POHVALNICA “GORAN^ICA 2004” ALOJZIJU FRKOVI]U

211

Kad je u pitanju stru~no pisana rije~, jedan od naj-plodnijih goranskih {umarnika Alojzije F r k o v i } , dipl.ing. {um., umirovljeni savjetnik za lovstvo Direkcije“Hrvatskih {uma”, primio je jo{ jedno vrijedno prizna-nje za svoj rad. Me|u sedmoricom dobitnika pohvalnice“GORAN^ICA 2004” za kvalitetan doprinos goranskojknji`evnosti, novo ustanovljene nagrade koju je pro{legodine pokrenuo “Goranski Novi list”, mjese~ni prilogrije~kog dnevnika “Novi list”, na{ao se i na{ kolegaAlojzije Frkovi} za knjigu “Vuk u Hrvatskoj” (vidi pri-kaz u ovom broju “[um. lista” na str. 201).

Kako je to u obrazlo`enju dodjele priznanja istakaoprof. Marinko K r m p o t i } , jedan od trojice ~lanovaprosudbenog povjerenstva na sve~anosti dodjele nagra-da odr`anoj 29. o`ujka 2005. g. u delni~kom hotelu“Risnjak”, rije~ je o priznanjima namijenjenima autori-ma s goranskog podru~ja ili pak onima ~ija su djela ve-zana za ovaj gorski kraj. Cilj pak nagrada, pojasnila jeglavna urednica “Goranskog Novog lista” Ines M i c u -l i n i } , je da se motivira goranske autore na stvaranje, a

{iru dru{tvenu javnost na o`ivljavanje izdava~ke dje-latnosti. Na natje~aj je ukupno bilo prijavljeno 17 nas-lova/autora, a glavnu nagradu “Goran~ica 2004” osvoji-la je pjesnikinja Vesna C r n k o v i } iz Brod Moravica zazbirku pjesama “Pravovremena predodre|enost” (Ma-tica Hrvatska, ogranak Delnice 2004). Grafi~ko rje-{enje pohvalnice osmislio je na{ poznati dizajner Da-nijel P o p o v i } .

O najnovijoj knjizi kolege Frkovi}a “Vuk u Hrvat-skoj s posebnim osvrtom na Gorski kotar” (Rijeka2004) stru~na lova~ka i {umarska javnost do sada jeizrekla svoj pozitivan sud. “Opse`an i publiciran uradako sme|em medvjedu (2002. g.) i euroazijskom risu(2003. g.)”, napisat }e u uvodniku knjige `upan Primor-sko-goranske `upanije Zlatko K o m a d i n a , “s tre}omknjigom o vuku u Hrvatskoj Alojzije Frkovi} dovr{avazanimljivu cjelinu posve}enu velikim `ivotinjskim pre-datorima u na{im krajevima. Pred stru~nom i {irom ~i-tala~kom javno{}u Frkovi} na zanimljiv na~in otvarabrojna pitanja, od onih vezanih za `ivot i opstanak div-

PRIZNANJA

ljine do slo`enih gledi{ta ljudskeprirode i potrebe uskla|ivanja na-{eg `ivota i navika s prirodnimokru`enjem”. Ugledni gospodars-tvenik, lovni i {umarski stru~njakCiril [ t r u m b e l j u slovenskom“Lovecu”, glasilu Lovske zvezeSlovenije (broj 2/2005., str. 90–92),u svom osvrtu na knjigu ustvrdit }eizme|u ostalog: “Svoj pogled navuka Frkovi} je plasti~no prikazaokako putem citata brojnih autoratako i kroz svoje bogato iskustvo,cjelovito gledaju}i na prirodu i vukau njoj. Promjene u dru{tvu, teoriji ipraksi u odnosu na vuka sve do da-na{njeg dana autor je sam pro`iv-ljvao, {to }e re}i da ~vrsto “stoji nazemlji”; vuka nit ne uzvisuje, nit neponizuje, ve} ga po{tiva. Upravozbog realnosti i objektivnosti pogle-da na ovu zvijer Frkovi}ev rad jeprijeko potreban ud`benik svimaonima koji gledaju na vuka samo sone ljep{e strane, kao na “~udotvor-nog divljeg psi}a”, kao i onima kojiga jo{ uvijek `ele posve istrijebiti, aponajvi{e onima u Europi koji vuka

dodu{e zagovaraju ali ga ve} odavno nemaju dijele}ilekcije kako da s vukom postupamo i `ivimo s njim”.

Pozitivan sud o knjizi dali su i recenzenti knjigeprof. dr. sc. Ðuro H u b e r i dr. sc. Josip K u s a k s Vete-rinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Prema autoru vukovi su u Hrvatskoj sve to vi{e sim-boli o~uvane prirode. Kako ve}ina ̀ itelja na{e zemlje ovukovima ima danas pozitivno mi{ljenje, na nama je

{umarnicima, lovcima i sto~arima da to i o`ivotvori-mo. Uostalom, na to nas obvezuju i me|unarodni pro-pisi, posebice oni vezani uz obvezu dr`ave koja `elipostati punopravnom ~lanicom Europske unije.

Sve ~estitke kolegi Frkovi}u, revnosnom suradnikui na{eg “[umarskog lista”.

Hranislav Jakovac

212

RIJETKE VRSTE DRVE]A NA[IH [UMA

OSKORU[A, Sorbus domestica L., NA[A RIJETKAI ZABORAVLJENA VO]KARICA

UVOD

Oskoru{a je jedna od vrsta na koje smo u proteklimdesetlje}ima gotovo zaboravili, iako ima zna~ajne kva-litete, jestive plodove i vrijedno drvo, a zanimljiva je ikao ukrasna vrsta. Autohtona je vrsta iz porodice Rosa-ceae zastupljena u kserotermnim {umama, kod nas naj-~e{}e u sredozemnom litoralnom vegetacijskom poja-su, a tako|er i u uzgoju kao vo}karica. U ve}ini europ-

skih zemalja vrlo je rijetka i ugro`ena vrsta koja zaslu-`uje za{titu i ~ije je o~uvanje prepoznato kao prioritet.To je vrsta i s velikim ekonomskim potencijalom, po-sebno ako bi se koristio kvalitetan, oplemenjeni biljnimaterijal. Budu}i da je vrlo lijepa i korisna vrsta, trebajoj posvetiti ve}u pozornost.

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA

Slika 1. Habitus, Tisovac. Slika 2. Kora.

Znanstveni sinonimi: Mespilus domestica (L.) Allio-ni, Pyrus sorbus Gaertn., P. domestica (L.) Ehrh., Malus

sorbus (Gaertn.) Borkh., Pyrenia sorbus (Gaertn.)Clair., Cormus domestica (L.) Spach.

213

Oskoru{a je listopadno, 15–20 (–30) m visoko drve-}e {iroke, okrugalsto jajaste kro{nje, promjera do 60(–100) cm. Najvi{e stablo zabilje`eno u Hrvatskoj2003. godine nalazi se na podru~ju Tounja u selu Bis-trac, visoko je 18,5 m, promjera 46 cm. Stablo raste kaosoliter u privatnom vo}njaku, spu{tene je i simetri~nekro{nje i debelih grana. Dva najdeblja stabla zabilje-`ena u Hrvatskoj imaju promjer 65 cm. Prvo stablo na-lazi se na podru~ju [umarije Nova Kapela u mjestu Ti-sovac, a drugo na podru~ju Tounja u selu [keri}i. Stablou Tisovcu je soliter, raste na privatnom pa{njaku, visokoje 13,5 m, spu{tene kro{nje i debelih grana (slika 1).Stablo u Tounju je rubno, ali s potpuno osvjetljenomkro{njom, visine 17,5 m.

Kora oskoru{e je pepeljastosiva, crvenkastosme|ado tamnosiva, djelomi~no se odlupljuje, kasnije je du-guljasto plo~asto ispucala (slika 2). Korjenski sustav jesrcolik, s vi{e razgranatih, dobro razvijenih `ila sr~ani-ca (H e g i 1981). Izbojci su `u}kastosme|i, goli, djelo-mi~no pokriveni sivkastim slojem epiderme, posuti len-ticelama. Kratki izbojci su brojni i prstenasto sme`u-rani. Pupovi su spiralno raspore|eni oko izbojka, oko 1 cm duga~ki, jajasto sto`asti, tupo u{iljenog vrha, po-kriveni ve}im brojem ljusaka. Ljuske pupova su {iroke,ljepljive, zelenkaste, djelomi~no crvenkaste, s tamnijim

Slika 3. Li{}e.

Slika 4. Cvat.

rubovima, gole i sjajne. Vr{ni pup je ve}i i izdu`eniji odpostranih pupova koji su djelomi~no priklonjeni uz iz-bojak, otklonjenih vrhova. Lisni o`iljak je trokutast dopolumjese~ast, s pet tragova provodnih snopi}a.

Li{}e je 15–18 cm duga~ko, neparno perasto sas-tavljeno od 11–21 liske (slika 3), koje su usko dugulja-ste, 3–8 cm duga~ke, simetri~ne osnove, o{tro napilje-nog ruba, odozgo gole, odozdo pahuljasto pustenaste,kasnije gole i plavkastozelene, u jesen pocrvene. Pali-sti}i rano otpadaju. Cvjetovi su dvospolni, entomo-gamni, bijeli, oko 1,5 cm {iroki, 35–75 cvjetova skup-ljeno je u 6–10 cm {iroke gronje (slika 4). Lapova ~a{-ke i latica ima 5, pra{nika 20, plodnih listova 5, potpu-no su srasli, vratova tu~ka 5. Cvjetanje je u svibnju ilipnju. Prividni plodovi su so~ni, jabu~asti ili kru{koli-ki (slika 5), do 3 cm duga~ki, `u}kastozeleni do sme}-kasti, posuti lenticelama, s osun~ane strane crvenkasti.Trpko kiselkastog su okusa, a tek nakon stajanja i pr-

Slika 5. Kru{koliki plodovi, sjemenke i jabu~asti plodovi.

vih mrazova postaju sme|i, mekani, ukusni i slatki.Dozrijevaju u rujnu i listopadu, sadr`e 5–6 sjemenki.Sjemenke su do 7 mm duga~ke, {iroko jajaste, spljo{te-ne, u{iljenog vrha, sme|e, vi{e ili manje sjajne (slika5). Sjeme raznosi divlja~, ptice i glodavci.

Oskoru{a raste sporo (osim u mladosti), a do`ivistarost 200–300 (–500) godina. Heliofilna je i kalcifil-na vrsta koja samo u ranoj mladosti podnosi djelomi-~nu zasjenu. Preferira toplu i blagu klimu. Nema po-sebne zahtjeve za tlom, ali najbolje uspjeva na dubo-

kim i plodnim tlima. Dobro podnosi su{u (sli~no kaomedunac), a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove(ne{to manje nego kitnjak). Zimi izdr`i temperaturu do–30 ºC. Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pio-nirska je vrsta sa {irokom ekolo{kom valencijom. Jav-lja se pojedina~no ili u manjim grupama na nadmor-skoj visini do 1400 m (u mediteranskom podru~ju), a usrednjoj Europi do 650 m. B a r i t e a u (2001) za Fran-cusku navodi najve}u gusto}u populacije od oko 10odraslih stabala po hektaru.

214

RASPROSTRANJENOST

Oskoru{a je rasprostranjena u ju`noj i srednjoj Eu-ropi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji (slika6). Te{ko je odrediti to~ne granice prirodne rasprostra-

njenosti, budu}i da je od davnina sa|ena i subspontanopro{irena. Te`i{te areala je na Balkanskom poluotoku,Apeninskom poluotoku i u ju`noj Francuskoj. Za [vi-

Slika 6. Areal (Rotach 2003).

Slika 7. Areal u Hrvatskoj (Mati} & Vukeli} 2001).

carsku je procijenjeno da ima oko 500 stabala osko-ru{e promjera iznad 10 cm, te je jedna od najrje|ih{vicarskih autohtonih vrsta (B e r e n g o et al.2001).

U Hrvatskoj je, prema M a t i } u & Vu k e l i } u(2001) sredi{te rasprostranjenosti u eumediteran-skoj zoni u zajednicama hrasta crnike i u submedit-eranskoj zoni u zajednici hrasta medunca i bijeloggraba (slika 7). U kontinentalnom dijelu je rijetka, ito na suhim, izlo`enim polo`ajima u zajednici hras-ta medunca i crnog graba. Tako|er dolazi kultivi-rana, u vo}njacima, uz vinograde, putove i sl.

Oskoru{a je od davnina u uzgoju radi proizvodnjeplodova i drva. Teofrast je u 4. stolje}u pr. Krista pisaoda divlja stabla puno rje|e plodonose i da su im plodo-vi manje slatki, ali intenzivnijeg mirisa nego kultivi-rana.

Plodovi se jedu sirovi ili se prera|uju. Od plodovaoskoru{e proizvodi se rakija (oskoru{evica), marmela-da, kompot i dr. Drvo je vrijedno, fine strukture, tvrdo,velike gusto}e i trajno, pogodno za stolarske, tokarske i

rezbarske radove (K a u s c h - B l e c k e n von S c h m e -l i n g 2000).

U Hrvatskoj oskoru{a, kao i brekinja, ima ve}u eko-lo{ku nego gospodarsku vrijednost i zanemarena je,iako ima vrlo cijenjeno drvo. Danas se uzgaja samoradi dobivanja plodova, a jo{ prije {ezdesetak godinakori{teno je i drvo za izradu razli~itih proizvoda i zaogrijev (M a t i } & Vu k e l i } 2001).

215

UPORABA

RAZMNO@AVANJE I RASADNI^ARSKA PROIZVODNJA

Oskoru{a se mo`e razmno`avati sjemenom, rezni-cama, izbojcima iz panja, cijepljenjem i kulturom tkiva.

Generativno razmno`avanje je uobi~ajena metoda urasadni~arstvu, ali i druge metode daju dobre rezultate.Nestratificirano sjeme oskoru{e mo`e se sijati u jesenili po~etkom zime. Ukoliko sjeme sijemo kasno ili bezodgovaraju}e predsjetvene pripreme, ve}ina sjemenavjerojatno }e proklijati druge ili tre}e vegetacije. Pret-hodno tretirano sjeme mo`e se sijati sljede}eg prolje}aza proizvodnju sadnica u istoj vegetaciji. Za vanjskusjetvu krajem zime ili po~etkom prolje}a potrebno jesjeme koje je pro{lo hladnu stratifikaciju ili sjeme tre-ba posijati dovoljno rano kako bi bilo izvrgnuto prirod-noj hladnoj stratifikaciji (S t e i n 1974). R e g e n t(1980) preporu~uje stratifikaciju sjemena oskoru{e nadva na~ina: 1. sjeme pomije{ano s pijeskom dr`ati naotvorenom, u jami dubokoj 50 cm, od vremena sakup-ljanja do sjetve u prolje}e, ili 2. kasnije dobiveno sjemedr`ati u stratifikatu 200–210 dana, na 0–5 ºC, u sandu-cima s pijeskom. Isti autor navodi da je prije stratifici-ranja sjeme dobro mo~iti 24 sata u vodi. S t i l i n o v i }(1987) preporu~uje stratifikaciju sjemena oskoru{e odbranja do vremena sjetve u prolje}e na temperaturi oko

4 ºC. P i o t t o & D i N o i (2001) navode da sjeme os-koru{e treba posijati u jesen, po mogu}nosti odmah na-kon sakupljanja bez predsjetvene pripreme. Druga mo-gu}nost je sjetva sjemena stratificiranog toplo-vla`nimpostupkom, a sjetvu treba obaviti krajem zime ili po-~etkom prolje}a. Za savladavanje dormantnosti sjeme-na oskoru{e ponekad se primjenjuje samo hladna stra-tifikacija. Dubina sjetve iznosi 1,5–2,0 cm. Sjeme sepokriva tankim slojem pijeska, piljevinom, pjeskovi-tim tlom ili tresetom od mahovine, a lijehe mal~irajuborovim iglicama, tresetom od mahovine, drvenimstrugotinama, slamom ili li{}em, kako bi sjeme biloza{ti}eno od smrzavanja (H e i t 1967).

Oskoru{a klije epigei~no (slika 8). Sadnice oskoru-{e otporne su i nisu podlo`ene napadima insekata ilibiljnim bolestima. Za sadnju na terenu koriste se sadni-ce starosti 1+0 (slika 8), rje|e 2+0 ili se nakon jednevegetacije presa|uju te kao 1+1 ili 1+2 sade na teren.

Na Zavodu za uzgajanje {uma [umarskog fakultetaSveu~ili{ta u Zagrebu u tijeku su istra`ivanja iz podru-~ja sjemenarstva i rasadni~arske proizvodnje ~etirijuvrsta roda Sorbus, me|u kojima i S. domestica. Sakup-ljeno je sjeme oskoru{e sa trinaest stabala, na ~etiri lo-

Slika 8. Razvoj klijanca 8, 15, 22 i 29 dana nakon klijanja (lijevo) i sadnica 1+0 (desno).

kaliteta u mediteranskom i kontinentalnom podru~juHrvatske, nadmorske visine izme|u 40 i 440 m. U 1 kgprosje~no je bilo 134 ploda (bez stapki). Prosje~na du-`ina/{irina ploda iznosila je 23/24, odnosno plodovi sujabu~asti. U jednom plodu prosje~no je bilo 1,8 sje-menki, ~ija je prosje~na apsolutna te`ina bila 28 g.

Podaci iz srednje Europe govore o vrlo slabom raz-mno`avanju oskoru{e sjemenom u prirodi (Berengo etal. 2001). U plodu su samo 1–2 sjemenke, a potisnuta

stabla u sastojini uop}e ne plodonose. Budu}i da se~esto javlja pojedina~no, kod takvih izoliranih stabaladolazi do samooplodnje i manje vitalnog potomstva,odnosno smanjene klijavosti sjemena, manjeg pre`iv-ljavanja klijanaca i manjeg prirasta pre`ivjelih biljaka.

Oskoru{a, kao i brekinja, ima jaku izbojnu snagu izkorijena, te se u krug oko maj~inskog stabla mogu na}ibiljke istoga genotipa. Takvo, autovegetativno razmno-`avanje na nekim stani{tima omogu}uje njen opstanak.

216

VARIJABILNOST I O^UVANJE GENETSKIH IZVORA

Prema obliku i veli~ini plodova, razlikujemo dvijeforme: f. pomifera Hayne ima jabu~aste plodove kojisu 2–3 cm duga~ki; f. pyrifera Hayne ima kru{kolikeplodove duga~ke 3–4 cm. Zna~ajna je varijabilnost u{i-ljenosti i nazubljenosti liski (S c h e l l e r et al. 1979).

Za razliku od ostalih vrsta roda Sorbus koje se me-|usobno vrlo ~esto kri`aju, nisu poznati kri`anci osko-ru{e sa srodnim vrstama.

U okviru EUFORGEN-a izra|ene su tehni~ke smjer-nice za o~uvanje genetskih izvora oskoru{e (R o t a c h2003), iz kojih izdvajamo sljede}e:

Malo je poznato o genetskoj varijabilnosti oskoru-{e. Budu}i da je to rijetka vrsta, male gusto}e, a velikefragmentiranosti i izoliranosti populacija, prema teorijipopulacijske genetike o~ekivana je smanjena genetskavarijabilnost i velika diferencijacija. Me|utim, istra`i-vanja u [vicarskoj i Njema~koj nisu potvrdila ta o~eki-vanja, a genetska je varijabilnost istra`ivanih populaci-ja bila sli~na kao kod {iroko rasprostranjenih vrsta.^ak su i male, izolirane populacije imale visoku razinuvarijabilnosti. Subpopulacije su bile vi{e genetski dife-rencirane nego {iroko rasprostranjene vrste, ali manjenego {to je bilo o~ekivano za fragmentirane i izoliranepopulacije. Razmjena polena bila je neo~ekivano viso-ka. Klju~ni elementi za odr`anje genetske varijabilno-sti kod rijetkih vrsta kao {to je oskoru{a su razmjenapolena na velike udaljenosti, dinami~na struktura me-tapopulacija s lokalnim izumiranjem i rekolonizaci-jom, migracija na velike udaljenosti rasprostiranjemsjemena sisavcima i pticama, kao i oba na~ina razmno-`avanja (generativno i vegetativno). Vegetativnim raz-mno`avanjem ~uva se genetska varijabilnost i najma-njih populacija, a razno{enje polena i sjemena na veli-ke udaljenosti jam~i rekolonizaciju.

Ve} desetlje}ima oskoru{a je vrlo ugro`ena vrsta ina listi je prioriteta o~uvanja genetskih izvora u Hrvat-skoj i u Europi. U nekim je europskim dr`avama uvr{-tena u crvenu knjigu ugro`enih vrsta. Najva`niji ~im-benici koji naru{avaju genetsku varijabilnost su: 1.ukupno smanjenje broja jedinki, 2. naru{avanje prirod-ne strukture metapopulacija ljudskim djelovanjem.Smanjenju veli~ine populacije doprinose intenzivno

gospodarenje, neodgovaraju}e uzgojne mjere, gubitakodgovaraju}ih stani{ta, zanemarivanje i nepoznavanjevrste i sl. Smanjenje ili izostanak rekolonizacije dovodido promjene u populacijskoj i starosnoj strukturi, re-dukciji veli~ine populacije i ve}em stupnju fragmenta-cije i izolacije fragmenata. Smanjena razina razmjenegena i migracije, te pove}ana razina samooplodnjemo`e rezultirati smanjenjem genetske varijabilnosti ipove}anom diferencijacijom me|u fragmentima.

Prioriteti i mjere za{tite ovise o veli~ini i strukturipopulacije, te postoje}im ili potencijalnim prijete}im~imbenicima. In situ mjere o~uvanja genetskih izvoramoraju po~eti s inventurom, procjenom veli~ine istrukture populacije, fragmentiranosti, procesa koji suprijetnja, potrebama i prioritetima za{tite, te odabirompopulacija koje }e biti jezgre za{tite. Najvitalnije i naj-ve}e populacije-jezgre (s minimalno 50 stabala), treba-ju biti odabrane kao jedinice u kojima je oskoru{a fa-vorizirana u pomla|ivanju i njezi u odnosu na sve osta-le vrste. Gospodarenje treba jam~iti opstanak svake je-dinke, pogodovati vitalnosti i plodnosti, te formiratiodr`ivu starosnu strukturu za budu}nost. Svi ciljevi imjere trebaju biti jasno definirani, dokumentirani iuklju~eni u gospodarske osnove. Kada je mogu}e, tre-ba stvoriti mre`u takvih jedinica dodavanjem novihpopulacija-jezgri kao i manjih grupa ili pojedina~nihstabala udaljenih do 3 km, koja ~ine most u razmjenigena. Na taj se na~in osigurava dugoro~ni opstanak po-pulacija. Usporedno in situ mjerama treba osnovati exsitu kolekcije u kojima se proizvodi genetski varijabil-ni biljni materijal, a koje mogu slu`iti i kao bankegena. Navedene mjere su najuspje{nije ako su uklju~e-ne u {umarsku praksu.

B a r e n g o , N., A. R u d o w & P. S c h w a b , 2001:Förderung seltener Baumarten auf der Schwei-zer Alpennordseite: Speierling, Sorbus domesti-ca L. ETH Zürich/BUWAL.

B a r i t e a u , M., 2001: Service tree. In (E. Teissier duCros, ed.): Forest Genetic Resources Manage-ment and Conservation. France as a Case Study.Ministry of Agriculture and Fisheries, Bureau ofGenetic Resources, Commission of Forest Gene-tic Resources, INRA DIC, Paris, France, 60 pp.

H e g i , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,Band IV, Teil 2b. Verlag Paul Parey, Berlin,Hamburg, 542 pp.

H e i t , C. E., 1967: Propagation from seed: 8. Fallplanting of fruit and hardwood seeds. AmericanNurseryman 126 (4): 12–13, 85–90 pp.

K a u s c h - B l e c k e n von S c h m e l i n g , W., 2000:Der Speierling (Sorbus domestica L.). VerlagKausch, Bovenden. 177 pp.

M a t i } , S. & J. Vu k e l i } , 2001: Speierling undElsbeere in den Wäldern Kroatiens. Corminaria16: 31–33.

P i o t t o , B. & A. Di Noi, 2001: Seed propagation ofmediterranean trees and shrubs, APAT – Agencyfor the protection of the environment and fortechnical services, Roma, Italy. 108 pp.

R e g e n t , B., 1980: [umsko sjemenarstvo, drugo do-punjeno izdanje, Jugoslovenski poljoprivredno{umarski centar, Slu`ba {umske proizvodnje,Beograd. 201 pp.

R o t a c h , P., 2003: EUFORGEN Technical Guidelinesfor genetic conservation and use for service tree(Sorbus domestica). IPGRI, Rome, Italy. 6 pp.

S c h e l l e r , H., U. B a u e r , T. B u t t e r f a s s , T.F i s c h e r , H. G r a s m ü c k & H. R o t t m a n n ,1979: Der Speierling (Sorbus domestica L.) undseine Verbreitung im Frankfurter Raum. Mitt.Deutsch. Dendrol. Ges. 71: 5–65.

S t e i n , W. I., 1974: Sorbus L. – mountain-ash. USDAForest Service’s Pacific Northwest ResearchStation, Corvallis, Oregon.

S t i l i n o v i } , S., 1987: Proizvodnja sadnog materijala{umskog i ukrasnog drve}a i `bunja. [umarskifakultet u Beogradu, Beograd. 455 pp.

Doc. dr. sc. Marilena Id`ojti}, Damir Drvodeli}, dipl. ing. {um.,

Sveu~ili{te u Zagrebu, [umarski fakultet;marilena.idzojtic@post.htnet.hr

217

LITERATURA

IZ EKOLOGIJE

[TETA OD HLADNO]E

“[teta od zime” {irok je pojam koji se mo`e pripisa-ti o{te}enjima biljaka u kasnu jesen, zimu i rano prolje-}e. U biti, u velikoj mjeri, sve {tete od zime su {tete isu-{ivanja. Niske temperature ubijaju isu{ivanjem biljnog

tkiva izravno zamrzavaju}i stani~nu teku}inu ili neiz-ravno smrzavaju}i vodu u tlu, ~ine}i ju nedostupnomza usisavanje u biljku. Mehani~ka o{te}enja su snjego-lom ili ledolom uzrokovani te`inom snijega i leda.

1. Biljke u kasno ljeto i zimi

Prema G o u g h (10/2004), kako se pribli`ava zima,biljke odgovaraju na skra}ivanje dnevnog svjetla i nasni`avanje temperature, upotrebljavaju}i brojne evolu-cijske mehanizme. Listopadno drve}e odbacuje li{}ekako bi smanjilo vodu u stanicama u to normalno, zabiljke su{no, doba. Zimi uvijek zelene biljke ne odba-cuju svoje li{}e ~ine}i ih ustvari puno izlo`enijima {tetiod isu{ivanja. Zeljaste trajnice, prezimljavaju bli`e tlu,gdje im je priu{tena kakva takva izolacija od ekstrem-

ne hladno}e. I drvenaste i zeljaste trajnice tako|er skla-di{te hranu koju }e tro{iti kroz “mr{ave” mjesece.

Korjenje biljaka uobi~ajeno ne prolazi kroz fazupo~inka, ali prestaje s radom kada prosje~no, ovisno ovrsti, srednja temperatura tla padne ispod –1,0 °C.

1.1 Pripremno razdoblje

Drvenasto se bilje po~inje pripremati za zimskismiraj krajem ljeta. Tkivo otvrdnjava ili postaje drve-

nastije, a rezerve hrane ugra|uju se u korijen i deblo.Pupovi se za{ti}uju tvrdim ljuskama, ponekad prekri-venim voskom ili smolom, materijalima koji smanjujuisu{ivanje. Hranjiva se izvla~e iz li{}a i premje{taju ukro{nju, deblo i korijen prije no {to li{}e otpadne u ~u-desnom naporu konzervacije `ivota.

Prvi vanjski znak da biljka ulazi u dormantno raz-doblje je mijenjanje boje li{}a te otpadanje. Od kasnogljeta sve do razdoblja u kojemu je biljka manje prijem-~iva za utjecaje okoline, biljka malo pomalo napu{tasposobnost rasta u zamjenu za za{titu od zime. Krivoprimijenjeni stimulansi, poput kasnog, u~estalog i obil-nog navodnjavanja, kasnog prignojavanja i jakog reza,mogu poremetiti polagano uplovljavanje u fazu miro-vanja i uzrokovati reakciju biljke poput cvjetanja pro-ljetnih pupova u jesen, ili pak uzrokovati tjeranje novihizbojaka, koji dakako ne}e sti}i odrvenjeti. Siguran re-zultat je ugibanje izbojaka. Od kasnog ljeta pa nadalje,najbolje je pustiti biljke na miru. Osim u slu~ajevimasu{e, ne treba pretjerano zalijevati, prihranjivati i ja~eorezivati. Ukratko, biljkama ne treba ~initi ni{ta dra-sti~no jer to izaziva novi rast.

1.2. Prvo zimsko dormantno razdoblje

Kada je li{}e otpalo, biljka je zasigurno u fazi miro-vanja. Ne mo`e odgovoriti uvjetima izvan sebe bez ob-zira koliko ti uvjeti privla~ili biljku prema rastu. Uzmi-te gran~icu jabuke, Malus Mill., tjedan dana nakon {tojoj je svo li{}e otpalo, unesite ju u staklenik te proma-trajte {to se doga|a. Odr`avajte temperaturu na stalnih21 °C, omogu}ite 16 sati dnevnog svjetla, puno vode ignojiva. Ni{ta se ne doga|a. Mo`ete ~ekati mjesecimai dalje se ni{ta ne}e dogoditi. Biljka }e i dalje ostati uzimskom dormantnom razdoblju, prakti~no zauvijek.U{la je u stanje iz kojeg ne mo`e pobje}i prije no {topro|e kroz hladno razdoblje.

Prvo zimsko dormantno razdoblje je vrijeme u ko-jem je biljka najja~a i mo`e tolerirati veliku hladno}u izasu{uju}e uvjete.

Hladno razdoblje koje mora biti zadovoljeno prijeno {to biljka u|e u novo razdoblje rasta izra`eno je bro-jem sati ispod 7,2 °C. Po~inje se ra~unati kada li{}e ot-padne. Postoji evidencija iz 60-tih i 70-tih godina pro{-log stolje}a da je temperatura iznad 7,2 °C uspjela ne-girati ni`u temperaturu, ali je taj koncept te{ko objasni-ti i ne djeluje u svim slu~ajevima.

Razli~ite vrste tra`e i razli~it broj hladnih dana kakobi iza{le iz zimskog razdoblja mirovanja. Unutar vrste,razli~iti kultivari mogu trebati razli~it broj hladnih sati.Ve}ina dostupnih radova bazira se na vo}kama:

Jabuke 250 (50)-1700 sati[ljive 900-1700 satiOrah 400-1500 satiVi{nja 600-1400 sati

Kajsja 300-900 satiMalina 800-1700 satiBorovnica 150-1200 satiGrejp 100-1500 satiKru{ka 200-1500 satiBreskva 800-1200 satiTre{nja 500-1300 satiRibizl 800-1500 satiKupina 200-400 satiJagoda 200-300 satiIris 700-1400 satiTulipan 2200 satiSunovrat 1000-1500 satiZumbul 700-900 sati

Grejp tra`i vrlo malo hladnih sati, ali u prolje}e bo-lje starta s rastom ako je pro{ao kroz ne{to hladnog raz-doblja.

Ve}ina lukovi~arki zapada u zimsko razdoblje mi-rovanja pri temperaturi od 10 °C.

[to hladno razdoblje du`e potraje, biljka }e br`ereagirati na vi{e temperature. Ako je ~itav tjedan hlad-no razdoblje, za 1000 hladnih sati potrebno je 6 tjeda-na. Pri uobi~ajenim temperaturama, ve}ina biljaka za-dovolji potrebu za hladnim razdobljem oko Bo`i}a.Kada je potreba za hladnim razdobljem zadovoljena,ako nastupi zatopljenje dovoljno visokim temperatura-ma biljke ne ostaju predugo u razdoblju mirovanja.Unesite granu jabuke u ku}u u velja~i i ona }e cvjetati.Unesite ju u o`ujku i trebat }e joj puno manje vremenaza ulazak u razdoblje cvatnje.

1.3. Drugo zimsko dormantno razdoblje

Tijekom hladnog razdoblja u sije~nju i velja~i, nijevidljiv rast biljaka. Njihov mehanizam kontrole identifi-cira da bi mogle rasti pri povremenim zatopljenjima, alione to ne `ele jer su nau~ene na druk~ije uvjete u todoba. Stoga tada biljke ulaze u drugo zimsko dormantnorazdoblje (razdoblje mirovanja). Korijenski sustavnema odmora poput ostalog dijela biljke. On je uvijek uovom drugom zimskom dormantnom razdoblju u koje-ga ulazi kada se temperature tla spuste, op}enito govo-re}i, ispod 7,2 °C. To zna~i kako je korijen nekih vrstabiljaka aktivan i na ni`im temperaturama. No, uvijek seradi o temperaturama iznad to~ke smrzavanja. Rast pritim temperaturama je prili~no spor.

Drugo zimsko razdoblje mirovanja {titi biljku odlo{ih vremenskih uvjeta u kasnijem razdoblju zime.Toplije vrijeme u tom razdoblju mo`e imati za poslje-dicu da biljka izgubi sposobnost biti otporna na eks-tremne hladno}e. Tako malina, primjerice, u prvomzimskom dormantnom razdoblju mo`e podnijeti tem-peraturu od –34 °C. No, u drugom zimskom dormant-nom razdoblju biljka gubi sposobnost tolerancije na

218

temperature ispod –2,8 °C. [to su dulja toplija razdo-blja i {to su temperature vi{e, ekstremna hladno}amo`e napraviti ve}u {tetu.

1.4. Vrste

Prema G o u g h (11/2004), neke vrste su prilago|e-nije hladno}i od drugih. Primjerice Fraxinus pennsyl-vanica Marshall je visoko tolerantan na hladno}u. Rodmagnolija, Magnolia L., nije. Jabuke, Malus Mill. i ri-bizli, Ribes L., su tolerantniji od kajsjine prunike, Pru-nus armeniaca L., i ve}ine sorti grejpa, Citrus ´para-disi Macfad. Mnoge vrste drve}a koje rastu u Montani,SAD, poput Pinus jeffreyi Grev. et Bolf., Pinus monti-

cola Douglas ex D. Don, Pinus contorta Douglas exLoudon, Picea pungens Engelm. i Abies lasiocarpa(Hook.) Nutt, pre`ivjele su temperature smrzavanja ulaboratoriju od –60 do –80 °C. Zbog usporedbe, nekejugoisto~ne obalne vrste poput Pinus elliottii Engelm.Quercus virginiana Mill, uginu kada se temperaturaspusti blago ispod –15 °C. Ulmus americana L. toleriratemperaturu od –40 °C, Betula papyrifera Marshall,Salix nigra Marshall i Populus L. toleriraju tempera-ture do –73 °C. Liquidambar L., tolerira temperaturuod –26,1 °C.

Unutar vrsta, neki kultivari su otporniji od drugih.

219

2. [tete koje uzrokuje niska temperatura

Prema G o u g h (9/2004), niska temperatura utje~ena promjenu bjelan~evina, talo`enje protoplazme, uz-rokuje gubitak vode, posljedi~no stvara mehani~kihozljeda na i u stani~oj stijenci, a uzrokuje izravtna o{te-}enja i neizravne {tete.

2.1. Promijenjene bjelan~evine

Biljne bjelan~evine, a me|u njima i enzimi, osjetljivisu na temperaturu i moraju ostati nepromijenjeni. Da biuobi~ajeno funkcionirali, mora biti prisutna i voda u te-ku}ini. Hladno}a inaktivira bjelan~evine, ~ine}i vodu uteku}ini nedostupnom u obavljanju njezinih funkcija.

2.2. Talo`enje protoplazme

Zimske hladno}e mogu uzrokovati mijenjanje pro-toplazme, tako da se njezin sadr`aj izbaci i na taj na~inzaustavi funkcioniranje stanice.

2.3. Gubitak vode

Kako se oblikuje led, voda se izvla~i iz stani~nog so-ka i dolazi do sni`avanja to~ke ledi{ta. To je na~in nakoji se biljka {titi od smrzavanja, koje na kraju mo`e do-vesti i do uginu}a. Ako se previ{e vode izbaci, tkivo seisu{uje. Tako je procijenjeno da zrelo stablo jabuke iz-gubi oko 300 g vode u zimskom danu. Za blagog zim-skog vremena tijek vode i provo|enje vode izmjereno jena borovima ~ak i na –1,1 °C Ako sokovi kolaju, mogubiti izgubljeni kroz evaporaciju. Ako je voda u provod-nim cijevima smrznuta, nova voda ne mo`e do}i do ma-lih izbojaka, a ~ija je voda evaporirala i tkivo biva isu{e-no. Ako je voda u tlu smrznuta, biljka ne mo`e zamijeni-ti vodu izgubljenu evaporacijom i doga|a se jednakastvar. Za~epljenje provodnih cijevi ledom ili smolastomizlu~evinom uzrokuje stvaranje nove barijere vodi koja

treba dosegnuti vi{e dijelove biljke. Vjetar i ja~e sunce(insolacija) samo pogor{ava situaciju.

2.4. Uzrokovanje mehani~kih ozljeda na i ustani~oj stijenci

Kristali leda mogu se oblikovati intracelularno, ustanici i intercelularno, izvan stanice. U uobi~ajenimuvjetima hladno}e stvaraju se izvanstani~ni kristali, aliako jako brzo temperature padnu, mogu se stvoriti kri-stali leda u samoj stanici. O{tri rubovi kristala ledamogu probu{iti stani~nu stjenku i uzrokovati curenjestani~nog sadr`aja. O{te}enje vodi do za~epljenja pro-vodnih cijevi drva smolastom izlu~evinom. Ako 50 ilivi{e posto provodnih cijevi u grani ili deblu bude za-~epljeno, grana ili stablo odumire.

2.5. Izravna o{te}enja

Izravna o{te}enja su uginu}e pupova, sme|enjeuvijek zelenog li{}a (ponekad se radi i o opekotinamaod hladno}e), uginu}e mladih izbojaka i gran~ica, prs-ten od mraza na bazi debla, i pucanje kore (~esto uzprasak). O{te}enja u zimi znaju rezultirati tjeranjempuno mladih izbojaka u prolje}e.

2.6. Neizravna {teta (o{te}enja)

Biljka ne mora biti izravno ubijena hladno}om ilismrzavanjem. Biljka mo`e patiti od stresa, ~ak do to~-ke u kojoj je otvorena za napad bolesti i {tetnika koji jumogu ubiti. Ustvari neizravni utjecaji hladno}e ~e{}ese doga|aju od izravnih, a o~ituju se kroz rak, prstena-sto truljenje i ugibanje biljke zbog napada gljivica ibakterija. Ponekad je bolest jedini vanjski znak o{te}i-vanja biljke uzrokovanog smrzavanjem.

3. ^imbenici sklonosti k zimskim o{te}enjima

^imbenici sklonosti {tetama od hladnog razdobljasu: kvaliteta pripreme biljke za pre`ivljavanje hladnograzdoblja, vrijeme pojave i trajanje hladnog razdoblja,

izlo`enost zrakama sunca i vjetru, vlaga zraka, snijeg.Razli~iti biljni organi i razli~ita tkiva razli~ito su osjet-ljivi na niske temperature.

3.1. Kvaliteta pripreme biljke za pre`ivljavanjehladnog razdoblja

Odgoda pripreme za zimu uo~ljivo vodi u porastozljeda zbog zime. Kako dobro }e biljka prolaziti krozzimu, djelomi~no ovisi i o kvaliteti pripreme prijezime. Biljke koje su bile pod stresom ljeti obi~no pre-trpe puno vi{e {tete od zime. Ljetna su{a mo`e sprije-~iti biljku u opskrbi potrebnim hranjivima za zdravrast. Nedostatak du{ika i drugih hranjiva zbog manjkavode mogu utjecati izravno na fotosintezu. Tako|er,su{a onemogu}ava biljci opskrbiti se rezervama vodeprije no {to nastupi hladno}a. To ~ini tkiva jo{ osjetlji-vijima na zimsko isu{ivanje. Su{a, do to~ke uvenu}amo`e reducirati funkciju lista uzrokuju}i zatvaranjestomata i reduciraju}i fotosintezu i disanje. To rezultirasmanjenjem opskrbe biljke hranjivima koje slu`e zaprezimljavanje. Defolijacija zbog su{e, {tetnika ili dru-gih uzroka sprje~ava fotosintezu u cijelosti.

Traume biljaka do kojih mo`e do}i zbog jakog ore-zivanja ili {teta nastalih zbog jakog vjetra mogu natje-rati biljku na poticanje rasta novih izbojaka ili cvatnju~ak i u ranu jesen. Poznati su primjeri cvatnje jabuka uvo}njacima ~ak i u listopadu nakon orkanskih nevre-mena. Rezultat je ugibanje neodrvenjelih izbojaka zimii smanjeni urod sljede}e godine.

Kasna gnojidba du{ikom i/ili pretjerano zalijevanjetako|er mo`e uzrokovati kasni rast. Vo}ke koje noseprekomjeran urod slabe su i kasne s odrvenjavanjemizbojaka. Rezerve hranjiva su iscrpljene za dozrijevan-je plodova i one ulaze u zimu u slaboj kondiciji. Situa-cija se pogor{ava ako se ubiranje plodova odga|a.

Odrvenjavanje je na~in na koji se biljka bori protivzime. U mnogih vrsta odrvenjavanje po~inje puno prijeno {to opadne list. [to je ve}a koli~ina li{}a u kro{njitijekom ljeta, bolji je i stupanj odrvenjavanja.

^imbenici koji odga|aju odrvenjavanje drvenastihbiljaka su: kasno navodnjavanje, kasno prignojavanjedu{i~nim gnojivima, rana defolijacija, kultivacija, sla-bo drena`a tla i kasnoljetno orezivanje. Uvjeti suprotniovima poti~u odrvenjavanje.

3.2. Vrijeme pojave i trajanje hladnog razdoblja

Hladno}a u ranu jesen mo`e o{tetiti biljke prije no{to su dovoljno odrvenjele. Hladno}a u rano prolje}emo`e uni{titi cvjetove i mlade izbojke. Hladno}a tije-kom zime koja slijedi nakon razdoblja zatopljenjamo`e o{tetiti isu{ena tkiva. Hladno}a koja nastupa iz-nenada puno vi{e o{te}uje nego ona koja nastupa pola-ko. Jaka hladno}a ja~e o{te}uje od ubla`ene hladno}e.Primjerice, temperatura koja preko no}i padne s 10 °Cna –17 °C ili ni`e, vi{e je uni{tavaju}a od one kojapadne ispod te temperature u roku od jednog tjedna.Brzo padaju}e temperature ubit }e tkivo nekoliko stup-njeva iznad onih polagano padaju}ih.

Tako|er je bitno i trajanje hladnih temperatura. [todu`e ostane jako hladno, ispod –9,4 °C, {teta je ve}a.

3.3. Izlo`enost zrakama sunca

Postoje dokazi koji indiciraju kako su tkiva u sjenimanje o{te}ena hladno}om od tkiva na izravnom sun-cu. To se mo`da doga|a jer se izlo`ena tkiva ne moguaklimatizirati dovoljno brzo ili mo`da zato {to se tkivazagrijana suncem kasnije mogu slabije nositi s hladno-}om koja dolazi nakon zalaska sunca.

Pod obla~nim nebom mala je razlika u temperaturiizme|u ju`ne i sjeverne strane stabla. Ali, postojestvarne razlike za sun~anog vremena. One mogu uzro-kovati silan unutarnji stres, drvo puca radijalno ili, {toje jo{ uobi~ajnije, vertikalno.

3.4. Vlaga i vjetar

Hladan zrak zadr`ava manje vlage od toplog zraka.Termin za kompletnu koli~inu vlage u zraku je apsolut-na vla`nost zraka. Relativna vla`nost zraka prikazanaje prema vla`nosti koja ovisi o temperaturi zraka. Pri-mjerice, zrak na –17 °C i zrak na 23,9 °C mogu imatijednaku relativnu vla`nost zraka, ali hladniji zrak }edr`ati manje vode i zato ima manju apsolutnu vla`nost.Vlaga sadr`ana u biljkama varira od oko 95 % u poje-dinim plodovima do 5 (20) % u nekim drvenastimtkivima. To je za apsolutnu vla`nost. Kako se voda uzraku kre}e od podru~ja ve}e vla`nosti ka podru~jimamanje koncentracije, voda }e se kretati iz biljke u zrakako je izvan biljke manja koncentracija nego u biljnomtkivu. [to je ve}a razlika, iz tkiva br`e izlazi vlaga.Zato biljke lagano dehidriraju zimi.

Kada vlaga iza|e iz tkiva, stvara stupanj vla`nosti uzraku koji okru`uje biljku. Zrak bli`i tkivu biljke vla`-niji je od onog koji je dalje. Vjetar mije{a hladniji i su{izrak uzrokuju}i daljnje isu{ivanje tkiva.

3.5. Snijeg

Mana snijega je reflektiranje sun~evih zraka kojemogu pospije{iti stvranje zimskih o`egotina. Prednostsnijega je u izolaciji korijenskog sustava.

Snijeg je visoko reflektiraju} i za svijetlih zimskihdana reflektira svjetlost u kro{nju ili na deblo drveta.Svjetlo konvertira u toplinu te grije vanjska tkiva biljke.Drve}e tamne kore apsorbira vi{e topline od onih svjet-lije kore. Na temperaturi ne{to ni`oj od 0 °C, kora sesmrzava i odmrzava sa svakim oblakom koji pro|e izakloni sun~evu svjetlost. To unutar tkiva stvara stresnepukotine koje doprinose isu{ivanju, ali i kasnijemnapadu tkiva bolestima i {tetnicima.

Ako je temperatura zraka –25 °C, na povr{ini sni-je`nog prekriva~a temperatura je –18,3 °C, Na 7,6 cen-timetara dubine snije`nog prekriva~a temperatura iz-nosi –8,9 °C, a na 15 centimetra dubine snije`nog pre-kriva~a –5,6 °C.

220

Pokriva~ od snijega je odli~an, ako ga imate. Visinusnje`nog pokriva~a mo`ete pove}ati naguravanjemoko biljke. Samo neka ostane bijel i pahuljast.

3.6. Mraz

Mraz mo`e uni{titi biljke na nekoliko na~ina. No,ne o{te}uje jako biljke sam mraz po sebi, koliko nisketemperature koje se javljaju zajedno s njim. Mraz o{te-}uje tkiva dehidracijom, a ponekad jednostavno meha-ni~kim o{te}enjem. Ako se mraz pojavi ne zna~i da }ebiljke biti odmah o{te}ene, ali i ako se ne pojavi nezna~i da ne}e biti o{te}ene. Sve ovisi o temperaturi.

Stupanj o{te}enja biljke ovisi o vrsti biljke i njezi-noj sposobnosti aklimatizacije za hladno doba. Dok subiljke dormantne, mraz im mo`e puno slabije na{tetiti.U prolje}e je problem oko cvjetova. Tkivo cvjetovaslabije podnosi hladne temperature, {to je cvijet bli`esredi{tu biljke. Prema Gough (1998), ve}ina biljkakoje od prirode rastu u Montani (SAD) kada su u punojcvatnji mogu tolerirati –1°C. Padne li temperatura udoba cvatnje na –3 do –1°C, {tete na cvjetovima suznatne na `enskim tkivima cvijeta, ali ostali dio ostajeneo{te}en. Pregledom cvijeta uo~avaju se `enski orga-ni koji su promijenili boju. To zna~i kako }e se cvatnjavizualno normalno odvijati, ali ne}e biti zametanja plo-dova ili }e plodova biti jako malo. Od –6 do –3 °C stra-dava cijeli cvijet. Jako smrzavanje mo`e ubiti i lisnotkivo. Ako se to dogodi, biljka ne mo`e po~eti fotosin-tetizirati na vrijeme i znatno je oslabljena.

Kasniji mraz tijekom vegetacijskog razdoblja mo`eubiti biljku. Rani mraz mo`e o{tetiti vrhove izbojakakoji nisu odrvenjeli mnogih vrsta drve}a. O{te}enja setada pokazuju u prolje}e.

3.7. Biljni organi i tkiva

Tkiva iznad tla nisu jednako odrvenjela. Kada jebiljka u aktivnom rastu, kambij je jedan od najmanjeotpornih tkiva na hladno}u te naginje {teti od hladno}e.[tete na kambiju mogu nastati kada u prolje}e odjed-

nom do|e do velike hladno}e, nakon {to su izbojci po-~eli rasti. Ta o{te}enja }e se sudariti s novim floemom iksilemom i poremetiti transport vode i hranjiva. Ali,kambij je me|u najotpornijim tkivima u prvom zim-skom dormantnom razdoblju. Najmanje vjerojatno jeo{te}enje kambija u to doba.

Cvjetni pupovi su me|u najmek{im dijelovimanadzemnog dijela biljke. Unutar cvjetnih pupova, tu~cisu najosjetljiviji. U jesen, cvjetni pupovi su vi{e ot-porni od lisnih pupova, ali u zimi su lisni pupovi otpor-niji od cvjetnih. Ozljede cvjetnih pupova naj~e{}e sedoga|aju kada biljka u|e nezrela u jesen ili kada sevrlo brzo u jesen doga|aju nagla zahladnjenja. Potpunozreli cvjetni pupovi mogu tako|er biti o{te}eni tijekomekstremnih hladnih uvjeta ili kada tople temperaturenakon 1. sije~nja slijede brza i izuzetno hladna razdo-blja. Tolerancija cvjetnih pupova tako|er ovisi i o nji-hovom spolu.

Stupanj tolerancije, osim u slu~ajevima ekstremnoniske hladno}e kada su i najbolje pripremljeni pupoviuginuli, ovisi o stupnju napredovanja u prolje}e. [to suvi{e napredovali, pupovi su osjetljiviji na o{te}enja.

Najosjetljiviji organi i tkiva za aktivnog rasta sukambij, mlada kora i provodni sustav. Najosjetljiviji or-gani i tkiva u zimskom dormantnom razdoblju su cvjet-ni pupovi, stara kora, sr~ika gran~ica i provodna tkiva.

Korijenski sustav

Kao {to je prije spomenuto, korijenski sustav neulazi u prvo zimsko dormantno razdoblje, ve} je cijelovrijeme u drugom zimskom dormantnom razdoblju.Mo`e rasti toliko dugo dok je temperatura tla pogodnaza rast, a ona ovisi o vrsti i iznosi izme|u 0 i 5,5 °C.Zbog toga {to ne ulazi u prvo zimsko dormantno raz-doblje, korijen ne odrvenjava kao ostali dio biljke.Sre}om, prava potreba za tim je rijetka, jer iznad sebeima sloj zemlje, a ako ima sre}e i sloj snijega ili stelje.Razli~ita tkiva korijena pokazuju razli~itu odrvenje-lost. Kambij i nezreo ksilem su najosjetljiviji.

221

4. Klasifikacija zimskih ozljeda i o{te}enja od hladno}e

O{te}enja od hladno}e vrlo su {irok pojam i nisujednostavan fenomen. Zbog jasno}e, mo`emo katego-rizirati o{te}enja od hladno}e u {est {irokih klasa pre-ma razlogu koji ih uzrokuje: pomanjkanje zrelog tkiva,manjak sposobnosti pre`ivljavanja zimske su{e, previ-{e spremno reagiranje na kratka razdoblja toplog vre-mena, apsolutna hladno}a, nepoznati uzroci i mehani-~ke ozljede (G o u g h 12/2004).

Pomanjkanje zrelog tkiva

Kako bi se reducirala ova o{te}enja, mora se poti-cati odrvenjavanje tkiva u kasno ljeto i treba se biljkaza{tititi od ljetne defolijacije.

4.1.1. Uginu}e vrhova grana

Od kasnog ljeta izbojci ve}ine vrsta mogu izdr`atitemperaturu od –6,7 do –9,4 °C. Ako temperatura pad-ne ni`e, posebice u ranu jesen i ako je bilo stimulacijekasnog rasta, vrhovi gran~ica }e uginuti. U prolje}etreba orezati uginule vrhove gran~ica.

4.1.2. Kru`ne ozljede i ozljede na ra{ljama

Najmekanija tkiva na granama i deblu su blizubaze. Ova tkiva su ona koja se najkasnije pripreme zazimu. Zbog tih razloga ~esto su izlo`ena ozljedama uz-rokovana ranom hladno}om i proporcionalna su stup-nju pripreme za zimu (slika 1).

222

Slika 1. Prunus cerasus L., vi{njina prunika – {teta od zime nadeblu odmah iznad korijenskog vrata.

(Foto: J. Vizentaner)

U ovisnosti na veli~inu {tete, tijekom prolje}a mo`-da }e se morati ukloniti ~ak i koja debela grana. Kru`-ne ozljede saniraju se premo{}ivanjem tamo gdje je toizvedivo.

Cijepljene biljke ~esto pokazuju o{te}enja blizu ilina mjestu cijepa. Cijepljene ru`e ~e{}e ugibaju. Naime,tkivo na cijepu je ~esto manje zrelo i mek{e od drugihtkiva. [tete na tom dijelu biljke ~esto zna~e kasniju smrtbiljke. U ovom slu~aju, premo{}ivanje nije mogu}e.

[tititi debalca i mjesta cijepa steljom je po`eljno, alisu biljke u tom slu~aju podlo`nije {tetama od glodavaca.

4.1.3. Manje pukotine nastale usljed mraza

Iznenadna hladno}a u jesen mo`e na mladim stab-lima izazvati manje pukotine kore. Debljina kore ovisii o starosti biljke. No, i mlada i zrela stabla mogu trp-jeti od istih o{te}enja tijekom ekstremne hladno}e(–34 °C) usred zime.

Pri~vrstite koru natrag na ozljedu prije no {to se po-su{ila. Takve ozljede uobi~ajeno se zatvaraju brzo, ~imese temperatura podigne sljede}eg jutra i ne tra`e dodat-nu pozornost. U to~ki 4. se nalaze dodatna obja{njenja.

4.1.4. Odcjepljivanje kore

Ovo je ozljeda koja predstavlja varijantu prethodnei tako|er je uzrokovana nezrelo{}u tkiva kore. Obi~nose doga|a kada u ranu jesen slijedi hladno razdoblje.Ako je mogu}e, poku{ajte koru vratiti na mjesto.

4.1.5. Mrtve “krpe” na debljim granama i deblu

Tamne, suhe, uleknute mrlje ponekad se pojave nena to~no odre|enoj strani stabla kao rezultat utjecajahladno}e na nedozrela tkiva u ranu jesen ili velikehladno}e sredinom zime.

4.1.6. Crno srce

Provodna tkiva i tkiva zadu`ena za skladi{tenje podutjecajem rane i/ili ekstremne hladno}e se o{te}uju, aprovodne cijevi se za~epljuju. To uzrokuje tamnjenjeokolnog tkiva. Ako ne do|e do pojave trule`i, novo setkivo mo`e oblikovati, stablo se oporavlja, no ne{to jeoslabljene kondicije.

4.2. Manjak sposobnosti pre`ivljavanja uvjetazimske su{e

O{te}enja se uvijek doga|aju kada je gubitak vodeve}i od njzinog nadokna|ivanja uzgonom. Svijetli,topli sun~ani dani, posebno kada je vjetrovito, tempe-rature zraka iznad to~ke smrzavanja i smrznuto tlo po-ve}avaju stupanj ishlapljenja vode. Vjetar pove}avaproblem. Izbojci manjeg promjera (bli`i vrhu biljke,izbojci malina, vinove loze i sl.) imaju manji omjer po-vr{ine i zapremine, pa tako proporcionalno gube vi{evode br`e od debljih izbojaka. Uginu}e izbojaka kodmaline rezultat je nedovoljne odrvenjelosti kasnorastaili ranog bu|enja tijekom zime, kada nakon toga slijedirazdoblje jake hladno}e.

^etinja~e koje ostavljaju svoje li{}e, osjetljivije suna o{te}enja od hladno}e od listopadnog drve}a i grm-lja. Uvijek zelene biljke gube vodu kroz li{}e ~ak ikada je transpiracija smanjena temperaturama ispodto~ke smrzavanja. Jednostavno re~eno, li{}e gubi vodubr`e no {to ju mo`e nadoknaditi pod suhim uvjetima.^ak i da je tlo djelomi~no odmrznuto, temperature zra-ka od samo nekoliko stupnjeva iznad smrzavanja neomogu}uju odmrzavanje vode u ksilemu i biljka nemo`e povu}i vodu do li{}a.

Posljedica navedenog je da je cijelo stablo promje-njive boje. Naj~e{}a {teta je na ju`noj i jugozapadnojstrani s puno razlike me|u vrstama.

Mnoga o{te}enja primjer su intercelularnog smrza-vanja. Kada je li{}e o{te}eno, ono sme|i, naj~e{}e nastrani izlo`enoj vjetru. Prema G o u g h (1997), kada suo{te}enja ozbiljna, sve iglice i pupovi ugibaju. Naj~e{-}e pupovi izbjegnu `e{}a o{te}enja.

4.3. Previ{e spremno reagiranje na kratko razdoblje toplog vremena

4.3.1. Ugibanje mladih izbojaka

Neke biljke brzo reagiraju na vi{u temperaturu kadaje jednom prvo zimsko dormantno razdoblje pro{lo. Pri-mjerice, izbojci maline po~inju se buditi kada se tem-peratura podigne na –2,8 °C. Bu|enje se prvo doga|ablizu vrha izbojka i nastavlja se ka dolje, ako toplo vri-jeme i dalje prevladava. Ako se to dogodi sredinomzime i ako slijedi jaka hladno}a koja je iznenada nastu-pila, izbojak }e uginuti. Samo bu|enje ovisi o vrsti itemperaturama zraka i tla. Sve vrste se bude br`e {to sutemperature vi{e, ali se breskvina prunika (breskva),Prunus persica (L.) Batsch budi br`e od jabuke, MalusMill., te tre{njina prunika, Prunus avium (L.) od obi~-nog jorgovana, Syringa vulgaris L.

4.3.2. Zimske o`egotine od sunca

Zimske o`egotine od sunca naj~e{}e se pojavljuju ukasnu zimu kada je sunce vi{e na nebu, ali temperatureno}u mogu biti vrlo niske. Jednom kada ih se uo~i, kas-no je za njihovu prevenciju. Naj~e{}e su problem listo-padnog drve}a. Nakon zavr{enog prvog zimskog dor-mantnog razdoblja, ja~e i svjetlije, pa zato i opasnije,sun~evo svjetlo kasne zime zagrijava koru i inicira me-tabolizam u njoj. Bez li{}a koje mu slu`i kao za{tita, naosun~anim dijelovima debla i ja~ih grana, tople zrakepopodnevnog sunca zagrijavaju koru i kambij. Posebi-ce je ozljedama izlo`eno deblo do 90-tak cm visine,kao i vrhovi visokih grana. Temperatura kore i kambijaje tada vi{a od temperature okoli{a i mo`e dose}i 18 do26 °C. Stanice se bude, a tkiva se odmrzavaju. Tada po-~inje deaklimatizacija na hladno}u kao prva aktivnoststanica. Aktivnim stanicama potrebna je voda koja imu tom trenutku nije dostupna. Zato dolazi do isu{ivanjatkiva. Problem je i ve}i kada zapu{u vjetrovi. Pokriva~od snijega ili bijelo obojana fasada obli`nje zgrade ilistelja od svijetlog kamenja samo pogor{avaju situaciju.Ponekad postoje ekstremne razlike u temperaturi koreod jedne do druge strane debla. Primjerice, temperatu-ra kore jabuke, Malus Mill., istodobno mo`e varirati od0 Celzijevih stupnjeva na sjevernoj strani do 20,6 °Cna jugozapadnoj strani. Kada sunce za|e, temperaturase naglo spu{ta, primjerice na –6 °C. Dolazi do smrza-vanja vode u tkivima i do o{te}enja tkiva. Ponovnimzagrijavanjem, na mjestima o{te}enja se voda gubi itkiva se isu{uju. Kada se kambij i unutra{nji dio koreosu{e, okoravaju se s debla u duga~kim tracima. Akose okoravanje dogodi prstenasto na jednom dijeludebla, biljka ugiba. ^esto je napadnuta samo jednastrana debla. U tom slu~aju drvo pre`ivljava, ali jeoslabljeno. Insekti i mikroorganizmi imaju otvoren putulaska u biljku. Osim toga i estetska funkcija debla jeizgubljena. Naj~e{}e su suncu izlo`ene ju`na i jugoza-padna strana.

Drve}e glatke kore puno je neotpornije na utjecajsun~evih zraka. Drve}e s tamnom korom puno je osjet-ljivije od onoga sa svijetlom, jer se tamna kora br`e za-grijava. Drve}e s visokom kro{njom manje je otpornood onog koje ima nisku kro{nju ili ~ija se kro{nja spu-{ta do zemlje i na taj na~in {titi deblo. Grmlje je jed-nako za{ti}eno kao i drve}e koje ima kro{nju do zem-lje, jer svojom kro{njom zasjenjuje ni`e pozicije. Nekevrste su posebno osjetljive na zimske o`egotine odsun~evih zraka, posebice {ljivina prunika, Prunus do-mestica L. javor, Acer, L., tre{njina prunika, Prunusavium (L.) L., Sorbus L., glog, Crataegus L. i jabuka,Malus Mill. ^etinja~e, op}enito, nisu osjetljive na zim-ske o`egotine od sun~evih zraka.

Kako mlada stabla imaju naj~e{}e glatku koru i vi-soku kro{nju, to ih ~ini neotpornima na zimske {tete odsun~evih zraka. Mlada stabla tamne kore poput trobod-nog trnovca, Gleditsia triacanthos L., jasena, FraxinusL., hrasta, Quercus L., javora, Acer, L., lipe, Tilia L. ivrbe, Salix L. su vrste visokog rizika.

4.4. Apsolutna hladno}a

4.4.1. Ozljede od mraza (raspukline na deblu)

U ovisnosti o ja~ini hladno}e du`e smrzavanje stva-ra raspukline u drvetu. Mo`e otpasti sva kora oko mla-dih biljaka. Dva primjera obja{njavaju razli~ite stup-njeve jednog te istog problema.

Smrzavanje koje du`e potraje uzrokuje slabije kon-trakcije u deblu jednake magnitudi jednog goda. Brzipad temperature uzrokuje jo{ ve}e kontrakcije u kori ivanjskom drvu. Temperature u vanjskom drvu su hlad-nije od onih u unutra{njem, pa se jednako ne kontrahi-raju. To uzrokuje opadanje kore, pa ponekad koraopadne na ~itavom deblu. Temperature mjerene na sta-blu jabuke pokazuju da se stabla prsnog promjera 15do 20 centimetara razlikuju u temperaturi kore i svogasredi{ta za 1 do 2 stupnja R-a, a stabla prsnog promjeraod 61 centimetra za 5 do 7 R-a. To je sasvim dovoljnoza stvaranje unutra{njih razli~itih sila. R podrazumije-va relativnu razliku u temperaturi.

Ozljede su vrlo ~este za jako hladnih, mirnih no}iod pono}i do zore, a onog koji ih ~uje podsje}aju napucanj pu{ke. Ako temperatura zagrije jutro, ozljeda sezatvara brzo. Ako niste ranoranilac, mo`da ne}ete uo-~iti ozljedu dok ne uo~ite zacijeljenu ranu kasnije tije-kom godine. Takva o{te}enja ~e{}a su kod lista~a negokod ~etinja~a. Najnaklonjeniji tome su brijest, Ulmus,orah, Juglans, L., javor, Acer, L., prunike, Prunus L. ijasen, Fraxinus L.

Povremeno unutarnje pukotine nastaju kada pro-vodno drvo pukne radijalno, a kora ostane neo{te}ena.

4.4.2. Uginu}e korijenja

Zimi se tlo grije uglavnom odozdo. To se zove“zemljano grijanje”. Na dubini od nekoliko desetaka

223

centimetara, temperatura tla ostaje otprilike u granica-ma od 10 do 13 Celzijevih stupnjeva. Kako se s te du-bine prilazi povr{ini tla, toplina se rasipa u atmosferu.

To je korisno u za{titi mladih presa|enih biljaka odproljetnih hladno}a otpu{tanjem topline tla u kro{nju,ali je nepo`eljno zimi kada je konzervacija topline u tlupravilo. Snijeg, stelja, trave i drugi pokriva~i tla zadr-`avaju toplinu tla i na taj na~in odr`avaju tlo toplim. UBozemanu (Montana), ranog sije~nja 1998. godine soko 30 centimetara snje`nog pokriva~a, temperaturatla na dubini 61 centimetra bila je –1,1 °C, dok je tem-peratura zraka bila –32 °C. Na otvorenom, u zimi kadanema snijega ili ga ima malo, temperatura tla mo`epostati opasno niska za korijenski sustav. [to je hladni-ja temperatura zraka i {to du`e traje, hladnija je i tem-peratura tla. Kako je kod ve}ine biljaka ve}ina korje-novih dla~ica koje hrane biljku na 20 do 25 centimetaradubine, to je sloj tla o kojemu najvi{e treba razmi{ljati.

Kriti~ne temperature variraju u ovisnosti o vrsti itipu korjenskog sustava, te dobu godine u kojemu jenastupilo o{te}enje. Op}enito govore}i, korijen ugibana temperaturi tla izme|u –3,9 i 12,2 °C ako se tlo ubr-zano hladi. To se rijetko doga|a, ali kada se dogodi naj-~e{~e nije bilo nikakve za{tite tla. Kada ima dovoljnovremena za prilagodbu, korijenje po~inje ugibati naop}enito –11,1 °C, {to opet ovisi o vrsti biljaka, vrstitla i lokaciji ve}ine korijenskog sustava. Korijenskedla~ice jasena, Fraxinus L., ugibaju na –14 °C. Eks-perimenti u labaratoriju s korijenskim sustavom jabuke,Malus Mill., pokazuju da je uginu}e nastupilo na –2,8 °C ako su eksperimenti vo|eni ljeti, a zimi ne}euginuti ako se temperatura tla ne spusti na –12,2 °C.Kao i nadzemni dijelovi, i podzemni mogu odrvenjeti,ali je korijenje ve}ine vrsta osjetljivije od nadzemnogdijela. Uginu}e korijena doga|a se naj~e{}e blizu korje-novog vrata – tamo gdje je zemljani pokriva~ najpli}i.

Tamo gdje zime nastupaju brzo, a temperature suvrlo niske, korijen je ~esto o{te}en. Posebno do o{te}e-nja dolazi na laganim i suhim tlima i onda kada izostanesnje`ni pokriva~ ili kada ga je malo. No, ni zbijeno tlone zadr`ava toplinu. Ve}e ugibanje korijena doga|a se usuhom nego u vla`nom tlu. Korijenje koje je bli`e debluprilago|enije je hladno}i od onog koje je udaljenije.

Tako duge hladne zime bez posebno hladnih no}idobre su za nadzemni dio biljke, ali lo{e za podzemni.Blage zime s nekoliko hladnih no}i lo{e su za nadzem-ni, ali dobre za podzemni dio biljke. Nikako ne mo`etepobijediti.

Ozljede korijenskog sustava uo~ava se tek idu}egvegetacijskog razdoblja. Ako je o{te}en ~itav korijen-ski sustav, a prolje}e nije suho, mo`da }e u prolje}e po-~eti rasti normalno stvaraju}i nove izbojke, listove,mo`da i cvjetove. Ili }e potjerati, ali }e listovi bitimanji. Cvjetovi mogu uvenuti ubrzo nakon {to su seotvorili. Mo`da }e, ako se cvatnja relativno pravilno

odvija, zametnuti i plodove. Tada odjednom, u ljeto,kada nastupi vru}e i su{no razdoblje, biljka ugiba. Ugi-nu}e biljke mo`e uslijediti ubrzo nakon listanja akoprevladavaju tople temperature ili pak ugibanje drve}amo`e potrajati nekoliko godina. Tada svake godinebiljka postaje sve slabija i na kraju ugiba, naj~e{}e kaoposljedica napada bolesti i/ili {tetnika.

Ako je samo dio korijenskog sustava o{te}en, drvo}e u prolje}e po~eti polako stvarati nove izbojke. Takose mo`e pona{ati i nekoliko godina dok se podzemni inadzemnmi dio biljke ne usuglase u harmoniji. Mudrozalijevanje i prihranjivanje smanjit }e ljetni stres.

Ako je o{te}enje korijenskog sustava samo blago,biljke se mogu oporaviti i bez zamje}ivanja o{te}enja.

Kako bi se preduhitrilo o{te}enje korijenskog susta-va, treba upotrijebiti stelju ili treba zagrnuti tlo meka-nim snijegom, ako je on na raspolaganju. Mekan, pa-huljast snijeg odli~an je izolator, a kompaktan snijegima malu sposobnost izolacije.

Bilo koji pokriva~ preko tla i korijenja sa~uvat }e to-plinu. Organska stelja debela 10-tak centimetara ili ~akposijana trava u nedostatku stelje ili snijega }e pomo}i.

4.5. Nepoznati uzroci

Rane od orezivanja u jesen ili u zimu u suprotnostisu s prilago|eno{}u tkiva oko njih na hladno}u. Nijepoznato potpuno obja{njenje tih procesa, ali je poznatokako postoji harmoni~no me|usobno djelovanje. Sto-ga, ne orezujte u jesen osim mogu}eg orezivanja o{te-}enih izbojaka ili orezivanja onih vrsta iz ~ijih }e ranazbog orezivanja u prolje}e te}i previ{e soka – crnogoraha, Juglans nigra L., javora, Acer L. ili breze,Betula L..

4.6. Mehani~ka ozljeda

Te`ina snijega, posebno mokrog snijega i leda mo`eizazvati snjegolom i ledolom, ponekad potpuno odla-maju}i grane s biljaka, a ponekad samo djelomi~no od-vajaju}i granu od ra~vi.

Ako se mo`e pri~ekati, orezivanje je najbolje oba-viti pred prolje}e. Grane prilikom prijeloma kidajukoru. Oko toga se malo {to mo`e u~initi. Ranu trebao~istiti i nadati se zdravom zacjeljenju. Malo napuknu-}e grana u ra~vi lije~i se tako da se napuknuta granaprive`e uz drugu kako bi oslabjele sile koje ih razdva-jaju. To }e pomo}i zacjeljenje kambijalnom aktivno{}ukoja po~inje u prolje}e. Kako bi se izbjeglo o{te}enjeod snijega i leda, poma`e nje`no stresanje snijega sgrana. ^inite to samo ako su temperature zraka iznadtemperature smrzavanja. Ako su ispod te to~ke, ostavi-te snijeg na granama. Tre{nja snijega mo`e uzrokovatinjihovo kidanje. No, postoji li izravna opasnost odsnjegoloma, svakako se ipak odlu~ite za uklanjanjesnijega s grana. Grane koje su te{ke i za koje postojisumnja kako }e se za oluje slomiti treba poduprijeti.

224

Stabla koja su tijekom zime o{te}ena, ne smiju sejako orezati nakon zime. Jakim rezom smanjilo bi sestvaranje ugljikohidrata u dovoljnim koli~inama.Pri~ekajte godinu dana da se biljka poka`e i tada slabo

i pa`ljivo ore`ite. Jako orezana stabla obi~no ne uspijupre`ivjeti, dok ona uop}e nedirnuta uspiju.

225

5. Uo~avanje o{te}enja

Prema G o u g h (1999), za utvr|ivanje ve}ine o{te-}enja potrebno je pri~ekati prolje}e. No, cvjetni pupovise mogu pregledati za trajanja drugog zimskog dor-mantnog razdoblja. Potrebno je odrezati nekoliko izbo-jaka koji nose cvjetne pupove i unijeti ih u ku}u. Izboj-ci se uzimaju s razli~itih strana biljke, ali i s vi{e bilja-ka ako ih ima. Umotajte ih u toplu, ali ne pretoplu, tka-ninu i uronite u vazu. Tako }ete zagrijati smrznuto sta-ni~je kako bi postalo aktivno. Zatim nadodajte tempe-riranu vodu. Nakon nekoliko dana pupovi }e se otvori-

ti. Ako je cvijet s unutra{nje strane sme| ili crn, cvje-tovi su uginuli ili su te{ko o{te}eni i biljka ne}e mo}istvoriti zdrave cvjetove. Ako je tkivo unutar cvjetovabijelozeleno ili odgovara boji cvjeta odre|ene vrstekoju testirate, pupovi su zdravi. Mo`e se ~ak izraziti ipostotak zdravih pupova. Ovo je samo grubi test mo-gu}e {tete. Naime, do kraja drugog zimskog dormant-nog razdoblja mogu}a je jo{ pojava {teta uslijed hlad-no}e, a i kasnije zbog kasnih proljetnih mrazeva, ako jebiljka u to vrijeme u cvatnji.

6. Za{tita biljaka od zimskih o{te}enja i sanacija zimskih o{te}enja

Za{tita biljaka obuhva}a konkretnu za{titu mal~ira-njem tla ili cvjetne posude, stavljanje barijera protivvjetra, kao i zalijevanje biljaka pred terminom smrza-vanja tla u jesen, ali i zimi kada je tlo odmrznuto. Bitnoje jesenjsko punjenje vodenih rezervi biljke vodom domaksimuma.

6.1. Za{titu biljaka za zimu u kasnu jesen?

U listopadu je zalijevanje dobra ideja posebice zauvijek zelene biljke, ali u pravo vrijeme. Naime, biljkemoraju odrvenjeti za zimu. Sve {to forsira rast u biljakakao kasno ljetno ili rano jesenje zalijevanje i prihrana,sprije~it }e odrvenjavanje te mo`e uzrokovati zimskosmrzavanje i ugibanje. Ne treba zalijevati biljke odkasnog kolovoza pa sve dok li{}e ne promijeni boju ipo~ne otpadati, osim ako se radi o jako mladim biljamaili svim biljkama u slu~aju jake su{e. Biljkama se moradozvoliti i da se same nose s uvjetima u kojima `ive.

U studenom je mogu}e tlo opskrbiti dovoljnomkoli~inom vlage. Jednako tako se mlade biljke i biljkeplitkog korijena mogu za{tititi steljom, kako ne bi do{-lo do golomrazice. Jake vjetrove je potrebno kontroli-rati barijerama.

U studenom treba zaliti biljke dobro. To daje sigur-nost kako tlo ima dovoljno vlage u sebi. Sposobnost bi-ljaka da opstanu dugo pod konstantnim smrzavanjem(fiziolo{ka su{a) i dugim isu{ivanjem vjetrom (atmo-sferska su{a) ovisi o opskrbi tkiva dostupnom vlagom.Zato je potrebno zaliti biljke nakon {to li{}e otpadne,ali prije no {to se tlo smrzne (G o u g h , 1997). Kada li{-}e otpadne, postoji prili~na sigurnost kako se dodatnimzalijevanjem ne}e stimulirati bilo kakav kasni rast.Ako se radi o uvijek zelenim biljkama, tajming zalije-vanja treba odrediti prema listopadnim vrstama. To za-

lijevanje osigurat }e dovoljne koli~ine vode za biljkutijekom zime.

Puno zimskih {teta ne doga|a se zbog smrzavanjatla, ve} zbog smrzavanja i topljenja. To ~esto izaziva go-lomrazicu. Kako bi sprije~ili golomrazicu, nakon {to setlo smrzne, postavite stelju od usitnjene kore ili drvenesje~ke. Stelja tako|er poma`e pri izolaciji tla od ja~ehladno}e. To~na temperatura pri kojoj stradava korijen-ski sustav ovisi o vrsti biljke, ali i o nizu drugih ~imbe-nika. Uop}eno napisano, korijenje ve}ine biljaka strada-va onda kada temperatura tla dosegne –10 do –11 °C.

Problem koji stelja mo`e donijeti su mi{evi. Mi{evise zavla~e u stelju i grizu koru od korijenskog vrata doni`ih dijelova debla. Ako prstenuju deblo, drvo ili grm}e uginuti. Kako bi se smanjile {tete od mi{eva, deblodo visine tridesetak centimetara mo`e se oblo`iti urola-nom tvrdom tkaninom i tkaninu treba pri~vrstiti `icom.Kraj tkanine se ukopa barem tri centimetra u tlo. Ne{tovi{a za{tita debla tkaninom smanjit }e i {tete od ze~eva.

Na mjestima puhanja ja~ih vjetrova uvijek zelenebiljke potrebno je za{tititi postavljanjem barijere.

6.2. Za{tita biljaka zimi

Zimi se za{tita biljaka svodi na za{titu kore od o`e-gotina koje stvara zimsko sunce. Kako bi se izbjeglezimske o`egotine, biljke je potrebno zasjeniti ili prijeo{te}enja upotrijebiti reflektiraju}e materijale koji bitkivo ispod njih odr`avali hladnijim.

Po~etkom studenog, debla se do prvih grana kro{njemogu zamotati tvrdom svijetlom tkaninom. Komercijal-ne trake za stabla napravljene su od krep papira. Prili-kom omatanja radi se preklop po tre}ini {irine trake.Trake se osiguravaju vrpcama, ali se vrpce prilikom ve-zanja ne smiju toliko stegnuti da budu utisnute u koru.

Debla se mogu omotati specijalnim svijetlo koloriranimpapirom ili se mogu obojati i bijelom bojom, ali se nesmije upotrijebiti uljana boja jer o{te}uje kambij. Vo}ari~esto bijele debla vo}aka kako bi reflektirali zimskosunce. Sami prave bjelilo od ga{enog vapna (5 kg), soli(0,5 kg) i sumpora (0,5 kg), te vode. I dok je to u~inko-vito u vo}njaku kako bi se sprije~ile o`egotine, u urba-nom {umarstvu je puno ljep{e izbje}i bijeljenje.

Traka i tkanina skidaju se u prolje}e. Neskinuta tra-ka mogla bi urasti u deblo, a traka i tkanina bi, akoostanu, pru`ile za{titu kukcima.

6.3. Za{tita biljaka od {teta uzrokovanih mrazom

Iskustva pokazuju kako treba biti na oprezu ~ak i odsredine svibnja ako je pun mjesec. Adekvatno zalijeva-nje biljaka mo`e pomo}i jer vla`no tlo zadr`ava vi{etopline od suhog tla. Kod osjetljivih biljaka bo`i}nasvjetla ispod pokriva~a na kro{nji mogu pomo}i, omo-gu}uju}i da no}na temperatura ne padne prenisko.

6.4. Ogra|ivanje biljaka kao za{tita od vjetra

Prema G o u g h (1997) ako je biljka mala, biljku semo`e ograditi. No, uvijek se mora paziti vrh ostavitislobodnim. ^etiri stupca zabijena oko biljke pravilno}e dr`ati za{titu oko biljke ne dopu{taju}i da se onaspusti na biljku. Najbolje je razvu}i tvrdo platno. Bilj-ka se ne smije prekriti plastikom jer se za toplih danazrak ispod plastike zagrijava i biljka se kuha. Mo`e sedogoditi da se unutar plastike zrak samo ugrije, ali sezato preko no}i mo`e brzo i jako ohladiti. To uzrokuje

pojavu leda u tkivima i dodatna isu{enja tkiva zbogozljeda uzrokovanih ledom.

6.5. Orezivanje drve}e i grmlje pred ili u zimu?

Otvorene rane od orezivanja ne mogu zacijeliti prijeno {to nestane jako hladno, i za biljke suho vrijeme(iako ima padalina, za biljke je razdoblje smrznutostitla suho razdoblje). Takvo vrijeme mo`e o{tetiti otvo-reno kambijalno tkivo. Ako kambij ugine, rana ne za-cjeljuje pravilno. Orezivati treba nakon `estokih hlad-no}a, ali prije no {to pupovi nabubre.

6.6. Saniranje slomljenih grana koje su bile otrgnute zbog snjegoloma i zimskog vjetroloma

Prava preporuka ovisi o individualnim okolnostimapoput veli~ine stabla, veli~ine grane i sposobnostiobavljanja posla. U slu~aju da su se velike grane pot-puno odvojile od drveta, a ostao je batrljak, radovimatreba pristupiti u vremenu podesnom za orezivanje.Orezuje se rana koja je ostala re`u}i do zdravog tkivane ostavljaju}i suvi{ne »vje{alice«. Ne treba nanositipremaz vo}arskog voska. Velike grane zna~i sve graneve}e od 7,5 do 8 centimetara u promjeru. Ako su seve}e grane polomile, ali su jo{ ostale zakva~ene za de-blo, radovima se mora pristupiti odmah, kako bi seuklonile opasne grane iz kro{nje. Odmah se orezuju iveliki komadi kore koja se odvojila. Ako se radi o vrlohladnim uvjetima, ranu treba »obu}i« u komad smota-nog kartona, uklju~uju}i i zdravo tkivo sa svih strana.

226

7. Pitanja

7.1. Smije li se drve}e i grmlje prihraniti u studenom?

Prihraniti se smije nakon opadanja lista toliko dugodok tlo nije smrznuto. Kako je drve}e i grmlje dor-mantno, gnojiva ne mogu stimulirati kasni rast kojivodi do zimskih o{te}enja. Korijen ne ulazi u prvozimsko dormantno razdoblje i jo{ mo`e apsorbiratihranjiva iz tla. Dio hranjiva, ako su odmah pristupa~nabiljci, se skladi{te u biljci onoliko koliko ih biljkamo`e unijeti u sebe i spremna su za uporabu u prvomvegetacijskom rastu.

Koliko se gnojiva treba upotrijebiti ovisi o biljci.Ako je biljka dobro rasla pro{log vegetacijskog razdo-blja i ako se ne primje}uju nikakvi znakovi nedostatkahranjiva, ne treba prihranjivati. Ako su biljke pokazi-vale nedostatke, primjerice smanjeni rast, treba ih,uop}eno govore}i, prihraniti s 0,5 kg 10 %-tnog du{i~-nog gnojiva na 2,5 cm promjera debla na prsnoj visini.(Gnojivo N:P:K 10:10:10). Ako se upotrebljava gnoji-vo N:P:K 5:10:10, stavite dva puta vi{e). Ako su drve-}a u travi, naprave se rupe duboke 25 cm, u rupe se sta-

vi gnojivo do visine 5 cm od povr{ine tla, pa se zatvorizemljom i do tada{njim prekriva~em tla. Biljke netreba pregnojiti (G o u g h , 1997).

7.2. Koji je najbolji na~in za prezimljavanje borova u cvjetnoj posudi?

Prema G o u g h (1999), svaka biljka na izdignutojgredici ili u cvjetnoj posudi predmet je intenzivnehladno}e i isu{ivanja tijekom zime. Korjenje je poseb-no napadnuto. Najbolje je biljku premjestiti u gara`u iliu za{ti}eni dio vrta od vjetra i izravnog sunca. Ako jebiljka smje{tena u gara`u, tlo je potrebno odr`avativla`nim tijekom zime, te je potrebno paziti da se tlo nesmrzne. Biljke se ne smiju unositi u grijani podrum.

Ako se cvjetna posuda ostavlja van, potrebno je po-staviti stelju od usitnjene kore ili slame oko nje u deb-ljini od desetak centimetara. Tako|er je potrebno prijesmrzavanja dobro zalijevati. Ako biljka nije za{ti}enaod zimskog sunca, potrebno je za{tititi debalce izolira-ju}i ga reflektiraju}im materijalima. Nikako se ne smi-je pokriti vrh biljke i biljka se nikada ne smije {tititi

plastikom. Biljke pod plastikom ne mogu disati, a zaosun~anih dana biljke se pod plastikom mo`e ugrijati iskuhati. Biljku treba zaliti za zimskih dana kada tlonije smrznuto.

7.3. Smije li se prihraniti travnjak u listopadu?

Listopad je odli~no vrijeme za aplikaciju kasne pri-hrane. Rast je polaganiji u jesen nego u prolje}e i vi{evrijednosti gnojiva ostaje u biljci i korijenu, a manje segubi u ko{nji. Ustvari, ovo je jedino doba u godini kadatrave dobivaju na te`ini. Baciti treba 0,5 kg/ha du{ika.Nedavna istra`ivanja pokazuju kako se, zbog upotreb-ljavanja u zadnjem jesenskom prihranjivanju gnojivakoja imaju vi{e kalija, mo`e pove}ati dobra priprematrava za zimu (G o u g h , 1997).

7.4. Smije li se zimi zalijevati travnjak?

Trave su tako|er biljke i zimi gube vodu poput ja-vora, smreke ili drugih vrsta drve}a i grmlja. Travnjakse ne zalijeva zimi sustavom za zalijevanje jer se u nje-mu voda mo`e smrznuti. Ako je vrijeme doista toplo itlo nije zamrznuto, travnjak se mo`e zaliti. Ve}ina tra-va ima plitak korijenski sustav, pa treba prvih petnaes-

tak centimetara tla gledano od povr{ine, odr`avativla`nim sve dok se tlo u kasnu jesen ili zimu ne smrz-ne. Ako u zimi tlo niti biljke nisu smrznute, zalijeva setijekom jutra do ranog popodneva kako bi se li{}uomogu}ilo osu{iti prije pada temperature.

7.5. Kako se {tite ru`e penja~ice tijekom zime

Ru`e se nje`no otka~e od podloge za penja~ice.Jednako nje`no se polo`e na zemlju i komadima `iceoblikovane u “U” oblik pri~vrste u tom polo`aju za tlo.Prekriju se li{}em ili gran~icama ~etinja~a. Li{}e od ja-vora, brijesta ili kakve druge lista~e smanjit }e dotokzraka ili vode, pa je dobro promije{ati ga s orezanim iz-bojcima drugih vrsta ili s gran~icama smreke. Prije no{to se tlo smrzne, nagrne se stelja oko korijena penja~i-ce do visine tridesetak centimetara debalaca. Kad sesmrzne, humke treba prekriti jo{ s 15-tak centimetarali{}a. U prolje}e treba humak razgrniti i vratiti ru`u navodilicu (G o u g h ).

Mr. sc. Jasenka Vizentaner, dipl. ing. {um.

227

IZ HRVATSKOGA [UMARSKOG DRU[TVA

37. EFNS – EUROPSKO [UMARSKO NORDIJSKO SKIJA[KO NATJECANJE RAUBI^I,

Bjelorusija od 20. do 26. velja~e 2005. godine

Doma}in ovogodi{njeg 37. po redu susreta i natjeca-nja europskih {umara bila je Bjelorusija. Hrvatski {u-mari sudjeluju na ovom natjecanj po deveti puta. Glavnidio programa odvijao se u sportskom centru Raubi~i,udaljenom 35 km od Minska, glavnog grada Bje-lorusuje, gdje je uprili~eno sve~ano otvaranje i na krajuzavr{na ve~er s progla{enjem rezultata natjecanja izajedni~kim dru`enjem. Na svakom koraku moglo sevidjeti da doma}in ovom 37. EFNS i sustretu europskih{umara, pridaje veliku pozornost, {to je i razumljivo, jerugostili su oko 1500 europskih {umara iz 21 dr`ave.

Program se odvijao redoslijedom: 21. velja~e stru~-no-turisti~ke ekskurzije (ponu|eno je bilo 7 ekskurzi-ja); 22. velja~e pregled i upoznavanje sa skija{kom-biatlonskom stazom te probno ga|anje na streli{tu; 23.velja~e u prijepodnevnim satima pojedina~no natjeca-nje klasi~nim stilom tr~anja, a poslije podne slobodnimstilom; 24. velja~e ponovno stru~no-turisti~ke ekskur-zije; 25. velja~e prije podne natjecanje {tafeta, poslijepodne sjednica Komiteta EFNS i na ve~er progla{njerezultata natjecanja, sve~anao zatvaranje 37. EFNS, tezajedni~ko dru`enje sudionika susreta.

228

Devetero~lanu hrvatsku ekipu na putu dugom oko1800 km (u jednom smjeru), ovaj puta predvodio jepredsjednik H[D-a akademik Slavko Mati}. Uz njegau ekipi su bili Hranislav Jakovac, dipl. ing., tajnikH[D-a, Robert Abramovi}, dipl. ing., predsjednikogranka Delnice i upravitelj {umarije Skrad, Josip @a-gar, {um. teh., {umarija Skrad, Alen Abramovi}, {um.teh., {umarija Skrad, Andrija Crnkovi}, dipl. ing. Di-rekcija H[ d.o.o., Tomislav Kranj~evi}, dipl. ing., ru-kovoditelj Komercijalne slu`be U[P Karlovac, FranjoJakovac, {um. teh., {umarija Mrkopalj i Klaudio Lisac,

dipl. ing. Slu`ba za ure|ivanje {uma U[P Delnice. Kaoi uvijek do sada, ekipa je postigla dobre rezultate, a zaneke ~lanove mo`emo re}i i odli~ne. To se ponajprijeodnosi na Alena Abramovi}a koji je u svojoj starosnojkategoriji (21–30 god.) na 10 km (biatlon) slobodnimstilom tr~anja osvojio bron~anu medalju, a uklasi~nom stilu bio je peti. Odli~an kao i uvijek, FranjoJakovac osvojio je klasi~nim stilom sedmo mjesto, aslobodnim stilom osmo mjesto u svojoj starosnoj kate-goriji (41–50 god.). U starosnoj kategoriji 31–40 god.Andrija Crnkovi} klasi~nim stilom tr~anja bio je 33.,Robert Abramovi} 62., a slobodnim stilom KlaudioLisac 25. i Tomislav Kranj~evi} 29. Klasi~nim stilomu kategoriji 41–50 god. Josip @agar osvojio je 54.mjesto, a Hranislav Jakovac u kategoriji 61–70. god.47. mjesto.

U natjecanju {tafeta, na startu se na{lo 69 `enskih (3 x 5 km) i 155 mu{kih (4 x 10 km) {tafeta. [tafetaHrvatska I u sastavu: Alen Abramovi}, AndrijaCrnkovi}, Klaudio Lisac i Franjo Jakovac, osvojila je17., a Hrvatska II u sastavu: Josip @agar, HranislavJakovac, Robert Abramovi} i Tomislav Kranj~evi}100. mjesto.

Na sastanku Komiteta EFNS sudjelovali su Hrani-slav Jakovac, predstavnik Hrvatske u Komitetu EFNSi Robert Abramovi}. Osim organizacijskih pitanja, go-di{njih izvje{}a i analize proteklog natjecanja i susreta

Dio ekipe za vrijeme otvaranja 37. EFENS-a

[tafeta Hrvatska I, ~u~e slijeva: F. Jakovac, A. Abramovi}, K. Li-sac; {tafeta Hrvatska II, stoje slijeva: R. Abramovi}, T. Kranj~evi},H. Jakovac, J. @agar

europskih {umara, doma}ini 38. EFNS kolege iz BiH i39. EFNS kolege iz Italije (Aosta), referirali su o obav-ljenim pripremama sljede}ih susreta.

Na kraju zavr{ne ve~eri sljedili su pozdravi uz do-vi|enja 2006. u BiH.

H. Jakovac

229

Na temelju ideje koja je ro|ena prije tri godine, ~la-novi karlova~koga ogranka Hrvatskog {umarskog dru-{tva organizirali su stru~no-turisti~ku ekskurziju u Re-publiku Irsku. Nakon obavljenih priprema na put sukrenula 22 putnika. Polazak je bio 15. o`ujka 2005. go-dine u 22:00 sata iz Karlovca. Udobnim autobusom pu-tovali smo skoro ~itavu no} i stigli u zra~nu luku Ve-necija-Treviso u 5:00 sati. Tu je slijedilo ~ekanje na prvilet zrakoplova u sklopu ove ekskurzije. Uzlijetanjeavionom irske kompanije Ryanair bilo je u 8:20 sati.Budu}i je vrijeme bilo lijepo, tijekom leta pru`ao seprekrasan pogled na snijegom prekrivene Alpe. Nakonsat i 35 minuta leta sletjeli smo u zrakoplovnu lukuBruxelles-Charleroi. Kako je nastavak leta za Irsku biotek popodne u 17:35 sati, vrijeme je do tada iskori{tenoza posjet glavnom gradu Belgije Bruxellesu i sjedi{tuEuropske komisije te mnogih drugih europskih institu-cija. Prvu znamenitost grada koju smo vidjeli bio jeAtomium, izgra|en 1958. godine za Svjetsku izlo`bu,poslije koje je trebao biti uklonjen, a na kraju je postaoza{titni znak Bruxellesa. Voze}i se gradom vidjeli smo

Laeken, podru~je gdje se nalaze kineski paviljon, japan-ski toranj i kraljevska pala~a (Châteaux Royal deLaeken), ured kralja Palais Royale, briselski park s par-lamentom, katedralu st. Michel et Gudule, Parc du Cin-quantenaire-veliki projekt Leopolda II, zapo~et povo-dom proslave 50. godi{njice belgijske nezavisnosti(1880) sa slavolukom po uzoru na Arc de Triomphe uParizu te europsku ~etvrt. U kra}oj {etnji do{li smo donajljep{eg gradskog trga, Grand Palace, u ~ijoj se blizininalazi poznata skulptura dje~aka koji pi{ki, MannekenPis. Prije povratka u zra~nu luku svatko je prema sklo-nostima odlu~io probati poznate belgijske prehrambeneproizvode, pivo i ~okoladu. Uglavnom je to bilo pivo.

Drugi let na ovoj ekskurziji nije bio sretan {to seti~e vremena, tako da je pogled padao samo na bijele

STRU^NO-TURISTI^KA EKSKURZIJA H[D-aOGRANAK KARLOVAC U BELGIJU I IRSKU

15 – 21. o`ujka 2005. godine

oblake iznad kojih se letjelo. U zra~nu luku Dublin sle-tjeli smo nakon sat i 35 minuta vo`nje, s tim da je sato-ve trebalo pomaknuti sat unatrag kako bi se uskladili svremenskom zonom. Ve} prvi susret s Irskom ostavioje dojam moderne, ure|ene dr`ave u kojoj su nekestvari za nas ipak bile naopake, ponajprije volan u au-tobusu s desne strane i vo`nja lijevom stranom ceste.Republika Irska u koju smo stigli, obuhva}a ju`ni i za-padni dio irskog otoka. Preostali dio otoka je SjevernaIrska, koja se nalazi u sastavu Velike Britanije. Povr{i-na dr`ave je 70.273 km2, a naseljava ju 3,9 milijunastanovnika. Uglavnom je nizinska s niskim uzvisina-ma, a samo dijelom brdovita i bre`uljkasta. Ima izrazi-tu oceansku klimu s blagim zimama i svje`im ljetimate s dosta oborina uz rijetke snje`ne padaline. Slu`benijezici su irski, kojim se slu`i tek 2 % stanovni{ta i en-gleski jezik. Povijest Irske bila je vrlo burna od nase-ljavanja keltskih plemena oko 400. godine prije Kristado 20. stolje}a kada je 1949. godine postala neovisnaRepublika Irska. Brojni spomenici odraz su te burnepro{losti, a danas su velike turisti~ke atrakcije, diokojih }emo posjetiti. Po~et }emo s glavnim gradomDublinom ili Baile Atha Cliath na irskom.

Nakon udobne vo`nje stigli smo u hotel Days te na-kon smje{taja po sobama dobili svoju prvu ve~eru. Ve-~era kao i obroci sljede}a dva dana poslu`eni su nam uno}nom klubu koji je odmah pokraj hotela, a moglismo u njega do}i hotelskim liftom. Ve~era se sastojalaod predjela, juhe ili salate, glavnog jela, deserta te ob-vezno na kraju kave ili ~aja. Osoblje, koje je radilo kaoposluga, bile su mlade Kineskinje i Poljakinje koje nataj na~in pobolj{avaju svoj studenski standard za vrije-me studiranja u Irskoj. Nakon ve~ere, morali smo za-dovoljiti svoju znati`elju i posjetiti dublinske pivnice ipubove. Tu se vidi na~in `ivota Iraca. Pivnice su bilepune gostiju, ve}inom mladih, ali nije izostajalo i stari-jih, a spolna struktura nikako nije bila naru{ena, jer sujednako bili zastupljeni i mu{karci i ̀ ene. [to smo pili?Naravno, kao i doma}ini, uglavnom pivo Guinnesskoje slovi za najpoznatije tamno pivo na svijetu. Do-jam koji su Irci ostavili na nas bio je da se znaju zabav-ljati te da nisu optere}eni izgledom i pona{anjem. Itako u upijanju prvih dojmova do{ao je i kraj prvog da-na putovanja. Trebalo je odspavati i do`ivjeti najva`-niji dan u Irskoj, paradu svetog Patrika.

Dan svetog Patrika (St. Patrick’s day), 17. o`ujka,zapo~eli smo irskim doru~kom serviranim na {vedskomstolu, {to smo imali priliku konzumirati samo u Dubli-nu, jer kako se kasnije pokazalo, koli~ine servirane hra-ne postale su manje idu}i prema zapadu Irske. I takositi, nakon obilnog doru~ka i predvo|eni na{im vodi-

230

~em, krenuli smo u upoznavanje Dublina. Pivnice, kojesmo ve~er prije vidjeli u mraku, sada su nam se ukazaledruk~ije na danjem svjetlu. I specifi~nosti koje nismozapazili sada su bile tako o~ite, kao koloritna dublinskavrata na ku}ama. Kre}u}i prema sredi{tu grada pro{lismo Grand canale koji je spojio Dublin s najve}omirskom rijekom Shannon, ali nikada nije poslu`io zapromet, jer se u me|uvremenu sagradila `eljeznica kaojeftiniji oblik prijevoza. Na putu do katedrale svetogPatrika dospijeli smo do zgrade gdje su nam i srca zai-grala, jer se na njoj vijorila hrvatska zastava. Naravno,to je bilo veleposlanstvo Republike Hrvatske. I nakontoga, eto nas u nacionalnoj katedrali nazvanoj po pokrs-titelju Iraca u 5. stolje}u, svetom Patriku. Katedrala po-

kraj sebe ima lijepo ure|en park, a u njoj je pokopan Jo-nathan Swift, autor poznatih Guliverovih putovanja,koji je bio njen dekan. Sljede}a postaja bio je Dublinskidvorac u kojem se odr`ava inauguracija Irskog pred-sjednika, a zanimljivo je da su posljednja dva predsjed-nika `ene. Na mjestu dana{njih vrtova dvorca bio je sta-ri bazen zvan Dubh Linn (mra~ni bazen), a po tome jeDublin dobio ime. Nezaobilazan dio grada je TrinityCollege, sveu~ili{te osnovano 1591. godine kao prote-stantsko, u kojemu se ~uva poznata Book of Kells,svjetski prepoznatljiva i bogato ukra{ena knjiga s religi-oznim tekstovima. Sve do 1970. godine katolici se nisumogli na njega upisivati bez dopu{tenja Katoli~ke crk-ve, koja to nije dopu{tala iz protesta zbog prija{nje za-brane studiranja katolicima. U blizini sveu~ili{ta na po-~etku Grafton ulice je spomenik imaginarnoj ribarici izpjesme, Molly Malone, koja je postala toliko poznata dasu joj odlu~ili podi}i spomenik. Ulica Grafton je glavnatrgova~ka ulica Dublina pretvorena u pje{a~ku zonu ipoznata po svojim uli~nim zabavlja~ima. Obilaze}i svete znamenitosti po~eli smo osje}ati duh parade te kupo-vati kape, {e{ire, {alove i druge rekvizite u irskim nacio-nalnim bojama (zelenoj, bijeloj i naran~astoj) i simboli-ma (djetelina i harfa). Studentice, koje smo susreli uSveu~ili{tu kako kre}u prema paradi, nosile su kantice sbojom i slikale su djetelinu po obrazima {to se i namasvidjelo pa smo se i u tome priklju~ili Ircima. Tako ve}dobro maskirani u Irce krenuli smo prema glavnoj uliciO’Connell gdje je trebala pro}i povorka. To je duga~ka i{iroka ulica koja prelazi preko rijeke Liffey. U njoj senalazi GPO zgrada, gdje je bio glavni sto`er irskih sna-ga za vrijeme ustanka 1916. godine protiv engleske vla-davine. Dva spomenika iz razli~itog vremena simbolizi-raju spoj starog i novog Dublina. Tako spomenik irskomkatoli~kom vo|i Danielu O’Connellu, koji je 1829. go-dine postigao da se u britanskom parlamentu prihvatiZakon o emancipaciji katolika simbolizira borbu zaoslobo|enje, a 120 m visoki toranj Dublin Spire odra`a-va moderno lice Dublina. Iz glavne ulice ulazi se uTemple Bar, kulturnu ~etvrt, raj za umjetnike i pisce smnogo restorana i pivnica.

231

Sama parada sli~na je na{em rije~kom karnevalu,samo {to na po~etku prolaze irski vojnici, gajda{i, bar-jaktari i ostali koji nose irske zastave. Poslije toga po-vorku sa~injavaju razne maskirane skupine, sve vrlo`ivopisne i vesele. Publika, koja sve to prati s jedne idruge strane ulice, uglavnom je obu~ena u irske boje isimbole. Nakon dva sata, koliko je trajala parada sve-tog Patrika, skupili smo se i krenuli zajedno s rijekomljudi koja je ove godine bila rekordna, tako da je krozDublin pro{lo oko 700.000 ljudi. Pro{li smo kroz parkSt. Stephen’s Green gdje su ljudi u`ivali sjede}i na tra-vi, neki ~ak u majicama kratkih rukava, {to je za nasipak bilo prehrabro. Ali, to smo vi|ali i sljede}ih dana,

jer su Irci naviknuti na oceansku klimu koja je namaizgledala kao na{e travanjsko vrijeme. Iza parka, uulici Earlsfort Terrace, skupljali su se ljudi u`ivaju}i uirskom plesu-ceilidhs. Sad ve} umorni od gu`ve i obi-laska grada, polako smo se u skupinama po~eli vra}atiprema na{em hotelu na odmor do ve~ere. Poslije ve~e-re opet posjet pivnicama i do`ivljaj `ivota u njima.Dok su jedni u`ivali slu{aju}i izvorne irske pjesmekoje su svirali i pjevali gosti u pivnici, drugi su u`ivaliu druk~ijoj zabavi s DJ-em koji je pu{tao raznolikuglazbu. Uz takav na~in zabave do`ivjeli smo i irskodokazivanje mu{kosti koje je zavr{ilo tu~om dva mla-da Irca koji su cijelu ve~er zajedno pili, a na kraju zavr-{ili krvavi. Nitko se zbog toga nije previ{e uzbu|ivao isve je brzo dovedeno u red, a s ratobornim mladi}imapozabavila se irska policija, zvana Garda. Oboga}eni iovakvim doga|ajima ipak smo se uputili na spavanje usvoje mirne sobe, gdje se nije ~ula buka iz na{eg pros-tora za doru~ak i ve~eru, tj. disco cluba.

Tre}i dan na putu i siti nakon jo{ jednog obilnogirskog doru~ka, oprostili smo se od Dublina i novimautobusom krenuli prema Newtown Mountkennedy upokrajini Wicklow, gdje nas je ~ekao na{ doma}in izirske {umarske tvrtke Coillte, gospodin John Gilliland.Na{ nam je doma}in poznat, jer je boravio u Hrvatskojkao vo|a konzultantske tvrtke Coillte Consult koja je

izradila studiju restrukturiranja Hrvatskih {uma d.o.o.Ovaj put ne}e nam pri~ati o nama, ve} o sebi i njiho-vom poslovanju. Pozdravili smo se s gospodinomGillilandom koji nam je za`elio dobrodo{licu i poveonas na prvi kat u sobu za sastanke. Tu nas je ~ekao ve-liki ekran na kojem }emo pogledati prezentaciju o po-slovanju tvrtke Coillte. Svatko od nas dobio je i infor-mativni materijal te kalendar i olovke, sve s logotipomCoillte, {to na irskom zna~i-{uma. Nakon odslu{aneprezentacije, koju je vrlo dobro prevela na{a voditelji-ca Maja, iako nije {umar, shvatili smo da okru`enje iodnosi koji vladaju u Irskoj imaju vrlo malo sli~noga sHrvatskom. To je ipak pravo tr`i{no gospodarstvo ukojoj nema nelikvidnosti, a sama tvrtka posluje nesamo u Irskoj ve} i diljem svijeta od Sjeverne Amerikedo Afrike. Kako su {ume na otoku davno posje~eneradi pro{irivanja pa{njaka, u vrijeme kada je tvrtkanastala 1989. godine dobili su u vlasni{tvo {ume kojesu predstavljale 1 % irske povr{ine. Danas gospodarena 442.000 ha {to je 7 % povr{ine Irske. Glavne vrstedrve}a su sitkanska smreka (67 %) i ameri~ki borovac(16 %), a bjelogorica ~ini samo 4 % svih vrsta. Ophod-nja ve}ine vrsta je 40 godina. Godi{nje posijeku oko2,8 milijuna m3. U 2004. godini drvni i nedrvni prihodi~inili su po 50 % ukupnih prihoda. Nedrvni prihodiostvaruju se od prodaje rasadni~kog materijala, proda-je bo`i}nih drvaca koja se 80% izvoze u Englesku,Njema~ku i Dansku, prihoda od turizma i rekreacije,prihoda od vlastite tvornice iverice, izgradnje drvenihku}a, ure|enja okoli{a uz ceste, industrijske zone izgrade, obu~avanja za rad u {umi, izgradnje mostova iprometnica te prodaje zemlji{ta za izgradnju razli~iteinfrastrukture. Prodano zemlji{te, za koje se ostvarezna~ajni prihodi, nadokna|uje se kupnjom novoga.Sve u svemu, zemlja u kojoj nema starih {uma i {umar-ske tradicije ne mora ni brinuti o za{titi i o~uvanju ono-ga ~ega ni nema, a u prvom planu je samo profitabilnoposlovanje sa {to ve}om dobiti. Da bi se do toga do{loi oni su proveli vlastito restrukturiranje, tako da su odpo~etnih 4.000 zaposlenih ljudi danas do{li do 800 od~ega je 400 proizvodnih, a 400 neproizvodnih radnika.

232

Upravnu zgradu griju vlastitom energanom na pelete{to bi bilo ne{to {to mo`emo i mi primijeniti u Hrvat-skoj. Nakon svega {to smo vidjeli i saznali, uz kra}uokrjepu u ~ajnoj kuhinji, zahvalili smo doma}inu i na-kon zajedni~kog fotografiranja krenuli dalje prema za-padu Irske.

Put kojim smo prolazili po~eo se mijenjati iz ravni-~arskog u brdski, gdje smo ubrzo vidjeli kulture crno-gorice o kojoj smo slu{ali. Predjeli su podsje}ali na na{Kordun i Liku. Ina~e, pokrajina Wicklow je naj{umo-vitija pokrajina Irske. Ali, da ne zaboravimo da smo uIrskoj, ipak su prevladavali ogra|eni pa{njaci s krava-ma i ovcama. Mjesto u koje smo se uputili bilo jeGlendalough, sa samostanom kojega je utemeljio svetiKevin u 6. stolje}u. Vidjeli smo dobro o~uvan toranj,ostatke katedrale i crkvu svetog Kevina. Uz kulturnespomenike u`ivali smo u sun~anom danu i lijepomkrajoliku. Biljka, koja je prevladavala cijelim putem ibila u fazi cvatnje s puno lijepih ̀ utih cvjetova uljep{a-vaju}i okoli{, bila je Ulex europaeus L. s narodnimnazivima {tipavac, `ukina ili `utilovka. Uz kra}e zadr-`avanje u restoranu morali smo dalje do zadnje postajetoga dana, grada Kilkennya. Smje{taj u istoimenomhotelu i obilazak mjesta sada po ipak hladnijem, vje-trovitom vremenu, bar za nas, dok to na Ircima i Irki-njama nismo primjetili, jer su i dalje {etali kratkih ru-kava. Kilkenny je nekad imalo svoju “vje{ticu” AliceKyteler koja je pokopala ~etiri mu`a i uspijela se spa-siti od spaljivanja. Danas postoji stari dvorac (koji namje zatvorio svoja vrata ispred nosa, jer je vrijeme za po-sjete zavr{ilo u 18 sati) i katedrala svetog Canice, za-{titnika grada. Ima i pivo Kilkenny, koje se ve}inomproizvodi u Dublinu u Guinness pivovari, ali je zadr`a-lo stari naziv. To je pivo ne{to manje jako od Guinne-ssa i nama je bolje odgovaralo.

Sljede}e jutro donijelo nam je ru`no, obla~no vrije-me. Kad smo nakon manje obilnog doru~ka nego uDublinu krenuli dalje na{im putem, vrijeme nas jeobradovalo i opet postalo sun~ano. Krajolik kroz kojismo se vozili opet je bio tipi~no irski, zelen, s kravama

i ovcama. Prvo mjesto u koje smo stigli da bismo gaupoznali bio je lokalitet Rock of Cashel. Sveti Patrikga je posjetio u 5. stolje}u. Vidjeli smo ostatke kate-drale iz 13. stolje}a koja je napu{tena u 18. stolje}u.Nakon kra}eg odmora i tro{enja eura u suvenirnici,krenuli smo dalje prema gradu Limericku. To je gradsli~ne veli~ine kao Karlovac, ali na prvi pogled razvi-jeniji s velikom industrijskom zonom. Cilj na{eg pos-jeta bio je dvorac kralja Johna iz 13. stolje}a, {to namina~e nije bilo u planu putovanja, ali nas je agencijakoja je organizirala putovanje, po~astila posjetomovom dvorcu. Dvorac je sagra|en uz najve}u irskurijeku Shannon. Zna~ajan je jer se u njemu u 17. stolje-}u odr`ala bitka, gdje je nakon poraza katolika od pro-testanata potpisan sporazum, kojim su privremeno pre-kinuti sukobi pripadnika ove dvije vjere. U sklopudvorca danas se nalazi dobro organiziran muzej s au-dio-vizualnim prezentacijama iz pro{losti.

Trebalo je krenuti dalje prema posljednoj, ali nemanje upe~atljivoj to~ki na{eg puta po Irskoj, jergrebeni Moher svrstavaju se u svjetska prirodna ~uda.Grebeni (klifovi), sli~ni na{ima na Kornatskim otoci-ma, uzdi`u se do 200 m iznad Atlantika i prote`u 8 kmuz njega. Vjetar koji tamo pu{e zahtijevao je dostasnage pri dr`anju fotoaparata i ovjekovje~ivanjuvi|enog. U blizini grebena nalazi se dvorac patuljkaLeprechorne, za kojega legenda ka`e da ima }up zlatakoji mu se smije uzeti ako ga se sretne.

Puni dojmova i s manje eura u nov~anicima, jer seopet tro{ilo u bogato opskrbljenoj suvenirnici, krenulismo prema hotelu Oak Wood of Arms u blizini zra~neluke Shannon. Kad smo stigli tamo, bili smo zadivljeniizgledom hotela sagra|enog prije 14 godina u barok-nom stilu s puno hrastovine. Umorni od putovanja, alisretni i zadovoljni svime vi|enim i do`ivljenim, opu-stili smo se posljednju ve~er u hotelskom pubu ukojem je vladala gu`va i dobro raspolo`enje.

Svanulo je jutro kad smo se oprostili s Irskom. Doru-~ak, najmanji do sada, smje{taj u autobus i pravac zra-

~na luka Shannon, a odatle prema Bruxellesu, a zatimlet za Veneciju-Treviso. Sletjeli smo u Treviso u 20:55sati, gdje nas je ~ekao autobus koji nas je tamo idovezao te je uslijedio povratak prema Lijepoj na{oj.Kona~no u 3:00 sata, 21. o`ujka 2005. godine, stali smo

pred upravnom zgradom U[P Karlovac i razi{li se`eljno o~ekuju}i odmor u svojim krevetima. Sutra je tre-balo nastaviti s poslom gdje smo stali prije {est dana.

Oliver Vlaini}, dipl. ing. {um.

233

ZAPISNIK 9. SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA H[D-a

odr`ane 24. o`ujka 2005. god. u Zagrebu

Nazo~ni: Robert Abramovi}, dipl. ing., Davor Bu-torac, dipl. ing., mr. sc. Josip Dundovi}, Ivan \uki},dipl. ing., Ivan Duvnjak, dipl. ing., dr. sc. Joso Gra~an,prof. dr. sc. Ivica Grbac, Ilija Gregorovi}, dipl. ing.,Dubravko Hodak, dipl. ing., Dra`en Husak, dipl. ing.,Zvonko Kranjc, dipl. ing., Herbert Krauthacker, dipl.ing., akademik Slavko Mati}, predsjednik, Boris Miler,dipl. ing., mr. sc.