciteta te ujedno predočava koliko poduzeću preostaje novčanog

toka od poslovne aktivnosti za pokriće obveza, investicije te isplate dividendi.

Novčani tok kojim se odrţava poslovna sposobnost poduzeća računski je jednak razlici

novčanog toka od poslovnih aktivnosti i kapitalnih izdataka za odrţanje postojećeg kapaciteta,

odnosno:

SNT 1(odrţavanje kapaciteta) = NTPA – KI(odrţavanje kapaciteta)

SNT 1(odrţavanje kapaciteta) – slobodni novčani tok za povećanje poslovne sposobnosti

NTPA – novčani tok od poslovnih aktivnosti

KI(odrţavanje kapaciteta) – kapitalni izdaci za odrţavanje postojećeg kapaciteta

Kapitalne izdatke za odrţavanje postojećeg kapaciteta treba nadoknaditi upravo iz novčanog

toka od poslovnih aktivnosti,a najčešće se ovi kapitalni izdaci svode na amortizaciju kao

temeljnu pretpostavku odrţavanja iste razine produktivnosti.

Novčani tok kojim se povećava poslovna sposobnost poduzeća odraţava angaţiranje

novčanog toka od poslovnih aktivnosti za dodatna ulaganja ili povećanje investicija, odnosno,

iskazuje koliko poduzeću preostaje novčanog toka iz poslovnih aktivnosti za pokriće obveza i

isplatu dividendi, nakon što je odreĎeni iznos novčanog toka od poslovne aktivnosti iskorišten

za povećanje investicija.

Novčani tok kojim se povećava poslovna sposobnost poduzeća naziva se i ukupnim

slobodnim novčanim tokom, a moţe se iskazati na sljedeći način:

SNT2(povećanje poslovne sposobnosti) = NTPA - ∑KI

SNT2(povećanje poslovne sposobnosti) – slobodni novčani tok za povećanje poslovne sposobnosti

poduzeća

NTPA – novčani tok od poslovnih aktivnosti

∑KI – ukupni izdaci za odrţavanje postojećeg kapaciteta te kapitalna ulaganja (nekretnine,

postrojenja i oprema), odnosno KI + NTIA (novčani tok od investicijskih aktivnosti)


40

Ako se utvrĎuje pomoću indirektne metode, slobodni novčani tok izračunava se na sljedeći

način:

NETO DOBIT

+ Amortizacija

− Promjene radnog kapitala (kratkotrajna imovina – kratkoročne obveze)

−Ukupni kapitalni izdaci (odrţavanje postojećega kapaciteta + nove investicije u DI)

Smanjenje slobodnog novčanog toka ukazuje na probleme s likvidnošću i solventnošću, što

ugroţava razvoj društva, dok, obratno, rastući slobodni novčani tok obično nagovještava rast

financijskog rezultata i poloţaja društva.

Novčani tok od poslovnih aktivnosti umanjen za kapitalne izdatke predstavlja sposobnost

društva za vraćanjem dugova i isplaćivanje dividendi, stoga je informacija o novčanim

tokovima koja ukazuje na sposobnost isplate dividendi i povećanje dioničke vrijednosti,

odnosno informacija o dijelu novčanoga toka kojim investitori mogu slobodno raspolagati, za

investitora najvaţnija.49

49


u Rijeci, Rijeka 2009., str. 147.-148.


41

5. MANIPULACIJE U FINANCIJSKOM RAČUNOVODSTVU

U financijskoj i računovodstvenoj literaturi te praksi javljaju se termini „manipulacije“ i

„spekulacije“. Oni se često koriste kao sinonimi. Tumače se kao npr. spletkarenja, smicalice

ili podvaljivanja. U smislu aktivnosti, i to poslovne, ovi termini se tumače kao nastojanja da

se raspoloţivim, bilo dopuštenim ili nedopuštenim sredstvima doĎe do brze i lake zarade.50

U suvremenim financijama i računovodstvu termin manipulacije, sve više zauzima mjesta i u

stručnoj literaturi. Tako se danas sve više govori o dvije vrste manipulacija, i to: 51

(a) manipulacije na financijskim tržištima (često se u literaturi nazivaju i burzovne

manipulacije) i (b) manipulacije s financijskim izvještajima (nazivaju se još i

računovodstvene manipulacije).

Iako sam termin manipulacije ima negativan prizvuk koji upućuje na ilegalne operacije to nije

uvijek tako. Nisu sve manipulacije a priori ilegalne i negativne. Zakonodavstva pojedinih

zemalja putem zakona ili standarda definiraju koje su to manipulacije ilegalne. U zakonskom

definiranju manipulacija i njihovoj zabrani prednjače SAD čiji SEC52

(Komisija za

vrijednosne papire) odreĎuje koje su manipulacije ilegalne. TakoĎer, zemlje EU putem

amandmana na Direktive EU nastoje zakonski ograničiti pojedine manipulacije na

financijskim trţištima.53

Povezanost izmeĎu manipulacija na financijskim trţištima i računovodstvenih manipulacija

sve je veća u posljednjim desetljećima 20. stoljeća, a posebno danas. Razlozi tome su brojni, a

najvaţniji su: globalizacija financijskih trţišta, razvoj suvremenih informatičkih tehnologija i

interneta u funkciji financijskih trţišta, pojava novih financijskih instrumenata i prelazak na

nove metode vrednovanja imovine i obveza.54

Početak 21. stoljeća u računovodstvenom okviru donosi promjene na području vrednovanja.

Tradicionalno načelo vrednovanja – načelo troška koje datira iz prošlih stoljeća, uz sve

razumljive otpore, mijenja se. Suvremeni oblik elektroničkog trgovanja nameće potrebe za

istinitim i fer informacijama o financijskom poloţaju i uspjehu kompanija u kraćim

50

Gulin, D., Petričević, H., Financijsko računovodstvo – izabrane teme, Hrvatska zajednica računovoĎa i

financijskih djelatnika, Zagreb, 2013. str. 96. 51

www.harvestroad.com.au 52

Securities and Exchange Commision 53

Amandmanina The Insider Directive (89/592/EEC), vidjeti, www.europa.eu.int/comm 54


financijskih djelatnika, Zagreb, 2013. str. 96.


42

intervalima, kao npr. svaki dan ili svaki sat i sl. Nacionalni i nadnacionalni odbori (posebno

američki FASB55

ili meĎunarodni IASB) izradili su računovodstvene standarde koji uvode

novo načelo vrednovanja imovine i obveza poznato po nazivu fer vrijednost.56

Primjena ovog

načela vrednovanja primarno se odnosi na ulaganja u vrijednosne papire i na njihovo

iskazivanje u bilanci. Ovo načelo najviše „pogaĎa“ financijske institucije kao što su banke i

investicijski fondovi čiju imovinu u najvećem dijelu čine portfelji vrijednosnih papira.

Manipulacije s cijenama vrijednosnim papira na burzama izvor su manipulacija i u

financijskim izvještajima. Utjecaj burzovnih manipulacija na financijske izvještaje postao je

izraţeniji primjenom vrednovanja po načelu fer vrijednosti. Burzovne manipulacije, a potom i

računovodstvene manipulacije, produbljuju konfliktnost interesa različitih ciljnih skupina, kao

što su konflikti izmeĎu poslovnih subjekata i poreznih vlasti, a posebno konflikti interesa

izmeĎu investitora (dioničari, kreditori), menadţmenta i zaposlenih.57

5.1. Manipulacije na financijskim tržištima

Manipulacija je u širem smislu aktivnost gdje jedna osoba ili skupina uglavnom ilegalno

podiţe ili spušta cijene roba. Na financijskim trţištima to znači umjetno podizanje ili obaranje

cijena vrijednosnih papira.58

Manipulacijama se bave pojedinci ili skupine koji se zajednički

nazivaju manipulanti59

. Oni, legalno a češće ilegalno, provode različite aktivnosti koje dovode

do stalnog povećanja ili smanjenja cijena vrijednosnih papira na burzama. Provedbom

manipulacija manipulanti imaju direktne ili indirektne financijske koristi. U namjeri da se

realiziraju manipulacije na burzi manipulatori polaze od tri temeljne pretpostavke:60

1. Javnost je glupa,

2. Javnost će uglavnom kupovati dionice kada cijene rastu,

3. Javnost će uglavnom prodavati dionice kada cijene padaju.

55

FASB (Financial Accounting Standards Board) je sedmeročlani američki odbor za računovodstvene standarde

koji na zahtjev Komisije za vrijednosne papire (SEC) izračuje računovodstvene standarde, poznatije u svijetu

kao US GAAP. 56

MRS 39 – Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje 57



www.investopedia.com 59

www.dimgroup.com 60

www.dimgroup.com


43

Pod javnosti se podrazumijeva mnoštvo investitora koji podlijeţu trţišnim manipulacijama.

Što duţe manipulanti mogu kontrolirati mnoštvo investitora to duţe mogu ostvarivati svoje

ciljeve i financijsku korist. Manipulanti kontroliraju trţišnu pohlepu i strah.

Pohlepa javnosti, u ovom slučaju investitora, javlja se kada cijene rastu te stjecanjem što

većeg broja dionica investitori ţele ostvariti što veću financijsku korist u budućnosti. Strah

javnosti nastupa prilikom pada cijena dionica na burzama pri čemu dolazi do nekontrolirane

prodaje zbog straha od većih gubitaka u budućnosti. Pri tome, iskustva o manipulacijama s

financijskih trţišta govore da je lakše zaplašiti javnost prilikom prodaje nego prilikom kupnje

dionica.61

5.1.1. Padajuća i rastuća financijska tržišta kao područja manipulacija

Manipulacije na financijskim trţištima i njihov utjecaj na ponašanje cijena dionica

manifestiraju se na sljedećim tipovima trţišta:62

1. Fluktuirajućim, 2. Padajućim i 3. Rastućim trţištima.

Fluktuirajuća financijska tržišta karakterizira neprekidna promjena cijena vrijednosnih papira

tako da u odreĎenim intervalima cijene rastu, zatim padaju odnosno karakterizira ih cikličko

kretanje.

Kod padajućeg tržišta (bear)63

karakteristično je to da u jednom duţem vremenskom

intervalu cijene dionica neprekidno padaju čime se u stalnom padu cijena dionica prikrivaju

manipulacije na sniţenje cijena dionica.

Rastuće tržište (bull)64

, karakterizira kontinuirani rast cijena dionica u duţem vremenskom

intervalu pri čemu se prikrivaju i manipulacije na rast cijena.

5.1.2. Aktivnosti (pravila) manipulacija na financijskim tržištima

Za razumijevanje instrumenata ili aktivnosti manipulanata u cilju povećanja ili smanjenja

cijena dionica na burzama potrebno je upoznati osnovna pravila manipuliranja na burzama.

Danas se na burzama govori o sljedećih deset pravila i to:65

61

www.dimgroup.com 62

Garman,T. E., Forgue, R. E., Personal Finance, Houghton Mifflin Company, Boston, 1994., str. 464. 63

Bear market ili trţište medvjeda – burzovne manipulacije na pad cijena 64

Bull market ili trţište bikova – burzovne manipulacije na rast cijena


44

1. Sve nagle promjene cijena dionica bilo prema gore bilo prema dolje rezultat su

manipulacija bilo pojedinca ili skupine (obično skupina) profesionalnih manipulanata.

Ako manipulant (koji kontrolira pohlepu i strah investitora) ţeli nagovoriti investitora

za ulaganje u dionice neke kompanije tada će prospekt te kompanije izgledati kao

drugo Microsoft. MeĎutim, ukoliko manipulant ţeli od investitora da napusti „brod

koji tone“ (da rasprodaju dionice kompanija koja je njima poţeljna) tada će početi

kampanju emitiranja vrlo loših informacija o kompaniji s čijim dionicama ţeli

manipulirati.

2. Ako manipulanti ţele rasprodati prethodno stečene dionice (istovariti dionice) tada će

poduzeti sve moguće marketinške aktivnosti i emitirat će dobre vijesti o kompanijama

čije dionice ţele prodati.

3. Kada je manipulant prodao dionice kompanije ponovno emitira loše informacije o

kompanijama čije dionice ţeli steći ili nastoji da se o tim kompanijama stvori

informacijski vakuum koji pogoduje stjecanju dionica po niţim cijenama.

4. Ukoliko se dionice prodaju u velikom volumenu po visokim cijenama to je signal da

se radi o rasprodaji (istovaru) dionica profesionalnih manipulanata. Kada se trţe manji

volumeni s niţim cijenama to je znak da manipulanti akumuliraju dionice koje nakon

odreĎenog vremena ţele prodati po većim cijenama.

5. Profesionalni trţišni manipulant uvijek će nastojati da kupite dionice po većoj cijeni,

kao i da prodate dionice po što je moguće niţoj cijeni.

6. Kada je realan deal u manipulaciji tada ćete biti posljednji koji je upoznat s tim i

vjerojatno posljednja osoba koja će „izići“ iz dionica neke kompanije po niţim

cijenama.

7. Vjerojatno ćete biti posljednji koji će saznati da deal biljeţi znakove neuspjeha te ćete

još u strahu prodavati dionice po niţim cijenama.

8. Manipulanti će vas prisiliti na ulazak u dionice neke kompanije tako da ćete im

podizati cijene.

9. Manipulant je svjestan jurnjave kroz koju prolazite kao i kolapsa te će se igrati s vašim

emocijama kao na klaviru.

10. Financijsko trţište je okrutno, neljubazno i opasno igralište te mjesto gdje se amateri

brutalno šišaju uglavnom od onih koji znaju prethodna pravila.

65

www.greatstockpicks.com


45

5.1.3. Metode manipulacija na financijskim tržištima

Na financijskim trţištima javlja se veći broj metoda profesionalnih manipulacija meĎu

kojima se posebno ističu sljedeće:66

1. Pump & Dump,

2. Trash & Cash, i

3. Insider Trading.

Pump & Dump (napumpaj i istovari) metoda najpoznatija je meĎu burzovnim manipulantima,

a usmjerena je na ostvarivanje njihove financijske koristi. Ova manipulacija vrši se tako da

burzovni manipulanti najprije stječu veći broj dionica na plitkom financijskom trţištu nakon

čega im ţele podići cijene (pump) promotivnim kampanjama, pozitivnim glasinama. To

manipulanti danas tehnički posebno uspješno čine internetom. Nakon podizanja cijena slijedi

prodaja ili iskrcavanje (dump) dionica po većim cijenama i tako manipulanti, odnosno,

investitori za koje rade ostvaruju ekstraprofite.

Trash & Cash (obezvrijedi pa unovči) je metoda burzovne manipulacije koja se sastoji od

dvije faze:

1) ObezvrjeĎivanje ili škartiranje vrijednosti dionica (Trash) putem negativnih priča i

glasina koje se šire novinama, reklamama i internetom u cilju obaranja cijene onih

dionica koje ţele burzovni manipulanti.

2) Nakon stjecanja dionica prestaju negativne glasine te se medijskom propagandom i

internetom financijskim svijetom šire pozitivne informacije o stečenim dionicama.

Nakon toga manipulanti rasprodaju ili „iskrcavaju“ dionice i profitiraju (Cash).

Insider Trading (manipuliranje iznutra) je metoda manipuliranja u kojoj primarno sudjeluju

sluţbenici kompanije ili insiders (menadţment, direktori, zaposlenici, njihove obitelji,

prijatelji i sl.). na temelju provjerenih informacija insideri kupuju ili prodaju dionice po

povoljnim cijenama. TakoĎer, insideri trguju s pouzdanim informacijama koje su im dostupne

za to što imaju financijsku korist ili „napojnice“ (tips). Insideri mogu širiti i nerealno

pozitivne ili negativne informacije ako ţele podizati ili obarati cijene dionica pa se ponašaju

po metodama Pump & Dump ili Trash & Cash.

66

www.dimgroup.com ili www.harvestroad.com.au


46

5.2. Manipulacije s financijskim izvještajima

Kompanije kotiraju na burzama te imaju eksternu reviziju duţne su prema

računovodstvenim standardima67

usvojiti i objaviti računovodstvene politike, odnosno načela,

metode i postupke koje će koristiti prilikom izrade i objavljivanja financijskih izvještaja.68

U financijskoj i računovodstvenoj teoriji poseban predmet interesa sredinom 20.st. bili su

konfliktni interesi izmeĎu menadţmenta i dioničara.69

Posebno su se isticali modeli

upravljačke teorije firme (Baumol-ov, Marrris-ov i Williamson-ov).70

Prema ovim modelima

ciljne funkcije top – menadţmenta i dioničara jesu konfliktne na kratki rok. Konfliktnost se

manifestira na području poslovnog rezultata gdje dioničari nastoje maksimizirati dividende, a

top – menadţment zadržanu dobit. Upravo na području konflikta interesa počelo se, s

računovodstvene točke, promatrati efekti alternativnih računovodstvenih politika kojima se

postiţu kratkoročni ciljevi pojedinih skupina.71

Priprema financijskih izvještaja i objavljivanje računovodstvenih informacija jesu uobičajene

aktivnosti menadţmenta koje, u cilju zaštite investitora, podlijeţu eksternoj reviziji. IzmeĎu

manipulacija menadţmenta putem primjene odabranih alternativnih računovodstvenih politika

(legalnih računovodstvenih manipulacija) i manipulacija kojima se varaju investitori

(ilegalnih računovodstvenih manipulacija) vrlo je tanka linija razgraničenja. Ilegalne

računovodstvene manipulacije jesu već dugi niz godina predmet eliminacija. Usprkos svim

naporima i postignutim rezultatima ilegalne manipulacije nisu isključene.72

67

Prema MRS 1 - Prezentiranje financijskih izvještaja, menadţment je duţan odabrati i primjenjivati odabrane

računovodstvene politike tako da financijski izvještaji budu u skladu sa svim zahtjevima primjenjivanih MRS. 68



Još 1959. Baumol W. J. objavio je rad u Business Behavior, Value and Growth, Macmillan, New York, ili

npr. Koutsoyannis A., Modern Microeconomics, Macmillan, London 1972., ili Birgham E. F., Pappas J. L.,

Managerial Economics, Holt Reinhart and Winston The Dryden Press, London, 1972. Ili Salvatore D.,

Managerial Economics, Mc Graw Hill Book Company, New York, 1989. 70

Baumol W. J., Business Behavior. Cit. Dj., ili Marris R., A Model of the Mangerial Enterprise, Quarterly

Journal of Economics, 1963. ili Williamson O. E., Managerial Discretion and Business Behavior, American

Economic Review, 1963. 71


financijskih djelatnika, Zagreb, 2013. str. 103.-104. 72

Tako se u SAD-u očekukuju u 2002. od ilegalnih (profesionalnih prijevara) gubici kompanija oko 600 mlrd $.

Vidjeti npr. Wells J., Occupational Fraud: The Audit as Deterrent, Journal of Accountancy 4/2002, New York

2002., str. 2. ili www.aicpa.org


47

U posljednje vrijeme javljaju se pokušaji sistematizacije razloga za manipulacije s

financijskim izvještajima. Brojni su razlozi meĎu kojima su najčešći sljedeći:73

1. Smanjenje fiskalnih i regulatornih opterećenja. Kompanije imaju za cilj smanjenje

izvještajnog rezultata zbog manjih poreza te koriste one računovodstvene politike

kojima će kratkoročno postići taj cilj.

2. Teţnja za što jeftinijim povećanjem kapitala. Nastoji se prezentirati što bolja

financijska situacija tako da se iskaţe što niţa zaduţenost zbog: (a) zaduţivanja kod

banaka uz povoljnije uvjete (niţe kamate i dulji rokovi otplate) i emisije obveznica, i

(b) uspješnosti emisije dionica.

3. Izbjegavanje kršenja ugovora s vjerovnicima. Zbog zaštite svojih interesa vjerovnici,

npr. banke, nameću duţnicima financijske restrikcije, kao npr. maksimalna vrijednost

pokazatelja zaduţenosti, minimalna vrijednost pokazatelja pokrića kamata, minimalne

vrijednosti stopa rentabilnosti (ROA74

ili ROE75

) itd. Ako duţnik promaši u

odrţavanju ugovorenih limita moţe doći do ponovnih pregovora o uvjetima kreditnih

ugovora, i to vjerojatno na štetu duţnika. Zato se kod duţnika javlja potreba za

manipulacijama, npr. u bilanci ili drugim izvještajima da bi odrţao ugovorene limite.

4. Povećanje bogatstva menadţmenta. Plaće, naknade i diskrecione investicije

menadţmenta (mogućnost donošenja nekih investicijskih odluka bez sazivanja

dioničke skupštine) direktno su povezane s tekućim kao i zadrţanim dobicima

kompanije. Zato menadţment ima uvijek pritajenu potrebu objavljivati veću dobit.

Posebno je to vaţno ako menadţment moţe participirati u neto dobiti prema bonus

planu kada je ona iznad utvrĎene minimalne razine. TakoĎer, menadţment moţe biti

stimuliran da u jednoj godini (kratkoročno) iskaţe što manju dobit kako bi sljedeće

godine bez problema ostvario minimalnu neto dobit koja mu prema bonus planu

omogućava participaciju. Ako je imenovan novi menadţment tim u interesu mu je da

kratkoročno iskaţe što manju dobit kako bi jednostavnije u budućnosti, bez značajno

većeg napora, iskazao veći rezultat i time stekao visoku reputaciju (puno sposobniji od

prethodnog menadţmenta).

73

Sutton, T., Corporate Financial Accounting and Reporting, Prentice Hall, Edinburgh, 2000., str. 678. 74

ROA (Return on Assets) = povrat na aktivu = neto dobit / ukupna imovina 75

ROE (Return on Equity) = povrat na kapital = neto dobit / kapital


48

5.2.1. Metode manipulacija s financijskim izvještajima

Kojim metodama kompanije i njihov menadţment manipuliraju s računovodstvenim

informacijama, odnosno, s financijskim izvještajima ovisi primarno o ciljevima kompanije.

Ciljevi mogu biti (na temelju prethodno iskazanih razloga brojni) meĎu kojima se najčešće

sistematiziraju sljedeći:76

(1) kratkoročno povećanje profita, (2) smanjenje variranja profita i

(3) „jačanje bilance“.

Kratkoročno povećanje profita moţe se postići različitim metodama priznavanja prihoda

unaprijed ili odgaĎanjem rashoda što se moţe postići manipulirajući: (a) pomoću

računovodstvenih politika (npr. priznavanjem budućih prihoda u tekuće prihode, produljenjem

vijeka upotrebe dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine i sl.) i (b) „realnim poslovnim

odlukama“ (npr. ubrzati naplatu potraţivanja od kupaca ili smanjiti rok naplate, povećati

konačne zalihe i sl.).77

Smanjenje variranja profita postiţe se manipuliranjem računovodstvenih politika primarno na

području vrijednosnih usklaĎivanja i rezerviranja troškova. Varijacije profita danas se

„uspješno kontroliraju“ u bankama pomoću rezerviranja troškova prilikom razvrstavanja

plasmana u rizične skupine čime se izravno utječe na visinu neto dobiti banaka. U realnom

sektoru menadţment kontrolira profit rezerviranjima za nepredviĎene obveze te politikama

umanjenja imovine (vrijednosnih usklaĎivanja).

Jačanje bilance postiţe se takoĎer: (a) računovodstvenim politikama (precjenjivanjem

imovine ili podcjenjivanjem obveza) što se postiţe različitim metodama vrednovanja imovine

i obveza kao i (b) „realnim poslovnim odlukama“ (npr. korištenjem lizinga kao

izvanbilančnog financiranja, emisijom preferencijalnih dionica i sl.) precjenjivanje imovine je

najčešća metoda jačanja bilance kojoj je cilj kratkoročno povećanje dobiti. Isti efekti postiţu

se podcjenjivanjem obveza ili, ako je moguće, izvanbilančnim financiranjem (najam).

U posljednje vrijeme sve je veća meĎuovisnost „jačanja“ i „slabljenja“ bilance (posebno

financijskih institucija, kao što su banke, investicijski fondovi i sl.) i manipulacija na

financijskim trţištima. Manipulacijama na financijskim trţištima potiče se rast i pad cijena

76

Sutton, T., Corporate Financial Accounting and Reporting, Prentice Hall, Edinburgh, 2000., str. 678.-679. 77

Sutton, T., Corporate Financial Accounting and Reporting, Prentice Hall, Edinburgh, 2000., str. 679.


49

vrijednosnih papira čime se izravno utječe na njihovo naknadno vrednovanje na datum

bilance. 78

5.2.2. Međuzavisnost manipulacija s financijskim izvještajima i manipulacija na

financijskim tržištima

Kvaliteta financijskih izvještaja je stara paradigma gotovo stara kao i sami financijski

izvještaji. Ona ne ovisi o načelima koje postavlja regulativa bilo zakonima ili standardima.

Kvaliteta financijskih izvještaja danas je sve više rezultat ponašanja računovoĎa, a ne

isključivo seta normiranih računovodstvenih načela. Čak što više, američko profesionalno

udruţenje ovlaštenih računovoĎa (AICPA) u jednom izvješću79

iz 1994. ističe da nije

napravljena niti jedna značajna reforma kako će se postupati s promjenama na trţištima

kapitala. TakoĎer, danas se argumentiraju činjenice kako regulativa nikada nije bila niti će biti

sposobna postići optimalnu praksu financijskog izvještavanja koja zadovoljava interese

investitora i menadţmenta.80

Povjerenje investitora u financijske izvještaje kompanija sve više

se narušava zbog zamki i iskušenja u vrednovanju i objavljivanju izvještaja prema

računovodstvenim politikama (načelima, metodama i postupcima) iz korištenih

računovodstvenih standarda.

U svjetskoj računovodstvenoj literaturi danas se govori o četiri računovodstvena aksioma ili

načela koja nije potrebno dokazivati jer su sama po sebi očigledna, a to su:81

1. Nepotpuni i nekvalitetni financijski izvještaji uzrokuju neizvjesnost,

2. Neizvjesnost uzrokuje rizike,

3. Rizici motiviraju investitore na zahtjeve za većim stopama povrata, i

4. Zahtjevi za većim stopama povrata rezultiraju s većim troškom kapitala, padom

potraţnje i cijena vrijednosnih papira

Usprkos simplifikaciji navedena načela generiraju logiku o nuţnoj transformaciji financijskog

izvještavanja. Izostankom promjena u sadrţaju, formi kao učestalosti izvještaja i dalje ostaje

„plodno tlo“ za manipulacije na financijskim trţištima. Kako se kontakt investitora i

kompanija ostvaruje preko financijskih izvještaja nepovjerenje u financijske izvještaje izaziva

78



AICPA, Improving Business Reporting – A Customer Focus, www.aicpa.org 80

Miller, P., Quality Financial Reporting, Journal of Accountancy 4/2002, New York 2002, str. 3.-5. ili

www.aicpa.org 81

Miller, P., Quality Financial Reporting, Journal of Accountancy 4/2002, New York 2002, str. 2. ili

www.aicpa.org


50

neizvjesnost i nesigurnost investitora. To se, prije ili kasnije, odraţava na pad cijena dionica.

To je uvertira za manipulacije tipa Pump & Dump ili Insider Trading. Ove manipulacije na

financijskim trţištima javljaju se kao posljedica nepotpunosti i upitne kvalitete financijskih

izvještaja.

UvoĎenjem naknadnog vrednovanja, poznatijeg pod nazivom fer vrijednost82

, manipuliranja

povećanja ili smanjenja cijena vrijednosnih papira uzrokuju manipulacije financijskih

izvještaja, posebno financijskog sektora. Svako manipulirano povećanje ili smanjenje cijena,

prilikom naknadnog vrednovanja portfelja, iskazuje se u izvještaju o dobiti kao nerealizirani

dobici (prihodi) ili gubici (rashodi) od drţanja vrijednosnih papira. Tako manipulacije na

financijskim trţištima uzrokuju manipulacije s financijskim izvještajima.83

5.2.3. Zaštita od manipulacija s financijskim izvještajima i povratak povjerenja

javnosti

Sprječavanje računovodstvenih manipulacija stalni je zadatak institucionalnih faktora i

investitora. Računovodstvene profesija putem svojih institucija (odbori, instituti) uključena je

u izradu računovodstvenih pravila i standarda, a preko revizijskih tvrtki u obavljanju eksterne

revizije. Pokazalo se do danas da uz postojeće institucionalne faktore računovodstva i uz

budnost investitora te njihovih savjetnika računovodstvene manipulacije nisu isključenje.

Uglavnom danas se navode tri vrste zaštite od manipulacija financijskim izvještajima, i to:84

1. Računovodstvena pravila i standardi,

2. Eksterna revizija,

3. Budnost investitora.

Izrada računovodstvenih pravila i standarda kao okvira financijskog izvještavanja kompanija

prvorazredna je briga računovodstvene profesije. Globalizacija financijskih trţišta zahtijeva

visok stupanj harmonizacije okvira financijskog izvještavanja. Posljedica harmonizacije je

ujednačavanje nacionalnih računovodstvenih standarda bilo s američkim US GAAP

standardima ili s MeĎunarodnim računovodstvenim standardima. Promjene i revizije

postojećih standarda posljedica su danas, prije svega, promjene i razvoja novih financijskih

instrumenata i računovodstvenih metoda njihova praćenja i izvještavanja. Nedorečenost,

82

MRS 39, Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje. 83



Miller, P., Quality Financial Reporting, Journal of Accountancy 4/2002, New York 2002, str. 679.-680.


51

dvojnost, nejasnoće i neiskustvo u tumačenju i primjeni računovodstvenih načela, metoda i

postupaka rezultira smanjenjem povjerenja javnosti, a napose investitora i kreditora što

dovodi do povećanja cijene kapitala i smanjenja cijena vrijednosnih papira. To je izvor

svjesnih (namjernih – ciljanih) ili nesvjesnih (nenamjernih) računovodstvenih manipulacija.

Način kako regulatori (kao npr. meĎunarodni IASB ili američki FASB) mogu zaštititi

investitore mogu biti:85

(1) računovodstveni regulatori ne smiju bjeţati kada se tuţe i osuĎuju

financijski menadţeri koji manipuliraju investitore laţnim i nekompletnim informacijama, (2)

suprotno, regulatori trebaju biti sigurne luke i savjetnici menadţmentu koji vrši legitimne

napore za poboljšanjem kvalitete izvještavanja, (3) svi regulatori (odbori za računovodstvene

standarde, komisije za vrijednosne papire i instituti ovlaštenih računovoĎa) trebaju pomoći

računovodstvenom menadţmentu kompanija i revizorima da se poboljša kvaliteta izvještaja, a

time i povjerenje javnosti, (4) odbori za računovodstvene standarde trebaju pripremati

standarde koje će najbolje prepoznati praksa tako da se na vrijeme eliminiraju slabosti

alternativa računovodstvenih politika.86

Eksterna revizija uz konzistentne računovodstvene standarde moţe značajno suzbiti

računovodstvene manipulacije. Osnovna pretpostavka od koje bi revizori trebali poći je kako

bi reviziju radili da su oni investitori u kompaniji koju revidiraju. Naime, revizija nije samo

mehanički slijed standardnih procedura već se tu radi i o visokom etičkom ponašanju koje je,

naţalost, više na papiru nego u podsvijesti revizora. Revizija moţe ugroziti povjerenje

javnosti, ali isto tako se moţe boriti za povratak izgubljenog povjerenja. Propusti u

revizijskim postupcima te davanje neutemeljenog revizijskog mišljenja povlači za sobom

ogromne gubitke investitora. Posebno je pitanje reputacije revizijske tvrtke. Propusti revizije

u otkrivanju ilegalnih računovodstvenih manipulacija dolaze na vidjelo i rezultiraju

slučajevima praćenim stečajevima i likvidacijama kompanija. Neovisnost i kvaliteta revizije

(uglavnom) nakon svakog takvog slučaja ponovno se preispituje i analizira. Izlazak na vidjelo

profesionalnih manipulacija i prijevara pokrenulo je najveća računovodstvena regulatorna

tijela u traţenju efikasnije zaštite. Zahtjevi su adresirani revizorima i menadţmentu. Od

revizora se u revizijskom standardu zahtijeva: (1) više diskusije tijekom faza planiranja

revizije o materijalnim pogreškama koje mogu izazvati prijevare i gubitke, (2) revizori trebaju

pripremiti upitnik menadţmentu o njihovom viĎenju rizika prijevara te spoznaji ili očekivanju

85

Miller, P., Quality Financial Reporting, cit. dj., str. 6. 86


financijskih djelatnika, Zagreb, 2013. str. 108.


52

manipulacija i prijevara, (3) revizori trebaju dobiti širi obujam informacija za razmatranje

rizika prijevare kroz utvrĎivanje tipa rizika (npr. manipuliranje izvještajima u cilju prisvajanja

imovine), značaja rizika, vjerojatnosti iskrivljavanja činjenica, prodornosti rizika (da li se

odnosi na financijske izvještaje kao cjelinu ili na pojedine segmente), (4) revizori posebnu

pozornost trebaju fokusirati na priznavanje prihoda i rizicima prijevara koje su s tim povezani,

i (4) potrebno je češće evaluirati računalne programe i kontrole knjiţenja u dnevniku i glavnoj

knjizi (da se ne izgube ili unište evidencije) te posebno kontrole uobičajenih transakcija koje

se odnose na povezane stranke (članove uprava i sl.), pripajanja i ostale akvizicije.87

Navedeni revizijski standard zahtijeva od revizora postavljanje pitanja menadţmentu, kao što

su: (1) kakva mu je spoznaja o prijevarama ili očekivanim prijevarama, (2) je li svjestan što

znače manipulacije u izvještajima i koji su mu zato izgovori, (3) kakvo mu je shvaćanje o

rizicima prijevara i manipulacija u njegovom poslovnom subjektu, (4) kakvi su mu programi i

kontrole za ublaţavanje odreĎenih rizika prijevara, kakvi su programi za prevenciju i

detekciju prijevara i manipulacija i kakav je nadzor programa i kontrola, (5) kakav je nadzor

dislociranih segmenata i gdje se mogu locirati rizici prijevara u transakcijama s dislociranim

jedinicama, i (6) kakva je komunikacija menadţmenta sa zaposlenicima kompanije i kakvo je

njihove viĎenje etičkog ponašanja.88

Pod budnošću investitora podrazumijeva se njihova mogućnost i sposobnost da odreĎenim

tehnikama nadziru menadţment i sprječavaju njihove manipulacije. U tu svrhu investitori

imaju na raspolaganju i pomoć financijskih analitičara i savjetnika. Instrumenti kojima se

analitičari sluţe u pruţanju pomoći investitorima najčešće su sljedeći:89

(a) praćenje osnovnih

računovodstvenih informacija i pokazatelja, (b) provjeravanje novčanog toka, i (c)

istraţivanje bilješki uz financijske izvještaje itd.

Bolju zaštitu investitora, a time i vraćanje povjerenja javnosti, moguće je osigurati i

kvalitetnijom računovodstvenom edukacijom. MeĎutim, recentna istraţivanja pokazuju porast

krize računovodstvene edukacije, a njezini razlozi su sljedeći:90

(1) veliki dio iskusnih

računovoĎa našao se izvan suvremenih tokova zbog promjene tehnologije u računovodstvu i

poslovnom okruţenju, (2) uslijedilo je povlačenje iskusnih i zrelih računovodstvenih

87





Sutton, T., Corporate Financial Accounting and Reporting, Prentice Hall, Edinburgh, 2000., str. 680.-681. 90

Gabbin, A., The Crisis in Accounting Education, Journal of Accountancy 4/2002., str. 2.


53

instruktora i profesora čija se mjesta ne popunjavaju dobro educiranim i iskusnim

računovoĎama, (3) najveći dio diplomiranih studenata računovodstva zbog karijere odlazi iz

edukacije u praksu tako da nastaje kontrakcija i kriza računovodstvene akademske zajednice.

Za zaustavljanje ovog negativnog trenda kao i za suzbijanje krize računovodstvene edukacije,

potrebna je čvršća veza izmeĎu akademske zajednice i iskusnih računovodstvenih praktičara.

Dobro educirani i iskusni računovoĎe te posebni revizori mogu poboljšati edukaciju,

doprinijeti povećanju kvalitete financijskih izvještaja i tako vratiti povjerenje javnosti.91

Regulatorna računovodstvena tijela, u cilju zaštite investitora od manipulacija i nepotpunih

financijskih izvještaja temeljenih na načelu fer vrijednosti, najnovije predlaţu dodatnu

reformu u koju uključuju:92

1) Moderniziranje modela objavljivanja financijskih izvještaja objavljivanjem i

suplementarnih izvještaja po povijesnom trošku,

2) Revidiranje onih računovodstvenih načela koja su korištena u Enron-u,

3) Zahtijevati objavljivanje diskusija, analiza i zapisnika menadţmenta,

4) Zahtijevati izvještaje sustava internih kontrola, procjenjivati njihovu efikasnost i

sastavljati izvještaje raspoloţive investitorima,

5) Traţiti od revizije dodatne korake u traţenju prijevara,

6) Objavljivati nefinancijske informacije kojima će se procijeniti budući uspjeh

kompanije,

7) Povećati učestalost izvještavanja, i

8) Svima u kompaniji zakonski zabraniti i kaţnjavati laţiranje i distribuiranje vaţnih

informacija od revizora njihove kompanije.

Prva od navedenih mjera nije toliko iznenaĎujuća. Podsjeća na suplementarne izvještaje iz

početka sedamdesetih godina i kasnije su se sastavljali za zaštitu investitora od inflacije.

Ostale mjere jesu logičan slijed regulatornih tijela usmjerene u pravcu ublaţavanja djelovanja

manipulacija na financijske izvještaje.

Najvaţnije manipulacije na suvremenim financijskim trţištima jesu: Pump & Dump, Trash &

Cash i Insider Trading. Javljaju se u takvim formama koje je vrlo teško otkriti. Zemlje

razvijenih financijskih trţišta razvile su mjere za zaštitu protiv manipulacija na financijskim

91



Castellano, J., Restoring Public Confidence, cit. dj., str. 3.


54

trţištima, meĎutim one su i dalje neefikasne. Zato pitanje sprječavanja manipulacija sve više

se svodi na pitanje kako ublaţiti njihov utjecaj i vratiti povjerenje u trţišta i financijske

izvještaje.

Čvrsta je povezanost manipulacija na financijskim trţištima i računovodstvenih manipulacija.

Manipulacije na financijskim trţištima jesu posljedica ali i uzrok manipulacija s financijskim

izvještajima. Uvijek iza burzovnih, pa tako i računovodstvenih manipulacija, stoje interesne

skupine i njihovi kratkoročni ciljevi koje ţele postići.

Namjerno iskrivljavanje slike bilance ima danas, uz primjenu načela fer vrijednosti, izravan

utjecaj na visinu raspodijeljenog poslovnog rezultata. Namjerno izazvanim rastom ili padom

cijena vrijednosnih papira manipulanti utječu na dnevnu bilancu investicijskih fondova,

banaka i drugih financijskih institucija kojima uglavnom imovinu čini portfelj vrijednosnih

papira. Manipulacije na financijskim trţištima se potvrĎuju, prema tome, kao instrument za

realizaciju kratkoročnih ciljeva pojedinih interesnih skupina.

Manipulacije i manipulanti gotovo uvijek su, na ţalost investitora (dijela koji gubi), brţi od

regulatornih tijela. Popravljanje ili ublaţavanje situacije uglavnom je nakon izbijanja

slučajeva, što nije dobro jer su u pitanju veliki gubici. Sve dodatne reforme regulatornih tijela,

edukacija računovoĎa i napori revizije usmjereni su na jačanje povjerenja u računovodstvenu

profesiju i financijske izvještaje, pad troškova kapitala i stabilizaciju financijskih trţišta gdje

bi se manipulacije svele na minimum.93

5.3. Potrebe za forenzičnim računovodstvom i poslovnom forenzikom

Primjeri zlouporaba u računovodstvu i poslovnih prijevara mogli bi se nabrajati u

nedogled jer je mašta ljudi koji laţiraju financijske izvještaje neiscrpna. Neke od zlouporaba

računovodstva su otkrivene i izazvale su velike računovodstvene skandale. MeĎutim, puno

više ima zlouporaba koje nisu otkrivene.

Postavlja se pitanje kako se vjerovnik ili investitor moţe boriti protiv informacija iz izvještaja

u kojima je zlouporabljeno računovodstvo?

93


financijskih djelatnika, Zagreb, 2013. str. 110.-111.


55

Laički ili logičan odgovor bi bio da se protiv problema trebamo boriti pomoću revizije

financijskih izvještaja. MeĎutim, praksa je pokazala da revizija financijskim izvještajima

samo donekle predstavlja zaštitu od zlouporabe kreativnog računovodstva, ali naţalost, ne

dovoljno. Naime, financijskih izvještaji tvrtki koji su izazvali velike računovodstvene

skandale bili su revidirani. 94

Ta konstatacija zorno prikazuje da revizija financijskih izvještaja ne pruţa dovoljnu zaštitu od

prijevara i laţnih prikaza financijskim izvještajima. Pored toga, mnoge tvrtke nisu obavezne

revidirati financijske izvještaje pa kod njih nema ni tom prvog stupnja zaštite od laţnih

prikaza ili odstupanja „istinitog i fer“ izvještavanja. Vjerovnik, potencijalni partner ili

investitor stupanj svoje zaštite od zlouporabe kreativnog računovodstva i namjernih prijevara

moţe povećati primjenom „forenzičnog računovodstva.95

Forenzično računovodstvo (Forensic Accounting) se konstruira na ekspertnoj osnovi i ima za

cilj utvrditi procjenom „istinit i fer“ prikaz stanja i rezultata izvještajnog subjekta.

Tradicionalno forenzično računovodstvo bilo je usmjereno na otkrivanje prekršaja u primjeni

računovodstvenih i zakonskim propisa najčešće u sudskim vještačenjima.

MeĎutim, u današnje vrijeme ubrzano se razvija komercijalno forenzično računovodstvo.

Njegove primarne uloge su otkriti prijevaru, spriječiti prijevaru, pronaći dokaze o nastaloj

prijevari kao i procjena stvarnog stanja i rezultata izvještajnog subjekta s aspekta interesa

menadţera, vjerovnika, potencijalnog partnera ili investitora koji su naručitelji i korisnici

rezultata forenzičnog računovodstva.

Komercijalno forenzično računovodstvo moţe biti neformalizirana djelatnost u slučajevima

kad njegovi rezultati sluţe isključivo naručitelju i najčešće nisu dostupni javnosti niti su javni

dokumenti kao što je revizorski izvještaj ili izvještaj sudskog vještaka koji se koristi na sudu.

Ta vrsta forenzike se temelji na stručnosti forenzičara i njegovom ugledu.

U nekim zemljama za obavljanje komercijalne forenzike ne postoje nikakva posebna

ovlaštenja. MeĎutim, u naprednijim zemljama postoje certificirani forenzični računovoĎe

(Certified Forensic Accounting Professionals).96

94

Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str. 40. 95


Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str. 41.


56

Budući da su poslovni ljudi i svi ostali korisnici financijskih izvještaja u današnje vrijeme

poučeni lošim iskustvima sve oprezniji, forenzično računovodstvo je najbrţe rastuće područje

računovodstva. Neke velike tvrtke, a posebno banke i osiguravajuća društva u SAD-u i

Kanadi kao i mnoge institucije imaju vlastite odjele za forenzično računovodstvo i poslovnu

forenziku.

Pojedini autori smatraju da će forenzično računovodstvo u 21.stoljeću biti one što je za

otkrivanje zločina u 19.stoljeću bila analiza otisaka prstiju a u 20.stoljeću DNA analiza.

Naime, budući da se sloţenost zlodjela i teţina njihova otkrivanja stalno povećava, potrebno

je razvijati odgovarajuće metode i mehanizme za njihove sprječavanje. 97

5.4. Štete od prijevara i zloupotreba i uzroci naglog razvoja

forenzičnog računovodstva

Štete od prijevara i zloupotreba nikada se ne mogu točno utvrditi jer mnoge nisu ni

otkrivene. Zbog toga se te štete mogu samo procjenjivati na temelju odreĎenih indikatora.

Prijevare se uobičajeno klasificiraju u tri skupine i to: korupcija, otuĎivanje imovine i

laţiranje financijskih izvještaja. U tablici 9 prikazani su ta tri tipa prijevare sa svojim glavnim

pojavnim oblicima i prosječnim pojedinačnim štetama koje se pojavljuju u SAD .

(prema: Report to the Nation, ACFE98

, 2008., str. 7. i 11.)

Tablica 9: Klasifikacija prijevara, pojavni oblici i prosječne štete

Tip prijevare Oblici prijevare Prosječne

pojedinačne štete

Korupcija Sukob

interesa Podmidivanje Ilegalne nagrade

Ekonomska ucjena 375.000,00 $

Otuđivanje imovine

Krađa gotovine

Krađa zaliha i druge

imovine Prijevare na

prodaji imovine #

150.000,00$

Lažiranje financijskih izvještaja

Financijska lažiranja

Nefinancijska lažiranja

# # 2.000.000,00$

Izvor: Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare

97


ACFE = Association of Certified Fraud Examiners = Udruga profesionalnih forenzičara


57

0 10 20 30 40 50 60 70 80

Mito i korupcija

Računovodstvene prijevare

Zloupotrebe imovine

2009.

2007.

2005.

2003.

Grafikon 1: Trend u prijavljenim prijevarama

Izvor:PricewaterhouseCoopers (2009.) The Global Economic Crime Survey: Economic crime in a downturn

Neovisno o obliku prijevare kod nastanka prijevare uobičajeno su prisutna tri elementa: motiv

(poticaj, pritisak), prilika (mogućnost) i opravdanje (racionalizacija). Te elemente je moguće

prikazati tzv.trokutom prijevare99

Slika 5: Trokut prijevare

Izvor: Wells, J. T., Why Employees Commit Fraud. Association of Certified Fraud Examiners

99

Wells, J. T. (2001.) Why Employees Commit Fraud. Association of Certified Fraud Examiners. Dostupno na: http://www.acfe.com/resources/view.asp?ArticleID=41

MOTIV

PRILIKA OPRAVDANJE

Trokut

prijevare


58

Udruga profesionalnih forenzičara (ACFE) u SAD je izradila studiju o prijevarama i objavila

rezultate te studije 2008.godine. Postotak prijevara prema tipu kompanija i prosječni gubici

od prijevare prikazuje tablica 10.

Tablica 10: Postotak prijevara prema tipu kompanija i prosječni gubici od prijevare


Kao što se moţe vidjeti, najveći postotak prijevara pronaĎen je u privatnim i malim

kompanijama. To forenzičare upućuje na zaključak da je kod tih kompanija rizik prijevare

najveći.

Ranije u radu je konstatirano kako mala i srednje velika poduzeća nisu duţna prilagati

izvještaj o novčanom tijeku. To je sigurno jedan od razloga zašto se u tim kompanijama javlja

najveći broj prijevara. Drugi razlog bi mogao biti što se radi o poduzećima s manjim brojem

zaposlenih djelatnika, pretpostavka je da se manje novca ulaţe u dodatne kontrole i naknadni

pregled izvještaja. TakoĎer, to moţemo objasniti činjenicom da su u malim poduzećima

vlasnik ičlan menadţmenta obično ista osoba, tako da postoji jednostavno manje komplikacija

pri odluci o „uljepšavanju“ stvarnog stanja poslovanja. Uostalom, mala poduzeća s u

konstantnoj borbi na trţištu, te funkcioniraju prihvatljivo ako egzogene varijable djeluju u

korist malim poduzećima.

Postotak prijevara i prosječna šteta prema tipu kompanija - ACFE studija 2008

Tip kompanije Postotak prijevara od ukupno/ prosječni gubitak

Privatne kompanije 39,1% od svih istraženih prijevara

Prosječni gubitak: 278.000 $

Javne kompanije (Kompanije na burzi)

28,4% od svih istraženih prijevara Prosječni gubitak: 142.000 $

Male kompanije (manje od 100 zaposlenih)


Srednje kompanije (od 101 do 999 zaposlenih)


Velike kompanije (od 1000 do 9.999 zaposlenih)


Najvede kompanije (preko 10.000 zaposlenih)



59

Procjenjuje se, takoĎer, da u SAD organizacije gube 7% prihoda godišnje zbog prijevara.

Preciznije se zna da 85% ţrtava prijevare nikad nisu dobili natrag novac ili nekretnine.

Nagli porast broja forenzičara i potreba za forenzičnim računovodstvom u SAD uzrokovan je

i sljedećim dogaĎajima:

- 45% kompanija izjavilo je da su bile ţrtve prijevare u posljednje dvije godine

- Nakon 2003.:

71% je porastao broj kompanija koje su imale slučajeve korupcije i podmićivanja

(corruption & bribery)

133% je porastao broj otkrivenih slučajeva pranja novca (money laundering)

140% je porastao broj financijskih izvještaja u kojima je utvrĎeno pogrešno

prikazivanje (misrepresentation).

75% kompanija je izjavilo da su bile ţrtve prijevare

-Prijevare u obliku prikazivanja gubitaka na imovini kod američkih kompanija u prosjeku su

bile preko 1,7 milijuna USD što se nakon 2003. povećalo za 50%

-40% kompanija pretrpjele su značajne gubitke ugleda u poslovnom svijetu, smanjena je

motivacija osoblja i došlo je do poremećaja poslovnih odnosa

-preko trećine tih prijevara otkrivene su slučajno primjenom uobičajenih postupaka detekcije

prijevara100

.

100

www.cwu.edu


60

Kod nas su štete od gospodarskih kaznenih djela bile najveće 2002.godine da bi nakon toga

došlo do naglog pada u 2004.godini te na toj razini variraju do 2008.godine. U tablici 11

prikazan je broj ukupno evidentiranih kaznenih djela, udio gospodarskih kaznenih djela, broj

počinitelja i visina materijalne štete u Hrvatskoj (prema: Bobanović, V., 2010., str. 117.)

Tablica 11: Broj ukupno evidentiranih kaznenih djela, udio gospodarskih kaznenih djela, broj

počinitelja i visina materijalne štete u Hrvatskoj

Godina Ukupan broj

kaznenih djela

Gospodarska kaznena djela Broj počinitelja

gospodarskih kaznenih djela

Visina štete u milijardama

kuna Broj kaznenih

djela

Postotak od ukupno

2001 78.351 7.874 10,05 3.875 2,538

2002 77.905 6.764 8,68 3.223 2,713

2003 80.377 6.369 7,92 2.707 2,277

2004 82.950 6.754 8,14 2.706 1,074

2005 77.587 6.595 8,5 3.007 1,244

2006 78.664 7.285 9,26 3.265 1,101

2007 73.320 5.832 7,95 2.959 0,837

2008 74.571 6.691 8,97 3.716 1,092

UKUPNO 12,877


Kao što se moţe vidjeti, u razdoblju od osam godina štete nastale kao posljedica gospodarskih

kaznenih djela iznosile su 12,877 milijardi kuna ili točnije 12.877.553.040,00 kuna što je

prosječno oko 1,6 milijardi kuna godišnje.

S obzirom na to da je intenzitet otkrivanja i procesuiranja gospodarskih kaznenih djela

porastao u 2009. i 2010.godini, moţe se očekivati da će rezultat toga biti povećanje visine

šteta.


61

Veličina i intenzitet prijevara ovisi o:

Efikasnosti primjene kontrolnih mehanizama,

Intenzitetu i kvaliteti rada istraţnih organa,

Kvaliteti zakonskih propisa,

Visini propisanih kazni i

Mogućnostima njihove provedbe.

Zbog značajne pojave korupcije i pronevjera drţavni inspektori forenzičari zaposleni u

Ministarstvu financija i Ministarstvu unutarnjih poslova i tuţilaštvu, biti će sve potrebniji.

Zbog toga se očekuje puno veći angaţman na edukaciji drţavnih inspektora iz područja

računovodstva i financija te poslovne forenzike općenito.

Budući da drţavni inspektori forenzičari ne mogu obuhvatiti sve aspekte i golemu količinu

zlouporaba i prijevara te s obzirom na probleme u efikasnosti primjene kontrolnih

mehanizama protiv prijevara, moţe se reći da i komercijalni računovodstveni forenzičari i

općenito poslovni forenzičari imaju svijetlu budućnost.

Često se postavlja pitanje, može li se rizik poslovne prijevare ukloniti potpuno?

Jednostavan odgovor je: može ako ne radimo ni jedan posao!

Zbog toga je potrebno odrediti koliki je rizik ili gubitak prihvatljiv i angaţirati primjeren

mehanizam zaštite od prijevare koji svakako uključuje poslovnu forenziku i forenzično

računovodstvo.101

Tko je otkrio prijevare?

Kod nas još nema detaljnije statistike u otkrivanju prijevara zato što je prava anti-korupcijska

borba počela tek nedavno. Područje poslovne forenzike je tek na početku razvoja. Do sada

smo imali samo istrage od strane policijskih inspektora, inspektora porezne uprave i

istraţitelja sudskih istraţnih organa, dok komercijalnih forenzičara nije ni bilo. Zbog toga

ovdje iznosimo iskustva američkih forenzičara. Prema podacima dobivenim intervjuiranjem

532 forenzičara u SAD prijevare su otkrivene na način prikazan u tablici 12.

101



62

Tablica 12: Postotak i način otkrivenih prijevara u SAD-u

Postotak Tko je otkrio prijevaru?

26,3% dojave zaposlenika

18,8% slučajno

18,6% interna revizija

15,4% interna kontrola

11,5% eksterna revizija

8,6% dojave od kupaca

6,2% anonimne dojave

5,1% dojave od dobavljača

1,7% ostalo


Dojave zaposlenika su na prvom mjestu po otkrivanju prijevara u SAD. MeĎutim, treba uzeti

u obzir da su tamo zaposlenici koji prijavljuju prijevaru u javnim korporacijama puno

zaštićeniji nego kod nas. Prema tome, ne moţe se očekivati da će se kod nas pojaviti isti

intenzitet otkrivanja prijevara.

Ako se zbroje postoci prijevara koje su otkrili interni revizori i interna kontrola zajedno moţe

se reći da su oni najefikasniji jer su otkrili 34% prijevara. Na temelju toga se moţe izvesti

zaključak da su interna revizija i interna kontrola koje najčešće funkcioniraju istodobno,

efikasan mehanizam protiv prijevara. Zbog toga bi sve kompanije u drţavnom vlasništvu

trebale imati obvezu uvoĎenja interne revizije i kontrole. Zanimljivo je uočiti da je vrlo visok

postotak prijevara (18,8%) otkriven slučajno. Iz toga se moţe zaključiti da protuprijevarni

mehanizmi još uvijek ne funkcioniraju kako bi trebali.102

102



63

6. Kreativno računovodstvo i njegov utjecaj na financijske

izvještaje

Kreativno računovodstvo (creative accounting) u početnoj teorijskoj zamisli trebalo je

omogućiti realni prikaz stvarnog financijskog stanja i rezultat poduzetnika prema tekućim

vrijednostima imovine, obveza i kapitala pored njihove povijesne vrijednosti. Zbog toga je u

primjenu računovodstvenih postupaka uvedena fleksibilnost utemeljena na primjeni instituta:

Fer vrijednosti i

Različitih modela procjene

Na ţalost, u praksi se kreativno računovodstvo pretvorilo u manipulativno računovodstvo.103

6.1. Kako je „kreativno računovodstvo“ u praktičnoj primjeni postalo

„manipulativno računovodstvo“

Postavlja se pitanje: mora li postojati fleksibilnost u primjeni računovodstvenih postupaka

i u kojoj mjeri?

Poslovanje se do danas razvilo u toj mjeri da je računovodstvo teško zamisliti bez primjene

raznih modela procjene. MeĎutim, stječe se dojam da je naglašena primjena „fer vrijednosti“

u velikom broju računovodstvenih standarda potakla manipulacije u financijskim izvještajima.

Tome su pridonijeli vrlo kompleksni a u pojedinim segmentima i nejasni računovodstveni

standardi bez dovoljno praktičnih objašnjenja. To je dovelo do toga da je „kreativno

računovodstvo“ (creative accounting) u praksi postalo sinonim za „manipulativno

računovodstvo“ (manipulative accounting). Zbog toga se kreativno računovodstvo pojavljuje i

pod nazivom: „igre financijskim brojevima“ (The Financial Numbers Game).104

6.2. Današnje definicije kreativnog računovodstva

Postoje brojne definicije „kreativnog računovodstva“ od kojih se mogu izdvojiti one koje

najbolje dočaravaju što se danas pod tim pojmom podrazumijeva. To su sljedeće definicije:

„Domišljata uporaba računovodstvenih brojeva“

103




64

„Uporaba i zlouporaba (use and abuse) računovodstvenih tehnika i načela da bi se

prikazali financijski rezultati koji, namjerno, odstupaju od istinitog i fer prikaza“ (O'

Regan, P., 2006, p. 369.)

„Neki ili svi koraci korišteni za igre financijskim brojevima, nasilan (agresivan) izbor i

primjena računovodstvenih načela, unutar i izvan računovodstvenih standarda kao i

laţiranje financijskih izvještaja“ (Mulford, C. W. And E. E. Comiskey, 2002, p. 51.)

„Kreativno računovodstvo je transformacija financijskih računovodstvenih prikaza od

onoga što je stvarno u ono što subjekt ţeli prikazati koristeći postojeća pravila i/ili

ignorirajući neka od njih.“ (Naser, K., 1993, p. 2.).

Kao što se moţe vidjeti iz samo nekoliko definicija „kreativnog računovodstva“ u praktičnoj

primjeni njegove glavne karakteristike su:105

„PrilagoĎavanje“ financijskih izvještaja da bi se dobila slika po ţelji subjekta koji

izvještava.

Koriste se legalne mogućnosti izbora fleksibilnih računovodstvenih metoda, postupaka

i procjena.

Koriste se rubne i „nategnute“ mogućnosti iskazivanja dogaĎaja kao i nejasna

područja računovodstvenih standarda koji oteţavaju kontrolu i reviziju.

Ističe se značaj informacija koje pogoduju izvještajnom subjektu, a umanjuje i skriva

značaj informacija koje mu ne pogoduju.

Primjenjuju se i mnoge zlouporabe (abuse) koje značajno prekoračuju zakonske okvire

i prelaze u kriminal koji se teško otkriva.

„Kreativno računovodstvo“ moţe se definirati prema područjima u kojima se kreće kao na

shemi 2. (prema: Jones, M., „Creative Accounting“, Fraud and Accounting Scandals“, 2008,

p.9.

105



65

Slika 6: Definiranje područja kreativnog računovodstva prema fleksibilnosti primjene

računovodstvenih propisa


Kao što se moţe vidjeti na slici 6, primjena kreativnog računovodstva je moguća i unutar

regulatornih okvira i to u područjima gdje su pravila nejasna, neprecizna ili dopuštaju

preveliku slobodu odstupanja. Kad kreativno računovodstvo krene izvan regulatornih okvira

onda su mogućnosti manipulacija beskonačne.106

106

Belak, V., „Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str. 142.-

143.

Unutar regulatornih okvira Izvan regulatornih

okvira

Regulatorni okvir ne

dopušta

računovodstveni izbor

Djelovanje unutar

regulatornih okvira

koji osiguravaju korisnikove interese

Djelovanje unutar

regulatornih okvira

koje sluţi

prilagoĎavanju

prikaza prema

impresiji boljih rezultata

Djelovanje izvan

regulatornih okvira i laţiranje izvještaja

Nema

fleksibilnosti

Fleksibilnost u

okviru „istinitog

i fer oprikaza“

Fleksibilnost koja

koristi granične

mogućnosti

Fleksibilnost koja

daje lažni prikaz


66

6.3. Motivi primjene i područja zlouporabe kreativnog računovodstva

Glavni motivi primjene kreativnog računovodstva su sljedeći:107

Korištenje fleksibilnosti unutar računovodstvenih regulatornih okvira za kreiranje

„istinitog i fer“ prikaza o izvještajnom subjektu.

Korištenje fleksibilnosti unutar računovodstvenih regulatornih okvira za kreiranje

prikaza koji odgovaraju izvještajnom subjektu.

Korištenje fleksibilnosti unutar, a često i na granici regulatornih računovodstvenih

okvira za stvaranje što povoljnije slike o izvještajnom subjektu.

Prekoračenje regulatornih računovodstvenih okvira radi stvaranja laţne slike o

izvještajnom subjektu.

Poduzeće odnosno izvještajni subjekt kojega se pokušava „uljepšati“ kreativnim

računovodstvom, često završi kao prelazak u „manipulativno računovodstvo“, a po slici 6.

zaključujemo da ta granica izmeĎu dopuštenog i nedopuštenog često zna biti vrlo tanka te

standardi i propisi mogu biti („ţele biti“) krivo tumačeni.

Osobe od posebnog motivi prikazivanje bolje slike poduzeća od stanja u kojem je zapravo

subjekt u velikom broju slučajeva bude menadţment poduzeća.

Ovo su razlozi zbog kojih menadţment nastoji „uljepšati sliku“ o stanju izvještajnog subjekta:

(prema: Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str.

145.)

Privlačenje investitora

Povećanje ili odrţavanje cijene dionica

Povećanje trţišne vrijednosti tvrtke

Ostvarivanje menadţerskih nagrada (bonusa)

Izbjegavanje opasnosti od preuzimanja zbog loših rezultata

Poznat je „problem principal“, koji se u prvom redu odnosi na odnos vlasnika-menadţera

odnosno menadţementa kao mnoţine, jer u tom odnosu često dolazimo do sukoba interesa.

Ne mora značiti da menadţment ima iste ciljeve kao i vlasnik poduzeća koji uvijek ţeli

maksimalizirati dobit svog poduzeća dok menadţment moţe u odreĎenim situacijama gledati

107

Belak, V., „Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str. 144.


67

isključivo svoju korist. Tu mogućnost izbora dobiva kada „Principal osoba koja ovlašćuje

drugu osobu da u njezino ime i za njezin račun djeluje kao agent“108

Ovo su područja zlouporabe kreativnog računovodstva odnosno forme koje poprimaju u

praksi: (prema: Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb,

2011., str. 146.)

Upravljanje zaradom (earnings management)

Nasilno (agresivno) računovodstvo (aggressive accounting)

IzglaĎivanje zarade (income smoothing)

Laţiranje financijskih izvještaja (fraudulent financial reporting)

6.4. Najčešće manipulacije financijskih izvještaja primjenom

„kreativnog računovodstva“

Američki autor Howard Schilit (Schilit, H., 2002., p.p., 24-25) jedan je od najvećih

autoriteta u otkrivanju računovodstvenih trikova ističe sedam smicalica (shenanigans) koje

računovoĎe koriste u laţiranju financijskih izvještaja i to109

:

Smicalica br. 1: Priznavanje prihod prerano ili priznavanje prihoda upitne kvalitete.

Smicalica br. 2: Priznavanje fiktivnog prihoda.

Smicalica br. 3: Napuhivanje zarade izvanrednim dobicima.

Smicalica br. 4: Prebacivanje tekućih rashoda u ranije ili kasnije obračunsko razdoblje.

Smicalica br. 5: Pogrešna knjiţenja ili nepravilno reduciranje obveza.

Smicalica br. 6: Prebacivanje tekućeg prihoda u kasnije razdoblje.

Smicalica br. 7: Prebacivanje budućih rashoda u tekuće rashode.

Istraţivanja su pokazala kako su laţni prikazi najviše počinjeni na knjiţenju prihoda, odnosno

njihovim napuhivanjem i laţiranjem. Postoje razlozi za to:

„U problematičnim kompanijama menadţeri su na razne načine otuĎivali gotovinu pa im je

stalno nedostajao poslovni rezultat koji će to pokrivati. Pored toga, za ostvarenje visokih

108

Baletić, Z., (ur.), Ekonomski leksikon, LZ «Mirosalav Krleţa» i Masmedia, Zagreb, 1995., str. 727 109

Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str. 148


68

profita oni su dobivali milijunske bonuse. Da bi dobili bonuse, oni su jednostavno laţirali

profite napuhivanjem i laţiranjem prihoda. Treći razlog za laţiranje dobiti koji su neki

menadţeri isticali je strah od neprijateljskog preuzimanja zbog loših rezultata.“110

Osvrt je na kompanije promatrane u SAD-u, stoga kako bi izbjegli generaliziranja, naravno

postoje i druge vrste manipulacija na drugim područjima koje su moţda više zastupljene.

Ovo su neke od manipulacija i prijevara s kojima se susrećemo:111

„Isisavanje“ novca iz poduzeća

Isisavanje novca iz poduzeća je jedna od vrlo čestih prijevara kod nas i u svijetu. Ta vrsta

prijevare posebno je izraţena kod poduzeća u drţavnom vlasništvu ali nije nepoznata ni kod

privatnih poduzeća. Prijevara se najčešće provodi tako da se računi za usluge drţavnim

poduzećima uvećaju kako bi se novac prebacio na privatna poduzeća u kojima se isplaćuju

vlasnicima s plaćenim porezom na dobit a nakon toga se novac dijeli na sudionike u prijevari.

Ove vrste prijevara se otkrivaju tako da se provjeravaju sumnjivi računi koji se usporeĎuju s

trţišnim cijenama takvih usluga. Poduzeća koja su naplatila laţirane račune, u pravilu imaju

visoke dobiti isplaćene vlasnicima ili neobične isplate za usluge privatnim osobama. Za

isisavanje novca iz privatnih poduzeća nema jakog motiva ako se radi o redovitom poslovanju

s obzirom da stopa poreza na dobit nije visoka. MeĎutim, kada poduzeće doĎe u teškoće,

moguća je prijevara da se pomoću laţnih računa i prebacivanju novca na privatne račune isisa

gotovina iz poduzeća u kojem ostaju nepodmirene obveze nakon čega se poduzeće „gurne“ u

„bankrot“ odnosno u stečaj tako da se izbjegne plaćanje obveza. Zbog toga svaki bankrot

odnosno stečaj treba provjeriti.

Agresivna revalorizacija radi poboljšanja slike solventnosti i smanjenja dojma o

visokim zaradama

Agresivna revalorizacija dugotrajne imovine forenzičarima ali i svim drugim korisnicima

financijskih izvještaja stvara mnogo problema. U praksi se pojavljuju čak takve bilance u

kojima je 90% imovine revalorizirani dio. Revalorizacija sama po sebi otvara mnoga pitanja o

vjerodostojnosti, realnosti i transparentnosti financijskih izvještaja. Zbog toga je uveden novi

110


Belak, V.,:Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011.,

str. 151.-165.


69

izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Prikazivanje dobiti kao rashoda i istodoban prijenos

te iste dobiti izravno na zadrţanu zaradu što se ne prikazuje u izvještaju o dobiti u slučaju

dugotrajne materijalne imovine prilično zamagljuje rezultate. To utječe na pokazatelje

uspješnosti koji su nakon revalorizacije bolji. Najčešći cilj agresivne revalorizacije je

stvaranje slike manje zaduţenosti jer se time povećava pozicija ukupnog kapitala pa se

postotak obveza u pasivi smanjuje. Agresivna revalorizacija najčešće nije kazneno djelo jer

nema prijevare na oporezivanju zbog toga što se prijenos rezervi u zadrţanu dobit oporezuje.

Nepravilnost koja se moţe pojaviti je prijenos revalorizacijskih rezervi na upisani kapital prije

nego što su te rezerve revalorizirane, što nije dopušteno.

Manipuliranje prihodima

Kod nas su manipulacije radi povećanja ili smanjenja prihoda puno manje izraţene nego u

Americi. Otkako je uveden PDV laţno prikazivanje prihoda bitno je oteţano ali nije

nemoguće.

A. Lažno povećanje prihoda

Razlozi za laţno povećanje prihoda su najčešće:

-nastojanja da se poveća dobit pa time i nagrade direktorima

-nastojanje da se sakriju gubici

Računovodstveni postupci laţnog ili agresivnog povećanja prihoda su:

a) Dvostruko knjiţenje istih računa kupaca (kao što je to činio „Parmalat“). MeĎutim,

dvostruko knjiţenje računa danas kad su oni u sustavu PDV-a nije tako jednostavno

jer u tom slučaju treba laţirati i knjiţenja i izvješće o PDV-u.

b) Knjiţenje fiktivnih faktura (iznenaĎenje je da se fiktivne fakture kod nas pojavljuju

više nego što bi se očekivalo). Ako se za fiktivne račune prihoda plati PDV oni se teţe

otkrivaju. Zbog toga forenzičar treba ispitati zbog čega neplaćeni računi nisu utuţeni.

c) Priznavanje prihoda unaprijed – slučaj „XEROX“

Najpoznatija manipulacija priznavanja prihoda prije njegove realizacije izvedena je u

„Xerox“ kompaniji i to ovako:

„Xerox“ prodaje strojeve za fotokopiranje sa servisiranjem koje će biti obavljano kroz

nekoliko godina nakon prodaje. Pored toga „Xerox“ iznajmljuje fotokopirne strojeve.


70

„Xerox“ je priznavao prihod od servisiranja u trenutku prodaje stroja a prihode od

iznajmljivanja priznavao je na početku ugovora o najmu i to u cjelini.

U skladu s ispitivanjem komisije za vrijednosne papire „računovodstveni trik“

„Xeroxa“ napuhao je dobit prije poreza za 1,5 milijardi USD od 1997. do 2000.

godine.

Taj „računovodstveni trik“ odrţavao je cijenu dionica „Xeroxa“ vrlo visokim što je

omogućilo direktorima da dobiju 5 milijuna USD nagrade za dobre performanse i više

od 30 milijuna USD na prodaji dionica.

Kada se saznalo da su prihodi i dobit bili napuhani, dionice su pale za 52% sljedećeg

dana.

d) Napuhivanje prihoda: primjer poboljšanja rezultata prodajom dugotrajne imovine

(legalno)

U ovom slučaju se ne radi o prijevari niti laţiranju financijskih izvještaja nego o mogućem

skrivanju gubitaka iz redovitog operativnog poslovanja. Prema tome, ova radnja nije

kaţnjiva. Mnoge tvrtke u razdobljima s viškom gotovine kupuju nekretnine koje mogu

prodati u kriznim situacijama. Tu se najčešće taktizira s prigodnom povoljnom kupnjom i

naknadno još povoljnijom prodajom. Ako tvrtka naknadno nekretninu proda iznad

nabavne vrijednosti ona realno ostvaruje prihod i dobit koja se iskazuje u izvještaju o

dobiti. Zbog toga se takva prodaja aktivira u razdoblju lošeg poslovnog rezultata gdje se

operativni gubici pokrivaju prodajom nekretnine pa se tako stječe dojam kontinuiranog

dobrog poslovanja. Većina investitora i dioničara najveću pozornost poklanja neto

rezultatu kod kojeg se ne vidi od čega je konstruiran. Da bi se pojačao dojam dobrog

rezultata kod investitora i dioničara se često iz neto dobiti u takvim razdobljima podjele i

dividende.

e) Pretvaranje rezervi u prihode (WorlsCom manipulacija)

Sᵒ)Tvrtka je prethodne godine revalorizirala skupinu nekretnina i u revalorizacijske

rezerve knjiţila 1.000.000,00 kn.

1.)U tekućoj godini tvrtka je revalorizacijske rezerve priznala kao prihod od ukidanja

revalorizacijskih rezervi ali bez promjena na vrijednosti imovine.


71

Slika 7: Primjer knjiženja rezervi u prihode

930 - Revalorizacijske pričuve

7820 - Prihodi od ukidanja rezervi

(1) 1.000.000,00 1.000.000,00 Sᵒ

1.000.000,00 (1)

Izvor: Belak, V.,: Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011.

Slična manipulacija izvodi se i sa zatvaranjem tekućih obveza prema dobavljačima (konto

220) i priznavanjem prihoda od otpisanih obveza prema dobavljačima (konto 7800).

B. Lažno snižavanje prihoda

Redukcija prihoda radi se s namjerom da prihod ne „iskoči“ previše iznad prethodne i

posebno naredne godine. Naime, „iskakanje“ previsokog prihoda u jednoj godini moţe

stvoriti dojam pada u narednoj godini što moţe prouzročiti pad vrijednosti dionica čak

neovisno o ostvarenoj dobiti. Menadţeri zbog toga nastoje stvoriti dojam stalnog rasta

poslovanja a ne velikih oscilacija jer oscilacije prihoda stvaraju dojam povećanog rizika

ulaganja u ta poduzeća i rada s tim poduzećima. Redukcija prihoda provodi se različitim

tehnikama i to dopuštenim kao što su:

a) Nefakturiranje kontinuiranih isporuka na kraju razdoblja

b) OdgaĎanje prihoda na različite načine

c) Prodaja na „crno“ i terećenje rashoda u djelatnosti proizvodnje, proizvodnih usluga i

graĎenja

d) Nefakturiranje djelomično obavljenih usluga, prenošenje prihoda u iduću godinu itd.


72

7. ZNAČAJ NOVČANIH TIJEKOVA U FORENZIČNOJ ANALIZI

Za forenzičara izvještaj o novčanim tijekovima predstavlja izuzetno vrijedan izvor

informacija.. pored svega, povezivanje pojedinačnih gotovinskih transakcija s njihovim

izvorima predstavlja osnovicu za modeliranje forenzičnih testova.

Mnogi analitičari imaju sljedeće mišljenje:

„dobit je rezultat primjene odreĎenih pravila i moţe se manipulirati a novac je stvarnost pa se

teţe manipulira.“

MeĎutim, oprez je ipak potreban. Dennis Kozlowski (Tyco) je dokazao da se i novčani tokovi

mogu manipulirati!

Naime, poduzetnik moţe ostvariti dobit ali moţe doći u ozbiljne teškoće ako mu kupci ne

plaćaju račune ili s plaćanjem jako kasne jer on neće moći izvršavati svoje obveze.

Osim toga, postoje prihodi koji nemaju za posljedicu priljeve novca što moţe stvoriti

pogrešnu sliku o financijskom poloţaju subjekta.

Ovdje posebno treba istaknuti da laţirani prihodi nemaju priljeva novca pa su oni najopasniji

za financijski poloţaj kompanije. Zbog toga se sumnja u postojanje laţiranog prihoda posebno

istraţuje.

Forenzičar usporedbom prihoda i priljeva koristeći različite vrste testova moţe utvrditi:112

a) Kakav je stvarni financijski poloţaj subjekta

b) Je li bilo laţiranja prihoda i sličnih stavki.

Za utvrĎivanje rezultata novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti moţe se koristiti osnovna

shema prikazana u tablici 13.

Tablica 13: Shema utvrĎivanja rezultata novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti

Neto dobit Profit after tax

+ amortizacija + depreciation

= zarada od novčanog tijeka = cash flow earnings (CFE)

- povedanje potraživanja od kupaca - increase in accounts receivable

- povedanje zaliha - increase in inventories

+ povedanje obveza + increase in accounts payable

= Gotovina iz poslovanja = Cash from operations (CFO)


112



73

Kod forenzičnih testova u kojima se usporeĎuju rezultati iz izvještaja o dobiti s rezultatima iz

izvještaja o novčanim tijekovima uvijek treba voditi računa o tome da rezultati operativnih

novčanih tijekova sadrţe u sebi amortizaciju i deprecijaciju dok je ona u izvještaju o dobiti

rashod.113

Rezultati novčanih tokova ne mogu se analizirati ako se ne promatraju po aktivnostima. Zbog

toga se izvještaj o novčanom toku dijeli na tri dijela i to:114

1. Izvještaj o novčanom toku od operativnih (poslovnih)aktivnosti

2. Izvještaj o novčanom toku od investicijskih (ulagateljskih) aktivnosti

3. Izvještaj o novčanom toku od financijskih aktivnosti

Naime, ako bi se pretpostavilo, na primjer, da je kod neke tvrtke novčani tijek pozitiva i to za

svotu od 800.000,00 kn, to još ne znači da je to pozitiva rezultat u apsolutnom smislu.

Pretpostavimo, na primjer, da je pozitivan novčani tijek rezultat sljedećih aktivnosti:115

Tablica 14: Grafički prikaz pozitivnog novčanog tijeka (iako su poslovne aktivnosti u minusu)

R.b. Vrsta aktivnosti kn

1. Novčani tijek od poslovnih aktivnosti -3.200.000,00

2. Novčani tijek od investicijskih aktivnosti 0

3. Novčani tijek od financijskih aktivnosti 4.000.000,00

Neto povedanje novca 800.000,00


U tom slučaju pozitivan novčani tijek je posljedica uzimanja kredita, a ne poslovnih

aktivnosti.

113





74

7.1. Novčani tijek na steroidima: Zašto korporacije manipuliraju 116

Čini se kako svake godine jedan vrhunski sportaš bude izloţen doping skandalu. To su

ljudi koji su trenirani od roĎenja kako bi vjerovali da je sve u njihovim nastupima, te

preuzimali rizike sa svime što bi potencijalno moglo povećati njihove šanse za pobjedu.

Slično tako i kompanije, naučene da funkcioniraju dobro unatoč svim nedaćama, takoĎer

imaju načine kako napuhati ili „napumpati“ svoje prihode – pojava koja se zove manipulacija

novčanim tijekovima. Ovdje ćemo vidjeti kako se to radi, kako bi to mogli identificirati i

prepoznati.

RAZLOZI MANIPULACIJE NOVČANOG TIJEKA

Novčani tijek je često smatran kao jedan od „najčišćih“ financijskih izvještaja.

(WorldCom je dokazao kako to nije istina)

Koristi koje imaju kompanije od snaţnog novčanog tijeka je ista kao korist koju imaju

atletičari od jakih mišića – snaţniji novčani tijek je privlačniji i ima veću paţnju, rejting. U

svakom slučaju kompanije koje koriste financije da bi povećale imovinu, smanjile dug ili

kapital ne mogu se odrţati bez da uništavaju same sebe.

Da bi kompanija “dobila mišiće“ (misli se na bolju financijsku sliku kompanije) mora dobiti

računovodstvenu „injekciju“ novčanog tijeka, odnosno povećanje poslovnih aktivnosti . Nju

moţemo prepoznati u novčanom tijeku, koji dolazi nakon izvještaja o računu dobiti i gubitka

te bilance.

KAKO JE MANIPULACIJA UČINJENA

Nesklad s obvezama prema dobavljačima

Kompanije mogu saţeti svoje obveze prema dobavljačima jednostavno mijenjajući

njihovo računovodstveno priznavanje kao izvanredne rashode. Kada kompanija knjiţi

plaćanje izvanrednih rashoda vrijeme koje je potrebno da bi se knjiţenje izvršilo potrebno je

knjiţiti kao smanjenje obveza. Dok se to fizički ne odradi, kompanija ipak neće napraviti

116

Slobodni prijevod autora: A. Beattie, Cash Flow On Steroids: Why Companies Cheat,

http://www.investopedia.com/articles/basics/05/062405.asp (20.03.2014.)


75

pravedan prikaz i spomenuti iznos priznati u poslovnim aktivnostima odnosno kao smanjenje

novca u blagajni.

Kompanije imaju veliki “poticaj” kasniti sa svojim plaćanjima i koristiti prekoračenja. Ovi

„poticaji“ su dakako rezultat GAAP-ovog tretiranja prekoračenja: dozvoljavaju, uz ostale

stvari, prekoračenja obveza prema dobavljačima (neplaćenje istih u dogovorenom periodu)

koje se kasnije prebacuju u poslovne aktivnosti.

Ovo dopuštenje je prepoznato kao slabost GAAP-a, ali dok se računovodstvena pravila ne

promjene, bilo bi pametno pročešljati i prekontrolirati ove brojeve i njihovu pozadinu kako bi

suzbili manipulacije.

Smanjenje potraživanja (“prodaja potraživanja”)

Drugi način kako kompanija moţe povećati operativne aktivnosti novčanog toka je

prodaja potraţivanja. To se takoĎer zove sekuritizacija. Agencija koja kupuje potraţivanja

plaća kompaniji odreĎeni iznos novca, a kompanija prodaje agenciji pravo na novac koji

klijenti (kupci) duguju. Kompanija si tako osigurava novac primljen iz izvanrednih prihoda

prije nego je kupac uslugu zapravo platio. Vrijeme izmeĎu prodaje i ubiranja novca je

skraćeno, ali kompanija prima puno manje novca nego da je čekala kako bi kupac platio.

Dakle nema previše smisla da kompanija prodaje svoja potraţivanja kako bi primila gotovinu

malo ranije – osim ukoliko nema problema s gotovinom te ima razlog prikrivati negativne

performanse u poslovnoj aktivnosti izvještaja o novčanom tijeku.

NE-poslovna aktivnost

Manje vidljiva manipulacija (“steroid”) je uključenje novca dobivenog operacijama

koje nisu povezane s materijalnom imovinom poduzeća. Ne-poslovne aktivnosti su najčešće

primanja novca dobivenog trgovinom vrijednosnih papira, ili novac posuĎen (krediti) za

financiranje vrijednosnih papira, što nema nikakave direktne veze s poslovnim aktivnostima.

Kratkotrajne investicije se obično dogaĎaju zbog pristupa novcu prije nego su kompanije

spremne pustiti novac u poslovne operacije. Moţe se dogoditi da kratkotrajne investicije

donesu prihode, ali to nije novac došao iz osnovne djelatnosti kompanije.

Novčani tijek je čimbenik koji mjeri zdravlje kompanije, gotovina od neosnovnih djelatnosti

se treba priznavati odvojeno. GAAP zahtjeva eksplicitno priznavanje ovih ne-poslovnih

aktivnosti. Tako bi jednostavno gledanjem brojeva u izvještaju o novčanom tijeku trebali


76

vidjeti koliko dobro tvrtka posluje.

Upitna kapitalizacija troškova

TakoĎer suptilnija manipulacija („forma dopinga“) je upitna kapitalizacija troškova.

Kompanija mora trošiti novce kako bi stvarala proizvode. Troškovi proizvodnje pokrivaju se

iz neto dobiti pa je tako vidljiva u poslovnim aktivnostima. Umjesto priznavanja svih troškova

odjednom, kompanije kapitaliziraju troškove, stvaranjem imovine u bilanci, s ciljem

priznavanja troškova kroz odreĎeni period (rasporediti troškove kroz vrijeme).

Ovakvo priznavanje troškova je i dalje priznato kao negativan izvještaj o novčanom tijeku, ali

je vaţno napomenuti da se klasificira odnosno rasporeĎuje kao smanjenje novčanog toka od

investicijskih aktivnosti (ne od poslovnih aktivnosti). OdreĎene vrste rashoda - kao što je

kupnja dugotrajne materijalne imovine – su odreĎene vrste kapitalizacije troškova jer se radi o

odreĎenoj vrsti investicijske aktivnosti.

Kapitalizacija je upitna ako se radi o troškovima iz redovnog poslovanja (troškovi

proizvodnje) koji se biljeţe kao poslovna aktivnost kompanije. Ako su troškovi iz redovnog

poslovanja kapitalizirani ne biljeţe se kao troškovi proizvodnje nego kao negativan novčani

tijek od investicijskih aktivnosti. Iako prava slika ovih priznavanja- bilo ona iz operativnih ili

investicijskih aktivnosti- ostaje ista, slika iz poslovnih aktivnosti novčanog tijeka čini se

"mišićavija" od slike (izvještaja o novčanom tijeku) onih kompanija koje priznavaju svoje

troškove odjednom. U osnovi, tvrtke koje se bave ovakvom praksom odnosno kapitalizacijom

operativnih troškova zapravo samo prebacuju rashode iz jednog razreda u drugi s ciljem

ostvarivanja jače slike u operativnoj aktivnosti izvještaja o novčanom tijeku. Ali kada

kompanije kapitaliziraju troškove oni ne sakrivaju istinu zauvijek. Današnji troškovi će se

pokazati u sutrašnjim financijskim izvještajima, a u to vrijeme će dionice trpiti posljedice.

Opet, pročešljavajući detaljno financijske izvještaje mogu se otkriti sumnjive radnje.

SAŽETAK

Neovisno radi li se o sportu ili financijama, ljudi će uvijek naći načina kako

manipulirati, samo neprihvatljiva količina regulacija moţe suzbiti nečasna natjecanja, a

poslovanje zahtjeva razumnu količinu poslovne slobode kako bi funkcionirala ispravno. Nisu

svi biciklisti korisnici steroida kao što nisu sve tvrtke neiskrene u financijskim izvještajima.

Zaključak je kako postojanje steroida i računovodstvenih metoda sluţi samo kako bi bili na

oprezu prije nego što prihvatimo sve zlatne medalje odnosno financijske izvještaje (poţeljna


77

skeptičnost revizora).

7.2. Forenzični testovi prihoda pomoću novčanih tijekova

Testiranje opasnosti od laţiranja prihoda ili pogrešnog prikazivanja moţe se izvesti

primjenom slijedećeg obrasca:117

Pokriće prihoda priljevom =

( ) ( )

Gdje je:118

Porast (smanjenje) potraţivanja od kupaca = Saldo kupaca na kraju – Početni saldo kupaca

Ovdje treba upozoriti da posebno treba paziti na predznake (+) i (-) kako ne bi došlo do

pogrešnog rezultata.

Ako je rezultat pokrića prihoda priljevom manji od 1 (tj.od 100%) forenzičar treba provjeriti

zbog čega je došlo do odstupanja. Prvo se provjerava je li odstupanje posljedica prijeboja

izmeĎu kupaca i dobavljača. Ako se utvrdi da stvarnog prijeboja nije bilo moguća je pogreška

ili neka manipulacija.

U slučaju da je prihod laţiran bez porasta potraţivanja, neće biti pokriven priljevom.

Otpisana a neutuţena potaţivanja se istraţuju.

Ako je postotak odstupanja velik, rizik prijevare je velik i u tom slučaju se odstupanja

detaljno ispituju. Ako je postotak odstupanja mali, forenzičar moţe ocijeniti da se ne radi o

značajnom riziku koji bi trebalo posebno istraţivati.

Za utvrĎivanje razlike izmeĎu prihoda i priljeva moţe se koristiti sljedeći obrazac:

Razlika izmeĎu prihoda i priljeva = Priljevi od poslovnih aktivnosti prodaje – ((prihod od

prodaje+PDV) – porast (smanjenje) potraţivanja od kupaca)) = 0

Forenzična analiza kupaca i dobavljača izravnim povezivanjem s priljevima i odljevima na

ţiro računu moţe se prikazati ovako:

117


Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare, Zagreb, 2011., str. 131.-

132.


78

Slika 8: Forenzična analiza kupaca i dobavljača izravnim povezivanjem s priljevima i

odljevima na žiro računu

120 - Kupci

1000 - Žiro-račun

220 - Dobavljači

(1) 117.000,00 117.000,00 (1) ↔ (1) 117.000,00 35.100,00 (4) ↔ (1) 35.100,00 35.100,00 (4)

(2) 58.500,00 58.500,00 (2) ↔ (2) 58.500,00 11.700,00 (5) ↔ (2) 11.700,00 11.700,00 (5)

(3) 23.400,00 23.400,00 (3) ↔ (3) 23.400,00 4.680,00 (6) ↔ (3) 4.680,00 4.680,00 (6)


Ako potraţna strana kupca nema odgovor na priljevima preko ţiro-računa forenzičar treba

provjeriti razlog. To se radi svaki put kad postoji sumnja da ima laţiranih računa.

Ako dugovna strana dobavljača nema odgovor na odljevima preko ţiro-računa forenzičar

provjerava razlog. To se radi svaki put kad postoji sumnja da su obveze zatvarane bez

plaćanja ili pretvarane u prihode.

Primjer testiranja preko pokrića prihoda priljevima u slučaju kad se pojavljuje

porast salda potraživanja od kupaca;

Slika 9: Pokriće prihoda priljevima (porast salda potraživanja od kupaca)

120 - Kupci

750 - Prihodi

Sᵒ 6.150,00 12.300,00 (4)

10.000,00 (1) (1) 12.300,00 36.900,00 (5)

20.000,00 (2)

(2) 24.600,00 6.150,00 (6)

30.000,00 (3)

(3) 36.900,00

60.000,00 ∑

∑ 79.950,00 53.350,00 ∑

Sᵒ 24.600,00

1000 - Žiro-račun

240 - Obveze za PDV

(4) 12.300,00

2.300,00 (1) (6) 36.900,00

4.600,00 (2)

(7) 6.150,00

6.900,00 (3)

∑ 55.350,00

13.800,00 ∑


79


Pokriće prihoda priljevom=

( ) ( )


( ) ( ) =

= 100%

Primjer testiranja pokrića prihoda priljevima u slučaju kad se pojavljuje

smanjenje salda potraživanja od kupaca;

Slika 10: Pokriće prihoda priljevima (smanjenje salda potraživanja od kupaca)

120 - Kupci

750 - Prihodi

Sᵒ 6.150,00 12.300,00 (4)

10.000,00 (1) (1) 12.300,00 36.900,00 (5)

20.000,00 (2)

(2) 24.600,00 6.150,00 (6)

30.000,00 (3)

(3) 36.900,00 24.600,00 (7)

60.000,00 ∑

∑ 79.950,00 79.950,00 ∑

Sᵒ 0,00

1000 - Žiro-račun

240 - Obveze za PDV

(4) 12.300,00

2.300,00 (1) (5) 36.900,00

4.600,00 (2)

(6) 6.150,00

6.900,00 (3)

(7) 24.600,00

13.800,00 ∑

∑ 79.950,00



( ) ( )


( ) ( ) =

= 100%


80

Primjer testiranja pokrića prihoda priljevima u slučaju kad doĎe do

meĎusobnog zatvaranja potraživanja od kupaca i dobavljača uz istodobno

smanjenje salda potraživanja od kupaca:

Slika 11: Pokriće prihoda priljevima (meĎusobno zatvaranje potraživanje od kupca i

dobavljača uz smanjenje salda potraživanja od kupca)



( ) ( )


( ) ( ) =

= 58,85%

Razlika izmeĎu prihoda i priljeva = Priljevi od poslovnih aktivnosti prodaje – ((prihod od

prodaje + PDV) – porast (smanjenje) potraţivanja od kupaca)) = 0

Prema tome, razlika izmeĎu prihoda i priljeva iznosi – 36.900,00 kn, koja je nastala zbog

meĎusobnog zatvaranja izmeĎu kupaca i dobavljača.

120 - Kupci

750 - Prihodi

Sᵒ 6.150,00 12.300,00 (4)

10.000,00 (1) (1) 12.300,00 36.900,00 (5)

20.000,00 (2)

(2) 24.600,00 6.150,00 (6)

30.000,00 (3)

(3) 36.900,00 24.600,00 (7)

60.000,00 ∑

∑ 79.950,00 79.950,00 ∑

Sᵒ 0,00

1000 - Žiro-račun

240 - Obveze za PDV

(4) 12.300,00

2.300,00 (1) (6) 6.150,00

4.600,00 (2)

(7) 24.600,00

6.900,00 (3)

∑ 43.050,00

13.800,00 ∑

220 - Dobavljači

(5) 36.900,00 98.400,00 Sᵒ


81

MeĎutim, to još ne znači da postoji manipulacija.naime, ta razlika moţe nastati u slučaju kad

se pojavljuje prijeboj za koji postoji realni razlog koji se utvrĎuje postojanjem izjave o

prijeboju ili ugovora o cesiji ili asignaciji. Ako tih legalnih razloga nema, vrlo je vjerojatno da

se radi o manipulaciji.119

7.3. Praktični primjer otkrivanja lažiranog prihoda u veleprodaji

testiranjem odnosa prihoda i priljeva

Manipulacije pomoću izravnog meĎusobnog zatvaranja potraţivanja i obveza se ne

otkrivaju jednostavno jer nema vanjskih vidljivih znakova na financijskim izvještajima kao

što je to slučaj kod manipulacija prihoda i rashoda radi ujednačavanja dobiti po godinama.

Zbog toga ovdje iznosimo jedan zanimljivi praktični slučaj. Primjer je pojednostavljen ali nije

izgubljeno ništa od bitnih značajki dogaĎaja.120

Opis djelatnosti:

Poduzetnik se bavi trgovinom na veliko mješovite robe. Trgovina se odvija preko pet

organizacijskih jedinica koje samostalno vode računovodstvo a zbrojne izvještaje

dostavljaju u središnje računovodstvo. Trgovina je uhodana i odvija se bez većih

oscilacija prihoda i troškova.

Krajem godine sva prodajna mjesta posjetili su porezni inspektori i nisu našli nikakvih

poreznih nepravilnosti.

Komercijalni revizor je pregledao poslovanje i dao pozitivno mišljenje.

S aspekta računovodstvenih i poreznih propisa poslovanje je ocijenjeno urednim o

čemu postoji vjerodostojna dokumentacija revizora i poreznih inspektora.

Menadţeri organizacijskih jedinica stimulirani su na ispunjenje plana prodaje

mjerenog prihodom od prodaje. U izvještaju interne revizije utvrĎeno je da su sve

organizacijske jedinice ispunile plan prodaje pa po tom osnovu menadţeri imaju pravo

na stimulaciju.

119




82

Indikator prijevare (red flag): 121

Interna revizija je izradila i dodatni izvještaj o ostvarenoj marţi po organizacijskim

jedinicama. Sve organizacijske jedinice su ostvarile pribliţno 20% marţe u odnosu

na prihod osim organizacijske jedinice broj 4 koja je ostvarila 16,6% marţe iako je

prodavala pribliţno isti asortiman kao i ostale organizacijske jedinice.

Iako je niţa ostvarena marţa mogla biti rezultat prodaje većih količina roba s

niţim marţama, interni revizori su posumnjali da nešto nije u redu unatoč

pozitivnim nalazima porezne inspekcije i revizije.

Indikator sumnje se pojavio – zašto je ostvarena niţa marţa uz ostvaren prihod?

Menadţment daje nalog internom revizoru – forenzičaru da detaljno ispita

poslovanje u organizacijskoj jedinici broj 4.

7.3.1. Postupak forenzične detekcije:122

Korak 1: Usporedba rezultata s planom

Tablica 15: Segmentacija poslovanja (planirano-ostvareno)


Nalaz:

Računskih pogrešaka nema

Postoje odstupanja na troškovima za prodano i marţi ali još nije jasno u čemu je

problem!

121



Prihod

Troškovi za prodane zalihe

Marža

Planirano 1.200.000,00 960.000 240.000

Ostvareno 1.200.000,00 1.000.000 200.000

Odstupanja Nema 40.000 -40.000


83

Korak 2: Usporedba prihoda i marţe po mjesecima

Slika 12: Godišnja kronologija prihoda i marže, uočavanje nepravilnosti


Korak 3: Analiza otvorenih stavki (zadnji tromjesec)

Uputa: prvo se ispituju stavke koje su bliţe kraju godine!

Slika 13: Ispitivanje stavki (kupac-dobavljač)

120 - KUPCI

220 - DOBAVLJAČI

(X) 123.000,00 123.000,00 (XI)

(XI) 98.400,00 98.400,00 (X)

(XI) 123.000,00 123.000,00 (XII)

(XII) 98.400,00 98.400,00 (XI)

(XII) 123.000,00 123.000,00 (XII)

(XII) 123.000,00 123.000,00 (XII)

∑ 369.000,000 369.000,00 ∑

∑ 319.800,00 319.800,00 ∑

IOS = 0

IOS = 0 Izvor: Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare

MJESEC PRIHOD TROŠKOVI ZA PRODANO MARŽA

I 100.000 80.000 20.000 II 100.000 80.000 20.000 III 100.000 80.000 20.000 ∑ 300.000 240.000 60.000

IV 100.000 80.000 20.000 V 100.000 80.000 20.000 VI 100.000 80.000 20.000 ∑ 300.000 240.000 60.000

VII 100.000 80.000 20.000 VIII 100.000 80.000 20.000 IX 100.000 100.000 0

∑ 300.000 260.000 40.000

X 100.000 80.000 20.000 XI 100.000 80.000 20.000 XII 100.000 100.000 0

∑ 300.000 260.000 40.000 ∑∑ 1.200.000 1.000.000 200.000

NELOGIČNO

(IX. MJESEC)

NELOGIČNO

(XII. MJESEC)


84

Nalaz:

Nema otvorenih stavki. Odgovarajuće stavke kupaca i dobavljača bi se trebale slagati s

odgovarajućim stavkama ţiro-računa!

Korak 4a: Testiranje pokrića prihoda priljevom


( )


=

Nalaz forenzičara:

Pokriće prihoda priljevom iznosi 83,33%. Forenzičar procjenjuje da je odstupanje veliko i da

je rizik od prijevare veliki.

Razlika izmeĎu prihoda i priljeva = Priljevi od poslovnih aktivnosti – (Prihod od prodaje +

PDV) – Porast potraţivanja od kupaca (ili + smanjenje potraţivanja od kupaca)

Razlika izmeĎu prihoda i priljeva = 1.230.000,00 – (1.200.000,00 + 276.000,00) = -

246.000,00

Nalaz forenzičara: Iako nema otvorenih stavki ni salda na potraţivanjima kupaca, proizlazi da

prihodi nisu pokriveni priljevima za svotu od 246.000,00 kn. To navodi na zaključak da je

učinjen prijeboj izmeĎu kupca i dobavljača koji moţe biti legalan ili nelegalan.


85

Korak 4b: Usporedba stavki kupaca i dobavljača s priljevima i odljevima na ţiro

računu

Slika 14: Priljevi i odljevi s žiro računa (usporedne stavke: 120-220)

120 - Kupci

1000 - Žiro-račun (priljev)

(X) 123.000,00 123.000,00 (XI) ↔ (XI) 123.000,00

(XI) 123.000,00 123.000,00 (XII) ↔ (XII) 123.000,00

(XII) 123.000,00 123.000,00 (XII) ↔ NEMA

1000 - Žiro-račun (odljev)

220 - Dobavljači

98.400,00 (XI) ↔ (XI) 98.400,00 98.400,00 (X)

98.400,00 (XII) ↔ (XII) 98.400,00 98.400,00 (XI)

NEMA ↔ (XII) 123.000,00 123.000,00 (XII)

Detekcija prijevare

120 - Kupci 220 - Dobavljači

123.000,00 (XII) (XII) 123.000,00

Prijeboj


Nalaz forenzičara:

u XII.mjesecu nema novčanog tijeka jer je izvršen prijeboj kupca i dobavljača. Isti postupak

je proveden i u IX.mjesecu! UtvrĎeno je da nikakvog stvarnog prijeboja nije trebalo biti iako

je pronaĎena izjava o prijeboju.


86

Konačni nalaz forenzičara:

Provjerom skladišnih primki i izdatnica forenzičar je utvrdio da roba za koju je izvršen

prijeboj računa nije uopće izašla iz skladišta niti ušla u skladište.

Menadţer organizacijske jedinice broj 4 dogovorio je s vlasnikom privatnog poduzeća

(s kojim je u rodbinskim vezama) da ispostave fiktivne račune o prodaji i kupnji robe

u IX. i XII.mjesecu.

Budući da su fiktivni računi o prodaji i kupnji iste robe po istoj cijeni bili ispostavljeni u

istom mjesecu, potraţivanja i obveze za PDV su bili prebijeni i nisu uzrokovali novčani tijek.

Rezultat tih fiktivnih transakcija nisu utjecale na konačni rezultat i obveze prema PDV-u,

revizor i porezni inspektori nisu mogli uočiti nepravilnosti s aspekta njihove kontrole.

Konačni zaključak forenzičara i prijedlog menadžmentu:

Menadţer organizacijske jedinice broj 4 laţirao je povećanje prihoda na iznos od

1.200.000,00 kn, dok je stvarni prihod bio svega 1.000.000,00 kn, dakle 200.000,00 kn manje

od planiranog.

Laţiranje prihoda postigao je izdavanjem fiktivnih računa koje je kasnije prebio s fiktivnim

ulaznim računima kako bi prikrio prijevaru.

Laţiranje prihoda menadţer je izveo s namjerom da prikrije pad prihoda zbog kojeg bi

izgubio stimulaciju.

Prijedlog:

Menadţer organizacijske jedinice broj 4:

Kriv je za laţiranje prihoda,

Mora vratiti nezasluţenu stimulaciju,

Treba podnijeti disciplinsku odgovornost s prijetnjom otkaza.

Iz prethodnog primjera se moţe zaključiti da ni izjava o prijeboju ne mora biti dokaz da nema

manipulacija s prihodima. Zbog toga forenzičar u prikupljanju dokaza mora istraţiti sve

okolnosti dogaĎaja.


87

8. ULOGA EKSTERNOG REVIZORA U SPRJEČAVANJU

POGREŠKE/PRIJEVARE

Opća načela i odgovarajuće upute koje se odnose na odgovornost i postupanje eksternog

revizora pri razmatranju pogreške i prijevare u reviziji financijskih izvještaja sadrţana su

ponajprije u MeĎunarodnom revizijskom standardu 240 (MRevS 240) – Prijevara i

pogreška123

. Uz MRevS 240, za razmatranje problematike pogreške i prijevare u reviziji

financijskih izvještaja relevantni su i neki drugi meĎunarodni revizijski standardi, i to MRevS

250 – Razmatranje zakona i propisa u reviziji financijskih izvještaja te MRevS 560 –

DogaĎaji poslije datuma bilance.

Razmatranje uloge eksternog revizora u sprječavanju pogreške i prijevare nameće, kao prvo,

razlikovanje prijevare i pogreške. U tom kontekstu, sukladno MRevS-u 240, prijevara

označuje namjerno pogrešan prikaz, koji primjerice moţe obuhvatiti krivotvorenje knjiţenja

ili isprave, protupravno prisvajanje imovine, knjiţenje transakcija koje se nisu dogodile,

pogrešno primjenjivanje računovodstvenih politika, itd. Za razliku od prijevare, pogreška

označuje nenamjeran pogrešni iskaz, kao što su primjerice matematičke ili tiskarske

pogreške, pogrešno interpretiranje činjenica, itd.

U kontekstu odgovornosti menadţmenta i revizora, sukladno MRevS-u 240, sprječavanje i

otkrivanje prijevare i pogreške odgovornost je menadţmenta kroz stalno uvoĎenje i djelovanje

odgovarajućeg računovodstvenog sustava i sustava interne kontrole. Revizor nije, niti moţe

biti odgovoran za sprječavanje prijevare ili pogreške.124

Polazeći od sadrţaja MeĎunarodnih revizijskih standarda, cjelokupni proces obavljanja

revizije financijskih izvještaja, koju najčešće provodi eksterni revizor, uključuje nekoliko

temeljnih faza, i to: preuzimanje obveze revizije, upoznavanje poslovanja klijenta i planiranje

postupka revizije, upoznavanje i ocjene sustava internih kontrola, procjena značajnosti i

revizijskih rizika, prikupljanje revizijskih dokaza, komplementiranje dokaza i formiranje

radne dokumentacije revizora, formiranje mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih

izvještaja i sastavljanje revizorova izvješća.

123

MRevS 240 (MeĎunarodni revizijski standard 240) - Revizorova odgovornost da u reviziji financijskih

izvještaja razmotri prijevare i pogreške 124

MeĎunarodni revizijski standardi, prijevod s engleskog jezika, op. cit., str. 76.


88

Planiranje revizije početna je faza cjelokupnog revizijskog procesa. Prema MRevS-u 240,

revizor treba procijeniti rizik značajnih pogrešnih prikazivanja financijskih izvještaja

uzrokovanih prijevarom ili pogreškom i zahtijevati od menadţmenta informacije za svaku

prijevaru ili značajnu pogrešku koja je otkrivena. Osim toga, ovisno o procjeni rizika, prema

zahtjevima MRevS-a, revizor treba oblikovati takve postupke koji pruţaju razumno jamstvo

glede otkrivanja značajnih pogrešnih prikaza financijskih izvještaja prouzročenih prijevarom

ili pogreškom. Pri planiranju i provoĎenju revizije, „revizor treba pokazati profesionalni

skepticizam koji će mu osigurati da se mogućnost pogreške i prijevare neće predvidjeti.“125

Kada revizor primjenom odgovarajućih postupaka, a polazeći od prethodne procjene rizika,

uoči mogućnost postojanja pogreške ili prijevare i utvrdi da ista moţe značajno utjecati na

financijske izvještaje, duţan je provesti dodatne ili promijenjene postupke. Ako ni tada nije

otklonio svoje sumnje u značajnu pogrešku ili prijevaru, revizor u suradnji s menadţmentom

treba utvrditi je li učinak prijevare ispravljen u financijskim izvještajima i kako će to utjecati

na revizorovo izvješće.

MRevS 240 definira i neka postupanja revizora koja se odnose na pitanje izvješćivanja o

prijevari ili pogrešci. Naime, revizor izvješćuje menadţment o postojanju prijevare, čak i onda

kada je njen utjecaj na financijske izvještaje beznačajan. Uvijek se izvješćuje viša razina

menadţmenta, a kada je u prijevaru uključena najviša razina prema MRevS-u 240 revizor

treba zatraţiti pravni savjet. Ako postoji dogovor izmeĎu uprave i revizora, to znači da revizor

sudjeluje u prijevari.

Sastavljanje i predočavanje revizorova izvješća o financijskim izvještajima završna je faza

cjelokupnog procesa revizije financijskih izvještaja. Najznačajniji dio toga izvješća je

mišljenje revizora o tome da li financijski izvještaji realno i objektivno prikazuju financijski

poloţaj i uspješnost poslovanja poduzeća. „Mišljenje revizora je „kulminacija“ opseţnog i

sloţenog revizijskog ispitivanja. Neuvaţavanje mišljenja revizora ili pripisivanje nekog

drugog sadrţaja tome mišljenju, prilično je nepromišljen čin.“126

Revizorovo izvješće o

financijskim izvještajima usmjereno je različitim korisnicima, koji su nakon završenog

procesa revizije financijskih izvještaja sigurniji da financijski izvještaji realno i objektivno

odraţavaju ekonomsku stvarnost poslovanja poduzeća te da se mogu na njih osloniti u

procesu poslovnog odlučivanja. Revizorova izvješća koja bitno odustaju od standardnog

125

Rittenberg, L. E., Schwieger, B. J., Auditing Concepts for a Changing Environment, Harcourt College

Publishers, Orlando, FL, 2001., str. 144. 126

Bernstein, L. A., Analysis of Financial Statements, Dow Jones – Irwin, Homewood, Illinois, 1984., str. 346.


89

pozitivnog izvješća nazivaju se modificirana izvješća. Kao što je već istaknuto, izvješće će

biti modificirano onda, ako u dodatnom odjeljku izvješća budu istaknuta pitanja koja ne

utječu na revizorovo mišljenje, kao što su naglašavanje problematike koja značajno moţe

utjecati na vremensku neograničenost poslovanja i značajne nesigurnosti (zbog sudskog spora,

i sl.) koja moţe utjecati na financijske izvještaje. O modificiranim izvješćima govorimo i onda

kada u izvješću treba istaknuti pitanja koja utječu na revizorovo mišljenje, kao što su

ograničenje u djelokrugu revizorova rada ili postojanje nesuglasja s menadţmentom.

Ograničenje u djelokrugu revizije i razilaţenje s menadţmentom, okolnosti su koje bitno

utječu na revizorovo mišljenje na način da umjesto pozitivnog mišljenja (unqualified opinion)

izraţava: mišljenje s rezervom (qualified opinion), suzdržanost od mišljenja (disclaimer of

opinion) ili negativno mišljenje (adverse opinion).

Ako revizor utvrdi da prijevara ili pogreška ima značajan utjecaj na financijske izvještaje, a to

nije korektno iskazano u financijskim izvještajima, sukladno MRevS-u 240 revizor izraţava

mišljenje s rezervom ili negativno mišljenje. Ako ne postoji dovoljno dokaza o tome ima li

prijevara ili pogreška značajan utjecaj na financijske izvještaje, treba izraziti mišljenje s

rezervom ili se suzdrţati od izraţavanja mišljenja. Zbog postojanja prijevare revizor moţe

odustati od preuzete revizorske obveze i o tome mora izvijestiti nasljednog revizora.

Uz obvezu izvješćivanja menadţmenta i korisnika revizorova izvješća o financijskim

izvještajima, MRevS 240 definira i obvezu izvješćivanja tijela koja donose propise i tijela

vlasti. Pri tome, treba naglasiti da obveza povjerljivosti, u pravilu, sprječava revizora o

izvješćivanju treće strane o postojanju prijevare ili pogreške. U odreĎenim okolnostima tu

obvezu povjerljivosti nadilazi zakon ili odluka suda. U nekim zemljama, kao i u Hrvatskoj, od

revizora se zahtijeva da o pogrešci ili prijevari obavijesti nadzorna tijela financijskih

institucija.

Sukladno MRevS-u 250 – Razmatranje zakona i propisa u reviziji financijskih izvještaja,

revizor koji ocjenjuju realnost financijskih izvještaja usmjeren na one zakone i propise čije

neprimjenjivanje bi moglo značajno utjecati na financijske izvještaje. Značajni mogu biti i oni

propisi koji izravno ne utječu na financijske izvještaje jer njihovo neprimjenjivanje moţe

rezultirati kaznama, sudskim sporovima i sl. Odgovornost za neprimjenjivanje zakona i

propisa snosi menadžment, a ne revizor. Polazeći od ciljeva i svrhe revizije financijskih

izvještaja jasno je da revizor nije niti moţe biti odgovoran za sprječavanje neprimjenjivanja

zakona i potpisa. MeĎutim, činjenica je da se obavljanjem godišnje revizije to moţe spriječiti.


90

Prema odrednicama MRevS-a 250 revizor treba, kad god je to moguće, o neprimjenjivanju

zakona i propisa, izvijestiti odbor za reviziju, upravni odbor i viši menadţment. Ako je u

neprimjenjivanje zakona i propisa uključen viši menadţment, potrebno je izvijestiti sljedeću

višu razinu uprave kao što je odbor za reviziju i nadzorni odbor, odnosno ako to nije moguće,

potraţiti pravni savjet. Obveza povjerljivosti sprječava izvješćivanje o neprimjenjivanju

zakona i propisa trećim stranama. Ipak, u odreĎenim okolnostima treba izvijestiti tijela vlasti

ili tijela koja donose propise (sud, nadzorna tijela financijskih institucija).

Neprimjenjivanje zakona i propisa utječe na revizorovo mišljenje o financijskim izvještajima.

Prema MRevS-u 250 revizor izraţava mišljenje s rezervom ili negativno mišljenje ako

zaključi da neprimjenjivanje zakona i propisa ima značajan učinak na financijske izvještaje i

da to nije ispravno iskazano u financijskim izvještajima. Ako revizor tijekom obavljanja

revizije ne uspije od klijenta prikupiti dovoljno primjeren dokaz za procjenu, ima li

neprimjenjivanje zakona i propisa utjecaja na financijske izvještaje, treba izraziti mišljenje s

rezervom ili se suzdrţati od izraţavanja mišljenja zbog ograničenja djelokruga revizije.

Revizor moţe i odustati od preuzete obveze te o razlozima odustajanja, uvaţavajući kodeks

etike, mora izvijestiti nasljednog revizora.

Sukladno odrednicama MRevS-a 560 – DogaĎaji poslije datuma bilance, ako je izvješće

predano klijentu, a nije objavljeno, revizor moţe zatraţiti od klijenta da ne objavljuje njegovo

izvješće ako su nastali dogaĎaji zbog kojih treba ispraviti financijske izvještaje. U takvim

slučajevima revizor od menadţmenta zahtijeva ispravljanje financijskih izvještaja, ako

menadţment to odbije izraţava mišljenje s rezervom ili negativno mišljenje. Ako

menadţment ispravi financijske izvještaje revizor povlači staro izvješće i ispostavlja novo

izvješće koje ne smije imati datum raniji od datuma ispravljanja financijskih izvještaja.

Ako revizor postane svjestan činjenica koje su postojale na datum izvješća i koje bi mogle

utjecati na mišljenje, mora dodatno provjeriti financijske izvještaje i ako je potrebno, zatraţiti

ispravljanje financijskih izvještaja. Nakon ispravljanja financijskih izvještaja menadţment je

duţan izvijestiti javnost o novonastalim uvjetima. Revizor povlači staro i izdaje novo izvješće

o ispravljanim izvještajima. Ako menadţment ne ispravi financijske izvještaje i/ili ne

obavijesti javnost, revizor u novom izvješću izraţava mišljenje s rezervom ili negativno

mišljenje.127

127

Tušek, B., Ţager, L., Revizija drugo, izmjeneno i dopunjeno izdanje, Hrvatska zajednica financijskih

djelatnika, Zagreb 2007.


91

9. ZAKLJUČAK

„Upozoravam te da onaj koji dobro i uredno vodi knjigovodstvo nauči i dobro ugovarati,

trgovati i zaraĎivati.

Stoga opominjem svakog trgovca da se pozabavi time da zna dobro i uredno voditi svoje

knjige, a tko to ne zna, neka se dade poučiti ili neka drţi sposobna i vješta mladića

knjigovoĎu. Inače će u njegovim trgovačkim poslovima nastati pravi kaos i babilonska

pometnja, a od toga se čuvaj ako ti je draga čast i tvoje imanje.“128

Benedikt Kotruljević: O trgovini i savršenu trgovcu

Još davno prije nego se revizorska profesija počela razvijati, trgovci i tadašnji „poduzetnici“

znali su vaţnost knjigovodstva i pridavali mu veliku paţnju i značaj. Radi se o jako osjetljivoj

profesiji koju obično promatrači često krive za propuste koje se ne tiču direktno nje, nego

subjekta kojeg revizor naknadno ispituje.

Eksterna revizija je ta koja ispituje, prvenstveno financijske izvještaje odnosno poslovanje

poduzeća. Bitno je da taj posao obavlja osoba koja ne obnaša funkciju u poduzeću koje je

subjekt revidiranja. Revizor nakon obavljene revizije donosi zaključak odnosno točnije

„mišljenje“ koje ima veliku teţinu za daljnje poslovanje subjekta.

Revizor je osoba kojoj je primarni cilj pregledati, ispitati, sumnjati, pronaći pa i dokazati

nepravilnosti u poslovanju, naravno, ako ona postoje.

Sadrţaj rada bio je usmjeren najviše na izvještaj o novčanom tijeku, kao jednom od temeljnih

financijskim izvještaja, te manipulativnom računovodstvu kao pojavi koja uzima sve više

maha. Naravno da prijevare i prijestupi nisu nikakva novina, ali tendencija konstantnog rasta

u tom području svakako je potaknula razmišljanja i usvajanja o dodatnim propisima,

regulativama i zakonima. Zakoni nisu i ne mogu biti savršeni, ali u svakom smislu ne bi

trebali biti dvosmisleni, nego jasno definirati dopušteno od nedopuštenog.

Najčešće situacije koje zaposlenici, menadţeri ili osobe od direktne koristi, pokušavaju

izmanipulirati prikazane su u radu, kao i njihove kontrole te načini na koje forenzični revizori

pokušavaju otkriti i suzbiti manipulacije u poslovanju.

128

Zenzerović, R., Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i

turizam „Dr.Mijo Mirković“, Pula, 2007., Predgovor


92

Riziku prijevare su izloţena sva poduzeća, bez obzira na njihovu veličinu ili djelatnost kojom

se bave. Prijevare su ozbiljan problem koji utječe na organizacije diljem svijeta unatoč

povećanju regulatornih aktivnosti, osobito u okruţenju gdje svjetski gospodarski pad značajno

povećava pritiske na organizacije i pojedince stvarajući više poticaja za prijevare i stvaranjem

više mogućnosti za počinjenje prijevare. Unatoč pozornosti regulatornih tijela, te paţnji i

resursima koje organizacije ulaţu u jačanje kontrola za sprečavanje i otkrivanje prijevara,

prijevara je jedno od najproblematičnijih pitanja za poduzeća diljem svijeta. Prijevara ne

uzrokuje samo velike gubitke, već stvara i lošu atmosferu u poduzeću. U borbi protiv tog

rastućeg problema organizacije se ne mogu osloniti samo na kontrole za sprječavanje i

otkrivanje prijevara već moraju jasno definirati nedozvoljene aktivnosti i sankcije za one koji

počine prijevaru, te promicati etičku kulturu kako bi smanjile rizik nastanka prijevare.129

129

Oluić, A., Istraţivanje u području prijevarnog financijskog izvještavanja, Financijske i računovodstvene mjere

izlaska iz recesije: 46. Simpozij, Dubovnik, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb

2011., str.284.


93

LITERATURA

Knjige:

1. Baletić, Z., (ur.), Ekonomski leksikon, LZ «Mirosalav Krleţa» i Masmedia, Zagreb,

1995.

2. Belak, V., Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo: Borba protiv prijevare,

Zagreb, 2011.

3. Crnković, L., Mijoč, I., Mahaček, D., Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010.

4. Davis, G. B., Olson, M. H., Management Information System, McGraw Hill Book,

Co., 1984.

5. Gulin, D., Petričević, H., Financijsko računovodstvo – izabrane teme, Hrvatska

zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2013.

6. Klaić, B., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1987.

7. Miller, P., Quality Financial Reporting, Journal of Accountancy 4/2002, New York

2002.

8. Popović, Ţ., Vitezić, N., Revizija i analiza - instrumenti uspješnog donošenja

poslovnih odluka, Sveučilište u Rijeci i Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih

djelatnika, Zagreb, 2000.

9. Spiller, Jr., E. A., May, P. T., Financial Accounting: Basics Conceps, Irwin,

Homewood, IL, 1990.

10. Sutton, T., Corporate Financial Accounting and Reporting, Prentice Hall, Edinburgh,

2000.

11. Tipurić, D. i suradnici., Korporativno upravljanje, Zagreb, Sinergija, 2008.

12. Tušek, B., Ţager, L., Revizija - drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Hrvatska


13. Oluić, A., Istraţivanje u području prijevarnog financijskog izvještavanja, Financijske i

računovodstvene mjere izlaska iz recesije: 46. Simpozij, Dubovnik, Hrvatska


14. Zenzerović, R., Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u

Puli, Odjel za ekonomiju i turizam „Dr.Mijo Mirković“, Pula, 2007.


94

Zakoni i standardi:

1. Zakon o državnoj reviziji. Narodne novine (1993, 1995, 1999, 2001, 2004) Zagreb:

Narodne novine d.d., 70/04, 48/04, 105/04, 44/04, 177/04.

2. Zakon o reviziji, čl. 2, Narodne novine, RH, br. 30/1992.

3. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja (HSFI)

4. MeĎunarodni računovodstveni standardi (MRS), prijevod sa engleskog jezika

(MRS 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja; MRS 7 – Izvještaj o novčanim tokovima)

5. MeĎunarodni revizijski standardi - MRevS 240 - Revizorova odgovornost da u

reviziji financijskih izvještaja razmotri prijevare i pogreške; MRevS 560 – DogaĎaji

poslije datuma bilance

6. MeĎunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI), uključujući MeĎunarodne

računovodstvene standarde (MRS) i Objašnjenja do 31. oţujka 2004., prijevod sa

engleskog jezika, HZRFD, 2005.

Članci:

1. Kraljević, J. Odlučivanje, organizacija i voĎenje, Ekonomski analitičar br. 5/87., TEB,

Zagreb

2. Tušek, B., Izvještaj o novčanom toku, Računovodstvo i porezi u praksi, stručni časopis

za računovodstvo, poreze i druga računovodstvena ekonomska područja, Centar za

računovodstvo i financije d.o.o., Zagreb 03/2006, str. 29.

3. Ţager, L., Uloga revizora u sprječavanju pogreške i prijevare, Revizija – časopis za

revizijsku teoriju i praksu, godina XI., Zagreb, listopad 2004., broj 3.

Internet:

1. http://www.revizorska-komora.hr/index.php/kodeks-standardi-

smjernice/medjunarodni-revizijski-standardi.html (20.oţujka, 2014.)

2. http://www.investopedia.com/articles/basics/05/062405.asp (20.oţujka, 2014.)

3. www.harvestroad.com.au


95

4. www.europa.eu.int/comm

5. www.investopedia.com

6. www.dimgroup.com

7. www.aicpa.org

8. http://www.acfe.com/resources/

POPIS SLIKA

Broj

slike Naziv slike Stranica

1 Povezanost bilance i izvjeĎtaja o novčanom tijeku 20

2 Aktivnost društva s obzirom na promjene bilančnih pozicija 27

3 Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti – indirektna metoda 35

4 Pokazatelji poslovanja temeljeni na izvještaju o novčanom tijeku 38

5 Trokut prijevare 57

6

Definiranje područja kreativnog računovodstva prema fleksibilnosti

primjene računovodstvenih propisa 65

7 Primjer knjiţenja rezervi u prihode 71

8

Forenzična analiza kupaca i dobavljača izravnim povezivanjem s priljevima

i odljevima na ţiro računu 75

9 Pokriće prihoda priljevima (porast salda potraţivanja od kupaca) 75

10 Pokriće prihoda priljevima (smanjenje salda potraţivanja od kupaca) 76

11

Pokriće prihoda priljevima (meĎusobno zatvaranje potraţivanje od kupca i

dobavljača uz smanjenje salda potraţivanja od kupca) 77

12 Godišnja kronologija prihoda i marţe, uočavanje nepravilnosti 80

13 Ispitivanje stavki (kupac-dobavljač) 80

14 Priljevi i odljevi s ţiro računa (usporedne stavke: 120-220) 82


96

POPIS TABLICA

POPIS GRAFIKONA

Broj

tablice Naziv tablice Stranica

1 Ključni elementi koji objašnjavaju obiljeţja revizije 7

2 Čisti novčani tok 23

3 Sadrţaj izvještaja o novčanom tijeku 24

4 Pojednostavljeni izvještaj o novčanom tijeku – direktna metoda 29

5 Izvještaj o novčanom tijeku prema direktnoj metodi 30

6

Primjer sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku po direktnoj metodi –

pomoćna evidencija 31

7

Primjer sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku prema direktnoj

metodi 32

8 Izvještaj o novčanom tijeku prema indirektnoj metodi 36

9 Klasifikacija prijevara, pojavni oblici i prosječne štete 56

10 Postotak prijevara prema tipu kompanija i prosječni gubici od prijevare 58

11

Broj ukupno evidentiranih kaznenih djela, udio gospodarskih kaznenih

djela, broj počinitelja i visina materijalne štete u Hrvatskoj 60

12 Postotak i način otkrivenih prijevara u SAD-u 62

13 Shema utvrĎivanja rezultata novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti 72

14

Grafički prikaz pozitivnog novčanog tijeka (iako su poslovne aktivnosti

u minusu) 73

15 Segmentacija poslovanja (planirano-ostvareno) 79

Popis

grafikona Naziv grafikona Stranica

1 Trend u prijavljenim prijevarama 57

računovodstvene i revizijske implikacije prijevara temeljenih na

Documents