Univerzitet u BihauPedagoki fakultet Odsjek: Bosanski jezik i knjievnost

Putopisi Zulfikara Zuke Dumhura

Seminarski rad

Profesor: Studentica:Dr.sc.Rizo Dafi Amila AlibabiBiha, april 2014.

UVOD

U literaturi esto upranjavan, granini knjievno-znanstveni oblik koji je dugo podrazumijevao odslikavanje, odnosno razglednicu u kojoj je vjerodostojnost, u prvo vrijeme bila ''osnovna osobina'' jeste putopis.

Dragia ivkovi postavio je zanimljivu tezu o nastanku i strukturi ovog literarnog oblika. On kae:''Kada pisac postavi sebi za cilj da opie neku zemlju i sredinu onako kako ih je on vidio i doiveo putujui kroz tu zemlju, dobijemo putopis. Putopis se sastoji od opisa prirode, naselja i istorije te zemlje, opisa ljudi i naina njihova ivota, opisa dogaaja koji su se (na tom putovanju) desili piscu u toj zemlji i razmiljanja koja je pisac povodom svega toga imao. Prema cilju koji je pisac sebi postavio putopis moe biti geografski, kulturno-istorijski, etnografski itd. Najei je sluaj da pisac ima interesa za sve te strane ivota jedne zemlje i naroda i da nam u svom putopisu daje podatke i o geografiji te zemlje, i o njenoj prolosti i kulturi, i o sadanjem nainu ivota njenih ljudi i karakteru njihovu itd. Ukoliko su njegovi opisi slikovitiji, njegova interesovanja za ljude humanja, njegov stil emocionalniji i subjektivniji, utoliko se njegov putopis vie pribliava njegovom stilu.''[footnoteRef:2] [2: Dr. Dragia ivkovi: Knjievnonaune vrste, Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Nauna knjiga Beograd, Svjetlost, Sarajevo, 1965, str.224-225.]

Meutim - dobro primjeuje Jasmina Musabgovi-anrovska odreenost putopisa ubrzo s modernom knjievnou poela je da se mijenja. On je, naime, sve vie prelazio uputopisnu prozu, to je vie podrazumijevalo putovanje u sebi, po sebi. Tome je, po njenom miljenu, doprinio je opi literarni trend ka ''brisanju rodovskih granica u savremenoj knjievnosti'', to je ''dovelo do teorijski ireg pojma koji je pokrio svo duhovno iskazivanje u rijeima pod jednu kapu: knjievni tekst.Za putopis se moglo, u ranijem odreenju oslikavanja pretpostaviti da on nee moi pratiti savremena kretanja u knjievnosti koja su se sve vie okretaa ka duhovnom pejzau i apstraktnoj slici. Meutim, savremeni oblik izraavanja zahvatio je i ovaj knjievni rod. I on, u savremenom obliku, vie iziskuje od pisca bogastvo unutarnjih pejzaa, no objektivnih, te i sam prekorauje svoju rodovsku granicu i postaje putopis samo po povod, a istinski tekst u savremenom terminolokom znaenju ove rijei.''[footnoteRef:3] [3: Jasmina Musabegovi: Putopisna proza, Savremena knjievnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u knjievnoj kritici,''Svjetlost' Sarajevo, 1983. Str.538-539]

1. O PISCU

Zulfikar Zuko Dumhur, putopisac, slikar i karikaturista roen je u Konjicu 24.9.1920.godine. Potie iz stare ugledne ulemanske porodice. Otac mu je Abduselam i majka Vasvija roena Rufo. Osnovnu kolu zavrio je u Beogradu, gdje mu je otaci radio kao imam, a viu gimnaziju u Sarajevu 1939. Poeo je studirati pravo, ali je preao na likovnu akademiju i zavrio je u klasi Petra Dobrovia. Prve crtee objavio je u Narodnoj armiji 1947.a od tada surauje kao karikaturista i ilustrator u Jeu, Borbi, Vetrenjai, Politici, Osloboenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je vie od 10.000 karikatura.Bibliografija: Nekrolog jednoj ariji. Svjetlost, Sarajevo 1958. Pisma iz Azije. Prva knjizevna komuna, Mostar 1973. Hodoljublja. Znanje, Zagreb 1982. Putovanje bijelom laom. Sarajevo 1982. Izabrana djela Zuka Dzumhura, 1-7 (Nekrolog jednoj carsiji, Pisma iz Azije, Putovanje bijelom ladjom, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evrope, Stogodisnje price, Adakale).Napisao je scenarije za vie kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorite, a posljednih deset godina radio je u sarajevskoj televiziju kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.Zajedno sa Momom Kaporom autor je knjige Zelena oja Montenegra.Evo kako je Kapor opisao posljednje dane svoga prijatelja, u mladosti velikog boema:Sve to je imao u Beogradu napustio je i iveo kao skromni podstanar kod plemenitih hercegovskih porodica, odrekavi se potpuno sticanja i posedovanja. Poput Osman-pae Sarhoa, imao je samo nekoliko knjiga i neto oskudne garderobe. Nudili su mu kue, ali on ih je odbijao. Bio je veoma poboan i nije se plaio smrti. Govorio je da nema smrti bez Sudnjega dana. Zuko je potroio i posljednji korak koji mu je Allah d.. podario 27.novembra 1989.godine u hercegovskom hotelu Plaa.Odoh ti ja, Vezira rekao je svojoj eni, uhvatio je za ruku i umro.[footnoteRef:4] [4: http://secanja.com/2012/zuko-dzumhur/]

2.POETIKA PUTOPISA

DoZuke Dumhurabosanski putopis je - kao i kod drugih naroda toga doba - svoje interesiranje temeljio na didaktikim geografskim opisima, etnografskim izvjeima ili kulturno- povijesnim obavijestima.Dumhurje''putopis pomaknuo u sferu linog doivljaja...[footnoteRef:5] [5: Fahrudin Rizvanbegovi, Antologija bonjakog putopisa XX vijeka, Sarajevo 1997, str. 13-14.]

S druge strane,Dumhurzadrao posjeduje straststarih putopisaca, onu znatielju bez koje putopisna pria ne bi bila pria.Zuko Dumhur je hodoljubac(onaj koji ljubi hodanje), njegov hod (kojeg smo upoznali preko tv ekrana), klimav i nesiguran, u obaveznim farmericama, slika je, s jedne strane, raspadajueg doba sklada, a, s druge, nadolazeeg doba globalizacije. Takvi su iZukini putopisi: u njima jo uvijek dominira znatielja (karakteristina za romantiarski putopis), ali skalperski nadnesena nad svaki dehumanizirani modernitet. S tim u vezi je i naracija ovoga putopisca. Njegovanaracija tee i tee, epska je i pomalo troma, ali odjednom se i iznenada, pa ma kako italac bio pripravan u njenom iekivanju, ustremljuje na detalj, dobija lirsku zgusnutost bilo metafore, bilo neoekivane komparacije, bilo paradoksa. Je li to onaj isti, batinjeni, doivljaj to se javlja kad se proitaHasanaginicau kojoj pria stalno tee i dri nas u zabludi da je to naracija, a odjednom budemo ulovljeni u najdubljem osjeaju vrhunske lirike!?[footnoteRef:6] [6: Fahrudin Rizvanbegovi, Pjesnik zelene brade, u: Zuko Dumhur, Putopisi, Sarajevo 1997, str. 11]

Kada se govori o poetici Zuke Dumhura posebno treba obratiti pozornost na aspekte : perspektivu pjeaka, povijest i umjetnost, spajanje udaljenih kultura i civilizacija, multimedijsku prirodu izraza, te mijeanje i proimanje razliitih diskurza.

Kad bi svi pisci imali svoju "stazu" kojom su prvi put prohodali i na kojoj su zasnovali svoju misao i san o svijetu i kad bi to bio ispravan put u tumaenju korijena iz kojih nie njihova poetika, onda bi to u sluaju Zulfikara Zuke Dumhura bila jedna arena slika iluzija iz djetinjstva, jedna zabluda, pobuda i sjeanje koju e kasniji ivot razbijati. Sliku iluziju je budui putnik i pisac ugledao u ogledalu jedne sarajevske brijanice, koja bi se mogla shvatiti kao poetna postaja na umjetnikoj stazi Dumhurove poetike:"Putujem po svijetu nosei zablude i naivne slike iz djetinjstva. Jo kao dijete gledao sam u ogledalu jedne sarajevske berbernice sliku oaze. Oi su mi dugo bile pune boja sa litografisane arene lae. U sredini je bio bunar. Na slici su bile tri ili etiri palme. ejh je sjedio na mehkim duecima. ejh je bio lijep kao Ramon Navaro. Okolo je cvjetalo mirisno cvijee. Pored bunara poigravao se bijeli arapski konj. Njegove uzde bile su zlatne. Jedna neodjevena ena udarala je u daire. Ostale neodjevene ene jele su hurme. Jedna neodjevena ena bila je plava i sjedila je nepristojno. Na slici je bila no. Mjesec je bio ut kao kifla."(Dumhur 2000: 51).

Slika 1. Zuko Dumhur: ''Nekrolog jednoj arsiji'' i ''Pisma iz Azije''

3.NEKROLOG JEDNOJ ARIJI

Nekrolog jednoj ariji (1958.) prva je knjiga putopisa Zuke Dumhura.Poslije pojave Nekrologa jednoj ariji bonjaki i bosanski putopis nije mogao vie biti deskripcija znatieljnog putnika.[footnoteRef:7] [7: Fahrudin Rizvanbegovi, Antologija bonjakog putopisa, str. 8.]

Ovu knjigu ini 15 putopisa.Ono to je karakteristino za Dumhura jeste to da je on granicu svojih putopisa pomaknuo van granica BiH. U njegovoj gore navedenoj knjizi putopisa, pored putopisa sa tematikom o BiH, moemo nai i one koji tematiziraju turske, grke, bugarske i palestinsko-izraelske prostore. Hodoljubio je Zuko svijetom, zapisivao i priao, spajao ljude i rusio granice. Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikom objanjavao i najsloenije pojmove iz svijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije, drutva i politike, zbog ega je bio blizak i cijenjen u svim slojevima drutva, kako akademskim, tako i narodnim.

Nekrolog jednoj ariji, koji je davne 1958. izdala sarajevskaSvjetlost, jedna je od najslavnijih Dumhurovih knjiga i jedina za koju je predgovor pisaoIvo Andri.

''Samo tada, i nikada poslije, nekome je on pisao predgovor, uvajui se mudro i te pogibelji da se suvremenicima zamjeri, hvalei ih. Zuki se nije mogao zamjeriti, jer je Zuko bio i gospodin i pametan pisac, pa mu se Andri nije u oima smanjivao kada ga je u predgovoru hvali", napisao je jednom prilikom kolumnistaMiljenko Jergovi.[footnoteRef:8] [8: http://www.radiosarajevo.ba/novost/126265]

Andri je napisao:''Kad se poznati slikar i darovit, popularni karikaturista Politike javio kao pisac, mnogi je italac bio iznenaen pojavom ovog umetnika koji ume 'u dvije brazde da ore'. Ja se, pravo da kaem, nisam tome mnogo zaudio. On je rodom iz Konjica, mesta iznad kojeg se BH-zemlja naglo prelama u svoju drugu, mediteransku i, kako mnogi misle, bolju polovinu; dakle Hercegovac, a za Hercegovce je re veliko iskuenje kome oni teko mogu da odole. U svakom od njih ivi potencijalan pisac ili bar usmeni pripoveda. Tome iskuenju podlegao je verovatno i Z. Dumhur kad je osetio potrebu da od majstorskog crtakog prikazivanja pree na pismeno kazivanje". (Andri, prema Nekrolog jednoj ariji, 1991: 6)

Slika 2. Ivo Andri i Zuko Dumhur

4.ANALIZA PUTOPISA

U putopisu '' Grad zelene brade'' kako Zuko Dumhur naziva Poitelj, pribliava nam kulturnohistorijsku stranu i naravno njegovu ljepotu. Okoli i priroda su ti na kojima Dumhur gradi historijsku sliku grada, proetu lirskom komponentom. ''Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske akire s lampasima.Jutros mu pred otvorenim gradskim kapijama presvisnu nekoliko posljednjih vojnika utih kao takie.(rodio se bezimen, nekrten, neturen kao pastirska varda na obali zelene rijeke udnog romanskog imena hiljadu etiri stotine etrdeset etvrte prvi put ga pomenue na dnu stare povelje; Poitelj tvrdi grad na Neretvi uvala ga je maarska posada, jedna kula i jedan ugarsko-hrvatski kralj ...''[footnoteRef:9], ekspresija historije. [9: Zuko Dumhur, Putopisi, Preporod Sarajevo, 1997.str.19]

O Poitelju su pisali: Ivo Andri, amil Sijari, Jan Beran, Ivan Lovrenovi, Alija Isakovi, i drugi. Postavlja se pitanje: to je to zanimljivo u tom junobosanskom gradiu da bude uestao itinerarij bosanskog putopisa? Odgovor moe leati u tome da je Poitelj postao svojevrstan znak ije se semantike naslage stvaraju kroz povijest kulture[footnoteRef:10] [10: Dean Duda, Pria i putovanja, str.101]

Slika 3. Poitelj

Putopisi o Turskoj: Juksek- Kaldrma, Kasaba na granici, April na Sirkediju, Osveta mrtvih sultana, Nekrolog jednoj ariji. Skup putopisa o Turskoj otvara zapis Juksek- Kaldrma. Dumhur za cilj svoga putovanja uzima ovdje samo jednu ulicu - Juksek- Kaldrmu - strmi istanbulski sokak i posljednju mahalu Evrope . Ta ulica je zanimljiva jer je na samoj granici evropskog kontinenta, iza nje je more, pa Mala, pa Velika Azija... [footnoteRef:11] [11: Zuko Dumhur, Putopisi, Preporod Sarajevo, 1997.str.23]

''Juksek-Kaldrma je strmi istanbulski sokak i posljednja mahala Evrope.Izvire iz memljivih odaja napustene medrese, gdje su u opremi anadolskih dervisa vijekovima bubali, gladovali i onanisali zuti bogoslovi naksibendijske tekije; protice grbavim koritom preko dvije stotine trideset stepenica mutna bujica kucnih brojeva, sivih fasada i polomljenih oluka i sliva se u smedje prozorske resetke kreditnih zavoda po Galati i Karakeju..''.[footnoteRef:12] [12: Isto, str.23]

U ovom putopisu prisutni su motivi svakondevnice, ime putopisac eli da doara sam nain ivota, ali ono to njega najvie zanima jeste ''sudaranje'' istoka i zapada.

Jo jedan u nizu putopisa o Turskoj jeste putopis Kasaba na granici.Dumhur poinje zapis o Jedrenu u prvom licu.Jedrene je bilo drugo pitanje na maturi: esnaest lanova rusko- turskog ugovora o miru potpisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu.[footnoteRef:13] [13: Isto, str. 28]

Jedna od karakteristika pustopisa Zuke Dumhura jeste njegova sposobnost narativng ''kadriranja''.''U prvim kadrovima stajala je dugo Neimar- Sinanova Selmija, sama i nesrena medu epencima i vrbama... Poslije su u kadar uli bedemi poruenog saraja i dva-tri vlana prizemna sobika oskudnog Gradskog muzeja.''[footnoteRef:14] [14: Isto, str.29]

''Jedrene me docekalo u velikim zlatnim salvarama sjedeci u ravnici kojom tece i sumi Marica, mlitavo i tromo kao bugarska himna.''[footnoteRef:15]Zar nisu to one varljive rijei kojima je opisao ''grad zelene brade''... [15: Isto, str.29]

Slika 4. Neke od karikatura Zuke Dumhura

ZAKLJUAK

Jedna od najvanijih definicija putopisa jeste:''Putopis je knjievna vrsta u kojoj pisac iznosi doivljaje i dojmove o predjelima kojima je proputovao.(Milivoj Solar: Knjievni leksikon, Matica Hrvatska, Zagreb, str. 305;)Zuko Dumhur zauzima znaajno mjesto u bosanskohercegovakoj knjievnosti. Svoje putopise temelji na orijentalnim praizvorima, narodnim predajama, priama i pjesmama, u hiperboli,paradoksu i udesnoj komparaciji, u anegdotskom kazivanju, obratu i karikaturalnosti iz Nasrudin-hodina nasljedstva, u arabesknoj formi iz Hiljadu i jedne noi... ali sva ta nesumljiva ukorijenjenost u bonjaku literaturu i dubinski sokovi kojima se Dumhurovo djelo hrani, univerzalno je dobro jer je vrijedno.[footnoteRef:16] [16: Fahrudin Rizvanbegovi, Pjesnik zelene brade, str.16.]

"Putujem po svijetu nosei zablude i naivne slike iz djetinjstva. Jo kao dijete gledao sam u ogledalu jedne sarajevske berbernice sliku oaze. Oi su mi dugo bile pune boja sa litografisane arene lae. U sredini je bio bunar. Na slici su bile tri ili etiri palme. ejh je sjedio na mehkim duecima. ejh je bio lijep kao Ramon Navaro. Okolo je cvjetalo mirisno cvijee. Pored bunara poigravao se bijeli arapski konj. Njegove uzde bile su zlatne. Jedna neodjevena ena udarala je u daire. Ostale neodjevene ene jele su hurme. Jedna neodjevena ena bila je plava i sjedila je nepristojno. Na slici je bila no. Mjesec je bio ut kao kifla."(Dumhur 2000: 51).

LITERATURA

1. Dumhur, Zuko, Putopisi, Preporod Sarajevo, 1997.2. Musabegovi, Jasmina, Putopisna proza, Savremena knjievnost naroda BiH u knjievnoj kritici, Svjetlost, Sarajevo, 1963.3. Rizvanbegovi, Fahrudin, Antologija bonjakog putopisa XX vijeka, Alef, 1997.4. ivkovi, Dragia, Knjievnonaune vrste, Teorija knjievnosti sa terijom pismenosti, Svjetlost, Sarajevo, 1965.5. http://secanja.com/2012/zuko-dzumhur/6. http://www.radiosarajevo.ba/novost/126265

SADRAJ

UVOD21. O PISCU42.POETIKA PUTOPISA53.NEKROLOG JEDNOJ ARIJI74.ANALIZA PUTOPISA9ZAKLJUAK12LITERATURA13

1