prosvjetni list [broj 959, april 2009.]

8/7/2019 Prosvjetni list [broj 959, april 2009.]

http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-959-april-2009 1/36

SARAJEVO

APRIL / TRAVANJ 2009.

BROJ 959 / GODINA LXIV

NOVA SERIJA / BROJ 127 /GODINA XIII

Dječiji bilingvizam: Lahkoća učenja koja fascinira

“Robinzon Kruso” – roman za djecu ili roman za odrasle?Nastavnicima omogućiti solidno psihološko obrazovanje

ISSN 0033-1678



Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:

338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)


http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-959-april-2009 3/36PROSVJETNI LIST, april / travanj 2009. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.

Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo Musagić

Urednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAK

Adresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., Sarajevo

Rukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: Ko će čitati dječije knjige?

5. Između dva broja

6. Dimitrije Petrović: Nastavnicima omogućiti solidno psihološko obrazovanje

9. Mersiha Šadić: Moj stav: Čisto kao Pamukov “Snijeg”

10. Zarifa Kazazović: Dječiji bilingvizam: Lahkoća učenja koja fascinira

12. Emir Harčin: Podrška kvalitetnijem obrazovanju

13. Gorana Jovanović: Koja je prava srednja škola za vaše dijete?

14. Dženita Šljivo: Uz Dan MSŠ za elektroenergetiku u Sarajevu: Slavilo se uz rad

16. Amra Imširagić i Damir Kartal: Za više časova informatike

18. Mersiha Šadić: “Robinzon Kruso” – roman za djecu ili roman za odrasle?

20. Amra Imširagić: Učenje u neposrednoj stvarnosti

21. Šefket Arslanagić: Veliki matematičari: Srinivasa Ramanujan

22. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

23. Nova izdanja

24. Ukratko

26. Božena Jelušić: Sistemom ocjenjivanja do uspjeha

28. Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Jana Bukova: “Jabuke”

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva


http://slidepdf.com/reader/full/prosvjetni-list-broj-959-april-2009 4/364 PROSVJETNI LIST, april / travanj 2009.

BIJELO NA CRNOM

KO ĆE ČITATI DJEČIJE KNJIGE?Imali smo i u mjesecu aprilu nekoliko „međunarodnih“ ili

„svjetskih dana“. Prvo se desio 2. april – Svjetski dan dječijeknjige, pa 7.april – Svjetski dan zdravlja, 8. april – Svjetski

dan Roma, 22. april – Dan planete Zemlje, a od 22. do 27. aprilaodržan je još jedan Međunarodni sajam knjiga i učila. Možda uovom mjeseci postoji još koji „svjetski“ dan, ali ga novine i te-levizija nisu pominjali, ili mi je to pominjanje promaklo, pa ga,

eto, ovom prilikom ne navodim. Čini mi se, ipak, kako je Svjetskidan dječije knjige, s razlogom, privukao najviše pažnje domaćejavnosti, jer su 2. aprila u mnogim bibliotekama unašoj zemlji održani prigodni programi, na koji-ma se pričalo o slavnom piscu Hansu Kristianu(Christianu) Andersenu, rođenom upravo 2. apri-la 1805. godine, u mjestu Odense, na ostrvu Funenu Danskoj. Još uvijek teško možemo zamisliti dijetekoje nije čitalo (ili: kojem neko nije čitao) knjige sanaslovima „Ružno pače“, „Carevo novo odijelo“,„Leteći kovčeg“, „Olovni vojnik“, „Djevojčica sašibicama“, „Mala sirena“, „Princeza na zrnu graš-

ka“..., ili neku drugu od njegovih sto i pedeset na-pisanih bajki. To je razlog što su ga zvali „kraljemdječijih pisaca“, što se najznačajnija svjetska nagra-da u oblasti dječije književnosti zove Andersenova

nagrada („mali Nobel“) i što je datum njegovogrođenja izabran kao Svjetski dan dječije knjige.

Lijep je i običaj da se svake godine, povodom Svjetskog danadječije knjige, iz neke od zemalja svijeta, uputi poruka kojom seukazuje na značaj dječije knjige i knjige uopće u razvoju ljudskecivilizacije. Ove godine je to uradio egipatski umjetnik Hani El-Masri, koji je, slaveći knjigu, pored ostalog napisao i ovo: Ja sam

svijet i svijet je ja / Kroz knjige mogu biti šta želim ./ Riječi i slike

i stihova rijeka / Vode me na mjesta bliska i daleka. // U zemljizlata, u zemlji sultana / Hiljadu i jedna priča je ispričana / Letećihćilima, čarobnih lampi / Džinova, duhova i Sindibada / A sve tobilježi Šeherezada(...)

Imao sam priliku da ove godine, u okviru Zeničkog proljeća,za Dan dječije knjige, zahvaljujući nekim sretnim okolnostima,budem gost Biblioteke u Zenici (Odjeljenje Crkvice) i, moramiskreno priznati: dobro sam se ispričao sa jednim brojem učenikanekih zeničkih osnovnih škola, koji su, zajedno sa svojim nastav-nicima, taj dan došli u Biblioteku da obilježe Dan dječije knjige.Razgovor je krenuo, prema očekivanju, malo prigodno i nategnu-to, od Andersena, vrijednosti knjige, biblioteka i čitanja, da bi -

smo, preskočivši brzo formalnosti, stigli do priče o kompjuteru iInternetu, gotovo se podijelivši u dvije grupe: jednu koja je davalaprednost knjizi i drugu, koja je vješto branila prednost elektron-skog, virtualnog svijeta, tvrdeći da će kompjuteri zamijeniti knji-gu. Razgovor se „tresao“ od argumenata i jedne i druge strane i

završio, naravno, bez pobjednika, sa neizglasanim zaključkom dase kompjutersko i internetsko „znanje“ ipak puni iz knjiga, a dase, tek nakon toga, to znanje može, povratno, koristiti u pisanjunekih novih knjiga. Ne moraju, dakle, knjiga i kompjuter biti unekoj međusobnoj opoziciji, u nekoj nametnutoj konkurentskojutakmici. Oni se, itekako, mogu međusobno sretno dopunjavati, ana nama je da ih koristimo na pravi način, kombinirajući „kompa-

rativne“ prednosti jedne i druge „strane“, bez obzira što još nisamčuo da je inaugurisan i svjetski dan kompjutera.

Ipak, da priznam, osnovna tema ovog uvodnikanikako nije bila priča o „nelojalnoj konkurenci-ji“ kompjutera i Interneta prema klasičnoj knjizi.Ispričao sam, tek tako, usput, neke ilustrativne de-talje sa jednog susreta povodom Svjetskog danadječije knjige, iskreno se radujući potvrđenom sa-znanju da se knjiga, još uvijek, često nalazi u dječi-jim rukama, kao što, nažalost, ima i primjera da se„internetskom“, skraćenom lektirom preskače za-dovoljstvo i korisnost pravog i potpunog, klasičnog

susreta sa knjigom. Vrijeme će, svakako, i u ovomslučaju biti neporecivi sudija, ali samo u jednomslučaju – što i jeste osnovna ideja ovog teksta – dabude djece, a zatim i učitelja i škola.

Otkuda, moglo bi se opravdano postaviti pitanje, ovakav drama-tičan obrat, pa da se od priče o Svjetskom danu dječije knjige dođedo pomalo pesimističnih tonova, iza kojih se nameće jedno neže-ljeno pitanje: hoće li naše škole u skoroj budućnosti imati dovoljnonovih učenika?! Naime, svi mi, od direktora i sekretara osnovnihškola, preko učitelja i nastavnika, pa sve do činovnika općinskihslužbi za društvene djelatnosti i običnog čitaoca novina, uočava-mo kako se, iz godine u godinu, u naše škole upisuje sve manje

prvačića. U prvim poslijeratnim godinama smo takvu neprijatnučinjenicu objašnjavali ratnim dešavanjem, kasnije smo se od ovepojavu eufemistički branili, govoreći kako se ona dešavala samo unekim, pretežno urbanim sredinama. U zadnje vrijeme, međutim,sve je očitije da takve nevolje prate i one općine koje su se nekadahvalile brojnošću svog novog naraštaja, kao što je i sve očitijapotreba da ćemo se, na svim nivoima društvenog organizovanja,od općine pa do državnih vlasti (pa makar bile i ovakve kakvejesu) već sada morati ozbiljno pozabaviti pitanjima nataliteta. Ato, naravno, podrazumijeva poduzimanje niza dobro osmišljenihi dobro koordiniranih mjera svih bitnih društvenih subjekata, odporodice, vjerskih zajednica, nevladinih i humanitarnih organiza-

cija do vlada i parlamenata, od novinskih tekstova, televizijskih iradio emisija do odgovarajućih zakonskih rješenja.

Jer bez nove djeca smisla neće imati ni dječija knjiga, ni Inter -net, ni škola, ni nastavnici, pa makar nam svi dani u nekom mjese-cu bili po nečemu istovremeno i međunarodni.



Između dva broja

Rekli su...Izvjestan napredak u obrazovanju

Otvoren Centar za nove tehnologije

Uspjeh tuzlanskih studenata

Druga gimnazija – partner budućnosti

Tehnokviz mladih tehničara

Nedavno su federalna ministrica obrazova-nja i nauke Meliha Alić i direktor Direkcije zapolitičke poslove i demokraciju Vijeća Evropei vođa monitoring tima Jean Louis Laurensrazgovarali o ispunjenju postprijemnih obavezanaše zemlje prema Vijeću Evrope, posebno u

domenu obrazovanja.“Broj onih koji se zovu dvije škole pod jed -

nim krovom, kao i onih s monoetničkim progra-mom smanjen je sa 52 na 41”, izjavila je tomprilikom Alić i dodala kako ovo ministarstvočini velike napore ka integraciji takvih škola.

Istakla je također da je u Federaciji BiH doš-lo do kvalitetnih pomaka u obrazovanju, poseb-no visokom.

“To se, prije svega, odnosi na harmonizira-nje kantonalnih zakona sa Okvirnim zakonomo visokom obrazovanju, počela je sa radom

Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osi-guranje kvaliteta, deblokiran je rad Rektorskekonferencije.”

Laurens je istakao izvjestan napredak, ali danije za pohvalu i dalje postojanje dvije školepod istim krovom.

U sarajevskoj Srednjoj mašinskoj školi umartu je svečano otvoren Centar za nove tehno-logije, prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini.

Centar su svečano otvorili direktor Srednjemašinske škole Omer Mulalić, te ministri uVladi Kantona Sarajevo - ministar obrazova-nja i nauke Safet Kešo i ministar privrede AbidŠarić.

Ovom prigodom Safet Kešo je iskazao za-dovoljstvo otvaranjem ovog modernog centra,naglasivši kako nova vremena traže nove teh-nologije, kao i to da se radi o pobjedi ukupnog

obrazovanja u Kantonu Sarajevo.

Projekt je koštao više od stotinu hiljada KM.

Nedavno je grupa studenata sa Medicinskogfakulteta iz Tuzle učestvovala na VI internaci-onalnoj studentskoj medicinskoj konferenciji uholandskom gradu Leidenu. Dobili su nagradeza dva naučnoistraživačka rada pod mentor -

stvom prof. dr. Ermine Iljazović-Latifagić imr. Zinaide Karasalihović. Studenti su radili

dva rada iz ginekološke patologije i renalne pa-tologije.

Na ovoj internacionalnoj konferenciji pred-stavila se još jedna grupa studenata Univerzi-teta u Tuzli posterom-prezentacijom iz oblasti

endemske nefropatije.

Drugoj gimnaziji u Sarajevu pomoćnik nje-mačkog ministra vanjskih poslova Gernot Er-ler uručio je plaketu “Škole – partneri budućno-sti” (PASCH). Ovo priznanje je, kako je izjaviladirektorica Druge gimnazije Aida Arnautović,rezultat izuzetnih uspjeha učenika i profesora uproteklih osam godina koliko se u ovoj školi in-tenzivno uči njemački jezik. Naime, više od 70

učenika ove škole pohađa intenzivnu nastavunjemačkog jezika.

Svečanosti dodjele plakete, osim profesorai učenika Druge gimnazije, prisustvovali su ibrojni gosti, među kojima i ambasador Njemač-ke u BiH Joachim Schmitt sa saradnicima.

PASCH se odvija kroz stručnu saradnju sanjemačkim školama, a bh. učenici i profesoriimaju priliku da jezik ove zemlje usavršavajuboraveći u njoj na određeno vrijeme.

U martovskom broju biltena Udruženja zanaučno-tehnički odgoj mladih u BiH Mladitehničar najavljuje se emitovanje tehnokvizana jednoj našoj televiziji. Prema informacijiMatije Lapende, dugogodišnjeg nastavnika,instruktora, mentora i aktiviste u oblasti tehnič-ke kulture, ovaj kviz priprema jedna grupa akti-

vista koji bi, kao serijal, bio emitovan na jednojod naših televizija.

Prema projektu, tehnokviz bi, zapravo, biotakmičenje školskih ekipa mladih tehničara. Udijelu natjecanja iz teorije takmičari bi trebali

da poznaju velike tehnike, značajne pronalaske,osnovna znanja iz 17 oblasti i grana tehnike,a u praktičnom dijelu ekipe bi na licu mjestaradile praktičan rad i pripremale izložbe rado-va iz: fotografije, inovacija, radove iz nastavetehničkog odgoja, te demonstracije iz sportsko-tehničkih disciplina.

Projektom je predviđeno da u svakoj epizodikviza učestvuje neki od naših istaknutih struč-njaka iz oblasti obrazovanja, nauke i tehnike.

Predviđeno je i neposredno učešće u emisijitelevizijskih gledalaca.

“… Suodnos jezikai nacije, kojima je zna-čajno obilježena ne sa-mo ukupna savremenajezička situacija u Bo-sni i Hercegovini, već irazličiti drugi segmentiu društvenim odnosi-ma (pri čemu se jezik iskorištava kao sredstvoostvarivanja izvanjezič-kih ciljeva) neizbježno se, u uzročno-poslje-dičnim vezama, prenosi i na medije. Njihovase povezanost ispoljava u ovom slučaju, nekao (komunikološki) logična korelacija jezika

i medija, pa i (politološki) jezika i nacije, umje-sto toga, insistira se na posredovanju jezika uostvarivanju prava nacije na vlastite medije. Pritome se i jezik i mediji iskorištavaju, zapravo,kao oruđe u postizanju neostvarenih nacionali-

stičkih ambicija nacionalnih lidera…”(Dr. Hanka Vajzović, prof. na

FPN-u u Sarajevu)

“Odlučili smo zadr -žati stare kriterije (daučenici generacije nepolažu prijemni ispit zaupis u srednje škole, op.red.) koji se primjenjujugodinama. Ne želimonikome uskratiti nagra-du. Ipak, treba nagraditi

trud i zalaganje učenikageneracije koji tokomosnovnog obrazovanja imaju sve petice.”

(Sretko Žmukić, stručni saradnik u Mini-starstvu obrazovanja i nauke KS)

“Ne bismo mnogopogriješili da smo osta-li na starom načinu, dasmo se konsolidirali itek onda prešli na Bolo-nju, tim prije što uvođe-nje bolonjskog procesau našoj zemlji nije teklokao u drugom zemljama– odozgo prema dolje– nego je počesto popri-malo drastične, među- sobno isključive oblike. Provodilo se isključi-vo na fakultetima, na pojedinačnim odsjecima,što je stvorilo opću konfuziju. Sada smo ušliu jedan sediment, posebno smo u generaciji2005/2006. odobrili dalje eksperimentiranje, paje došlo do situacije da zvanja nisu usklađena.Mislim da je to grub način postupanja s mladimgeneracijama, ali to se dešava na svim frontovi-

ma, nijedna reforma u našoj zemlji nije uspjela– ili je obavljena polovično ili pogrešno, pa za-što bi i u oblasti obrazovanja bilo drukčije?”

(Dr. Asim Mujkić, doc.na FPN-u u Sarajevu)



Aktuelnosti

Primjena psihologije u nastavi

Nastavnicima omogućiti solidno

psihološko obrazovanjeIako postoje brojna empirijska istraživanja i teorijska razmatranja koja se mogu koristiti urješavanju velikog broja problema u nastavi, primjena tih znanja je nedovoljna, a jedan odrazloga je što mnogi nastavnici slabo poznaje psihologiju pa i ne mogu da znaju šta sve iz

ove nauke mogu koristiti da bi bili uspješniji u svome radu

Mogli bismo reći da je odgojno-obrazovni proces jedna od prvihoblasti primijenjene psihologije.

Već u antičkoj Grčkoj postoje pokušaji pri-

mjene psihologije u odgoju i obrazovanju.U toku čitavog svog razvoja psihologijaje bila povezana sa procesima odgoja iobrazovanja. Prije osnivanja pedagoškepsihologije mnoge opšte psihologije su sa-državale poglavlja koja su se odnosila naprimjenu principa u obrazovanju.

Psihologija je u početku mogla da nađeprimjenu samo u rješavanju malog brojaproblema u nastavi. Pojava pedagoške psi-hologije je doprinijela primjeni psihološ-kih znanja u pedagoškoj praksi, a u nasta-vi posebno. Posljednjih četrdeset godinasituacija se bitno promijenila. Šezdesetihgodina prošlog vijeka vršena su istraživa-nja koja su se bavila ispitivanjem različi-tih problema u nastavi. Ona su doprinijelada se bolje upoznaju psihološki problemiu nastavi i da se prošire mogućnosti pri-mjene psihologije u planiranju, izvođenjui evaluaciji nastavnog procesa. Savremenapsihološka nauka pruža mogućnost za rje-šavanje nastavnih problema.

Detaljna razrada psiholoških problemai principa koji su važni za nastavu pred-stavljala bi obimnu studiju. U ovom člankudat je sažet pregled osnovnih psihološkihprincipa i problema koji su značajni zaplaniranje, izvođenje i evaluaciju nastav-nog procesa. Pošto su istraživanja vršena udrugim sredinama mi ih moramo pokušatiprilagoditi našim uslovima rada i našoj sre-dini da bismo omogućili njihovu uspješnuprimjenu.

Eksperimenti o učenjuIstraživanja razvoja djece, posebno s

kognitivnog razvoja, pružaju podlogu zaodređivanje mogućnosti djece za učenjei praćenje nastave, a nama omogućavaprilagođavanje nastave kognitivnim mo-gućnostima učenika određenog uzrasta.

Od ovih istraživanja posebno su značajnaona koja su vršili Vigotski, Pijaže i Bruner.Oni ispituju i otkrivaju strukturu mišljanjadjece na pojedinim uzrastima. Poznavanjekognitivnog razvoja djece i osnovnih ka-rakteristika dječijeg mišljenja na pojedi-

nim uzrastima, značajno je za planiranje iizvođenje nastavnog procesa. Ono je neop-hodno prilikom izrade nastavnih planova iprograma da bi bili prilagođeni saznajnimmogućnostima učenika. To predstavljauslov uspješnosti nastave.

Pisanje udžbenika pretpostavlja dobropoznavanje karakteristika dječijeg mišlje-nja. Poznavanje ovih karakteristika važnoje za izbor nastavnih metoda i upotrebunastavnih sredstava prilikom sticanja no-vih znanja.

Usko povezano sa poznavanjem kogni-tivnog razvoja je i poznavanje dječijegrazvoja uopšte (emocionalnog, socijalnogi fizičkog). Radi boljeg prilagođavanjanastave psihofizičkim mogućnostima uče-

nika potrebno je poznavati i karakteristikenjihovog emocionalnog razvoja, socijal-nog ponašanja i interesovanja. Ovo je važ-no i za uspješan razvoj djece.

Za sve navedene momente planiranja iizvođenja nastave značajno je i poznavanjerazvoja opštih intelektualnih i specijalnihsposobnosti djece. Postoje obimna istra-živanja intelektualne sposobnosti ili in-teligencije djece. Usklađivanje nastavnihplanova i programa, nastavnih metoda, na-stavnih sredstava i udžbenika sa sposobno-stima učenika određenog uzrasta pozitivnose odražava na efikasnije učenje, na boljuzainteresiranost i bolju motivaciju učenikaza učenje i proširivanje njihovih znanja.

Eksperimentalna psihologija učenja du-go vremena se razvijala neovisno od nasta-ve. Eksperimenti o učenju životinja, kao ieksperimenti o učenju ljudi na besmisle-nom materijalu, pa i teorije učenja, zasno-vane na tim eksperimentima, nisu imalenikakvu primjenu u nastavi. Prvu primjenuteorije učenja na učenje u nastavi pokušaoje primijeniti američki psiholog Skiner. Onje, pokušavajući da primijeni svoj princippotkrepljenja na učenje u toku nastavnogprocesa, razradio programirano učenje. Odtada određeni broj psihologa počinje saeksperimentalnim istraživanjem učenja utoku same nastave.

Dva osnovna pravca istraživanjaDanas bi se istraživanja učenja u toku

nastave mogla podijeliti u dva osnovnapravca. To su: istraživanja problema kojise javljaju kod učenika u učenju u nastavipojedinih predmeta i istraživanja savlađi-vanja gradiva pomoću različitih metoda imodela učenja. Ova istraživanja pružajupodatke o problemima koje učenici imaju

u učenju i razumijevanju pojedinih pred-meta. Poznavanje tih podataka pomaženastavnicima da obrate više pažnje na pro-bleme koji se mogu javiti i da nastavu uči-ne efikasnijom.



Aktuelnosti

Druga oblast ovih istraživanja odnosi sena razradu pojedinih metoda učenja i ispi-tivanja njihove efikasnosti u nastavi. Takosu razrađene metode koje se sa uspjehommogu primijeniti u nastavi. Najpoznatijeod njih su: učenje putem otkrića (Bruner),vođeno učenje (Gagne), receptivno učenje(Ausubel) i logoritamski i heuristički mo-del učenja (Landa). Obje vrste istraživanja

čine podlogu savremene metodike nasta-ve.

Veoma bliska ovim istraživanjima su imnogobrojna istraživanja programiranogučenja. Ona su pokazala da ovo učenjemože biti veoma efikasan metod učenjau nekim predmetima. Njegova upotrebaoslobađa nastavnike jednog dijela rutin-skog posla. Ostavlja im više vremena zakreativan rad sa učenicima.

Psihološka istraživanja pružaju mnogepodatke o metodama i tehnikama učenja,kao i o radnim navikama. Kad se ima uvidu koliko su radne navike i pogodnemetode učenja značajne za uspjeh u školi,jasno je da bi nastavnici trebalo da poznajurezultate psiholoških istraživanja ovih pro-blema. Primjena tih rezultata pozitivno ćeutjecati na učenje učenika, njihov uspjeh uškoli i na njihovo sticanje znanja.

Objektivnost ocjenjivanja je jedan odnajosjetljivijih problema današnje škole.Za ispitivanje znanja i ocjenjivanje u ško-li veoma je značajna dokimologija, gra-

na psihologije koja se bavi istraživanjemocjenjivanja. Istraživanja u ovoj oblastiodnose se na faktore koji utiču na objek -tivnost ocjenjivanja, prednosti i nedostatkerazličitih ispitivanja znanja, izradu i upo-trebu testova znanja.

Zahtjevi za što većom efikasnošću na-stave i zasnivanjem nastavnog procesana naučnim principima doveli su do togada se razvije oblast koja se bavi evaluaci-jom nastavnih programa i metoda, kao iodređivanjem odgojno-obrazovnih cilje-

va nastave. Postoji nekoliko klasifikacijaodgojno-obrazovnih ciljeva nastave, odkojih je najšire prihvaćena taksonomijaodgojno-obrazovnih ciljeva koju je razra-dio Blum sa saradnicima. Oni razrađujuodgojno-obrazovne ciljeve u tri područja:kognitivnim, afektivnim i psihomotor -nim. Zanimljivi su i pokušaji određivanjamogućnosti postizanja ciljeva određenogstupnja od strane učenika na različitimnivoima kognitivnog razvoja. Tako nekiautori smatraju da obrazovne ciljeve na

nivou sticanja osnovnih znanja, činjenicai primjene mogu da shvate učenici koji seu svom kognitivnom razvoju (po Pijažeu)nalaze na nivou konkretnih operacija. Zapostizanje obrazovnih ciljeva na nivou

analize, sinteze i evaluacije neophodno jeda se učenici nalaze na nivou formalnihoperacija. Postavljanje odgojno-obrazov-nih ciljeva je važno za precizno planiranjenastave, za njeno izvođenje, a neophodanje uslov njene evaluacije.

Osposobljavanje zasamostalno sticanje znanja

U vezi sa evaluacijom nastavnih progra-ma javljaju se kriterijski testovi znanja zarazliku od klasičnih testova znanja kojimase utvrđuje kakvo je znanje učenika u od-nosu na norme, odnosno postignuća nji-hovih vršnjaka. Kriterijskim testovima se

ispituje u kojoj mjeri su učenici zadovoljiliodređene kriterije, odnosno u kojoj mje-ri su postigli pojedine obrazovne ciljeve.Oni mogu biti korisni za određivanje nivoaznanja pojedinog učenika i za dalji indivi-dualni rad s njime.

Poznavanje motivacije za učenje neop-hodno je za izvođenje efikasne nastave iza osposobljavanje učenika za samostalnosticanje znanja. Za to je potrebno poznava-nje djelovanja spoljnih poticaja kojima na-stavnik može da utječe na uspješnije uče-

nje, kao što su: pohvala, nagrada, kazna,upoznavanje učenika sa postignutim rezul-tatima, ocjenama, saradnja, takmičenje itd.Na učenike djeluju i unutarnji motivi, kaošto su: motiv za postignućem, identifika-cija sa osobama koje učenik cijeni, motivsamopotvrđivanja i dr. Za trajni stav premaučenju i za samostalan rad i učenje unu-trašnji motivi su značajniji. U savremenojpsihologiji se pridaje veliki značaj prela-sku sa spoljašnje na unutrašnju motivacijuza učenje. Mnogi autori upravo to i ističu.

Jedna od osnovnih pretpostavki na kojojse zasniva cijeli školski sistem je posto-janje transfera učenja. Najveća vrijednostškolskog sistema je u tome da se stečenoznanje može primijeniti u praksi. Škol-ski planovi i programi podrazumijevajutransfer ranijeg znanja na kasnije učenje,učenje jednih na učenje drugih predmeta.Poznavanje faktora koji pozitivno ili nega-tivno utiču na transfer značajno je u izborunastavnih metoda i nastavnih sredstava.Mnogobrojna istraživanja transfera ujed-no utiču na poboljšanje nastavnih metodai postupaka. Ona se ne bave samo učenjemnego ispituju mogućnost utjecaja na razvojsposobnosti učenika. Ona su značajna zanalaženje nastavnih metoda i postupakakoji će pozitivno uticati ne samo na stica-nje znanja, nego i na razvoj njihovih spo-sobnosti. Ona doprinose postizanju odgoj-no-obrazovnih zadataka škole i nastave.

Prilagođavanje nastaveindividualnim razlikama

Psihološka istraživanja nisu značajna

samo za planiranje i izvođenje nastave sacijelim razredom već i za prilagođavanjenastave individualnim razlikama. Doskorase najviše pažnje posvećivalo radu sa uče-nicima sa različitim intelektualnim sposob-

Psihološka istraživanja pružaju mno-ge podatke o metodama i tehnikamaučenja, kao i o radnim navikama. Kadse ima u vidu koliko su radne navikei pogodne metode učenja značajne zauspjeh u školi, jasno je da bi nastavnicitrebalo da poznaju rezultate psihološ-kih istraživanja ovih problema. Primje-na tih rezultata pozitivno će utjecati naučenje učenika, njihov uspjeh u školi ina njihovo sticanje znanja.

***

Objektivnost ocjenjivanja je jedan odnajosjetljivijih problema današnje ško-le. Za ispitivanje znanja i ocjenjivanje uškoli veoma je značajna dokimologija,grana psihologije koja se bavi istraživa-njem ocjenjivanja. Istraživanja u ovojoblasti odnose se na faktore koji utičuna objektivnost ocjenjivanja, prednostii nedostatke različitih ispitivanja zna-nja, izradu i upotrebu testova znanja.

***

Za nastavu su značajna i psihološkaistraživanja rada sa grupama, grupne

dinamike i odnosa u grupi. Rezultatiovih istraživanja doprinose poboljša-nju socijalnih odnosa među učenicimai odnosa između nastavnika i učenika.To pozitivno utiče na atmosferu i dis-ciplinu u razredu, a time i na uspjeh iefikasnost nastave. To ima i odgojniefekat jer pozitivno utiče na motivaci-ju učenika za učenje i na bolji socijalnirazvoj ličnosti učenika.



Aktuelnosti

nostima. Psihološko testiranje inteligencijeomogućava utvrđivanje opštih intelektual-nih sposobnosti svakog učenika. Postoje ipsihološka istraživanja koja se odnose naprilagođavanje nastave učenicima različi-tih intelektualnih sposobnosti.

Posljednjih decenija u psihologiji se is-pituje i utjecaj individualnih razlika u cr -

tama i sklopu ličnosti učenika na uspjehu učenju. Pošto je utvrđeno da i te razlikeimaju utjecaj na uspjeh u učenju sve višese istražuju i mogućnosti prilagođavanjanastave individualnim razlikama ličnostiučenika. Posebna pažnja se poklanja ko-gnitivnom stilu učenika i individualnimrazlikama u tom stilu. U praksi je potrebnojoš dosta istraživanja da bi se omogućiloprilagođavanje nastave učenicima različi-tog tipa ličnosti.

Za nastavu su značajna i psihološkaistraživanja rada sa grupama, grupne dina-mike i odnosa u grupi. Rezultati ovih istra-živanja doprinose poboljšanju socijalnihodnosa među učenicima i odnosa izmeđunastavnika i učenika. To pozitivno utičena atmosferu i disciplinu u razredu, a timei na uspjeh i efikasnost nastave. To ima iodgojni efekat jer pozitivno utiče na moti-vaciju učenika za učenje i na bolji socijalnirazvoj ličnosti učenika.

Za poboljšanje atmosfere i socijalnihodnosa značajno je i poznavanje princi-pa mentalne higijene. To nam pomaže dasmanjimo poremećaje ponašanja učenika.Poznavanje tih principa pomaže nastavni-cima u komunikaciji sa kolegama, učenici-ma i roditeljima.

Doskora su se psihološka istraživanjabavila psihologijom učenika. U savreme-noj psihološkoj teoriji značajno mjesto za-uzima psihologija nastavnika. Istraživanjau ovoj oblasti su u okviru motivacije za iz-bor nastavničkog poziva, strukture nastav-ničke djelatnosti, osobina nastavnika kojega čine dobrim i lošim. Poseban značaj

pridaje se analizi ponašanja nastavnika načasu. Poznavanje ove problematike možeda doprinise da nastavnici steknu objektiv-niji uvid u svoje ponašanje. To utječe nanjihovu efikasnost u izvođenju nastave ibolji kontakt sa učenicima.

Veliki značaj za povezivanje psiholo-gije sa nastavom ima Brunerova razradaosnovnih principa psihološke teorije nasta-ve. Bruner ističe da teorija nastave treba dase zasniva na teorijama učenja i teorijamarazvoja, ali da se ona od njih razlikuje kva-

litativno. Teorije učenja i teorija razvojasu deskriptivne jer ispituju proces učenja irazvoja. Teorija nastave ispituje šta i kakodijete na određenom stupnju razvoja naj-uspješnije uči. Teorija nastave pronalazi

najefikasnije puteve sticanja znanja i zatoje ona preskriptivna. Ona treba da bude inormativna jer utvrđuje norme i uslove dase te norme ispune. Kao osnovne zadatketeorije nastave Bruner ističe: utvrđivanjefaktora koji najefikasnije utiču na aktivi-ranje predispozicija pojedinaca za učenje,utvrđuje optimalan redoslijed izlaganjagradiva, utvrđuje prirodu motivacije u to-ku učenja i nastave.

Primjena psiholoških

principa u nastaviIz ovog pregleda se vidi da postoje širo-ke mogućnosti primjene psihologije u na-stavi jer postoje brojna empirijska istraži-vanja i teorijska razmatranja koja se mogukoristiti prilikom rješavanja velikog brojaproblema i nastavi. I pored toga primjenapsiholoških znanja u današnje vrijeme ni-je tako velika kao što bi mogla da bude.Zbog čega je tako? Postoji više uzroka kojidovode do takve situacije. Ukazujemo nanajznačajnije.

Prvi razlog je što većina nastavnika sla-bo poznaje psihologiju pa i ne može dazna šta sve može koristiti iz ove nauke. Sažaljenjem se može konstatovati da većinanaših nastavnika ima minimalno psihološ-ko obrazovanje za što je kriv sistem obra-zovanja nastavnika. Da bi se stanje promi-jenilo trebalo bi nastavnicima omogućitisolidno psihološko obrazovanje. To trebauraditi kroz reformu univerziteta. Da bi seomogućila bolja i šira primjena psihološ-kih principa u nastavi neophodan je veći

broj primijenjenih istraživanja u kojima bise ispitalo na koji način i u kojim slučaje-vima određeni princip može da se primije-ni. Ovo je potrebno zato što treba znati dau psihologiji nijedan princip nije efikasan

u svim slučajevima. Efikasnost pojedinihprincipa zavisi od više faktora. Važno jena koji se način principi primjenjuju, po-tom upoznati individualne karakteristikeučenika i nastavnika i grupnu atmosferu urazredu. Ispitivanje primjene psihološkihprincipa u nastavi zahtijeva timski rad ukome zajedno učestvuju psiholog, peda-gog, nastavnici koji izvode nastavu.

Nekada postoji nesklad između onogšto nastavnici očekuju od psihologa ili odpsihologa i onog što oni stvarno mogu daim pruže. Nastavnici od psihologa očeku-ju recepte kako da postupe u situacijamakoje za njih predstavljaju probleme. Me-đutim, takvi recepti ne postoje već postojepsihološki principi koje treba uzeti u obzir prilikom izbora postupaka u nekoj situaci-ji. Kada se njihova očekivanja ne ispunenastavnici odbacuju psihologiju i savjetepsihologa. Do ovoga dolazi zato što mnoginastavnici imaju slabo znanje iz psihologi-je i o tome kako mogu da koriste dostignu-ća psihologa u svom radu.

Savjeti koje psiholog pruža nastavnici-ma mogu biti mnogo efikasniji, zavisnood toga u kojoj se situaciji i sa kojim ci-ljevima primjenjuju. Ako je toga svjestan,nastavnik će znati da psihologiju treba dashvati kao izvor ideja i sugestija za po-boljšanje odgojno-obrazovnih postupaka.Pored toga, treba znati da u psihologiji nepostoje definitivno utvrđene, nepromjenji-ve činjenice i zakoni. Psihologija je veo-ma dinamična, u njoj se stalno postavlja-ju nove hipoteze i teorije i ona se stalno

mijenja i razvija. Zato nastavnici treba daviše pažnje posvećuju individualnom usa-vršavanju da bi mogli da prate psihološkaistraživanja.

Dimitrije Petrović



Aktuelnosti

Moj stav

Čisto kao Pamukov “Snijeg”S koliko čitalačke i intelektualne zrelosti obilježavamo Dan dječije knjige i Dan knjige?

K njiževno djelo oduvijek podliježe ne-koj vrsti prosudbe. U svrhu toga po-stoji, dakako, i književna kritika, ko-

joj je svrha promišljanje o kvalitetu određenogknjiževnog djela. Pa, ako zanemarimo šaljivestihove bh. pjesnika Izeta Kike Sarajlića: “Za-što kritičari poezije ne pišu poeziju kad već toli-ko znaju o njoj?”, gotovo da književnim kritiča-rima nemamo šta da zamjerimo. No, kada se uknjiževnu kritiku uplete kritika pisca, njegovoglika i djela u vremenskom kontekstu u kojemegzistira, te kada se ta kritika reflektira na samoknjiževno djelo, tu nastaje veliki problem (na-

ročito nama – učiteljima, nastavnicima i profe-sorima – koji smo u prilici da o datom djelu ipiscu prenosimo znanje na mlađe generacije).Kako djetetu (učeniku) govoriti o književnomdjelu, ako je ono (dijete) već podleglo predra-sudama o njegovom autoru? Odakle i od kogadolaze tolike predrasude, zbog kojih naša djeca(naši učenici) ostaju intelektualno osakaćeni zaono što je vjerovatno naša najveća veličina usmislu književnog stvaralaštva? Zašto “Aska ivuk”, ta priča o nadigravanju umjetnosti kojase bori za goli opstanak dok se gleda oči u očisa krvoločnim vukom, ne bi bila jedan od ključ-nih tekstova kojim ćemo obilježiti Dan dječije

knjige, 2. april? Ili, zašto “Na Drini ćuprija” nebi bila ponovo promovirana 23. aprila na Danknjige?

Pozvati se na riječ strukeUzmimo, stoga, za primjer jedinog bh. dobit-

nika Nobelove nagrade za književnost Ivu An-drića i njegovu nesretnu doktorsku disertaciju,koja kao da je zasjenila sve ono što je taj čovjek ikad napisao. Sad i oni koji u životu nisu pro-čitali ništa nakon “Ježeve kuće” (ovim, narav-no, ne prozivam ni Branka Ćopića ni njegovodjelo, već pokušavam dočarati nivo čitalačkekulture odraslog čovjeka), uzimaju za pravo da

kritiziraju “Prokletu avliju” ili “Travničku hro-niku”. Jer, kao, Andrićeve metafore u njima su“očigledne”. Takođe, sjetimo se da je kod naszanimanje za film “Lepa sela lepo gore”, srbi-janskog režisera Srđana Dragojevića, proteklihgodina bilo na granici histerije. I, gle čuda, ni-kom izgleda nije zasmetala scena u pomenutomfilmu u kojoj je poistovijećen roman “Na Drinićuprija” (za koji je Andrić, podsjećanja radi, inagrađen Nobelovom nagradom) sa zlom kojeje zadesilo našu domovinu Bosnu i Hercego-vinu. I dok se naši susjedi u Hrvatskoj i Srbijiotimaju za pravo da Andrića nazovu svojim,kod nas se uporno radi na stigmatiziranju nje-gove veličine. Izgubilo se sjećanje na to komeje Andrić darovao materijalna sredstva, koja jekao Nobelovac dobio, i da je upravo tim gestomnajbolje rekao u čiju budućnost ulaže. Naravno,uložio je u budućnost BiH.

U ovakvim slučajevima smatram da je naja-dekvatnije pozvati se na “riječ struke”, koja seobavezala da će se boriti da do ovakvih apsur -da, kakav je zadesio našeg Nobelovca, ne dođe.Naime, 31. oktobra 1992. godine u Sarajevu jebilo više razuma i poštovanja za prave vrijed-nosti, nego što ih danas ima u cijeloj Evropi,kolijevci svjetske kulture. Tada se okupila bh.književna elita pod okriljem PEN Centra Bosnei Hercegovine na čelu sa književnikom Tvrt-kom Kulenovićem, koji je obavljao dužnostpredsjednika, i potpisala Izjavu osnivača PENCentra BiH, na koju se uvijek lijepo podsjetiti i

koja nas, građane ove zemlje, treba činiti pono-snim. Izjava glasi:

“Mi, dolje potpisani pisci, različitih nacio-nalnosti, političkih uvjerenja i umjetničkih stre-mljenja, sastali smo se ujedinjeni u saznanjuda smo se svi mi i naša zajednička domovinaBosna i Hercegovina našli pred sudbonosnomodlukom: opstati ili nestati. U tom povijesnommomentu pred nas se kao pisce i intelektualcepostavlja zadatak da – uprkos razornoj agresijii ratnom razaranju – odbranimo i za budućnostsačuvamo ideale nacionalne i građanske slobo-de, slobode ljudske misli i duha i slobodnog du-hovnog stvaranja u državnoj zajednici u kojoj

živimo i u kojoj će živjeti naša djeca. Oslanja-jući se na višestoljetnu tradiciju zajedničkog ži-vota četiri naroda na ovom prostoru, koja moradobiti novi podstrek uspostavljanjem suvereni-teta naše zemlje, mi želimo biti aktivni sudioni-ci međunacionalnog i međukulturnog razumi-jevanja u zajedničkom nam životu i zajedničkojpovijesnoj sudbini. U isto vrijeme, mi želimorazvijati tu veliku tradiciju naše povijesti takošto ćemo njene tekovine, sada toliko ugrože-ne, povezati s tekovinama slobodnog razvojaljudske misli i prakse u modernom svijetu. Utoj želji da povežemo našu tradiciju s ideali-

ma slobodnog čovječanstva odlučili smo da unašoj državnoj zajednici utemeljimo jednu odosnovnih institucija slobode u sferi pisane riječii književnoumjetničkog izraza, centar Međuna-rodnog PEN-a, koji je, kao prva dva načela, usvoju Povelju zapisao:

1. Književnost, mada nacionalna po porije-klu, ne zna za granice, i treba služiti kao zajed-ničko dobro naroda uprkos političkim ili među-narodnim promjenama.

2. U svim okolnostima, a naročito u doba ra-ta, djela umjetnosti, to naslijeđe čovječanstvakao cjeline, treba da budu zaštićena od nacio-nalnih i političkih strasti...”

U nastavku teksta potpisnici Izjave (Tvrt-ko Kulenović, Zdenko Lešić, Marko Vešović,Ivan Lovrenović, Hanifa Kapidžić-Osmanagić,Veselko Koroman, Admiral Mahić, Ferida Du-raković, Dževad Karahasan i mnogi drugi knji-

ževnici BiH) obavezuju se na čuvanje slobodeizražavanja i štampe.

U slavu knjigeDakle, Sarajevo '92. god. imalo je svijesti i

hrabrosti da sačuva ljudskost kojom se danas,sedamnaest godina kasnije, ne možemo pohva-liti, te hrlimo prema aprilu, mjesecu sa čak dvavelika datuma za svijet knjige, sa Andrićem namargini... I, što je još gore, bez imalo grižnjesavjesti. Ovo nas sad vraća na Sarajlićeve sti-hove, koje sam navela na početku, u kojima sekrije mnogo više realnog promišljanja o odnosu

prema književnom djelu, nego što se to moždau početku čini. Pa, slobodno mogu izreći ovoretoričko pitanje:

Zašto “kritičari” koji se uporno bave mini-malizacijom Andrićevog djela sami ne napišudjelo vrijedno Nobelove nagrade?

Najtužnije od svega je što je šteta već uči -njena samim tim što Ivu Andrića sve manjespominjemo, što nam djeca ne znaju ni za kojije roman dobio Nobelovu nagradu; a Bože nassačuvaj ako kažemo da je pitanje poznavanjaAndrićevog opusa zapravo pitanje opće kulturesvih nas koji živimo u Bosni i Hercegovini (ia-

ko se zna da je svaka zabluda, pa i ova koja naskošta ni manje ni više nego Nobelovca, rezultatneznanja i neinformiranosti). Naravno, lakši ježivot u usmenoj epskoj kulturi (koju Andrić ma-estralno dekonstruira baš u romanu “Na Drinićuprija”), gdje priče prenosimo od usta do ustai proizvoljno umećemo što god nam na pametpadne; mada već odavno živimo u eri pisma ičitalačke kulture.

No, nismo mi jedini. I turski Nobelovac Or -han Pamuk, koji je proslavio svoju domovinuromanom “Snijeg”, važi za intelektualnogizbjeglicu. U poređenju s njim, Andrić je sretan.Jer, Pamuk živi svoju stigmu, a Andrić svoju

“samo” gleda s “onog” svijeta. Historija, naža-lost, poznaje mnogo primjera negacije onogašto je neprikosnoveni kvalitet. Podsjetimo se,npr., slučaja velikana francuske književnostiGustava Flauberta, koji je čak i pred sudom od-govarao za nemoral gospođe Emme, junakinjenjegovog romana “Madam Bovari”. Sve su ovodokazi da je ljudska ograničenost jedini prostor koji ne poznaje granice. Uzalud nam je da setješimo kako će doći “bolja” vremena. Nemaboljih i gorih vremena, imaju samo bolji i goriljudi. Jer, ljudi kreiraju duhovnu klimu vreme-na u kojem žive. Pa, dok ti bolji ne prevladaju,ostaje nam samo da budemo stameni kao “NaDrini ćuprija”, samo svoji kao “Madam Bova-ri”, a u duši čisti kao “Snijeg”.

Drage kolege, profesori književnosti, sretninam praznici u slavu knjige!

Mersiha Šadić



Aktuelnosti

Dječiji bilingvizam (1.)

Lahkoća učenja koja fasciniraRano početim ali promišljenim i nenametljivim izlaganjem stranom jeziku dijete

može usvojiti novu jezičku strukturu bez štete po maternji jezik i inteligenciju

Dječiji bilingvizam je fenomen kojisam proučavala dok sam na kurse-vima za strane jezike radila sa dje-

com uzrasta od 6 do 10 godina. Bila samfascinirana brzinom i lahkoćom kojom sudjeca usvajala nove riječi i izgovor i br -zinom kojom su se prebacivali sa jednogjezika na drugi. Nakon četiri godine radas njima i pročitane literature o toj temi,stekla sam samopouzdanje da svog tadatek rođenog (a sada već za koji mjesec tro-godišnjeg) sina počnem izlagati stranomjeziku. Znam da nije mali broj stručnja-ka koji bi odmah digao glas protiv ovakoranog izlaganja djeteta stranom jeziku uzobrazloženje da dijete još nije usvojilo nistrukturu svog maternjeg jezika. U ovomradu sam se dosta fokusirala na ta negativ-na mišljenja o ranom dječijem bilingvizmujer me je zanimalo šta je dovelo do takvihstavova, tj. pod kojim uslovima rano izla-ganje djeteta drugom/stranom jeziku moženegativno utjecati na djetetov psihofizičkirazvoj i kako to izbjeći.

Ovim radom želim pokazati da ranopočetim ali promišljenim i nenametljivimizlaganjem stranom jeziku dijete možeusvojiti novu jezičku strukturu bez štetepo maternji jezik i inteligenciju. U raduje iznijet pogled na dječiji bilingvizamiz historijske i sadašnje perspektive kao imoj lični stav i dosadašnje iskustvo. Znamda je relativno rano i hrabro iznositi ličnestavove s obzirom da dijete izlažem stra-nom jeziku nešto manje od tri godine, aliu ovom trenutku, iz perspektive objek-

tivnih sudionika ovog procesa, dobijaminformaciju da moje dijete ne samo dane zaostaje u intelektualnom razvoju većje okarakterisan kao oštrouman, spretan iveseo dječak. Najveći razlog za moje inte-resovanje za ovu temu jeste želja da svomsinu odškrinem vrata novog svijeta u nadida će slijedeća vrata otvarati sam, lahko ibez predrasuda.

Držim da je tema kojom se u ovom radubavim poticajna, kako za lingviste tako iza roditelje, ali i da je za primjenu njenih

zaključaka u praksi potreban velik trud ientuzijazam.

Dvije definicije bilingvizmaDefinisati bilingvizam (dvojezičnost)

nije jednostavno iz razloga što je vladanjedvama jezicima složen fenomen. U Kanadije 1967. godine održan seminar na kome seraspravljalo samo o tome kako na najpre-ciziniji način opisati i definisati bilingvi-zam. Učesnicima na ovom seminaru nijepošlo za rukom da dođu do iscrpne, jedin-stvene definicije bilingvizma. Za neke odučesnika, bilingvizam predstavlja vladanjedrugim jezikom na razini kojom se govor-nik približava izvornom govorniku. Nekičak podrazumijevaju podjednako vladanjedvama jezicima, dok se drugi zadovoljava-ju definicijom prema kojoj pojedinac drugijezik upotrebljava vrlo ograničeno (čak isamo pasivno, pri tome koristeći se samojednom od četiri jezičke vještine).

Iz ovih polemika proistekle su dvijedefinicije bilingvizma – maksimalistička(potpuno vladanje nematernjim jezikom) iminimalistička (djelimično korištenje jed-ne jezičke vještine). U literaturi se mogunaći i izrazi poput pasivni, aktivni i apso-lutni bilingvizam (nemali broj stručnjakaje mišljenja da apsolutni bilingvizam upraksi ne postoji).

U kontakt s drugim jezikom djeca mogudoći ukoliko im je jedan od roditelja izvor -ni govornik tog jezika, ako su se s roditelji-ma odselili u zemlju tog govornog područ-ja, ako su od najranijeg perioda izloženistranom jeziku putem medija i sl.

Vremena se mijenjaju, a tako i stavoviprema dječijem bilingvizmu. Nekada sesmatralo da on štetno djeluje na inteli-genciju djece. Također se vjerovalo da ječovjek po prirodi monolingvalan. Tadašnji

stručnjaci, većinom Amerikanci, donosilisu takve zaključke na osnovu ispitivanjagovora američkih doseljenika koji su došliiz siromašnih zemalja i koji su se svakod-nevno borili za opstanak. Ti doseljenicise nisu mogli pohvaliti ni lijepim izraža-vanjem na svom maternjem jeziku, takoda se nije moglo mnogo očekivati ni odnjihovog susreta s novim jezikom. Prou-čavanje bilingvizma na ovaj način doveloje do mnogih pogrešnih konstatacija poputone da inteligencija bilingvnih govornikazaostaje za inteligencijom monolingvnihgovornika i do dvije godine.

Već 1962. godine kreću pozitivne kri-tike vezane za ovaj fenomen. Do takvogzaključka došli su Peal i Lambert prouča-vajući učinak bilingvizma na inteligencijudesetogodišnjaka iz šest škola u Montrea-lu. Pošli su od hipoteze da će neverbalnitestovi inteligencije pokazati neznatne ra-zlike, a da će verbalni testovi ići u koristmonolingvalne djece. Bili su iznenađenirezultatom verbalnih testova koji su išliu korist bilingvalne djece. Oni zaključujuda “...intelektualno iskustvo s dva jezičkasistema daje govorniku mentalnu fleksibil-nost, superiornost u formiranju koncepatai raznovrsnije mentalne sposobnosti, jer su putevi kojima se razvijaju te mentalnesposobnosti heterogeniji. Iz te analize sene može zaključiti da li inteligentnije di-jete postaje bilingvno ili je bilingvizampomogao njegovom intelektualnom razvo-ju. Međutim, nema sumnje da je bilingvnodijete inteligentnije. Nasuprot njemu mo-

nolingvno dijete ima homogeniju struktu-ru inteligencije i nju mora koristiti za svevrste intelektualnih zadataka.”

Rezultate ovog istraživanja treba sma-trati relevantnim jer su Paul i Lambert po-redili monolingvalnu i bilingvalnu djecujednakog socijalnog statusa, spola i dobi.Nakon dvije godine stiže potvrda rezultataovih istraživanja. Odbranjena je doktorskadisertacija koja je za temu imala poređenjekognitivnih sposobnosti djece koja govorejedan jezik u poređenju s djecom koja go-

vore dva jezika. Zaključak disertacije bioje da su djeca koja govore dva jezika, akone iste inteligencije, a ono i inteligentnijaod svojih vršnjaka koji vladaju samo jed-nim jezikom.



Aktuelnosti

O dječijem bilingvizmuDječiji bilingvizam se najbolje može

sagledati kroz prizmu usvajanja drugog iusvajanja stranog jezika.

Drugi jezik može biti oficijelni jezik dr -žave koji se razlikuje od maternjeg jezikapojedinca. U nekim zemljama je neophod-no da se pored maternjeg zna i oficijelni

jezik te zemlje. Primjer oficijelnog jezikaje engleski u Indiji, Južnoj Africi i drugimzemljama. Također, drugi jezik je i onajkoji dijete usvoji od jednog roditelja, a ko-ji se razlikuje od maternjeg jezika drugogroditelja i samog djeteta.

Da bi se lakše opisalo usvajanje drugogjezika, izvršena je podjela na simultano isukcesivno usvajanje jezika.

Kad se drugi jezik usvaja simultano,to znači da se usvaja u isto vrijeme kadai prvi/maternji jezik (tj. od rođenja). Podsukcesivnim usvajanjem drugog jezika po-drazumijeva se najprije usvajanje strukturematernjeg jezika. Granica između simulta-nog i sukcesivnog usvajanja jezika jestetreća godina života. Stručnjaci smatraju dado tog perioda dijete usvoji osnovnu struk-turu maternjeg jezika.

Simultano usvajanjedrugog jezika

Stručnjaci u ovoj oblasti tvrde da, ako separalelno s maternjim usvaja i drugi jezik,

dijete ta dva jezika usvaja kao jedan jezič-ki sistem. Dugogodišnji istraživač u ovojoblasti, Colin Baker, sugerira da se kodsimultanog usvajanja jezika vodi računa oslijedećem:

1. Kojim jezicima se služe njihovi rodi-telji?

2. Na kom se jeziku roditelji obraćajusvome djetetu?

3. Kojim se jezikom članovi porodiceobraćaju djetetu?

4. Koji jezik dijete usvaja u društvu?Dakle, treba krenuti od jezika kojim seroditelji služe. U nekim slučajevima obaroditelja govore dva jezika, npr. u Americiimigranti se služe maternjim i oficijelnimjezikom. U tom slučaju oba roditelja semogu djetetu obraćati na oba jezika, što pomišljenju većine stručnjaka nije dobro, jer će djetetu trebati dosta vremena da počnerazlikovati dva jezika, što će biti vrlo teš-ko s obzirom da je izloženo izmiješanomvokabularu i rečeničnoj strukturi. Upravoovakvo usvajanje drugog jezika može ne-gativno utjecati na dijete i usporiti njegovpsihički razvoj, pa ga treba izbjegavati.

Mnogo efikasniji način izlaganja djete-ta drugom jeziku jeste slijedeći: jedan od

roditelja se djetetu obraća na jeziku kojimse govori u kući, a drugi roditelj na jezikukoji je oficijelni u toj zemlji ili koji je nje-gov maternji jezik. Tako će dijete do svojetreće godine snimiti vokabular i struktururečenice oba jezika i tačno će znati komroditelju da se obrati na kom jeziku. Tajproces bi se odvijao u tri faze: a) do drugegodine (dijete uvijek ne pravi razliku me-đu jezicima), b) druga i treća godina života(počinje razlikovati jezike, ali se desi dajedan pojam oslovi sa dvije riječi), c) po-slije treće godine života (tačno zna komeće se obratiti na kom jeziku). Sve su ovefaze individualne i zavise od stepena izlo-ženosti jezicima, sklonosti roditelja jezici-ma, same ličnosti djeteta i sl.

U značajnijoj literaturi o dječijem bilin-gvizmu za primjere simultanog usvajanjajezika navode se lingvisti koji su svoju dje-cu simultano izlagali maternjem i drugom

jeziku i pritom opisivali sam proces.Prvi takav lingvist bio je Francuz Ronjat

koji je 1913. objavio studiju u kojoj objaš-njava kako je njegov sin naučio njemačkiod majke, a francuski od oca, dok je poro-dica živjela u Francuskoj. Ronjat tvrdi darani bilingvizam nije prouzrokovao zakaš-njenje u jezičkom razvoju. Posuđivanje izjednog jezika u drugi bilo je neznatno. Uoba jezika su se uporedo razvile fonetika,morfologija i sintaksa.

Najdetaljniji opis predstavlja studijaLeopolda, koji je deset godina proučavaoproces bilingvizma kod svoje kćerke Hil-degard, kojoj se majka obraćala na engle-skom (obitelj je živjela u Americi), a otacna svom maternjem, njemačkom jeziku.Leopold je bilježio i snimao govor svojekćerke i objavio svoja zapažanja u četiriknjige. Posmatrajući razvoj vokabulara,glasovnih sistema i kombinacija riječi, Le-opold je primijetio da je u prve dvije go-dine života Hildegard miješala engleski injemački. Sa tri godine počela je razdvajati

jezike i ocu se obraćala na njemačkom, amajci na engleskom i pomalo prevodila sjednog jezika na drugi. Leopold tvrdi darazlog tome nije bila interferencija dva je-zika već sistematično pojednostavljivanjejezika. Ipak, ovo su primjeri djece lingvi-sta, kod kojih se bilingvizam planski izvr -šavao i posmatrao, pa se može smatrati iidealnim i teže primjenjivim.

Sukcesivno usvajanjedrugog jezika

Sukcesivno usvajanje jezika predstavljaučenje drugog jezika tek kada se maternjijezik usvoji. Kao što sam već napomenula,kao granica između simultanog i sukcesiv-nog usvajanja jezika uzima se treća godina

života.

Sukcesivno usvajanje drugog jezika, radilakšeg opisivanja, dijeli se na neformalno iformalno. Kada se govori o neformalnomusvajanju stranog jezika, misli se na utjecajulice, obdaništa, društva i sličnih faktora.U imigrantskoj porodici koja ne zna jezik većine, dijete će naučiti maternji jezik, a

kada u društvu (obdaništu, na ulici) dođeu kontakt s drugim jezikom, započet će snjegovim usvajanjem. Takvim porodicamase obavezno savjetuje sukcesivno usvaja-nje drugog jezika, pošto je njihov mater -nji, kao jezik manjine, ugrožen i zbog togaprioritetan. Nerijetko, takva djeca posta-ju prevodioci svojoj porodici. Usvajanjedrugog jezika na ovaj način je uglavnomnesvjesno i kroz njega dijete prihvata i kul-turu drugog jezika, što može, ali i ne morabiti dobra strana bilingvizma, jer nerijetkodijete počne zapostavljati maternji jezik.Ukoliko dijete usvaja drugi jezik na štetusvog maternjeg, onda se radi o subtraktiv-

nom bilingvizmu, tj. pojavi da drugi jezik ugrožava maternji. Postoji opasnost da ćedjeca kroz strani jezik preuzeti tuđu kultu-ru i običaje jer vremenom počinju uviđatikoji jezik uživa veći ugled u društvu. U tojsituaciji roditelji su ti koji moraju reago-vati, držati do svog identiteta, njegovatimaternji jezik, kulturu i običaje i predočitidjetetu sve njihove ljepote.

Formalno usvajanje jezika predstavlja

učenje pomoću konkretnih uputa (u školi,na kursevima jezika, kroz brze kurseve ilikurseve na daljinu i sl.). Tu također su-btraktivni bilingvizam može predstavljatiopasnost. Drugi jezik u školama mora sepažljivo uvoditi, uz pomoć pogodnih ma-terijala, dobro isplanirane nastave i sličnihmetoda.

Prema mišljenju Colina Bakera, usva-janje drugog jezika se pokazalo manjeuspješnim kada su se davale upute za uče-nje. Te upute su se većinom odnosile na

čitanje i pisanje, a manje na autentičnukomunikaciju, pa je od dvadesetero djece,na taj način, samo jedno postalo bilingval-no. To se tumači nedostatkom interesova-nja i motivacije kao i nemogućnošću da sepraktikuje drugi jezik u mjeri u kojoj bitrebalo.

U evropskim zemljama (npr. u Holandi-ji, Finskoj, Švedskoj, Belgiji) proces usva-janja drugog jezika uspješniji je jer je bazi-ran na političkim, kulturnim i ekonomskimfaktorima. Ovih faktora djeca nisu svjesna,

ali im odrasli, slijedeći tu logiku, kakosvjesno tako i nesvjesno, kroz jezik pro-jektuju svoje stavove.

Zarifa Kazazović

(Nastavak u sljedećem broju)



Aktuelnosti

Konferencija o inkluziji u obrazovnom sistemu

Podrška kvalitetnijem obrazovanjuPrimjena Indeksa za inkluziju predstavlja nemjerljivu podršku školama da postanu osjetljivije za razlike u

porijeklu, interesovanjima, iskustvima, znanju i vještinama djece i mladih Projektom repliciranjainkluzivnosti bit će uključeno 120 škola u 29 općina u BiH sa kojima će raditi 25 obučenih trenera,

a ukupno će biti obuhvaćeno 30.000 djece

Inkluzija1 - termin je koji nailazi na toli-ko odobrovanja i toliko odbacivanja uisto vrijeme; i odobravanja onih koji su

donekle pronikli i shvatili bit inkluzivnostii onih koji ne mogu ili ne žele da to učine.Postavlja se pitanje zašto se kod određenogbroja prosvjetnih radnika javlja ta strepnjai odbojnost od samog pomena ove riječi.

Da li razloge treba tražiti u nespremnostinastavnika pred koje se sada postavljajunimalo laki zadaci; u nedovoljnoj potporistručnjaka koji bi radili na osposobljavanjunastavnog osoblja za uvođenje inkluzivnogobrazovanja u školama; da li u činjenici daškolama nedostaju psiholozi, defektolozi,logopedi, ili su razlozi, pak, sasvim drugeprirode, pokazat će na koncu vrijeme kojeje pred nama.

Međutim, sviđalo se to nama ili ne, mise u međuvremenu moramo uhvatiti uko-štac sa novim izazovima koje inkluzija sasobom nosi.

Višestruke koristiPrimjena Indeksa za inkluziju zasigur-

no ne može čekati, a sigurno može pomo-ći razvoju škole i predstavlja nemjerljivupodršku školama da postanu osjetljivije zarazlike u porijeklu, interesovanjima, isku-stvima, znanju i vještinama djece i mladihljudi. Indeks nam pomaže da razbijamopredrasude u sebi samima, šireći te ideje usvojim školama a potom i u lokalnim zajed-

nicama. Indeks inkluzivnosti predstavljadobru metodologiju koja pomaže školamada unaprijede inkluzivnu kulturu, politikui praksu u školi i na taj način omoguće ve-ći pristup i kvalitet obrazovanja, naročitomarginaliziranih grupa djece, kroz jačanjesaradnje škola i lokalnih zajednica u rje-šavanju pitanja prevazilaženja prepreka uobrazovanju djece.

Prepreke inkluzivnom obrazovanju susvakako negativni stavovi, neprepoznava-nje u zajednici, kao i neuvažavanje u školi.

S druge strane višestruke koristi inkluzijeogledaju se u popravljanju kvalitete obra-zovanja za sve, prevazilaženju diskrimina-cije, promoviranju šire društvene inkluzi-je.

Organizacija Save the Children UK većduži niz godina aktivno radi na promovira-nju inkluzivnih vrijednosti i u suradnji sabrojnim školama iz Federacije i RepublikeSrpske. Indeks je implementiran u određe-nom broju škola. Taj proces traje i iz danau dan se nadograđuje i poboljšava.

S ciljem unapređenja ovog procesa, u

martu mjesecu je organizacija Save theChildren UK u Sarajevu organizirala kon-ferenciju o temi “Indeks inkluzivnosti uobrazovnom sistemu - integracija i repli-kacija Indeksa inkluzivnosti u lokalnimzajednicama u Bosni i Hercegovini”. Kon-ferencija je nastala kao slijed aktivnostikoje Save the Children organizira u okviruprojekta “Inkluzivno obrazovanje - pre-vođenje nacionalnih strategija i politika upraksu na lokalnom nivou”, koji je finan-sijski podržan od Irske Vlade, a u okviruinicijative “Inkluzivne škole - inkluzivnezajednice”, u suradnji sa OSCE-om, Savethe Children Norway i USAID-om.

Planirano je da se ova inicijativa realizi-ra u 29 lokalnih zajednica u BiH u suradnjisa predstavnicima ministarstava obrazova-nja, pedagoških zavoda i općina.

Unapređenje inkluzivnogobrazovanja

Cilj konferencije je bio da se razmijeneiskustava škola i općina u primjeni Indeksainkluzivnosti za kreiranje općinskih plano-va akcije za unapređenje inkluzivnog obra-zovanja i definisanje modela mehanizamakoji će dugoročno omogućiti angažovanjesvih nivoa vlasti i članova lokalnih zajedni-ca za unapređenje kvalitetnog inkluzivnogobrazovanja djece u svim općinama u BiH.Akcenat je stavljen na lokalne samoupravekoje bi trebale da formiraju koordinacionegrupe koje bi bile sastavljene od stručnihosoba različitih profesionalnih orijentaci-ja. Cilj formiranja takvih koordinacionihgrupa bi bio kreiranje općinskih planova

za unapređenje inkluzivnog obrazovanja.Na taj način bi se moglo govoriti o stvar -noj i učinkovitoj suradnji škole i lokalnezajednice kada je u pitanju sprovođenjeinkluzivnosti.

Spomenuta konferencija se sastojala odprezentacija, panel diskusija i radionica ve-zanih za Indeks inkluzivnosti sa akcentomna njegovu dosadašnju praktičnu primje-nu u školama i općinama koje su kreiralesvoje planove za unapređenje inkluzivnogobrazovanja.

Čast i ukazano povjerenje da prisutnima

prezentiraju svoja pozitivna iskustva u ra-du na uvođenju Indeksa za inkluziju ima-le su dvije škole sa područja Tuzlanskogkantona, i to OŠ “Poljice” iz Poljica i OŠ“Ivan Goran Kovačić” iz Gradačca. Pred-stavnici ove dvije škole prezentirali su svo-je uspjehe u radu na sprovođenju Indeksa,ali su naglasili i sve probleme i nedoumicena koje su nailazili u toku njegovog imple-mentiranja.

S druge strane, predstavnici općina Za-vidovići, Doboj i Novi Grad Sarajevo

predstavili su svoj rad na procesu kreiranjaopćinskog Plana akcije za unapređenje in-kluzivnog obrazovanja.

Projektom repliciranja inkluzivnosti bitće uključeno 120 škola u 29 općina u BiHsa kojima će raditi 25 obučenih trenera, aukupno će biti obuhvaćeno 30.000 djece.

Nadajmo se da bi ovaj projekat Save theChildrena mogao predstavljati dovoljanzalet da zajedničkim snagama, samostalnokrenemo u stvaranje inkluzivnog društvakoje bi bilo po mjeri svih njegovih člano-

va. Ovoj ideji se ne treba opirati ma kolikoona u ovom našem vremenskom i geograf-skom kontekstu idealistički zvučala.

Emir Harčin

1 “Pojam inkluzija ima porijeklo u latinskom jezi-ku, a predstavlja izvedenicu koja znači uključivanje,uključenost, obuhvatanje i podrazumijevanje. Izvor -no značenje možemo tražiti u dvije latinske riječi. Pr -va je inclūdo što znači zaključati, zatvoriti, začepiti,priječiti, uokviriti, okovati, oviti. Druga je inclūsio

a znači zatvor, zatvaranje. Izveden iz ovih značenja,pojam inkluzija bi podrazumijevao integraciju, ovija-nje, uokvirivanje, a u socijalnom smislu uključivanjepojedinca u određenu zajednicu koja je manje ili višezatvorena ili otvorena cjelina”, Nenad Suzić, “Uvodu inkluziju”, XBS, Banja Luka, 2008.



Aktuelnosti

Roditeljima osmaša

Koja je prava srednja škola za vaše dijete?Da bi se pravilno izabrala srednja škola važno je objektivno sagledati sposobnost za određenu struku,

psihofizičke predispozicije i zdravstveno stanje djeteta, a ni količina znanja koju nosi iz

osnovne škole nije zanemarljiva

Neko je jednom lijepo rekao: “Čo-vjek dva puta u životu treba da bu-de pametan - kad bira buduće zani-

manje i bračnog druga. Ako pogriješi - čitavživot mora biti pametan da ispravi grešku.” Bliži se upis u srednje škole. Je li se vaše dije-te već opredijelilo? A vi? Na osnovu čega? Zakoliko srednjih škola i zanimanja unutar njihuopće znate? Jeste li znali da u Kantonu Sara-jevo, naprimjer, ima skoro četrdeset srednjihškola? Pročitajte ponovo prvi pasus! Da bi se

pravilno izabrala srednja škola važno je objek -tivno sagledati sposobnost za određenu struku,psihofizičke predispozicije i zdravstveno stanjedjeteta, a ni količina znanja koju nosi iz osnov-ne škole nije zanemarljiva.

Pravi izborVeliki broj učenika i roditelja opredjeljuju se

za srednju školu iz razloga potpuno subjektivneprirode, što je često pogrešno. Učenici se naj-češće povode za drugovima ili se opredjeljujuza “popularnu” školu, često i ne znajući koje

sve srednje škole im stoje na raspolaganju. Ne-ki nemaju samopouzdanja, pa ako nisu bili bašnajbolji đaci biraju, po njihovom mišljenju, “la-gane” škole (umjetničke, zanatske) i ne znajućiništa o njima. Drugi pak, iako svjesni da zbogocjena neće imati dovoljan broj bodova, ipak konkurišu u gimnazije... Roditeljska “logika”je najčešće vrlo životna: veza i poznanstvo,blizina kuće, da se što prije dočepa “hljeba uruke”. Neki se drže porodične tradicije, nekižele ostvariti preko djeteta svoje neispunjeneambicije, neke vodi perspektivna materijalnasituacija i status određenog zanimanja. Svi su

ovi razlozi razumljivi i dobronamjerni ali če-sto su pogrešni. Dijete možete “preko veze”upisati u školu, ali niko na taj način ne možeškolu završiti. Blizina škole mjestu stanovanjasputava dijete da istraži nove horizonte i steknenove prijatelje, a što se tiče što bržeg zapošlja-vanja - biroi su puni onih koji tako razmišljaju,a mali broj se odluči na dalje školovanje kadaje već stekao neku diplomu. Porodična tradicijaje dobra ako je dijete naslijedilo i sposobnostza određenu struku, u protivnom može dovestido velikih nevolja - premladi su za takvu vrstu

opterećenja i “zacrtane budućnosti”. Najgoreje ispunjavanje vlastitih snova preko djetetakoje možda to što roditelji nisu uspjeli uop-će ne interesuje niti imaju sposobnosti! Štose novca i statusa tiče, ni u jednoj profesiji to

nije zagarantovano svih 35-40 godina radnogvijeka. Sve se mijenja osim činjenice da toli-ke godine treba ustajati ujutro i osam sati ra-diti nešto. Ako za taj posao nismo sposobni iliga ne volimo - nikakav novac, slava i moć nemogu spriječiti ozbiljne psihičke posljedice!Najsretniji su ljudi koji “vole ponedjeljak”, od-nosno, nakon zasluženog odmora preko viken-da rado idu natrag na svoje radno mjesto. A tosu ljudi koji su svoje zanimanje izabrali premasposobnostima i interesovanju.

Bitna profesionalna orijentacijaVaša su djeca tek na početku. Nemojte misli-

ti, a još manje im to govoriti da, ako su u osnov-noj školi bili loši đaci to moraju ostati zauvijek.Naprotiv. Veliki je broj primjera gdje dijete“procvjeta” tek u srednjoj školi gdje se riješilomnogih školskih predmeta koje je morao učiti auopće ga ne zanimaju. Samo gimnazija je nekinastavak osnovne škole gdje se stiče opće zna-nje kao jedina dobra podloga za fakultet. Boljeće se na Mašinskom ili Medicinskom fakultetusnaći gimnazijalac nego onaj što dolazi iz sred-

nje stručne škole, zato što takve srednje školeformiraju srednji stručni kadar a ne pripremajuih za dalje školovanje u toj struci.

U srednjim školama uglavnom ima do-

voljno mjesta za sve završene osnovce, alimnoge škole ostanu nepopunjene jer nisu“popularne” ili se o njima malo zna i priča,a druge zbog kapaciteta moraju odbiti velikibroj učenika, čak i onih koji su bili odlika-ši u osnovnoj školi i položili prijemni ispit!Cilj časova profesionalne orijentacije i indivi-dualnih konsultacija vas i vaše djece sa pedago-gom (što bi trebalo da se radi u osmim razredimau svim osnovnim školama prema planu i pro-gramu) je da svi oni izaberu srednju školu u ko-

joj će biti zadovoljni zato što im baš ona najvišeodgovara prema sposobnostima i interesovanji-ma. Ukoliko se ne mogu odmah upisati baš u ta-kvu školu treba da se upišu tamo gdje ima mje-sta, a ako se “pokažu” u prvom razredu pružićeim se mogućnost da se prebace u drugu školu ilina viši stepen. Važno je da ne ostanu neupisani. U gotovo kompletnom osmom razredu u škola-ma je rađena profesionalna orijentacija tokomkoje su se i učenici i roditelji mogli upoznatisa svim srednjim školama i zanimanjima unu-tar njih, sa zdravstvenim kontraindikacijama za

pojedina zanimanja, sa dobrim i lošim načini-ma odabira srednje škole, a ispitane su i njihovesposobnosti i interesovanja. Kroz ovaj rad uče-nici su bolje upoznali i sami sebe. Naprimjer,mnogi “lošiji” učenici iznenadili su sami sebekada su neke testove uradili mnogo bolje od“odlikaša”. To je bilo zato što su ispitivane spe-cifične sposobnosti i što rezultati tih ispitivanjanajčešće nemaju veze sa uspjehom u osnovnojškoli, ali itekako imaju veze sa budućim uspje-hom u određenoj srednjoj školi. Taj način ispi-tivanja specifičnih sposobnosti ima za cilj dautvrdi vrstu zanimanja koja odgovara djetetu ane nužno, za početak, i stepen zanimanja. Odre-đene sposobnosti jednako su važne i za zanate iza visoko obrazovanje, dakle, za profesionalniživot unutar određenih oblasti zanimanja. Na-primjer, socijalna inteligencija jednako je važnai za rad na šalteru kao i za nastavničku profesi-ju, zdravstvo i sve druge oblasti gdje je posaovezan za direktan kontakt s ljudima. U svakomslučaju, ne propustite individualne konsultacijes pedagogom škole. Radeći program profesi-onalne orijentacije pedagog je sigurno stekaouvid u sve relevantno kod vašeg djeteta za pra-

vilan izbor srednje škole/zanimanja ne gubećipritom iz vida ni specifične objektivne okol-nosti karakteristične baš za vaše dijete i vašuporodicu.

Gorana Jovanović

Upis u srednju školu - prekretnica života



Aktuelnosti

Uz Dan MSŠ za elektroenergetiku u Sarajevu

Slavilo se uz radMješovita srednja škola za elektroenergetiku u Sarajevu ove godine Dan škole obilježila na neobičannačin: recitacije, predstave, te uobičajena druženja zamijenila je prezentacija programa o trenutnim

problemima inkluzije u nastavi, a demonstrirana je i metoda za prevenciju maloljetničkog nasilja, kao ikreativni angažman mladih ove škole

Sarajevska Mješovita srednja škola zaelektroenergetiku počela je sa radomdavne 1947. godine kao Elektropri-

vredna škola „Jaroslav Černi“. Ime je do-bila po inžinjeru Jaroslavu Černiju koji jebio pionir u projektovanju i gradnji hidroe-lektrana poslije II svjetskog rata. Tako ovaškola već punih 60 godina obrazuje kadro-ve koji svojim radom daju vidan doprinosu izgradnji i razvoju elektroprivrede Bosne

i Hercegovine i šire, jer je škola, zahva-ljujući nadarenosti i marljivosti učenika inastavnog kadra, stekla ugled u cijeloj ne-kadašnjoj Jugoslaviji.

Do izbijanja rata škola je svake godineimala oko 1.400 učenika sa kojima je, u 36odjeljenja, radilo oko 90 profesora. Naža-lost, početak rata zahtijevao je izmještanjenastavnog procesa na druge lokacije, jer seškolska zgrada nalazila na prvoj borbenojliniji. Škola, te 1992. godine, dobiva novoime – Mješovita srednja škola za elek-

troenergetiku. Tokom rata nastava nijeprekidana i izvođena je u vrlo teškim uvje-tima, na punktovima koji su bili najpovolj-niji za učenike.

Tokom 1996. godine, uz velike naporedirektora i menadžera škole Emina De-liahmetovića i svih zaposlenih, te uz po-moć privrednika i Kantona Sarajevo, tečeobnova i rekonstrukcija školske zgrade, dabismo već 11. II 1997. godine, na velikuradost i zadovoljstvo učenika i profesora,počeli raditi u obnovljenom objektu.

Zato se 11. februar i slavi kao Dan Mje-šovite srednje škole za elektroenergetiku.

Osavremenjavanjenastavnog procesa

Useljenje u obnovljenu zgradu školenije istovremeno značilo i kraj aktivnostina obnavljanju ratom prekinitih školskihaktivnosti. Nakon što je obnovljena zgradaškole, slijedili su poslovi na osavremena-vanju nastavnog procesa, opremanju kabi-neta i stvaranju svih drugih uvjeta, potreb-nih za uspješniji rad učenika i profesora.

Prelaskom na kabinetsku nastavu učenicisu dobili mogućnost da, uz stručnu pomoćprofesora i dobru opremljenost kabineta,rade i svoje projekte. Škola je uspostavi-la saradnju sa Elektroprivredom, Iskrom,

Gorenjem i drugim preduzećima, tako daučenici nakon završene škole često dobijuzaposlenje u ovim firmama.

“Još uvijek ja”Ovogodišnji Dan škole Mješovita sred-

nja škola za elektroenergetiku obilježilaje na neobičan način. Recitacije, predsta-ve, te uobičajena druženja zamijenila jeprezentacija programa koji je osmislilaprofesorica Harisa Haverić-Okanović sasvojim učenicima, uz punu podršku direk -tora Emina Deliahmetovića, koji je još jed-nom pokazao da je spreman podržati noveideje i omogućiti svojim profesorima da ihostvare. Ovom svečanom danu prisustvo-vali su i gosti iz Ministarstva obrazovanjai nauke Kantona Sarajevo i Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo, tepredstavnici nekih fakulteta Univerziteta uSarajevu, a nisu izostali ni printani i elek-

tonski mediji.Prezentacija se sastojala iz dva dijela. U

prvom dijelu prisutni su mogli vidjeti se-kvencu iz filma „Još uvijek ja“ AdemiraKenovića, koji upravo govori o problemi-ma koji prate inkluziju u nastavi – mladadjevojka, zbog svog fizičkog stanja, nijeu mogućnosti da se obrazuje i usavršavasvoje intelektualne sposobnosti, iako toželi. U okviru ovog projekta, učenici Ar-min Rokša i Almir Čorbić su kroz svojematurske radove pokazali kako se pomoćuLAN i WLAN mreža (koje su sami kon-struisali) može pomoći ovim ljudima.

WLAN mreže omogućile bi daljinskuvezu (Link) i dvostranu komunikaciju svanjskim svijetom sa bilo koje tačke na ze-

mlji, a time i normalan intelektualni razvojosobama s ovakvim poteškoćama. Učeni-ci su svoju kreativnost predstavili i krozprojekat „Suncokret“, koji je vodio gosp.Mensur Šakić, čiji je cilj da se razvija svi-jest o značaju korištenja solarne energije.

U drugom dijelu prezentacije profesoricaHaverić - Okanović pokazala je da inžinje-ri mogu biti veoma uspješni pedagozi i psi-

holozi. Predstavila je metodu za prevencijumaloljetničkog nasilja. Riječ je o „De lineametodi“ koja se sastoji od sljedećih metod-skih fragmenata: „Tellingstory“ – pričanjepriča i „Biblioterapija“ povezanih s meto-dama „Vruća olovka“ i „Brainstorming“-oluja mozga. Suština je u tome da se djeciprvo ispriča neka vrlo emotivna priča, jer pričanje priče ima uvijek pozitivan efekat.A zašto je to tako dovoljno je da se prisje-timo dana kada smo bili mali, kada su nampriče govorili uvijek nama vrlo drage oso-be: majka, otac, nana, dedo. To u našem

mozgu budi osjećaj radosti, blaženstvakoje smo osjećali u djetinjstvu. Samim timnaš um je otvoren i spreman za nostalgičnoponavljanje. Ovo posebno važi imaju li seu vidu okolnosti u kojima je rasla sadašnjageneracija tinejdžera, koja, možda, i nijerazvila taj osjećaj, jer je rasla u najgorimmogućim ratnim uvjetima.

Korisne i praktične aktivnostiVrlo emotivna priča odmah izazove jaka

osjećanja. Na taj način vještačkim putemproizvedemo neku emociju, čime je zavr -

šen prvi dio metode „Tellingstory“, a akoje širih razmjera, govorimo o „Bibliotera-piji“.

Nakon toga prelazi se na drugi dio, kojise zove ekspresija emocija, zato što izazivaizlivanje, pražnjenje, ispoljavanje emocija.To je dio kada se uz pomoć tehnika, pozna-tih pod nazivom „Oluja mozga“ ili „Vru-će olovke“, emocije prenose na papir bezdodatnog razmišljanja ili podizanja olovkesa papira, ne dopuštajući tako da se osjećaj„ohladi“. Dakle, ako kontinuirano i ciljano

izazivate emocije, a zatim ih uredno izli-vate, vi praktično praznite rezervoare gdjese one skladište. A ako ih redovno praznitetada nema mogućnosti za prebukiranostemocijama koja dovodi do „eksplozije“ ili



Aktuelnosti

eskalacije problema, koju onda karakteri-šemo kao maloljetničko nasilje.

Profesorica Harisa Haverić – Okanovićje istakla da su ove metode primjenjive uškolama kao prevencija maloljetničkognasilja, i to kroz tri faze: univerzalnu, se-lektivnu i indiciranu ili ciljanu. Evo kakobi se one odvijale u praksi:

1. Na časovima odjeljenskih zajednica bise na svu djecu primjenjivala opisana „Bi-blioterapija“ iz koje bi se vrlo brzo (neko-liko minuta, koliko traje „Brainstorming“)dobijao uzorak ekspresioniranih emocijaod svoje djece. To bi bila univerzalna fa-

za.

2. Tu bi se kroz praćenje duži vremenskiperiod i psiho-pedagošku analizu detekto-vala djeca koja eventualno pripadaju „Delinea“ skupini, tj. djeca čije emocije na bilokoji način odudaraju od normalnih reakcija

na zadani poticaj. Toj djeci bi se posvetilaposebna pažnja koju bi preuzeli psiholozi ipedagozi. To bi bila selektivna faza. Takobismo pratili emocionalni razvoj djetetai ne bismo imali slučajeve koji se običnoobjašnjavaju sa: bio sve dobar i odjednom

postao kriminalac, a poslije, kada se filmodmota do kraja, može se vidjeti da to nijebilo odjednom. Dijete je cijelo vrijeme sla-lo signale, samo mi nismo zastajali da ihpročitamo. Sada ćemo imati pisane signalekoje će neko čitati.

3. Zatim bi se mogla primijeniti indi-cirana ili ciljana terapija sa kompletnimpsihometrijskim instrumentarijem i ana-lizama koje bi svakom specifičnom „Delinea“ djetetu pružila adekvatnu pomoć daostvari percepciju sebe kao osobe koja mo-že biti uspješna. Pri tome na ovu djecu netreba gledati na način da ih se stigmatizira.Upravo suprotno – smatramo ih dobrimpotencijalom za društvo. Podvlačim po-tencijalom, a ne balastom. Jer po Pittma-nu (prema Bašić) „slobodni od problema

nisu u potpunosti pripremljeni“ , tj. nisu

nužno opremljeni za snalaženje u kriznimsituacijama.

Prezentacija je završena krilaticom da:„...život nije nošenje dobrih karata, negoigranje lošim kartama“(Stevenson). Poredprezentacije urađena je i radionica o temikomunikacija u kojoj su se učesnici dobrozabavili, a ponešto i naučili.

Ispričali smo vam, eto, priču o tome ka-ko smo ove godine proslavili Dan škole,želeći pokazati mogućnost da se i za te„svečane prilike“ mogu uvijek programi-

rati korisne i praktične aktivnosti, uz kojese uči, ali uz koje ni onaj manifestacionidio proslave neće ništa izgubiti. I on ćenam, zapravo, biti prijatniji.

Dženita Šljivo

Partnerstvom između školstva i privredeprotiv nezaposlenosti

Sastanak ministara obrazovanja EU

Za novo vrijemenovi profili zanimanja

Partnerstvo između obrazovnih insti-

tucija i poslodavaca bila je glavnatema neformalnog sastanka minista-

ra obrazovanja EU, održanog krajem mar -ta u Pragu.

U kontekstu globalne ekonomske krize,negativnih demografskih trendova, globa-lizacije, tehnološkog razvoja i klimatskihpromjena, ministri EU i predstavnici škol-stva i biznisa iz 34 zemlje raspravljali suo reformi evropskog obrazovnog sistema“kako bi mlade generacije bile spremnijeza nove izazove na tržištu rada koje, zbog

globalnih ekonomskih poremećaja, i samoprolazi kroz korjenite promjene”.

Zaključak je da su za novo vrijeme po-trebni novi profili zanimanja, dugoroč-na obrazovna strategija, te kvalitetnijestručno, više i visoko obrazovanje, koji biosigurali ne samo privredni rast, stabilanrazvoj i konkurentnost nego i socijalnu ko-heziju unutar Evrope.

U polaznom dokumentu češkog pred-sjedništva EU se naglašava da obrazovnapolitika mora biti usko povezana sa svim

drugim ključnim politikama, te da istra-živački rad, razvoj i inovacije moraju bitiu stalnom fokusu svih nacionalnih vlada iEvropske unije, uključujući i značajnije fi-nansijske poticaje za ove namjene.

“Privatne kompanije danas ne traže više

radnike koji imaju samo tehničke sposob-nosti za određeno radno mjesto, nego onekoji se znaju prilagoditi, analizirati i ko-municirati na stranim jezicima”, objasnioje ministrima obrazovanja glavni direktor švedske Volvo grupe, Leif Johanson.

Evropski povjerenik za obrazovanje JanFigel, predstavio je prve rezultate ispitiva-nja o trendovima na tržištu rada do 2020.,pokrenutog u novembru prošle godine,upozorivši da će se broj radnih mjesta za

nekvalificirane radnike sa sadašnjih 72 mi-liona (trećina radne snage) do 2020. godinesmanjiti za 12 miliona, a trećina tih poslo-va zahtijevat će visokostručne radnike.

Ministri su se složili da obrazovni sistemu cijeloj Evropi svoje programe mora pri-lagoditi zahtjevima tržišta rada i poticatikreativnost učenika, a posebno su ukazalina značaj cjeloživotnog obrazovanja. Re-afirmacija učiteljske profesije, mobilnoststručnjaka i studenata između obrazovnihinstitucija i tržišta rada, širenje izvora fi-

nansiranja te objektivniji pristup premastečenim vještinama – sve su to predusloviza bolju saradnju između obrazovnog si-stema i tržišta rada, istaknuto je na konfe-renciji ministara obrazovanja EU.



Aktuelnosti

Istraživanje o značaju i ulozi nastave informatike za učenike oštećenog sluha

Za više časova informatikeUčenici oštećenog sluha imaju potpuno drugačije potrebe i drugačiji pristup kompjuteru,

nego učenici bez oštećenja sluha Kompjuter i kompjuterski programi doprinoserazvoju govora i jezika učenika oštećenog sluha

Oimplementaciji savremenih informatičkih pomagala uradu sa učenicima sa posebnim potrebama često sazna-jemo putem sredstava informisanja. Da bismo ilustro-

vali neophodnost informatičkih pomagala za osobe sa posebnimpotrebama, navest ćemo iskustva fizičara Stivena Hokinga. Imaoje bolest motornih neurona i bio vezan za invalidska kolica. Unjegovoj bolesti najbolji prijatelj bio mu je kompjuter koji mu jepružio pomoć u kretanju invalidskim kolicima, u komunikaciji,pisanju, čitanju.

Upravo savremena tehnologija (kompjuter) ima veliki značaj zacjelokupni psihofizički razvoj djece s oštećenjem sluha, odnosnodjece s posebnim potrebama, i to:

- na razvoj govora i jezika,

- kognitivnog razvoja i usvajanja znanja,

- socijalnog i emocionalnog razvoja.

U odgojno-obrazovnom radu sa učenicima oštećenog sluhakompjuter, odnosno nastava informatike, može imati veoma zna-čajnu ulogu. Mogućnosti koje kompjuter pruža mogu se primi-jeniti na sve zahtjeve koje nastavni plan i program stavlja prednastavnika.

Šta se željelo postići istraživanjem?Utvrđivanje važnosti kompjutera za učenike oštećenog sluha

bio je predmet istraživanja potpisnika ovog teksta. Namjera je biladati doprinos u sagledavanju realne slike o značaju nastave infor -matike ne samo za učenike oštećenog sluha, već za sve osobe sposebnim potrebama.

Cilj istraživanja je bio da se utvrdi uticaj nastave informatike nacjelokupni razvoj učenika oštećenog sluha. U vezi sa predmetom iciljem rada postavili smo sljedeće zadatke istraživanja:

- Ispitati povezanost između uticaja kompjutra i kompjuterskih

programa na razvoj govora djece oštećenog sluha;

- Ispitati povezanost između školskog uspjeha i nastave infor -matike za učenike oštećenog sluha;

- Ispitati značaj i ulogu nastave informatike za učenike ošteće-nog sluha.

U radu smo pošli od sljedećih hipoteza:

- Pretpostavlja se da djeca oštećenog sluha koriste kompjuter kod kuće radi sticanja znanja;

- Pretpostavlja se da kompjuter i kompjuterski programi dopri-nose razvoju govora i jezika djece oštećenog sluha;

- Pretpostavlja se da učenici oštećenog sluha postižu veoma do-bre rezultate u nastavi informatike;

- Pretpostavlja se da je postojeći fond časova nastave informati-ke nedovoljan za učenike oštećenog sluha;

- Pretpostavlja se da je nastava informatike veoma značajna zacjelokupni razvoj djece oštećenog sluha.

Instrumenti i postupci istraživanja su bili: anketiranje i eviden-tiranje.

Anketirano je 32 učenika Centra za obrazovanje i vaspitanje irehabilitaciju slušanja i govora u Tuzli.

Obrada podataka izvršena je analizom frekvencija i postotaka.

Rezultati istraživanjaUčenici oštećenog sluha imaju potpuno drugačije potrebe i dru-

gačiji pristup kompjuteru, nego učenici bez oštećenja sluha. Kom-pjuter i kompjuterski programi doprinose razvoju govora i jezikaučenika oštećenog sluha. Ovi programi takođe doprinose efikasni-jem odgojnom i obrazovnom procesu učenika oštećenog sluha.

Nastavnici u školama za odgoj i obrazovanje učenika oštećenogsluha koriste ih za pričanje priča i bogaćenju rječnika, odnosnoza razvoj oralnog i pisanog jezika. U početku nastavnik će biti tajkoji pomaže, asistira djetetu u njegovom radu na računaru. Kadaučenici oštećenog sluha ovladaju kompjuterom, nastavnikova ulo-ga će sve više biti uloga posmatrača.

Nastavnik će sve više insistirati na kooperativnom i grupnomradu, što će vremenom doprinijeti komunikaciji djece oštećenog

sluha i na kraju njihovoj uspješnoj socijalizaciji.Ovim istraživanjem pokušali smo doći do saznanja o ulozi iznačaju nastave informatike za cjelokupni bio-psiho-socijalni ra-zvoj djece oštećenog sluha.

Spol ispitanika f %Muški 21 65,6Ženski 11 34,4

Ukupno 32 100

65,60%

34,40%

0,00%

20,00%

40,00%

60,00%

80,00%

1

Grafikon 1. Pokazatelj spolne strukture

ispitanika

Muški

Ženski

Tabela 1: Struktura uzorka u odnosu na spol

Ovo istraživanje bazira se na podacima dobijenim anketnim is-pitivanjem među učenicima pomenutog Centra u Tuzli (tabela 1,grafikon 1).



Aktuelnosti

Tabela 2: Da li imate računar kod kuće?

Tabela 5: Da li koristite internet?

Tabela 6: Da li mislite da je broj časova informatike dovoljan

za učenike oštećenog sluha?

Grafikon 2

Tabela 3: Koliko dnevno koristite računar?

Tabela 4: Kompjuter najčešće koristim za:

Procjena značaja i uloge nastave informatikeU brojnim tekstovima koji se bave problemom edukacije mla-

dih za korišćenje kompjutera (Lazarević, 2005.; Schroock, 2001.;Yan, 2006.) ističe se nužnost informatičke pismenosti.

Učenici oštećenog sluha u svom odgojno-obrazovnom radukontinuirano koriste adaptirane kompjuterske programe radi uče-nja govora i jezika. Takođe, učenici oštećenog sluha kod kuće bitrebali koristiti takve programe, jer je rad na razvoju govora i je-

zika kompleksna djelatnost i neophodno je da učenici oštećenogsluha svakodnevno koriste kompjuter, ne samo u školi, nego i kodkuće.

Vođeni ovom činjenicom, interesovao nas je značaj i uloga na-stave informatike za cjelokupni razvoj učenika oštećenog sluha.Zbog toga su se u našem radu nekoliko pitanja odnosila na ta sa -znanja.

Odgovori ispitanika f %Da 23 71,8%Ne 9 8,2%

Ukupno 32 100 %

Najveći broj ispitanika 23 ili 71,8% posjeduju kompjuter kodkuće, a 9 ispitanika ili 28,2 se izjasnilo da ne posjeduju kompju -ter kod kuće. Većina djece u Centru za obrazovanje i vaspitanje irehabilitaciju slušanja i govora u Tuzli potiču iz porodica lošegimovinskog stanja, pa ne iznenađuje ova činjenica.

Odgovori ispitanika f %1 sat 12 37,5%

2 - 4 sata 7 21,8%5 - 7 sati 4 12,5%

Nemam računar 9 28,2%

Ukupno 32 100 %

Analizirajući pokazatelje u tabeli 3 možemo utvrditi da najvećibroj ispitanika, njih 12 ili 37,5 %, koriste računar kod kuće jedansat. U našem istraživanju 7 ispitanika ili 21,8% se izjasilo za kate-goriju odgovora od 2 - 4 sata.

Smatramo da je informatička pismenost za učenike oštećenogsluha nužna ne samo za razvoj govora i jezika kao primarnog za-datka, već i za njihov kognitivni, socijalni razvoj.

Jedno od pitanja našeg istraživanja bilo je i: “Kompjuter najče-šće koristite za...?”

Uz ovo pitanje učenicima su ponuđene neke varijable odgovora.Takođe, jedno od pitanja se odnosilo i na to da li koriste internet,da bismo utvrdili nivo informatičke pismenosti učenika oštećenogsluha.

Odgovori ispitanika f %Igranje igrica 5 15,6 %

Pisanje u Wordu 11 34,3%

Rad u Excelu 1 3,1 %Gledanje filmova 6 18,7 %

Nemam kompjuter 9 28,2 %

Ukupno 32 100%

Kao što se iz prethodne tabele vidi najveći broj ispitanika opre-dijelio se za varijablu odgovora da kompjuter najčešće koristi zapisanje u Wordu (njih 11 ili 34,3%), a 6 ispitanika ili 18,7% dakompjuter koriste za gledanje filmova.

Odgovori ispitanika f %Da 7 21,8 %

NeNemam kompjuter

169

50 %28,2 %

Ukupno 32 100 %

21,80%

50%

28,20%

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

1

DA

Ne koristiminternet

Nemam

kompijuter

Dobiveni pokazatelji u tabeli 5 i grafikonu 2 predočavaju danajveći broj ispitanika ne koristi internet (16 ili 50 %). Takođe, 7ispitanika ili 21,8% se izjasilo da koristi internet.

Odgovori ispitanika f %Da 4 12,5 %Ne 28 87,5%

Ukupno 32 100 %

Pokazatelji u tabeli 6 pokazuju da najveći broj učenika ošteće-nog sluha smatra postojeći fond sati nastave informatike nedovolj-nim za usvajanje informatičkih znanja s obzirom na specifičnostidjece oštećenog sluha.

ZaključciNa osnovu rezultata istraživanja došli smo do sljedećih zaklju-

čaka:

1. Najveći broj učenika oštećenog sluha posjeduje kompjuter ikoristi ga u svrhu proširivanja svojih znanja dobivenih u školi;

2. Evidentno je da najveći broj ispitanika racionalno koristi vri-jeme provedeno ispred kompjutera;

3. Najveći broj učenika oštećenog sluha nema pristup informa-cijama dobivenim putem interneta.

4. Učenici oštećenog sluha mišljenja su da je postojeći fond ča-sova nastave informatike nedovoljan za usvajanje znanja iz oblastinastave informatike.

Mr. Amra Imširagić,

Damir Kartal

Literatura:1.Greenfield, P.,Yan, Z. (2006.): Children, adolescents and Internet: A new fieldof inquiry in developmental psychology, Developmental psychology, vol. 42, No

3, 391-3942. Lazarević, D. (2001.): Razvoj kritičkog mišljenja, Zavod za udžbenike i nastav-na sredstva, Beograd3. Maksić, S. (1998.): Darovito dete u školi, Institut za pedagoška istraživanja,Beograd4. Žan Pjaže (1974.): Intelektualni razvoj deteta, Beograd



Iz prakse, za praksu

Odgojne po(r)uke i kolonijalizam u književnosti za djecu

“Robinzon Kruso” – roman za djecuili roman za odrasle?

Kroz diskusiju učenici se izlažu raznovrsnim gledištima i omogućava im se da sebeposmatraju u odnosu na druge, i u kognitivnom i u afektivnom smislu

R oman engleskog književnika Dani-jela Defoa (Daniel Defoe) “Robin-zon Kruso” (“Robinson Crusoe”)

već godinama spada u neizbježne lektirnenaslove u NPP-u. Ovaj pustolovni roman,u kojem su veoma slikovito opisane avan-ture moreplovca koji je doživio brodolom inasukao se na ostrvo na kojem stanuju div-

ljaci, predstavlja jedno od najpopularnijihdjela iz oblasti književnosti za djecu. Zaradnju romana pisac je pronašao inspiraci-ju u istinitom događaju – sudbini koja jezadesila mornara Aleksandra Selkirka – štosamoj priči daje dodatnu težinu i ozbiljnijunotu. Preveden je na mnogo jezika, te zanjega danas znaju djeca širom svijeta. Me-đutim, ono što ovaj roman čini drugačijimod većine romana za djecu, jeste odgojnanota koju on skriva i po(r)uke koje je mo-guće iščitati ili doslovno ili između redova.

“Robinzon Kruso” je djelo u kojem jeispričana priča o patrijarhalnoj kulturi,kršćanskom moralu i kolonijalizmu. No,način na koji je pomenuta priča ispričanaveoma lahko može učeniku jedanaesto-godišnjaku (kome je ovaj roman obaveznaškolska lektira) pružiti krivu sliku o po-imanju morala i moralnog, a naročito drugog i drugačijeg. Jer, interpretativnesposobnosti djeteta tog uzrasta nisu do-voljno izgrađene da bi ono bez velike po-moći nastavnika i roditelja (kao primarnogodgajatelja) na ispravan način pristupilo

i shvatilo jedan ovakav naizgled dječijiavanturistički, a ustvari jako ozbiljan tekstiz svijeta odraslih. Krenimo redom...

Prva kazna – gubitak roditeljske zaštite

Porodica iz koje je poticao Robinzon jestara patrijarhalna porodica, sa dubokousađenim moralnim principima prema ko-jima je otac “glava kuće”, a njegova riječuvijek posljednja. Sjetimo se samo riječinjegove majke na početku romana nakon

što je Robinzon, poslije očeve zabrane, za-tražio njenu podršku u namjeri da se otisnena more. Citiram: “Čudim se kako možeši misliti na to poslije svog razgovora saocem! Ta otac je zahtijevao da jednom

zauvijek zaboraviš na ta putovanja. Aon zna bolje nego ti kakvog posla trebada se prihvatiš...” No, Robinzon se oglu-šio i o očevu zabranu i o majčino nego-dovanje i pobjegao iz porodičnog doma,čime je izgubio pravo na podršku i zaštituporodice. Dakle, Robinzonova nevolja usamom začetku obilježena je kao rezul-tat neposlušnosti djeteta prema rodite-lju. Upravo je to prva odgojna po(r)uka,koju učenik iščitava na osnovu konteksta u

koji je radnja romana smještena:Slušaj roditelje i ništa strašno neće ti

se desiti. Budi neposlušan prema rodite-ljima i zadesit će te ogromna nevolja!

Ono što je zamka ove po(r)uke jesteukazivanje na bezuslovnu poslušnostdjeteta prema roditelju (autoritetu u po-rodici), iako u praksi takvo ponašanje nedaje uvijek željene rezultate. Tačnije, onajko predstavlja autoritet ne mora nužno bitii ispravan uzor.

Druga kazna – ropstvoDruga u nizu mnogobrojnih nevolja ko-je mladi moreplovac doživljava jeste pada-nje u ropstvo Turcima. Tada se Robinzonprvi puta prisjeća onoga što će mu kasnije

biti redovna krilatica: sve bi bilo drugači-je da je poslušao oca. U ropstvu se moraoodreći svega što mu je odgojem u duhu kr -šćanskog morala, iz čijeg je kulturnog mi-ljea potekao, bilo usađeno: počeo je krasti,varati i lagati; a sve to kako bi spasio goliživot. Kazna u obliku ropstva je bila timveća što je odlazak u plovidbu morem za

Robinzona bio sinonim za slobodu. Zna-či, druga odgojna po(r)uka koju je Krusonaučio na vlastitim greškama, a koju uče-nik uočava, bila bi:

Nije lahko biti bezroditeljske zaštite

Odmah zatim nameće se i zamka u ovojpo(r)uci, a to je suzbijanje djetetovog sa-mopouzdanja u donošenju odluka. Jer,prije ili kasnije svako dijete postaje odra-stao čovjek, koji mora samostalno odlu-

čivati i preuzimati odgovornost za rizikekoje nose njegove vlastite odluke. Dakle,beskonačna roditeljska zaštita apsolutnone postoji, bez obzira na to koliko je dijetepovezano sa roditeljima i koliko poštujenjihovo mišljenje u svemu što čini.

Treća kazna – brodolomNakon što se uspije osloboditi iz ropstva

i sreća mu pruži drugu priliku, te se nastaniu plodnoj Braziliji, gdje četiri godine la-godno živi od svog rada; Robinzon otkrivajoš jednu svoju osobinu, a to je nezasitost.

Zbog nje on kreće u novu pustolovinu,nezadovoljan količinom avantura koje jeveć doživio, zajedno sa prijateljima čijisu planovi bili bogaćenje i porobljavanjecrnaca. Time krši neke od osnovnih prin-cipa kršćanskog morala, a to su skromnosti ljubav prema bližnjem kao prema sebisamom; te podržava ideju kolonijalizma.Iz ove pustolovine izašao je kao još većigubitnik – doživio je brodolom i ovaj putostao bez ičega. Treća odgojna po(r)uka,koja se kroz ovaj događaj nameće učeniku

je:Čovjek treba biti skroman i zadovo-

ljan onim što ima, jer mu se lahko možedesiti da izgubi i to.

Naravno, i ovdje postoji zamka. Šta




ako učenik na osnovu navedenog pomi-sli da je svako stremljenje ka promjena-ma greška? Ili ako pojam ambicioznostiu startu obilježi kao negativnu društvenupojavu? Jer, znamo da je ambicija kod uče-nika pozitivna osobina, naročito kada je upitanju sticanje novih znanja i ovladavanjeraznim korisnim vještinama.

Četvrta kazna – izopćenost“Odvojen sam od cijelog svijeta; jasam pustinjak prognan iz ljudskog druš-tva.” Ovo su riječi kojima Robinzon samsebe suočava sa posljedicama svojihveoma smjelih odluka. Ovaj put ondoslovno mora krenuti ispočetka.Sam, u nepoznatoj zemlji, bez uslo-va za život na kakav je navikao.

Četvrta odgojna po(r)uka kojuučenik uočava jeste:

Onaj ko se ne uklapa u društvoi ne poštuje njegova pravila bit ćeizopćen na ovaj ili na onaj način.

Međutim, zamka leži u tome štose ovdje neminovno nameće i pi-tanje bezuslovnog uklapanja udruštvo i prihvatanja društvenihnormi, koje često guše i ukidajuindividualnost pojedinca i njego-vo pravo na vlastiti izbor.

Peta kazna – rob postajerobovlasnik

Mada je iskusio zlo robovanja navlastitoj koži, Kruso se nimalo ne ustruča-va kada treba divljaka Petka učiniti svojimrobom. Naprotiv, on nema moralnih dile-ma u tom slučaju, te Petko ubrzo prestajebiti samostalna ličnost i postaje Robinzo-nov proizvod. Budući da je Robinzon tajkoji je gost na Petkovom otoku, logično bibilo da on poštuje i uči običaje Petkovogplemena, ukazujući mu na neke stvari iznjegove kulture koje bi bilo poželjno pro-mijeniti (npr., ljudožderstvo). Umjesto to-

ga, Petko uči engleski jezik (Robinzonovmaternji jezik), počinje da nosi odjeću (štoje odlika kulture iz koje dolazi Robinzon),usvaja vještine kao što je rukovanje vatre-nim oružjem za koje do tada nije znao nida postoji (što je karakteristika Robinzo-nove civilizacije), čak pristaje i na to danosi ime koje mu Robinzon smisli itd. Nakraju, Petko svoju kulturu više ne osjećakao svoju – on je podlegao pritisku kolo-nizacije, koju mu je Robinzon nametaoiz dana u dan. I tek kada usvoji sve ma-

nire kojima ga je Kruso uporno učio, on uočima svog učitelja prestaje biti divljak ipostaje civiliziran čovjek.

Peta odgojna po(r)uka koju će učenik uočiti:

Dobro je djelo naučiti nekoga lijepomponašanju.

Zamka je u tome što nije dobro djelo nametanje vlastite kulture uz osvajanjei potčinjavanje kulture drugog i druga-čijeg, već uzajamna tolerancija.

Kako obraditi roman i izbjeći

navedene zamke?Sve navedeno moguće je kroz školskuanalizu usmjeriti u pozitivnom smjeru.Kako?

“Robinzon Kruso” je roman koji dje-ca (učenici) svakako trebaju pročitati, jer izbjegavanje jednog ovakvog djela nijerješenje problema koji postoji u samomnjegovom tekstu. Osim toga, ideje iz ovogteksta mogu se iskoristiti kao negativanprimjer kada se sa učenicima govori o poj-mu i odlikama tolerancije, jer upravo on(tekst) na vrlo slikovit način govori o ide-jama kojima su se rukovodili kolonijalisti idobra je osnova za razgovor o negativnosti

kolonijalizma (potčinjavanja, a zatim pri-svajanja i totalnog negiranja drugog i dru-gačijeg), kao primjera potpune odsutnostisvakog oblika tolerancije u ljudskom druš-tvu. Stoga, “Robinzon Kruso” je romankoji se može obrađivati ne samo na časo-vima maternjeg jezika, već i građanskog obrazovanja, historije/povijesti i na ča-sovima odjeljenske zajednice. Međutim,prije samog čitanja i pristupanja obraditeksta, poželjno je učenicima dati smjer -nice na osnovu kojih će oni sami izgraditikritički stav naspram nekih pojava u ovomromanu. Npr., jedno od efikasnijih rješenjasu pitanja:

- Da li je Robinzonov otac pogriješio štoje strogom zabranom pokušao sina odvra-

titi od namjere da putuje, kad znamo dazabrana uglavnom rađa prkos? Da li dijetetreba odgajati kroz zabrane ili kroz usmje-ravanje razgovorom i sa puno strpljenja?

- Želite li da vas roditelji štite cijeli životili mislite da se, kao Robinzon, ipak nekadtreba osamostaliti?

- Da li je skromnost uvijek vrlina ili ima

situacija u kojima treba stremiti ka nečemuvećem, boljem?

- Treba li se uvijek uklopiti u društvo,čak i kad to znači odricanje od vlastitih

snova i želja?

- Treba li drugima nametati vlasti-tu kulturu i tražiti od njih da je osje-ćaju i poštuju kao svoju ili treba krozupoznavanje i uzajamno poštovanjeizgraditi odnos povezanosti izmeđudvije različite kulture?

- Da li je Robinzon tražio tole-

ranciju od drugih kada su u pitanjunjegovi postupci (npr., od svog ocai od Petka). Da li je on sam toleran-tna osoba? Šta je Robinzon trebaoda uradi i kako da se ponaša, recimoprema Petku, kako bismo ga okarak-terizirali kao tolerantnu osobu?

Naravno, poželjno je da učenicisvaki svoj odgovor na navedena pi-tanja obrazlože i potkrijepe primje-rom ili citatom iz teksta.

Budu li se rukovodili ovakvim pi-tanjima i načinom analize učenici će

zasigurno lakše uočiti i pozitivne i nega-tivne ideje u ovom romanu, te će biti spre-mniji da mu pristupe kritički i da ne padnuu ono što je najveća zamka za čitaoce, ato je identificiranje s glavnim likom.

Na kraju, dolazimo i do odgovora na pi-tanje sadržano u naslovu (“Robinzon Kru-so” – roman za djecu ili roman za odra-sle?). “Robinzon Kruso” je roman i za djecu i za odrasle. Za djecu, jer iz njegamogu naučiti mnogo o tome kako izgledaju

međuljudski odnosi kada tolerancija ustupimjesto sebičnosti. Za odrasle (naročito zaroditelje), da znaju šta treba izbjegavati uophođenju sa djecom i na koje negativnepojave iz društva treba dijete na vrijemeupozoriti. Pa, iako mi nije draga teza daknjiževnost ima odgojnu funkciju, kadagovorimo o odnosu učenik – književnodjelo, ona je skoro neizbježna (barem fra-gmentarno). Isto tako, neizbježne su ideje,utkane u tekst, a koje su često u osnovi ne-kih ideologija ili sistema. Zato, smatram

da je od onoga “šta” se čita (naročito akoje čitalac dijete), mnogo bitnije “kako” sečita.

Mersiha Šadić




Prirodna sredina i odgojno-obrazovni proces

Učenje u neposrednoj stvarnostiUčenje izvan učionice omogućava učenicima kritičko posmatranje,

razumijevanje međusobne zavisnosti prirode i čovjeka, upoznavanje kulturne baštine

“Čovjek treba da živi u prirodi,među biljkama i životinjama, a ne da biljke i životinje žive među ljudima”.

R. Supek

Svi oni učenici koji žive u gradovimanemaju priliku živjeti u skladu s pri-rodom, uživati u prirodi, posmatrati

i uočavati prirodne pojave, kao oni učenicikoje priroda svakodnevno okružuje.

Veliki dio ciljeva odgoja i obrazovanjamože se realizovati u prirodnoj sredini.

Izvori znanja za učenike u neposred-noj životnoj okolini su raznovrsni i imaih svugdje. Dužnost je nastavnika da ihpronađe, sortira, didaktički sistematizirai u neposrednom planiranju zadataka zaizvođenje nastave izvan učionice prilagodiindividualnim potrebama i mogućnostimaučenika i objektivnim uslovima nastave uprirodi.

Komenski je smatrao da do znanja trebadolaziti proučavajući “nebo i zemlju, hra-stove i bukve”, a ne samo proučavanjemknjiga ili proučavanjem tuđih zapažanja

prezentiranih u bilo kojem obliku.Učenje izvan učionice omogućava uče-

nicima kritičko posmatranje, razumijeva-nje međusobne zavisnosti prirode i čovje-ka, upoznavanje kulturne baštine. Nastavau prirodi treba obuhvatiti sve one nastavnesadržaje koji učenicima omogućavaju ko-rištenje primarnih izvora znanja.

Nastavnici trebaju iskoristiti prirodnusredinu za proširivanje učeničkih znanjastečenih u učionici, posebno za doživlja-vanje cjelovitosti prirodnih pojava, a natemelju neposrednog sistematskog posma-

tranja.Poznato je više didaktičkih rješenja za

proučavanje prirodne sredine. Najčešći su:izleti i ekskurzije, škola u prirodi, zimova-nja, ljetovanja, logorovanja.

Izleti i ekskurzijeRazlozi zbog kojih se organizuju izleti

i ekskurzije, spoznajne su, motivacione irekreativne prirode. Na svim stupnjevimaobrazovanja izleti i ekskurzije su izvan-redno motivaciono sredstvo za podsticanjena aktivnosti u vezi sa sadržajima učenja.

Odlazak u prirodu ima određene socijali-zacijske funkcije.Nastavnici primjećuju da se učenici na

izletima i ekskurzijama ponašaju mnogoslobodnije i iskazuju onakvim kakvi jesu,

za razliku od razredne situacije. Socijal-ne veze među učenicima, njihova prija-teljstva, spremnost na pomoć i dijeljenjesvega što imaju, posebno su izraženi naekskurzijama.

Školski izlet je pedagoški organiziranizlazak učenika, nastavnika i suradnika iz

škole u prirodnu sredinu. Izleti mogu bi-ti raznovrsni: pješačenje, skijanje, vožnjabicikla…

Cilj školskog izleta jeste da učenici mo-gu zajedno s nastavnicima u prostorimaizvan škole organizovano se družiti i pro-dubljivati stečano znanje u školi i poticatiaktivan odnos prema svijetu koji ih okru-žuje.

U tumačenju školskih ekskurzija razli-čiti autori (pedagozi, didaktičari, metodi-čari) nisu usaglašeni.Većina autora tumačiekskurzije kao oblik nastave.

V. Poljak tumači ekskurzije kao “oblik nastave na različitim mjestima udaljenimod školske zgrade radi neposrednog prou-čavanja nastavnih sadržaja na adekvatnimprimarnim izvorima, a koji se inače ne bimogli proučavati u učionicama na sekun-darnim izvorima.”

K. Berić tumači školske ekskurzije kao“oblik nastave izvan učionice, gdje učeniciuče u neposrednoj stvarnosti.”

Prema cilju i sadržaju školske ekskur -zije se mogu podijeliti na više tipova, a uneposrednoj pedagoškoj praksi dolaze doizražaja: ekskurzije polivalentnog sadraža-ja, školske ekskurzije sa specijalnim struč-nim i naučnim ciljem i zadacima (putujućeškolske ekskurzije i školske ekskurzije spretežno svečanim sadržajima: maturalnai apsolventska putovanja).

Ove ekskurzije imaju i stručnu dimen-ziju, ali je glavni cilj da ostanu u trajnojuspomeni.

Zbog pedagoških posebnosti ekskurzijeimaju izuzetnu ulogu u sistemu odgoja iobrazovanja.

Škola u prirodiŠkola u prirodi je uspješan primjer kakose nastava može osuvremeniti. Nastavnisadržaji koji su učenicima teški i nezani-mljivi, jer su daleko od njihovog iskustva,

postaju u konkretnom okruženju vidljivi,opipljivi i lako se pamte.

Škola u prirodi ima sljedeće funkcije:upoznavanje prirodne okoline, sticanjeiskustava u odnosu prema prirodi, razvi-janje ekološke svijesti, sticanje znanja oživotu na selu, u planini.

Škola u prirodi doprinosi ostvarenju pe-dagoških, saznajnih i zdravstvenih ciljeva.U prirodi se omogućava zajednički rad na-stavnika i učenika u svim dijelovima na-stavnog procesa.

Zajednički rad, koji podrazumijeva po-vezivanje dogovorenih obaveza, kao injihovu realizaciju, obogaćuje i opleme-njuje iskustva međusobnih odnosa: uče-nik-nastavnik i učenik-učenik. Ponuđeniprogrami odgoja i obrazovanja u prirodiomogućit će svakom učeniku bavljenje sa-

držajima za koje ima najviše sposobnostii interesa.

Ovaj vid nastave omogućuje razvoj svi-jesti o očuvanju neposredne životne okoli-ne s ciljem globalnog čuvanja prirode.

Za potpuno ostvarivanje ciljeva, za-dataka odgoja i obrazovanja potrebni suposebno organizirani oblici višednevnogboravka učenika izvan mjesta stanovanja,koji se ostvaruju u vrijeme zimskih i ljet-nih praznika.To su: zimovanja, ljetovanja,logorovanja.

Temeljni zadaci zimovanja i ljetovanja

učenika ostvaruje se u odgojno-obrazov-nim sadržajima u okviru nastavnih pred-meta. Posebni odgojni i obrazovni zadatak koji se ostvaruje na ljetovanju i zimovanjuje: interkulturni odgoj i obrazovanje, aosnovni zadatak je socijalizacija gdje za-jedno borave djeca i mladi iz više država.

Iz svega navedenog zaključujemo da senastavnicima i učenicima pruža moguć-nost velikog izbora i izmjena mjesta izvo-đenja nastave i aktivnosti koje su u funkci-ji odgoja i obrazovanja. O nastavnikovimstavovima često ovisi gdje će se odvijati

odgojno-obrazovni proces.Boravak u prirodnoj sredini omogućit će

učenicima da stvore humaniji odnos premaprirodi.

Azemina Imširagić



Veliki matematičari: Srinivasa Ramanujan

Matematički genijiz Madrasa

Prava vrijednost Ramanujanovih otkrića vidjela se tek poslije njegovesmrti, a kao primjer navodi se da je veliki ruski matematičar J. M.

Vinogradov učinio ogroman korak u rješavanju Goldbachove hipoteze,koristeći se upravo metodama Hardyja, Littlewooda i Ramanujana

Pripremio: prof. dr. Šefket Arslanagić

U januaru 1913. godine Ramanujanšalje svoja matematička otkrića pozna-tim engleskim matematičarima Hardyju

i Littlewoodu (Hardy, Godfrey Harold,1877.-1947. i Littlewood, John Eden-sor, 1885.-1977.), nakon što je vidionjihove knjige. Njih dvojica proučili susve poučke koje je Ramanujan otkrio.Bili su zadivljeni. Iako je među Rama-nujanovim poučcima bilo nekoliko većpoznatih, ostali su donosili odgovorena mnoge tada neriješene probleme.

Srinivasa Ramanujan (1887.-1920.)bio je jedan оd najvećih indijskihmatematičara. Dao je veliki doprinos

teoriji brojeva, а роnаjvišе je proučavaoeliptičke funkcije, verižne razlomke, tebeskonačne redove. Rođen je 22. oktobra

1887. u mjestu Erode, malom selu 400 kmudaljenom оd Madrasa. Uskoro se presеliou Kumbakonam, 160 km bliže Маdrаsu,jer mu je otac tamo radio.

S pet godina upisao sе u osnovnu školu,а vеć je s 11 godina роčeо рohađati sred-nju. Godine 1900. sam je роčео proučavatiaritmetičke i geometrijske rеdоvе. Tako jevеć 1902. godine otkrio metodu rješava-nja jednačina trećeg stepena, а uskoro jepronašao i metodu za rješavanje jednačinačetvrtog stepena.

Sljedeće godine рokušao je naći rješe-

nja jеdnačine petog stepena, ne znajući dаnekе takve jеdnаčine ne mogu biti riješe-ne u radikalima,1 te, naravno, nije usрio.Меđutim, tо ga nije obeshrabrilo, ра sе na-stavio baviti matematikom. Godine 1903.u školskoj je biblioteci među hrpom starihknjiga pronašao i jednu knjigu iz matema-tike. U toj knjizi, staroj gotovo 50 godina,bili su zapisani osnovni matematički pouč-ci i formu1е. Ramanujan je bio zadivljenonime što je pročitao u toj knjizi, te se sveviše zanimao za matematiku.

Priznanje za prvi radGodine 1904. istraživao je zbir besko-

načnog redan 1

1

n

∞

=∑ , ра jе izračunao broj e

nа čak 15 decimala.2 Iste je godine dobiojednogodišnju stipendiju za koledž, među-tim sljedeće godine stipendija mu nije ob-novljena zbоg toga što je Ramanujan radimatematike zanemarivao ostalе ргеdmete.Našao sе u novčanim роtеskоćаmа i zbogtоga je pobjеgao оd kućе. Godine 1906.dоšао je u Маdrаs nе bi li tamo роhаđаоkoledž, а zatim bio primljen na tamošnjiUniverzitet.

Nastavio sе baviti matematikom, а ovajрut рonajviše je рrоučаvао geometrijskеredove, te veze između integrala i re-dova. Tek ćе kasnije shvatiti dа sе ba-vio eliрtičkim funkcijama. Na njegovu

nеsrеću, nakon tri mjeseca učenjа bolestmu je poremetila рlanove. Рао je na svimispitimа, osim na matematici. Sljedećih jegodina nastavio proučavati matematiku,kao i inаčе, bez ičije pomoći, koristeći sesamo spomenutom knjigom. Sada se bavio

verižnim razlomcima i divergentnim redo-vima. Uskoro jе роčeо slati svoja otkrićatamošnjem matematičkom listu. Nakon štoje objavio izvanredan članak о Bernulije-vim brojevima, nароkоn je dobio priznanjeza svoj гаd. U cijelom je Мadrasu postaopoznat kao matematički genij.

Tako afirmiran ponovno je роkušао do-biti stipendiju, no opet nije uspio. Godine1912. рoslao je svoja otkrića о divergen-tnim redovima jednom engleskom pro-fesoru, no ovaj je iskreno priznao da nemože razumjeti Ramanujanov rad. Svojerezultate poslao je još nekolicini profeso-ra, ali oni se nisu udostojili ni odgovoriti.U januaru 1913. godine Ramanujan šaljesvoja otkrića poznatim engleskim mate-matičarima Hardyju i Littlewoodu (Hardy,Godfrey Harold, 1877.-1947. i Littlewood,John Edensor, 1885.-1977.), nakon što jevidio njihove knjige. Njih dvojica proučilisu sve poučke koje je Ramanujan otkrio.Bili su zadivljeni. Naime, iako je međuRamanujanovim poučcima bilo nekolikoveć poznatih, ostali su donosili odgovorena mnoge tada neriješene probleme.

Saradnja sa engleskimnaučnicimaIako Ramanujan većinu tih poučaka nije

dokazao, Hardy mu, oduševljen njegovimotkrićima, 8. februara 1913. godine šaljeodgovor, nakon čega Ramanujan uzvraćapismom i riječima: “Našao sam prijateljau vama…” Ramanujan, Hardy i Littlevo-od uskoro postaju veliki prijatelji. U maju1913. Ramanujan je napokon uspio dobitidvogodišnju stipendiju. Već sljedeće godi-ne Hardy ga poziva u Englesku, što je Ra-manujan odmah prihvatio. Odlazi iz Indije

17. marta 1914. godine, da bi za mjesecdana došao u Englesku, gdje je s njim po-čeo raditi Littlewood.

Uskoro je i Littlewooda rat spriječio danastavi učiti Ramanujana, no njegovu ulo-

gu odmah je prihvatio Hardy. Zajedno suproučavali eliptičke integrale, geometrij-ske radove, funkcionalne jednačine, zeta

funkciju i funkciju ( )np .3

Godine 1915. Ramanujana je počelo mu-čiti zdravlje. Liječnici su mu preporučili dase vrati u Indiju, što je on 1919. godine iučinio. Međutim, ni povratak u Indiju ni-je mu pomogao. Umro je sljedeće godine.Pisma Hardyju iz 1913. godine, te njegovebilježnice sadržavale su gomilu nedokaza-nih poučaka, a njihovim dokazivanjem ra-zvile su se mnoge grane matematike. Pravavrijednost Ramanujanovih otkrića vidjelase tek poslije njegove smrti. Kao primjer možemo navesti da je veliki ruski mate-

matičar J. M. Vinogradov učinio ogromankorak u rješavanju Goldbachove hipotezekoristeći se upravo metodama Hardyja, Li-ttlewooda i Ramanujana.

1 Rješenje аlgеbагskе jеdnаčine zарisаnороmoću konаčnо mnоgо izvođenja operacijasabiranja, oduzimanju, množenja, dijeljenja iračunanja korijеnа s koefìcijentima jеdnаčine.Tako jednačine oblika 5 2x p x p 0− − = ,gdje je p prost brоj, ne mogu biti riješene uradikalima.

2 Iracionalan broj koji označuje graničnu

vrijednost niza

n1

1n

+

. Približna vrijednoste 2.718≈ .

3 Funkcija koja daje broj prostih brojeva ma-njih ili jednakih n ; ona glasi ( )

nn

log np ≈

za velike n ∈ .



Iz jezičke prakse

Treba sjesti na mjesto po mjeri !

Piše: mr. Aida Kršo(Institut za jezik Sarajevo)

(Pravila ijekavskog izgovora III. – Produženo je)

Poslije teksta o pisanju ije ili je u ovo-godišnjem februarskom broju “Pro-svjetnog lista”, zatim o ikavskim

oblicima u ijekavskom izgovoru u prošlombroju, nastavlja se tema pod naslovom Pra-vila ijekavskog izgovora. Ovoga puta riječje o oblicima u kojima se dešava sekun-darno duženje jednosložnog refleksa glasa“jat” (je). Pravilo koje kaže da se ije pišeonda kada je u ekavskom izgovoru dugoe (mlēko, bēlo), ili, recimo, u ikavskomizgovoru – dugo i (mlīko, bīlo), kod se-

kundarnog duženja bi nas moglo odvesti upogrešnom pravcu. Nažalost, to pravilo jenajčešće i jedino kojim se govorinici ruko-vode kod određivanja da li se piše nešto saije ili je. Zbog toga nastaju greške upravou oblicima kod kojih se dešava sekundar -no duženje, gdje se dešava samo duženjeprimarnog refleksa glasa “jat”. Da bi bi-lo jasnije: iako se izgovara kao dugo ē (uekavskom izgovoru) ili dugo ī (u ikavskomizgovoru), u ijekavskom izgovoru ostajesamo je, ali produženo jē . Izdvojene susljedeće greške tog tipa: “namiješta obraz

– www.sqwo.blogger.ba; Repuh opet na-miješta loptu -www.fksinfo.com; optuženda je umiješan u namiještanje utakmica- www.sarajevo-x.com; Zasijedanje kan-tonalne skupštine. - www.radio-feral.ba;Održana su tri zasijedanja ZAVNOBiH-a- www.sikedestroya.net; odmijeranje oči-ma - www.blogger.ba/; večerašnje odmije-

ranje snaga ... www.dernek.ba/; razmatraŠkolski odbor, koji će zasijedati ove sed-mice www.nezavisne.com; samo 30 minu-ta vremena za presijedanje – www.bihnet.com/; sjedište koje se može namiještati -

www.proauto.ba; ne bi trebao zamijerati!- www. vkladusa.com/forum; Zamijera jojse (pčeli) što dosta lijepi propolisom okvi-re i košnicu - www.znanje.org/; on je sveto odmijeravao – www.bregava.com/.” itd.Ovakvih i sličnih oblika ima mnogo. Sviistaknuti oblici napisani su pogrešno. Pra-vilno je napisati samo sa jednosložnim re-fleksom jata, odnosno, je: namješta obraz,namješta loptu, umiješan u namještanje

utakmica, zasjedanje skupštine, zasjedanjeZAVNOBIH-a, odmjeranje očima, odmje-

ranje snaga, da ne bude odmjeranje, zasje-

danje ove sedmice, 30 minuta vremena za

presjedanje, sjedište koje se može namje-

štati, ne bi trebao zamjerati, zamjera joj, on je sve to odmjeravao.

U oblicima: namještati, namješta, namje-

štanje, zasjedati, zasjeda, zasjedanje, od-

mjerati, odmjera, odmjeranje, izvršeno jesekundarno duženje jednosložnog refleksajata (jē ), zbog čega se to jē u navedenim

primjerima izgovara duže, nego u oblicimakoji imaju samo je kao što je u riječi: dje-

ca, bjelina, o čemu je bilo riječi u prvomtekstu Pravila ijekavskog izgovora (I.).Duljenjem korijenskog sloga jednosložnirefleks jata (je) ostaje nepromijenjen, do-bija samo dužinu (jē ). To su slučajevi gdjese ne piše ije, nego se izgovara produženojē (sekundarno duženje).

Oblici tipa zasjē danje, zasjē dati,zamjē ranje, zamjē rati pokazuju da je ogra-ničeno pravilo po kojem se dugo ē pregla-šava u ije, jer postoje određena odstupanja:1) u genitivu množine: djela (djelo), kolje-

na (koljeno), medvjeda (medvjed ), vjera(vjera); 2) kad se alternanta je nađe ispreddva suglasnika od kojih je prvi l, lj, m, n,nj, r, v: odjeljak – odjeljka, ponedjeljak – ponedjeljka, primjerak – primjerka, ravno-

mjerno, ravnomjernost, sjena – sjenka; 3)u glagolskom prilogu prošlom: izgorjevši,dospjevši; 4) u hipokoristicima i izvedeni-cama od njih: djed – djedo, djevojka – dje-

va, djever – dješo, koljeno – koljence; 5)u složenicama: uglomjer, toplomjer, vodo-

mjer ; 6) u nesvršenih glagola i glagolskihimenica u čijoj su osnovi imenice mjera imjesto te glagol sjesti: zamjerati, zamje-

ram, zamjeranje, premjestiti, premještam,premještanje, itd. 7) u pojedinačnim riječi-

ma: bdjenje, izvješće, pjevati - pjev, kolje-

no – pokoljenje.

Da bi se lakše odredilo pravilo koje će seprimijeniti u određenom slučaju, često seizgovara samo sa e (kao ekavski), a može isamo sa i (kao ikavski oblik) i ako je dužiizgovor, onda se piše ije, a ako je kraći, on-da je samo je. Međutim, ta olakšica ovdjene može pomoći. Ako se ne poznaju pra-vila i počne se određivati po sluhu da li sepiše sa je ili ije, lako je pogriješiti. Da se nebi griješilo, trebaju se znati navedena pra-

vila i odstupanja. Ova pravila djeluju kom-plikovano, stoga treba i strpljenja i pronaćinačin kako lakše sve ove upute zapamtiti.

Da se nešto lakše zapamti, pomaže mne-motehnika. Riječ mnemotehnika (grč.) uprevodu znači vještina pamćenja. To jeskup načina i metodičkih postupaka da bise lakše nešto zapamtilo: niz imena, bro-jeve registarskih tablica, brojeve telefo-na, neke datume i sl. Zanimljivo i pouč-no mnemotehničko sredstvo za pravilo okojem je bilo riječi, da jednosložni refleks

(je) ima sekundarno duženje (jē ), našao jeprof. dr. Milan Šipka. Dosjetio se da riječimjesto, mjera, sjesti uklopi u rečenicu kojase uz to izgovara kao strofa: Treba sjesti /

na mjesto / po mjeri./ Navedena rečenicaje mnemotehničko sredstvo. ZapamtivšiTreba sjesti na mjesto po mjeri, jasno je ipravopisno pravilo, ali i više od toga. Bilobi dobro kad bi svako sjeo na mjesto posvojoj mjeri, a riječi izvedene od istaknutihriječi, pisao samo sa je.

I na kraju, evo upute kako primijenitinavedeno mnemotehničko sredstvo. Prvo,

provjeriti da li je u osnovi zadate riječi gla-gol sjesti, ili imenice mjesto i mjera. Dru-go, ako se ustanovi da jeste, onda je jasnoda je tu sekundarno duženje (produženojē ), a ne ije. Pravilno je pisati: zasjedati,zasjedanje, premještati, premještanje, po-

mjerati, pomjeranje, i sl. A ako u osnovineke riječi nisu mjesto, mjera ili glagol sjesti, onda treba provjeriti neka od ostalihpravila ijekavskog izgovora. Umjesto sta-rog glasa “jat” u ijekavskom izgovoru imačak pet glasovnih vrijednosti (ije, je, pro-duženo jē, i, e). Stoga treba dobro pozna-vati pravila, uložiti mnogo truda i uporno-sti, da se pravila potpuno usvoje. Tako senjeguje pravilan govor i pravilno pisanje, atime bi se smanjile greške u svakodnevnojusmenoj i pisanoj jezičkoj praksi.



Nova izdanja

Sveobuhvatan prikaz razvoja pedagoške misliDr. Radovan Grandić, mr. Esed Karić: Pedagogija, Trgovinsko-knjižarsko

preduzeće “Book” Tuzla, 2009.

Povodeći se za onom poznatommaksimom koja kaže da kadaprestanemo učiti, prestaje-

mo i živjeti, dr. Radovan Grandić imr. Esed Karić latili su se nadasvezahtjevnog i odgovornog posla - pi-sanja Pedagogije koja će zasigurnobiti od koristi mnogim prosvjetnimradnicima u njihovom nastojanju daosvježe svoje znanje iz ove oblasti,a dakako i da unaprijede svoj rad inastave sa svojim stručnim usavrša-

vanjem.S obzirom da odgoj i obrazovanje

djece predstavlja jedan proces kojisvakim novim danom sa sobom nosinove izazove i zahtjeve ovakva štivasu nam prijeko potrebna i nadati seda ovo neće ostati usamljen primjer jednog pregalačkog i društveno kori-snog istraživačkog rada.

Pedagogija koju predstavljamočini jedno sveobuhvatno djelo ko-je na skoro 430 stranica čitateljima

pruža mnoštvo korisnih informacijai savjeta iz oblasti pedagogije i di-daktike.

Djelo je podijeljeno u tri tematske cjeli-ne u kojima autori iscrpno nude informaci-je o suštini pedagogije kao nauke o odgo-ju, nauke koja istražuje i proučava zakonei sredstva pomoću kojih se najbolje mogupostići odgojni ciljevi. To je posebno važ-no u današnje vrijeme kada se nastojimopriključiti savremnim svjetskim tokovimaodgoja i obrazovanja.

Prvi dio knjige zauzima Opšta pedagogi-ja, gdje se u sedam tematski raspoređenihcjelina daje prikaz svih značajnih peda-goških principa. Autori na samom početkudaju opširan uvid u porijeklo, korijene iizvore odgoja u kojima je determinisa-na pedagoška terminologija, kao i značajodređenja samog predmeta pedagogije.U drugoj tematskoj cjelini predstavljenje proces odgoja tokom ljudske povijesti,počevši od rodovske zajednice, pa prekorobovlasničkog, feudalnog, buržoaskog

i socijalističkog društvenog sistema. Nakraju ovog razmatranja, autori konstatirajuda je odgoj star koliko i sam čovjek, štonam dovoljno govori o značaju pedagogijeza čovječanstvo.

Posebno vrijedi istaći dio knjige u kojemse govori o osnovnim i drugim pedagoškimpojmovima, gdje je na jedan čitljiv načinpojašnjeno različito tumačenje osnovnihpedagoških pojmova u razvoju pedagoškenauke. Na ovom mjestu se također govorio pojmu i vrstama odgoja i obrazovanja,kao i o veoma bitnoj stvari – odnosu izme-đu odgoja i obrazovanja.

Pošto su se prva značajna razmatranjapedagoške problematike, a time i začeci

pedagoške teorije, javila još kod antičkihfilozofa, autori nisu zaboravili da u po-sebnom poglavlju daju sveobuhvatan pri-kaz razvoja pedagoške misli od antike doburžoaskog društva. Zatim slijedi pregledrazvoja pedagoške misli do konstituiranjapedagogije kao nauke. Na problematikuodnosa između teorije i prakse autori po-kušavaju da daju svrshishodan odgovor pišući o odnosu pedagoške teorije i od-gojno-obrazovne prakse, što i dan-danaspredstavlja izvoriše brojnih nesuglasnica

između teoretičara i praktičara.Slijedi poglavlje o pedagogiji u sistemu

nauka gdje je izvršena klasifikacija nauka iukazano na mjesto pedagogije kao naučnediscipline, nakon čega su date suvremene

determinante razvitka pedagogije kaonauke i njeni konstitutivni elementi.Ovo poglavlje je posebno interesan-tno jer je u njemu pojašnjen sistempedagogije i predmet proučavanjaosnovnih pedagoških disciplina. Ov-dje se također govori o samostalnostipedagogije i neophodnosti interdisci-plinarnog proučavanja odgoja, kao io neophodnosti proučavanja sistemapedagoških disciplina koje su date nakraju ovog poglavlja.

Posebna tematska cjelina nosi na-ziv Mogućnosti i granice vaspitanja ukojoj se razmatra ličnost kao ključnifaktor u realizaciji odgojno-obrazov-nog rada.

Na 128 stranica autori daju opširnusliku odgojnih ciljeva i zadataka gdjese govori o potrebama i mogućnosti-ma konkretizacije odgoja, gdje se se-lektivno navode komponente odgoja,njegovi opći principi, metode i sred-stva, a govori se i o nastavniku kao

ključnom faktoru za uspješan odgoj-no-obrazovni rad, te o tome kakav tre-

ba biti odjeljenski starješina. Dužna pažnjaje posvećena i suradnji porodice i škole,kao o veoma značajnom segmentu odgoja.

Autori u drugom dijelu knjige studioznorazrađuju pedagošku metodologiju krozetape i metode, navodeći eksperiment idruge oblike pedagoškog istraživanja (po-smatranje, intervju, anketa, testiranje, ček lista, sociometrijski upitnik i dr.).

Treći i završni dio ovog djela nosi naziv

Didaktika. U ovom dijelu konkretiziranaje problematika nastavnog rada, zadaci ivrsta nastave, proces sticanja znanja u na-stavi, a date su i smjernice o tome kako nanajučinkovitiji način sprovoditi ponavlja-nje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika.Također se govori o nastavnim metodama,savremenim tehničkim sredstvima u na-stavi, načinima izvođenja razrednih i na-stavnih časova, planiranju u nastavi kaoi brojnim drugim značajnim didaktičkimodrednicama.

Pedagogija čiji su autori Radovan Gran-dić i Esad Karić zasigurno će biti korisnoštivo, kako za studente, tako i za prosvjet-ne radnike.

Emir Harčin



Ukratko

Sarajevo

Promovirani doktori naukaU Rektoratu Univerziteta u Sarajevu

krajem marta svečano je promovirano de-set doktora nauka.

Doktorante je proglasio rektor Univerzi-

teta u Sarajevu prof. dr. Faruk Čaklovica.Na čast doktora političkih nauka promovi-ran je Jasmin Ahić, doktora žurnalističkihnauka Vesna Zuber, doktore pravnih na-uka Dževad Drina i Edin Mutapčić. Načast doktora pedagoških nauka promovira-na je Zora Marendić, doktora nauka hi-storije umjetnosti Aida Abadžić-Hodžić,doktora filozofskih nauka Anton Celin, tena čast doktora medicinskih nauka SuzanaPavljašević, Benjamin Kulovac i JasnaKusturica.

Dan OŠ “Kovačići”U sarajevskoj Osnovnoj školi “Kova-

čići” 19. marta bilo je izuzetno svečano.Povod: proslava obilježavanja Dana ško-le. Pored učenika i nastavnika, svečanosti

su prisustvovali učenički roditelji i brojnigosti.

U sklopu obilježavanja Dana škole uče-nici su prezentirali svoje likovne i literarneradove, a hor je otpjevao himnu škole “Ko-vači sreće”.

OŠ “Kovačići”, kako je izjavila direkto-rica Almina Ćorović, jedna je od rijetkihškola koju pohađaju i djeca s posebnim po-trebama, a nastava je prilagođena i njima.

Dan otvorenih vrataU Osnovnoj školi “Silvije Strahimir

Kranjević” 19. marta upriličen je Danotvorenih vrata. Škola je bila otvorena od

9 do 19 sati. U tom terminu ovu sarajevskuškolu mogli su svi zainteresirani pohoditi,od roditelja, odgajatelja i ostalih. Za sveposjetioce škole bio je omogućen obilazak prostorija, upoznavanje sa školskim aktiv-nostima. Pored ostalih aktivnosti, učenicisu priredili čas ekologije, te predstavilisvoje likovne, literarne i tehničke radove.Učeničke rukotvorine su se mogle kupitiod jedne do pet KM, a prikupljeni novacće biti doniran socijalno ugroženim učeni-cima.

“U našoj školi ima mnogo sekcija na ko-jima se djeca druže i uče. Trudimo se dapravimo manifestacije koje su korisne zasve. Djeca svoje radove prodaju i tako po-mažu svojim školskim drugovima”, kazalaje Dika Kurtagić, direktorica OŠ “SilvijeStrahimir Kranjčević”

Sajam jezikaU prostorijama Učiteljske škole i gimna-

zije Obala održan je Sajam jezika koji supripremili učenici ove škole.

Na 16 štandova bili su predstavljeni ra-dovi na engleskom, njemačkom, francu-skom, italijanskom, arapskom i latinskomjeziku. Oko 600 učenika svoje radove jepravilo pod motom “Idem i govorim”.

Obnovljena učionicaStolac – U Srednjoj školi u Stocu 10.

marta je otvorena učionica koja je ob-novljena uz pomoć Ambasade KraljevineNorveške u BiH i Nansen dijalog centra(NDC) iz Mostara.

Prilikom otvaranja učionice voditeljNDC-a Mostar Vernes Voloder je izja-vio da je obnova učionice koštala 15.000KM i da je taj novac donirala AmbasadaNorveške u BiH. Učionica je, kako je re-kao, višenamjenska i pogodna za različite

aktivnosti, kao što su organizacija različi-tih tribina i učeničkih sekcija koje do sadanisu postojale u školi i koje imaju multiet-nički karakter.

Najveća školska investicijaSrebrenik – Kolektiv Druge osnovne

škole iz Srebrenika uskoro bi (najvjero-vatnije sredinom ove godine), i to poslije

dugog čekanja, trebalo da dobije salu zanastavu tjelesnog odgoja.

Direktor Druge osnovne škole EmirHozić, ne bez ponosa, ukazuje na činjeni-cu da će ovo, po svemu, veleljepno zdanje,čija se vrijednost procjenjuje na preko 500hiljada KM, kada konačno bude završe-no, ponuditi učenicima više od 700 meta-ra kvadratnih prostora za nastavu. Ostajeotvoren problem opremanja, što će također biti riješeno ubrzanom dinamikom.

Ovo kantonalno-općinsko zdanje, ponačinu finansiranja i izdvajanja sredstava,trenutno je najveća i najskuplja investicija

u srebreničkom osnovnom obrazovanju.Sala će biti najprostranija za nastavu tje-lesnog odgoja u poređenju sa salama osamovdašnjih škola. Jedan dio ovog objektapredviđen je za organiziranje kulturno-za-bavnih aktivnosti, okupljanja i druženja,pa je to u odnosu na ovakve objekte drugihsrebreničkih škola prednost više. Na taj na-čin će se stvoriti uslovi da Druga osnovnaškola postane školom – centrom sportskih

i drugih učeničkih takmičenja, priredbi, tekulturno-zabavnih manifestaacija. Ipak,direktor Hozić u prvi plan ističe da će, štoje i najbitnije, ovaj objekat biti prvenstve-no u funkciji mnogo kvalitetnijeg izvođe-nja nastave tjelesnog odgoja učenika.

E. Berbić

“Mala škola” za petogodišnjakeTuzla – Djeca sa područja nekoliko tu-

zlanskih mjesnih zajednica u narednomperiodu mogu pohađati “malu školu” ko-ja se organizira u OŠ “Pazar”. Nedavno je

Hilmo Bučuk , direktor ove škole izjavioda će nastava trajati dva mjeseca, a da će“malu školu” pohađati petogodišnjaci kojiu septembru polaze u prvi razred deveto-godišnjeg osnovnog obrazovanja.



Ukratko

“Prošle godine smo po prvi put upisaliučenike u devetogodišnju školu, ali se dje-ci bilo teško snaći u novim uslovima. Zatoove godine organiziramo niz radionica, ko-je će se održavati svakog četvrtka, a kojeimaju za cilj da se djeca i roditelji priviknuna školu i nastavu. To je jedina takva ra-dionica u tuzlanskim osnovnim školama,”pojasnio je direktor Bučuk.

Humanost na djeluNedavno su Druga osnovna škola iz Sre-

brenika i Osnovna škola iz Špionice povu-kle pravi humani potez. Organizovale suhumanitarni koncert u Srebreniku kako bise prikupljenim novcem pomoglo liječenjeteško oboljelog dječaka Mustafe Derlića iz Špionice. Tom prilikom je prikupljenooko 1.500 KM.

Inicijatori i pokretači prve ovakve pri-

redbe u 2009. godini bili su mladi volonteriCrvenog križa iz Srebrenika, a ovoj akcijipridružili su se i učenici osnovnih škola izSrebrenika i Špionice, Alternativni teatar mladih i ovdašnji humorista Fikret Muj-kić Ćipo. Najprijatnije iznenađenje bila jedobra posjećenost priredbi, organizovanoju srebreničkom Domu kulture, ali i lijepnovčani prihod koji je doznačen porodicimalog Mustafe koji odlazi na liječenje uHrvatsku zbog oboljele kičme.

Kako ističu u Općinskoj organizaciji Cr -

venog križa ovakve humanitarne priredbeće se ubuduće češće organizovati, jer sugotovo uvijek u znaku i dobre posjećenostii dobrih prihoda za liječenje onih kojimaovakva pomoć najviše treba.

E. B.

Međunarodna saradnja školaGračanica – Mješovita srednja škola

u Gračanici potpisala je memorandum osaradnji sa školom u općini Flori (Francu-ska), prema kojem će škole svake godine

mijenjati ekipe učenika metalske struke.Gračanlije će ići u Flori, a ovi će dolazitiu Gračanicu.

Učenici koji budu na edukaciji u Fran-cuskoj, dobit će i njihove certifikate, što će

Obilježen Međunarodni dandječije knjige

Povodom 2. aprila – Međunarodnog da-na dječije knjige i 200 godina od rođenjaHansa Kristijana Andersena, u čitaoniciOpće biblioteke Zenica, održana je promo-cija knjiga za djecu zeničkog autora Ke-mala Mahmutefendića. Ujedno je uprili-čena i prodajna izložba knjiga za djecu, te

proglašeni najbolji literarni i likovni rado-vi učenika osnovnih škola.

Na konkurs za najbolje likovne radoveo temi ilustracija neke od Andersenovihbajki (Princeza na zrnu graška, Palčica,

im omogućiti da lakše odu i zaposle se uFrancusku. Osim toga, Francuzi će doniratidio tehnike za obuku učenika u Gračanici.

Ovjeriti rad Pravnog fakultetaSrebrenica – Ministar obrazovanja i

kulture RS Anton Kasipović, tokom ne-davne posjete Srebrenici kazao je da je radOdjeljenja sarajevskog Pravnog fakultetau protekle tri godine bio nelegalan, te daSkupština opštine treba donijeti odluku ododjeljivanju prostora Fakultetu kako bi setaj problem riješio.

On je na sastanku sa Fuadom Saltagom,dekanom Pravnog fakulteta u Sarajevu, ipredstavnicima Opštine rekao da bi se natemelju sporazuma koji bi bio postignut iz-među tog fakulteta i Univerziteta u BanjojLuci, otvorile još neke studije radi jeftini-jeg školovanja mladih te regije. Kasipovićje izrazio nadu da će se uskoro ovjeriti radovog fakulteta, te su dogovoreni uslovi ko-je treba ispuniti.

Mala sirena, Carevo novo ruho, Ružno pa-

če, Snježna kraljica, Djevojčica sa šibica-

ma…), stiglo je oko 500 radova. Radovesu poslala, prema uslovima natječaja, dje-ca do 15 godina starosti, pojedinačno i izgotovo svih zeničkih škola i Prve osnovneškole iz Zavidovića, a jedan rad je pristi-gao i iz Bugojna.

Žiri (Muhamed Bajramović, MiroslavŠetka i Faruk Begić) dodijelio je tri rav-nopravne nagrade Zorici Marković (vrtićDunja), Arneli Dajić (OŠ Edhem Mulab-

dić) i Ajni Babahmetović (OŠ Vladimir Nazor ), te posebnu nagradu najmlađojučesnici, četverogodišnjoj Lei Mikuš. Po-hvale su dobili 22 osnovca i predškolca.

Na natječaj za literarne radove o temiKnjige su moje čarobne oči stigla su 72 ra-da. Žiri (Milica Martinović, Nedžad Fej-zić i Haris Abdagić) izabarao je naboljeradove. Prvo mjesto osvojila je JasminaDelić (OŠ Edhem Mulabdić), drugo Mo-nika Akrapović (OŠ Enver Čolaković), atreće Nejla Beganović (OŠ Edhem Mulab-

dić). Dvije učenice su dobile pohvale.***

Svjetski dan dječije knjige obilježen jei u Bihaću. Kantonalna i univerzitetskabiblioteka je tim povodom organiziralaradionicu za školske bibliotekare, kojojsu prisustvovali i Nevenka Hajdarević,rukovodilac Centra virtualne biblioteke, teIsmet Ovčina, direktor NUB BiH.

Radionici je prisustvovalo 40 bibliote-kara osnovnih i srednjih škola sa područjaUnsko-sanskog kantona. Bila je ovo prili-ka da se razmotri rad školskih biblioteka,sagledaju problemi, te učvrsti međusobnasaradnja, kazao je između ostalog direktor Kantonalne i univerzitetske biblioteke uBihaću Alija Mesić.

Svoj doprinos obilježavanju Međuna-rodnog dana dječije knjige dali su najmla-đi poklonici pisane riječi, polaznici Grad-skog vrtića Bihać, učenici OŠ Harmani II ,te Osnovne umjetničke škole. Za učesnikeradionice i prisutne čitaoce pripremili subogat i zanimljiv program.

***

Dan dječije knjige obilježen je i u Prvojosnovnoj školi u Srebreniku. Svečanost jeorganizovala školska biblioteka.

U prigodnom programu učestvovali suučenici i nastavnici ove škole. Poruku upovodu Dana dječije knjige pročitao jepisac za djecu Ešref Berbić. U drugom

dijelu programa nastupili su sa svojim naj-novijim proznim i poetskim tekstovimačlanovi školske literarne sekcije, a mladirecitatori recitovali su i govorili stihovepoznatih dječijih pisaca.



Preneseno

Sistemom ocjenjivanja do uspjehaPitanje ocjenjivanja na svoj način detektuje čitav spektar problema sa kojima se suočava naša škola Apsurd je očekivati da srednjoškolska ocjena ima smisla dok magistarsku diplomu sve češće dobijaju

nekadašnji loši i prosječni đaci

Analize: Indikativni rezultati PISA istraživanja

Objavljeni rezultati testiranja PI-SA (Programme for InternationalStudent Assessment - Program za

međunarodno testiranje učenika) u CrnojGori najdirektnije su suočili crnogorskoškolstvo sa sopstvenim nedostacima i odu-zeli građanima poznatu i čestu predrasududa je naš program superioran, što dokazujuuspjesi naših učenika u inostranstvu. Ovotestiranje, naravno, ne može biti posljed-nja istina kada je riječ o našim programi-ma, koji odista vrlo često imaju izuzetnekvalitete. Međutim, kao što ni u kuvarstvusjajne namirnice ne znače da će od njih bitinapravljeno odlično jelo, tako i “namirni-ce” našeg programa očigledno zahtijevajudrugačije “kuvare” i drugačije procedurespremanja. Pored toga, nastavnici koji sunadgledali testiranje uočili su da je kod na-ših učenika izostala čak i volja da se udu-be u zadatke. Znali su da testiranje nije zaocjenu, mnogi su bili nenaviknuti na ova-

kav vid ispitivanja, nekima je bilo hladnoi slično. Što se tiče intelektualne radozna-losti, ona je davno odbačena u okolnosti-ma fascinacije materijalnim vrijednostima.Jedna koleginica je sa rezignacijom usta-novila da djeca nisu pokazala čak ni dozupatriotizma i želje da, poput dobrih spor -tista, odbrane boje svoje zemlje. Razlogaza ovakav rezultat i stanje među učenicimaima zaista mnogo i teško da bi ih jedan čla-nak mogao naznačiti i obuhvatiti. Ovomprilikom nastojala sam da se usredsredim

samo na problem ocjenjivanja, koji na svojnačin detektuje čitav spektar problema sakojima se suočava naša škola.

Relativizam postaje opšte mjestoSvi koji ulazimo u učionicu lako ćemo

se složiti da ocjenjivanje u srednjoj školi,možda više nego sve ostalo, obesmišljavasamu nastavu, učenička postignuća, častprofesije, a posebno samopoštovanje pro-svjetnih radnika. Jasno je da se urušavanjenekadašnje države i sistema vrijednostimoralo sa izuzetnom razornošću odraziti

na čitav školski sistem, pogotovo na ocje-njivanje. Nastavnicima je bilo sve težeda istraju na zasluženoj negativnoj ocjenikoja će zaustaviti napredovanje učenika,dok na drugoj strani napreduju razni oblici

društvenih nepravdi koje institucije nisu ustanju da sankcionišu. Tako je relativizampostao opšte mjesto; “poklanjanje” ocjenaviše nije bio izuzetak već pravilo; posta-lo je uobičajeno da nastavnici reaguju na

telefonski poziv, ovlašnu molbu prijateljai poznanika, uz obavezno: “daj mu/joj tudvojku, ionako neće nigdje dalje” ili “štote košta, pogledaj što drugi rade”. A nijebaš da nije koštalo. Zaoštrilo je sve oblikekoruptivnog ponašanja, ugrozilo prokla-movane jednake mogućnosti za sve učeni-ke, najzad i vjeru učenika i nastavnika daobrazovanje ima smisla. U isto vrijeme,siromašenje društva i pojedinaca bilo jepraćeno “bogaćenjem” školskog progra-ma i gomilanjem gradiva. To je dodatnouticalo da škola izgubi privlačnost i daizbjegavanje nastave poprimi dramatičnerazmjere. Gledano iz ovog ugla, rezultatiistraživanja PISA ni najmanje ne treba danas iznenade.

Pored svega pomenutog, prilično po-razan uticaj na srednju školu u ovom tre-nutku predstavlja i bolonjska organizacijauniverziteta. U regionalnoj (pa i u crnogor -skoj) “obradi”, Bolonja je shvaćena i pri-mijenjena više kao “švedski sto” sa kojegamožete uzimati samo ono što vi hoćete.Njezina krajnje ozbiljna primjena, kako

svjedoči Crna knjiga bolonjskog procesa (The National Union of Students in Eu-rope, 2005), zapravo predstavlja uvećanjestudentskih obaveza. Kod nas, međutim,u ovom trenutku je lakše završiti fakultet

nego srednju školu. Parcijalizacija znanja,sistem kolokvijuma i radova (uz obaveznicopy/paste) ispunjavaju jezom svakog mi-slećeg čovjeka kada samo zamisli trenutak u kojem će novi ešalon “stručnjaka” zau-zeti važne društvene pozicije. No, s obzi-rom na autonomiju univerziteta, teško dau ovom dijelu bilo šta možemo učiniti.Jedino što možemo jeste da istrajemo napromjeni u režimu srednje škole, makar isamo na tome da ne pojačavamo postojećeapsurde. A apsurd je očekivati da srednjoš-kolska ocjena ima smisla dok magistarskudiplomu sve češće dobijaju nekadašnji lošii prosječni đaci.

Pored obuke nastavnika, Ispitni centar svakako u tome ima najvažniju ulogu. Veći sama činjenica da će on preuzeti i odreditisistem i polaganje vanrednih ispita, trebalobi da doprinese standardizaciji znanja, uki-danju voluntarizma i korupcije. (Nažalost,na nivou Univerziteta ne postoji takav cen-

tar, zato ćemo cijenu bolonjskog “švedskogstola” papreno platiti.) Svakako bi valjalorazmisliti i o tome da Ispitni centar višeutiče i na polaganje popravnih ispita. Do-bro odmjereni testovi, kao provjera traže-nih vještina, dodatno bi rasteretili nastav-nike i ukinuli već ustanovljenu praksu dase ocjene listom ispravljaju (onima koji suupućeni na poravni ispit sada ostaje samoto da budu strpljivi do avgusta, odnosno dojuna ako je riječ o maturantima).

Sve manja popularnost školeSvakako je dobro da problem ocjenjiva-

nja pokušamo sagledati i iz ugla učenika,jer svi ipak ne završavaju školu uz veze inerad. Fokusiranje nastavnika na ocjenupredstavlja svojevrsno fokusiranje na moć,što lako dovodi do toga da nastavnici izgu-be demokratski kompas. Ako se to još de-šava u kontekstu novih tranzicionih okol-nosti i egzistencijalne strepnje nastavnika,kao i sve manje popularnosti škole, jasnoje da su jedina i najveća žrtva ipak samiučenici, dakle naša djeca. Rezultati istra-

živanja među nastavnicima ukazuju da jeocjenjivanje i za njih same stresna situaci-ja, pa je lako zamisliti koliko je ono stresnoza učenike. Konstanta đačkog nezadovolj-stva i dalje ostaje odnos nastavnik-učenik,



Preneseno

odnosno nedostatak komunikacije međunjima, izuzev kad treba dati ocjenu. Zadobre učenike porazna je činjenica da sečesto ne uvažavaju rad i talenat, već vezei poslušnost.

Poznato je da je ocjenjivanje jedan odvažnih činilaca izgradnje identiteta lič-nosti. Zbog toga se valja zapitati koliko

svojim načinom rada i ocjenjivanja poma-žemo učenicima da izgrade povjerenje udruštvo, psiho-emotivnu sigurnost, radnenavike i etički zasnovan identitet. Iz ovogugla gledano, opet su indikativni rezultatitestiranja PISA. Jasno je da bi relaksirannačin ocjenjivanja, koje ne zavisi samo odpojedinca i njegove volje (pa i činjenice dasu ga na neki način prinudili ili korumpira-li) možda mogao označiti početak vraćanjapovjerenja u samu školu i vrijednost obra-zovanja.

U periodu koji je pred nama ipak jenajvažnije usredsrediti se na sadržaje ko-je predviđa reformisani školski sistem irazviti metodologiju, strategije i procesekoji te sadržaje podržavaju i prate siste-mom ocjenjivanja. Sve to, naravno, nećebiti ostvarivo bez kvalitetnih i maštovitih“kuvara” - dobrih nastavnika koji će umje-ti da iskoriste nastavne programe i da kodučenika razviju vještine kojima se lakšedolazi do znanja.

U međuvremenu, pošto je bolonjski pro-ces već započeo i predstavlja objektivnudruštvenu okolnost, valja ga ozbiljno uzetiu razmatranje i kada je u pitanju srednjaškola. Odista, svaki učenik koji prisustvujenastavi i ostvaruje makar i minimalno ko-rektno učešće trebalo bi da ima prelaznuocjenu. Nju će, najzad, morati da potvrdieksterna provjera, a to se ne mora dogodi-ti ako znanje i vještina potpuno izostanu.Nema potrebe da nas korumpiraju, da senastavnici sukobljavaju među sobom, dapoklanjanjem ocjena uništavamo preosta-lo samopoštovanje. Umjesto toga, bolje je

da se usmjerimo na to da naši učenici sauspjehom polože eksterne ispite i steknupotrebna znanja i vještine. Na drugoj stra-ni, eksterno ispitivanje neće pokazati samosliku učeničkih već i nastavničkih posti-gnuća. Pitanje je samo da li će država biti ustanju da učenike i školu oslobodi nastav-nika koji su za svoj (ne)rad preplaćeni čak i ovako niskom platom. Koliko god oprav-dane, lamentacije zbog ličnih dohodaka nepomažu osim da lakše dođemo do kakve-takve racionalizacije i preživimo “život”

za koji smo, barem jednim dijelom, i samiodgovorni.

Povod za zabrinutostPronašla sam na Internetu (Biznis i finan-

sije, septembar 2007, tema: Srednje obra-zovanje u svetu) zanimljive podatke kojibacaju prilično sumorno svjetlo na proble-me obrazovanja na globalnom nivou. Naosnovu njih bi se moglo zaključiti da našeobrazovanje još uvijek nije “dotaklo dno”,bez obzira na porazne rezultate istraživanjaPISA. U svakom slučaju, svijet će moratida se suoči sa problemom samoodržanja ikada je u pitanju obrazovanje; zato je do-bra okolnost što je naše društvo, barem i

ku, 58 odsto uopšte nije studiralo, a ade-kvatnu univerzitetsku diplomu nema ni 49odsto profesora engleskog.

Zbog lošeg materijalnog i društvenogstatusa obrazovanja, mnogi mladi izbjega-vaju prosvjetni poziv pa su srednje školeprinuđene da nastavu povjeravaju i onimakoji nisu obučeni za to. Inače, prema istra-

živanju OECD, najviše zarađuju nastavniciu Luksemburgu (više od 80 hiljada dolaragodišnje), a slijede ih nastavnici u Švajcar -skoj, Koreji, Nemačkoj i Japanu. Najnižesu plate nastavnika u Poljskoj, gdje godiš-nje zarađuju oko 10 hiljada dolara. Manjeod 20.000 dolara godišnje zarade i nastav-nici u Čileu, Mađarskoj i Izraelu.

Da nedostatak nastavnog kadra posta-je globalni problem, potvrđuju i procjenekoje je objavio UNESKO, da će svijetu zamanje od deset godina biti potrebno 18 mi-liona novih učitelja i nastavnika. Dok sta-riji nastavnici odlaze u penziju, mladi ljudisu sve manje zainteresovani za karijeru uobrazovanju. Prema podacima ove organi-zacije, nedostatak nastavnog kadra najvišepogađa podsaharsku Afriku, koja će u na-rednoj deceniji morati da uveća broj učite-lja i nastavnika za 68 odsto.

Sjevernoj Americi i zapadnoj Evropitakođe prijeti “nestašica” učitelja: samoSAD, Irska i Španija moraće da zaposleukupno 1,2 miliona nastavnika, naročitoza predmete kao što su matematika i pri-rodne nauke. Južnoj i zapadnoj Aziji će do2015. biti potrebno novih 320.000 nastav-nika.

Nedostaju objektivnija mjerenjaNastavnicima svakako nije od pomo-

ći to što je ocjenjivanje potpuno u njiho-vim rukama i što nedostaju objektivnija(ili makar korektivna) mjerenja sistemomtestova. Činjenica je da su eksterno ocje-njivanje već uvele sve zemlje koje imajunamjeru da urede vlastiti obrazovni sistem

i da su osnovale banke podataka (kod nasje to Ispitni centar), čija je tajnost zagaran-tovana, a opasnost od “provale” materijalasvedena je na najmanju moguću mjeru. Umnogim zemljama u praksi je kombinova-no ocjenjivanje, u tom smislu da polovi-nu ocjene čini predlog nastavnika a drugupolovinu postignuće na testu. Tako se nadrugačiji način strukturiraju odnosi moćii uvodi se veća pravednost u sistem ocje-njivanja, smanjuju se primjedbe roditelja iučenika, a nastavnici su više u prilici da sebave pedagoškim a ne “sudijskim” radom.

Mr. Božena Jelušić

(Preneseno iz “Prosvjetnog rada”,Podgorica)

Fokusiranje nastavnika na ocjenupredstavlja svojevrsno fokusiranje namoć, što lako dovodi do toga da na-stavnici izgube demokratski kompas.Ako se to još dešava u kontekstu novihtranzicionih okolnosti i egzistencijalnestrepnje nastavnika, kao i sve manje po-pularnosti škole, jasno je da su jedina inajveća žrtva ipak sami učenici, dakle

naša djeca. Rezultati istraživanja međunastavnicima ukazuju da je ocjenjiva-nje i za njih same stresna situacija, paje lako zamisliti koliko je ono stresnoza učenike. Konstanta đačkog nezado-voljstva i dalje ostaje odnos nastavnik-učenik, odnosno nedostatak komunika-cije među njima, izuzev kad treba datiocjenu. Za dobre učenike porazna je či-njenica da se često ne uvažavaju rad italenat, već veze i poslušnost.

***

U regionalnoj (pa i u crnogorskoj)“obradi”, Bolonja je shvaćena i primi-jenjena više kao “švedski sto” sa kojegamožete uzimati samo ono što vi hoćete.Njezina krajnje ozbiljna primjena, kakosvjedoči Crna knjiga bolonjskog pro-

cesa (The National Union of Studentsin Europe, 2005), zapravo predstavljauvećanje studentskih obaveza. Kod nas,međutim, u ovom trenutku je lakše za-vršiti fakultet nego srednju školu.

deklarativno, postavilo obrazovanje međunekoliko državnih prioriteta.

Za naše nastavnike bi možda bilo zani-mljivo da se uz tekst koji slijedi stave i re-zultati PISA testiranja u raznim zemljama.

Koliko znaju nastavnici?Analize obrazovnog sistema uglavnom

se bave nivoom znanja učenika, dok suistraživanja o kompetencijama nastavnikarjeđa. Jedno od takvih pojavilo se u febru-aru ove godine u britanskim medijima, iz

koga proizlazi da čak dvije trećine preda-vača u britanskim srednjim školama nijeobučeno za predmete koje predaju, nitiimaju diplome iz oblasti o kojima predaju.Tako među onima koji predaju matemati-



Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

Studenti skupljaju novacda zadrže profesore

Studenti Državnog univerziteta Floridasakupljaju novac u nadi da mogu sačuvatiradna mjesta profesorima.

Kampanja sakupljanja novca “Zaštitimonaše profesore” počela je krajem marta i

očekuje se da će trajati mjesec dana. Cilj jeprikupiti 100.000 dolara.

Predsjednica starijih godina Džuli Čen-dler (Jill Chander) rekla je da je ovaj napor veliki morali podstrek svima u Kampusu.Ona kaže da njihovim grupama stižu e-ma-ilovi od profesora u kojima zahvaljuju zapokazanu brigu.

Profesor biznisa Džek Fiorito (Jack Fio-rito) naglašava da je cilj kampanje jednak troškovima za jednu fakultetsku poziciju,a da su zvaničnici Univerziteta rekli da će

otpustiti 200 ljudi.On se, međutim, nada da će u rektoratuizvući neku pouku iz studentske kampa-nje.

Predmeti EU iintegracije u školama

U crnogorskim osnovnim i srednjim ško-lama od naredne školske godine izučavatće se novi izborni predmeti pod nazivom“Evropska unija” i “Evropske integracije”.

Program za ove nove predmete nedavno jeusvojio Savjet za obrazovanje. Nastava iz“Evropske unije” bit će organizovana zaučenike osmog i devetog razreda osnov-ne škole, dok će se nastava iz predmeta“Evropske integracije” organizovati za

učenike trećeg ili četvrtog razreda gimna-zija i srednjih stručnih škola.

Inicijativa da se ovi predmeti počnu izu-čavati potekla je prošle godine od potpred-sjednice Vlade Gordane Đurović.

Varali na ispitimaGotovo hiljadu osoba uhvaćeno je kako

vara na kineskim državnim ispitima za po-slove u javnim službama, javili su nedavnokineski mediji.

Službene kineske novine “China Daily”pišu u uvodniku da je broj ljudi uhvaćenihda varaju najveći zabilježen na tim ispiti-ma.

- Oni koji varaju na ispitima za javneslužbenike spadaju u kategoriju najgo-rih prestupnika i zaslužuju najtežu ka-znu - navodi China Daily i dodaje da bijavni službenici trebali biti moralni uzor. Varalice su imali prijemnike u uhu kojimasu primali tačne odgovore od svojih poma-gača izvana.

Varanje na ispitima uobičajeno je uKini, u kojoj živi 1,3 milijarde ljudi, jer je teško proći na prijemnim ispitima nauniverzitetima kao i na ispitima prilikomzapošljavanja u javnim službama.

Šestogodišnjak neobičnih sposobnosti

Pranav Vira (Veera) ima šest godina ikoeficijent inteligencije 176. Samo jedančovjek na milion ljudi ima toliki koefici-jent ili viši. Vjeruje se da je Albert Ajnštajn(Einstein) imao oko 160. Prosječan koefi-cijen je 100.

Roditelji su primijetili da je Pranov izu-zetno inteligentan prije dvije godine. Testi-rali su ga prije tri mjeseca i iznenadili serezultatom.

- Bilo mi je neobično što radi čudne stva-ri za svoje godine - kazao je njegov otac

Prasad Vira.Ispostavilo se da mali Amerikanac ima

fotografsko pamćenje. Njegova majka Sa-čitra (Suchitra) i baka Santa Sastri (Shana-ta) uče s njim.

U vrtiću je brojao do milion dok su djecaučila brojati do 100.

- Nikada nisam vidjela da je dijete tolikozainteresirano za učenje. Ponekad se treseod uzbuđenja. Već sada ima golemo znanje- izjavila je učiteljica Marsi Tejlor (MarciTaylor) iz škole u Milfordu.

Iako je stalno željan znanja, igra se kao i

druga djeca. S obzirom na mogućnost, dje-čak bi mogao preskakati razrede, ali nje-

gov otac to ne želi.

Zabrana mobitela u školamaItalijani su školarcima zabranili upotre-

bu mobilnih telefona u školama kako bispriječili konstantno ometanje nastave nji-hovom zvonjavom i kako bi spriječili da sedjeca igraju s video kamerama i usredoto-če na nastavu.

Prema ovom pravilu škole će moratidisciplinirati i kažnjavati djecu koja ga sene budu pridržavala, a kazne će se kreta-ti od oduzimanja mobilnih telefona pa dozabrane pristupa završnim ispitima. Dozabrane je došlo nakon serije incidenatakoji su šokirali Italijane. Prvo se prije ne-koliko mjeseci pojavio video na kojem jesnimljeno hendikepirano dijete kojeg suzlostavljali kolege školarci i koji je sni-mljen mobitelom, te postavljen na internet.Drugi film prikazuje učenike koji seksual-no zlostavljaju svoju učiteljicu. Prema pi-

sanju “Corriere della Sera” Italija je prvaevropska zemlja koja je zabranila upotrebumobilnih telefona u školama.

Savjeti o pušenju marihuaneRoditelji u Velikoj Britaniji naljutili su

se kad su njihova djeca u školi dobila knji-žicu o marihuani, odnosno o tome kakosmotati joint i treba li konzumirati mari-huanu preko bonga. Uvod objašnjava kakomarihuana može “opustiti” osobu, i učinitida “muzika zvuči bolje”.

U knjižici “Know Cannabis”, koja ima20 stranica, mlade se tek na 14. straniciupozorava kako je marihuana nelegalna, teim se tumači da ih po novome britanskom



Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

zakonu policija do 18. godine može uhap-siti tri puta, nakon čega će im se suditi.

Knjižica je nastala kako bi je općine uNorth Eastu podijelile registriranim kori-snicima droge, no završile su i u školama,a neki roditelji smatraju da su napisane po-put reklamnih materijala.

Učeniku zabranjeno danosi masku Obame

Zbog maske, slične onoj koju je američkipredsjednik Barak Obama (Barack) nosiou parodiji “Saturday Night Live”, direktor portlandske škole zabranio je jednom uče-niku osnovne škole da učestvuje na talentšouu, odlučivši da je gumena maska kojaliči na 44. predsjednika “neprikladna i po-tencijalno uvredljiva”.

Dru Lečeri-Keli (Lechert-Kelly), jedana-

estogodišnji učenik petog razreda osnovneškole u jugoistočnom Portlandu, odlučioje odglumiti i plesati popularnu pjesmusa YouTubea koja pokazuje osobu sličnuObami kako pleše parodiju nazvanu “Mo-gu učiniti sve što želim”.

Dru je izveo skeč pred učiteljima i uče-nicima tokom probe za godišnji školski ta-lent šou. Nosio je plavo mornarsko odijelo,bijelu košulju, crvenu kravatu, crne cipelei masku Obame, kupljenu u prodavnici ko-stima. Njegove školske kolege oduševljenisu imitiranjem predsjednika Obame. Me-đutim, zbog toga što su se odrasli uplašilida bi neko njegovu tačku mogao smatratineprikladnom, rečeno mu je da ne možeizvoditi svoju tačku sa maskom predsjed-nika.

“Razgovarao sam sa roditeljima koji ko-ordiniraju talent šou i oni smatraju da jeto neprikladno i potencijalno uvredljivo”,kazao je direktor škole Stiv Pauel (StevePowel).

Na pitanje šta bi to moglo biti uvredlji-

vo u dječijoj tački, Pauel je odbio govoriti.Rekao je da nije vidio Drouovu tačku, alije vidio parodiju na YouTubeu. Dru je od-lučio da uopće ne izvodi svoju tačku, akoje ne može izvoditi pod maskom.

“Ako je ne nosim, onda je to samo ne-ko dijete koje nešto pleše okolo”, kazao jeDru.

Gladijatorska zabavaZaposlenici srednje škole “South Oak

Cliff” u Dalasu optuženi su da su tjeraliučenike da razmirice rješavaju tučama učeličnim kafezima.

Prema izvještaju istražioca, svi, pa i di-rektor škole, znali su za tuče i dozvoljavalisu ih. U izvještaju su opisane dvije tuče ukafezima za opremu u muškoj svlačioniciizmeđu 2003. i 2005. godine, ali nije po-znato da li je bilo više tuča.

Niko nije prijavljen zbog borbi, a nijepoznato da li su djeca povrijeđena niti dali je iko od nastavnika ikada discipliniran.Afera je slučajno otkrivena za vrijemeistrage o prepravljanju ocjena učenicima

koji su igradi košarku za školu.Bivši direktor Donald Moten sve je ne-girao. Jedna nastavnica je, u izjavi za vri-jeme istrage, citirala direktora: “Strpajte ihu kafez i neka to riješe.”

Dječaci su se navodno tukli golim šaka-ma bez ikakve zaštite.

“Bila je to gladijatorska zabava za za-poslenike škole”, rekao je Frenk Hemond,bivši školski savjetnik.

Bez vela u školuUprava škole “Our Lady and St John Ca-

tholic Art College” u Engleskoj zabranilaje jednoj muslimanki da prisustvuje rodi-teljskom sastanku zato što je nosila tradici-onalni veo preko glave i lica.

Majci, koja je došla u školu svog djetetana sastanak u tradicionanoj odjeći koja jojotkriva samo oči, školsko osiguranje za-branilo je da uđe, navodeći da je direktor škole rekao da lica posjetilaca moraju biti

vidljiva u svakom trenutku.Žena, koja je inače pohađala istu školu,

kaže da to pravilo nije postojalo kada jeona bila učenica i da njeno religijsko opre-djeljenje ne bi smjelo utjecati na njen pri-

stup ovoj katoličkoj školi.

Sličan incident dogodio se i 2006. godi-ne i također, kao i ovaj, izazvao je gnjevmuslimanske zajednice u Velikoj Britaniji,koja osuđuje ovakva pravila i optužuje in-stitucije za diskriminaciju. Mnoge musli-manske žene u Britaniji nose veo, ali samomali broj prekriva cijelo lice.

U školi je i ranije postojlo pravilo da po-sjetioci na ulasku moraju skinuti kapuljačeili kape, a pravilo je nedavno promijenjenoi sada obuhvata i velove.

Uz čokoladu se bolje računa

Istraživanje grupe britanskih naučnikapokazalo je da konzumiranje čokolade vid-no poboljšava sposobnost mozga da rješa-va matematičke zadatke. Nakon ispijanjatoplog kakao napitka, obogaćenog veli-kom količinom sastojaka iz čokolade, fla-vanola, volonteri su napamet mnogo lakšeobavljali razne matematičke operacije.

Istraživanje je pokazalo da studenti kojikonzumiraju velike količine čokolade dok se spremaju za ispite postižu bolje rezulta-te. Flavanoli, koji pripadaju grupi polife-nola, pojačavaju protok krvi u mozgu.

Učenica dobila odštetu od školePrema veličini, druga državna škola u

američkoj državi Nevadi pristala je platiti400.000 dolara na ime poravnanja u tužbiudruženja za zaštitu ljudskih prava zbogslučaja maltretiranja i napuštanja školejedne muslimanske djevojčice.

Džana Elhifni (Jana Elhifny), koja je na-pustila Okružnu školu Vašu u Rinu poslijemaltretiranja zbog nošenja marame, dobitće 350.000 dolara, dok će Stehani Ha-ri (Stephanie), koja se družila sa Elhifni,zbog čega je, također, trpjela maltretiranjai napustila školu, dobiti 50.000 dolara.

Elhifni i njena porodica došli su 2003.godine u Rino iz Egipta, a u tužbi je navelada je dobivala prijetnje smrću i bila uzne-miravana te da školska uprava nije učinilaništa da to spriječi.



Priča “Prosvjetnog lista”

Jana Bukova*)

JABUKEOsjećala se krepko. Osjećala se čak i sigurno. Pojela je i

jednu čokoladicu za energiju. Tačnije, nešto poput malogvafla prekrivenog debelim slojem čokolade. Bila je tvrda

i izmrvila se na komadiće, kad ju je zagrizla, polovica joj je is-pala na zemlju. Ništa zato, manje kalorija. No svejedno dovoljno

energije. Ispušila je i jednu cigaretu. Jako je odvratno pušiti nakonšto si pojeo čokoladu. Stvara se odvratan okus. Uzela je i jednužvakaću gumu da popravi okus i poslije je zaboravi, i tako, sažvakaćom gumom u ustima stala je pred komisiju.

Iz komisije su joj rekli kako se procedura može produžiti duljeod očekivanog i da računaju s njezinim razumijevanjem. Una-prijed su joj zahvalili na suradnji, a ona je kimala sa žvakaćomgumom među zubima i s osjećajem kako komisija njene stisnutečeljusti tumači kao izraz pretjerane nervoze.

Poslije su joj pokazali dva borića. Uspjela je izvaditi maramicuiz svoje torbe i neprimjetno ispljunuti žvakaću gumu. Na trenu-tak se osjetila tuberkulozno. Cijeli postupak – rasprostiranje ma-

ramice, diskretno ispljuvavanje nečega u nju, nečega ružičastog.Borići su bili sasvim shematizirano izrađeni. Sastojali su se od trizelena trokuta, zalijepljena jedan povrh drugog i odozdo ravnogdebla, također zelenog. Ako je suditi po zvuku, s kojim su se za -lijepili na bijelu ploču, trebali bi imati magnet na zadnjoj strani.Podsjećali su je na one figurice s kojima je profesorica u razreduobjašnjavala skupove. Jabuke su dio skupa jabuka. Kruške su dioskupa krušaka. Oboje je iz skupa voća. Sve to joj se tada činilo dase samo po sebi razumije i nije vidjela razloga da im to učiteljica,lijepeći jabuke po ploči, objašnjava. Postojali su i prazni skupovi.Kasnije je čitala kako se na različitim mjestima spominje da jeteorija skupova jedna od najznačajnijih u savremenoj matematici,

no nikako nije shvatala po čemu je to toliko značajna. Izabrala jelijevi. Pitali su je zašto.

Zbog pokreta ruke, odgovorila je. Moguće da je krenula poka-zati desni borić, ali da nije dobro procijenila snagu pokreta, napor je bio pretjerano velik i tako je pokazala lijevi. Često je izbor ovi-sio o pokretu ruke. Kao kad biraš bombon iz kutije. Kreneš uzetijedan, a uzmeš drugi. Ali to ne vrijedi kada su bomboni različiti.Tada popravljaš pokret. Ako su jednaki, nije važno. Tada jedno-stavno uzmeš bombon, ne biraš s ga. Biraš kada su različiti.

Iz komisije su joj rekli kako se ovdje ne bave time što je izbor,već kako se on pravi. Uostalom, pitali su je, zašto je izabrala doćiu petak poslijepodne. Petkom ima nekoga da joj čuva dijete, odgo-

vorila je. Osim toga, radi tokom sedmice. Ne može sebi dozvolitida izostane s posla.

Pokazali su joj dva šešira i izabrala je desni. Šeširi su također bili shematizirano izrađeni, crni i svaki je podsjećao na zmiju kojaje progutala slona. Pitali su je zašto je izabrala desni.

Zbog pogrešnog osjećaja ravnoteže, odgovorila je. Ljudi čestoimaju preuveličani osjećaj da doprinose ravnoteži svijeta. Prije siizabrao jedno, sada ćeš izabrati drugo. Zbog ravnoteže. Pitali suje ima li uvijek po jednu teoriju ama baš za sve. Rekla je kako zaneke stvari ima i po dvije, čak i tri teorije. U trenutku u kojem

je to izjavila, pomisli da je to zvučalo kao da im je to rekla da ihnasmije. No niko se nije nasmijao. Komisija ocjenjuje svaki oblik otvorenosti, rekli su joj.

Pokazali su joj dvije jedrilice. Donji im je dio predstavljao pli-tak crveni polukrug, a gornji – bijeli platneni trokut jedra. Pomi -slila je označava li svaki taj trokut nešto. Izabrala je desnu, pitalisu je zašto. Zbog pogrešnog osjećaja za cikličnost, rekla im je.Ponekad ljudi, kad biraju, pokušavaju biti nalik slučajnosti. Cr -ni niz, crveni niz. Nekoliko puta izabereš samo iz jednog niza, aposlije nekoliko puta samo iz drugog niza. U biti, nije sigurna jeli riječ 'cikličnost' najtačniji izraz. Može biti da ga nije formiraladovoljno dobro. Može li zapaliti jednu cigaretu.

Iz komisije su joj odgovorili kako se ovdje ne puši. Osim toga,pušenje je štetno za zdravlje. Rekla im je kako je njezin slobodanizbor hoće li štetiti svome zdravlju ili ne. Odgovorili su joj daje njihov slobodan izbor ne dozvoliti nikome da šteti njihovomzdravlju. Pitala ih je kako koegzistiraju ta dva suprotna slobodnaizbora. Odgovorili su joj da dva suprotna slobodna izbora koeg-zistiraju u odvojenim prostorijama. Odnekud se začulo hihotanje.Iznenada se počne osjećati kao u studiju televizijske igre. Snimali se sve ovo, upitala je. Da, rekli su joj. Ako želi, na kraju možedobiti kazete. Kazete? Da, rekoše joj, koliko ih ima. Ako ih želi.

Rekla je kako se nada da je ne snimaju u krupnom planu. Imaraširene pore oko nosa. I jednu dlaku na bradici. To jest, nije u

ovom trenutku sigurna da li je ima. Svako jutro se pažljivo pro-matra ispred ogledala. No nikad ne uspijeva otkriti dlaku još uzačetku da je iščupa. Uvijek kad je otkrije, već je narasla više odpola centimetra. I jutros se je gledala i nije ništa otkrila. No, možebiti da je nije vidjela i da joj je na bradici. Nastupila je izvjesnatišina. Osluškivala je na kratko tišinu, potom je upitala neće li jejoš štogod pitati.

Ovaj put joj pokazuju prave jabuke. Ravnomjerno su crvene ipeteljke su im također crvene. Desna je zagrebana. Očekivala jeda će se izviniti i zamijeniti je, no nisu je zamijenili. Odmah iza -bere desnu. Upitaju je zašto.

Odgovori kako čovjek može izabrati i zbog samog neslaganja

s komisijom. Osim toga, zagrebana jabuka je jedina stvar drukči-ja od svega do sad predloženog. To sasvim razumijemo, rekli su.Uostalom, upitali su je zašto je slagala da ima dijete? Odgovorilaje kako se nadala nekakvom suosjećanju. Rekli su joj da milijardeljudi na svijetu imaju djecu te da ne postoji nikakva indikacija da



uživaju bilo kakvo suosjećanje. Nakon kratke pauze odgovorila jeda je zaista tako. Uprkos tome, nije jasno zašto se nadala da na tajnačin može zadobiti suosjećanje pred nekom ustanovom. Rekli sujoj da jako dobro razumiju zašto je izabrala tu laž. Biranje jednelaži nikako ne može biti slučajno. Bez obzira na to, neće se višebaviti tom temom. Ona nije rekla ništa.

Uostalom, rekli su joj, ako se nadala suosjećanju, mogla se obu-ći malo pristojnije. Primjerice, obući grudnjak. Ona kaže da nika-

da ne nosi grudnjak. Ima malo poprsje i nije joj potreban. Osimtoga, što je tu nepristojno kada ima dvije bluze, jednu preko druge.Rekli su joj da joj se bradavice ocrtavaju kroz obje bluze. To nijenjezin problem, odgovorila je. Neovisno o fantazijama muškaracao ženskim bradavicama da se stvrdnjuju od uzbuđenja, to se is-ključivo rijetko događa na javnom mjestu.

Najčešće se bradavice stvrdnu od zime ili iz hormonalnih razlo-ga. Naprimjer, sedmicu prije menstruacije bradavice su joj stal -no tvrde. Tako da je problem u tuđim fantazijama, a ne njezin. Umeđuvremenu ne samo da joj se neizdrživo počelo pušiti, već je iozbiljno postajala gladna. Uostalom, što je komisija imala u vidu,kad je rekla, da se procedura može produžiti dulje od očekivanog?Odgovorili su joj da komisija nije imala u vidu ništa više od onogšto je već rečeno. To jest, ako je ona zamišljala jedan vremenskiperiod u kojem će se procedura odviti, procedura će se produžitidulje od tog vremena.

Poslije su joj pokazali dvije jabuke, ovaj put identične. Izabralaje desnu, pitali je zašto. Čovjek može izabrati i iz dosade, reklaje. Dosada se može preokrenuti u inat. I tako 20 puta, 30 puta, 50puta. Uostalom, rekla je, raniji štos sa zagrebanom jabukom bioim je vrlo elementaran. Odgovorili su joj da i njezin vlastiti izbor nije bio ništa manje elementaran.

Ponovo su joj pokazali dvije jabuke. Izabrala je desnu. Zbogistih razloga, objasni. Dosada se može preokrenuti u inat. Inat - u

potpuno nesudjelovanje. Uskoro može započeti bacati novčić dabi izabrala. Odgovorili su joj da je komisija već svašta vidjela.Čovjek može izabrati i iz očaja, i iz straha, i iz pokušaja saradnje,i zbog pokušaja umiljavanja, i zbog nove navale očaja, i zbog sa-moponiženja, i zbog panike, i zbog histerije, čak i zbog napadaludila. A što se tiče njezinog ogladnjivanja, za to je u proceduripredviđen mali prekid. Bit će servirana zakuska.

Komisija se nada da nije dogovorila nikakve ozbiljnije obavezeu skorašnje vrijeme. To je razlog zašto preferiramo saradnju s lju-dima koji raspolažu s obiljem vremena. Takozvane slobodnjake.

Nije preporučljivo napuštati zgradu. Niz hodnik desno, poredtoaleta ima mjesto za pušenje. Nastavit ćemo za 15 minuta. Za -

hvaljujemo.

JANA BUKOVA rođena je 1968.u Sofiji. Završila je klasičnu filologi-ju na sofijskom univerzitetu Sv. Ćiril i Metod . Autorica je zbirki poezijeDioklecijanovi dvorci (1995) i Ča-

mac u oku (2000), kao i zbirke pričaK kao sve (2006). Bavi se prijevodi-ma s klasičnog i savremenog grčkog

i uređivanjem poezije i filozofskihtekstova. Njezina poezija i proza pre-vođeni su na engleski, francuski, španjolski, grčki, srpski, hrvatskii bosanski jezik. U Ateni joj je 2006. objavljena knjiga poezijeMinimalni vrt .

Pedagogizmi (3)

* Novokomponovana “zanimanja”: nakupac ocjena,pripadnik interventnih snaga za iznuđivanje ocjena,prosvjetar humanitanog smjera-darodavac ocjena, pro-svjetar - “diktator” lekcija, prosvjetar-decibeldžija.

* - Gdje si ti u stranci?- A gdje si ti u biblioteci?

* Neki učenici na ekskurzijama i konkretno demon-striraju “znanja” o agregatnim stanjima, pritom najče-šće prelazeći u - tečno. I to uz “asistenciju” Johna Wal-kera i Heinekena.

* Umjesto moždanih centara kod nekih su razvijenije- moždane periferije.

* Raport profesora filozofije sa seminara: Išao um uNeum!

* Zadržali su se pred izlogom knjiga. Da se - ogle-daju.

* Kakva predavanja, takav i predavač - Konfuzije Pr -vi.

* Direktori logističkog smjera: Sve za bankete i po-

klone, a mrvice za - lektiru, stručnu literaturu, interne-tizaciju, školski list.

* Mnogi prosvjetari “bježe” sa nastave. Za nevještog“proizvođača znanja” dragocjen je svaki trenutak izvanučionice.

* Omiljene knjige ovdašnjih uzimarijusa: “Kapital”,“Mister dolar”, “Kovači lažnog novca”.

* Toliko je sklon titulomaniji da mu je i titula posta-

la sastavni dio potpisa.* Od škole ima završenu ovdašnju visoku školu ma-

rifetluka, odsjek – kradologija.

* Instaliranje na mjesto prosvjetnog savjetnika doni-jelo mu je i nevolje:

Morat će da napiše i koji stručni rad.

* “Zna” strane jezike: konto, ekstraprofit, pozitiva,provizija, korupcija, uzurpacija, hipertenzija - kolaps.

* “Orlovi rano lete (u džep)” - omiljena lektira “mar -kantnih” pripadnika ljudskog roda.

Ismet Smajlović



Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Rasadnik prosvjetnog kadraDvadeset godina Više pedagoške škole u Banjoj Luci

(Prilog povijesti školstva BiH)

Poslije oslobođenja naše zemlje,1945. godine, ukazala se potrebaobnove i reforme osnovnog, sred-

njeg, višeg i visokog školstva.

Revolucionarni preobražaj našeg druš-tva tražio je reformu našeg školstva u duhuideja naše revolucije. To je značilo pro-vesti temeljitu reviziju plana i programa

i osloboditi ih nenaučnih i reakcionarnihelemenata.

Veliki broj nepismenih u selima, pa i ugradovima, teška zaostalost nekih pokra-jina, a to važi i za Bosnu i Hercegovinu,tražili su hitnu intervenciju na planu podi-zanja porušenih i popaljenih škola, otvara-nje novih, stvaranju moćnog prosvjetnogkadra, koji je u priličnom broju stradao utoku rata, kao i provođenje reforme osnov-nog školstva i opismenjavanje velikog bro-ja nepismenih.

Ta široka akcija zahtijevala je u prvomredu prosvjetni kadar, pa dolazi do otva-ranja novih učiteljskih škola i učiteljskihkurseva za osposobljavanje učitelja. Već1946. godine osniva se u Sarajevu Viša pe-dagoška škola, prva takva ustanova u Bo-sni i Hercegovini. Zadatak je te škole bioda obrazuje kadar za predmetnu nastavu uvišim razredima osnovne škole, koja se po-diže na sedmogodišnju, a zatim na osmo-godišnju i postaje obavezna za svu zdravudjecu na čitavom teritoriju Jugoslavije.

Ubrzo se otvaranju više pedagoške školeu Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, jer je tre-balo mnogo nastavnog kadra za predmetnunastavu.

Rješenjem Ministarstva prosvjete NR -BiH, broj 33710/50. otvorena je u BanjojLuci jednogodišnja Viša pedagoška škola sdvije grupe: srpskohrvatski jezik s književ-nošću i matematika s fizikom.

To je vrlo značajan datum u historijiškolstva Banje Luke i Bosanske krajine,jer je to početak razvitka višeg i visokog

školstva u ovim krajevima Bosne.Odlukom Ministarstva prosvjete 1951.

godine škola je prerasla u dvogodišnju sgrupama: srpskohrvatski jezik s književ-nošću i historijom, odnosno njemačkim

jezikom; matematika i fizika; ručni rad icrtanje.

Početkom školske 1952/53. godine gru-pa za ručni rad i crtanje preselila je u Sara-jevo, dok grupa za matematiku i fiziku nijeupisala studente za tu školsku godinu, paje samo radila grupa matematika i fizika igrupa srpskohrvatski jezik s historijom.

Narodna skupština BiH donijela je od-luku o društvenom upravljanju viših peda-goških škola N. S. br. 78 od 13. jula 1955.godine. Izvršno vijeće NRBiH donijelo je29. X 1955. rješenje br. 9386/55. o ime-novanju članova Savjeta viših pedagoškihškola u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci sainž. Milanom Jankovićem na čelu.

Prva sjednica Savjeta VPŠ u Banjoj Luciodržana je 27. IV 1956. godine. Kao naj-aktuelniji problemi VPŠ u Banjoj Luci, na

ovoj sjednici, istaknuti su: smještaj školeda bi mogla normalno raditi; priprema zareformu VPŠ; stvaranje pedagoških aka-demija; popuna kadra, izgradnja stanovaza nastavnike i kao vrlo teško i urgentno

pitanje stanovanja studenata koje je bilovrlo loše.

Na sjednici Savjeta od 14. XII 1957. pri-hvaćen je prvi Statut VPŠ u Banjoj Luci.

Potrebno je nešto reći o pedagoško-me-todskom radu u školi. Već od osnutka ško-le, studenti su grupno odlazili na metodsku

praksu u školu “Zmaj Jova Jovanović”, ai neke druge škole, kojoj je prisustvovaonastavnik pedagogije.

Pedagoška se praksa obavljala u drugojgodini studija na vježbaonici, a od 1959.godine vježbaonica postaje Osnovna škola“Braća Pavlić”. Pored toga, studenti su jevršili i u drugim seoskim i gradskim škola-ma, a trajala je dvadeset radnih dana.

Metodska je praksa slijedila pedagoš-ku. U organizaciji nastavnika metodikestudenti su na vježbaonici prisustvovali

oglednim časovima mentora, poslije ko-jih je vršena kritička analiza tih časova uprisustvu nastavnika metodike. Mentorisu držali dva do četiri sata iz raznih oblikanastavne materije nastojeći demonstrirati




različite metodske postupke.

Organi samoupravljanja su od prvesjednice Savjeta škole stalno učestvovaliu praćenju i unapređivanju osnovnih za-dataka ustanove. Uz upravu škole, Vijećenastavnika, organe upravljanja potrebno jepodvući i živu djelatnost Udruženja stude-

nata.Od osnutka VPŠ pa do školske 1954/55.

godine uglavnom su studirali učitelji kojisu primali plaću u toku studija i nisu pre-kidali radni staž, a od 1955/56. ukida se tabeneficija, te se od sada sve više upisujusvršeni učenici gimnazija i učiteljskih ško-la.

U toku svog života škola se razvijala izgodine u godinu, otvarale se nove grupe,birani novi profesori, a zavedena je i reiz-bornost. Uz postojeće grupe srpskohrvatski

jezik sa historijom, odnosno njemačkimjezikom, matematiku i fiziku, otvorena je1960/61. grupa tehničkog obrazovanja, aveć 1961/62. ova grupa dobija novu dis-ciplinu fiziku, a tada se otvara i grupa zafizičku kulturu. Grupa stranih jezika - en-gleski - ruski, otvorena je 1963/64., grupaza biologiju i kemiju 1966/67, grupa zanjemački jezik 1967/68. godine.

Na traženje sreskih odbora, VPŠ u Ba-njoj Luci je otvorila centre za studij grupasrpskohrvatski jezik s historijom ili nje-

mačkim jezikom, matematiku i fiziku uBihaću, Prijedoru, Jajcu i Bugojnu.

Uz nastavu, pedagoško-metodsku prak -su, razne oblike kulturno-zabavnog životana školi, studenti su s profesorima posje-ćivali radne kolektive u gradu, fiskulturnepriredbe i takmičenja. Izvođene su dobropripremljene ekskurzije u razne krajevenaše zemlje i inostranstvo.

Od osnutka škole, iz godine u godinu bi-blioteka je popunjavana prema potrebamastudijskih grupa, u prvom redu djelima iz

oblasti lingvistike, svjetske i jugoslaven-ske književnosti, a planski su popunjavanagodišta časopisa, pa su kompletirna godi-šta niza starih časopisa. Broj knjiga premaknjizi inventara iznosio je 16.000, osimneobrađenih oko 2.000 koje su dobijeneposlije potresa. Sadašnje stanje bibliotekeje znatno povoljnije.

Otvaranjem grupe za matematiku i fizikupristupilo se i otvaranju kabineta za fiziku,ali je 1954. godine prenesen u Sarajevo, jer te godine grupa nije upisala prvu godinu i

mislilo se na njenu likvidaciju. No, kakoje 1954/55. upisana prva godina, pristupilose obnovi fizikalnog kabineta koji se siste-matski iz godine u godinu dopunjavao. Poosnutku grupe OTO formirane su radioni-

ce s potrebnim inventarom, a otvaranjemgrupe za fizičku kulturu nabavljeni su po-trebni rekviziti za izvođenje nastave. Ka-da je formirana grupa biologija i kemija,nabavljeni su potrebni mikroskopi, apara-ti, preparati i razni materijali za kemijskevježbe.

Djelovanje VPŠ u Banjoj Luci kontinu-irano je mijenjano stanje u osnovnim ško-lama ne samo u Banjoj Luci i okolici, negou cijeloj Bosanskoj krajini. Pristizali su uprvo vrijeme nastavnici za srpskohrvatskijezik, historiju, njemački jezik, matemati-ku i fiziku, a od 1962. pa dalje nastavnici iza ostale predmete.

Svršeni, a i nesvršeni studenti ove školeradili su u školama po cijeloj Bosni i Her -cegovini, pa i nekim drugim republikama.Treba napomenuti da je priličan broj stude-

nata iz onih područja Hrvatske koji graviti-raju Banjoj Luci studiralo u ovoj školi. Neraspolažemo tačnim podacima, ali je sigur -no da je priličan broj studenata iz ove školeprodužilo studije i završilo fakultet.

Broj diplomiranih studenata u perioduod 20 godina rada VPŠ u Banjoj Luci izno-si 1.819.

Sigurno je da je VPŠ u Banjoj Luci dalaglavni kadar za predmetnu nastavu osnov-nim školama u Bosanskoj krajini, a neki sunaši diplomirani studenti radili i na sred-

njim školama. Na Višoj pedagoškoj školiu Banjoj Luci nastavnici osnovnih školaza predmetnu nastavu polagali su od 1956.godine stručne ispite. Također su polaga-li prijemne ispite kandidati bez potpunesrednje škole.

Nastavnički kolektiv VPŠ u Banjoj Luci,pored svoje nastavničke aktivnosti u školi,bavio se i pedagoško-instruktivnim poslo-vima obilazeći osnovne i srednje škole uBosanskoj krajini. Nekoliko je profesorasteklo titulu doktora nauka, a jedan brojje završio treći stupanj. Pored toga, dostaih se bavilo stručnim i naučnim radomobjavljujući knjige, prijevode iz struke,eseje, članke, kritike i prikaze u časopisi-ma i dnevnim listovima, a neki su aktivnosudjelovali u društvenom i političkom ži-votu grada. Treba napomenuti da je VPŠ uBanjoj Luci vrlo aktivno učestvovala u iz-gradnji koncepcije Pedagoške akademije.

Sa zadovoljstvom se može konstatiratida povjerenje ukazano od strane društvaovoj ustanovi kroz dvadeset godina nije nijednog časa zatajilo, nego je nastavničkikolektiv zajedno sa svim članovima radnezajednice opravdao to povjerenje.

Mato Džaja

(“Prosvjetni list”, 1-20. XI 1975.)

Vremeplov “Prosvjetnog lista”Iako spada u red siromašnih opština, Bo-

sanski Šamac već godinama vodi ispravnupolitiku o prosvjeti. Zato i nije čudo štoova ravničarska komuna ima razvijenuškolsku mrežu, i pored oskudnih finansij-skih sredstava.

Znajući da bez stanova nema ni dobrogprosvjetnog kadra, u Bosanskom Šamcuna najbolji način prosvjetnim radnicimapokušavaju omogućiti bolji i udobnijismještaj. Pored dodjele kredita za izgrad-nju individualnih porodičnih stambenihzgrada, dvanaest prosvjetnih radnika sudobili ključeve novih stanova.

(1. - 15. I 1975.)

Pri Centru za stručno obrazovanje Na-rodnog univerziteta u Gračanici, otvoreno

je odjeljenje Više ekonomsko-komercijal-ne škole iz Brčkog, za koje se prijavilo 62polaznika, uglavnom mladih srednjoškola-ca koji su našli zaposlenje u radnim orga-nizacijama.

Odjeljenje je otvoreno usljed nedostatkapotrebnog kadra u privredi i neprivredi, adobro je došlo završenim srednjoškolcimakoji nisu imali mogućnost daljeg školova-nja van komune.

Ovdje se sa velikim nestrpljenjem oče-kuje i otvaranje odjeljenja razredne nasta-ve Pedagoške akademije iz Tuzle. Za ovoodjeljenje se prijavilo oko 60 učitelja.

(15. I - 10. II 1975.)

Na području komune Orašje u toku je re-alizacija republičkog programa izgradnjeosnovnih škola od 1974. do 1980. godine.Naime, prema standardima Republičkogsekretarijata za kulturu i obrazovanje BiHu selu Oštra Luka kod Orašja, u toku je iz-gradnja velike i savremene škole koja će

imati: osam učionica, fiskulturnu dvoranu,sanitarni čvor, centralno grijanje i drugeprostorije sa pratećim objektima, koje za-htijeva savremena pedagogija.

(1. - 15. III 1975.)

Na Skupštini Regionalne zajednice zasrednje obrazovanje Tuzla, razmatrano jeostvarenje sredstava za srednje obrazova-nje u 1974. godini. Donesen je zaključak da se razlika sredstava u odnosu na prvo-bitno usvojeni finansijski plan za 1974.

usmjeri na investiranje u obrazovanju, radistvaranja boljih uslova za verifikaciju ško-la i većeg priliva učenika u škole drugogstupnja.

(15. – 31. III 1975.)




Analiza stanja škola za radnička zanimanja i srednjih stručnih škola u Hercegovini

Tradicija, teškoće, uspjesi

Školske zgrade su građene pre-ma klasičnom obrascu grad-

nje školskih zgrada, kada jenastavnik bio predavač, a učenik tajkoji sluša predavanja. Ovakav na-čin gradnje onemogućava upotrebusavremene tehnike u onom obimukoji se danas nudi školama. Školesu pretežno građene tako da imajuučionički prostor, a sve drugo je bi-lo u drugom planu. Razumljivo je dasmo u početku, u oskudici školskogprostora, i morali tako raditi. Ovimne upućujemo prijekor onima koji suranije gradili školske zgrade, nego točinimo radi toga da sadašnji projek -tanti, prilikom projektovanja školskihzdanja, uzmu u obzir samo to da se iškola mora automatizovati, jer se bezsavremene opreme ne mogu očekivati željenirezultati u školstvu. S druge strane, škole trebaprojektovati i graditi da ih možemo koristiti ipočetkom XXI stoljeća, a ono je na pragu.

Pri izgradnji škola nije se vodilo računa o to-me da škola ne smije biti tako organizovana dasvojim životom i radom pothranjuje stara pre-živjela shvatanja o izolovanosti intelektualnogod manuelnog rada. Odvojenost škole od života,osobito od proizvodnje, negativno se odražava i

na odnos između inteligencije i ostalih radnihljudi. U našim školama se buduća tehnička in-teligencija vaspitava i obrazuje a da i ne pozna-je prilike i uslove rada u industriji, za koju sesprema, ne susreće se sa radnicima, od njih seotuđuje i izbjegava fizički rad. Proizvodno teh-ničko vaspitanje i obrazovanje, po našem mi-šljenju, mora zauzeti ono mjesto u našoj školikoje mu pripada...

Škole bez radionicaTehnika i tehničke nauke dostigle su danas

takav stepen razvoja i primjene u proizvodnjida je srednja škola bez tehničkog obrazovanja

danas postala anahronizam. Stoga i smatramoda srednja škola s tradicionalnim teoretskimpredmetima ne može više pripremati omladinuni za visokoškolski studij, a kamoli za praktičanživot, odnosno za proizvodnju.

Eto, zbog toga smatramo da se iz postojećegstanja školskog prostora može zaključiti da seo ovoj strani i ulozi škole kod izgradnje školadrugog stupnja nije vodilo računa. Najveći brojopšteobrazovnih škola uopšte nema radionica,iako u nastavnom planu i programu te iste školeimaju opštetehničko kao predmet. Znači, i onošto je zakon predvidio, veći broj škola nije u

mogućnosti da sprovodi kako treba, jer nemaradionica, te se onda opštetehničko obrazova-nje i predaje kao predmet. Škole nam takođeoskudijevaju kabinetima za fiziku, biologiju ikemiju, a da ne pominjemo kabinete za osnovenarodne odbrane.

Vrlo slabo stojimo i sa objektima za fizičkoi zdravstveno vaspitanje. Od 48 škola drugogstupnja, svega osam ima fiskulturne dvorane.Škola u Posušju koristi se jednom većom pro-storijom (62,90 m²) za izvođenje nastave fizič-kog vaspitanja. Ovo je samo privremeno rješe-nje, jer se uz školu pravi fiskulturna dvorana sasvim potrebnim prostorijama. Isto tako, najvećibroj škola nema ni fiskulturnih terena, tako daje i to ozbiljan propust projektanata pri projek-tivanju škola.

Prostorije za kulturno-zabavni život imajusamo četiri škole. Svi dobro znamo da je školakulturni centar u svojoj sredini. U njoj bi uče-nici, pored znanja, trebalo da nađu i mjesto zarazonodu i zabavu. Međutim, naše škole su li-šene i te mogućnosti, ne zbog toga što to ne bihtjeli nastavnici ili omladina, nego zbog togašto objektivni uslovi to ne dozvoljavaju.

Ne samo da jedan broj škola nema naprijednavedenih prostorija, nego najveći broj školaoskudijeva i sa učeničkim prostorom. Ako uz-memo u obzir učionički prostor, skupa sa radi-onicama i kabinetima, onda na jednog učenika

dolazi 0,3 m² do 3 m² korisnog školskog pro-stora...

S obzirom na to da najveći broj škola radiu dvije smjene možemo, uglavnom, biti zado-voljni učioničkim prostorom kod većine školadrugog stupnja. U najtežoj situaciji su Ekonom-ska škola u Livnu, Ekonomska škola u Konjicu,Ugostiteljska škola u Mostaru, koja nema svojezgrade nego radi u jednom krilu Đačkog doma“Dule Mučibabić”, zatim Škola učenika u pro-vredi u Mostaru.

Potreba planskog

opremanja školaŠto se, pak, tiče oprema škola drugog stupnja,najveći broj škola nema potrebnu opremu kojabi omogućila da učenici stvarno postanu subjektvaspitanja i obrazovanja, da od isključivo pre-davačkog rada, gdje su učenici pretežno pasivni

a nastavnik je taj koji, uglavnom, načasu radi, pređemo na zajednički rad

nastavnika i učenika.Oprema škola, po jednom učeniku,

kreće se od 148 novih dinara u Ugo-stiteljskoj školi u Mostaru do 3,693dinara u Gimnaziji u Gacku.

Ipak, ove brojke ne govore mnogo.Pogledamo li na licu mjesta opremuElektro-mašinskog školskog centra uMostaru, kao najveće srednjoškolskeustanove u ovoj regiji, koja osposo-bljava 288 tehničara elektro-struke,727 mašinskih tehničara i 1.646 kvali-fikovanih radnika pretežno mašinske

struke, vidjećemo da je ovaj školskigigant, što se tiče opreme, u vrlo lo-šem stanju...

U Medicinskoj školi u Mostaru ko-misija Republičkog sekretarijata za obrazovanjei kulturu, svojim rješenjem od 15. januara ovegodine, uslovila je školi rad nabavkom opremeza kabinete i obezbjeđenjem odgovarajućeg ka-bineta za normalnu nastavu.

Napominjemo da nema savremene škole bezsavremenog vaspitno-obrazovnog procesa, aovoga nema bez savremene opreme. Nastavnikadanas treba postaviti u ulogu organizatora pro-

cesa učenja i na taj način onemogućiti njegovuizoliranost u ulozi autoritativnog “izvora zna-nja”. Jasno, to je moguće postići ako nastavni-ka osposobimo za takav rad, a škole opremimosredstvima rada i savremenom tehnikom, kojaće i nastavniku priteći u pomoć, kao što je prite-kla radnom čovjeku u drugim sferama društve-nog života. Procesi koji se vrše u savremenomdruštvu zahtijevaju duboke konstitucionalne istrukturalne promjene škola. Osnovni društvenii pedagoški smisao prestrukturiranja škola da-nas jeste, upravo, u tome da se prevaziđe ogra-ničenost škole na učilište, na nastavni zavod.

Poznato je da je društvena svijest proizvod

društvenog bića - društvene prakse. A da bi sena našeg srednjoškolca mogao, uistinu, izvršitiefikasan vaspitni uticaj u smislu djelovanja naformiranje njegove društvene svijesti, nužnoje, pored onoga šta u tom pogledu danas dajepredavački rad nastavnika, život i rad učenikaorganizovati tako da on u školi ne stiče vaspitnevrijednosti samo kao saznajne vrijednosti, većda ih u toku rada u školi i doživi kao vlastitoiskustvo, a to ćemo moći postići ako naše školebudu škole rada u kojima će učenici skupa sasvojim nastavnicima raditi.

Zbog toga ukazujemo na potrebu planskog

opremanja škola savremenom opremom, jer, uprotivnom, škola će teško moći da prati naglirazvoj nauke i tehnike.

Esad Peco

(“Prosvjetni list”, 15. - 31. X 1975.)



Osnovnim i srednjim školama, fakultetima, akademijama,studentima, nastavnicima i profesorima

U izdanju “Sarajevo Publishinga” iz štampe je izišla

METODIKA I KULTURALIKOVNOG ODGOJA

autora dr. Irfana Handukića

Knjiga se može kupiti u knjižarama: “Buybook”, Radićeva 4, u Sarajevu (tel. 033/712-

010 fax: 033/716 451) i “Svijet knjige” Branilaca Bosne 14 u Zenici (tel /fax: 032/407

prosvjetni list [broj 959, april 2009.]

Documents