priručnik za samoprocjenu cijeli - zdravi gradovi za samoprocjenu.pdfkvaliteti čime bi se...

Radna bilježnica nastala temeljem prijevoda dijelova priručnika

Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije

Implementiranje promicanja zdravlja u bolnicama:

Priručnik i obrazac za samoprocjenu

2

Nelektorirani prijevod publikacije ŠNZ „A.Štampar“,

Zagreb, lipanj 2014.

3

SAŽETAK Promicanje zdravlja je sastavni dio procesa zdravstvene zaštite i odnosi se na klinička,

obrazovna i organizacijska pitanja te ponašanja. Unapređenje kvalitete sustava zdravstva

treba prihvatiti i aktivnosti promicanja zdravlja čime bi se osiguralo korištenje svih pristupa

kvaliteti čime bi se uspješnije pratili i unaprjeđivali rezultati rada. Kako mnogi alati za

upravljanje kvalitetom (obično) ne sadrže promicanje zdravlja, razvijen je ovaj "Priručnik o

implementaciji promicanja zdravlja u bolnicama". Njegov je cilj omogućiti menadžerima i

zdravstvenim djelatnicima da: procjene aktivnosti promicanja zdravlja u bolnicama;

poboljšaju sposobnosti zdravstvenih organizacija u smislu uvođenja aktivnosti promicanja

zdravlja; formuliraju preporuke za unaprjeđenje aktivnosti promicanja zdravlja u bolnicama;

uključe sve stručnjake i pacijente u poboljšanje kvalitete skrbi; poboljšaju koordinaciju skrbi s

drugim pružateljima skrbi; te poboljšaju zdravlje i sigurnosti osoblja i pacijenata. Pojedine

bolnice, agencije za kvalitetu i posebno članovi Međunarodne mreže za promicanje zdravlja

u bolnicama potiču korištenje ovog alata u procjeni te unapređenju kvalitete aktivnosti

promicanja zdravlja u zdravstvu.

Ključne riječi: BOLNICE

PROMICANJE ZDRAVLJA – Standardi

INDIKATORI KVALITETE

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

PROGRAMI ZA SAMOVREDNOVANJE

EUROPA

EUR/06/5064214

4

Sadržaj pages Priznanja / Zahvale

Popis slika i tablica

1. Uvod 5

2. Najčešće postavljana pitanja 7

3. Pozadina i metodološka pitanja 9

3.1. Uloga bolnica u promicanju zdravlja 9

3.2. Konceptualizacija promicanja zdravlja 9

3.3. Unutarnja i vanjska procjena kvalitete 11

3.4. Standardi za promicanje zdravlja 12

3.5. Indikatori promicanja zdravlja 15

3.6. Komplementarna upotreba standarda i indikatora 19

4. Implementacija 21

4.1. Pojašnjenje odgovornosti 21

4.2. Prikupljanje podataka 22

4.3. Interpretacija rezultata 23

4.4. Razvijanje plana unapređenja kvalitete 24

5. Obrasci za samoprocjenu 26

Standard 1: Politika upravljanja 28

Standard 2: Procjena pacijenata 33

Standard 3: Informiranje pacijenata i intervencije 37

Standard 4: Promicanje zdravog radnog mjesta 41

Standard 5: Kontinuitet i suradnja 46

6. Deskriptivna obrazac za pokazatelje

7. Rječnik

5

1. Uvod

Uloga promicanja zdravlja u bolnicama se mijenja. Više nije ograničena samo na pružanje

informacija vezanih uz životni stil nakon završetka kliničkih procedura. Promicanje zdravlja

postaje integralni dio procesa zdravstvene skrbi i vezano je uz klinička, edukacijska,

društvena i organizacijska pitanja. U cilju poboljšanja kvalitete skrbi za pacijente s kroničnim,

dugotrajnim bolestima aktivnosti promicanja zdravlja u bolnicama trebaju biti ugrađene u

širi okvir zdravstvenog sustava. Sa sve širim djelokrugom aktivnosti promicanja zdravlja,

postavljaju se pitanja vezana uz procjenu kvalitete i poboljšanje tih aktivnosti.

Istaknuti alati za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi, kao što su profesionalno usuglašene

smjernice, standardi i indikatori provedbe, nisu fokusirani na pitanja promicanja zdravlja.

Stoga smo razvili alat za samoprocjenu promicanja zdravlja u bolnicama koji je usmjeren na

slijedeća područja: politiku bolničkog menadžmenta, procjenu pacijenata vezano uz rizične

faktore i zdravstvene potrebe, informacije o promociji zdravlja pacijenata i intervencijama,

promicanje zdravog radnog mjesta te kontinuitet i suradnja bolnica sa drugim zdravstvenim,

socijalnim i neformalnim pružateljima skrbi.

Ovaj priručnik donosi samostojeći alat za procjenu, nadzor i poboljšanje aktivnosti

promicanja zdravlja u bolnicama. Nastao je na temelju dva komplementarna pristupa u

procjeni kvalitete: standarda, izražavajući profesionalno usuglašene izjave o strukturi

zdravstvene skrbi ili procesa te indikatora, naglašavajući procese zdravstvene skrbi i ishode

te pružajući kvantitativni alat za procjenu varijacija u provedbi tijekom vremena ili među

institucija. Detaljnije, ovaj dokument bi trebao olakšati: procjenu aktivnosti promicanja

zdravlja u bolnicama; razvijanje kapaciteta zdravstvenih organizacija u poboljšavanju

aktivnosti promicanja zdravlja; formuliranje preporuka za napredak aktivnosti promicanja

zdravlja u bolnicama; uključivanje svih profesionalaca i pacijenata u aktivnosti promicanja

zdravlja; poboljšanje koordinacije skrbi s ostalim pružateljima skrbi; poboljšanje zdravlja te

sigurnosti osoblja i pacijenata; pomaganje u modernizaciji i promjeni prakse zdravstvene

skrbi i usluga kako bi bile efikasnije i učinkovitije.

Tekst koji slijedi predstavlja skup najčešće postavljenih pitanja i donosi odgovore vezano uz

dizajn i primjenu ovih alata (Odjeljak 2). Slijedi pozadina i metodologija primijenjena u

razvijanju alata (Odjeljak 3). Dokument ističe praktična pitanja implementacije: kako ispuniti

samoprocjenu, kako otkriti izvor podataka, interpretirati rezultate i prevesti ih u plan za

poboljšanje kvalitete (Odjeljak 4). Kao potpora prikupljanju podataka, Odjeljak 5 i 6 uključuju

skup obrazaca za procjenu. Obrasci se mogu koristiti za procjenu usklađenosti sa

standardima (Odjeljak 5) a deskriptivni listovi za indikatore promicanja zdravlja (Odjeljak 6).

Zadnji dio uključuje rječnik termina kvalitete i promicanja zdravlja.

6

Promicanje zdravlja idejno pokriva širok raspon aktivnosti, intervencija, metoda i pristupa,

od kojih su neki preširoki za opseg ovog dokumenta. Donesena je odluka da se u ovom alatu

istaknu samo ona područja za samoprocjenu koja će profesionalci koji rade s pacijentima

lako prepoznati, te koja su najviše zasnovana na dokazima. Neke aktivnosti promicanja

zdravlja koje su bile uključene u prijašnje dokumente Mreže za promicanje zdravlja u

bolnicama nisu u potpunosti prenesene. Opsežan okvir za vođenje strateške implementacije

promicanja zdravlja u bolnicama te vodič za daljnji razvoj standarda sažet je u osamnaest

osnovnih strategija. Neki od standarda (kao što su procjena pacijenata ili informiranje i

intervencije) su izravno povezani sa pitanjima sigurnosti pacijenata; međutim ovaj dokument

pruža dodatne alate za širi pristup za osnaživanje pacijenata i osoblja te nadopunjuje

postojeće aktivnosti vezane uz kvalitetu i sigurnost.

Ovaj dokument je razvijen za sve bolnice i agencije za kvalitetu zainteresirane za promicanje

zdravlja. Organizacije koje rade u području razvijanja kvalitete potičemo da u svoje postojeće

sisteme procjene ugrade i ovdje opisane standarde i indikatore promicanja zdravlja u

bolnicama.

7

2. Najčešće postavljena pitanja

1. Da li je obavezno za članove SZO Mreže bolnica koje promiču zdravlje da prođu

samoprocjenu?

Ne ‐ na ovom stupnju samoprocjena je dobrovoljna evaluacija. Alat služi bolnicama kako

bi identificirale područja koja mogu poboljšati.

2. Koja je dobrobit za moju bolnicu od provođenja samoprocjene?

Bolnice mogu provoditi samoprocjenu kako bi poboljšale skrb za pacijente, kvalitetu života

pacijenata i zdravlje osoblja. Alat za samoprocjenu pomaže u identificiranju propusta u

kvaliteti usluga promicanja zdravlja i podupire razvoj akcijskog plana.

3. Kako se to uklapa s ostalim inicijativama kvalitete?

Proces postavljanja standarda je integralni dio kontinuiranog poboljšanja kvalitete.

Standardi promicanja zdravlja razvijeni u ovom priručniku ciljaju na dopunu postojećih

standarda kvalitete koji nemaju konkretan fokus na promicanju zdravlja. Komplementarni

indikatori su dodani kako bi omogućili kvantitativnu procjenu izvedbe tijekom vremena.

Preporučljivo je povezati samoprocjenu standarda za promociju zdravlja sa strategijama

kvalitete koji već postoje u bolnicama.

4. Kako to pridonosi sigurnosti pacijenta?

Informacije, edukacija i komunikacija u zdravstvenoj skrbi su glavni elementi u osiguranju

pacijentove sigurnosti. To se odnosi na osoblje i pacijente, kroz podizanje razine svijesti,

motivacije i odgovornosti. Na primjer, pacijent koji je informiran može igrati važnu ulogu u

identifikaciji rizika i pružanju rješenja tijekom hospitalizacije i nakon otpusta. Informirano

osoblje će doprinijeti razvoju i održavanju zdravog i sigurnog radnog mjesta.

5. Što je standard?

U ovom dokumentu standardi opisuju potrebnu razinu dostignuća. Ovaj dokument definira

pet standarda, svaki opisuje dimenziju promicanja zdravlja. Svaki od standarda je

podijeljen u pod‐standarde, koji se dijele u mnoge mjerljive elemente.

6. Kako mjerimo usuglašenost sa standardima?

Usuglašenost sa standardom se mjeri kao zbroj usuglašenih mjerljivih elemenata i sub‐

standarda. Mjerljivi elementi se procjenjuju kao usuglašeni, djelomično usuglašeni ili

neusuglašeni.

8

7. Kako treba interpretirati usuglašenost sa standardima?

Usuglašenost sa standardima identificira područja dobre prakse promicanja zdravlja koji

se mogu koristiti kao primjer drugdje u bolnici. Neusuglašenost govori gdje postoji mjesto

za poboljšanje.

8. Što su indikatori?

Dok standardi upućuju na potrebnu razinu postignuća koja se ocjenjuje kao djelomična,

potpuna ili nepotpuna, indikatore promatramo kao kvantitativne alatke koje upućuju na

procese i ishode iz domena kvalitete. Tipično se opisuju kao termini brojnik i nazivnik.

9. Koja je poveznica između standarda i indikatora?

Indikatori nabrojani u ovom dokumentu nisu korišteni za procjenu usuglašenosti sa pet

standarda. Oni opisuju komplementarna pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom praćenja,

evaluacije i poboljšanja u procjeni napretka u području promicanja zdravlja. Indikatori su

brojčani izrazi korišteni kako bi naglasili područja za poboljšanje.

10. Kako mjerimo indikatore?

Indikatore treba mjeriti ponavljano tijekom vremena kako bi reflektirali kontinuirano

poboljšanje kvalitete. Priručnik određuje za svaki indikator njegovo obrazloženje, opis

brojnika i nazivnika, izvor podataka i stratifikaciju.

11. Kako napraviti akcijski plan?

Akcijski plan treba biti razvijen na temelju procjene standarda, indikatora te komentara i

opservacija koji su dodani za vrijeme procesa samoprocjene. Akcijski plan treba naglasiti

glavne propuste identificirane tijekom procjene i odraziti organizacijske prioritete.

12. Što se događa sa našim akcijskim planom?

U cilju osiguranja implementacije i nadzora akcijski plan treba biti prezentiran izvršnom

menadžmentu i uključen u bolnički sustav menadžmenta kvalitete.

13. Da li će se alati koristiti za sustavno vrednovanje u drugim bolnicama?

U ovom stadiju alat je namijenjen za korištenje samo prilikom samo‐vrednovanja. SZO i

koordinatori HPH mreže razmatraju uporabu alata za sustavno vrednovanje u budućnosti.

14. Da li ćemo dobiti certifikat?

Ne, SZO neće izdati certifikat. Samoprocjena, kontinuirano poboljšanje kvalitete i razvoj

akcijskog plana neće rezultirati „prolazom“ ili „padom“. Svaka bolnica je različita i stoga

će imati različiti skup po mjeri razvijenih akcijskih planova. Međutim, Međunarodna mreža

bolnica koje promiču zdravlje može u budućnosti odlučiti razviti sistem prepoznavanja

dostignuća u skladu sa standardima i indikatorima predstavljenim u ovom dokumentu.

9

3. Pozadina i metodološka pitanja

3.1. Uloga bolnica u promicanju zdravlja

Ranih 90‐ih SZO je pokrenula međunarodnu inicijativu s ciljem potpore bolnicama za

uključivanje u aktivnosti promicanja zdravlja. Bolnice koje su se uključile u Međunarodnu

mrežu bolnica koje promiču zdravlje imale su za cilj pružiti opsežne medicinske i sestrinske

usluge visoke kvalitete uvodeći aktivnosti promicanja zdravlja za pacijente, osoblje i

zajednicu u svoj korporativni identitet i rutinsku praksu.

Postoji veliki prostor i javnozdravstvena motivacija za uvođenje strategije promicanja

zdravlja u područje zdravstvene skrbi. Bolnice troše između 40% do 70% zdravstvenog

budžeta i zapošljavaju 1‐3% radno aktivne populacije. Bolnice su, kao radno mjesto,

karakterizirane nizom fizičkih, kemijskih, bioloških i psihosocijalnih rizičnih faktora.

Paradoksalno, u bolnicama ‐ organizacijama koje ciljaju obnovi zdravlja ‐ prepoznavanje

faktora koji ugrožavaju zdravlje vlastitog osoblja slabo je razvijeno (usprkos postojanju

dokaza o vezi između zdravlja osoblja, njegove produktivnosti i kvalitete skrbi o pacijentu).

Nadalje, pitanje terapijske edukacije kroničnih pacijenata postaje sve značajnije. Bolnice

imaju dugoročni učinak na ponašanja i pacijenata i obitelji. Mnoge bolničke procedure koje

su dio liječenja ciljaju na poboljšanje kvalitete života pacijenata. Kako bi zadržali tu kvalitetu,

pacijenti i obitelj moraju biti educirani i intenzivnije pripremljeni za otpust. Iako glavna

odgovornost bolnice za pacijenta prestaje sa otpustom, potrebno je naglasiti da (sa pozicije

zdravstvenog sustava) veliki broj rehospitalizacija ili komplikacija može biti prevenirano ako

su pacijenti bolje pripremljeni te ako su drugi pružatelji medicinske i socijalne pomoći

uključeni u proces. Bolnice koriste široki raspon dobara i proizvoda, stvarajući veliku količinu

otpada i opasnih supstanci. Uvodeći strategije promicanja zdravlja može se doprinijeti

smanjenju onečišćenja okoliša i nabavi lokalno proizvedenih zdravstvenih proizvoda.

Konačno, kao istraživačke i edukacijske ustanove, bolnice proizvode, prikupljaju i šire znanje

te ostvaruju učinak na lokalne zdravstvene strukture i utječu na profesionalnu praksu šire

zajednice.

3.2. Konceptualizacija promicanja zdravlja

Termin promicanje zdravlja često nije jasno odvojen od termina prevencije bolesti,

zdravstvene edukacije ili osnaživanja. Opseg prevencije bolesti definiran je u Rječniku

promicanja zdravlja kao „mjere ne samo u cilju prevencije pojave bolesti, kao što je redukcija

faktora rizika, već i zaustavljanje njezinog napretka i smanjenje njezinih posljedica“. Isti izvor

definira opseg zdravstvene edukacije koji sadrži „svjesno konstruirane prilike za učenje koje

10

uključuju oblike komunikacije osmišljene kako bi poboljšale zdravstvenu pismenost, koja

uključuje poboljšanje znanja i razvijanje životnih vještina koje su provedive kako na razini

pojedinca tako i na razini zajednice“. Osnaživanje i promicanje zdravlja odnosi se na širi

koncept izložen u SZO povelji iz Ottawe kao „proces jačanja pojedinca i grupa kako bi

povećale kontrolu nad svojim okruženjem i kroz to unaprijedile svoje zdravlje“.

U praksi se ovi termini često koriste komplementarno ili kao sinonimi te se mjere za njihovu

implementaciju mogu preklapati. Međutim, postoje konceptualne razlike obzirom na fokus i

vezano uz učinak na aktivnosti promicanja zdravlja.

Slika 1.

Dok je medicinski pristup usmjeren fiziološkim rizičnim faktorima (npr. povišeni krvni tlak,

imunološki status), društveni pristup je usmjeren faktorima životnog stila (pušenje, fizička

aktivnost), a socioekonomski ‐ okolišni pristup općim uvjetima (nezaposlenost, nizak stupanj

edukacije ili siromaštvo). Promicanje zdravlja uključuje, ali ide i daleko izvan medicinskog

pristupa usmjerenog liječenju pojedinca. Dok priznajemo različite teorijske škole koje stoje

iza upotrebe ovih termina ovaj priručnik, u kontekstu aktivnosti promicanja zdravlja,

podrazumijeva obje konkretne aktivnosti (kao što je procjena pacijenata i pružanje

specifičnih informacija koje prepoznaju simptome bolesti) ali i kompleksne intervencije (kao

što je potpora pacijentu da aktivno sudjeluje u upravljanju svojim stanjem). Iz ovog

priručnika su isključene aktivnosti kao što je skrining i imunizacija, za koje postoje drugi

kriteriji kvalitete.

Svjesni smo da standardi predstavljeni ovdje ne pokrivaju cijeli spektar aktivnosti povezan sa

SZO Međunarodnom mrežom bolnica koje promiču zdravlje. Standardi koji obuhvaćaju

unapređenje zdravlja u zajednici i pitanja zaštite okoliša u bolnicama mogu se razvijati u

kasnijoj fazi. Nadalje, standardi u ovom dokumentu nisu namijenjeni za pokrivanje cijelog

spektra kvalitete zdravstvene zaštite. Kvaliteta skrbi, definirana kao "stupanj do kojeg

zdravstvene usluge za pojedinca i populaciju povećavaju vjerojatnost željenih zdravstvenih

ishoda, a u skladu su s trenutnim stručnim znanjem", mogu se podijeliti u različite dimenzije

kvalitete, kao što su klinička skrb, usmjerenost pacijentu, usmjerenost osoblju, odgovarajuće

upravljanje i učinkovitost. Standardi i pokazatelji koji su opisani u ovom dokumentu bave se

samo promicanjem zdravlja kroz dimenziju kvalitete zdravstvene zaštite. Višedimenzionalna

perspektiva procjene kvalitete promovirana je kroz alat PATH (procjene provedbe

unapređenja kvalitete u bolnicama).

11

3.3. Unutarnja i vanjska procjena kvalitete

Procjena kvalitete se općenito može podijeliti na vanjsku i unutarnju procjenu. Unutarnja

procjena se odnosi na procjenu temeljenu na prosudbi ili institucionalnu samoprocjenu

temeljenu na standardima. Vanjska procjena se odnosi na stručnu inspekciju ili akreditaciju.

Standardi i indikatori izvedbe mogu biti korišteni za unutarnju procjenu i kontinuirano

praćenje tijekom vremena ili za vanjsku procjenu i komparativnu analizu izvedbe (kao što je

sustavno vrednovanje). Samoprocjena i akreditacija su pojedinačno najčešći oblici vanjske i

unutarnje procjene.

Samoprocjena je proces kojeg koriste zdravstvene organizacije da točno procjene svoju

razinu izvedbe u odnosu na ustaljene standarde te da implementiraju aktivnosti za

kontinuirano poboljšanje. Samoprocjena može pokriti sve bolničke aktivnosti ili se može

fokusirati na specifična područja kao što je promicanje zdravlja. Ona omogućuje osoblju da

identificira područja dobre prakse i područja gdje postoji potreba za poboljšanjem. Bolničko

osoblje može tada postaviti prioritete i planirati potrebne aktivnosti ili ponoviti dobru praksu

u drugim dijelovima bolnice.

Akreditacija je također često utemeljena na samoprocjeni, ali je praćena od strane vanjskog

evakuatora. Vanjska procjena tipično rezultira ukupnom evaluacijom bolničke kvalitete, u

identificiranju prioritetnih područja poboljšanja i budući da je tražena razina izvedbe

postignuta, u formalnoj deklaraciji bolničke akreditacije. U mnogim zemljama akreditacija

povlači za sobom važna pravna, financijska i marketinška pitanja.

Dokazi pokazuju da samoprocjena doprinosi ciljevima osiguravanja kvalitete na mnogo

načina. To je jeftina metoda koja potiče promjene u ponašanju pojedinca kako bi se njihovo

djelovanje uskladilo sa standardima i razjasnila područja za poboljšanje. Ona sudionicima

daje osjećaj vlasništva i može poboljšati komunikaciju između supervizora i podređenih.

Glavno pitanje vezano uz samoprocjenu je da li se samoprocjenitelji ocjenjuju točno.

Iskustvo učenja iz procedura samoprocjene govori da su bolnice s dobrom izvedbom obično

više kritične nego bolnice koji ne rade tako dobro. Bolnice koje usvoje kulturu kontinuiranog

poboljšanja kvalitete više su osjetljive na svoj potencijal poboljšanja nego institucije kojima

nedostaje ta kultura. Npr. studija o samoprocjeni je pokazala da su u kontekstu pogreške u

liječenju i kvaliteti timskog rada, timovi sa dobrom izvedbom zabilježili više pogrešaka nego

timovi s lošom izvedbom. Kako bi se taj nalaz bolje istražilo, voditelji timova su intervjuirani, i

nađeno je kako autoritativni diktatorski vođe lošije vode tim, koji bilježi, ne iznenađujuće,

manje grešaka. No procesi samoprocjene imaju nedostataka koje svakako treba uzeti u obzir

u interpretaciji rezultata.

Dvije su lekcije koje treba naučiti tijekom procesa samoprocjene: poboljšanje kvalitete

zahtjeva podatke o izvedbi, ali i „kulturu“ poboljšanja. Bez podataka o izvedbi (mjerenoj

pomoću standarda ili indikatora) ne može se preporučiti jasan put za poboljšanje kvalitete.

12

Bez kulture sudjelovanja i potpore, iako su podaci o kvaliteti skrbi dostupni, prijedlog

poboljšanja kvalitete ne može biti implementiran.

Strategija samoprocjene potiče i edukaciju, koja pomaže organizacijama zdravstvene skrbi u

razvoju procesa kontinuiranog poboljšanja kvalitete. Nije namjera SZO da koristi standarde i

indikatore kako bi formalno procijenila, akreditirala ili rangirala pojedinačne bolnice koje su

članice mreže bolnica koje promiču zdravlje. Glavna svrha razvijanja standarda je pružiti alat

bolnicama koji će poduprijeti procjenu njihovih nastojanja usmjerenih ka poboljšanju

aktivnosti promicanja zdravlja. Ipak, bolnicama, posebno onima u mreži bolnica koje promiču

zdravlje, se preporuča da koriste alat za samoprocjenu. Od kada se standardi smatraju

javnom domenom, dodatno potičemo sve agencije za kvalitetu i akreditacijska tijela da

uključe standarde za promociju zdravlja u svoje postojeće standarde.

3.4. Standardi za promociju zdravlja

U mnogim su zemljama agencije za kvalitetu razvile standarde za kvalitetu bolničke skrbi.

Istaknute agencije prisutne su u Australiji, the Australian Council on Healthcare Standrads

(ACHS), Kanadi, Canadian Council on Health Services Accreditation (CCHSA), Francuskoj, the

Haute Autorite de Sante (HAS), Ujedinjenom Kraljevstvu, the Health Quality Services (HQS),

SAD‐u, the Joint Commision on Accreditation of Health Care Organization (JCAHO).

Međunarodni standardi razvijeni su na primjer od strane Internacionalne Organizacije za

Standardizaciju i Internacionalne grane JCAHO, Joint Commission International (JCL). Dok

većina tih agencija rade zajedno u postizanju seta standarda, druge organizacije kvalitete,

kao što je Europska Fondacija za Menadžment Kvalitete, su utemeljene na principima težnje

za izvrsnošću.

Pregled standarda razvijenih za najveće akreditacijske agencije pokazao je da je mali broj

usmjeren prema aktivnostima promicanja zdravlja. Stoga su SZO standardi promicanja

zdravlja razvijeni komplementarno s postojećim akreditacijskim standardima, u skladu s

općom filozofijom kontinuiranog poboljšanja kvalitete u organizacijama.

Iako su standardi široko korišteni u središnjim medicinskim jedinicama (npr. laboratoriji,

radiologija, endoskopija, ambulante, operacijske sale) oni nisu univerzalno prihvaćeni.

Modeli izvrsnosti tipično su građeni na organizacijskim standardima, usmjereni na kliničke

ishode, a manjkavo na proces skrbi o pacijentu. Akreditacijski standardi primijenjeni su u

bolnicama u mnogim zemljama. Djelomično obuhvaćaju neke dijelove edukacije pacijenata,

ali im nedostaje usmjerenost prema zdravlju osoblja. SZO standardi dopunjuju ove pristupe

snažnijom orijentacijom prema ulozi pacijenta u upravljanju kroničnim bolestima i prema

poboljšanju zdravlja osoblja.

13

Sadržaj standarda

Standardi uzimaju u obzir zdravstveni potencijal pojedinaca i naglašavaju važnost njihovog

aktiviranja kroz informiranje, motivaciju, savjetovanje, trening ili druge aktivnosti u

realiziranju vlastitog potencijala. Informacije, edukacije i savjeti rezultiraju promjenom

ponašanja pa intervencije promicanja zdravlja, u organizacijama, trebaju naglasiti ove

faktore. Utemeljeni na filozofiji Mreže bolnica koje promiču zdravlje, standardi ne samo da

naglašavaju skrb za pacijenta već i zdravlje osoblja, te povezuju bolnice sa zajednicom i

organizacijskim unapređenjima. Sadržaj standarda definiran je filozofijom mreže bolnica koje

promiču zdravlje. Aktivnosti promicanja zdravlja u bolnicama utemeljene su na dokazima.

Standardi se primjenjuju na sve organizacije zdravstvene skrbi direktno ili indirektno

uključene u skrb o pacijentu, npr. državne i privatne bolnice, rehabilitacijske jedinice,

pedijatrijske i psihijatrijske bolnice i dr.

Standardi predstavljaju ciljeve kvalitete bolničke organizacije povezane s tri različite

perspektive: kliničkom perspektivom, perspektivom pacijenta i organizacijskom

perspektivom (menadžmenta).

Slika 2.

Razvojni proces

Prema preporukama radne skupine unutar Danske mreže bolnica koje pomičnu zdravlje, SZO

radna skupina stručnjaka postavila je standarde promicanja zdravlja. Pet standarda opisuje

principe i aktivnosti koje bi trebale biti dio skrbi u svakoj bolnici. Razvijeni su u skladu sa

međunarodnim zahtjevima ALPHA programa, koji uključuje kritički pregled literature,

prijedlog za standarde, pregled standarda, izradu preliminarnih standarda, probno

14

ispitivanje, razvijanje „finalnih“ standarda, implementaciju i kontinuiranu reviziju i

prilagodbu na promjene u dokazima i isporuku unutar zdravstvene skrbi.

Pregled literature je dokazao da postojeći standardi samo granično spominju pitanja

promicanja zdravlja u bolnicama. Nakon postizanja dogovora oko pet dimenzija standarda

koje je trebalo istaknuti, razvijen je set substandarda kako bi se operacionalizirao normalan

kontekst standarda. Substandardi su utemeljeni na najboljim dokazima za aktivnosti

promicanja zdravlja. Mjerivi elementi su izvedeni iz njih kako bi se poboljšala opravdanost i

pouzdanost procedure procjene te trebaju biti dokumentirani unatoč specifičnim dokazima

za procjenu (npr. ako je substandard za „identificirane odgovornosti za procjenu i

implementaciju promicanja zdravlje“ pozitivno evaluiran, treba biti dokumentiran kroz npr.

izvješće sa specifikacijom tih odgovornosti). Cilj mjerivih elemenata i dokaza je smanjiti

moguću pristranost pojedinaca koja se može pojaviti u proceduri procjene.

Mjerivi elementi se opisuju sa odgovorom „da, djelomično ili ne“ pa je stoga posebno važno

dodavanje kvalitativnih informacija procjeni (kroz tekst ispod svakog mjerivog elementa) jer

omogućuje dokumentiranje dokaza. Npr. tekstualno razraditi zašto su mjerivi elementi

procijenjeni kao djelomični ili ne, ili se doda koja će informacija biti važna za razvoj plan

poboljšanja kvalitete. Dok je vanjska evaluacija obično zadovoljna dostizanjem nekog

standarda, za razvoj unutarnje kvalitete važnije je podizanje znanja kako se kvaliteta dalje

može dalje poboljšati. Kvalitativne informacije sadržane u tekstualnom okviru podupiru ovaj

cilj.

Standardi, substandardi i mjerljivi elementi pilotirali su u 36 bolnica u devet Europskih

zemalja. Glavni cilj pilot testa bio je evaluirati da li su standardi percipirani kao relevantni i

primjenjivi od strane zdravstvenih profesionalaca u različitim bolnicama diljem Europe.

Istovremeno preliminarni su standardi poslani i međunarodnim akreditacijskim agencijama

te drugim organizacijama uključenim u poboljšanje kvalitete u zdravstvenoj skrbi radi

komentara i sugestija.

Uvod u standarde

Svaki standard ima tri razine:

Razina jedan je razina samog standarda. Pet standarda opisuju politiku menadžmenta;

procjenu pacijenta ‐ informaciju i intervenciju; promicanje zdravijeg radnog mjesta i

kontinuiranost i suradnju.

Razina dva je razina substandarda. Substandardi operacionaliziraju standard i usitnjuju ga u

principijelne komponente. Sve ukupno postoji 24 substandarda, a broj substandarda po

standardu varira od 4 do 6.

Razina tri su mjerivi elementi. Mjerivi elementi jednostavno popisuju što je potrebno kako bi

udovoljilo standardu. Nabrajanje mjerivih elementa služi pojašnjavanju standarda,

15

predstavlja pomoć u organizaciji educiranja osoblja o standardima te pripremi za

akreditacijski pregled. Mjerivi elementi su zahtjevi standarda koji će biti pregledani i

procijenjeni kao neispunjeni, te djelomično ili potpuno ispunjeni. Postoji preko 40 mjerivih

elemenata čiji broj po standardu varira od 6 do 10.

Slika 3.

3.5. Indikatori promicanja zdravlja

Indikatori izvedbe razvijeni su kao nadopuna standardima i pružaju mogućnost

kvantitativnog mjerenja i procjene kontinuiteta napretka. Indikatori ciljaju ispuniti praznine u

procjeni očekivanih ishoda, ukoliko su strukture i procesi preporučeni u formulaciji standarda

na mjestu. U usporedbi sa standardima, indikatori pružaju kvantitativnu bazu za evaluaciju,

praćenje i poboljšanje skrbi i mogu pomoći zdravstvenim profesionalcima i menadžerima u

razvoju ciljeva i procjeni razvoja aktivnosti poboljšanja kvalitete.

16

Definicija i karakteristike indikatora

Indikatori mogu služiti za dokumentiranje kvalitete skrbi, za usporedbu tijekom vremena i

između mjesta, za procjenu i postavljanje prioriteta, poticanje odgovornosti, regulaciju i

akreditaciju, za poticanje poboljšanja kvalitete, poticanje pacijentovog izbora nad

pružateljima i drugo. Indikatori mogu biti korišteni za unutarnje i vanjske svrhe vrednovanja.

Unutarnje svrhe povezane su sa različitim menadžerskim funkcijama bolnice kao organizacije

koja isporučuje zdravstvene usluge, kao što je npr. nadzor, evaluacija, poboljšanje funkcija

dugoročno (strategija) ili kratkoročno. Vanjske svrhe povezane su sa poticanjem

odgovornosti (transparentnosti) dionika, kao što su npr. financijske agencije (osiguravatelji ili

država), pacijenti /potrošači i javnost.

Indikatori naglašavaju predominantno proces i ishode dimenzije skrbi, iako mogu biti

povezani i sa strukturnim karakteristikama (npr. proporcija specijalista prema drugim

doktorima). Mogu biti opisani na različite načine, kao stopa (broj događaja u populaciji sa

usporedivim nazivnikom), proporcija (postotak događaja u populaciji), omjer (odnos između

dvije proporcije), srednja vrijednost (rezultat dobiven iz anketa) ili apsolutni broj. Indikatori

se mogu odnositi na indikativne pojave tj. suštinski nepoželjne pojave gdje svaki događaj

potiče opširnu istragu. Primjer za sentinel događaj je kirurgija krive strane. Indikatori mogu

biti generički (npr. proporcija neplaniranih povrataka u operacijsku salu) ili bolest‐specifični

(npr. proporcija pacijenata sa infarktom miokarda koji prime beta blokator unutar 24 sata

nakon otpusta).

Unutar ovog alata za samoprocjenu promocije zdravlja u bolnicama, indikatori pružaju

mogućnost kvantitativnog mjerenja, procjenu napretka tijekom vremena za izabrane ključne

procese i ishode vezano uz indikatore promicanja zdravlja. Indikatori trebaju poduprijeti

kontinuirano unutarnje upravljanje kvalitetom. Kada bude potkrepljenja njihov znanstvena

utemeljenost i dokazana korist u procjeni i poboljšanju aktivnosti promicanja zdravlja, u

budućnosti, oni mogu biti korišteni i za sustavno vrednovanje aktivnosti promicanja zdravlja.

Povezivanje indikatora i izvedbe

Indikator pruža informaciju o specifičnom pitanju, dok set informacija može pružiti

informacije o kompleksom fenomenu (npr. kvaliteta skrbi) koji sam ne može biti lako

uhvaćen. Pouzdanost pokazatelja leži u snazi veze između mjerljivih elemenata i temeljnog

koncepta. Indikatori su mjeritelji, a ne procjenitelji. Jedan indikator nije dostatan za ocjenu

izvedbe bolnice, to tek može učiniti zbroj konvergirajućih indikatora. Dodatne informacije,

kao što su referentne točke razumljivih varijabli, uzimaju se u obzir kako bi se ocijenila prava

vrijednost indikatora. Primjerice, da li se dužina bolničkog liječenja od 10 dana nakon CVI‐s

smatra dobrom ili lošom? Odgovor na to pitanje ovisi o prosječnoj dužini hospitalizacije u

zemlji, o dostupnosti rehabilitacijskih kreveta, o težini stanja pacijenata sa moždanim

udarom u bolnici, o zdravstvenom statusu kod otpusta, o podršci pruženoj od strane bolnice

ili organizirane od strane bolnice nakon povratka kući.

17

Korištenje indikatora za sustavno vrednovanje

Indikatori mogu biti korišteni za usporedbu izvedbe između bolnica. Veliki trud mora biti

uložen za izradu indikatora, dobivanje jasnih definicija (brojnika i nazivnika) i prilagodbu

faktorima koji mogu poremetiti usporedbu. Usporedba stopa mortaliteta npr. ne bi bila

točna bez prilagodbe rezultata po dobi, težini i komorbiditetima. No i nakon opsežnog

prilagođavanja rizika koristeći multvarijatne statističke tehnike, može ostati neobjašnjiva

preostala varijacija koja ograničava snagu usporedbe. Razlika treba biti učinjena između

jednostavne usporedbe i koncepta vrednovanja. Dok je usporedba malo slobodniji termin

sustavno vrednovanje uključuje usporedbu rezultata evaluacija organizacija s rezultatima

drugih (koji se smatraju izvrsnima). Sustavno vrednovanje stoga podrazumijeva usporedbu,

identifikaciju izvrsnosti i konačno pregled faktora koji čine organizaciju boljom u nekom

području, u usporedbi sa drugima.

Razvoj indikatora promicanja zdravlja

U uobičajeni okvir procjene izvedbe od indikatora koji su trenutno u upotrebi svega je

nekoliko indikatora relevantnih za promicanje zdravlja ‐ većina od 300 indikatora opisuje

domenu kliničke učinkovitost. Stoga su metodom konsenzusa, kroz radne skupine, razvijene

dopune alata za samoprocjenu promicanja zdravlja u bolnicama. Održana su dva

međunarodna sastanka koja su okupila stručnjake iz područja razvoja indikatora, poboljšanja

kvalitete, akreditacija i promicanja zdravlja.

Identificirani indikatori promicanja zdravlja možda ne zvuče jako znanstveno kao drugi koji se

koriste u kliničkoj praksi već dugo vremena. No treba naglasiti da je procjena izvedbe

aktivnosti promicanja zdravlja u zdravstvenoj skrbi novo područje i da će imati koristi od

daljnjeg razvoja. U smislu prikupljanja podataka indikatori promicanja zdravlja zahtijevaju

dodatan trud jer informacije nisu generalno „uhvaćene“ kroz rutinski informacijski sustav.

Slijedeći indikatori su odabrani kako bi dopunili pet standarda promicanja zdravlja

prezentiranih u alatu za samoprocjenu promicanja zdravlja u bolnicama.

18

Tablica 1.

Standard / Domena Indikator

Politika upravljanja % osoblja svjesno politike promicanja zdravlja

% pacijenata (i rodbine) svjesnih postojanja standarda promicanja

zdravlja

% proračuna posvećeno osoblju bolnice za provođenje zdrav.

promotivnih aktivnosti

Procjena pacijenata % pacijenata procijenjenih za generičke čimbenike rizika

% pacijenata procijenjenih za specifične čimbenike rizika bolesti u skladu

sa smjernicama

rezultat na anketi zadovoljstva pacijenata s postupkom procjene

Informiranje pacijenata i intervencije

% pacijenata educiranih o specifičnim aktivnostima samostalnog

upravljanja vlastitom bolešću

% pacijenata educiranih o mogućnostima modifikacije rizičnih faktora i

mogućnostima liječenja njihove bolesti (upravljanje vlastitim zdrav.

stanjem)

rezultat ankete o iskustvima pacijenata vezano uz proces informiranja i

intervencijske postupke

Promicanje zdravog radnog mjesta

% osoblja pušača

postojanje podrške vezano uz prestanak pušenja

rezultati ankete zadovoljstva osoblja s uvjetima rada

% kratkotrajne odsutnosti

% ozljeda na radu

rezultat na ljestvici sagorijevanja

Kontinuitet i suradnja % otpusnih pisama poslanih odabranom liječniku ili zdravstvenoj

ustanovi unutar dva tjedna od otpusta ili predano pacijentu prilikom

otpusta

stopa ponovnog prijema za stanja osjetljiva na ambulantnu skrb unutar 5

dana

rezultat ankete pripreme pacijenata za otpust iz bolnice

Ovi indikatori su bolje opisani u odjeljku 7. Za svaki indikator pripremljen je obrazac koji

naglašava slijedeća područja: domena, ime, obrazloženje i opravdanje, brojnik, nazivnik,

izvor podataka, stratifikacija i bilješke.

19

3.6. Komplementarna upotreba standarda i indikatora

Standardi se fokusiraju uglavnom na strukture i procese dok se indikatori odnose na procese

i ishode. Indikatori imaju različite metričke osobine i zahtijevaju brojnike i nazivnike.

Standardi trebaju jasnu definiciju, ali ne moraju nužno biti izraženi u metričkim terminima.

Odnos između standarda i indikatora je komplementaran, slijede različite filozofije no

kombinirani mogu poduprijeti aktivnosti poboljšanja u bolnici.

Korištenje standarda i indikatora u procjeni kvalitete

Evaluacija temeljena na standardima bazirana je na procjeni ‐ postoje li odgovarajuće

strukture, sistemi ili procesi, i funkcioniraju li s ciljem postizanja konzistentnih povoljnih

ishoda. Osnovna postavka je ‐ ako su standardi dostignuti, svi su elementi na mjestu i

maksimiziranju priliku za dobar rezultat (ishod) za pacijente, osoblje, ili za javnost u cjelini.

Standardi mjere napore u unapređenju kvalitete. Pitanja koja postavljamo kroz ovu procjenu

su „radi li ova organizacija dobru stvar?“ i „radi li dobru stvar konzistentno?“. Procjenjujući

standarde ne možemo dobiti informaciju o aktualnoj izvedbi date organizacije.

S druge strane procjena izvedbe, utemeljena na indikatorima, jest mjera onog što je učinjeno

i načina na koji je učinjeno. Iako mjere učinka mogu biti strukturne karakteristike ili proces,

one opisuju ishode (zdravstveni ishodi, zdravstveni status, zadovoljstvo pacijenata i

upotreba resursa vezano uz skrb). Upotreba mjera učinka je ograničena izazovom njihovog

prikupljanja i analize kompleksnih podataka koje treba i prilagoditi (radi mogućih zbunjujućih

faktora). Teško je interpretirati jedan indikator. Međuodnos izabranih indikatora reflektira

potencijale za poboljšanje kvalitete.

Prema Donabedianu, kvaliteta se može procijeniti kroz strukturu, proces i ishode. Iako su u

konačnici ishodi bitni, iz perspektive poboljšanja kvalitete, važno je proučiti vezu između

strukture, procesa i ishoda. Nesukladnost sa standardima može pružiti naznaku o promjena

struktura i procesa koji bi možda bili potrebni da se povećaju izgledi za pozitivan ishod. Na

primjer, informacije o negativnim ishodima kao što su sentinel događaji je bitno pratiti, no

kada se incident dogodi kasno je za njihovu promjenu.

Upotreba standarda i indikatora u alatu za samoprocjenu

U SZO alatu za samoprocjenu standardi se procjenjuju mjerivim elementima. Indikatori

promicanja zdravlja nadopunjuju procjenu sukladnosti sa standardima. Bolnice same

odlučuju koje će podatke prikupljati, no svakako trebaju prikupiti informacije za barem jedan

indikator iz svake domene. Alat za samoprocjenu također sadrži poglavlje o dodatnim

indikatorima pa se lokalno važni ili rutinski dostupni indikatori tamo mogu prijaviti. Ako

bolnica odabere neki dodatni indikator, treba imati na umu da on mora biti opisani na isti

način kao indikatori u priručniku.

20

Glavna korist od indikatora u proceduri samoprocjene je uspostava operativne osnove za

buduće aktivnosti poboljšanja kvalitete koje treba uzeti u obzir u razvoju akcijskog plana

poboljšanja kvalitete. Takva osnova pružati će snažnu potporu za ponavljano mjerenje

izvedbe tijekom vremena.

21

4. Implementacija

4.1. Pojašnjenje odgovornosti

Važno je naglasiti da promicanje zdravlja ne može biti delegirano specifičnoj ulozi ili funkciji

unutar bolnice ‐ svi dijele odgovornost, i pacijenti i svaki član osoblja može doprinijeti.

Aktivnosti promicanja zdravlja, kao zdravstveno pitanje, trebaju biti procijenjene

standardima i indikatorima kao i druga pitanja kliničke kvalitete. U ovom kontekstu ono se

može gledati kao „dodana vrijednost“ postojećim inicijativama kvalitete. Aktivnosti

samoprocjene promicanja zdravlja trebaju biti integrirane u postojeći sustav menadžmenta

kvalitete bolnice.

Važno je naglasiti da sve osoblje mora biti predano uspjehu implementacije, iako će

predanost varirati ovisno o interesima i motivaciji. Zagovaranje implementacije unutar

bolnice i vlasništvo dva su ključna stupa uspjeha. Tim za implementaciju mora biti sastavljen

sa jasno definiranim ulogama i odgovornostima.

Partneri:

Menadžment bolnice: osnova za uspjeh implementacije je predanost izvršnih direktora,

upravnog odbora i starijeg menadžmenta bolnice. Oni osiguravaju implementaciju akcijskog

plana i daju resurse za izvršenje zadatka.

Vođa implementacije: ključno je da je vođa implementacije (unutar bolnice) postavljen s

ciljem vođenja procesa i osposobljavanja drugog osoblja u provedbi samoprocjene. Idealno,

ova je osoba već zadužena za druge inicijative kvalitete u bolnici obzirom da implementaciju

treba voditi us klopu drugih aktivnosti poboljšanja kvalitete.

Glavna osoba za domenu promicanja zdravlja: vođa implementacije može postaviti osobe

za vođenje svake od pet domena promicanja zdravlja (ili vođa može imati odgovornost za

više od jednog standarda). Voditelji domena će morati preuzeti odgovornost za procjenu

razine sukladnosti sa standardom i substandardima. Oni će biti odgovorni za prikupljanje

dokaza koji će poduprijeti njihov stav. U suradnji s drugim članovima tima (upravljačke

skupine) biti će odgovorni za prikupljanje indikatora promicanja zdravlja.

Multidisciplinarna upravljačka skupina: vođa implementacije mora oformiti tim ‐

multidisciplinarnu upravljačku skupinu koja predstavlja osoblje na svim razinama.

Upravljačka skupina mora se redovito sastajati, raspravljati o napretku i samoprocjeni,

generirati ideje među disciplinama i promovirati šire sudjelovanje. Svaka će bolnica trebati

identificirati članove upravljačke skupine prema strukturi vlastite organizacije. Preporučeno

je da u multidisciplinarnu upravljačku skupinu bude uključeno slijedeće osoblje:

‐ viša medicinska sestra odgovorna za kvalitetu/kliničku reviziju

‐ šef odjela ili mlađi doktor

‐ viši menadžer

22

‐ osoblje za upravljanje ljudskim resursima

‐ član osoblja pomoćnih zanimanja srodnih medicini (npr. fizioterapeuti, radni

terapeuti), opće medicinske suradne djelatnosti (npr. radiologija), i/ili osoblje

nemedicinske djelatnosti.

4.2. Prikupljanje podataka

U prikupljanje podataka i definiranje (kolektivnog) odgovora na sukladnost standarda treba

uključiti osoblje sa svih razina bolničkog djelovanja. Mala je vrijednost ako samo jedna osoba

provodi samoprocjenu. Bez učešća drugog osoblja ne može se razviti osjećaja vlasništva (nad

procesom) i proces učenja.

Za procjenu standarda i indikatora mogu se koristiti tri vodeća izvora podataka: rutinski

bolnički informacijski sustav, pregledne metode i procesi revizije. Dodatno se neki podaci

mogu dobiti od vanjskih partnera, kao što su npr. osiguravajuće tvrtke, zavodi za javno

zdravstvo ili slično, koje mogu imati podatke o zdravstvenom ponašanju ili stopama

izostanaka osoblja sa posla.

Rutinski informacijski sustav može uključivati informacije za neke od standarda i indikatora

promicanja zdravlja. Informacijski sustav bi posebno bio koristan za podatke vezane uz

pacijente. On bi mogao omogućiti preuzimanje informacija o posebno potrebnoj procjeni

promicanja zdravlja ili aktivnosti. Administrativne baze podataka mogu sadržavati

informacije o indikatorima promicanja zdravlja na radnom mjestu. Gdje god su podaci

dostupni iz rutinskih izvora, trebaju biti korišteni u samoprocjeni kako bi se smanjilo radno

opterećenje u prikupljanju podataka. No tip informacija koje sadrže takve baze podataka

ponekad nije dovoljno specifičan u svrhu procjene pitanja promicanja zdravlja.

Anketa treba biti provedena u rasponu indikatora promicanja zdravlja. To može biti anketa o

iskustvima pacijenta, ali također i anketa o iskustvima osoblja. Obzirom na visoke zahtjeve u

kvalitetnoj primjeni ankete upotreba ankete treba biti ograničena što je više moguće.

Alternativno, treba razmotriti mogućnost uklapanju stavki potrebnih za procjenu standarda i

indikatora promicanja zdravlja u postojeće ankete pacijenta i osoblja.

Revizija kliničkih zapisa je potrebna kako bi se procijenilo neke od standarda koji adresiraju

procjenu pacijenata, informacija i intervencija. Detalji procedura revizija su sumirani niže u

tekstu.

Standardi

Standardi koji pokrivaju razinu menadžmenta su oni koji pokrivaju cijelu bolnicu

(menadžerska politika, promicanje zdravog radnog mjesta, kontinuiranost i suradnja) i

trebaju biti procijenjeni od strane bolničkog menadžmenta ili odbora za kvalitetu, ako

postoji. Standardi za kliničke aktivnosti (procjena pacijenata, informacije i intervencije)

23

trebaju biti procijenjeni na razini kliničkih jedinica. Preporuka je, da se 50 zapisa pacijenata

koji su otpušteni i koji su primljeni u jedincu unutar 3 mjeseca nasumično izabere za

procjenu. Revizijska grupa treba biti interdisciplinarna grupa profesionalca s dobrim znanjem

o dokumentacijskoj rutini jedinice. Termin „ zapisi pacijenta“ pokriva sve vrste

dokumentacije (medicinski zapisi, sestrinski zapisi, terapeutske i dijabetološke bilješke) koje

treba uzeti u obzir u procjeni bolničke sukladnosti sa standardima.

Indikatori

Indikatori trebaju biti prijavljeni u alatu za samoprocjenu. No proces skupljanja podatka za

konstruiranje indikatora treba biti napravljen odvojeno. Na bolnici je da odluči koji indikator

će odabrati, ali treba odabrati najmanje jedan indikator kao dopunu svakom od pet

standarda.

Indikatori trebaju biti prijavljeni u alatu za samoprocjenu za razvoj akcijskog plana

temeljenog na procjeni i sukladnosti sa standardom te razine izvedbe. Ponavljana mjerenja

indikatora tijekom vremena potrebna su kako bi mogle „uhvatiti“ promjene. Preporuka je da

se podaci o indikatorima prikupljaju svakih šest mjeseci.

4.3. Interpretacija rezultata

Mjere kvalitete zahtijevaju sumiranje podataka o zdravstvenoj skrbi pruženoj pacijentima i

izražavanje rezultata kao stopa, omjera, frekvencija, distribucija ili ocjene prosječne izvedbe.

Mjere su često sastavljane od brojeva i jedinica mjere s brojem koji pruža veličinu i jedinicom

mjere koja pruža kontekst za interpretaciju brojeva. Teško je interpretirati rezultate mjere

kvalitete kao dobre ili loše, osim ako postoji standard usporedbe s kojim može biti

uspoređena. Različiti tipovi usporedbe su vanjska usporedba sa sličnim davateljima tijekom

vremena, unutarnja usporedba tijekom vremena (rezultat usporedbe prije i nakon napora

poboljšanja kvalitete), perspektivni standard (npr. ciljevi postavljeni regionalnim

zdravstvenim planom).

Dobro uspostavljeni standardi skrbi postoje za neka područja liječenja i usluga zdravstvene

skrbi. U tim slučajevima moguće je zaključiti da problem kvalitete postoji ili ne postoji. Gdje

ne postoji standard skrbi, rezultati mogu biti značajni ako su uspoređeni sa setom ciljeva koju

su postavile organizacije implementirajući mjere nacionalnih ciljeva. Preporuka je raspravljati

o rezultatima samoprocjene ne samo unutar bolnice, već i sa drugim bolnicama koje su

provele samoprocjenu aktivnosti promicanja zdravlja.

24

4.4. Razvijanje plana poboljšanja kvalitete

Tijekom procesa implementacije preporuka važno je slijediti „planiraj‐radi‐provjeri‐primjeni“

(PDCA – Plan, Do, Check, Act) ciklus. PDCA ciklus je originalno koncipirao Walter Shewhart

1930. godine, a kasnije ga je prihvatio W. Edwards Deming. Model pruža okvir za poboljšanje

proces ili sistema. Može biti korišten za vođenje cjelokupnog poboljšanja ili za razvijanje

specifičnih projekata jednom kad su identificirana područja za poboljšanje. PDCA ciklus je

osmišljen kao dinamični model (slika 4). Nakon završetka jednog kruga ciklusa slijedi početak

slijedećeg. Slijedeći ideju kontinuiranog poboljšanja kvalitete, proces uvijek može biti

reanaliziran te novi krug promjene može iznova početi.

Slika 4.

Planiraj: planiranje aktivnosti, projekta ili procedure kojoj je cilj poboljšanje. Ono povlači za

sobom analizu onog što želite poboljšati, tražeći područja mogućeg unapređenja odnosno

najveće prilike za povrat investicije.

Čini: izvrši promjenu ili test (najbolje na malom razmjeru) i implementiraj promjenu koju ste

dogovorili u ovoj fazi plana.

Provjeri: revidiraj rezultate i analiziraj pogreške i uspjehe. Ovo je ključan korak u PDCA

ciklusu. Nakon što ste implementirali promjenu u kratkom vremenu morate procijeniti kako

(dobro ili nedovoljno dobro) djeluje. Da li zaista dovodi do poboljšanja na način koji ste

očekivali? Ili ne? Morate odabrati nekoliko mjera kojima ćete pratiti razinu poboljšanja.

Primjeni: prilagodi promjenu, napusti ju, ili ju „zavrti“ kroz ciklus još jednom.

U procedurama samoprocjene, svaki dio alata sadrži tekstualni okvir u kojem se opisuju

aktivnosti unapređenja kvalitete identificirane kroz procjenu standarda i indikatora.

Aktivnosti trebaju biti dokumentirane, a odgovornosti za njihovo provođenje pridružena

definiranim (poznatim) dionicima. Nadalje, potrebno je dokumentirati vremenski okvir

25

aktivnosti i očekivane rezultate. Finalni dio alata za samoprocjenu sadrži text box gdje su

popisane ukupne aktivnosti poboljšanja kvalitete, i aktivnosti povezane sa specifičnim

standardima.

Odgovornost vođe implementacije je da, zajedno sa multidisciplinarnom upravljačkom

skupinom (timom), ispuni podatke što točnije. Istovremeno plan (predložene aktivnosti

unapređenja kvalitete) treba biti realističan kako bi dobio potporu glavnog rukovodstva za

implementaciju prijedloga. Kad završi samoprocjena, upravljačka će skupina moći

identificirati područja dobre prakse i područja za razvoj, u kojima bolnica ne ispunjava

standarde i substandarde. Važno je da se aktivnosti u planu povežu s lokalnim i nacionalnim

prioritetima ili ciljevima i s dostupnim resursima bolnice. Akcijski bi plan trebao biti

integriran u postojeći menadžerski sistem bolnice kako bi se lakše nadzirao napredak.

26

5. Obrasci za samoprocjenu

Odgovornost za samoprocjenu

U ovom poglavlju donosimo obrasce kojima se dokumentira odgovornost za samoprocjenu.

Cjelokupnu odgovornost preuzima jedna osoba (voditelj provedbe). Dodatnu odgovornosti

dijele, ovisno o bolničkim strukturama i raspoloživim ljudskim resursima, drugi članovi tima.

Npr. odgovornost za procjenu standarda 1 i 5 može biti u rukama višeg menadžera za

upravljanje, dok odgovornost za procjenu drugoga standarda može biti delegirana članu tima

zaduženom za neke od kliničkih usluga. Svaki bi član trebao potpisati sporazum kojim

potvrđuje da će prikupljati ili nadzirati prikupljanje podataka.

O akcijskom planu treba raspravljati i zajednički ga planirati na razini cijele upravljačke

skupine. Voditelj projekta odobrava akcijski plan djelovanja i olakšava njegovu provedbu.

Akcijski plan treba (prije implementacije) biti predstavljen bolničkom menadžmentu.

Voditelj provedbe (Odgovornost mu je nadzirati cjelokupni proces samoprocjene, te prikazane rezultate)

Ime

Funkcija

Datum / /

Potpis

Članovi upravljačke grupe

Ime Odjel Titula / Funkcija Profesija / Disciplina

27

Voditelj provedbe za Standard 1: Politika upravljanja

Ime

Funkcija

Datum / /

Potpis

Voditelj provedbe za Standard 2: Procjena pacijenata

Ime

Funkcija

Datum / /

Potpis Voditelj provedbe za Standard 3: Informacije o pacijentima i intervencije

Ime

Funkcija

Datum / /

Potpis Voditelj provedbe za Standard 4: Promicanje zdravog radnog mjesta

Ime

Funkcija

Datum / /

Potpis Voditelj provedbe za Standard 5: Kontinuitet i suradnja

Ime

Funkcija

Datum / /

Potpis

28

Organizacija ima pisanu politiku za promicanje zdravlja. Politika se provodi kao dio cjelokupnog sustava poboljšanja kvalitete organizacije, u cilju poboljšanja zdravstvenih ishoda. Ova politika je usmjerena na pacijente, rodbinu i osoblje.

Cilj Opisati okvir za djelovanje organizacije u vezi promicanja zdravlja kao sastavnog dijela politike upravljanja kvalitetom.

Substandardi

1.1.1. Navedeni bolnički ciljevi i misija uključuju promicanje zdravlja [Dokaz: npr. vremenski rokovi za djelovanje].

Da Djelomično Ne

1.1.2. Zapisnikom sa sastanke uprave bolnice potvrđuje se prošlogodišnji sporazum o sudjelovanju u WHO HPH mreži [Dokaz: npr. datum odluke plaćanja godišnje članarine]. Da Djelomično Ne

1.1.3. Postojeći bolnički planovi (poslovni i unapređenja kvalitete) uključuju promicanje zdravlja za pacijente, osoblje i zajednicu [Dokaz: npr. promicanje zdravlja je jasno naglašeno u planu djelovanja]. Da Djelomično Ne

1.1. Organizacija definira odgovornosti za promicanje zdravlja

Komentari

Komentari

Komentari

Standard Politika upravljanja

29

1.1.4. Bolnica identificira osoblje i funkcije za koordinaciju aktivnosti promocije zdravlja [Dokaz: npr. član osoblja nominiran za koordinaciju promocije]. Da Djelomično Ne

1.2.1. Postoji prepoznatljiva stavka u proračun za servise i materijale promicanja zdravlja [Dokaz: npr. resursi u proračunu ili alocirano osoblje]. Da Djelomično Ne

1.2.2. Operativni postupci kao što su kliničke smjernice ili putovi uključuju aktivnosti promicanja zdravlje i dostupni su na kliničkim odjelima [Dokaz: npr. provjeriti smjernice]. Da Djelomično Ne Da Djelomično Ne

1.2.3. Specifične strukture i sadržaji potrebni za promicanje zdravlja (uključujući resurse, prostor, opremu) mogu se identificirati [Dokaz: npr. sadržaju dostupni pacijentima]. Da Djelomično Ne

Komentari

1.2. Organizacija izdvaja sredstva za implementaciju promicanja zdravlja

Komentari

Komentari

Komentari

30

1.3.1. Rutinski prikupljenji podaci o intervencijama s ciljem

promicanja zdravlja na raspolaganju su osoblju za evaluaciju

[Dokaz: npr. Dostupnost ocijeniti anketiranjem osoblja].

Da Djelomično Ne

1.3.2. Program za procjenu kvalitete aktivnosti promicanja zdravlja

je uspostavljen

[Dokazi: npr. vremenski raspored za ankete je dostupan].

Da Djelomično Ne

1.3. Organizacija osigurava dostupnost procedura za prikupljanje i ocjenjivanje podataka u svrhu praćenja kvalitete aktivnosti promicanja zdravlja

Komentari

Komentari

31

Standard 1: Politika upravljanja

Komplementarni indikatori

Dodatni pokazatelji

(lokalni pokazatelji koje želite uzeti u obzir za akcijski plan)

______ ______ % osoblja svjesno politike promicanja zdravlja

_____________ % pacijenata (i rodbine) svjesni standarda promocije zdravlje

_____________ % proračuna namijenjeno aktivnostima promicanja zdravlja

32

Standard 1: Politika upravljanja

Akcijski plan

Akcija Odgovornost Vremenski okvir Očekivani

rezultati

Opće primjedbe

1.1.

1.2.

1.3.

33

Organizacija osigurava da zdravstveni djelatnici, u partnerstvu s pacijentima,

sustavno procijene potrebe za aktivnostima promocije zdravlja.

Cilj Pružiti potporu liječenju, poboljšati prognozu i unaprijediti zdravlje i dobrobit pacijenata.

Substandardi

2.1.1. Postojanje smjernica o tome kako procijeniti pušački status, konzumiranje alkohola, nutritivni status, psiho‐socio‐ekonomski status [Dokaz: npr. provjeriti dostupnost].

Da Djelomično Ne

2.1.2. Smjernice / postupci su revidirani unutar posljednjih godinu dana

[Dokaz: npr. provjeriti datum, osobu odgovornu za reviziju smjernica].

Da Djelomično Ne

Da Djelomično Ne

2.1.3. Postojanje smjernica o tome kako prepoznati potrebe za promocijom

zdravlja za skupine bolesnika (npr. astmatičari, osobe sa šećernom

bolesti, kronične opstruktivne plućne bolesti, operirani, rehabilitirani)

[Dokaz: npr. smjernice za skupine pacijenata posebno liječenih na kliničkom odjelu].

Da Djelomično Ne

2.1. Organizacija osigurava dostupnost postupaka za sve pacijente kako bi se procijenila (osobne) potrebe za promicanje zdravlja.

Komentari

Komentari

Komentari

Standard Procjena pacijenata

34

2.2.1. Procjena dokumentirana u pacijentovim zabilješkama prilikom prijema.

[Dokaz: npr. zabilješke identificirane kod pregleda pacijentova zapisa].

Da Djelomično Ne

2.2.2. Postoje smjernice / procedure za preispitivanja potreba prilikom otpusta

ili na kraju provedene intervencije

[Dokaz: npr. Smjernice prisutne].

Da Djelomično Ne

2.3.1. Informacije odabranog liječnika ili drugih relevantnih izvora

dostupne su u pacijentovom zapisu

[Dokaz: za sve pacijente upućene od liječnika].

Da Djelomično Ne

2.3.2. Pacijentov zapis adekvatno dokumentira socijalnu i kulturnu pozadinu

[Dokaz: religija koja zahtjeva posebnu prehranu ili drugu posebnu pažnju.

Socijalni uvjeti koji pokazuju da je pacijent pod rizikom].

Da Djelomično Ne

2.2. Procjena pacijentovih potreba za promicanjem zdravlja učinjena prilikom prvog

kontakta sa bolnicom. Procjena se revidira i prilagođava u skladu s promjenom pacijentovog kliničkog stanja ili na zahtjev.

Komentari

Komentari

2.3. Pacijentova procjena potreba odražava informacije dobivene od drugih i socijalno

i kulturalno je osjetljiva.

Komentari

Komentari

35

Standard 2: Procjena pacijenata


Dodatni pokazatelji


______ ______ % pacijenata procijenjenih vezano uz generičke čimbenike rizika

_____________ % pacijenata procijenjenih vezano uz specifične čimbenike rizika bolesti u

skladu sa smjernicama

_____________ rezultat na anketi o zadovoljstvu pacijenata s postupkom procjene

36

Standard 2: Procjena pacijenata

Akcijski plan


rezultati

Opće primjedbe

2.1.

2.2.

2.3.

37

Organizacija pruža pacijentima informacije o značajnim čimbenicima koji se tiču

njihove bolesti ili zdravstvenog stanja i uspostavljene su intervencija koje

promiču zdravlje u svim putovima (smjerovima kretanja) pacijenata.

Cilj Osigurati informiranost pacijenata o planiranim aktivnostima, osnažiti pacijenta kao aktivnog partnera u planiranju aktivnosti i olakšati integraciju aktivnosti koje promiču zdravlje u svim putovima (smjerovima kretanja) bolesnika.

Substandardi

3.1.1. Informacije dane pacijentu zabilježene su u pacijentovu zapisu

[Dokaz: npr. nasumičan pregled zapisa svih pacijenata].

Da Djelomično Ne

3.1.2. Aktivnosti promicanja zdravlja i očekivani rezultati dokumentirani

su i evaluirani u pacijentovu zapisu

[Dokaz: npr. revizija pacijentovih zapisa].

Da Djelomično Ne

3.1. Temeljem procjene potreba u promicanju zdravlja, pacijent je obaviješten o

čimbenicima koji utječu na njegovo zdravlje i, u suradnji s pacijentom, dogovoren je plan aktivnosti za promicanje zdravlja.

Komentari

Komentari

Standard Informiranje pacijenata i intervencije

38

3.1.3. Učinjena je procjena pacijentova zadovoljstva dobivenim informacijama

i rezultati su ugrađeni u sustav upravljanja kvalitetom

[Dokaz: npr. razne metode procjene: ankete, fokus grupe,

upitnik. Vremenski obrazac].

Da Djelomično Ne

3.2.1. Dostupne su opće informacije o zdravlju.

[Dokaz: npr. dostupnost tiskanih ili on‐line informacija ili posebni info‐pult].

Da Djelomično Ne

3.2.2. Dostupne su detaljne informacije o bolestima visokog rizika.

[Dokaz: npr. dostupnost tiskanih ili on‐line informacija ili posebni info‐pult].

Da Djelomično Ne

3.2.3. Dostupne su informacije o udrugama pacijenata

[Dokaz: npr. osigurana je kontakt‐adresa].

Da Djelomično Ne

Komentari

3.2. Organizacija osigurava da svi pacijenti, osoblje i posjetioci, imaju pristup

općim informacijama o čimbenicima koji utječu na zdravlje.

Komentari

Komentari

Komentari

39

Standard 3: Informiranje pacijenata i intervencije

Indikatori

Dodatni pokazatelji


______ ______ % pacijenata educiranih o specifičnim aktivnostima upravljanja vlastitim

stanjem/bolešću

_____________ % pacijenata educiranih o modifikacijama rizičnih faktora i mogućnostima liječenja

bolesti vezano uz upravljanje vlastitim stanjem/ bolešću

_____________ rezultat ankete o iskustvima pacijenata sa informacijama i intervencijskim

postupcima

40

Standard 3: Informacije o pacijentima i intervencije

Akcijski plan


rezultati

Opće primjedbe

3.1.

3.2.

41

Menadžment bolnice utvrđuje uvjete za razvoj bolnice kao zdravog radnog mjesta.

Cilj Podržati razvoj zdravog i sigurnog radnog mjesta, te podržati aktivnosti promicanja zdravlja osoblja.

Substandardi

Da Djelomično Ne

3.1.4. Radni uvjeti udovoljavaju nacionalnim / regionalnim

smjernicama i pokazateljima

[Dokaz: npr. nacionalni i međunarodni (EU) propisi su prepoznati]

3.1.5. Osoblje poštuje zdravstvene i sigurnosne zahtjeve i identificirani

su svi rizici na radnom mjestu

[Dokaz: npr. provjeriti podatke o ozljedama na radu].

Da Djelomično Ne

4.1. Organizacija osigurava razvoj i implementaciju zdravog i sigurnog radnog mjesta.

Komentari

Komentari

Standard Promicanje zdravog radnog mjesta

42

4.2.1. Novo osoblje dobiva početničku obuku koja naglašava politiku

bolnica koje promiču zdravlje

[Dokaz: npr. intervjui sa novim osobljem].

Da Djelomično Ne

4.2.2. Osoblje na svim odjelima svjesno je sadržaja politike

promicanja zdravlja organizacije

[Dokaz: npr. godišnja ocjena rada ili sudjelovanja osoblja

u programima promicanja zdravlja].

Da Djelomično Ne

4.2.3. Postoji sustav procjene učinka rada i trajnog profesionalnog razvoja,

uključujući promicanje zdravlja

[Dokaz: npr. dokumentirano pregledom podataka o osoblju ili intervjuima].

Da Djelomično Ne

4.2.4. Radna praksa (postupci i smjernice) razvijena u multidisciplinarnim timovima

[Dokaz: npr. provjeriti postupke, provjeriti s osobljem].

Da Djelomično Ne

4.2. Organizacija osigurava razvoj i provedbu sveobuhvatne strategije razvoja ljudskih potencijala koja uključuje obuku i razvoj vještina koje promiču zdravlje osoblja.

Komentari

Komentari

Komentari

Komentari

43

4.2.5. Djelatnici su uključeni u izradu politike bolnice, revizije i pregleda

[Dokaz: provjerite s osobljem; provjerite zabilješke sa sastanka radnih skupina

vezano uz sudjelovanje različitih predstavnika osoblja].

Da Djelomično Ne

4.3.1. Politika zdravstvene osviještenosti dostupna osoblju

[Dokaz: npr. provjeriti politiku pušenja, alkohola, zloupotrebe opojnih

droga i fizičke aktivnosti].

Da Djelomično Ne

4.3.2. Nude se programi prestanka pušenja [npr. Dokaz o dostupnosti programa].

Da Djelomično Ne

4.3.3. Godišnja anketa osoblja uključuje procjenu individualnog ponašanja,

znanja o potpornim službama / politikama i korištenju seminara podrške

[Dokaz: provjeriti upotrebljavani upitnik i rezultate ankete osoblja].

Da Djelomično Ne

Komentari

4.3. Organizacija osigurava dostupnost procedura za razvoj i održavanje zdravstvene

Komentari

Komentari

Komentari

44

Standard 4: Promicanje zdravog radnog mjesta


Dodatni pokazatelji



______ ______ % osoblja pušača

_____________ prestanak pušenja

_____________ rezultati ankete iskustva osoblja s uvjetima rada

_____________ % kratkotrajne odsutnosti

_____________ % ozljeda na radu

_____________ rezultat na ljestvici sagorijevanja

45


Akcijski plan


rezultati

Opće primjedbe

4.1.

4.2.

4.3.

46

Organizacija ima planiranu kontinuiranu suradnju s drugim pružateljima

zdravstvene zaštite, drugim institucijama i sektorima.

Cilj Osigurati suradnju s relevantnim pružateljima usluga i inicirati partnerstvo radi optimalne integracije aktivnosti promicanja zdravlja u smjerove kretanja bolesnika.

Substandardi

3.1.6. Menadžment bolnice uzima u obzir regionalni plan zdravstvene politike

[Dokaz: npr. propisi i odredbe identificirani su i komentirani u minutama na

sastancima uprave bolnice].

Da Djelomično Ne

3.1.7. Uprava može dati popis pružatelja usluga zdravstvene i socijalne skrbi koji zajednički

rade u partnerstvu s bolnicom

[Dokaz: npr. provjeriti ažuriranje liste].

Da Djelomično Ne

5.1. Organizacija osigurava da su usluge promicanja zdravlja usklađene sa aktualno

postojećim mogućnostima i regionalnim zdravstvenim politikama.

Komentari

Komentari

Standard Kontinuitet i suradnja

47

3.1.8. Unutar‐sektorska i međusektorska suradnja s drugima temelji se na provedbi

regionalnog plana za zdravlje

[Dokaz: npr. provjeriti kongruentnost].

Da Djelomično Ne

Postoji pisani plan suradnje s partnerima radi unapređenja kontinuiteta skrbi za pacijenta

[Dokaz: npr. kriteriji za prijem, plan za otpuštanje]. Da Djelomično Ne

5.2.1. Pacijenti (i njihove obitelji prema potrebi) dobivaju razumljive popratne upute za izvan

bolničku konzultaciju, kod prosljeđivanje u druge ustanove ili kod otpusta iz bolnice

[Dokaz: npr. procjena pacijenata dobivena iz anketa].

Da Djelomično Ne

5.2.2. Postoji procedura za razmjenu relevantnih informacija o pacijentu

među organizacijama

[Dokaz: npr. postojanje procedure].

Da Djelomično Ne

Komentari

Komentari

5.2. Organizacija osigurava dostupnost i provedbu aktivnosti promicanja zdravlja i

postupaka tijekom vanbolničkih posjeta i nakon otpusta iz bolnice pacijenta.

Komentari

Komentari

48

5.2.3. Organizacija koja preuzima pacijenta pravovremeno je dobila pisani sažetak pacijentovog stanja i zdravstvenih potreba te intervencija pruženih od strane organizacije koja ga upućuje [Dokaz: npr. dostupnost kopije].

Da Djelomično Ne

5.2.4. Ako je to prikladno, plan rehabilitacije opisuje ulogu organizacije i suradnih

partnera u pacijentovom zapisu

[Dokaz: npr. pregled zapisa].

Da Djelomično Ne

Komentari

Komentari

49

Standard 5: Kontinuitet i suradnja


Dodatni pokazatelji


______ ______ % otpusnih pisama poslanih odabranom liječniku ili upućenih klinici prijema pacijenta u roku od dva tjedna od otpusta ili predani pacijentu prilikom otpusta

_____________ stopa ponovnog prijema za stanja osjetljiva na ambulantnu skrb u roku od 5 dana

_____________ rezultati ankete pripremne pacijentovog otpusta

50

Standard 5: Kontinuitet i suradnja

Akcijski plan


rezultati

Opće primjedbe

5.1.

5.2.

51

Ukupna procjena usklađenosti standarda

Politika upravljanja

1 Ukupno: Da Djelomično Ne

9 9 9

Procjena pacijenata


7 7 7

Informiranje pacijenata i intervencije


6 6 6

Promocija zdravog radnog mjesta


10 10 10

Kontinuitet i suradnja


8 8 8

Ukupno: Da Djelomično Ne

40 40 40

52

Sveukupni akcijski plan

(dodati još stranica za potpuno izvješće, ako je potrebno)

Opća djelovanja

Radnje koje se odnose na procjenu određenih standarda i pokazatelja

priručnik za samoprocjenu cijeli - zdravi gradovi za samoprocjenu.pdfkvaliteti čime bi se...

Documents