BILJEKE TIJEKOM ITANJA_Prokleta AvlijaMjesto radnje: Carigradski zatvor Prokleta avlijaLikovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaoz, zatvorenik Haim, zatvorenik amil-efendija-1. Anonimni mladi pripovijeda priu o smrti fra Petra i njegovoj najeoj prii koju je priao fra Rastislavu o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan: o Prokletoj avliji, njezinom poloaju, izgledu, njezinom upravitelju, te pria o ivotu upravitelja Proklete avlije, Lutifage ili zvanog Karadoz:Zima je. Prevladava samo jedna boja bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je ila pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josi, mladi fra Rastislav Popisuje se imovina fra Petra. To je veinom raznovrstan alat. Jo prije tri dana on je leao na tom krevetu, a sada ga vie nema. Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao dogaaje iz svog ivota. Najvie je priao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojia i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo drugih sveenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni sasluao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako ga zove narod. Ta avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od djeaka koji su sa tanda ukrali smokvu do viestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. prolaznici koji su upueni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jednokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorite bez trave i s dva tri krljava stabla. Po danu se zatvorenici etaju po dvoritu, a po noi odlaze u elije petnaest do trideset u jednu. Ali ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata dovikuju i svaaju se te esto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male skupove gdje priaju o raznim stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka Zaima koji je uvijek priao o enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga sluali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili im bi on poeo priati. Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo lijepo vrijeme. Ali kad bi se nekad nebo naoblailo, poeo bi puhati juni vjetar donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su pokuavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti red. Upravitelj zatvora bio je Latifaga zvan Karaoz (groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promijenio, ak i fiziki. Napustio je kolu i poeo se druiti sa raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predloio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konano i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prolost jer je poznavao njihova okupljalita. Latifaga je imao kuu iznad avlije i mnogim je putovima mogao doi od kue do avlije i obrnuto, tako da nitko nije znao gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se ponaati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube na Karaoza, ali svi su znali da samo on moe upravljati Avlijom. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava fra Petar je izabrao jedan zabaen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugarske koji su ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei dan probudio prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam od sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki straari. Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrav, tanak ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. 2. HAIM (idov iz Smirne) PRIA O AMILU:alim je bio ovjek mijeane krvi. Otac mu je bio turin a majka grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je djevojica imala osam godina, grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otila je u Atenu da bar tamo spasi naslijee. Kada se vraala nazad, umrla joj je kerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreu, ali majka to nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojicom baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakog je dana ena odlazila na grob, a bol se postepeno smanjivala i tad se dogodilo neto neoekivano. ena prvog oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriala drugima. Tako je pria dola i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za nekog turina, Tahir-pau, i sa njim imala sina i kerku. Sin je bio snaan, a kerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji se zvao amil sve se vie predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je zime umro i Tahir-paa, a mladi je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine. Jednog je dana ugledao jednu grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za turina pa su je odveli i udali za nekog grka. Poslije toga amil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao knjige. Tada su poele glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princom. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta, zato jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili amila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u zatvor. Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi dan ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se da posebna soba to je i uinjeno. Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem ali nije vidio amila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio amil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povealo. Odjednom amil pone priati povijest Dem sultana (onaj s kojim se poistovjetio).3. AMIL PRIA O DEM SULTANUTo je bila pria o dva brata. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree i pogrenog prvog koraka. Ta su dva brata dola u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai Dem koji je bio guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovno je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio ga je Pierre dAubusson i doekao s carskim poastima, te predloio da ode u Francusku. Dem je na to pristao, ali kada je doao nisu ga pustili na slobodu nego je dran zatoen u tvrdim gradovima. Oko Dema su se stvorile razne spletke. Bajazit je dAubussonu dao novce da Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Dem je dan papi, a dAubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Dema. Papa je to uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poastima. Dok je amil to priao fra Petar ga esto nije mogao sluati i pratiti, ali amil to nije ni primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna. Ne zna se da li je amil mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar esto razmiljao o amilu. Jednom dok je tako razmiljao netko mu je u ruku stavio poruku da e za dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je ivio osam mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu.I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Ako hoe da zna kakva je neka drava i njena uprava, i kakva im je budunost, gledaj samo da sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko je zlikovaca i prestupnika na slobodi. To e ti najbolje kazati.

Analiza likova:1. amil Mladi koji se nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povuen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra Petar. amil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili da je sve to elja za uenjem, elja za znanou, elja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali to je sve to. Moemo rei da se amil zatvorio u etiri zida svoje due kojoj se nitko nije smio pribliiti. U tom je liku Andri elio prikazati apsurdnost ivota gdje ueni i bogati mogu takoer brzo postati bespomoni i krivi za zloine koje jesu i nisu uinili. 2. KaraozMoemo rei da je glavni glumac ovog djela. Vezan je uz carsku tamnicu itav ivot. Kao upravnik on postaje povijesna linost te tamnice. Karaoz je dua avlije, ali on je demonska sotonska dua. To potvruje njegova prolost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik. No on kasnije prelazi na stranu zakona radei u avliji, ali se i dalje ponaa kao u prolosti.

Analiza djela:Djelo Ive Andria Prokleta avlija jedno je od njegovih najveih djela. Djelo nema ni poetka ni kraja, to je pria koja se vrti u krug, ostvaruju se krugovi u krugovima, prie se isprepliu, u njima amil govori o Dem sultanu i o sebi, Haim pria o amilu i ostalim zatvorenicima, fra Rastislav govori o fra Petru, itd. Tim nainom pisanja pisac pokuava prikazati kako se ivot ne odigrava samo u nama ve i u drugima. Andri sve to sluti, tei tome i sve to prikazuje u ovom djelu. 1954. objavljuje Prokletu avliju, oveu pripovijest. Za razliku od njegovih romana, radnja se ne zbiva u Bosni, nego se tek spominje u sjeanjima fra Petra, zatvorenika carigradskog zatvora. Prokleta avlija je zapravo sinegdoha sveukupnog ivljenja, iskazana putem raznorodnih likova: tu je idov Haim iz Smirne kojeg je njegova gordljivost i dovela ovamo, zatim krivotvoritelj Zaim koji u biti mata o mirnom ivotu sa savrenom enom, pa Kirkor, poglavar velike armenske obitelji koja je pronevjerila dragocjenosti iz dravne kovnice novca, tu su bugarski trgovci koji su po prilici isto tako nevini kao fra Petar. A tu je i otmjeni turin amil-efendija iz Smirne, koji je sredinji lik pripovijetke. Nad svima njima lebdi lik upravitelja, Latifage, pa ak i onda kada nije nazoan. Zovu ga jo i Karaoz, vjerojatno po osobi iz turskog kazalita lutaka, iako ta rije prema Klaievu rjeniku stranih rijei znai i ciganina i crnookog ovjeka pa i lakrdijaa. Radnja Proklete avlije zbiva se u 19.stoljeu, ali nas upravo pria o Demu koju kazuje amil odvodi u daleku prolost. Likom amil-efendije i njegovom sudbinom Prokleta avlija postaje politika pripovijest. Ivo Andri je u avliji o karakterima njezinih zatoenika i o njihovu ponaanju nedvojbeno pisao iz svog vlastitog iskustva. ivio je u razdoblju u kojem se uvijek pitalo sa kojim ciljem i za iji raun tko to radi, kao to su okrutni amilovi istraitelji pitali tog tankoutnog mladia. Oslikavajui usud amil-efendije Andri je zapravo dao portret svoga vremena. to se stila tie, njegova metafora, slika, rima, njegove reenice i svaka rije, uvijek je ugraena na pravom mjestu. Jezik mu se odlikuje ekonominou, istoom i jednostavnou.

Stil pisanjaIvo Andri jedan je od najveih srpskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Njegova je umjetnost izrazito epska i ba je to najvea privlanost njegove umjetnosti, no da bi se ta epinost postigla nezaobilazan je Andriev klasian i star izraz, moda ak i zastario u najplemenitijem znaenju rijei. Poetkom 20-ih godina opredijelio se za srpsku literaturu tj. ekavicu. No nakon atentata na Radia 1928. godine veina se pisaca u znak protesta vraa materinjem jeziku i svoja djela ijekavizira. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andri. S jezine strane Andri je izrazito ijekavac, a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije.